Get Adobe Flash player
Živi zid - sistemska stranka prevaranata

Živi zid - sistemska stranka prevaranata

Vladimira Palfi je za muškarčine živozidaše isto što...

Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

AFERA PRISLUŠKIVANJA - Poziv iz Ljubljane u Beč išao je...

Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

Istarski Hrvati napisali su proglas o pripojenju Istre matici zemlji...

Pupovac bezočno laže o Oluji

Pupovac bezočno laže o Oluji

JEDNA OD PUPOVČEVIH LAŽI – "U Oluji je spaljeno 30.000...

Nesloga nas gura u ponor

Nesloga nas gura u ponor

Režite jedni na druge poput bijesnih pasa, međusobno se koljete poput...

  • Živi zid - sistemska stranka prevaranata

    Živi zid - sistemska stranka prevaranata

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 18:13
  • Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

    Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

    utorak, 11. lipnja 2019. 16:19
  • Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

    Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

    utorak, 11. lipnja 2019. 16:15
  • Pupovac bezočno laže o Oluji

    Pupovac bezočno laže o Oluji

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 09:31
  • Nesloga nas gura u ponor

    Nesloga nas gura u ponor

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 09:26

Nema nikakvog razloga za euforiju među domoljubima

 
 
Čestitam Suverenistima na velikom iskoraku, Međutim, nema nikakvog razloga za euforiju zbog jednog zastupnika u Europskom parlamentu. Za razliku od velikih zemalja u Hrvatskoj su pobijedili europejci - SDP i HDZ. 
http://konzervativci.hr/wp-content/uploads/2019/04/dsc00757.jpg
Kod sastavljanja Europske komisije ulogu će imati zastupnici iz HDZ-a i vrlo vjerojatno SDP-a. Ruža Tomašić će biti na samom rubu tog događanja. Sukladno tomu, pravi i domoljubni hrvatski glas u Europskom parlamentu ne će se uopće čuti, niti će netko Ružu Tomašić pitati za mišljenje. To je realnost, koji hrvatski domoljubi ili ne znaju ili ne žele za nju čuti, pa žive u oblacima. I nakon ove propuštene velike prilike da hrvatske "domoljubne stranke" iziđu zajedno na izbore i, možda, postanu pobjednici, od 12 zastupnika u Europski parlament ide samo jedna domoljubna zastupnica - Ruža Tomašić, koja je ujedno i najzaslužnija za taj dobiveni mandat. U Europskom parlamentu ima 751 zastupnik, pa razmislite koliko jedan samostalan zastupnik iz male Hrvatske može utjecati kod donošenja odluka na drugih 750 zastupnika.
 
Premda su imalo potpuno pravo testirati svoju snagu, Neovisni za Hrvatsku (NZH) učinili su jako veliku griješku. Doživjeli su poraz od kojeg će se jako dugo, ako uopće, oporavljati. U eventualnim budućim razgovorima o domoljubnom zajedništvu ući će kao znatno slabiji partner, a to će biti velika prepreka, jer je ego njihovih vođa jako snažan. Imali su povijesnu priliku stati na čelo domoljubnog pokreta i zajedništvu, ali, na veliku tragediju hrvatskog naroda i hrvatske države, nisu. Oni sami moraju jako dobro i prihvatljivo objasniti hrvatskim domoljubima u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem iseljeništva, zašto su postupili kako su postupili. Najmanje što mogu učiniti je posuti se pepelom po glavi i reći: ŽAO NAM JE, POGRIJEŠILI SMO. NAUČILI SMO LEKCIJU I SPREMNI SMO NA IZGRADNJU ZDRAVG I DJELOTVORNOG DOMOLJUBNOG ZAJEDNIŠTVA. Nažalost, izjave Brune Brune Esih tijekom izborne večeri pokazale su sav manjak u njezinom političkom talentu. Za nas koji smo pratili rezultate u dijaspori, Brunina izjava kako su Nezavisni za Hrvatsku u dijaspori dobili dvostruke više glasova od HDZ-a, bila je prije svega nestinita, da ne kažem smiješna.
 
Što se tiče Mislava Kolakušića, uzet ću vremena za razmišljanje i analizu njegovih budućih poruka. U ovom trenutku mislim da nastupa s pozicije diktatora, što Hrvatskoj u prošlosti nikada nije donijelo ništa dobro. Također, vrlo je čudno da, za razliku od domoljubnih političara, dobiva veliki medijski prostor u mainstream medijima. To ipak nešto govori. S obzirom na sve teže i složenije stanje na hrvatskoj političkoj sceni, osobno ću razmisliti u idućih desetak dana o mojim koracima. Za sada ostajem predsjednički kandidat, sve dok budem imao dovoljno snage i potporu prijatelja, i većeg broja domoljuba.
 
Kao i do sada, snažno ću zagovarati ujedinjenje hrvatskih domoljubnih snaga, ne tražeći ništa za sebe, ali bit ću spreman pomoći u granicama mojih mogućnosti. Ipak, prije svega, tražim i zagovorim da se i među domoljubima provede temeljita lustracija. Još uvijek se oko domoljuba i u domoljubnim organizacijama mota previše udbaša i zagriženih članova KPH, koji su radili u državim tijelima, pa tako i u Saboru prije 1990. Tu vrlo jasno i nedvojbeno ne mislim na ljude koji su se svojom hrabrošću i velikom ulogom dokazali u Domovinskom ratu. Nemojmo ponavljati pogriješke koje su napravljenje 1990. kad su se prijetvorni udbaši i komunisti ubacili u gotovo sve tada stvorene stranke. 
SPASIMO HRVATSKU I HRVATSKI NAROD!
 

Antun Babić

Samouvjerenje i samodostatnost, je dobra osobina, samo kad je dobro procijenjena

 
 
Naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman osmislio je, ustrojio, stvarao, razvijao i jačao HDZ. Iz domoljubnog  političkog pokreta nastajala je i nastala (?) politička stranka, s respektabilnim (najvećim) brojem članova, svih društvenih kategorija i klasa.
Poslije smrti gospodina Tuđmana, nastala je bespoštedna i neprincipijelna borba za trodiobenu vlast, na svim nivoima. Na vlasti su se izmjenjivali SDP i HDZ, sa svojim satelitima, poluparazitima i parazitima. Malo pomalo su nagrizali zemlju, državu i Domovinu, na razne načine, različitim metodama i oblicima djelovanja, nastavivši vrlo uspješno sve ono što je počelo privatizacijom i tranzicijom. Država i narod su osiromašivali, a oni na vlasti i pri vlasti, na pojedinim visokim društvernim pozicijama i gospodarskim i državnim funkcijama su se bogatili. Svakim danom je bivalo sve veće raslojavanje društva. Nastao je duboki jaz između bogate manjine i siromašne većine, uz nestanak srednjeg sloja građanstva.
 
U svemu tome su sudjelovali i za to su najviše odgovorni svi oni koji su bili na vlasti, u vladi, Saboru i na Pantovčaku. Njihova odgovornost je razmjerna vremenu njihove vladavine. Dobro se zna tko je dulje i više participirao u vlasti i vladao državom. Zna se donekle i kako su to radili. Bilo je tu svega: laži, prijevara, otimanja, pljački, krađa, obmana, rasprodaja, jeftinog najma, sukoba interesa, ortaštva, uhljebarstva, nepotizma, politizacije, konformizma, klijentelizma, partikularizma, neprincipijelnih koalicija, nepotrebnih udruga, bespredmetnih agencija…. Reformi, reformi, reformi, od kojih nije bilo, a ni ostalo niti R.
 
Izlazili smo smo na mnoge razne i različite  izbore. Birali “najbolje”, a bivalo je sve gore i gore. Postali smo članica mnogih međunarodnih asocijacija, raznih vrsta i namjena, da ne kažem namjera i konačno se službeno 2013. priključili EU-u, s potpisima premijerke Jadranke Kosor i predsjednika države Ive Josipovića. Od tada je prošlo 13 godina. Mnogi se ovih dana, u vrijeme izborne kampanje i izbora europarlamentarca, u nas pitaju, što smo time, dobili,  što smo izgubili. Mi smo, naime oduvijek bili dio Europe. Puno prije onih koji se danas prave Europljanima i dijele nam savjete kako raditi, kako se ponašati, kome se priklanjati, koga slušati, za koga raditi, kome odgovarati, kamo stremiti i kuda ići. Na Balkan sigurno ne ćemo, iako nas neki tamo guraju, a i neki naši bi se danas tamo bolje osjećali, jer im je taj mentalitet bliži. Po svom podrijetlu, ustrojstvu i odgoju tamo pripadaju. Unatoč toga, ovdje im je bolje, naročito u Zagrebu, kojeg su “posvojili” i usvojili. Ponašaju se kao da im je to očevina. Rade po Zagrebu, sa Zagrebom i u Zagrebu, što god požele, trošeći unedogled i nepotrebno naš novac, dijeleći kapom i šakom. Pri tome, sve ono zagrebačko, agramersko, purgersko, gospodsko uništavaju, dokidaju, svođenjem na palanku, dernek, seoske zadruge, kamena s ramena, gangu, ortaštvo, kumstvo…, izvlačeći se poput Raosovog Matana iz svega što su loše i kazneno napravili, podmićivanjem, kupovanjem, ucjenama, nagradama, kaznama, lažima, novim prevarama, bolestima, skrivanjem iza poštenih, stručnih i poštenih osoba, koje se zbog nečega ili nekoga okupljaju oko tih opskurnih, problematičnih likova, što su iznikli iz podzemlja, prebrzo iz opanka skočili u gospodske cipele, odjenuli skupa odijela, ponekad i frak, te si umišljaju da mogu predavati na Oxfordu, Yaleu, Harwardu…, da mogu sve što požele, kada požele i s kim požele.
 
E, pa ne mogu! Kad su bili potpuno sigurni kako mogu sve što hoće, kolo sreće se počelo okretati. Zaokrenulo već više od pola svoje putanje, prema onome, gdje se ne može što se hoće, kad se hoće, s kim se hoće i kako se hoće. Otišlo se tako daleko da se zamišljalo kako konj može postati konzul ili senator, zaboravljajujući u eskalaciji svoje moći i u ekstazi vlasti, kao ovo nije Rim i kako svatko ne može biti Kaligula, baš kao niti Neron, da uživa u panorami, kada se vatra približava Splitu. Sve je to stvar percepcije, kao i onoga tko percipira.
 
Za sve je kriva loša, netočna i maglovita percepcija, baš kao i za poraz  HDZ-a, na izborima za europarlament, prošle nedjelje. Mi smo toliko neuk i budalast narod da ne vidimo kako živimo dobro, što sve imamo, kuda idemo, što se sve gradi, što se renovira, kako rastu plaće i mirovine, kako nam se diže standard, kako naša djeca i unuci odlaze iz Hrvatske iz čiste obijesti i izvanredno dobre  prilike koju im pruža članstvo u EU. Ne shvaćamo i ne razumijemo našu prošlost, sadašnjost i viziju budućnosti.  Ne znamo se prilagoditi. Ne znamo iskoristiti pravu stvar u pravo vrijeme.
 
Plenković je puno obećavao kad se pojavio na političkoj sceni, naročito kad je postao predsjednik HDZ-a, još više kao premijer. Relativno mlad, vrhunski svestrano obrazovan, sposoban, elokventan, ugodan oku i uhu, bez repova prošlosti, vrlo uljudan, fin i uglađen gospodin, pravi Europejac, demokrat i diplomat. Za dvije godine, ta se percepcija nekako promijenila. Zašto? Možda je zagrizao prevelik zalogaj, koji  ne može prožvakati i progutati? Možda je u kratkom vremenu htio učiniti puno toga drugačijeg nego oni prije njega? Možda se precijenio? Istina je da je nas podcijenio? Uzalud mu “furanje” na Tuđmana, verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Nikoga time ne može prevariti, naročito HDZ-ovce, one stare, državotvorne, ortodoksne, vjerne Tuđmanu i njegovoj doktrini. Predugo su i šutjeli gledajući kao malo pomalo nestaje Francekov HDZ. Istina, drugo je vrijeme, drugačije potrebe i interesi, ali motivacija  za biti u toj stranci je jedanak onoj prvobitnoj. Jednima je to bilo stvarati neovisnu, samostalnu, suvremenu, demokratsku i jaku državu, a drugima su osobni ciljevi bili ispred svega toga. Oni nisu stvarali HDZ. HDZ je njih stvorio.
 
Bilo kako bilo, Plenkovićevom reformom HDZ-a, mnogi su se osjećali ugroženo. Šutjeli su i čekali. Sad im je prekipjelo. Svjesni potrebe i nužnosti smjena gerneracija, dolaska mladih, drugačijih novih HDZ-ovaca, nikako ne mogu otrpjeti da su ih ti malci, totalno potisnuli, izgurali i odgurali na marginu, margine. Spontano su to pokazali na ovim izborima. HDZ je dobio manje glasova, nego što ima članova, a navodno je svaki član morao dovesti još barem četvero na glasanje. Stranačka vojska je ovaj put zakazala. Nije to nikakvo čudo. Ostala je bez vojskovođe, na terenu. Samouvjerenje i samodostatnost, je dobra osobina, samo kad je dobro procijenjena. Čini mi se da se ovaj put Plenković  precijenio. Ne može više što hoće! Vide li to i znaju njegovi najbliži suradnici, prijatelji, rodbina i drugovi? Bilo bi pošteno da su ga upozorili, kako baza diše., što mu se sprema i što ga čeka. Neki se sad zlurado smiju i zabavljaju kad gledaju kako im se predsjednik izvlači i koprca u kučinama koje je sam oko sebe stvorio. Nije pomogla niti Angela, niti Weber, niti Čović, niti Thompson u Ciboni.
 
Pišu neki mediji kako je gospodinu Plenkoviću svejedno kakv je rezultat na ovim i svim idućim izborima, jer on ide na neku visoku funkciju u EU. Mislim, da mu nije svejedno. Nitko ne voli gubiti i biti gubitnik, čak ni onda kad radi po nečijoj naredbi ili zadatku. Istina, HDZ je trebalo malo “uljuditi” i europeizirati, ali ne raskoliti, rastrojiti, podijeliti, odmaknuti od temeljnih ideja, smjera, postavki, ciljeva i pregnuća. Neki dan je Gandhijev unuk rekao kako njegov  djed ne bi bio sretan da vidi sadašnju Indiju. Ne znam, što misle Tuđmanovi unuci. Znam,  uistinu znam, da pokojni predsjednik nikako ne bi bio zadovoljan, a kamoli sretan da vidi sadašnji HDZ i današnju Hrvatsku, zbog puno čega, zbog mnogo toga i mnogo koga, koji se smatraju jednaki Tuđmanu ili još veći od njega.
 

Ankica Benček

Zablude i činjenice o tomu što su narod, nacija, država, građani, vlast, mišljenje javnosti, mišljenje naroda i medijski utjecaji!

 
 
Da bi se moglo ukazati na Zablude i Činjenice u svezi toga što su narod, nacija, država, građani, vlast, mišljenje javnosti, mišljenje naroda i medijski utjecaji, prvo valja navesti pojednostavnjene definicije tih pojmova, u kontekstu zabluda i činjenica u svezi njih, kako slijedi:
-Narod je: osnovni sloj, najširi društveni sloj koji čuva izvorne običaje;
puk, stanovništvo, socijalno najbrojniji dio pučanstva (i često politički ili gospodarski najviše obespravljeni dio društva)
- Nacija je: po Watsonu onaj dio naroda koji karakterizira zajednički jezik, zajednički teritorij, zajednički ekonomski život i zajednički duhovni temperament.
- Država je: takva pravna i politička organizacija koja funkcionira na geografski lokaliziranom teritoriju i upravlja određenim poslovima stanovnika prema utvrđenim pravilima, za često iznuđenu poslušnost i lojalnost, pri čemu nacionalna država označava takve države čija su stanovništva nacionalno (etničko/jezičko) manje više homogena.
https://www.webpt.com/sites/default/files/images/resources/201711_blog_commonquestionsandmisconceptionsthatkeeppatientsfromgettingptfirst.png
Georg Bruner naziva nacionalnim državama samo one države u kojima postotak manjina ne dostiže 10 posto; uvodi naznaku države narodnosti; multinacionalna država je ta u kojoj ni najveća
narod(nost) ne postiže 50 posto.
- Građani su: svi stanovnici neke države koji žive na njenom teritoriju i imaju pravovaljani dokaz o tome (domovnica), a u modernoj uporabi čak i ne mora živjeti na teritoriji države čiji je građanin (dvojno državljanstvo), i na osnovi toga uživaju određeni (https://www.hrleksikon.info/definicija/odredeni.html)
skup (https://www.hrleksikon.info/definicija/skup.html) građanskih i državljanskih prava.
- Vlast je: Vlast je institucionalna moć
(https://bs.wikipedia.org/wiki/Mo%C4%87), a zasnovana je na normativnim pretpostavkama koje imaju za sobom autoritet,  koji proizlazi iz volje građana ili društvene organizacije. Normativni poredak je osnova konstituiranja vlasti. Bez  organizacije nema vlasti. Vlast je legitimni oblik moći <https://bs.wikipedia.org/wiki/Mo%C4%87>. Gdje je vlast tu su uspostavljeni odnosi između prava i dužnosti  njenih nosilaca, ali i onih koji su joj podčinjeni. Vlast je takav odnos u kome nema mjesta samovolji niti slijepoj  poslušnosti nego su odnosi međusobno jasno uspostavljeni. Moć <https://bs.wikipedia.org/wiki/Mo%C4%87>  je difuzno rasprostranjena, a vlast se kreće u  određenim granicama. Ona nikada ne znači potpunu kontrolu. Vlast izdaje određeno upozorenje i zabrane što zavisi od  prirode, društva i vlasti. Ona štiti uspostavljenu društvenu organizaciju i služi toj svrsi. Da bi to postigla mora biti  sankcionirana, a da bi sankcionirala mora imati instrumente- koristi prinudu (bez obzira na moralnu suglasnost i volju građana). Postoje razni oblici vlasti i državnog uređenja.
 
- Mišljenje javnosti je: javno mišljenje, skup mišljenja o nekoj općenito važnoj temi unutar određene društvene zajednice, koja se izražavaju u rasponu od glasina preko odgovora na anketna pitanja do stajališta koja  proizlaze iz javnih rasprava. Javno mišljenje istražuje se metodom ankete i uzorka.
- Mišljenje naroda je: mišljenje o nekim općenito važnim temama unutar određene društvene zajednice, koje se samo u izvanredno rijetkim slučajevima izražavaju u okviru tako velike homogene većine, da se mogu nazivati 'mišljenjem naroda'!
- Medijski utjecaj: Tehničko, tehnološki i informacijsko-tehnički napredak tijekom XX. i XXI. stoljeća su od svih medija učinili 'oruđa' kojim se djelatno vrši formiranje javnog mišljenja i mišljenja naroda!
 
Nakon ovih, i na osnovi ovih veoma pojednostavnjenih, ali u velikoj mjeri točnih definicija, možemo početi s nabrajanjem Zabluda i Činjenica vezanih za ove pojmove, kako slijedi:
- Zabluda je, i od politike najčešće zlorabljena fraza odnosno demagoška floskula da Vlada poduzima sve mjere u najboljem interesu hrvatskog puka i hrvatskih građana, jer je Činjenica da u Hrvatskoj nikada nije bilo veće raslojavanje hrvatskog društva prema prihodima, i na politički i gospodarski najviše obespravljeni dio društva, koji čini i najveći dio hrvatskog društva, i na onaj veoma mali broj onih koji se mogu nazivati bogatima i privilegiranima! Ovo dokazuju slijedeće Činjenice:
 
- 150-000 obitelji ima manji prihod od 3.000 kn/mj, 650.000 obitelji ima prihod između 3.000 i 5.000 kn/mj, 300.000 obitelji ima prihod između 5.000 i 15.000 kn/mj, 150.000 obitelji ima prihod jednak ili veći od 20.000 kn/mj, a 2.000 obitelji raspolaže s novčanom i nekretninsko/pokretninskom imovinom većom od 15.000.000 kn! Očito je iz ovoga, da je oko 50 posto stanovništva Hrvatske siromašno ili živi na rubu siromaštva
 
Činjenica je da to što o Narodu/Puku misli vladajuća politika i Vlast, najbolje potvrđuju činjenice da oni narod/puk veoma "rado" nazivaju "stokom sitnih zuba", a predstavnike naroda/puka u Saboru "panjevima i politikantima", smatrajući ih toliko glupima da se praktično niti jedan njihov amandman na vladine prijedloge zakona Saboru NE PRIHVAĆA! Zabluda je da vlade vode računa o narodu/puku, jer je Činjenica da one vode računa samo o tome da se održe na vlasti, i da pogoduju onima koji spadaju u onih 200 spomenutih obitelji! To potvrđuje i Činjenica da se 'velikim' koncesionarima odobravaju dugoročne koncesije na zemljište u poljoprivredne svrhe za 280 kn/ha, a mnoštvu naših OPG-ova po cijeni od 2800 kn/ha ?!
 
-Zabluda je da vladajućoj politici Nacija išta znači, već je dapače Činjenica, da aktualno vladajuća politika i Vlada smatra naciju i nacionalne interese retrogradnom retorikom, kojoj nema mjesta u sklopu nepostojeće, ali po njima "blažene europske nacije". U tom kontekstu se 'anatemizira' ZDS, jer može biti, smatraju, da bi trebali početi klicati "ZA EUROPU SPREMNI!", pa bi to bilo po njima prihvatljivo?! To se potvrđuje i kroz takozvanu obrazovnu reformu, u kojoj se kroz nastavne predmete, prije svega povijesti i hrvatske književnosti, želi postupno zatiranje nacionalnog identiteta.
 
Zabluda je da je ova sadanja hrvatska država, stvorena u krvi njegovih branitelja na bojišnicama diljem Hrvatske, ono za što su ti branitelji krvarili i umirali. Činjenica je da ova današnja Hrvatska nije ispunila niti jedno očekivanje njenih branitelja, već je postala mjesto za lako bogaćenje, pljačkanje države a time ujedno i naroda/puka, mjesto uništenog proizvodnog gospodarstva, i mjesto gdje nama ne vladaju i ne upravljaju dužnosnici hrvatske države, već strani interesi i strani gospodari, kojima su aktualni političari u Hrvatskoj lutke na koncu, koji rade ono što im oni naređuju ili dopuštaju, govoreći da je državni suverenitet nešto nevažno i retrogradno u ovom današnjem 'globaliziranom' svijetu.
 
Zabluda je misliti da su svi građani Hrvatske istinski ravnopravni u ovoj državi, jer je Činjenica da to nije tako, gotovo ni u jednom segmentu življenja u ovoj zemlji. Ravnopravnost "postoji" samo kao forma, formalna zakonska odredba, "lijepa maska" na ružnom licu naše svakodnevnice! Zar ne znamo svi da se "kokošari" brzo uhićuju i brzo im se sudi, a "krupne zvijeri" uvijek ili većinom nisu u "dohvatu"  pravde ili joj nekako "izmaknu"?!
 
Činjenica je da se gotovo jedino istinsko demokratsko izjašnjavanje građana o nekim pitanjima, referendumsko izjašnjavanje, pokušava sprječavati na sve moguće načine, od lažiranja brojanja glasova, proglašavanje 30.000 građana "nepismenima, sve do tvrdnje da se referendumskim izjašnjavanjem "ruši demokracija!". Činjenica je da su našoj politici i političarima Građani potrebni samo neposredno prije, i na samim izborima, kada ih svojim lažnim obećanjima "mame" da glasaju za njih, a između dva izbora su im građani "zadnja rupa na svirali"!
 
Zabluda je da je hrvatska Vlast, kao institucionalna moć, u službi hrvatskog naroda, hrvatske nacije, hrvatskih građana, a dapače to nije nakon ulaska Hrvatske u EU! Činjenica je da ne samo ova aktualna hrvatska vlast, već niti jedna hrvatska vlast do sada nije bila u službi najboljih interesa hrvatskog naroda, hrvatske nacije i hrvatskih građana, već su bile u službi interesnih krugova, kojima je čak i domovinski rat poslužio za bogaćenje, prodajući po lihvarskim cijenama oružje, odjeću i hranu hrvatskoj državi kako bi se mogao voditi Domovinski rat, a nakon toga rata i poraza agresora, bili sudionici općepoznate pretvorbene pljačke u Hrvatskoj, koja je imala za rezultat urušavanje hrvatskog proizvodnog gospodarstva, stvaranje "muljatorskih" tajkuna poput Kutle, Todorića, i sl., te postavljanje uprava koje su, vjerojatno po direktivi, dovele do uništenja hrvatske brodogradnje. Ako je to bilo u interesu hrvatskog naroda, hrvatske nacije i hrvatskih građana, onda je teško zamisliti što bi moglo biti protiv tih interesa.
 
Činjenica  je da Hrvatska danas raspolaže samo formalnim državnim suverenitetom, dok je izgubila svoj monetarni, gospodarski, politički suverenitet na svim navedenim sektorima, bilo u potpunosti, bilo u velikoj mjeri! Je li i to bilo u interesu hrvatskog naroda, hrvatske nacije i hrvatskih građana, je veoma upitno, a da je "bjesomučno"
protivljenje hrvatske vlasti referendumima protiv interesa hrvatskog naroda, hrvatske nacije i hrvatskih građana, je potpuno i apsolutno jasno. A to da je opći konsenzus koji vlada u javnosti, da je pravosuđe, kao bitan dio vlasti kao institucionalan moć, "rak rana" hrvatskog društva, je također evidentno.
 
Činjenica je da politika u nas smatra da Vlast nije tu da služi Narodu, već je Narod tu da služi Vlasti!
Zabluda je da u nas postoji takvo što kao meritorno mišljenje Javnosti, jer je Činjenica da je u nas utjecaj politike na sve vrste medija i izvora informacija tolika da se javno mišljenje odnosno javno mnijenje formira uglavnom na osnovi "direktivno serviranih" najčešće krivih i lažnih informacija. Zato je Činjenica da se Vlast najviše plaši referenduma, jer on može biti gotovo jedini način izražavanja mišljenja javnosti! A Činjenica je da takozvano mišljenje javnosti na osnovi anketa zapravo nije mišljenje javnosti, već naručeno mišljenje onoga ili onih koji financiraju provođenje anketa, koje često čak i nisu provedene, već su lažirane.
 
Zabluda je da se mišljenje Naroda može saznati na bilo koji drugi način osim na izborima ili na referendumima, uz obvezatni uvjet da na njima izlaznost bude takva omogući najmanje 60 postotnu suglasnost po nekom pitanju, onih koji imaju pravo glasa. Činjenica je da se sve drugo NE MOŽE smatrati mišljenjem naroda, jer je to samo mišljenje neke manjine. Činjenica je da je u Hrvatskoj samo jedan jedini put demonstrirano pravo mišljenje naroda, a to je bilo tijekom donošenja odluke o izlasku Hrvatske iz Jugoslavije. U svim dugim slučajevima se samo "igralo" demokracije, ali nije bilo autentičnog izražavanja mišljenja naroda. 
 
Činjenica je da je medijski utjecaj na stvaranje "javnog mnijenja" i mišljenja pojedinaca ogroman! A Zabluda je, bilo što tko mislio, da osobna ili javna mišljenja nisu pod pretežnim utjecajem medija. Da mediji djeluju objektivno i istinito, ne bi se moglo desiti da na izborima glasači opetovano glasuju za one koji stalno obećavaju jedno, a rade nešto drugo ili ništa?! Kako su mediji uglavnom ovisni od onih koji ih financiraju, pa su tako na neki način "korumpirani", te teže formirati lažne slike u javnosti, prema zahtjevima svojih financijaša odnosno 'gazdi'! Neovisnih medija ima veoma malo, a ako se i pojave, aktualne vlasti čine sve da ih ušutkaju ili unište.
 
Činjenica je da su neovisni mediji i neovisni novinari "čavli u cipelama" političara i vlasti, jer iznose prave činjenice i ukazuju na prava stanja u društvu, pa ih se u početnoj fazi "uklanjanja" iz javnosti prvo nazivaju "žutim" tiskom, populističkim senzacionalizmom, i medijskim 'smećem', i time odvraćati ljude da ih prate, proglašavajući istinitim samo one medije koji su "na liniji", pa zato nije čudno što se Hrvatski tjednik, Bujica, itd. smatraju 'nepoćudnim' medijima, a HRT medijem koji "istinito" izvješćuje javnost.
 

Laslo Torma

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Utorak, 18/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1136 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević