Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Pomirba IDS-a i Milanovića nakon šest godina

 
 
IDS podržao Zorana Milanovića, jer on predstavlja "naprednu Hrvatsku". A koju to naprednu Hrvatsku? IDS-ovu koju kao državu ne žele ili Milanovićevu slučajnu?
https://i.ytimg.com/vi/I3gjYRdX_QY/hqdefault.jpg
Nisam ni sumnjala da IDS ne će podržati Zorana Milanovića, a koga bi drugoga? Nekog marginalnog? Milanović bi svejedno dobio isti broj glasova i da ga nisu podržali, a IDS bi se osramotio, ne toliko zbog toga što je podržao nekog marginalca, gubitnika, već zato što bi se pokazalo da ih "Istrijani" ne slijede.
 
Izgleda da su IDS-ovci morali zaboraviti kako im je Zoran Milanović rasturio IDS i koaliciju sa SDP-om, kada je 2013. godine podržao Damira Kajina, a oni ga morali ekspresno izbaciti iz stranke. "Na predsjedničkim izborima birat će se između nazadne i napredne Hrvatske. Svojom podrškom IDS želi još jednom dati čvrst doprinos da Hrvatska uistinu postane normalna, proeuropska, otvorena i moderna zemlja", izjavio je Boris Miletić. Koje li demagogije! IDS je na vlasti u Istri 28 godina, pa Istra nije postala "normalna, proeuropska, otvorena i moderna županija"! Izgleda da su po IDS-u nepotizam, kriminal i korupcija odlike " normalne, proeuropske, otvorene i moderne županije"? E ne bi im te "kvalitete" u Europi prolazile, davno bi bili s one strane europskih pravosudnih brava! Samim time koju podršku mogu dati Zoranu Milanoviću i on njima,  koji kao Predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 23. 12. 2011. do 22. 1. 2016. nije uspio ispuniti niti jednu točku razvikanog Plana 21.?
 
"Milanović nudi najsnažnija jamstva za pobjedu napredne Hrvatske na nadolazećim predsjedničkim izborima", kažu IDS-ovci. A koja im je to najsnažnija jamstva mogao ponuditi kada nije bio uspješan ni kao predsjednik Vlade, ni stranke? Zoran Milanović je 23. srpnja 2014. posjetio riječko članstvo koje ga je prozvalo da ne ostvaruje Plan 21. On im je uzvratio da je taj plan ionako figurativan. Ta je izjava naravno šokirala rukovodstvo i članstvo SDP-a! (https://istarski.hr/node/59390-a-koga-je-ids-mogao-podrzati-osim-milanovica-daliju-oreskovic) "Milanović je vrlo neodgovorna osoba. To je plan s kojim je dobio izbore. Nema figurativno. Postoje ljudi u SDP-u koji ga ili izvršavaju ili ne izvršavaju. On je prevario birače", rekao je tadašnji ministar financija Slavko Linić. Dakle neodgovorna osoba daje "najsnažnija jamstva" za pobjedu "napredne Hrvatske"! Stvarno "vjerodostojno"! Ili je to za pet godina Zoran Milanović postao "sposoban i napredan"? 
 
A Boris Miletić dalje kaže: "Funkcija predsjednika Republike Hrvatske može itekako biti važna za sve građane Hrvatske, a posebice za Istru. Ulazak Hrvatske u Schengen zonu, kojim bi nestale granice u Istri, uklanjanje bodljikave žice na granici sa Slovenijom, kvalitetnije cestovno i željezničko povezivanje sa cijelom Europom – pitanja su od presudnog značaja za Istru, a na koje budući predsjednik RH može i treba utjecati. Zoran Milanović dao je uvjerljive i kredibilne garancije da će štititi interese Istre i njezine civilizacijske, gospodarske i kulturne specifičnosti" Aha! Ma sjajno za Istru, dobili smo "uvjerljive i kredibilne garancije"od neuvjerljivog i nepouzdanog predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića!
 
Nestanak granice u Istri propali je Projekt IDS-ove Euroregije Istre, koju su im minirali upravo Slovenci, jer su taj Projekt prepoznali kao ugrožavanje integriteta i suvereniteta Republike Slovenije, na što se nadovezalo i postavljanje bodljikave žice sa slovenske strane, što je veliki poraz IDS-ove politike i poništavanje njihove Deklaracije o Euroregiji Istri! Ali kako se vidi iz izjave Borisa Miletića, IDS ne odustaje od autonomaške politike unatoč sramnom porazu!
 
IDS-ovce nije uopće briga za ugrožavanje integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske, kao što se Slovenci brinu o svojoj državi, već su upravo ovom izjavom pokazali da ne odustaju od Euroregije Istre iako je protivna Ustavu Republike Hrvatske! 
 
Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
 
Kajinova poruka Milanoviću
 
A evo kako je reagirao Damir Kajin i odgovorio  Milanoviću: "Uopće me ne zanima što si razgovarao sa Miletićem. Ako je ovaj uopće o čemu razgovarao. Sumnjam da si im poručio da ćeš Istru očistiti od droge i kriminala. Sigurno nisi zatražio da te u kampanji podrže samo oni koji su se prethodno testirali na drogu. Jesi li im rekao da međunarodna ekipa koja je pljačkala Istru ne će se dobro provesti. Znaš li da dobitnici najviših istarskih priznanja čame u talijanskim zatvorima?
Molim Te prestani pričati o Uljaniku i 3. maju jer Ti o tome ne znaš ništa. A ja ću Te podučiti: kao što Istru nitko nije pokrao izvana, tako su i Uljanik uništili Puležani (tal. oblik za Puljane, op. ur.), a ne oni preko Učke.
Jesi li im rekao da pljačku i otimačinu ne ćeš tolerirati? Da to što je Jakovčić bio šef NO finske kompanije kažnjene sa 150 mil. € za tebe je moralno dno i da ćeš poput Plenkovića počistiti sve svoje partnere ako se dokaže da su bili u sukobu interesa? Ako se posumnja. Jesi li zaboravio da si tadašnjeg šefa (a možda i sadašnjeg u sjeni) nazivaomafijašem, a on tebe nazivaokillerom?
Nikada nisam glasao za HDZ niti mislim, ali tragično je da su čak i oni iznad onih koji se diče karakterom.Ne znam, možda si se ispričaoBošnjacima što si govorio da nisu država. Možda si se posramio one sramote kada nisi dopuštao da Srbi prelaze granicu... Da si ostao na vlasti, a kada se budemo vidjeli reći ću Ti kako si mogao biti na vlasti, mi bi danas "krvarili u 4-godišnjem ratu sa Mađarima, Srbima, Bošnjacima, Slovencima", a sva je sreća da su nam Austrija i Njemačka relativno daleko pa bi na taj način izbjegli totalan rat. Od kandidata očekujem da ne toleriraju kriminal i kriminalce. Osobno očekujem da će se izboriti za slobodu govora, a ne da nas se zbog toga progoni. Vjerovao sam da svi nakon Sanadera trebaju biti drugačiji, ali Ti to nisi mogao, a tvoji ministri to nisu mogli. Točno je, dobri smo kako kažeš. Četiri godine niti smo se čuli niti vidjeli, a bit ćemo još bolji ako to potraje još četiri godine. Ali moram priznati, imao si povijesnu šansu da vratiš pokradeno i izneseno iz Hrvatske i da se obračunaš sa kriminalom u Istri. Nažalost, sve je to bila samo moja mašta."
 
E pa nakon ovog teksta Damira Kajina "Istrijani"glasajte za Zorana Milanovića! On vam daje najsnažnija jamstva za pobjedu napredne Hrvatske" samo ne znam koje to napredne Hrvatske? IDS-ove koju kao državu ne žele ili Milanovićeve slučajne?
 

Lili Benčik

Tipičan primjer lijevoga četništva

 
 
Poznati "prijatelj" Hrvatske Miroslav Lazanski (Lazo) novi je veleposlanik Srbije u Moskvi. Iz političkog života Srbije odlazi kao zastupnik SNS-a (Vučićevci) u Narodnoj skupštini Srbije, a iz medijskog kao komentator „Politike“ i dugovječni „lonac i poklopac“ vojno-političkih tema na tabloidnim i sličnim televizijama Srbije s nacionalnom frekvencijom i srpske republike u BiH. Vidim kako to u ovdašnjoj mediji ne izaziva nikakvu pozornost, kao što godinama, i desetljećima, njegovi antihrvatski istupi pa srbijanskim medijima u njoj nisu primjećivani. Bit će kako on u njoj stalno, pa još i danas ima mnoštvo istomišljenika.
https://www.intermagazin.rs/wp-content/uploads/2018/12/POL_BG_1810_23_.jpg
Zašto nas Miroslav Lazanski (Lazo) uopće zanima? Više je razloga, zagrebački je student, završio pravo, ovdje počeo novinarsku karijeru i stekao inicijalnu „slavu“, a od 1990. se otvoreno stavio, kao vrhunski obrazovani propagandist, u službu Velike Srbije, gdje i danas „radi“.
 
Zagrebački student i novinar
 
Rođen je u Karlovcu 1950. od oca Slovenca, podoficira Kraljevske vojske , a zatim oficira JNA, koji je umirovljen s "pune 44 godine". Mati mu je Srpkinja iz Visokog, navodno bliska rođakinja Biljane Plavšić („tetka“ Bilja i ona zagrebački doktorand). Nakon seljenja po potrebi JNA obitelj mu se doselila u Zagreb gdje je Lazanski studirao i završio Pravni fakultet. Surađivao u „Poletu“, naravno, s vojnim temama. Hvali se kako je on bio glavni „vinovnik“ afere  u kojoj se nogometaš Milan Šarović, golman Dinama, slikao gol, pa ih onda stisla Partija. On je to podmetnuo „Poletu“  kao „zvjezdaš“ ogorčen što Šarović (Crnogorac) iz zrenjaninskog Proletera nije prešao u Crvenu zvijezdu, već u Dinamo. Uvjeren sam kako jednostavno - laže hoteći svom imageu vojnog, čovjeka sustava, kosovca uostalom, kako ga doživljavaju i mnogi u Srbiji, dodati malo mladalačkog disidentstva (pornografskog, doduše) „sukoba s Partijom“ sl.
 
On takvoj „struji“, pa ni u ondašnjem „Poletu“ sigurno nije pripadao. Iz „Poleta“ je prešao u „Vjesnik“ pa u „Danas“ i tamo je izgradio zavidnu karijeru na lak i jednostavan način. U pitanju je bila vojna tematika, ponajprije JNA, a zatim i vanjska, dakako uvijek u skladu s doktrinom JNA (Partije). Na tom području jednostavno nije bilo konkurencije. Većinski dio većinskih mlađih Hrvata (žene iz te tematike tada isključene, bez obzira na nacionalnost, pa već time otpada više od pola moguće konkurencije) političkom, a naročito vojno-političkom novinarstvu nije mogao ni primirisati - zbog „grijehova“ roditelja (razne "sorte" narodnih neprijatelja,većinom propagandno izmišljenih - od  ustaša, domobrana, kapitalističko podrijetlo, seljačko-kulačko itd). Značajni dio njih se i sam „zagadio“ sudjelovanjem u Hrvatskom proljeću, možda samo pjevanjem Vile Velebita, Ustani bane... Trećem, manjinskom dijelu tadašnje mladeži,  vojna tematika, ni JNA-ovska, nije  nimalo „ležala“ njih je zanimala glazba, medijski "glamour", hipijevsko ljevičarenje, rock, post rock, punk i slične „zanimacije“, seks, alkohol, droga…, sve uglavnom bezopasno za režim, čak ih je i podržavao. „Zlatna mladež“, na neki način je spašavala Jugoslaviju poslije Hrvatskog proljeća, na tom dijelu masovne kulture „popuštao“ se društveni pritisak, a mnogi od njih su, usput rečeno, imali slično ,idejno, podrijetlo, borci, oficiri JNA, kao i Lazanski.
 
Za baviti se vojno-političkom tematikom, osim pedigrea, volje, znanja, trebao je i - želudac. Želudac za suradnju s KOS-om osim  ostaloga. I samo prezime „Lazanski“: djeluje zanimljivo, kao, podrijetlom, od nekog sirotog plemića šljivara iz laza ["laz" - "krčevina", dio brdske kosine podesan za hodanje, otvor, ulaz neki prostor (Anićev rječnik hrvatskog jezika)]. Pritom nimalo „srpski“, više, ne znam, makedonski, bugarski… a možda bi moglo biti, je l' te i „hrvatsko“. Ta tko bi se dosjetio Slovenaca, kamo li još tete Plavšićke. Onaj tko je birao Lazanskog o tome je tada sigurno vodio računa. Srbin iz Hrvatske (recimo „Srbljanović“), makar bio i bolji vojni stručnjak, Hrvat („Horvatović“, recimo) podjednako ili još manje, ni Musliman, ni Slovenac… nisu dolazili u obzir, a ovo je moglo funkcionirati među svim „narodima i narodnostima“  u vrijeme već, blago rečeno, poremećenih međunacionalnih odnosa. Uostalom  djeluje čak kao pseudonim, kodno ime i sl. I tako se „dogodilo“ da je u Vjesnikovoj kući Lazanski postao „usamljeni jahač“. Trebala je još samo njegova volja za učenjem, koje je imao, a obrazovao se i u „hodu“ i po svijetu, te  do konca osamdesetih postao neprikosnoveni, doduše slabo čitan, vojni analitičar, komentator i novinar.
 
Iz Hrvatske se povukao, vojnički rečeno, povukla ga JNA u Beograd u „politiku“. Tamo je od prikrivenog kosovca postao otkriveni propagandist, zavidnog umijeća, osvajačkog rata za Veliku Srbiju. Djelovao je i izravno u JNA propagandnom artiljerijom - u Srbiji primjerice stišavajući pobune mobiliziranih vojno sposobnih Srbijanaca u provinciji koji su odbijali ići u rat, jer su znali da se radi o osvajačkom ratu, što Lazanski danas ne priznaje. (Tim i takvim Srbijancima kapa dolje, spasili su svoje glave, a i mnoge „komšijske“, ako ništa.) Njegov životopis zaslužuje i temeljitiji prikaz jer odlično oslikava stanje političkog novinarstva u Hrvatskoj od 1972. do konca osamdesetih - skoro idealno tipski (etalon, uzorna „mjerna jedinica“ „lazanski“, recimo, jedan lazo (laz) itd.). Posebno i stoga što bi se stanje u ovdašnjoj mediji moglo lakše mjeriti, njena ideološka nagnuća i u-pregnuća, propagandna djelovanja… kako u posljednjih tridesetak godina, tako i danas.
 
Uzorni primjer lijevog četništva
 
Mnogima je tek po njegovu odlasku u Beograd postalo jasno da se radi o idejno „lijevom četniku“ najprije maskiranom u komunizam i jugoslavenstvo, a ubrzo nestale i te maske, te je ostalo čisto nepatvoreno, veliko srpstvo. Na koncu se i otvoreno politički angažirao pripadnika neočetničkog pokreta nacional-socijalističkog usmjerenja (Šešelj) s konca osamdesetih i devedesetih, Aleksandra Vučića i kao takav aktivist odlazi u Moskvu. Poslije poraza Srbije i JNA u Hrvatskoj preostali su mu napori dokazivanja: a) teza o građanskom ratu, b) opravdanosti srpske „pobune“ u Hrvatskoj, c) te kako se Srbija u to „građanski rat“ i „ pobunu“ nikako nije miješala, pa nema ni njene agresije, odgovornosti, krivnje… Naravno i tumačenje nastanka srpske republike u BiH kao pobjede tamošnjih Srba, ali i Srbije i JNA-JA plus izgledno ujedinjenje), te uporno tumačenje kako Srbija nije kapitulirala na Kosovu, nije izgubila rat, iako se odatle povukla.  Nas će ovdje zanimati samo ponešto njegovih stajališta o ratu u Hrvatskoj.
 
Za njega je rat u Hrvatskoj počeo 1990., čim je HDZ pobijedio na izborima. Laž, (post)propagandna jer ako ćemo tako 1990. je rat u  Hrvatskoj počela JNA i prije nego je HDZ došao na vlast - oduzimanjem oružja Teritorijalne obrane RH. Opravdanje srpske „pobune“ u Hrvatskoj je jednostavno, „klasično“ zajedničko i lijevom i desnom i središnjem četništvu. (Napomena“ „četništvo“ je ovdje shvaćeno prvo kao paleo fašizam, a ono od sredine osamdesetih pa nadalje kao nacionalsocijalizam.) Pobuna je nastala - u srpskom sjećanju na Drugi rat i NDH, ustaše… A to se, kao, sve pojavilo 1990. ( Pupovac ide do 2019.) Ništa od tog rat (ma bio i„građanski“) nije počeo 1990. već puno ranije najprije kao propagandni sredinom osamdesetih (Memorandum SANU-a i još puno sličnih „stvari“). Trajao je kao „birokratska revolucija“ (revolucija je građanski rat, ali u: Srbiji!) da bi SFR Jugoslavija bila mrtva nakon ukidanja ustavno, a na Kosovu i vojno, autonomije Kosova i Vojvodine. „Pobuna“ Srba u Hrvatskoj bila je vođena iz Srbije, vojno odatle pomagana, naoružavana, financirana, najveći njen dio odradila je JNA i srbijanska TO (Lazanski ju osobno mobilizirao i tjerao na Hrvatsku), pomagana paravojnim bandama dragovoljaca iz Srbije (šešeljevci, vuk draškovićevci, Dušan Silni, arkanovci…, sve pod kontrolom KOS-a, uostalom kao i Lazanski, neki pod srbijanskom službom DS-a. On pritom tvrdi kako je Srbija pomagala samo „garnizone JNA u Hrvatskoj“. Baš svašta, uostalom  koje i čije vojske kad SFRJ više nije postojala?
 
Nije meni do rasprave sa Lazanskim(a), od toga mi je mučno, povraća mi se, ali kako on ima želudac za tridesetogodišnje ponavljanje laži, tridesetogodišnju propagandu, tridesetogodišnji rat protiv Hrvatske… moram se braniti makar za smanjenje želučanih tegoba - moram uzimati jučer povučeni lijek (izaziva rak kod štakora) Ranix. Ne bih se ni osvrtao na prethodno, jer ovo su „sitnice“ u odnosu na ono što je Lazanski o Hrvatima uopće, a i današnjim, izgovorio kod nekog novinara Sarape (gluplji od…, uvrijedit ću životinju, a pokvarenije nema) na TV Pinku ili kod Milomira Marića na TV „Srećnoj“ (Koji nije glup k'o Sarapa, ali je „ljukaviji“ i pokvareniji da bolji ne može biti. Usput, poznati TV novinar Milojko Pantić, a protivnik režima, zavapio je nedavno „napadaju nas sarape,  marići, šarenice, gusjenice i slične larve“.) ili sam kod sebe na srpskoj bosanskoj televiziji, da Lazanski ne ode za veleposlanika Srbije u Moskvu. Niti me zanima koga Srbija bira za svoje ambasadore (osim u Hrvatskoj), još manje se smijem pačati u to koga Rusija prima. Ali malo me je ipak ovo drugo „štrecnulo“. Potpuno je jasno kako Rusi o Lazanskom znaju sve, više nego li i on sam o sebi, pa me “u tom svjetlu“ malo brine što nam je iz toga čitati. Bilo bi najbolje da mu oni na taj način samo „vraćaju“ dugove pred umirovljenje. Ako je drugačije, e za to ćemo pitati upućenije.
 

Mato Dretvić Filakov

Predsjedniče i potpredsjednici Sabora, zar Vas nije sram?!

 
 
Sabor „radi“ pet dana tjedno ako se to uopće može nazvati radom, no postavljam pitanje Predsjedniku Sabora i svima onima koji ga zamjenjuju kad on ne vodi sjednice, je li ih sram kada četiri dana tjedno kada Sabor tobože „radi“, u sabornici je nazočno redovito nekada 7-8, a nekada najviše desetak sabornika, dok je petkom, ili onim danima kada je najavljeno glasovanje za prijedloge zakona i inih akata, koje Vlada podnosi Saboru na izglasavanje, u sabornici se nalazi obvezatno najmanje 76, na vjernost Vladi zakletih sabornika i nešto onih sabornika koji nisu 'kupljeni' od strane vladajućih struktura, ali sve skupa manje više nikada više od 110 do 130 sabornika?
https://www.sabor.hr/sites/default/files/styles/max_1300x1300/public/uploads/gallery-image-box/2018-04/sabor-proracun-17-hina-ceric_3.jpg?itok=IuGC-uih
Pitanje nije retoričko, već ima dosta ozbiljnih razloga da se postavi navedenim osobama. Naime, pitam se imaju li oni uopće osjećaj srama, kada u vrijeme kada bi se trebalo ozbiljno raspravljati o prijedlozima koje podnosi Vlada Saboru na izglasavanje, „rasprava“ obavlja u gotovo redovno praznoj sabornici. Ako se zna da Sabor čine 151 od naroda izabranih sabornika? Četiri dana tjedno, a ponekad i više tjedana, vode sjednice Sabora gledajući u sabornicu bez sabornika, a kada se „steknu uvjeti“, običnim hrvatskim jezikom rečeno kada im se naredi da budu u sabornici da bi glasovali, gle čuda  evo najmanje 76 sabornika, odnosno nekada i čak preko 100 njih, odjednom zauzimaju saborske klupe! Zar nikoga nije sram, i zar nikoga ne smeta što se pojavljuju na glasovanju ZA ili PROTIV oni koje rasprava o bilo čemu i ne interesira, koji ne sudjeluju u predlaganju poboljšanje predloženih, ili donošenje novih mjera, i koji budimo pošteni i ne znaju zapravo zašto glasuju sa ZA ili PROTIV, nekog vladinog prijedloga?
 
O da, kada pitate te „petkaške glasače“ zašto nisu u sabornici, dobit ćete odgovor da prate sjednicu na TV ekranu u saborskoj kantini! Možete li povjerovati da se uz nekoliko čašice žestica, koja se po povlaštenim cijenama toče u saborskoj kantini, ozbiljno razmatraju prijedlozi o kojima će glasovati kada im se to naredi. Ja u to ne vjerujem, a u to vjerojatno ne vjeruje ni predsjednik Vlade, pa je zato izdao „direktivu“ da njegovih 76 „žetončića“, kako ih Bandić naziva, ne smiju glasovati po savjesti ili ne daj Bože po vlastitoj prosudbi, ako je slučajno stručno kompetentan po nekom pitanju. I kada je tomu tako, onda može Saboru predlagati bilo što, bilo kada, jer će „žetončići odnosno zombići“ to morati izglasati.
 
No budući da je tomu tako, i znajući za definiciju politike kao drugi najstariji zanat na svijetu, zapravo najviše se trebaju sramiti SVI pošteni i normalni članovi vladajuće stranke, i svi GRAĐANI, koji na izborima svojim glasovima doprinose da upravo takvi likovi zauzimaju saborske klupe! Sram nas bilo svih, što imamo ovakav Sabor kakav imamo!
 

Laslo Torma

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1217 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević