Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Dosta je "okretanja i drugog obraza" i "uzvraćanja kruhom"!

 
 
Štovani i dragi svi zajedno!
Zatiru nam nacionalne osjećaje, ubijaju u nama vjeru kršćansku, pritislo sa svih strana ni disati se više ne može. A, Crkva u Hrvata, barem, ona braća koja s nama tegobe dijele, poručuju nam: Izdržimo, Bog, istina i pravica su na našoj strani. I, ne ostaje se samo na tome, nego nam se (pre)poručuje: Udari li te netko po jednom obrazu okreni mu i drugi, odnosno: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom. Ali, dragi moji, i ljudska izdržljivost, i strpljenje imaju svoje granice, a što neki crkveni autoriteti i umišljeni pastiri nikako da shvate i prihvate, nego si već dugo i već pozamašno zlorabe naše strpljenje i našu ljubav spram Bogu i Hrvatskoj. I dok nam Rottenburško-Stuttgartska biskupija zabrani (u prosincu 2017.) sve pobožnosti za generala Praljka, Biskupija Koruške nam bezobzirno cenzurira (u travnju 2018.) komemoraciju ubijenih Hrvata na Bleiburgu.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2013/08/0trojstvo.jpg
A, gdje nam je poglavar Katoličke crkve, naš papa Franjo? E, draga moja braćo i sestre po Bogu i hrvatstvu, naš Sveti Otac čeka već godinama na zeleno svijetlo od Srpske pravoslavne crkve, da bi se „pozabavio slučajem Stepinac“. Oče dragi, oče griješni, nije kardinal Stepinac “slučaj“, nego naš svetac uzoriti. Da, u Trojstvu se i Bog rodio. Tako, i vjerojatno u tom smislu, a možda i po toj formuli, bijahu u vrlo kratkom vremenu na TRI gore navedene hrvatske svetinje počinjena i TRI svetogrđa od TRI predstavnika naše majke crkve, a koji će uistinu ostaviti više nego samo TRI teške rane i TRI duboka ožiljka na hrvatskom nacionalnom biću. Poradi toga i javno obznanjujem: Meni osobno je dosta „okretanja i drugog obraza“ i „uzvraćanja kruhom“!
 
Prešlo se Rubikon i ja ću ubuduće uzvraćati i sa dva šamara i sa dva kamena. Zlouporabom vašeg crkvenog položaja vi ste svi trojica ponaosob uspjeli zasjenuti i posljednji tračak moje nade i vjere da smo mi dvojica jedan drugome brat (hommo homini frater); ne, gospodo, po vašim dekretima i zabranama ja sam vas prepoznao i svrstajem vas u drugi tabor (Homo homini lupus). Bez nakane da isto sugeriram i drugima, ja si želim i očekujem od svih naslovljenika ovog moga dopisa da postupe prema svome uvjerenju i nahođenju, ali si uzimam slobodu i pozivam sve: Razmislimo zajednički i dogovorimo se što nam je činiti dok nam je to još moguće.
 

Tomislav Đurasović, München

Srbija je protužidovske, rasne zakone uvela u rujnu 1940.

 
 
Teško da se s onim komu je laž vrlina i sredstvo za postizanje cilja može suvislo voditi bilo kakva rasprava.Dakle, ne pada mi na pamet obraćati se Malom Slobi (Ivici Dačiću) osobno, ne samo zato što bi to bilo ispod mog ljudskog dostojanstva (a bilo bi, jer s naci-fašistima ne komuniciram), nego i stoga što kod takvih argumenti ne vrijede. Naslov (ako koga zanima) jest intoniran u formi obraćanja na osobnoj razini, ali, to je (moram priznati) samo zato da se (možda) i netko s one strane Drine „upeca“ i pročita koju rečenicu iz ovog teksta – ni zbog čega drugoga.
https://www.open.ac.uk/socialsciences/semlin/a/images/holocaust-chronology/jews-zrenjanin.jpg
Masovne deportacije Židova iz Zrenjanina 1941.
 
Dakle, ja znam da Malom Slobi (Dačiću), nekadašnjem omladincu i poltronu balkanskog mesara Slobe Miloševića (po kojemu je i dobio nadimak), ne vrijedi ponavljati činjenice i argumente i to ne činim njega radi, a ni zbog njihovog komandanta kopnene vojske koji je prije para dana revao poput bolesnog magareta u slavu četnika i sličnih likova, nego zbog onih 10, 15 ili 20 % (daj Bože da ih je i više!) normalnih Srba koji nisu zadojeni mržnjom, nacizmom i šovinizmom. A ti Srbi znaju, uvjeren sam, da su u Srbiji već tijekom ranih tridesetih godina nacizam i fašizam bili itekako prihvaćeni u krugovima najuglednijih intelektualaca tog vremena okupljenih oko časopisa Ideje (Miloš Crnjanski, Svetislav Stefanović, Todor Manojlović, Aleksandar Belić i drugi), a u kojem se propagirao čist rasizam, u svojoj izvornoj formi. Perjanica takvog pogleda na svijet bili su vlasnik i utemeljitelj časopisa, kultni srpski pisac Miloš Crnjanski i glavni urednik istoga, Svetislav Stefanović (vidjeti što o tomu kaže pokojna srbijanska profesorica povijesti s Filozofskog fakulteta u Beogradu dr Olivera Milosavljević na svome predavanju „Tri lica jednog pisca“ održanom u okviru panela „Revizionizam u kulturi“ – 1. i 2. prosinca 2012. godine u Beogradu: https://www.youtube.com/watch?v=ED_7c2wSh7Y)
 
Crnjanski je inače u godinama pred Drugi svjetski rat bio dopisnik beogradskog lista Vreme iz Španjolske. Izvještavao je iz stožera generala Franca, pisao mu hvalospjeve i bio opčinjen njime i snagom njegovog oružja, dok se s omalovažavanjem, podrugljivo i uvredljivo izražavao o republikanskoj vosci. Jedina osoba koju je obožavao više od fašističkog diktatora Franca bio je nacistički vođa Adolf Hitler, kojega je imao prigodu sresti (na sastanku s europskim novinarima koji su izvještavali afirmativno o nacizmu i fašizmu, a na isti ih je pozvao sam vođa Reicha) i dugo je s ushićenjem prepričavao taj susret, na kojemu ga je „Veliki Vođa nemačkog naroda“ čak i pohvalio vezano za novinarsko izvješćivanje!
 
Srbija je uvela rasne zakone već u rujnu 1940. godine, a bila je Judenfrei u svibnju 1942., što je Nedić obnarodovao u kolovozu iste godine i za to dobio priznanje iz Berlina. Srbija je imala uvjerljivo najveći broj kvislinških formacija u Europi (nedićevce, ljotićevce, Specijalnu policiju, Srpsku državnu stražu, Ruski zaštitni korpus, Ravnogorski četnički pokret, Dinarsku četničku diviziju, Četnike Koste Pećanca i još desetke drugih četničkih odreda i skupina – i gotovo su svi surađivali po potrebi sa svakom stranom u sukobu (Nijemcima, Talijanima, bugarskim fašistima, komunistima, domobranima pa i ustašama – s kojima su neke četničke vojvode imale i potpisane pismene sporazume o suradnji i priznavanju NDH).
 
Milan Nedić (kojega mnogi Srbi danas zovu „Srpskom majkom“ i traže njegovu rehabilitaciju), također je imao s poglavnikom NDH  dr Antom Pavelićem potpisan Sporazum o razmjeni stanovništa i bio je spreman priznati NDH ukoliko dobije svoju „SveSrbiju (skraćenu „Veliku Srbiju“ koja bi u svoje granice uključila neke dijelove BiH i imala izlaz na more). Elaborat o preseljenju Hrvata i Srba i međusobnom razgraničenju izradio je brat Milana Nedića, armijski đeneral Milutin Đ. Nedić, a objavio ga je u svojoj knjizi Okupatorska podjela Jugoslavije (Beograd, 1970.) dr Ferdo Čulinović. U Beogradu je već u kolovozu 1941. godine 545 uglednika (uz 4 episkopa) potpisalo „Apel srpskom narodu“ kojim se traži bespogovorna lojalnost naroda okupatoru i baca drvlje i kamenje na komuniste.
 
Srbija nije imala antifašistički rat (sve operacije su se odvijale na tlu NDH), a ASNOS – Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije formirana je tek poslije rata. U Beogradu je tijekom cijelog rata nesmetano radio Konzulat NDH, bez ijednog ozbiljnijeg incidenta i u tom je razdoblju u glavnom gradu Srbije ubijen jedan jedini Nijemac i to u svađi s partnerima, vezano za neki šverc (tvrdnja Šešelja na srpskoj TV). U 3 navrata su komunisti ponudili opću amnestiju četnicima (kolovoz/studeni 1944. i siječanj 1945. godine) te je za kratko vrijeme oko 300.000 četnika prešlo u partizane. Ti četnici poslije su „oslobađali“ hrvatske gradove i sela i činili masovne zločine nad Hrvatima na Križnom putu.
 
Najveći duhovni autoritet i srpski svetac (izmislio svetosavlje, srpsku klero-nacističku ideologiju novog doba) koji jedini od svih srpskih svetaca ima dva dana u crkvenom kalendaru, Nikolaj Velimirović Žički bio je duhovni otac Dimitrija Ljotića, zagriženi antisemit i aktivni fašist (član njegovog Zbora), veliki obožavatelj Hitlera i tvrdio je da je sveti Sava izmislio srpski nacizam, te da je on „najstariji u Evropi“ (nazivao ga je „organski nacionalizam“). Danas se u Srbiji slave četnici (pjeva im u slavu i komandant kopnene vojske Milosav Simović), iako su oni osim nad Albancima, Hrvatima, Crnogorcima, Makedoncima, bosanskim muslimanima, počinili tijekom Drugoga svjetskog rata silne zločine i nad Srbima diljem Srbije:
 
u Vraniću, Čačku, Ćupriji, Boleču, Drugovcu, Trsteniku, Rajincu, Stragarima, Sevojnu, Dokmiru, Selevcu, Crnči, Valjevu, Ljigu, Gornjem Milanovcu, Kukljinu, Zvizdaru, Kruščici, Slavkovici, Darosavi, Progarevcima, Velikoj Drenovi, Malči, Jagodini, Zaklopači, Majdanpeku, Kamenici, Manojlici, Tekijama, Rudniku, Takovu, Aleksandrovcu, Ćićevcu, Zaječaru, Kraljevu, Negotinu, Grabovcu, Bučumetu, Kušićima, Mionici, Arilju, Lebanima, Grockoj, Umki, Ubu, Tamnavi, Koceljevu, Ivanjici, Boljevcu, Sikoli, Vrnjačkoj Banji, Nišu, Negotinu, Ursuli, Skakavcima, Ravnoj Gori, Ražanima, Gornjoj Gorijevnici, Brajićima, Karanu, Kosjeriću, Guči, Radalju, Lisu, Debelici, Boru, Dragačevu, Mojsinju, Rošcima, Virovu, Trbušanima, Požegi, Glumaču, Visibabi, Ježevici, Čajetini, Godoviku, Brekovu, Đurđevcu, Breznici, Rajkovcu itd., itd.
Ovdje su u obzir uzeta samo mjesta u Srbiji (ukupno 81) u kojima se pouzdano zna da su u to vrijeme živjeli gotovo isključivo Srbi.

 

Ako komu u Srbiji neke stvari oko četnika i njihove borbe nisu jasne, nek pogleda što o tomu piše Srbin, dr. Đuro Stanisavljević, (Pojava i razvoj četničkog pokreta u Hrvatskoj 1941.-1942godine, Istorija XX. veka, Zbornik radova, IV., Beograd, 1962.), ili nek prošeće do Drugovca, Boleča, Vranića ili nekog drugog mjesta u Srbiji i sretne se s potomcima četničkih žrtava...pa nek njih pita što misle o rehabilitaciji Milana Nedića, Draže Mihailovića i pjesmi Milosava Simovića kojom se slave koljači i zločinci koji su ubijali čak i vlastiti narod.
 

Zlatko Pinter

Čelništvo HAZU-a predalo novac u državnu riznicu kako bi ih aktualna vlast podržala u izboru Velimira Neidhardta

 
 
Pobuna u HAZU-u! Napokon! I to smo dočekali. Netko će reći kako to nije pobuna u HAZU-u, nego u JAZU-u. To bi moglo biti i točnije. Nepodnošljiva i nepotrebna konspirativnost, čini se, postala je stil djelovanja u Akademijinu vrhu. Od početka ove godine HAZU nema poslovni račun. Sav novac ide preko državne riznice. Ako žele kupiti WC papir, moraju zatražiti 10 kuna iz državne riznice. Dakako, s obimnom papirologijom. A sve je to potajice obavio glavni HAZU-ov dvojac Zvonko Kusić i Velimir Neidhardt.
http://info.hazu.hr/upload/Image/slike/hazu-plenkovic3.jpg
Sredinom prošloga mjeseca, 15. ožujka, kompletna Uprava HAZU-a sastala se s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak, ministrom financija Zdravkom Marićem i državnim tajnikom u Ministarstvu kulture Ivicom Poljačkom. O tome sastanku izvijestila je Vlada na svojoj internetskoj stranici (https://vlada.gov.hr/vijesti/8) izrazivši snažnu podršku djelatnostima Akademije. Uprava HAZU-a (predsjednik, dvojica potpredsjednika i glavni tajnik HAZU-a), ostale akademike, većinu, o tome važnom sastanku i razgovorima nije izvijestila niti s jednom riječju. Evo kako je tekao taj razgovor.
 
Dana 15. III. 2018., uoči sastanka, na Vladinim mrežnim stranicama napisano je: »Predsjednik Vlade Plenković primit će u posjet Upravu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, primit će u četvrtak, 15. ožujka 2018. godine u 14:00 sati članove Uprave Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na čelu s predsjednikom,  akademikom Zvonkom Kusićem. Uz predsjednika Vlade Plenkovića, na sastanku će sudjelovati ministar financija Zdravko Marić i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak«.
 
O tom tajnom sastanku nakon nakon njega ovako je šturo, drugi puta, zapisano na mrežnim stranicama Hrvatske vlade: »Predsjednik Vlade Plenković s članovima Uprave Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković primio je danas u Banskim dvorima članove Uprave Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na čelu s predsjednikom,  akademikom Zvonkom Kusićem. Uz predsjednika Vlade Plenkovića, na sastanku su sudjelovali ministar financija Zdravko Marić, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak i državni tajnik u Ministarstvu kulture Ivica Poljičak. Na sastanku je istaknut interes Republike Hrvatske da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, naša najviša znanstvena i umjetnička ustanova, djeluje samostalno kao neovisna nevladina institucija s potpunom autonomijom djelovanja te da nepristrano i bez ičijeg utjecaja ostvaruje svoje poslanje za opću dobrobit društva. "Vlada Republike Hrvatske cijeni doprinos Hrvatske akademije očuvanju nacionalnog identiteta, promicanju najviših društvenih vrednota i stvaranju modernog hrvatskog društva", istaknuo je predsjednik Vlade. Dodao je kako posebno treba uvažiti to što je djelovanje Hrvatske akademije dostupno javnosti i što iznesena mišljenja i prijedlozi njezinih članova uvjerljivošću iznesenih argumenata pridonose iznalaženju rješenja za aktualna pitanja hrvatskog društva. Predsjednik Vlade naglasio je da će se, u cilju da se omogući takvo društveno korisno djelovanje Hrvatske akademije, osigurati financijska i druga sredstva potrebna za rad članova, znanstvenih, umjetničkih i drugih jedinica Akademije, kao i raspolaganje sredstvima potrebnim za rad te samostalno djelovanje Hrvatske akademije«.
 
I onda je trebalo čekati mjesec i pol dana da saznamo o kakvoj se je tu zaplotnjačkoj igri radilo. Prije svih reagirao je prekaljeni diplomat i akademik Davorin Rudolf ispred 36 akademika. »Reagiram na neistine i neprimjerena stajališta koja su u skupštini izložili predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić i potpredsjednik Velimir Neidhardt«, izjavio je akademik Rudolf. Rudolf i drugi akademici protive se postupku Zvonka Kusića i Velimira Neidhardta da se novac HAZU-a pokloni državnoj riznici, čime bi se dodvorili vlastima i radili što im je volja. »Koliko mi je poznato, nijedna nacionalna akademija znanosti i umjetnosti u demokratskoj Europi (a sve se najvećim dijelom financiraju državnim proračunskim sredstvima) nije prisiljena držati svoj novac u državnoj riznici. Ponovit ću: u pitanju su civilizacijska postignuća: neovisnost Akademije o državnoj vlasti i nužna sloboda znanstvenoga i umjetničkog stvaralaštva akademika«, pojasnio je Davorin Rudolf i u nastavku se upitao: »Zašto je prijenos u državnu riznicu obavljen potajice?«
 
Kako je u tijeku borba oko održanja na vlasti Kusića i nakon Kusića – vladajući u HAZU-u i u Banskim dvorima žele da to bude Neidhardt – cijela afera oko razvlašćivanja Akademije je najobičnije dodvoravanje Plenkoviću kako bi ih on podržao u tim zaplotnjačkim radnjama. Hoće li Kusić, Neidhardt, uz Jakšu Barbića i druge iz vladajuće elite u HAZU-u, u tomu uspjeti, uskoro ćemo saznati.
 

Pavao Blažević

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 27/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1009 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević