Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Virus je naglasio nedostatke globalizacije, poput ubrzanog prijenosa bolesti

 
 
 
Virus Corona izazvao je i javnozdravstvenu i globalnu financijsku krizu. Ali to je i geostrateški izazov moći i utjecaju Amerike u Indo-Pacifiku. Bez poznavanja punog utjecaja virusa, čini se da će šok pojačati nekoliko postojećih ekonomskih, tehnoloških i sigurnosnih trendova koji se već odvijaju u regiji Indijskoga i Tihoga oceana. Iako pandemije zahtijevaju međunarodnu suradnju, virus koji je zahvatio Wuhan i širio se globalno pogoršat će postojeće tenzije između dvije najveće svjetske ekonomije, kineske i američke. Činjenica je da je virus oštetio kinesko gospodarstvo. Usporio ga je na neodređeno vrijeme. Upravo to je i bio cilj SAD-a. S druge strane, usporavanje rasta kineskoga gospodarstva dovelo je u Kini do zaustavljanja gospodarskih reformi i liberalizacije financijskoga sustava, koja je najavljena na XIX. kongresu kineske Komunističke partije. Virus je poremetio i američko gospodarstvo i tamošnji svakodnevni život. Trendovi upućuju na to da bi SAD mogao doživjeti recesiju. Težnja Rusije da sruši američku naftu iz škriljevaca možda ne će uspjeti, ali to dodaje još jedan stres ključnom stupu američkoga gospodarstva. Kina zauzvrat ne će poštivati sporazum s Washingtonom o kupnji do 200 milijardi dolara dodatne američke robe, uključujući LNG, u sljedeće dvije godine.
https://www.maritime-executive.com/media/images/article/Photos/People/1600px-People_wearing_mask_in_Yanshan_InZone_20190129.4efb16.jpg
Nadalje, američki tehno-nacionalizam i protekcionizam će se pooštriti. Amerika i njezini odabrani saveznici vjerojatno će ubrzati planove rastavljanja kritičnih tehnologija i smanjenja strateških ovisnosti o Kini. Druge će države također pojačati planove za preseljenje proizvodnih i poslovnih čvorišta iz Kine. Za Sjedinjene Države predstoji užurbano vrijeme na mobiliziranju privatnog sektora i koalicijskih partnera koji će vratiti proizvodnju iz Kine. Vjerojatno će virus ubrzati i natjecanje u postavljanju međunarodnih tehnoloških standarda i pravila. Virus će stvoriti nove pukotine u Kinii potencijalnu krizu vodstva u Sjevernoj Koreji. Kineska prvobitna zataškavanja ozbiljnosti izbijanja virusa u Wuhanu stvorilo je tzv. černobil Xi Jinpinga, pogotovo nakon otkrića u vezi s brutalnim ubijanjem Turkmena u Xinjiangu, nemirima u Hong Kongu i stalnim uznemiravanjem Tajvana. Time je zaustavljen Xijev pokušaj u pozivu kineskom narodu da ga slijedi u "Narodnom ratu". Za sada se opseg širenja virusa u zatvorenoj Sjevernoj Koreji taji, ali ne će moći zadugo, što bi moglo ponoviti gladnu 1996. godinu kada je došlo do pobune.
 
Prijetnje koje proizlaze iz sintetske biologije povećavat će se. Znanstvenici su mišljenja da je virus Corona najvjerojatnije pokrenut na ilegalnom tržištu, a ne u laboratoriju za biologiju. Međutim, demonstrirani utjecaj opasnog novog virusa mogao bi potaknuti kineske vlasti da pokrenu nove planove za naoružanje sintetičke biologije. Niz budućih bio-potresa može se pojaviti iz tajnih laboratorija uporabom CRISPR-a, ispisa DNK i drugih napredaka sintetske biologije.
 
Vratimo se u Europu. Središnji problem EU-a sastoji se u tomu što je glavna odanost ljudi njihovim matičnim zemljama, a ne Uniji. Kako bi prevladao taj nedostatak, EU u osnovi kupuje podršku svom programu: U zamjenu za slobodno kretanje ljudi, članice EU-a dobivaju nesmetan pristup jedinstvenom europskom tržištu. Virus, međutim, ne prijeti samo europskom pučanstvu, već i samom EU-u.
 
EU se pokazao privlačnim aranžmanom sve dok se europsko gospodarstvo širilo i globalizacija (čitaj: imigracija) ostala upravljiva. Međutim, dvostruki udari Velike recesije i rata u Siriji teško su pogodili Europu u posljednjem desetljeću. Kako se europska ekonomija usporavala, strukturne neravnoteže između sjeverne i južne Europe postale su sve veće i dublje. Baš kao što je najveće bogatstvo EU-a - njezino gospodarstvo - izgubilo nešto od svoje atraktivne vrijednosti pod naletom arapskih, afganistanskih i afričkih imigranata. To je opravdano dovelo do vala neraspoloženja protiv vladajućih širom kontinenta. Suverenizam danas je postao ideologija. I nakon svega dolazi virus Corona. Uništava već ionako krhko i neravnopravno europsko gospodarstvo, istodobno naglašavajući nedostatke globalizacije, poput ubrzanog prijenosa bolesti. To će dodatno ojačati suverenističke stranke, posebno ako se vođe dohvaćaju za nacionalna, a ne europska rješenja. Do danas je, na primjer, njemačka vlada obećala da će učiniti sve što je potrebno za održavanje stabilnosti, ali je osigurala minimalnu podršku (i zalihe) Italiji u međuvremenu, Kina navodno prodaje ključnu opremu u Rimu. Europska središnja banka poduzima hitne mjere, ali za sredozemne zemlje koje se već suočavaju sa slabim gospodarstvima i velikim incidentima zaraze, intervencija dolazi kasno. Neki vele i prekasno. Rezultat će biti daljnja erozija povjerenja u EU. Virus tako može također ubrzati pomak u globalnoj političkoj ekonomiji. U proteklim desetljećima, SAD su djelovale kao uvoznici u krajnjoj snazi, apsorbirajući ogromne europske viškove. S vremenom je to stvorilo europsku ovisnost o izvozu u Ameriku. Sada je Europa podjednako ovisna o Kini. Ako Corona znatno uspori globalna tržišta ili dovede do kinesko-američkog zastoja, izvozne ekonomije Europe (posebno Njemačke) teško će biti pogođene. Virus može vrlo dobro signalizirati početak kraja europskog ekonomskog modela vođenog izvozom.
 

Zrinko Horvat

Treba potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu

 
 
Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje.
(Ulpijan, (Tir, oko 200. – 228.), rimski pravnik)
 
Već dva desetljeća u Hrvatskoj se javno govori, slobodno piše i na televiziji negativno prikazuje o hrvatskom narodu i Hrvatskoj; u medijima dokazuju građanima i svijetu da Hrvati ne valjaju kao narod niti valja država - Republika Hrvatska!
https://www.ft.com/__origami/service/image/v2/images/raw/http://prod-upp-image-read.ft.com/4d252652-6546-11ea-b3f3-fe4680ea68b5?source=next&fit=scale-down&quality=highest&width=1440
Završeni su predsjednički izbori i Republika Hrvatska je dobila Zorana Milanovića, koji je prisegao za predsjednika na najprimitivniji, čak bi se moglo reći - najprovokativniji način, što je svojim činom dokazao da je za njega nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska - slučajna država. Hrvatska je katolička država s 87 posto katolika, kako popis stanovništva pokazuje, poslije Poljaka, najkatoličkiji narod u Europi, možda i u svijetu, a za predsjednika izabran je Zoran Milanović: ateist, socijal-komunista i arogantni osobenjak, bivši no goo president Vlade. Pored činjenice da je HNES osudio Milanovića u paketu s Titom, Mesićem, Josipovićem, Pupovcem, Lončarom, Manolićem, Pusićkom i drugim zločincima i veleizdajnicima, te poslije svega dolazi na Pantovčak za predsjednika Republike Hrvatske!? ''Ako nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitog naroda.'' (Vinko Begić, dragovoljac.com)
 
Novoizabrani Predsjednik RH, odnosno Predsjednik svih Hrvata  u domovini i svijetu, nije se udostojio pozvati katoličkog predstavnika Crkve u Hrvata, da mu riječ zahvalnosti postane gestom njegova prebivanje među vjernicima na ustoličenju za predsjednika. To su Corpus delicti! O drugim (ne)ugodnostima koje je osmislio na Pantovčaku (18. II. 2020.), za vrijeme inauguracije, nije vrijedno opširno pisati, jer video snimke su uvjerljivije od pisane riječi. 
Nakon sprdnje s inauguracijom i hrvatskom himnom predsjednik Milanović je uklonio sva poprsja hrvatskih velikana iz ''palače'', odnosno simbole onih koji su najzaslužniji u povijesti hrvatskog naroda, a neki čak misle (i pišu!), da će ukloniti i hrvatski stijeg, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer ni Zoran Milanović nije iznenađenje. Njegova je partija nasljednica Saveza komunista Hrvatske, koja je od samog početka bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Ivica Račan i Partija demonstrativno su napustili Sabor (25. lipnja 1991.) kad se je glasalo za samostalnost Republike Hrvatske.
 
U međuvremenu SKH promijenio ime u SDP - Socijaldemokratska partija Hrvatske. Nakon 30 godina od veleizdaje hrvatskog naroda  SDP je postao vodeća politička stranka u RH s 30,97 %, a HDZ, pod čijim je vodstvom oslobođena Hrvatska od agresora fašističke Srbije i Crne Gore - ima tek 21.40 %! Žalosno i ponižavajuće! Zoran Milanović je bio najgori predsjednik Vlade u RH; nije dobio prolaznu ocjenu kao predsjednik Vlade, ali biran je za predsjednika RH! Naime, on je u svojoj predsjedničkoj kampanji rekao, da će ukloniti sve predsjedničke ceremonije, kao lentu i inauguraciju na Markovom trgu, te da je spomenicima mjesto u muzeju, a ne na Pantovčaku. I to je učinio. ''Nikada ne smijemo, zbog zaštite istine, iz memorije brisati simbole, bilo pozitivne ili negativne, zbog snage koja je iza njih stajala po zlu ili po dobru sve do danas - ovisno što netko izabere. To će svakog dovesti do zadnje postaje života - pred Kristov križ odgovornosti za proživljeni život, bez obzira da li je bio vjernik ili nevjernik.'' (Mile Prpa, hrsvijet.net)
 
Dakle, ostao je dosljedan, mada je bez karaktera. On će, sigurno, i u drugim svojim antihrvatskim i antidržavnim idejama ostati dosljedan, jer je zatrovan mržnjom, osvetom i samoljubljem. On će, kako narodna poslovica kaže, ''Iskaliti svoju srdžbu na nedužnim.'' Zločini jugokomunista i srpskih fašista nisu opametili hrvatski narod! ''Zapravo u svemu tome sudjeluje Srpsko-hrvatska koalicija koja danas vlada u RH. Branitelji su 'ustaše' i stalno na udaru, a rat protiv Tuđmanove 'ustaške' države se nastavlja. Tako i novi predsjednik kojeg sam svojevremenom u nizu svojih tekstova predlagao za akademika jer je 'otkrio' da su zapravo u Drugom svjetskom ratu u NDH prvi stvorili konc-logore, zbog toga nije želio inauguraciju ispred 'ustaške' crkve (grb s bijelim poljem na krovu), izruguje se himnom, ne želi nikakve simbole hrvatske državotvornosti pa mu smetaju i biste onih koji su najzaslužniji u povijesti za hrvatski narod i hrvatsku državu.'' (Josip Pečarić)
 
U ''Lijevoj'' našoj sluge biraju državnike, a državnici oponašaju generale i zahtijevaju lojalnost i zahvalnost što imaju takvo sposobno vodstvo  u Vladi, u Saboru i na ministarskim dužnostima. ''Više su Hrvati napravili za Europu u dva i pol mjeseca predsjedanja nego neki za pedeset godina. Svima koji prate hrvatske domoljubne portale sigurno je zapelo za oko da je jedan od najplodnijih kolumnista u Hrvatskoj Zvonimir Hodak, osmislio svoju kolumnu -''Lijevom našom'', pod tim naslovom iz tjedna u tjedan dokazuje da je Lijepa naša više ''Lijeva'' nego što je Lijepa. Istodobno hrvatski demografi i povjesničari dovode u pitanje opstanak RH: ako se ovako nastavi, ne daj Bože, ne će za dugo biti ni Lijepe ni Lijeve naše - Hrvatske.
 
Pupovčeve Novosti stavljaju na naslovnicu živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuju ih kokainom i na kraju ubijaju metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska ''satira'' je  kad ''dete'' Stazić cmizdri 'jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo'. Urnebesno je  kad Frljićev glumac vadi iz vagine hrvatsku zastavu, kad Frlja 'režira' kako na pozornicu iznose kip svetog Ivana Pavla II. s natpisnom 'zaštitnik pedofila' pa prikazuje oralni seks s kipom. (...)
 
U nastavku riječ je o potrebi sjećanja i spoznaje: Ono što mi moramo uraditi jest obnoviti sjećanja i spoznaje o stvarnoj prirodi velikosrpske agresije. Nedavno je i prof. dr. sc Andrija Hebrang u emisiji Bujica upozorio kako se radilo o fašističkoj velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. Vjerujem da se i vi sjećate kako je Milošević svoju ideologiju gradio upravo na primjerima Hitlera i Mussolinija. I dok je Hitler govorio: Njemačka će biti svjetski faktor ili je ne će biti. Ili Hitler: Njemačka i Austrija su dva oka u istoj glavi. A Milošević je: Srbija i Crna Gora su dva oka u istoj glavi. Povijesno sjećanje govori da se Aleksandar Vučić (današnji predsjednik RS, o.p.) zalagao za veliku Srbiju na jednom sastanku u srcu Hrvatske, u Glini: 'Nikada srpska krajina ne će biti hrvatska. Nikada Glina ne će biti hrvatska. Ako srpski radikali pobede Slobodana Miloševića, vi ćete živeti u velikoj Srbiji.' (...)'' (Zvonimir Hodak, direktno.hr) 
 
Najveća slabost hrvatskog naroda je u odustajanju pred odlučnošću, nakon čega se pojavi neizvjesnost što je velika opasnost. Treba imati iznadljudsku snagu i biti čvrsto uvjeren u Božju pomoć i svoje ljudske sposobnosti da se odupremo kao narod svim ovozemaljskim nedaćama koje nas prate stoljećima. Bila bi velika šteta da ne iskoristimo ovu krizu zaraze koronavirusa u vrijeme korizme, koja će mnoge osobe izolirati u obiteljskim kućama, ili u lokalnim karantenama, gdje će se ljudi bolje međusobno upoznati, razgovarati o svemu i svačemu, a najviše o osobnim i nacionalnim problemima. Iz toga svega će doći do nekih mogući spoznaja i odlučnih rješenja. Možda će se i obitelji povećati s novim začećima i manjim brojem pobačaja. Možda će se više krunica izmoliti i dana postiti za tjelesne i duševne potrebe obitelji i hrvatskog naroda.
 
Koronavirus je veoma zarazna bolest, ali je najopasnija zbog panike koju su mediji izazvali u svijetu. Trgovine su skoro prazne i puste, zabranjena su masovna okupljanja, zatvorene su škole i sveučilišta i crkve. Dobiva se dojam, da dolazi - kraj svijeta. Možda i dolazi, jer svijet je prešao ''crvenu crtu'' - Božju strpljivost. Vratimo se nazad našoj početnoj temi: kako od Lijeve doći do Lijepe naše? Najsigurniji način uspjeha je u ponovnom pokušaju, pa makar ne bilo veliko na prvi pogled. Prisjetim se priče, kad je žena zavrijedila priznanje vladajućeg emperora, pa joj je ponudio nagradu. Ona je tražila dva zrna riže prvi dan, i svaki drugi dan dvostruko više za mjesec dana. Na prvi pogled nagrada je izgledala mala, četiri zrna drugog dana, osam zrna trećeg dana, samo jednu žlicu za tjedan dana, a na zadnji dan njezina je nagrada bila više od milijardu zrna riže. Ako se budemo držali ovakve matematike u politici onda dolazimo do spoznaje da je nemoguće odjednom raščistiti nagomilane probleme u državi. Treba iz dubine promijeniti način upravljanja u RH i potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu, pa će manji broj mlađeg hrvatskog naraštaja odlaziti na težačenje u tuđe države.
 
Hrvatska je država hrvatskog naroda i njezinih lojalnih građana bilo koje nacionalnosti, vjere ili boje, ali svi građani trebaju i morali bi biti politički dio hrvatskog naroda, ako žele živjeti u RH, koja ima sve najljepše prirodne ljepote na svijetu. Treba, dakle, apsorbirati i asimilirati nacionalne manjine, koje su privilegirane i imaju veća prava od hrvatskog naroda. To je apsurd. Ako osiguramo integralnu slobodu u Hrvatskoj, onda nema ni teoretske potrebe za stvaranjem posebnih ljudskih prava zbog drugačijeg izgleda, spola i duhovnog shvaćanja. Da bismo sve to ostvarili na demokratski i civilizirani način, treba promijeniti sudstvo, donijeti nove zakonske odredbe, koje će biti na putu uspjeha, a u prvom redu treba prohibemus actio Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj. I to iz razloga: SPC je politička ustanova, šovinistička velikosrpska ispostava i fašistička sekta, koja se pokriva pravoslavljem a u stvari vjeruje, propovijeda i promovira veliku Srbiju. Tko to ne vidi u Hrvatskoj, neka ode u Crnu Goru i tamo će se uvjeriti. Hrvatskom narodu treba pravoslavna crkva, koja će okupiti sve pravoslavne vjernike u – Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
 
Treba u Hrvatskoj zabraniti sve političke stranke nacionalnih manjina, jer u Hrvatskoj one nemaju valjan razlog za aktualnost postojanja i  rada, jedino zbog ispostave matičnim državama, a to je pete kolone u svim državama gdje takve stranke postoje. Drugo su kulturna društva, koja su potrebna i poželjna za manifestacije svojih nacionalnih običaja. U ovom slučaju, Hrvatska ne bi bila izuzetak, jer u svim državama u svijetu se manjine ponašaju na takav način, samo su u Hrvatskoj u Vladi i u Saboru, gdje optužuju  hrvatski narod, Crkvu u Hrvata i za to dobivaju dobre plaće i publicitet u Hrvatskoj! Što reći na očekivani rezultat unutar nedjeljnog stranačkog izbornog postupka, sve prognoze su bile pogrješne. Plenković je veliki pobjednik, pobijedio je unutarnju oporbu sa 80 posto glasača, dok je skupina okupljena oko Mire Kovača dobila samo 20 posto. Tim rezultatom svi sudionici su se iznenadili. Bilo je više faktora koji su bitno utjecali na takav rezultat: jedan je svakako bio korona virus, s prijetećom velikom tragedijom. Glasači nisu u tim uvjetima htjeli mijenjati političku garnituru. Drugi razlog je bilo upravljanje Hrvatske s EU-u u šestomjesečnom trajanju. Treći razlog je vrlo blijedi nastup „odmetnika“ da se to slabo doživjelo od strane HDZ-ovih, glasača. A vjerojatno je djelomično bio prisutan princip – Ne pobjeđuje onaj tko glasa već onaj koji broji. Bojim se da je time prijeđen Rubikon parlamentarnih izbora – bilo bi čudo da pobijede na parlamentarnim izborima.
 
U svakom slučaju otvaraju vrata za Veliku koaliciju. A dotle, ako se nešto nepredvidivo ne dogodi. Neka nam Bog pomogne. Hrvatski je narod bio i u težim okolnostima u svojoj više tisućljetnoj povijesti i održao i odupro svim velikim svjetskim okupatorima i diktaturama. Doduše uvijek s velikim ljudskim gubicima, ali nije sustao niti je izgubio volju i vjeru za opstanak i razlog za ponos. U ovim prilikama treba mijenjati ono što je najpotrebnije, što najviše prijeti hrvatskoj opstojnosti i posebnosti - pod hitno ukloniti. Narodi su rušili i veće i jače vlade nego što je ova. Ne uzmičimo ni pred kim.
Gledaj na sebe kao na stablo koje u svoje doba donosi svoje plodove; što ga više vjetar trese, to dublje pušta korijen u zemlju. (St. Margaret Mary Alacoque)
 

Rudi Tomić, Toronto

Stradanja istarskih Hrvata koncem Drugoga svjetskog rata

 
 
Znam mjesta i sela u Istri, koja su Nijemci spalili, a stanovništvo pobili za odmazdu, odnosno osvetu na napad partizana. Komunističke vođe KPJ, koji su predvodili otpor protiv fašizma i nacizma, vješto su te ideale borbe za slobodu iskoristili za provedbu komunističke revolucije, odnosno promjenu društvenog i političkog uređenja buduće države Jugoslavije. Dok su zemlje Zapadne Europe, antifašizam stvarno shvatile kao borbu protiv fašizma i nacizma i zadržale svoje demokratsko društvo, komunisti su iskoristili za nasilnu promjenu društvenog uređenja. I zato se u hrvatskom društvu poistovjećuje antifašizam i komunizam. Komunizam je nasilna ideologija, koja revolucionarnim nasiljem, odnosno eliminacijom neistomišljenika želi postići društvenu jednakost, ukidanjem privatnog vlasništva i uspostaviti besklasno društvo potpune jednakosti!
Slikovni rezultat za U Žejanama, Nijemci  su 5. svibnja 1944. u operaciji Braunschweig spalili 89 kuća i 84 gospodarskih objekata
Antifašizam je politički pokret utemeljen na najširim demokratskim osnovama i na negaciji bitnih ideoloških postavki ovih dvaju pokreta. U fašističko-nacističkim agresijama 1930-ih i u vrijeme Drugoga svjetskog rata antifašizam prerasta u državnu politiku mnogih zemalja radi očuvanja neovisnosti protiv fašističkih posezanja.
 
U komunističkom bloku antifašizam postaje nedodirljivi ideologem, pojam koji pozitivno legitimira svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih režimâ. Na taj se način antifašizam u tim zemljama povezuje i isprepleće s komunističkom ideologijom i praksom i gubi svoju prvotnu demokratsku poruku. Međutim Rezolucijom Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. zbog zločina koji su počinili komunisti, fašizam i komunizam proglašeni su istim zlom po čovječanstvo. Kakobi prikrili stvarnu narav svojeg načina vladanja,  komunizam su izjednačili s antifašizmom i proglasili ga slobodarskim, humanim i pravednim društvenim uređenjem. Sve je to daleko od istine i stvarne prirode komunističkog totalitarizma, indoktriniranog  od strane komunističkih vlasti. Komunizam je u bivšoj Jugoslaviji bio dio političkog sustava i svjetonazor vladajuće elite - Partije. Komunistička partija bila je vladajuća i svenazočna u svakoj pori društva i države. Vladala je totalitarno u jednopartijskom sustavu. Zato i je stavljen znak jednakosti između komunizma i antifašizma,  jer kako bi drugačije komunisti pravdali svoje zločine počinjene nakon rata, koji su bili izričito ideološko-političke prirode, a oni su ih nepravedno svrstavali pod okrilje demokratskog antifašizma.
 
Povijesna je činjenica kako nisu ubijani samo Hitlerovi saveznici u čistkama i logorima, jer je iste pokolje provodila i sovjetska i jugoslavenska, ali i druge komunističke partije u svijetu. Komunistička partija je i nakon rata u ideološkim čistkama ubijala demokratski opredijeljenu građansku inteligenciju posebice istaknute političare, koji su bili antifašisti, ali ne i komunisti!
 
Moše Pijade je na I. zasjedanju AVNOJ-a u studenom 1942. u Bihaću rekao:„Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“ Dokument se nalazi u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) – Cetnicka arhiva, pod oznakom K-12, 30/12
 
Kako bi postigli svoje ciljeve komunisti se služe represijom i terorom. Oduzimanje privatnog vlasništva pretvara se u državni teror, a da bi opstali na vlasti služe se stalnom represijom prema neistomišljenicima, koje pretvaraju u „klasne neprijatelje” i u tome nalaze opravdanje za “klasni rat” i ” klasnu mržnju” odnosno mržnju prema svakom obliku privatnog vlasništva koje označava buržoaziju i kapitalizam. Jer je po Karlu Marxu i Friedrichu Engelsu kao idejnim tvorcima komunizma, kapitalizam glavni neprijatelj komunizma i diktature proletarijata. Maksim Gorki, ruski književnik i komunist,  napisao je 1932. godine: „Klasnu mržnju treba uzgajati kao organsku odbojnost prema neprijatelju, kao prema biću niže vrste. Moje je intimno uvjerenje da je neprijatelj jednostavno inferioran, tj. degeneriran ne samo fizički, nego i moralno”.   
 
Čitajući članak sjetila sam se primjera koji su se dogodili u Istri, o kojima sam čula od sudionika tih zbivanja, a i obilježena su  stradanja mnogih mjesta u Istri u tijeku Drugoga svjetskog rata, zločini koji su počinjeni upravo kao odmazda za partizanske napade.
 
Sjeverna Istra - Ćićarija
 
Najpoznatije je selo Lipa, mjesto smješteno na samoj granici sa Slovenijom na Ćićariji. Nakon što su partizani nekoliko sati ranije na obližnjoj cesti otvorili paljbu na fašističku ophodnju, pri čemu su stradala četiri njemačka vojnika, nacisti su u znak odmazde 30. travnja  1944. oko 15 selo upali u ovo selo, čiji su stanovnici aktivno sudjelovali u formiranju partizanskih odreda NOP-a. Pokolj su počinili vojnici SS Polizei regimente Bozen iz talijanskog grada Bolzano. Osim stanovnika Lipe, tog su dana zatvarani i ubijani stanovnici obližnjih mjesta: Mune, Žejane, Veli Brgud i Zvoneća. U napadu na selo pobili su dio stanovnika, opljačkali i spalili selo. Preživjele stanovnike cestom su natjerali da idu prema izlazu iz sela, uz objašnjenje da će biti odvedeni u logor, međutim utjerali su ih u posljednju kuću i žive zapalili. Uništeno je gotovo 135 objekata, a ubijeno je 263 žitelja Lipe, većinom žena, djece i staraca. Ovaj strašni pokolj uspjeli su pukim slučajem preživjeti samo jedan starac i jedna žena. Dokaze o ovom zločinu ostavili su njegovi počinitelji koji su sve događaje zabiljeili fotografskim aparatom. Osim paleža i ubojstava, selo Lipa je i u potpunosti opljačkano, odneseno je 370 grla krupne stoke, 60 zaprežnih vozova punih prehrambenih proizvoda i drugih dobara, a ukupna vrijednost premašivala je osam milijuna tadašnjih lira.
 
Zatim dalje Nijemci ulaze u sela Jurdani, Brgud, Žejane, Vodice, Lanišće, Brest pod Učkom, Vranje, Vela Učka, Veprinac, Vedež, Rukavac, vrše pretrese blokiraju ceste i pročešljavaju područja Učke i Ćićarije. Kako na tom području nisu zatekli partizanske jedinice, njemačka je komanda odlučila uništiti  sve kuće i gospodarske objekte te raseliti ljude s područja Učke i ostalih sela s područja Ćićarije kako bi onemogućili daljnju potporu stanovništva ovih krajeva partizanskim jedinicama.
 
U Žejanama, Nijemci  su 5. svibnja 1944. u operaciji Braunschweig spalili 89 kuća i 84 gospodarskih objekata, a stanovništvo protjerali s trajnom zabranom povratka u selo. Njih su solidarno primile obitelji iz susjednih sela kao i slovenskih sela, iako su i sami bili siromašni.
 
U selima Vele i Male Mune  5. svibnja 1944. spalili 220 kuća, 185 gospodarskih objekata, a mještane  protjerali s trajnom zabranom povratka u  selo. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora u Velim Munama uklesana su imena 12 boraca i 16 civila. Prema popisu iz 2011. godine selo Male Mune imalo je 103 stanovnika (1900. godine, 529 stanovnika), a selo Vele Mune imalo je 122 stanovnika (1900. godine 770 stanovnika )
 
U okviru operacije Braunschveig u vremenu od 25. travnja 1944. do 7. svibnja 1944. spaljena su i sela Mala i Vela Učka, selo Potoki, Puhari, Vedež, ali i sela Breza, Lisac, Studena, a najstrašniji zločin učinili su u Lipi kada su ubili 286 stanovnika od kojih 96 djece, opljačkali sve što je bilo vrijedno i spalili sve kuće, gospodarske objekte i oruđa za rad.
 
U selu Vodice Nijemci su10. kolovoza 1944. spalili selo, a cjelokupno zatečeno stanovništvo odveli u logore. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Vodica uklesana su imena 16 boraca i 9 civila.
 
Selo  Dane Nijemci su 10. kolovoza 1944. spalili do temelja. Uništili su 55 stambenih kuća i 56 gospodarskih zgrada. Još i danas ostaci mnogih spaljenih kuća ostaju kao trajni spomenici tog zločinačkog čina. Većina stanovništva je tada napustila selo i nije se više vraćala. Na spomeniku podignutom u sjećanje na taj dan uklesana su imena 13 boraca i 3 žrtve fašističkog terora. Prema popisu 2011. godine selo ima 9 stanovnika (1900. godine 403 stanovnika).
 
U Trsteniku 10. kolovoza 1944. Nijemci su spalili i opljačkali selo. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora Trstenika uklesana su imena 11 boraca i 5 civila. Prema popisu stanovnika 2011. godine, selo ima 4  stanovnika (1900. godine,  216 stanovnika). 
 
Rašpor su Nijemci spalili isti dan, 10. kolovoza 1944. Po popisu stanovništva 2011. godine,  Rašpor ima 3 stanovnika (1900. godine,  205 stanovnika). Rašpor je u povijesti poznat kao sjedište Rašporskog kapetanata. Na brdu iznad današnjeg sela se nalazila utvrda u kojoj su stolovali kapetani, vojni upravitelji koji su mletačkom Istrom upravljali od 1394. do 1511. godine, kada se njihovo sjedište seli u Buzet. Nedaleko od sela uz cestu prema Lanišću nalazi se 361 metara duboki Rašporski ponor, najdublji je ponor u Istri.
 
Račju Vas 10. kolovoza 1944. Nijemci su spalili i opljačkali, a dio stanovnika odveli u nacističke logore. Na spomeniku poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora uklesana su imena 21 mještana sela. Prema popisu stanovništva 2011. godine selo ima 25 stanovnika (1900. godine 483 stanovnika). U toj njemačkoj operaciji spaljeno i opljačkano selo Klenovšćak 10. kolovoza 1944., a dio stanovnika odveden u nacističke logore.
 
Selo Brgudac je simbol antifašističke borbe u Istri i glavni centar oružanog ustanka naroda Istre. Upravo je tu organiziran prvi pokret otpora na istarskom poluotoku, a u neposrednoj blizini, Planiku djelovala je prva oružana formacija na poluotoku Istri 1942. godine, a sve radi početka rušenja 25-godišnjeg fašističkog režima i sjedinjenja Istre s domovinom Hrvatskom. Selo je bilo glavna baza za opskrbu i sjecište putova partizanskih jedinica. Nijemci su u travnju i lipnju 1944. ubili 56 mještana, među njima i malenu djecu, a selo su spalili.  Spomen obilježje kroz imena žrtava i poginulih boraca kao i događaja, vrijedno je  sjećanje budućim generacijama. Brgudac je nekad imao preko 400 stanovnika dok prema popisu stanovništva 2011. godine  ima 12 stanovnika.
 
Samo dan nakon što su 30. travnja 1944., u Lipi počinili  stravičan pokolj, pobili sve zatečene stanovnike, žene, djecu i starce te mjesto sravnili sa zemljom, nacisti su  zapalili Lisac, četiri dana kasnije i Studenu, a potom i Brezu u općini Klana. U Lisac su iz pravca Klane i Rupe povremeno navraćale njemačke ophodnje. Nešto prije pokolja u Lipi u selu su zatekli nekoliko partizana, a dvojicu koje su mještani sakrili pronalaze i ubijaju. Za odmazdu, nacisti su zapalili dvije kuće i odveli nekoliko mještana u internaciju. Liščani su, vidjevši što se dogodilo Lipi, noću 30. travnja na 1. svibnja 1944. napustili selo i, pokupivši dio stoke i najnužnijih stvari, otišli u šumu. Dio mještana odlazi preko Pešišća i Vrh Bliznic u Pilanu i potom u Klanu, a pretežan dio preko Gumanca u Podgraje.
 
Četiri dana nakon Lipe, rano ujutro 4. svibnja 1944. Nijemci opkoljavaju Studenu. Dio stanovnika s periferije uspijeva pobjeći kroz Jurešino u Kukuljane, a ostatak njih, oko 250, nacisti dovode do crkve, gdje ih drže pod stražom mitraljeza. Nijemci sustavno pljačkaju kuću po kuću i redom ih pale, a stanovnici čekaju svoju sudbinu puni straha i užasa, prisjećajući se Lipe. Kad su popalili i opljačkali sve kuće, kamioni s plijenom kreću put vojarne u Klani, a stanovništvo su pod stražom potjerali u Klanu i potom ih pustili da se sami snalaze. Najveći dio stanovnika ubrzo se vratio u popaljeno selo, improvizirajući nekakav nužan smještaj. Nakon nekoliko dana grupa Nijemaca ponovno je došla u Studenu. Iz škole koja je ostala čitava, potjerali su neke mještane koji su se u nju sakrili pa su zapalili zgradu.
 
Dan nakon Studene, nacisti su se namjerili na Brezu. U rano jutro 5. svibnja 1944. godine iz pravca Kastva došla je veća grupa Nijemaca. No, mještani alarmirani događajima u Lipi, Liscu i Studeni tijekom noći su sa stokom otišli u pravcu Ružića. U mjestu je ostalo samo nekoliko starijih ljudi. Njih su Nijemci skupili i izveli iz mjesta, a onda počeli redom pljačkati i paliti. Starci su gledali kako njihova imovina i cijela životna muka nestaje u plamenu.
 
Nakon opisanih događanja, Nijemci su u Klani i Podgrajama »pokupili« ukupno 24 Liščana i Liščanke pa ih internirali u radne i konc logore u Austriji i Njemačkoj, otkud se neki nisu nikad vratili. Izbjegle Liščane prihvatili su Klanjci i Podgrajci, kod kojih su živjeli do kraja rata i obnove. Spaljena Studena ostala je aktivno ustaničko mjesto i živjela i dalje, iako mukotrpno, a Breza ni nakon paljenja nije prestala biti partizanska destinacija do kraja rata.
 
Južna Istra
 
U noći, s 26. na 27. siječnja 1944., jake njemačke i fašističke snage napale su partizansko selo Gajana iz pravca juga i sjevera, odnosno Vodnjana i Cukrića. Napali su selo u kojem se, na sreću, stražarilo, pa su neki i uspjeli pobjeći, no Nijemci su ubili 15 mještana, a mjesto su poslije toga i spalili. Spalili su i brojne kuće u selu u koje su sami mještani pod prijetnjom oružja morali nositi slamu da bolje gore. Dvadeset ih je poslano u logore. Deset muških, od kojih su neki bili mladići od samo 15 godina, upućeni su u logor Dachau, dok je deset žena poslano u Auschwitz. Od muških se nakon rata vratio tek jedan – Karlo Zulian, dok su se ženske vratile sve, osim Ulike Kutić koja je umrla u logoru, a imala je samo 18 godina. Ujutro su vojnici istjerali sve mještane iz kuća na livadu na kojoj su ležala tijela ubijenih te na licu mjesta strijeljali još deset Gajanaca. Nakon toga, stoka je istjerana iz štala, potpaljeno je sijeno i vatra se ubrzo proširila i uništila cijelo selo.
 
Nakon rata, Lipljanima je ponuđeno da se presele, da se mjesto očuva kao spomenik, ali oni su to odbili i vratili su se na svoja zgarišta. Nekim čudom preživjelo stanovništvo, koje je bilo u partizanima, sa stokom na paši ili po logorima, nakon rata se počelo vraćati, ali nisu imali kamo. Prema sudskom postupku kasnije zarobljenog fašista iz postrojbe u Rupi, Ubmerta Scalle, pokolj u Lipi izvršilo je 150 vojnika – 80 njemačkih, 40 fašista, te 30 četnika. Nakon rata, identificirano je njih 36, a poznato je tek da je jedan od njih, Aurelio Piesz, za ovaj zločin suđen, proglašen krivim i obješen u Trstu 1945. godine. I tako »revolucija jede vlastitu djecu«, kao kolateralne žrtve, namjerno žrtvovane u ime nekih viših ciljeva, izgradnje humanog društva, a ustvari samo sirovo tuđom krvlju i tuđom žrtvom, osvajanja vlasti, jer vlast nije samo moć, vlast je ogromno bogatstvo.
 

Lili Benčik

Anketa

Čega se više bojite?

Petak, 03/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1268 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević