Get Adobe Flash player
Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

SDP-ov čelnik loše govori hrvatskim standardnim...

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Države imaju obvezu poštovati pravo na priziv savjesti svakoga...

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane...

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Podržavajući navijačke udruge, kao supkulturu, podržao je izljev najnižih...

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Ništa od Radne skupine za decentralizaciju i regionalni preustroj...

  • Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    četvrtak, 21. lipnja 2018. 08:09
  • Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:10
  • Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:05
  • Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:01
  • Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    nedjelja, 17. lipnja 2018. 09:36

Na selu "farmeri", na moru konobari

 
 
Uskrs je ove godine kasno pa naš turizam počinje cvjetati ranije, ili ti drugačije rečeno: nije važan u Hrvatskoj Uskrs sam po sebi i kao takav nisu bitna njegova vjerska značenja, nije važan kao nada, svjetlo u tami, presudna je njegova turistička uloga i značaj. Hvala Bogu da je ove godine kasnije, pa će ovdašnja turistička sezona početi ranije. Razveselilo je to narod konobara, pomoćnih, kuhara, sobara i sobarica. Izašle su na teren sve televizije s nacionalno dodijeljenom  im frekvencijom kako bi brojile turiste. Koliko ih je došlo, odakle su došli, koliko će potrošiti... Ovdašnji gostoljubivi „urođenici“, kao i svaki domorodac, toplo i radosno dočekuju došljake i goste. Časte ih s najboljim što imaju, nitko prema njima nema ljudožderskih ambicija, štoviše sve bi za njih dali, valjda i muž ženu, žena muža, pa čak i muža pridošlom mužu, ženu pridošloj ženi, a ima valjda i drugih, meni doduše nepoznatih gostoljubivih kombinacija. 
http://www.sprawdzprace.pl/site_media/uploads/filer_public/2013/12/01/tlum.jpg
Stig'o je brod u luku Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeku..., puni su turista. U Splitu se više skoro ne grade brodovi, zatvara se i mali škver u  Lamjani, pa se eto i dalmatinski brodograditelji čude brodovima. Nema više u toj Hrvatskoj nigdje ničega i nikoga. Samo su na televizijama turistički „udarnici“. Njima čast i hvala, oni će spasiti  nas „glupe seljake“, kako one koji su već postali „farmeri“, a i kao takvi propadaju, tako i one još zaostale „sitne“ koje čak ni Staljin nije baš tako žestoko progonio. Nitko ni ne vidi, nitko ne slika, oni su za medije i politiku prozirniji od zraka. Oru i siju ovih dana kako bi , možda, štogod prodali tim turistima. Bedaci, sije se i ore u „uvozu“.  Hrane svinje kako bi tamo stig'o kakav „brendirani“ pršut. Ne trebaju se mučiti, stići će šunka iz Danske, Njemačke... pa će se osušiti, onako ili onako „brendirani“ pršut. Recimo dobar je i onaj iz Celja.
 
Doista, što se to ovoga Uskrsa događa na (iz)umirućem „kontinentu“, kamo odatle odlaze naši mladi turisti“? Možda u nepovrat, Vrag će ga sigurno znati. Kako sunce bude sve više pržilo, tako će brojenje turista, zavirivanje u njihov novčanik, koliko će odatle Liniću kapnuti samo nastaviti. A mene će u toj zemlji pomoćnih turističkih „udarnika“ sve više hvatati mučnina. Vjerojatno dok me ne dokrajči.
 
Nego turistička sezona eto počela za Uskrs, koji je „kasno“, pa je ona uranila. Možda su turisti za Uskrs i navratili u mjesnu crkvu kako bi se Bogu i kalendaru zahvalili za to „kašnjenje“, a ovdašnji mediji, kakvi već jesu, o tome nisu izvještavali, a možda i njih Uskrs zanima tek kao radno „prazni“ dan. Sve u svemu čini mi se kako je turizam neobično čvrsti biznis. Čvršći od čelika.

 

Mato Dretvić Filakov

Provesti ne samo lustraciju represivnoga komunističkog aparata nego i lustraciju pete kolone među visokim državnim dužnosnicima

 
 
Nikada u Hrvatskoj pa ni nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču kada je to bio zadnji trenutak da se učini nije provedena argumentirana rasprava na kojoj bi se utvrdilo tko su perjanice pete kolone u Hrvatskoj, tko su nositelji i provoditelji unutarnje agresije na Hrvatsku, tko su krivci što je Hrvatska optuživana za ono za što nije kriva. Tko su krivci što je Haaško Tužiteljstvo i Haaški sud godinama lažno optuživao Domovinski rat, političko i državno vodstvo. Tko su krivci za nepravdu koju su proživjeli Gotovina i Markač i koji još uvijek proživljavaju optuženi Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Trebalo bi nekoliko knjiga da se nabroji i opiše petokolonaško djelovanje odnosno da se argumentira zašto bi trebalo provesti u Hrvatskoj ne samo lustraciju represivnog komunističkog aparata nego i lustraciju pete kolone koja uključuje i neke visoke državne dužnosnike.
http://static.ca-news.org/upload/ennews/5/536205.1393392408.m.jpghttp://balkans.aljazeera.net/sites/staff.balkans.aljazeera.com/files/styles/aljazeera_article_main_image/public/vesna_pusic-epa.jpg
Stjepan Mesić i Vesna Pusić
 
Za djelovanje pete haaške kolone najvažniji događaj je Mesićevo lažno svjedočenje na Haaškom sudu jer je ono bilo temelj za sve Haaške optužnice u kojima je hrvatsko državno i vojno vodstvo optuženo za navodne zločinačke pothvate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, etničko čišćenje Srba i za agresiju na Bosnu i Hercegovinu radi komadanja Bosni i Hercegovini, pripajanje dijelova Bosne i Hercegovine Hrvatskoj radi stvaranja etnički čiste velike Hrvatske. Njegovo svjedočenje u Haagu bilo je glavni argumenat monstruoznim optužnicama ne samo protiv hrvatskih generala nego i protiv hrvatskog državnog i vojnog vodstva.
 
Cijelo vrijeme Mesić je lažno tvrdio da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između Tuđmana i Miloševića. Mnogo je izjava Mesića koji to potvrđuju. Navest ću samo jednu. 29. svibnja 2005. amnestirao je velikosrpskog agresora te ustvrdio da su brutalni rat izazvali Milošević i Tuđman, Mesić je rekao: „Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je izražena kroz politiku Slobodana Miloševića ali i Franje Tuđmana. Pokušaj promjene granica doveo je do brutalnog rata“. Mesić i danas nastavlja tu svoju politiku, optužio je branitelje u Vukovaru da ruše državu, čak je otišao u Moskvu gdje je pred Rusima koji su podržavali Miloševića a danas podržavaju velikosrpsku vlast ponovno optužio Tuđmana i Hrvatsku ali ovaj puta i hrvatske branitelje u Vukovaru za koje je rako da su opasnost za demokraciju, da ruše pravnu državu.
 
Pored Stjepan Mesića ključnu ulogu u državnom vrhu odigrala je i odigrava još uvijek Vesna Pusić, sadašnja ministrica vanjskih poslova i europskih integracija i prva potpredsjednica hrvatske Vlade. Vesna Pusić bila je jedan od ključnih političarki u sotonizaciji i diskreditiranju Domovinskog rata, u sotoniziranju Franje Tuđmana, u krivotvorenju naše prošlosti, u pretvaranju velikosrpske agresije u navodni dogovorni rat srpskoga i hrvatskog nacionalizma na čelu s Miloševićem i Tuđmanom radi komadanja BiH. Bila je ključna političarka koja je podržavala krivotvorene i antihrvatske haaške optužnice. Čvrsto je davala podršku Carli del Ponte, nije priznavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, tvrdila je da je Hrvatska agresor na BiH, itd. Uz Stjepana Mesića Vesna Pusić je najvažniji politički čimbenik u pretvaranju velikosrpske agresije teškim krivotvorinama u navodni građanski rat i sukob srpskoga i hrvatskog nacionalizma radi komadanja BiH.
 
Oslobađajućom presudom u Haagu potpuno je poražena politika Vesne Pusić. U svakoj normalnoj demokratskoj državi ona bi, jer joj je propala politika, morala podnijeti ostavku ili bi bila smijenjena, samo je u Hrvatskoj unaprijeđena. Dok je hrvatski narod plakao od sreće slaveći odbacivanje lažnih haaških optužnica Vesna Pusić je unaprijeđena u prvu potpredsjednicu hrvatske Vlade. I kao ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica hrvatske Vlade nastavlja, doduše na manje grub način, ali po sadržaju nepromijenjenu svoju dosadašnju politiku. Tako da ju sve više nazivaju balkanskom ministricom a ne hrvatskom ministricom vanjskih poslova.
 
Potpuno je neobjašnjivo zašto Vesna Pusić i ostali pokušavaju trgovati s velikosrpskom četničkom politikom, zašto su spremni odustati od istine, čak se i ispričavaju ako netko u Hrvatskoj napiše ili kaže istinu o onome što se događalo. Nije Hrvatska tužila Srbiju za genocid zbog toga što ne će reći gdje su pokopani, poubijani  i masakrirani Hrvati nego zato što su učinili genocid. Zato je u najmanju ruku neodgovorno da Vesna Pusić kao uvjet povlačenja tužbe navodi dobru volju agresora da nam ipak kaže gdje su masovne grobnice.
http://www.hkv.hr/images/stories/Osobe_01_s/Zoran_Pusic_NL_s.jpghttp://banija.rs/glavna/images/stories/pupovac-photo.jpghttp://www.danas.rs/upload/images/news/2014/3/1/puhovski_ocp_w380_h300.jpg
Zoran Pusić, Milorad Pupovac i Žarko Puhovski
 
U toj "državničkoj petoj koloni" ključnu ulogu ima  Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču on i dalje zajedno sa velikosrpskom politikom optužuje Oluju i hrvatske branitelje na isti način kako su to činili srpski predsjednik Tomislav Nikolić i potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić. Ali ne samo zbog njegove sadašnje protuhrvatske politike nego i zbog ponašanja u vrijeme Domovinskog rata treba u Saboru postaviti pitanje može li Milorad Pupovac biti predsjednik Odbora za vanjsku politiku nakon što je, kada je Hrvatska bila izložena agresiji, lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno pokršteno s pravoslavne na katoličku vjeru preko 10 tisuća srpske djece. Mislim da ne postoji ni jedna demokratska država u svijetu koja bi takvog čovjeka, koji je u kritično vrijeme kada je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji lažno i tako teško optužio vlastitu domovinu, izabrala da joj vodi vanjsku politiku.
 
Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora u inozemstvu napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama De Standard u Beču između ostalog je rekao: "Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Ivana Čermaka, ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto jedan rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja treba biti legitiman? Za dvojicu generala je odluka dobra, ali za osjećaj pravde to nije" (Der Standard, Beč). Dakle, Pupovac i dalje optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje, tvrdi da je Oluja i dalje zločinački pothvat.
 
Za Milorada Pupovca oslobađajuća presuda je povratak u 90-e godine te kaže: "Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala nego kao sloboda od krivnje i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000." Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: "Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se nov kanon. Tada će mnogi od nas živjeti, ne samo u ogorčenosti, nego i s pitanjem: što da učinimo sa činjenicom da su se zločini dogodili a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni, nego nisu ni posramljeni". Pupovčeve izjave su u potpunosti u skladu s velikosrpskom politikom, u skladu s izjavama Aleksandra Vučića, potpredsjednika Vlade Srbije koji u listu Politika u Beogradu kaže: "Imaju li i Srbi pravo na pravdu i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?"
 
Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika srpske Vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora. Prema ovim izjavama izgleda da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku srbijanske Skupštine a ne Hrvatskoga sabora. Pitanje je svih pitanja: što radi hrvatska oporba? Zašto nitko ne traži ostavku Vesne Pusić i Milorada Pupovca?
 
Također se mora postaviti pitanje zašto svi šute o poraznoj činjenici da iz dana u dan i u medijima i u javnosti i dalje glavnu riječ ima peta haaška kolona koja usprkos oslobađajućim presudama i dalje napada Hrvatsku kao da tih presuda nije bilo. Već osam dana nakon oslobađajućih presuda i veličanstvenoga dočeka Gotovini i Markaču, Jutarnji list je objavio novu političku platformu pete haaške kolone kojom je dao na znanje da ne priznaju oslobađajuće haaške presude, da će i dalje napadati Tuđmana kao vođu zločinačkoga pothvata, da će i dalje tražiti da Hrvatska prizna krivnju koje nema i da otvori nove krivične procese protiv hrvatskih branitelja. U toj platformi tvrde da oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču zapravo nije oslobađajuća presuda Oluji i Hrvatskoj.
http://www.poiein.gr/wp-uploads/predrag-matvejevic1.gifhttp://hrperoistine.files.wordpress.com/2011/02/lovric.jpghttp://www.eitf-taekwondo.org/images/itf_hq/nobilo_toni_small.jpg
Predrag Matvejević, Jelena Lovrić i Anto Nobilo
 
Od samog početka stvaranja samostalne Hrvatske i njene obrane od velikosrpske agresije peta kolona u Hrvatskoj ustvari sustavno na isti način ili na sličan način napada Tuđmanovu politiku, Domovinski rat i pomaže širenju velikosrpskih krivotvorina. Navest ću samo nekoliko primjera onih ljudi koji imaju veliki utjecaj na javno mijenje i kojima su otvoreni svi mediji.
 
U opsežnom intervju u Večernjem listu 2008. godine Predrag Matvejević tvrdi da je hrvatska politika kriva za "balvan revoluciju" te između ostalog piše: "'Balvan revoluciju' nije digao samo jedan priglupi milicajac i uz njega nesretni zubar koji se kasnije ubio. Digla ju je prije svega memorija: ljudi su pamtili što se dogodilo njihovim najbližima, braći, majkama, očevima, sestrama u pokoljima od 1941. do 1943." Po riječima Matvejevića, Srbi u Hrvatskoj nisu bili instrumenti velikosrpske osvajačke politike, nisu bili agresori nego su opravdano podigli oružanu pobunu radi spašavanja golih života od navodno novog klanja koje im je prijetilo od Tuđmanove Hrvatske koja je navodno nastavak NDH i ustaške politike. Za Matvejevića Ovčara, Škabrnja i strašni zločini i etničko čišćenje Hrvata s područja tzv. Republike srpske krajine posljedica su memorije na ono što se dogodilo njihovim najbližima: braći, majkama, očevima, sestrama, u ustaškim pokojima 1941.-1943. Etničko čišćenje tzv. Republike srpske krajine - istjerivanje stotine tisuća Hrvata s hrvatske zemlje i stvaranje srpske države na hrvatskom teritoriju za Matvejevića je posljedica memorije i straha od novih pokolja.
 
Anto Nobilo, tužitelj u bivšoj Jugoslaviji, danas istaknuti odvjetnik ali i političar u HNS-u poznat je po dvije svoje izjave. Prva je da u Oluji ima više elemenata genocida nego u zločinima u Vukovaru, te po izjavi da je saborska Deklaracija o Domovinskom ratu sramota te da će HNS napisati novu istinitu deklaraciju.
 
Vrlo značajna perjanica pete kolone u Hrvatskoj je i Zoran Pusić. Nema dvojbe da on nanosi ogromnu štetu istini o Domovinskom ratu i velikosrpskoj agresiji. Kao ilustraciju njegove politike navest ću sramotnu poruku Savi Štrbcu, čovjeku koji je bio tajnik tzv. Vlade Republike srpske krajine i koji je na čelu udruge Veritas bio jedan od glavnih opskrbljivača tužiteljstva Haaškog suda krivotvorinama kojima je optuživana Hrvatska. Evo te poruke Zorana Pusića nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču.
- Gospodine Štrbac, nismo svi u euforičnom stanju, ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno, da je presuda bila osuđujuća to bi bio početak jednoga istinskog, dubinskog pročišćavanja i suočavanja s prošlošću hrvatskoga naroda. Ovako će ta katarza biti odgođena za izvjesno vrijeme, ali ona mora doći kad-tad. (Tješiteljska poruka Zorana Pusića Savi Štrbcu 16. studenoga 2012., www.politikaplus.com)
 
Zoran Pusić zastupa stajališta o dva genocida, srpskom i hrvatskom te izjednačava krivnju i amnestira velikosrpskog agresora. Evo izjave u kojoj Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a, žarko zagovara povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid, te kaže: "Ovdje je riječ o tome da se preko plota upire prstom na drugoga, a da se sve negativnosti za koje je bila odgovorna jedna odnosno druga strana guraju pod tepih. Toga ima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Samo inzistiranje na tužbama je pogrešan korak k obračunu sa zločinačkim idejama koje su stajale iza tih genocida. A to je ono što je važno i to bi bilo zdravo i za jednu i za drugu zemlju. Najzdravije bi bilo da počnu prije svega od sebe. Onda bi to sve skupa išlo puno lakše."
 
Istaknuta novinarka Jelena Lovrić, koja je bila 90- tih godina član CK SKH, koja je napustila SDP onog momenta kada se SDP priključio borbi za stvaranje samostalne Hrvatske  jedna je od istaknutih perjanica pete kolone u Hrvatskoj. Miroslav Lazanski koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike) piše da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: "Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Od tada Jelena Lovrić sustavno napada Franju Tuđmana i njegovo djelo, Domovinski rat i branitelje tako da nisu pošteđeni ni Vukovarski branitelji u novoj velikosrpskoj agresiji. Jelena Lovrić izjednačuje Stožer za obranu hrvatskog Vukovara s balvan revolucijom te ih posprdno naziva harambašama. Evo te čuvene izjave: "Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države."
http://www.vesti-online.com/data/images/2013-07-26/342630_tomislav-nikolic---beta-n.-t._f.jpg?ver=1374790019
Ivo Josipović se ljubi s četničkom vojvodom Tomom Nikolićem
 
Mnogo je, na žalost, onih u Hrvatskoj koji djeluju kao peta kolona i zastupaju stajališta koja su vrlo slična velikosrpskim krivotvorinama koji se cijelo vrijeme obnavljaju. Kao karakterističan primjer optužbi koje se stalno ponavljaju navest ću stavove redatelja Olivera Frljića koji tvrdi da je za ustanak Srba kriv Ustav Hrvatske te između ostalog kaže za Deutsche Welle: "Diskriminacija je upisana u same temelj Republike Hrvatske. Božićnim ustavom iz 1990. godine Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalnom manjinom." Oliver Frljić također širi velikosrpsku promidžbu o tome da je Hrvatska utemeljena na zločinu te ubojstvo Aleksandre Zec tretira kao dio zločinačkog plana i sve to povezuje sa skidanjem ćiriličnih natpisa u Vukovaru te kaže: "Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkog projekta koji je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne nacionalne zajednice, a čiju renesansu gledamo ovih dana u desničarskim divljanjima, lomljenjem ploča sa ćiriličnim natpisima i ranije spomenutom potpisa za referendum o zabrani upotrebe ćirilice, sve naravno, koncelebrirano od Katoličke Crkve."
 
Ne zato što je ekstreman jer to profesor Žarko Puhovski nije nego zato što je vrlo utjecajan i moćan, što se ništa u Hrvatskoj u proteklih dvadeset godina nije dogodilo o čemu on nije dao svoje mišljenje i svoju presudu, ne smije se zaobići ni Žarko Puhovski. Profesor Žarko Puhovski već desteljećima u svojim javnim istupima i brojnim tekstovima nastupa kao tužitelj protiv svega što je domoljubno i nacionalno u Hrvatskoj. On cijelo vrijeme tuži ali i sudi, ranije u jugoslavenskoj, a danas u hrvatskoj javnosti. Javlja se u najvažnijim povijesnim prijelomnim vremenima i kao stalni svjedok optužbe protiv navodnih hrvatskih nacionalista i zločinaca. Svjedočio je protiv svojih kolega studentskih lidera kao svjedok optužbe 1972. Na tom svjedočenju je ustvrdio da je studentski pokret bio nedemokratski, a da su studenti bili opasna grupa nacionalista.
 
Devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se hrvatski narod borio za svoju nacionalnu slobodu i samostalnost, Žarko Puhovski je bio bitni čimbenik UJDI-ja (Ujedinjenje jugoslavenske demokratske inicijative) kako bi spasio komunističku Jugoslaviju. U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku pod mikroskop je stavljao svaki zločin koji su počinili Hrvati. Nisu ga zanimali velikosrpska agresija i zločini u Vukovaru i drugdje. Kao predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora nije ni pokušao skupljati podatke o zločinima agresora, zanimali su ga samo pojedinačni zločini Hrvata. Njegovo svjedočenje kao krunskog svjedoka optužbe u Haagu protiv hrvatskih generala logičan je nastavak njegovog kontinuiranog djelovanja.
 
Ono što je govorio u Haagu bezbroj puta je napisao i rekao u Hrvatskoj prije svoga svjedočenja. Stalno je tvrdio da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju i zločinima. Prije nego što je otišao u Haag u hrvatskim medijima je više puta rekao i napisao da se radilo o etničkom čišćenju Srba, dakle jednom od najtežih zločina. Takve teške optužbe u javnosti prije Haaga i kao svjedok optužbe argumentirao je smiješnom tvrdnjom: kako po osnovama sociologije proizlazi da se seljaci Srbi koji su otišli iz Hrvatske (uglavnom su bili seljaci) ne napuštaju zemlju i kuću bez prisile. Njega ne zanimaju činjenice niti dokazi kako je odlazak Srba bio pripreman i organiziran, kako je većina otišla jer nije željela živjeti u Hrvatskoj kao suverenoj nacionalnoj državi itd.
 
Međutim, usprkos toga što je njegovo svjedočenje u Haagu propalo, što se pokazalo kao lažno, što je njegova politika optuživanja hrvatskog državnog i vojnog vodstva za zločinačke pothvate poražena, Puhovski je nametnut Hrvatskoj kao vrhunski demokrat i mjera demokracije i on ne samo komentira nego i presuđuje svemu što se u Hrvatskoj događa. Ima mnogo petokolnaša koji zaslužuju da se i o njima govori. To sam učinio u svojoj knjizi Peta haaška kolona i njezine žrtve. Ovdje sam izabrao kratko opisati samo, po mom mišljenju, perjanice, one koji po svom položaju, bilo da su u vlasti ili po svom utjecaju, najviše štete Hrvatskoj i istini o Domovinskom ratu.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Liberalni iluministički mislioci korijenje liberalizma pronašli su u poganskoj antici

 
 
U Hrvatskoj, kada se za nekog kaže da je liberalan onda je taj izričaj za bezbožničku vladajuću političku svitu kao i za režimske korporativne medije inačica kako je taj in, odnosno kako je napredan, demokratičan, ljevičar, sekularist, laički aktivist, kozmopolit, Europljanin, feminist, podupiratelj gay skupina, istospolnih brakova te potpune liberalizacije pobačaja i sl., borac za prava životinja, vode, zraka, leptira, komaraca... Za one druge koji se bore za dostojanstvo svoje države i naroda, za nacionalno gospodarstvo, za jaku državu, jakog vođu, za očuvanje obiteljske tradicije, za kršćanski odgoj djece, za kulturu života zasnovanu na učiteljstvu Katoličke crkve, tima je prilijepljena etiketa rigidnog desničara, priprostog konzervativca, nazadnjaka, zatucanog ognjištara, ruralnog primitivca, pa čak i klerofašiste, ustaše itd. Ispada da je konzervativan svjetonazor gotovo nelegitiman u Hrvatskoj!
http://3.bp.blogspot.com/_znDntnSSPH0/TDxoKh1C86I/AAAAAAAABWM/S7gFdyPMLUA/s1600/coronation_napoleon.jpg
Upravo se stoga treba podsjetiti kako je nastao svjetonazor liberalizama i neoliberalizma koji je danas tako zdušno prigrlila kukurikova koalicija u  Hrvatskoj, a koja je stvorila duhovno i materijalno opustjelu Hrvatsku s vojskom nezaposlenih od gotovo 400.000 tisuća. Liberalizam, kao svjetonazor koji je isključivo u službi krupnog kapitala, od Kristove globalizacije čovjeka stvorio je globalizaciju novca gdje čovjek postoji samo kao objekt zato da bi poslužio uvećanju profita. Umjesto jedino prihvatljivog hijerarhijskog poretka Bog – čovjek – svijet, gdje je ekonomija samo dio svijeta i to u službi čovjeka, stvoren je poredak s početkom u kapitalu, dok je Bog izbačen kao nepotreban. No, i ta Zvijer ima svoju vjeru, a to je novac. Ima svoj pandam u Crkvi i svećenstvu, a to su banke i bankari. Umjesto Vatikana i Pape postoje američke Federalne rezerve (FED) i njihov predsjednik kao vrhovni autoritet kapitalu cijeloga svijeta.
 
Crkva, od Milanskog edikta Konstantina I. Velikog 313. godine do kraja XIX. i početka XX. stoljeća, kada je masonstvo i službeno najavilo pobjedu nad Bogom i smrt Isusu Kristu i Duhu Svetomu, nije doživjela tako veliko slabljenje moći i vjere. Masonski silnici, sklupčani u svojim elitnim klubovima, te podružnicama u raznoraznim društvenim, kulturnim i političkim udruženjima, zidajući imaginarni hram cijelog čovječanstva, gradeći novi Babilonski toranj pod novom maksimom Novog svjetskog poretka, ponudili su svijetu najrazorniju podvalu, surogatni svjetonazor, zvani liberalizam. Liberalizam, kao najveća opsjena čovječanstva ujedno je bio i prvi općesvjetski plan uništenja Crkve.
 
Liberalizam (lat. liberalis = slobodan, slobodoumlje) je svjetonazor koji zagovara smanjenje nadzora države nad individualnom slobodom pojedinca, politička doktrina koja zagovara demokratske oblike vlasti i političku toleranciju, ekonomija koja zastupa načelo slobodnog tržišta i tržišnih zakonitosti, politički pokret koji se zalaže za poštivanje ljudskih prava i liberalnih stečevina čovječanstva. Iz ovih milozvučnih floskula čovjek bi pomislio da je liberalizam krajnja stečevina čovječanstva, utopijski zemaljski raj pravednosti. No, ako samo promotrimo tko su bili prvi liberalni mislioci iz XVII. i XVIII. stoljeća i odakle su se crpile liberalne ideje cijeli pothvat opsjene čovječanstva postaje kristalno jasan.
 
Političku misao i praksu liberalizma razvili su fiziokrati i demonijaci prosvjetiteljstva, drzoviti i naduti enciklopedisti: Rousseau, Diderot, Montesquieu, Holbach, d'Alembert i njihov „vrhovni svećenik“ Voltaire. Prosvjetitelji (iluministi) davši si naziv po Luciferu, nositelju svjetla, narkotizirali su cijelu Francusku, Boga su pisali malim slovom, zakonitom kralju odrubili su glavu, kao i tisuće glava Blažene Djevice Marije čije su kipove dovozili na giljotinu i dekapitirali, a obnaženu prostitutku stavili na oltar crkve Notre Dame u Parizu. Čudovišni tvorci liberalizma sebe su smatrali intelektualnom elitom koja se bori protiv praznovjerja, iracionalnosti i kršćanske tiranije kroz stoljeća. Ortodoksija je za iluministe bila predmetom izrugivanja, dokaz kukavstva zaostalih duhova prošlosti.
 
Liberalni iluministički mislioci korijenje liberalizma pronašli su u poganskoj antici, u Ateni koja je priznavala principe individualne slobode utemeljene i ograničene zakonima grada-države. To nam daje odgovor na stvarni svjetonazor liberalizma. Prvo: sva ta intelektualna svita bila je u članstvu masonskog bratstva, i već tada se ponašala kao budući vladajući stališ čovječanstva prema nešto kasnije razrađenoj shemi „o tri svjetska stališa“ britanskog sociologa Johna Ruskina sa sveučilišta u Oxfordu koji je osmislio kako će elitna rasa eugenika putem svojih podanika – srednjeg stališa vladati cijelim Planetom. Drugo: Atenski polis (grad-država), uzor teoretičarima liberalizma, kojeg i Platon smatra sretnom zajednicom, robove (današnji treći stališ – planetarni puk) uopće ne smatra ljudskom vrstom i na njih se liberalna sloboda nije odnosila.
 
Religija je za liberalizam nešto vezano samo uz intimu vlastite savjesti gdje  Crkva mora biti strogo odvojena od države - „slobodna Crkva u slobodnoj državi“. To ujedno znači da liberalizam nije pravio nikakvu razliku između prave vjere kršćanstva i ostalih religija, gdje je Crkvu gurnuo na marginu društvenog života i podvrgnuo općim pravima kao bilo koju vjersku zajednicu. Liberalizam je ustvari favorizirao sekularizaciju društvenog života, vjerski naturalizam, te na kraju i ateizam i vjersku ravnodušnost, što ga je vrlo brzo dovelo u sukob s kršćanskom koncepcijom čovjeka i svijeta. Francuz August Comte osnivač filozofskog pravca „pozitivizma“ podrazumijevao je da nakon teološkog i filozofskog stadija kroz koje je čovječanstvo prošlo dolazi novo razdoblje povijesti u kojemu čovjek okrenut fenomenima ne postavlja više sterilno pitanje „zašto?“, već „kako?“. Logikom toga pozitivizam je vodio u scijentizam - u stvari u religiju bez imalo transcedencije koja je trebala zamijeniti kršćanstvo (Jose Orlandis: Povijest kršćanstva, Verbum, Split, 2004. str. 153., 154. i 156.).
 
Iluministički liberalizam, osim što je stvorio vojsku racionalista, anarhista, razvratnika i ateista, iza zastora stvarao je i čarobnjake i mage. Sotona s punim pravom počinje opravdavati svoj naziv, Knez ovoga svijeta, jer on je mesija tog dekadentnog svijeta, u kojemu se u skladnoj harmoniji isprepliće ogoljeli racionalistički materijalizam i demonski okultizam. Đavolji pentagram počinje i simbolički povezivati ta dva svijeta. Taj simbol đavla Bafometa, kasnije će, tijekom komunističkih revolucija, dobiti i prepoznatljivu jarko crvenu „đavolju“ boju.U toj sotonističkoj euforiji masonska i ostala ezoterijska društva sve više počinju pokazivati svoj iskonski demonski karakter. Oni doslovno žele uništiti Crkvu i restaurirati poganstvo. Već su srušili temporalnu vlast Svete Stolice i ostavili papinstvo bez ikakvog jamstva. Konačni im je cilj: dokinuti i duhovnu moć rimskog pontifikata, s potpunim rušenjem Papinstva. Diljem Zemlje počinju se osnivati društva tzv. nadmasonerije; Klubovi paklenog ognja, kabalistička, iluminatska, roznkrojcerska i sotonska društva, a gnostički patrijarh Valentin II. ustanovljuje 1888. godine gnostičku crkvu. Viša masonerija smješta svoje sjedište u Rim, nadomak Vatikana, a u palači Borghese smješta i Veliki Orijent, masonsku upravu i paladistički hram (Paladijum sačinjavaju „najzaslužniji masonski Meštri“ koji kontroliraju sva tajna okultna društva).
http://jarconsian.files.wordpress.com/2014/02/sejm.jpg?w=600&h=393
Njemački filozof Ludwig Andreas Feuerbach predlaže u Berlinu kršćanskoj Europi obožavanje jednog novog boga, „ljudsku vrstu“. Slične prijedloge ima Auguste Comte. On snoviđa kako će jednog dana kip Čovječanstva biti postavljen u pariškoj katedrali Notre-Dame, na podlozi oltara kršćanskog Boga. U svojoj bolesnoj filozofiji razrađuje cjeloviti proces kako će „službenici čovječanstva“ u potpunosti zamijeniti „Božje sluge“. Comte sastavlja novi katekizam, piše novo evanđelje, osniva „pozitivističko svećenstvo“ na čijem su hijerarhijskom vrhu znanstvenici i bankari, dok je sebi namijenio ulogu Velikog svećenika, pape.  Izmišlja novih devet sakramenata za čovječanstvo „nove religije“. Ludilo demonije, „masonskog ekumenizma“ i totalnog sinkretizma hara Europom krajem XIX. stoljeća.
 
Po cijeloj Europi masonerija organizira sotonske procesije u kojima se slavi njihov bog Sotona. Jednu takvu procesiju je 1889. godine, prigodom stote obljetnice Francuske revolucije, u Rimu, gotovo pred očima pape Leona XIII., organizirao Ernesto Nathan, Židov i poznati mason, budući gradonačelnik Rima. Trijumfalna masonska procesija nosila je barjake na kojima je bio lik Sotone i natpisi: Živio Sotona, naš kralj. Osim toga, u procesiji je pjevana Himna Sotoni, pjesma talijanskog pisca i dobitnika Nobelove nagrade Giosuea Carduccija. U toj himni Carducci slavi poglavicu palih anđela, pjevajući o Sotoni koji je pobijedio Jehovu svećenika, o hrđi koja je nagrizla Mihaelov mač i vjerni anđeo pada u ponor, dok se grom sledio u ruci Jehove... (Miro Glavurtić: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 228. i 244.)
 
Liberalni kapitalizam uskoro je pokazao svoje pravo lice. Pod vodstvom masonskih darvinističkih eugenika politička ideologija liberalizma, kao i njegova ekonomska doktrina, u prvom redu se svela na nasilno rušenje kršćanskih dinastija u Europi gdje je novu vlast prigrabilo „građansko demokratsko društvo“. Osim toga, judeo-masonstvo vješto koristi liberalne jurišnike te potiče sukobe i ratove među državama u kojima financiraju sve strane u sukobima pošto je u njihovim rukama cjelokupni umreženi bankarski sustav. Nakon svih tih revolucija i ratova svi njeni sudionici su poraženi, osiromašeni, uništeni, a državne blagajne vape za pomoći. Tada kao mirotvorci uskaču masonske elite nudeći goleme lihvarske kredite državama i gospodarskim subjektima, koji tim činom upadaju u dužničko ropstvo s obično nametnutim gospodarskim, političkim, trgovinskim i svjetonazorskim rješenjima. Budući da novonastali liberalni kapitalizam nije nipošto pratio socijalne probleme, već napose, sveo se na iscrpljujući dugotrajan rad obespravljenog radnika, niske nadnice, zapošljavanje i iskorištavanje djece, neprimjerene uvjete rada i sl., prouzročio je pokretanje pokreta Mihaela Bakunjina, anarhizma, a potom i „znanstvenog socijalizma“, marksizma Karla Marxa.       
 
Marksizam, radikalan protivnik svake religije, poglavito katoličanstva, odgajao je ateizam, bolje rečeno marksistički antiteizam, i ostavio neizbrisivi trag dekristijanizacije cjelokupnog društva širom svijeta. Taj borbeni laicizam i realizam XX. stoljeća kasnije se razvio u socrealizam, a nešto kasnije i u nacizam.
 
Marksizam je uz cionizam postao novi masonski demagoški koncept rušilačke ideologije XX. stoljeća, namijenjen sirotinjskom i radničkom sloju društva pomoću kojega se nastavilo sa svrgavanjem kršćanskih dinastija i iskorjenjivanja Boga iz ljudskih duša. Prvi pokusni poduhvat rušenja kršćanske dinastije prema konceptu „znanstvenog socijalizma“ Karla Marxa, ili općenitije borbenog laicizma i antiteizma izniklog iz liberalizma, dogodio se u Rusiji 1917. godine. Glavni epigon rastrojstva carske dinastije Romanovih bilo je elitno judejsko masonstvo B“nai B“rith.
 
Eugenika, kao znanost o „poboljšanju rase“, potpuno je zaokupila anglosaksonsku masonsku nadvrstu između dva svjetska rata. Versailleskim nepravednim sporazumom bilo je očito da je nastalo samo ratno primirje. Pobjednici rata (sile Antante su već tada bile pod apsolutnom kontrolom masonske super-vrste), prisilivši Njemačku da plati goleme ratne odštete, prouzročili su hiperinflaciju njemačke marke, uništenje njemačkog srednjeg sloja društva i dovođenje na vlast nekoga tko će okončati inflaciju, diktatora Adolfa Hitlera. Upravo u Hitleru judeo-anglosaksonsko masonstvo prepoznaje „svog čovjeka“, koji će odlijepiti Njemačku od komunističkog SSSR-a, svesrdno, kao odani član okultnog društva Thula, raditi na „poboljšanju rase“, a u konačnici izazvati novi svjetski rat, jer rat je za masonske oligarhe najprofitabilnije poduzeće. Ulaganje u „Projekt Hitler“ značilo je siguran rat, a samo totalnim ratom kapital se može najviše oploditi i dodatno ugrabiti apsolutnu moć. Masonski eugenici doslovno su žudili za novim ratom, u kojemu će ostvariti golemi profit, a poslije rata presložiti novu političku kartu Planeta. Stoga je klon anglosaksonskih masonskih eugenika, Adolf Hitler, u stvari bio samo umna i fizička tragična figura, marioneta s kojom su se oni poigravali. 
http://i707.photobucket.com/albums/ww75/serpentsapiens/001-structure-of-freemasonry-by.jpg
Na taj način masonski projekt „liberalizam“, odigravši svoju povijesnu ulogu, ciljano je doživio potpuni krah i slom. Nakon inverzije individualizma različitim tipovima kolektivizma i totalitarizama (Listopadska revolucija u Rusiji 1917., marš na Rim 1922., osmišljena ekonomska kriza 1929.-1933., uspon nacionalsocijalizma 1933.-1945. itd.) političko-ekonomska filozofija liberalizma prestala je postojati.
 
Poslije Drugoga svjetskog rata liberalizam uskrsava u svom naravnom biću, kada je dobio predmetak neo, kadaje skinuo krinku „anđela slobode i napretka“, te se prometnuo u demona dužničkog ropstva i zatiranja nacionalnog i vjerskog identiteta. Neoliberalizam, kao moderna inkarnacija liberalizma, postao je blizak filozofskoj, političkoj i ekonomskoj teoriji poznatoj kao libertarianizam, u kojoj se odbacuje bilo kakva intervencija državnog protekcionizma u bilo kojem obliku proizvodno-ekonomskog procesa kao oblik prisile koji ograničuje apsolutnu ekonomsku slobodu vlasnika kapitala. Neoliberalizam je postao krajnji željeni povijesni sustav Ruskinove darvinističke nadrase u kojemu je stvorena potpuna deregulacija slobodnog nekontroliranog tržišta i privatnog vlasništva, krajnja suverenost najbogatijih pojedinaca i vladavina zakona isključivo u okvirima „minimalne države“ (laissez-faire). Stvoren je najrigidniji diskriminacijski sustav gdje potpuno druga pravila vrijede za masonske prosvijetljene oligarhe, u odnosu na „ljudski korov“- zombiziran robovski soj društva.
 
Osim deregulacije (smanjenje poslovnih propisa radi postizanja bolje „poduzetničke klime“), neoliberalnu ekonomsku politiku karakteriziraju još: liberalizacija (otvaranje granica i ukidanje carina), privatizacija (pretvorba državnog vlasništva u privatno po načelu da je država loš gospodar, a time je privatno vlasništvo uvijek uspješnije), smanjenje javne potrošnje i socijalne sigurnosti (smanjenje financiranja zdravstva, školstva i sl., te uvođenje određenih participacija) i veća „fleksibilnost“ tržišta radne snage (pravim imenom smanjenje radničkih prava, lakše otpuštanje radnika, povećanje rada na određeno vrijeme i dr.). Vidljivo je da neoliberalna doktrina ima jasan stav prema jednakosti čovjeka. Jedina jednakost koju  priznaje je jednakost mogućnosti. Jednakost mogućnosti znači da ljudi „imaju jednake izglede da postanu nejednaki“,  i stoga je nejednakost opravdana jer potiče ekonomski rast (Jozo Kapović: Neoliberalizam, ekonomska kriza i Hrvatska, Filozofski fakultet u Zagrebu, str. 2. i Davorka Vidović: Globalizam i neoliberalizam, Refleksija na hrvatsko društvo, CPi, Zagreb, 2006. str. 138.).
 
Čikaško sveučilište (Chicago School of Economics), zbog britanskog ograničenog ljudskog, ekonomskog i prostornog potencijala, preuzelo je primat od Oxforda u uzgoju srednjeg stališa (prividnih upravitelja država). Neoliberalnom doktrinom porobljavanja država, poglavito tzv. Trećeg svijeta, rukovodili su neokonzervativni ekonomisti, gurui neobuzdanog  kapitalizma i hipermobilne neoliberalne ekonomije, dobitnici Nobelovih nagrada za ekonomiju; Friedrich von Hayek i Milton Friedman. Iz zemalja predviđenih za „šok terapiju“ na Čikaškom sveučilištu se su odgajali vrsni studenti, koji nakon završetka studija i „iniciranja“ u srednji stališ vraćaju se u svoje zemlje gdje šire sumanute ideje neoliberalne ekonomije. Kada doktrinom šoka neoliberalno bjesomučno tržište zahvati cijelu zemlju oni u pravilu kao za nagradu postaju državnici i politički dužnosnici u tim zemljama, ostavljajući iza sebe materijalnu jad, duhovnu pustoš i ropsku ovisnost malog čovjeka.
http://flip-flop.co.za/images/thula_thula.jpg
Hiperkapitalizam je u potpunosti promijenio snage na tržištu kapitala i degradirao poimanje demokracije. Nadmoć ljudi s onu stranu novca, ta nevidljiva sila, postala je impulzivna sila koja dominira stvarnošću, sila koja akulturira, totalitarizira, kanibalizira, rebarbazira, darvinizira, te sila koja ignorira i marginalizira, sankcionira i uništava sve što pruža otpor. Vidljiva središta moći (krovne financijske institucije svijeta) umrežile su sve vlade i financijske institucije dužničkih zemalja koje im poput vazala osiguravaju bezumno plođenje kapitala. Središta financijske moći su apsolutni gospodari u polju klasičnog tržišta na kojemu više ništa nema svoju stvarnu vrijednost. Sve što je imalo vrijedno na domaćem tržištu se obezvrjeđuje, tjera na vjetrometinu burze gdje se kupuje radi daljnje prodaje i radi još većeg profita. Tom metodom obezvrjeđivanja svega što se nađe na burzi, uspješna poduzeća preko noći se pretvaraju u anoreksična, a najveći gubitnici postaju njegovi zaposlenici, kao i mali dioničari koji nemaju nikakva saznanja o anonimnim snagama darvinističkog poduzetništva i anonimnog kapitala s kojime se dionice kupuju. Fenomen „što više-što brže“ zamagljuje i zbunjuje sve sudionike te kasinoekonomije, samo ne nevidljivu silu, kreatore takve ekonomije (Slavko Kulić: Globalizacija i neoliberalizam: Refleksije na hrvatsko društvo, CPI, Zagreb, 2006. str. 102. - 104. i 109.).
 
Što je čovječanstvu prouzročio liberalizam, odnosno neoliberalizam, kao utopija o sretnom kraju ljudske povijesti? Najrigidniji neoliberalni totalitarizam! Ironično zvuči liberalno, a totalitarno, baš poput „drvenog željeza“. Međutim neoliberalna ideologija je apsolutno totalitarna, a poglavito neoliberalna praksa koja je po svojoj isključivosti nadmašila despotske režime komunizma, fašizma i nacizma. Stvoren je sustav socijalnog darvinizma, socijalizam blagostanja za super moćne bogate eugenike i ropski kapitalizam za planetarno pučanstvo. Dok su komunizam i fašizam samo težili da budu svjetski poredci, Zmija je presvukla kožu, i neoliberalni totalitarizam to je i postao. (Korišteni dijelovi iz knjige: Tko želi razoriti Crkvu)
 

Mladen Lojkić

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1095 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević