Get Adobe Flash player
Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Svjedočenje vlasnika Agrokora u DORH-u 7. lipnja...

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca...

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Oberschnell-ovska revizija titoizma!     „Ako...

I politička trgovina ima vijek trajanja

I politička trgovina ima vijek trajanja

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na...

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Komedijaška predstava s pokušajem tobožnjeg utvrđivanja...

  • Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:36
  • Rada-Lambada protiv hrvatske države

    Rada-Lambada protiv hrvatske države

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:27
  • Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:27
  • I politička trgovina ima vijek trajanja

    I politička trgovina ima vijek trajanja

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:22
  • Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:18

Svojoj šutnjom Fakultet podržava Jovićeve stavove

 
 
“Politička misao” je akademski časopis za politologiju i srodne discipline, koji od 1964. godine izdaje Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Časopis je u pola stoljeća izlaženja stekao reputaciju središnjega akademskog politološkog časopisa u Hrvatskoj i šire, naročito u nekadašnjoj Jugoslaviji, te u regiji koju čine post-jugoslavenske zemlje.
http://www.fpn.bg.ac.rs/wp-content/themes/fpn/images/logo.gif
“Politička misao” objavljuje priloge iz područja političkih znanosti i političkih studija općenito, odnosno iz svih poddisciplina politologije: političke teorije, međunarodnih odnosa, komparativne politike, hrvatske politike, javne politike, područnih studija, političke komunikacije, obrambenih i sigurnosnih studija i dr. Također objavljujemo i članke iz područja koje nije moguće jednoznačno klasificirati po njihovoj pripadnosti samo jednoj disciplini nego se nalaze na „granici“ između dviju ili više disciplina: političke povijesti, ekonomske politike, političke filozofije, političke sociologije, političke psihologije, medijskih i kulturalnih studija i sl. Kao izdanje Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, objavljujemo i članke koji su neposredno vezani uz studijske programe na tom fakultetu. “Politička misao” je posebno zainteresirana za radove o hrvatskoj politici i društvu, za radove koji analiziraju Hrvatsku u globalnom kontekstu, kao i za radove koji istražuju politiku i društvo na Balkanu i u Jugoistočnoj Europi, u Europskoj uniji, u susjedstvu Europske unije, te na Mediteranu – regijama s kojima Hrvatska ima neposredni dodir.“
 
Tako zbori časopis sam o sebi i hvali se kako je eto „stekao reputaciju središnjega akademskog politološkog časopisa u Hrvatskoj i šire, naročito u nekadašnjoj Jugoslaviji, te regiji koju čine post-jugoslavenske zemlje.“ Na jednoj katedri FPZ-a rekli bi, vjerojatno: postao je „brend“ („brand“).  Njegov glavni urednik je prof. FPZ-a Dejan Jović. Ako se „brendirao“ kroz dugi niz godina izgleda da je reputaciju odlučio trošiti na veliko, što se dakako podjednako odnosi i na izdavača i njegov „brend“ - FPZ.
Već danima traje afera oko „komentara“ njegova profesora, a Fakultet šuti. Pronašao sam na stranicama „Braniteljskog portala“ tek ovaj odgovor kojega su oni dobili od prodekana Andrije Henjka. "Članak je objavljen na stranici politickamisao.com u rubrici komentari. Na dnu teksta na stranici http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/#more-1135, stoji slijedeći tekst. "Dejan Jović je redovni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i glavni i odgovorni urednik Političke misli. On je i glavni analitičar Predsjednika Republike Hrvatske. Stavovi iznijeti u ovom članku su samo autorovi i ne izražavaju službeni stav nijedne institucije".
 
Navedeni tekst je komentar autora koji je objavljen u rubrici komentari, nije prošao recenzentski postupak i kao takav nije recenzirani znanstveni rad, te nije objavljen u časopisu u dijelu u kojem se objavljuju znanstveni radovi koji prolaze recenzentski postupak. Ukratko, navedeni tekst je komentar a ne znanstveni rad - pojasnio je prodekan Henjak u odgovoru i dodao: Stranica politickamisao.com nije integralni dio web stranice fakulteta, već je zasebna stranica koja ima poveznicu sa fakultetskom web stranicom (kao i druge stranice poput primjerice stranice studentskog radija ili studentske televizije).
 
Fakultet nije odgovoran za sadržaj stranice, već je za to odgovorno uredništvo časopisa - naglasio je prodekan i dodao kako Fakultetsko vijeće nema stav o mišljenjima koja u javno objavljenim komentarima iznose zaposlenici fakulteta niti mu je posao da to čini - stoji u odgovoru prodekana prof. A. Henjka.“(“Šupiran“ s Pantovčaka, Dejan Jović „leti“ i s Fakulteta političkih znanosti?“ BP, 3. 10. 2014., Željko Huljev)
 
Fakultet se ne bi „štel mešati“ u Jovićevu ideologiju
 
Pokušavam razumjeti što je prodekan htio reći, priznajem teško mi ide, no valjda sam iz svega uspio dokučiti ono bitno: Fakulteta se to ne tiče. E. pa ne će ići. Fakultet je (unekoliko) odgovoran za stavove i postupke svojih „neakademskih“ djelatnika uključivo i onih na čišćenju, a kamo li profesora, nekmoli još i urednika tako sjajnoga, „brendiranoga“ časopisa. Kad je već nastala šteta za ugled FPZ-a, a nastala je štogod o tome gospoda profesori mislili, čudno je da se u njezinu „sanaciju“ prva nije uključila katedra prof. Bože Skoke (Odnosi s javnošću) i pokazala kako se to stručno radi, šteta smanjuje ili barem zaustavlja – „krpa“ nasip, što mu ga je „minirao“ prof. Jović.  
 
Nije on svoju umotvorinu plasirao preko „žutoga“ medija, zaskočen mikrofonom u prolazu, već na službenim stranicama Fakulteta, kao njegov profesor, pod egidom časopisa PM. Kako je pak ta stranica „nalijepljena“ na fakultetsku i časopisnu, je li se on ogradio od sebe(!) prije ili poslije, posve je nevažno. On ne može biti i ne biti profesor FPZ-a i urednik narečena PM-a, a Fakulteta se to još ne ticati. „Malo morgen“, volio je reći „Veliki Reformator“ Jugoslavije operativno i najzaslužniji za te, je'l te „nedemokratske“ i još gore referendume koje Jović „komentira“ beskrajno usrećen rezultatom škotskoga. Da je komentirao jesensku berbu vrganja, 'ajde de, no referendum je prava (i) politološka tema - tu za profesora politologije nema prostora za okolišanja i ograde. Obrazloženje kako „komentar nije recenziran“ još gora je izlika. Zar profesor politologije ne može bez recenzije napisati stručan „mrtvo hladan“ člančić o temi „referenduma“, bez obzira na svoje oduševljenje njegovim rezultatima - u slučaju škotskog propašću - već mora zapasti u euforičnu ideološku vrućicu očito zaražen virusom jugonacionalizma koja se onda manifestira buncanjem u obliku običnoga primitivnog pamfleta.
 
Sirova ideologija- ebola za politologiju
 
Politološki „laboratorij“ morao biti očišćen od ideologije, osobito sirove - ona je za politologiju, kao struku istraživanje o znanosti da i ne govorimo, politološka ebola. Ne može se očekivati kako niti jedan profesor politologije nije „zaražen“ virusom neke ideologije - ebole, no u politološki „laboratorij“ morao bi ulaziti u „skafanderu“, poput kirurga kad ulazi u operacijsku salu, pogotovo stoga što je on još i pedagog pa zarazu može prenijeti dalje - na studente. Profesor politologije kaže: „Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti - ne“. Pozdravljam profesore s FPZ-a čiji kolega insinuira kako su „želje“ („čestitke i pozdravi“) (naj)važniji za utemeljenje neke države. Sjajna, željkovita, „politologija“. Želi narod državu - ne želi, otkidat ćemo „znanstveno“ latice ivančice u ritmu „voli“ - ne voli“, pa što zadnje ispadne.  
http://politickamisao.com/wp-content/uploads/2014/09/DJ-Sveu%C4%8Dili%C5%A1te-u-Zagrebu-10-Sep-2014-223x300.jpg
Matematički (operacija zbrajanja) eto „ispala“ su 193 naroda koji su bidni „željeli“ državu pa čuče u Ujedinjenim narodima. Prof. Dejan Jović zarađuje (jednu) plaću kao šef odsjeka na FPZ-u - ne biste vjerovali - „Međunarodne politike i diplomacije“. Od kuda takav fakultetski „odsjek“ kad (neki) narodi ne žele državu? Fundamentalnije, Fakultet političkih znanosti postoji zahvaljujući onim „glupljim“ narodima koji su „željeli“ državu, uključujući i hrvatski. Bez države kao predmeta proučavanja i procesa u njoj i među njima ne bi ga ni bilo, a Dejan Jović ne bi imao ni priliku biti „glavni analitičar“ kod predsjednika jedne doduše „neželjene“ države. Ovo je za, politološku , rubriku „vjerovali ili ne“, zar ne?
 
Zbrajanje i oduzimanje različitih referenduma
 
Može li imalo stručan politolog, pače profesor, usporediti referendum u Quebecu i Škotskoj i još im pridodati hrvatski? Ne može, naročito ne lakonski i ideološki u nekom „komentaru“ jer su zapravo neusporedivi, svaki je slučaj za sebe. Prvo, dva su propala, hrvatski je prošao, dakle u startu - neusporedivi. Drugo, kvebečki i škotski, što njih spaja, osim te Kraljice? Tvrdim – ništa. Jedan je na jednom kontinentu, drugi na drugom – i još podkontinetu zvanom „Otok“ - stoljetnom vladaru kontinenata. Između njih je proteklo dvadeset tradicionalno brojivih godina, onih s godišnjim dobima. Nebrojivih, virtualnih, stvarnijih od stvarnosti, budući se vrijeme kreće sve većom i većom brzinom zbijajući sve više i više događaja, promjena u jedinicu t, čime se prošlost, povijest još i više zgušnjavaju - i tko zna koliko ih je od 1995. do 2014. prohujalo. Od kvebečkog do škotskog prošlo je, eto procjenjujem, možda i sto „tradicionalnih“ godina.
 
Tko su i što Kvebečani, osim što su sigurno frankofoni Kanađani? Ne usudim se u člančiću ni taknuti toga pitanja, kamoli tek tako (komparativne) analize kvebečkog i škotskog referenduna. Ali Dejan Jović se usudi mam ih zbrojiti – jedan plus jedan referendum jednako dva referenduma. A onda dva dobra referenduma „ubiše“ jednoga, blago rečeno, lošega - onaj  hrvatski. Taj „jadničak“ se pak zbio na (zapadnom) Balkanu 1991. što je u odnosu na škotski, računam, najmanje ovih suvremenih „zbijenih“ godina sto i pedeset vremenske, povijesne, razlike - u odnosu na one koje broje samo godišnja doba. A o drugim razlikama - Bože moj koliko li ih je - pa ni kompletna politologija im ne može stati na kraj, a člančić, da bi riječ...
 
I eto vam „politološke“, u bitnome ideološke analize, glavne, glavnoga analitičara i glavnoga urednika PM-a, u stanju profesora „posložiti“ čak tri referenduma odjednom i jednoga pritom „složiti“ na tlo, nogom u jaja - što je inače zabranjeno i u najgorim suvremenim gladijatorskim borbama. Ne treba mu komparativna analiza, tek operacije zbrajanja i oduzimanja: dva dobra minus jedan najgori referendum. Zašto bi ona sadržavala možda i mrvicu multidisciplinarnog pristupa, pravnog, sociološkog, socijalno psihološkog, medijskog, povijesnog, geopolitičkog...
 
A studenti?
 
Mislio sam se u odnos Jovića, FPZ-a i kolega mu profesora ne pačati, no žao mi studenata. Gdje će se zaposliti ako još i potencijalni poslodavci shvate kako nisu pod pritiskom stjecanja znanja već im slamaju moždane vijuge sirovom ideologijom i nestručnošću – a sa stajališta politologije svaka, baš svaka ideologija, podjednako jugo nacionalistička, homoseksualna, pedofilska, boljševička, zelena, žuta, crna, siva, krušaka i jabuka… ponajprije sa sobom nosi neznanje i usko znanje, a mlade ljude formira kao intelektualne invalide.
 
Prošlo je više od tjedan dana od objave Jovićeva teksta na fakultetskim stranicama – dvostruko - FPZ-a i Političke misli, a od Fakulteta ni glasa ni slovca. Šutnja se uobičajeno smatra znakom odobravanja, u stvarnosti vladajuće i drečeće virtualnosti vrijedi to još i više - na entu potenciju. Zar je na djelu odobravanje ideološki „nabrijane“, a onda nužno i nestručne „politologije“? Ah, kakva bi se galama nadigla da se neki profesor FPZ-a zabunio, napio, što li, pa u PM-u objavio komentar sa stajališta ideologije hrvatskog nacionalizma! Ali to se FPZ-u ne može dogoditi „ni u ludilu“ - glede nje je strogo „stručan“. Barem nešto. Tako Izvršni komitet CK SKH (u sjeni) u listopadu 2014. može konačno mirne duše u CK SKJ-u (u sjeni) poslati „mejl“: „Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu nema pojava hrvatskog nacionalizama, kao 1971. Stop! Raščistili smo s njim. Stop.
 

Mato Dretvić Filakov

Velikosrpsko četnikovanje po samostalnoj Hrvatskoj ne prestaje

 
 
Velikosrpska politika zasnivala se na ekspanzionističkoj ideologiji cijelo stoljeće. A ekspanzionizam se pak zasniva na sili i progonu domicilnog stanovništva i pljački tuđe – Hrvatske imovine. Silom se realizira ono što se ne može dogovorom ili pristankom druge strane. Ta sila lomila se preko leđa hrvatskog naroda, na način da su Hrvati bili totalno obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju. Ta velikosrpska ekspanzionistička politika traje u jednom kontinuitetu od 1918. godine. To je razdoblje u kojem se hrvatski narod morao boriti za svoja kulturna i egzistencijalna prava, na svom području. Mnogi Hrvati su u tom dugom razdoblju obespravljenosti proganjani, zatvarani, a na tisuće ih je likvidirano.
http://www.novossti.com/fotke/662/Corax%20karikatura.JPG
Dakle, hrvatski narod, nikad nije vršio agresiju na bilo koga, a žrtve koje su pale od strane hrvatske ruke, pale su jer su Hrvata branili svoju obitelj, svoj dom i svoju Domovinu. Uz svu tragediju koju je pretrpio hrvatski narod, velikosrpski ideolozi, imali su uvijek podršku određenih međunarodnih moćnika kojima je ekspanzionizam, agresija i pljačka bila povijesna zadaća pa tako nisu osuđivali ni srpsku agresiju i zločine. Ne samo to, velike sile kao prijatelji Srbije, (Engleska, Francuska, Rusija i drugi), uz samu agresiju, podržavale su antihrvatsku propagandu. To su dodatni razlozi uvećane patnje hrvatskog naroda.
 
Danas je tragedija u tome što su velikosrpski ideolozi, uz razne torture, pljačku i likvidacije Hrvata, istovremeno optuživali hrvatski narod da je zločinački i genocidan. Toj stoljetnoj propagandi, srbočetnički agresor je prikrivao svoje zločine i zvjerstva izvršena nad hrvatskim narodom. Ta propaganda toliko je bila sveobuhvatna da se širili pa Europi, pa sve do Australije, Amerike i Kanade, a kako vidimo po izjavi Irineja, do danas nije prestala. Danas je Hrvatska samostalna, međunarodno priznata država, a na leđima nosi tu stigmu zločinačkog naroda.
 
Četnikovanje ne prestaje
 
Koliko je postalo uobičajeno i normalno da se hrvatski narod lažno optužuje, a da nema odgovora od nadležnih institucija i hrvatskih političara. Tako, patrijarh Irinej, 13. rujna 2014., bez straha od Josipovića i Partije optužuje hrvatski narod. Naime, Srpska pravoslavna crkva bila je i ostala nosilac velikosrpske propagande i lažnog optuživanja Hrvata za zločine u logoru u Jasenovcu, umnožavajući broj žrtava po tisuću puta od stvarno stradalih. Ta srbočetnička propaganda nije prestala, laži i mržnja siju se iz svih centara, a jedan od prijenosnika te zaraze je i SPC. Tako, na svečanosti ustoličenja novog slavonskog episkopa Jovana obavljena je 13. rujna u sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu, a predvodio ju je srpski patrijarh Irinej poznat po tomu što ne priznaje Hrvatsku, s više od deset episkopa Srpske pravoslavne crkve, brojnim svećenicima i drugim vjernicima. Izaslanik Hrvatske biskupske konferencije na slavlju bio je požeški biskup Antun Škvorčević. Među uzvanicima iz Katoličke Crkve bili su i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, neki zastupnici Hrvatskog sabora i predstavnici lokalne vlasti.
http://hamdocamo.files.wordpress.com/2012/09/patrijarh-irinej-1.jpg
Patrijarh Irinej je, uz ostalo, rekao je: „Ovoj svetoj liturgiji nismo prisustvovali samo mi,, već i duše tisuća umorenih nedužnih Srba u Jasenovcu i cijeloj Slavoniji. Eparhija slavonska je mučenička i stradalnička. Narod ove eparhije je kroz povijest protjerivan i ubijan. Ovdje je ubijeno 19.000 srpske djece. Molimo se danas za sve jasenovačke i nedužne žrtve iz proteklog rata. Ovdje su uništene i spaljene mnoge svetinje, ali život nije“, kazao je Irinej.
 
Novoustoličeni se episkop Jovan nadovezao: „Srbi su na ovom području masovno stradali od 1941. do 1945., kao i od 1991. do 1995. Ovdje je život mnogo puta uništavan, ali nikad nije uništen. Pakrački i slavonski Srbi nose svoj krst. Od danas će to nošenje krsta izgledati drugačije“ poručio je Jovan. Na sve ove optužbe, koje se odnose na Hrvatsku i hrvatski narod, a zasnovane su na pedesetgodišnjim lažima, nema odgovora ni s Pantovčaka ni Banskih dvora. To znači da isto misle i na istim mjestima – Srbu i Jasenovcu, tu politiku potvrđuju, zajednički uvećavaju broj žrtava i sa zajedničkim ciljem optuživanja hrvatskog naroda. Ništa novo, antihrvatsku politiku i mržnju prema hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi zajedno siju cijelo stoljeće.
 
Što Irinej i Josipović svjesno prešućuju?
 
Izjave patrijarha Irineja i kukanje o ugroženosti i stradanju srpskog naroda, školski je primjer stoljetne velikosrpske politike protkane Ćosićevim lažima. Kad okrenemo drugu stranu medalja tad na vidjelo izlaze povijesne činjenice. Kako povijest ne poznaje ni babu ni stričeve već samo činjenice., a one govore da je velikosrpska mašinerija izvršila prvi masakr nad hrvatima 5. prosinca 1918. godine i to centru Zagreba, na Trgu bana Josipa Jelačića. Od tada je, u režimu Kraljevine Jugoslavije, hrvatski narod nacionalno, kulturno i ekonomski obespravljen, mnogi Hrvati likvidirani, a Hrvatska sistematski pljačkana, i to u kontinuitetu pune 22 godine, sve do 1941. godine.
 
Zatim, slijedi borba za novu Titovu Jugoslaviju, kada nastupa razdoblje intenziviranog srbočetničkog klanja svega što nije srpsko, i tako do 1945. godine. Potom slijedi velikosrpsko-komunistički režim, nazvan režim bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda, od 1945. do 1990. Taj režim bratstva i jedinstva iza sebe je ostavio preko 1500 masovnih grobnica sa preko 960.000 kostura Hrvata, od čega 69 u stranim zemljama Europe i svijeta. Velikosrpska ljubav prema Hrvatskoj i Hrvatima, nastavljena je i 1991. pa tako traje do 1995., iza čega je ostalo preko 15.000 likvidiranih Hrvata, te spaljena, razorena i opljačkana Hrvatska. Po određenim analitičkim prikazima, srbočetnički prijatelj, osim Vukovara, hrvatskoj je ostavio uspomene u paljevini i ruševinama od preko 308 milijardi američkih dolara štete.
 
I Irinej i Josipović su svjesni da bi bilo previše sve te zločine prebrojiti i k tome pripisati bratskom srpskom narodu. To bi bili zločini koje bi teško podnijela bilo koja knjiga od tisuću stranica, jer dugačko je jedno stoljeće obespravljenosti, progona, klanja i pljačke. Na ovaj način, kako to, ispred SPC-a govori Irinej, i razni draškovići, vukosavi, radojčići, dedijeri, uz istomišljenike i ideološke prijatelje josipoviće, mesiće, pusiće, fumiće i stotine takvih, pa da ostanemo prijatelji i barem podijelimo ili izjednačimo te zločine.
 

Ivan Runje

Gotovo je izvjesna pobjeda gospođe Grabar Kitarović

 
 
Kada usporedimo našeg predsjednika s vječito "mlađahnim" premijerom vidimo jasno razliku između zreloga čovjeka koji zna što hoće i "junoše"; muškarac ne kaže uvijek što misli, bira riječi i saveznike, razmišlja dugoročno i strateški ali i taktizira radeći kratkoročne kompromise, postavlja ciljeve i zadatke, uzima kvalitetne suradnike, ne žtrvuje radi osobne taštine i poriva obitelj, karijeru i ugled. Promišljenost, samokontrola i djelovanje unutar organizacije pretpostavit će ishitrenosti, soliranju i opasnim rizicima.
http://www.radiosarajevo.ba/images/stories/HARD/REGIJA/Josipovi%C4%87_urban.jpg
Dok Ivo svira, Hrvati gladuju
 
Opet se pitate zašto sam protiv predsjednika? Možda zato jer ne volim ziheraše koji se uklapaju u svako društvo i sustav, možda jer je agnostik ili zato jer mi smeta slab nacionalni naboj i tzv. lijevi humanizam? Ne. Stvar je puno ozbiljnija! Recimo kao i stari Latini "Cui bono"? (tj. za čije dobro, kome na korist). Postoje i granice rezonerstva, čovjek mora biti sposoban žrtvovati se za bitne stvari i principe, posebno za opće dobro. A biti uglađen i staložen, dobro znati engleski jezik i biti stručan u svom pozivu jest estetski lijepo, kao što je i fikus u dnevnom boravku lijep. To jesu dobre osobine , uz komunikacijsku vještinu i sviranje klavira za kulturnog atašea i sl., ali predsjednik mora biti jači igrač!
 
Gospođa Kolinda pak, po čemu se ona različi od dr. Josipovića? Kao čovjeka srednjih godina podsjeća me na nekad poznatu TV voditeljicu Željku Fattorini, zgodnu, sretnu i zadovoljnu ženu koja dobro komunicira. Mušku varijantu toga profila uz karakterističnu dalmatinsku prepotenciju (i moj grijeh, priznajem) imali smo kod dr. Sanadera, čovjeka koji jest "hapao", ali nije samo zbog toga nastradao (jer mnogi su uzimali daleko više); njegov "grijeh" se zove Hipo, ali o tom drugom prigodom.
 
Izgleda da gospođa Grabar Kitarović nije agnostik, te da je više naklonjena NATO-u i Bruxellesu nego Londonu (a Beograd je izvan kombinacije), što je samo po sebi jako dobro. Ali ne bih bio ja kada ne bih tražio treću opciju koja će biti kvalitetno preispitivanje položaja Hrvatske i inteligentno kreiranje njene budućnosti. A za to treba nešto, da ne kažem što balkanski direktno, reći ću anglosaksonski izraz  "personality". Ima li to kandidat s najmanje izgleda dr. Kujundžić? Što znamo o njemu? Vrlo malo. Kvalitetan zagrebački liječnik, rodom iz Imotskoga, živi i radi u Zagrebu, dugogodišnji član HDZ-a, (bez jačih funkcija u stranci), izgleda da nema iza sebe "repova", tj.afera osim gafa s posjetom Pavelićevu grobu, što je minus u očima većeg dijela glasača centra. Premalo znamo o tome kakav je čovjek i što hoće.
 
On bi trebao, želi li biti predsjednik, ponuditi novu viziju, energiju i strategiju te svojim timom suradnika i stavovima privući javnost. Male su zgode za to, jer čak i uz neviđenu "agresivnost", tj. dinamiku glavni mediji ne će podržati treću opciju, a ne očekujem to ni od centara moći. Još je jedno zgodno političko pitanje; naime kako će se odraziti na unutarnje odnose u HDZ-u gotovo izvjesna pobjeda gospođe Grabar Kitarović, ili što je manje izgledno dr. Kujundžića? A što se tiče dr. Ive, on će, iako sigurno ulazi u drugi krug, imati u budućnosti više vremena za komponiranje jer se hrvatski narod umorio od ljevičarenja kao ideološkog ljevičarenja i ljenčarenja.
 

Teo Trostmann

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Subota, 15/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1088 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević