Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Današnja Hrvatska sustavno nas sprječava i sustavno obezvrjeđuje one vrijednosti kao što su domoljublje, vrjednovanje obitelji, njegove vjere, solidarnost, svijest o vlastitom dostojanstvu, odgoj za odgovornost...

 
 
Ovogodišnji Božić bremenit je porukama. Dolazi u vrijeme kada je nužno potrebno prekinuti neki začarani krug nepodnošljivosti, obmana, podmetanja i klevetanja koji, kao nikada do sada, truje život hrvatskih građana, posebice vjernika. Možda će nam i ovoga Božića oči biti donekle zamagljene ukrasnim svjetlima koja će krasiti naše ulice, crkve i zvonike. Možda će nam duše ostati donekle »zatrovane« podjelama i netrpeljivostima kojima smo bili svjedoci proteklih godina.
https://ri-kbf.org/wp-content/uploads/2015/02/grbac.jpg
Nasilna i agresivna sekularizacija hrvatskog društva mogla bi ovom blagdanu Božića oduzeti onaj duh univerzalnosti koji je povezivao ljude zato što su ljudi, a ne samo vjernike međusobno. Naći će se vjerojatno opet neka marginalna grupa ljudi koja će Božić obilježiti kao čisto vjerski blagdan i pokušati mu oduzeti onu moć koju je vjekovima imao – da oplemenjuje sve ljude i potiče ih na činjenje dobra. Upravo zato je ovogodišnji Božić bremenit porukama. Dolazi u vrijeme kada je nužno potrebno prekinuti neki začarani krug nepodnošljivosti, obmana, podmetanja i klevetanja koji, kao nikada do sada, truje život hrvatskih građana, posebice vjernika.
 
Božićni humanizam ne poznaje diskriminaciju između onih koji imaju pravo glasa od onih koji ga nemaju
 
Događaj Kristova rođenja u svijetu oduvijek je slao ljudima poruku o temeljnom dostojanstvu svakoga čovjeka, kao o vrijednosti koja ničim ne smije biti okrnjena. To dostojanstvo odnosi se na ljudski život, na njegovu čast, ugled, na njegovo pravo na drugačije mišljenje i stav, podrazumijeva i pravo na slobodu ispovijedanja vjere i svjetonazora. Bog u Betlehemu nije koristio svoju moć kako bi druge ljude omalovažavao ili kritizirao zato što su ga odbili ugostiti.
 
Božićni humanizam nalaže da svi imaju jednako temeljno ljudsko dostojanstvo, bez obzira na njihovu moć, bogatstvo, sposobnost izražavanja ili manipuliranja. Taj humanizam ne poznaje diskriminaciju između onih koji imaju pravo glasa od onih koji ga nemaju. On ne dopušta omalovažavanje onih koji zahtijevaju poštivanje vlastite vjere i svjetonazora. Tako, npr., nepobitna je činjenica da se Krist rodio i trideset godina živio u obitelji. Ako je izabrao roditi se u klasičnoj obitelji očito je to bilo najidealnije okružje za Njegov odgoj i rast. Do danas nitko se nije sjetio izreći tezu da je, zbog toga što se rodio u takvoj obitelji, Bog nekoga diskriminirao. Moguće je da ova teza ugleda svjetlo dana u Hrvatskoj. Obzirom da se sustavno klasična obitelj predstavlja kao »diskriminirajući čimbenik« u odnosu na sve druge oblike ljudskog suživota.
 
Hrvatski vladajući milieu ostaje nedorečen po pitanju temeljnih vrijednosti
 
Bog se radije rodio u štali, negoli koristio svoju božansku moć kako bi nekoga prisilio da ga ugosti. Božić čovjeka oslobađa i potiče ga da poštuje tuđu slobodu. Ova sloboda, međutim, uvijek ima dvojako lice. Postoji sloboda koja se svodi na to da sam ja osobno slobodan u svojim odlukama i postupcima. U ekstremnom obliku ova sloboda može postati čisti relativizam. Sve što ja mislim da je »dobro«, da me zadovoljava, da mi predstavlja ili korist ili užitak, smijem činiti i nitko me u tome ne smije sprječavati.
 
To je najprimitivniji oblik slobode koji čovjeka samo donekle razlikuje od životinje, jer i magarac može biti »slobodan« jesti sijeno ili slamu. Drugi oblik slobode je ona temeljna sloboda koja mi omogućava ostvariti se kao ljudska osoba. Da bih to postigao nije mi dovoljno samo biti slobodan izabrati u svakom trenutku što ću činiti. Potrebno mi je nekakvo usmjerenje koje imam pred sobom kao vrhunski cilj, potrebna mi je jedna méta od koje očekujem vlastitu sreću i ostvarenje. U usmjerenosti prema nekim temeljnim vrijednostima ja se jedino mogu ostvariti u potpunosti kao ljudska osoba. Sloboda me, naime, mora učiniti ispunjenim i sretnim čovjekom, a ne samo omogućiti mi da činim što je mene volja.
 
Božićni humanizam daje mi slobodu izbora, ali i usmjerava prema nekim ciljevima gdje ću se ostvariti. Je li sloboda hrvatskog građanina nakon uspostave demokracije svedena na činjenicu da individualno slobodno smijemo izabrati što činiti u pojedinom trenutku, ili se radi o slobodi koja nam omogućuje da se ostvarimo kao ljudi i sretni građani i vjernici? Sve to ne ovisi samo o pojedincu, nego o društvenom, kulturnom i političkom milieu kojega smo stvorili. Taj milieu, međutim, sustavno ostaje na obrani slobode u njezinom najprimitivnijem smislu, ali ne omogućava ljudima ostvarenje slobode u smislu mogućnosti da se ostvarimo kao osobe. Jer hrvatski vladajući milieu ostaje nedorečen po pitanju temeljnih vrijednosti.
 
U zakonodavnim i političkim odlukama promičemo samo konzumerističku i hedonističku slobodu
 
Bog nije htio narušiti pravo i slobodu gostioničara da mu uskrati gostoprimstvo. Je li Bog bio slobodan i moćan nagovoriti gostioničara da mu dadne prikladno mjesto gdje će se roditi? Svakako jest. No, ne bi li tako bio onemogućio prenoćište nekome tko je u Betlehem stigao prije Njega? I Bog je ograničio svoju slobodu zbog dobra drugoga i zajednice. Dakle, božićna sloboda nije samo individualna, nego i društvena vrijednost. Moja individualna sloboda nije apsolutna vrijednost, koja bi se morala ostvariti bez obzira na štetu koju zbog toga trpe drugi ili zajednica. Moja je sloboda uvijek u pluralu. Upravo je zato Božić blagdan obitelji, ljubavi i zajedništva. Svi su slobodni u obitelji, ali tom slobodom ne smiju narušavati dobro cijele obitelji. Inače strada zajedništvo i ljubav.
 
U Hrvatskoj još uvijek shvaćamo slobodu samo kao individualni čin, bez perspektive u budućnost i u dobro zajednice. Samo tako možemo protumačiti zanemarivanje onih vrijednosti za koje optira većina hrvatskih ljudi i promoviranje onih dobara koje zanimaju samo male grupe istomišljenika. Samo tako možemo protumačiti marginalizaciju i sotonizaciju upravo onih ljudi i udruga koje nastoje ljudima dati neke vrijednosti i predstaviti ih kao ciljeve kamo bi nas trebala voditi naša stečena sloboda. Moderno hrvatsko društvo dovoljno ne omogućuje ljudima postaviti i uvidjeti ciljeve kamo bi ih njihova sloboda trebala voditi, ukoliko žele same sebe ostvariti u punom smislu riječi. Naša sloboda ostaje konzumeristička i hedonistička sloboda. U mnogim zakonodavnim i političkim odlukama promičemo samo takvu slobodu. Što za sveukupni napredak hrvatskog društva nije dovoljno.
 
Zabranjeno domoljublje, vrjednovanje obitelji…
 
Sloboda u neovisnoj Hrvatskoj čovjeku omogućuje da ne ide u zatvor zbog izgovorene riječi ili zbog svojih vjerskih opredjeljenja, ali ne sprječava da mu se sustavno obezvrjeđuju one vrijednosti koje tvore cilj kamo je neovisnost ciljala, kao što su domoljublje, vrjednovanje obitelji, njegove vjere, vrijednosti kao što su solidarnost, svijest o vlastitom dostojanstvu, odgoj za odgovornost. Umjesto da nas sloboda čini sretnima i ponosnima, osjećamo da nas takva naša »sloboda« koči u ostvarenju individualnog i zajedničkog dobra.
 
Jedan način doživljavanja Božića je onaj intimistički, ispred betlehemske štalice, s pastirima i anđelima, s nebeskim porukama o miru i ljubavi među ljudima. Čovjek, stojeći pred ovom scenom, nužno osjeća u sebi mir, jer se može identificirati s takvim Bogom kojemu sve nedostaje, iako je Sin Svemogućeg Oca. U čovjeku se pred tim scenama nužno rađa nada i optimizam jer pomisli kako takav Bog nikada neće zaboraviti čovjeka kada se taj nađe u situaciji da mu mnogo toga nedostaje i proživljava svakojake životne krize.
 
Drugi način je doživjeti Božić kao Božji projekt sa svijetom. Božić nije samo blagdan individualnog obogaćivanja i produhovljavanja, nego je ostvarenje Božjeg projekta s ovim svijetom. Bog nije postao čovjekom samo iz samilosti prema pojedincu, nego zato da spasi svijet. Božje očovječenje je smišljeni čin koji jedini može svijet izvući iz vrtloga zla. Svijet može izaći iz indiferentizma i relativizma samo ako prihvati neki drugi plan, drugačiji od svih onih koje smo do sada tijekom povijesti slijedili.
 
To je plan ozdravljenja svijeta koji će sve ono što se događalo oko Betlehema shvatiti kao putokaz nadvladavanja krize. Ne treba posebno nabrajati vrijednosti koje su odjednom izbile u prvi plan čim je sam Bog sišao na zemlju. Božić je svojevrsni »politički« izazov, on izaziva svakoga tko je odgovoran za opće dobro, za ozdravljenje hrvatskog društva i svijeta općenito. Bojim se da mnogi odgovorni u Hrvatskoj i u svijetu nisu tako shvatili Božić i njegove izazove. Pa se postavlja logično pitanje: do kada će dobrota, humanizam, solidarnost, ljubav biti samo individualne vrijednosti, potpuno ovisne o volji pojedinaca, i kada će one postati utjelovljene u strukturama društva i ljudima koji su odgovorni za boljitak Hrvatske i svijeta? Do kada će Božić biti samo stil života dobronamjernih pojedinaca, a kada će postati projekt ozdravljenja Hrvatske i svijeta?
 

Josip Grbac, profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Rijeci i rođen u Lanišću u Istri, Novi list, http://novilist.hr/Komentari/Osvrti/JOSIP-GRBAC-Bozicni-humanizam-i-hrvatska-stvarnost?meta_refresh=true

U Rijeci griješe kada tvrde da je samo lijevom spektru dopušteno propitivati, pritom zanemaruju činjenicu da konzervativnost predstavlja očuvanje trajnih vrijednosti

 
 
U razgovoru novinarke Novoga lista Mirjane Grce s Giorgijom Grljem, pastorom riječke Baptističke crkve čuli smo ono što u crvenoj Rijeci i isto takvom Novome listu ne žele čuti (http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/GIORGIO-GRLJ-Pastor-Baptisticke-crkve-u-Rijeci-o-Bozicu-i-kulturi-koju-zivimo?meta_refresh=true). U razgovoru o Božiću s protestantskim svećenikom Mirjana Grce i Novi list dobili su ono što ne žele čuti.
https://i.ytimg.com/vi/Zapx9prvhZk/maxresdefault.jpg
Na pitanje u kakvoj kulturi danas živimo, Grlj je odgovorio: »S jedne strane imamo judeo-kršćansku kulturu koja je tijekom dvije tisuće godina bila temeljem zapadne civilizacije. Istovremeno se od prosvjetiteljstva naovamo polako stvara drugačiji pogled na svijet, za koji ne mislim da je po sebi loš. No, danas se ide na dekonstrukciju svega, od čovjeka koji više nije "muško i žensko stvori ih" kako to bijaše na početku, nego je sada sve to relativizirano i atomizirano do mjere da je svaka individua svemir za sebe. Radi se o dekonstrukciji države, dekonstrukciji društva. S jedne strane imamo kulturu u koordinatama dekonstrukcije, i s druge vjerske zajednice koje su po svojoj naravi konstruktivne, stvaralačke, koje imaju pamćenje, metanarativ, veliku priču koju se danas dekonstruira«.
 
Uslijedilo je pitanje »Netko je rekao da čovjek nije stvoren za relativizam« na koje je pastor odgovorio: »Mislim da je čovjek stvoren za apsolut, a ne za relativizam. Bez apsoluta, bez uporišne točke, čovjek gubi svoj identitet, i koliko god ga pokušavao naći u parcijalnim stvarima, ostaje sam i bez uporišta«. Sada je uslijedilo pitanje o Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture u 2020. godini i kako su uključene vjerske zajednice u taj projekt? Giorgio Grlj je odgovorio: »Bilo je iznenađujuće da se vjerske zajednice uključuje, i to naprosto zbog svjetonazorskih različitosti. Rekao bih da se "luka različitosti" razumije prilično jednostrano, jer osjećaj je cijelo vrijeme bio da je uključivanje vjerskih zajednica zapravo bilo samo jedna "ispričnica". Razmišljajući što i kako tu doprinositi došli smo na ideju koju su iz Barcelone "donijeli" mons. Matija Matičić i bivši glavni riječki imam Hajrudin Mujkanović. U Barceloni su vidjeli ekumensku i međureligijsku molitvenu kapelu koja je bila privremene naravi, od godine dana. Ta se ideja svidjela ljudima iz EPK 2020., ali su išli za tim da se stvori nešto što su zamislili kao trajno međureligijsko mjesto molitve. Mi smo se kao predstavnici vjerskih zajednica – Rimokatoličke crkve, Židovske zajednice, Islamske zajednice, Srpske pravoslavne crkve i Baptističke crkve – nekoliko puta zbog toga sastali i zaključili da to iz nekoliko razloga nije najbolja ideja. Umjesto da se radi takva kapela – koja je skupa i u gradnji i u osiguranju i u održavanju – predložili smo da se na Molo longu, kao moguće najljepšoj šetnici u gradu, urede klupice za odmor šetača. Da budu prikladno dizajnirane i obilježene te s ispisanim određenim tekstovima koji bi šetačima bili i poticaj za razmišljanje. I to bi bila trajna i korisna uspomena na EPK 2020. U ime svih nas uputio sam dopis odgovornima u Rijeka EPK 2020., no nikakav odgovor do sada nitko od nas nije dobio. Žalosti nas da unatoč potpisanom sporazumu, u ovom trenutku, koliko znam, vjerske zajednice nisu više ni o čemu obavještavane, niti su uključene«.
 
Ovdje nas je baptistički pastor podsjetio na pokušaj riječke crvene vlasti da na "ekumenski" način pojača svoju multikulturalnu politiku na štetu većinskoga hrvatskog naroda u Rijeci i Istri. Srećom čelnici pet crkava i vjerskih zajednica nisu se dali preveslati od potomaka jugoslavenske vrlo lukave škole. Nakon toga uslijedilo je bezlično i općenito pitanje: »Živimo u kompleksnom vremenu« na koje je Grlj sažeto i jezgrovito odgovorio: »Da. Radi se o sukobu velikih ideja, i to se danas očituje na polju kulture. Ljudima koji su određeni koordinatama kulture dekonstrukcije, usta su prepuna tolerancije, ljubavi, prihvaćanja, a spomenete li jedno slovo od riječi crkva, sve to nestaje. Tako da se tu ne radi o toleranciji. Zapravo tolerancija je drugo ime za Kainovo "Zar sam ja čuvar brata svoga? " Dakle, toleriram te, ali nisam ni u kakvoj obvezi prema tebi. A Krist i kršćanska poruka nas ne uče da nekoga toleriramo, nego da ljubimo, što je dijametralno suprotno. Mi jesmo čuvari brata svoga. Dakle, tu toleranciji nema mjesta, već je to drugo ime za nametanje ideologije protiv koje se ne smije ništa reći, jer čim nešto kažeš, ti si netolerantan. Ne, baš suprotno, samo propitujem stvarnost u kojoj živim«.
 
Rijeka promiče dekonstruktivističko viđenje ne samo umjetnosti
 
U razgovoru za Novi list baptistički pastor Giorgio Grlj rekao je i ovo: »Današnji je svijet kao rasuti mozaik, a kada raspeš mozaik, dobiješ hrpu kamenčića koji svaki za sebe može biti lijep. To je zapravo postmoderna. Dekonstruirati sliku, metanarativ, veliku priču, i onda je svaki pojedinac u mogućnosti da si iz te slike uzme jedan-dva kamenčića i da ih slaže prema vlastitoj zamisli. Ta je zamisao, dakako, danas ovakva, a sutra onakva. Kršćanska priča i metanarativ ima početak i ima kraj. Priča o Isusu Kristu je besmislena ukoliko Isusa vidimo samo kao Božića ili samo kao mudrog učitelja. Isus je onaj koji se utjelovio, onaj koji je služio, koji je umro i koji je uskrišen, koji sjedi Ocu s desna i koji će ponovo doći. To je metanarativ. Taj mozaik je rasut i sada je svaki pojedinac ostao sam, bez velike slike, i ima svoj kamenčić kojim se igra. To je današnji čovjek. Dekonstruira sve, sve što je bilo, jer kao da ništa nije vrijedilo. Pa tko ti kaže da sada vrijedi ovo tvoje? Otkuda ti pravo vjerovati da ti vrijediš, ako ti ništa drugo ne vrijedi? To je već opće mjesto jedne rasprave o kulturnim kretanjima, a Rijeka je potpuno na tragu toga. To je dekonstruktivističko viđenje ne samo umjetnosti, jer se po umjetnosti danas pokušava mijenjati svijet. A kad netko drugi želi propitati neki drugi metanarativ, onda je proglašavan revizionistom itd. No, ili imamo svi prava na propitivanje ili je, tako se to danas čini, samo lijevom spektru dopušteno propitivati, a svima drugima je to zabranjeno "jer su konzervativni"? A konzervativno je kao po sebi loše. Ne, loša je uskogrudnost, dok konzervativnost predstavlja očuvanje trajnih vrijednosti. Još uvijek vjerujem da vrijednosti postoje, jer vjerujem da postoji živi Bog«.
 

Pavao Blažević

Katarini Peović nije bilo mjesto na sučeljavanju na HRT-u

 
 
Znaju li urednici na HRT-u za Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. godine, po kojoj su fašizam, nacizam i komunizam isto zlo?
https://www.annecy.org//resources/images/m/2017_share_with_HRT_croatian_tv.jpg
Hrvatska radio-televizija organizirala je 17. prosinca 2019. godine sučeljavanje svih 11 predsjedničkih kandidata na Prvom programu uživo! Sama emisija bila je totalno neprofesionalno pripremljena i odrađena. Stekao se dojam da je  sve pripremljeno na brzinu zbrda-zdola! Pitanja nisu uopće bila u okviru ovlasti koje po Ustavu RH ima Predsjednik države, već životno potpuno nevažna većini gledatelja:
1. Borba protiv korupcije
2. Treba li slati vojsku na granice zbog migranata
3. Trebamo li više ulaganja u vojsku
4. Trebamo li blokirati Srbiju pri ulasku u EU
5. Politika prema BiH
6. Ćirilica u Vukovaru
7. Pobačaj
8. Vjeronauk u školama
9. Povorka ponosa i Hod za život
10. Tuđman i Tito
11. Poklič “Za dom spremni”
Pitanja ukazuju na nepripremljenost i površnost urednika i voditelja emisije.
Ovlasti koje Predsjednik Republike ima po Ustavu RH
Članak 98.
Predsjednik Republike:
- raspisuje izbore za domove Sabora Republike Hrvatske i saziva ih na prvo zasjedanje;
- raspisuje referendum, u skladu s Ustavom;
- imenuje i razrješuje dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske;
- na prijedlog predsjednika Vlade Republike Hrvatske imenuje i razrješuje dužnosti njezine potpredsjednike i članove;
- daje pomilovanja;
- dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom;
- obavlja druge dužnosti određene Ustavom
Pitanje Tuđman i Tito nije trebalo ni postavljati s obzirom na Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19.rujna 2019. godine kojom su izjednačeni zločini komunističkih, fašističkih i nacističkih totalitarnih režima. Svi hrvatski zastupnici u Europskoga parlamenta glasali su za tu Rezoluciju, a HRT se pravi kao da ona ne postoji!
A u Rezoluciji jasno piše:
članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
Članak 17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Uvažavajući Ustavom omogućeno pravo kandidiranja svakog kandidata, a gledajući sa kulturnog i etičkog djelovanja na gledatelje i ulogu koju javna TV ima u društvu, neki kandidati nisu trebali sudjelovati u sučeljavanju.
Prvenstveno se to odnosi na nezavisnog kandidata Darija Juričana, koji je sudjelovao pod geslom “Korupcija svima, a ne samo njima”  On je izvrstan po parodiji koju izvodi, ali izbori za Predsjednika države nisu performans, već ozbiljan politički događaj.
Drugom  kandidatu, odnosno kandidatkinji, Katarini Peović  nije uopće bilo mjesto u sučeljavanju na javnoj TV, zbog njene agresivne yugonostalgičarske retorike i veličanje Josipa Broza Tite koji je deveti  na listi najvećih zločinaca XX. stoljeća odgovoran za smrt 1.170.000 ljudi.
HRT, i sama predsjednička kandidatkinja očito se prave nemušti da ne znaju za  Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja jasno i nedvosmisleno osuđuje komunizam i fašizam, kao isto zlo. No nije to prva takva Rezolucija, njoj su prethodile
• Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,
• Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu
• izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi
• zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
• Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
• zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
 
Uzimajući u obzir sve navedene Rezolucije Katarina Peović sa svojom komunističkom, jugofilskom i antihrvatskom retorikom nije mjesto među kandidatima za Predsjednika Republike Hrvatske. Za dr. Tuđmana  kaže da je kršio ljudska prava, vodio zločinačku politiku u BiH, kriv je za pljačkašku pretvorbu i privatizaciju., a veliča zločinca Tita! Prof. dr. sc. Katarina Peović, rođena je 1974. godine i čudno je da sa tolikom količinom mržnje govori o prvom hrvatskom predsjedniku, s obzirom na to da je svega 16 -tak godina života provela u bivšoj Jugoslaviji, a kada je počeo Domovinski rat sa 16 godina se baš i nije mogla još politički profilirati. A najveća tragedija po hrvatski nacionalni interes je što profesorica Peović predaje na Filozofskom fakultetu, uči i odgaja našu mladež sa svojim antihrvatskim svjetonazorom. Članica je stranke Radnička fronta (RF), politička stranka radikalne ljevice, osnovana 20. ožujka 2015. u Zagrebu, koja zastupa
Ideologija
izravna demokracija
antifašizam
antiklerikalizam
demokratski socijalizam
eko-socijalizam
socijalistički feminizam
postmoderni neomarksizam
e-demokracija
Nije sporan program stranke na osnovi koje je registrirana u Ministarstvu uprave, ali je sporno prema Rezoluciji Europskoga parlamentaod 19. rujna  2019. vezivanje, te stranke uz ideologiju bivšeg totalitarnog, zločinačkog Yugo režima propale i sada nepostojeće države! Katarina Peović pokazala je kako je vezivanje RF za yugoideologiju negativno utjecalo na njeno ponašanje prigodom ovog sučeljavanja. Nije se htjela rukovati sa Kolindom Grabar-Kitarović, što je osnovna gesta kulturnog ponašanja, a to samo dokazuje zagriženost i isključivost njene ideologije.
 

Lili Benčik

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 21/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1406 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević