Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Crveni prešućuju da je razdoblje do 2000. godine bilo najuspješnije razdoblje Tuđmanove i HDZ-ove vlasti

 
 
„Koalicije koje je predvodio SDP već su nekoliko puta pokazale da najbolje funkcioniraju u kriznim situacijama te da imaju ljude i kapacitet za izvlačenje zemlje iz krize. Izolacija, recesija i depresija dočekale su nas i 2000. i 2011. godine“, citat je to iz  uvodnog dijela Izbornog programa SDP-a i Restart koalicije za izbore 2020. godine. Predsjednik stranke Davor Bernardić više je puta izjavio da su oni dva puta „čupali“ Hrvatsku iz krize. Dakle, zaključak se nameće, da im je to i ovaj puta je dano u naslijeđe (corona kriza i potres Zagreb), pa nema razloga ne dati povjerenje ovoj listi. A što se stvarno dogodilo!
https://www.spa-centar-lavandula.hr/wp-content/uploads/2019/04/popust.jpg
Godine 1999. Hrvatska je još uvijek ratno područje. Zrakoplovi NATO-a lete iznad Hrvatske u ratne operacije na Srbiju. Potpredsjednik Sabora Mato Arlović iznosi tada na sjednici Sabora podatak „imali ste 0,3 posto pada nacionalnog proizvoda“. U Saboru je nastao tajac. Nitko se nije snašao. U čemu je problem? Nitko ne zna toga trena odgovor! A zapravo je vrlo jednostavan! O metodologiji je riječ! Ovako izolirano iznošenje rezultata samo jedne godine, ostavilo je dojam teškog kriznog stanja. Stvarni rezultat rada neke vlasti, a i drugih gospodarskih entiteta, ocjenjuju se kada uzmu u obzir najmanje  četiri godine koliko traje mandat. I još nešto! Pad od minus 0,3 % tada je iznosio od 60 milijuna dolara, a to je svota koja se kada nema rata prikupi od turista za tri dana samo u turizmu. Prva mirnodopska godina bila je, kao što je rečeno, 2000-a, a razdoblje do 2000. godine je najuspješnije razdoblje Tuđman HDZ-ove vlasti.
 
Što je ostvareno do 1999. godine? Prosječni rast BDP od 1992. do 1999. godine bio je 1,5 milijardi dolara godišnje u tim ratnim godinama. Prosječna stopa rasta BDP-a za razdoblje od 1992. do 1999. godine bila je 14 %. Realni BDP za to razdoblje iz godine u godinu raste po stopama između 5 i 6,9 %. BDP u godinama 2000. i 2001. nije prešao iznos BDP-a iz najlošije godine Tuđmanove i HDZ-ove vlasti kada je ostvaren minus od 0,3 % (Bilten HNB-a, prosinac 2002. – dolarski iznosi BDP-a tekuće cijene). BDP za kasnije SDP-ove vlasti 2000. do 2003. raste po stopama od 3 do 5 %, a po tim postocima raste i BDP nakon 2004. godine na dalje dolaskom nove vlasti.
 
Godine 1998. ostvaren je tekući višak (suficit) u iznosu od 7.136,4 milijuna kuna, što je bio najveći iznos državne štednje tijekom četiri protekle godine, od 1995. do 1998. godine. Četiri godine uzastopce, od 1995. do 1998. godine ostvaren je  primarni višak (suficit) državnog proračuna, što znači da su ukupni prihodi veći od rashoda bez kamata, a to pokazuje da se kamate isplaćuju iz prihoda a ne zaduženja (Godišnje izvješće Ministarstva financija z 1998. godinu). Suficit državnog proračuna ponovno se ostvaruje tek 2017. godine, upravljanjem ministra Zdravka Marića s novcem poreznih obveznika, dakle 19 godina kasnije. Udio inozemnog duga u BDP kroz cijelo razdoblje 92 do 99. ne prelazi 50 %.
 
Međunarodne pričuve naslijeđene su 1991. s nula dolara a 1999. godine su iznosile nešto više od 3 milijardi dolara. Kamate na pozajmice za isplatu plaća 11. svibnja 1990. godine iznosile su 28 % mjesečno ili na godišnjoj stopi preračunato 1834%. Donošenjem programa iz 1993. godine obuzdana je inflacija. Padaju i kamate. Do 3. siječnja 2000. godine od 162.500 razorenih stambenih jedinica obnovljeno je 80.000 stambenih jedinica a pripremljeno je za obnovu 16.000 stambenih jedinica. Broj obnovljenih stambenih jedinica i onih u pripremi za obnovu je u veličini gradova Osijeka i Splita. I sve to u ratnim okolnostima odnosno kada je Hrvatska bila proglašavana ratnim područjem. Državni proračun raste 88 puta. Koliko je u tom razdoblju primljeno izbjeglica i prognanika kojima su osigurani i smještaj i hrana, o tome također postoje relevantni podaci.
 
Nakon 20 godina, kao da je sve zaboravljeno, kao da ne postoje pokazatelji o rezultatima rasta gospodarstva iz tih vremena. SDP izvlači samo pojedine godine kao opravdani razlog da veliča svoju ulogu da je Hrvatsku izvlačio iz krize, u koju ju je navodno dovela HDZ-ova vlast i to navodi u aktualnom Izbornom programu 2020, što je po njemu razlog da mu se povjeruje i ovaj puta (jer opet prijeti kriza). Što se događalo do 2000. godine to se izostavlja. Proglašava sebe kao spasiteljem Hrvatske, na temelju nametnute, izmišljene krize, što ne odgovara istini. Što je napravila Tuđmanova i HDZ-ova vlast, i o kakvom se padu radi, to je iz navedenih pokazatelja razvidno. 
 
Eksperiment 2015. donosi rast!
 
BDP u Hrvatskoj 2011. godine minimalno pada za 0,3 % i to nakon što je 2009. godine globalna gospodarska kriza poharala gospodarstva svijeta (prosjek pada EZ-a bio je oko minus 5 %, Slovenija minus 7,5 % Mađarska minus 6,7 % i tako sve europske države vrlo oštar pad). Hrvatsko gospodarstvo se oporavlja (2009. godine pad -7,4, 2010. godine -1,5, 2011. godine -0,3 %). Izvukli smo Hrvatsku iz krize nakon 2011. godine, navodi se također u Izbornom programu. Opet se nameće uloga spasitelja, ali bez pokrića. O tomu, da je do pada dovela svjetska globalna kriza, o tomu se ne govori.
 
Drugo, ukupno za vrijeme vlasti SDP-a 2012. do 2015. BDP je imao negativan rast (minus 0,4 %.). 2012. minus 2,2 %, 2013. minus 0,5 %, 2014. minus 0,1 %. 2015. godine plus 2,4 %. Kako je onda izveo Hrvatsku iz krize? Ukupni minus nije značajan, ali kada se promatra cijelo razdoblje, upravljanje je neuspješno. Eksperimentom kojim SDP napušta svoju socijalnu agendu, dolazi do povećanja BDP-a tek 2015. godine, tri godine nakon dolaska na vlast. Mijenjaju se osobni odbici i porezni razredi. (Vladino obrazloženje za smanjenje raspoloživog dohotka bilo je - citat iz obrazloženja 2011: „…dok bi se poreznim obveznicima s plaćom/mirovinom iznad tog iznosa (onima koji ostvaruju plaću iznad 8.000,00 kuna s jednim uzdržavanom članom) plaća/mirovina smanjila, a sve kako bi se porezni teret ravnomjerno rasporedio na porezne obveznike prema njihovoj gospodarskoj snazi, što znači da će veći teret snositi oni porezni obveznici koji imaju veću gospodarsku snagu, a zaštitit će se porezni obveznici sa najnižim primicima.“)
 
Model ne nosi povećanja BDP-a. Godine 2015. SDP napušta socijalnu agendu modela, i  novo obrazloženje za promijene oporezivanja dohotka 2015. glasi:„…promjenom poreznih razreda i povećanjem osobnog odbitka, povećao bi se raspoloživi dohodak tzv. „srednjem sloju građana“ što bi posljedično utjecalo na povećanje potrošnje te se mogu očekivati pozitivna kretanja u gospodarstvu“. Nadalje se navodi da se „očekuje... da će uslijed navedenih izmjena doći do smanjenja prihoda od poreza na dohodak za 2 milijarde kuna na godišnjoj razini“. „…Računa na tzv. „srednji“ sloj građana koji će povećati potrošnju. Sada se vraća poreznim obveznicima kroz povećanje raspoloživog dohotka oko 2 mlrd. kuna, nakon što im je 2012. izbijeno iz novčanika oko 6 mlrd. Te godine BDP konačno raste za 2,4 %. Ukupno za vrijeme vlasti SDP-a pada za minus 0,4 %, što je već rečeno. Ukupno računajući od 2008 godine, od početka krize, Hrvatska je negativni minus pada BDP-a eliminirala 2018. godine nakon što je nova vlada kroz tri porezne reforme primjenjivala  konzistentni model smanjivanja poreznih tereta u oporezivanja dobiti i dohotka. Kroz manji porezni teret ostvarivati veće prihode (manje je više), s posljedicom povećanja plaća, mirovina i drugih proračunskih izdataka.
I to je cijela istina o SDP-ovom izvlačenju Hrvatske iz krize utvrđene  analitičkom metodologijom po kojoj se utvrđuje rezultat koji je ostvaren u nekom određenom razdoblju neke upravljajuće strukture (poslovnog entiteta, države). Sve drugo je politička promidžba bez stvarnih uporišta.
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

IDS je uspio u svome naumu obespraviti 70,41 posto Hrvata

 
 
U Glasu Istre objavljen je razgovor s puljskim gradonačelnikom Borisom Miletićem (https://www.glasistre.hr/pula/intervju-/-boris-miletic-nadam-se-da-cemo-zaustaviti-vlas-nasilja-i-mrznje-648481?fbclid=IwAR39MzvfhRG2t_azf-Sovw_bId52PnqKYjtwJDg-AP606U0T2BjhbicJf1I) u kojem čelnik IDS-a kaže: »Nadam se da ćemo zaustaviti val nasilja i mržnje«. Gdje Boris Miletić vidi nasilje i mržnju? Vjerojatno u sebi, jer ako je itko ispunjen mržnjom prema svemu hrvatskom onda je to upravo Boris Miletić! Godinama potkopava temelje Republike Hrvatske, na sve moguće načine. Kao predsjednik IDS-a i kao puljski gradonačelnik koji neprestano radi na rashrvaćivanju Istre i grada Pule. (Grad Pula talijaniziran je iako u Puli živi 70,41 % Hrvata, a samo 4,43 % Talijana.) Republiku Hrvatsku nikada nije prihvatio kao svoju domovinu, već kao prijelazno razdoblje prema samostalnosti Istre. Istru nikako ne može smisliti u Hrvatskoj. I pri pristupanju Restart koaliciji Boris Miletić, naglasio je da je SDP ispunio sve uvjete koje je IDS postavio, a naročito samostalnost Istre.
https://istarski.hr/app_assets/publications/index/21014/xl_21014_pletikos.jpg
Ivan Pletikos
 
Da ne bi moje riječi bile shvaćene kao pretjerivanje kronološkim redom dokumentirat ću svoje tvrdnje, jer ovim je intervjuom doslovno pretjerao u svakom smislu. Istarski demokratski sabor – IDS je  stranka koja je nastala početkom demokratskih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća. Prve osnivače stranke istarske Hrvate domoljube, na čelu s odvjetnikom Ivanom Pletikosom, na prijevaru su izbacili iz stranke! Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta dokumente koje je Pletikos pripremio za registraciju i 14. veljače 1990. godine registrirali IDS. Sam Dino Debelju izjavio je "Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe „naš“ IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14. 2." Dino Debeljuh je izgovorio rečenicu koja će odrediti smjer "našeg" IDS-a kao stranke „mi Istrijani nismo Hrvati!“ A smjer je potvrđen 7. srpnja 1991. godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima, nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njezinog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 30 godina od stvaranja Republike Hrvatske!
 
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23. travnja 1994. godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama. Na osnovi Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu s Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html IDS zamišlja Istru kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.
IDS je protiv nacionalne države: „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija… IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“ Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.
 
U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila, ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre. Mario Sandrić tada izjavljuje: "Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“. Tada na početku velikosrpske i JNA agresije još su bili "Istrani". Kasnije je Sandrić talijanizirao svoje prezime u Sandri. Lili Benčik odgovara Dinu Debeljuhu na prozivku: Žestoka razmjena argumenata
 
Dana 27. siječnja 1998 . pojavio se Ivan Pauletta s inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore (Australija). Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: „Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini”. Konkretno, „pravo na samoupravnu autonomiju“ i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”. Precizirano bi to bilo „Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je „necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”. Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995. godine!
U projektu „Zemlja Istra“ nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su:
–Donošenje Ustava Zemlje Istre
-Vlastiti fiskalni sustav
-Vlastito sudstvo
-Vlastita teritorijalna policija
-Vlastito školstvo
-Demilitarizacija Istre
-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!
Naravno da takav projekt nije mogao proći, jer je Republika Hrvatska po Ustavu
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
Međutim duh Ivana Paulette ostao je živjeti u IDS-u, i njegova Zemlja Istra! Licemjerno, sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo s Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr. Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr. Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako. Godine 1995. je pod patronatom IDS-a organiziran Prvi kongres Istrijana u Puli, na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim talijanskog senatora Lucija Totha, poznatom po anti-hrvatskim stavovima. Drugi talijanski iredentist, parlamentarni zastupnik Roberto Menia, koji tvrdi da su Istra, Rijeka i Dalmacija nepravedno oduzeti Italiji i kako će jednoga dana biti vraćeni njihovoj zemlji, također je posjetio Hrvatsku, što je prošlo bez reakcija IDS-a.
Kongresu Istrijana 1995. godine započeo je bez intoniranja hrvatske himne i ne odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima u velikosrpskoj i JNA agresiji, što je hrvatski dio javnosti okarakterizirao kao pokušaj destabilizacije Hrvatske i
prodaju  Istre "talijanskim neofašistima, sve u prilog pisca srpskog memoranduma" (Marino Golob) (Erceg i Lucić 1995). Kongres je završio suprotstavljenim skandiranjima dviju skupina: "Istra, Istra", odnosno "Hrvatska, Hrvatska", pri čemu je vidljiva podjela Istre koju je izravno stvorio IDS.
 
Boris Miletić postaje predsjednik IDS-a
 
Tog i takvog IDS-a Boris Miletić postao je predsjednik 14. veljače2014. Tada je u svom stilu izjavio: "Nalazimo se na pola puta i puno je posla pred nama jer Istru vidim kao najrazvijeniju regiju u Europi. Naš regionalni identitet, antifašizam i multikulturalnost vrijednosti su koje nas određuju. Poštujemo svoju tradiciju, a politički Zagreb često ne razumije Istru neovisno tko je na vlasti jer IDS je uvijek živio za narod. Istra je za nas sveti pojam i o Istri želimo odlučivati iz Istre".
Kazao je da je IDS-u regionalni identitet svetinja te da se u to ne dira, dok autonomija, tvrdi, znači bolji život. Ustvrdio je da je svojevremeno bilo podjela u stranci, no one nisu ništa dobroga donijele rekavši da "u Istri taj korov ne raste". A u stvarnosti taj korov u Istri je IDS, najveće zlo koje je zadesilo Istru! Jer Istra je opljačkana, moralno i politički devastirana, sa uništenom industrijom, zbog okretanja samo prema turizmu, a da bi se sve to sakrilo od javnosti poteže se Istrijanstvo čime se izaziva netrpeljivost prema Hrvatima i Hrvatskoj.
 
"Izazivanje nacionalne i političke polarizacije u Istri ima pozadinu u želji da se spriječi otvaranje kriminalnih afera u koje su umiješane vodeće političke, pravosudne i dijelom polici­jske strukture naše Istarske županije. Istra je naime u cijelosti u raljama organiziranog kriminala, lokalne polit - mafije! Uhićenja zbog kriminalnih malverzacija koja su pripremljena i na koje se čeka gotovo punih godinu dana, onemogućava koruptno lokalno pravosuđe koje blokira pokretanje postupaka. To je stvarni razlog zbog kojeg je Ivan Jakovčić dozvolio da IDS-ov renegat Pauletta nastupi sa svojim starim i pozna­tim tezama na ovoj tribini. Jer ako se radikalizira politička situacija onda bi se možebitne kriminalne afere stavile u kontekst političkog progona. Isprobana taktika koju posljednjih godinu dana prakticiraju na nacionalnoj razini neke oporbene snage. Čim se dotakne kriminal u njihovim redovima odmah se ovi razgalame kako se radi o „političkom obračunu“! Zorno i slikovito si možemo predočiti kako bi grlati i „ratoborni“ Kajin svakodnevno galamio u medijima, posebice onima koji su i sami „do grla“ u kriminalu kada bi se pokrenuo postupak prema nekom njegovom stranačkom drugu!", napisao je
Nino Mogorović 2011. godine (http://www.hkv.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=8075:izazivanje-nacionalne-i-politike-polarizacije-u-istri-u-funkciji-skrivanja-kriminalnih-afera&catid=172:ninoslav-mogorovi&Itemid=151)
 
Svjedoci smo da "grlati i ratoborni" Damir Kajin, neprestano razgolićuje IDS-ov koruptivan način vladanja, ali DORH, umjesto da procesuira Miletića i vrhušku IDS-a, procesuira Damira Kajina koji o tomu progovara. Uljanik IDS-ov spomenik korupcije, kriminala i pljačke! Boris Miletić kao gradonačelnik Pule izabran je 2006. godine, a u predizbornoj kampanji za reizbor 2009. u program je stavio izradu šetnice duž cijelog pulskog zaljeva. Kako veliki dio pulskog zaljeva zauzima brodogradilište Uljanik, nehotice je iznio plan Ivana Jakovčića za uklanjanje Uljanika iz pulskog zaljeva. Tako da su sve Miletićeve priče da je Vlada RH upropastila Uljanik čista neistina i manipulacija javnošću. A kada se pogleda GUP onda je priča o uništavanju Uljanika od strane IDS-a zaokružena. Naime, Boris Miletić kao gradonačelnik Pule proveo je  djelo Jakovčićevi ideju o preseljenju Uljanika, tako da u GUP-u nema brodogradilišta u puljskoj luci, već su marine i hoteli.
 

Lili Benčik

Zajedno bi imali 20 saborskih zastupnika više

 
 
Organizacija, osnivanje i djelovanje političke stranke vrlo je zahtjevan i složen pothvat jer zahtijeva kadrovsku bazu, stranačku infrastrukturu i logistiku te prije svega novac jer je to iznimno skup projekt. No pred izbore za Hrvatski sabor 2015. našla se skupina mladih ljudi, entuzijasta i političara koje svi ti uvjeti i zahtjevi koji stoje pred svima koji osnivaju stranku nisu obeshrabrili i pokolebali u njihovu naumu, jer su bili mladi, hrabri, sposobni, moralni, motivirani te spremni u to uložiti i vlastiti novac; zbog čega su i bili dorasli ostvarenju tog i takvog složenog i ne baš lakog pothvata.   
https://i2.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2020/02/Miroslav-%C5%A0koro-domovinski-pokret-2.jpg?fit=860%2C572&ssl=1
Njihovu pak sposobnost, marljivost, društvenu i ekološku odgovornost te humanističku viziju i misiju zapazio je urednik i voditelj tv-emisije „Nedjeljom u dva“ („N u 2“) pjesnik i plemeniti literat Aleksandar Stanković, te im primjereno njihovom političkom, društvenom, domoljubnom, rodoljubnom, moralnom i estetskom potencijalu poklonio odgovarajuću pažnju i potporu. Pa je tako u vremenu pred izbore koji su održani 8. studenog 2015.  tijekom mjeseca rujna i listopada kao goste od ukupno osam termina u čak četiri emisije „N u 2“  pozvao trojicu političara iz tek osnovane stranke Most nezavisnih lista (Most NL). Politički program i ciljeve te novoosnovane i javnosti nepoznate stranke mogli su u udarnom nedjeljnom TV terminu predstaviti i tumačiti biračima dr. sc. Drago Prgomet, dr. sc. Ivan Lovrinović te dr. med. Božo Petrov, koji je bio gost u dvije emisije od kojih je druga bila samo tjedan dana prije izbora!
 
Na izborima su kao tek osnovana stranka postigli iznimno dobar uspjeh osvojivši čak 19 saborskih mandata, a kako su se javnosti i biračima predstavili te od oligarhijskih medija i paradržavnog „centra moći“ podržani kao stranka desnog i demokršćanskog političkog i domoljubnog društvenog spektra; birače pak, njihove glasove i mandate oduzeli su logično i očekivano HDZ-ovoj „Domoljubnoj koaliciji“! Političkoj i parlamentarnoj praksi te politološkoj teoriji i terminologiji  dali su nezaboravan i trajan prinos institutom ugovora kod javnog bilježnika kao jamstva biračima izbornog programskog političkog kredibiliteta, leksičko-semantički unikatnom sintagmom „tripartitna vlada“ ali koja u konkretnom političkom kontekstu nije i velika koalicija, „brifiranjem“ potrebe sporazuma s MOL-om o arbitraži zbog čega su hrvatski porezni obveznici oštećeni za oko pet milijardi kuna, terminom „duopol“  klasika politološke misli i terminologije Bože Petrova, derogiranjem članka 11. stavci 1, 2 i 4 Zakona o sprječavanju sukoba interesa (ZSSI) prema kojem je posudba samo onaj novac koji je državnom dužnosniku posuđen uz ugovorenu i javnobilježnički ovjerenu kamatu. A teoretičar, burevjesnik društvenog preporoda i moralna vertikala Mosta NL Božo Petrov objavio je u njegovoj imovinskoj kartici da mu je naslovni nadbiskup Martin Vidović posudio 20.000,00 eura bez kamate zbog čega to ne može biti te i nije posudba nego dar, a prema članku 11. stavak 4 ZSSI-ja državni dužnosnici mogu primiti dar vrijednosti do  najviše 500,00 kuna“ ali on ne može i ne smije biti u novcu! I je li zbog tog očiglednog sukoba interesa protiv državnog dužnosnika Bože Petrova prema ZSSI-ju pokrenut odgovarajući postupak?  Nije! A zašto nije na to bi pitanje trebala odgovoriti tadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sprječavanje sukoba interesa i današnju osnivačica stranaka i političarka Dalija Orešković Letica. 
 
U nedjelju 24. svibnja godine Gospodnje 2020. u kultnoj emisiji zapadnobalkanskog „regiona“ „Nedjeljom u 2“ ukazao se kao gost  doc. dr. sc. Nino Raspudić, što kao da pomalo podsjeća na reprizu Mostova „desanta“ na tu emisiju pred izbore u studenom 2015. jer je nedavni gost bio i Mostova riječka perjanica vjeroučitelj Marin Miletić. Pod geslom „Vrijeme je“ a bez pripadajućeg izvornog nastavka „da se krene“ iz predizborne aktivističke pjesme Gorana Bare i Majki koju su u izbornoj kampanji gudili u uši Ivici Račanu i ljevičarima te poduprli „trećojanuarski“ prevrat na izborima 2000., Nino Raspudić obznanio je Urbi et orbi da ulazi u politiku te da će kao nezavisni kandidat biti nositelj jedne od Mostovih izbornih lista.
 
Za neke je to bilo iznenađenje da stručnjak i znanstvenik, talijanist i sveučilišni nastavnik, koji na matičnom zagrebačkom Filozofskom fakultetu kao politički konzervativac i demokršćanin nije pokazao ama baš ni najmanji interes ili aktivnost u kritici ili i obuzdavanju neokomunističke rekonkviste koja je uvodila čak i nastavne programe s paleokomunističkim sadržajima – ulazi u politiku. Drugi su pak u tome vidjeli samo javno priznanje činjenice da je navodni arivist, mostarski „Bruce Lee“ te uvjereni pacifist zbog čega nije mogao sudjelovati u obrani rodnog grada u drugoj bitki za Mostar 1993./94.; već poodavno educiran, formatiran te operativno duboko implementiran i u dnevnu politiku!
 
Što je i koja je od te dvije mogućnosti veća istina (pr)ocijenit će čitatelji sami prema svom znanju i iskustvu, no za mnoge će i dalje ostati enigma odnosno nepoznanica percipira li Nino Raspudić da on kao politički „konzervativac i demokršćanin“ zajedno s Mostom NL samostalnim izlaskom na izbore razjedinjuje desno biračko tijelo i raspršuje glasove njegovih birača? Što nikako nije zanemariva politička i izbornostrateška činjenica u uvjetima inačice razmjernog izbornog sustava s visokim izbornim pragom od 5 posto dobivenih glasova po izbornoj listi, te i malih izbornih jedinica od po samo 14 zastupničkih mandata. Te k tome još i u prosjeku relativno malim brojem birača u izbornim jedinicama što se zorno može pokazati usporedbom s varijantom razmjernog izbornog sustava koji se primjenjuje na saveznim parlamentarnim izborima u Njemačkoj, gdje je cijela država jedna izborna jedinica s 350 zastupničkih mandata, izborni prag je 5 posto a birača je oko 60 milijuna!
 
U varijanti razmjernog izbornog sustava koja i kakva se primjenjuje na izborima u Hrvatskoj, zbog visokog izbornog praga od 5 posto veliki broj izbornih lista ga ne može prijeći zbog čega uopće ne sudjeluju u podjeli mandatâ, tako da ti glasovi budu izgubljeni i doslovno „propadnu“. A zbog sinergijskog djelovanja visokog izbornog praga i malog broja mandata u izbornoj jedinici, stupanj razmjernosti odnosno mogućnosti D'Hondtove metode da kvantitativno što vjernije odnosno što razmjernije pretvara glasove u mandate je snižena i to više na štetu listâ koje s manjim brojem dobivenih glasova prijeđu izborni prag. Zbog toga je to inačica razmjernog izbornog sustava koja iznevjerava opću ciljnu predodžbu tog sustava da što veći broj glasova birača sudjeluje u podjeli mandata tj. da što manji broj listâ ostane ispod praga i posljedično da glasovi „propadnu“ tj. da ne sudjeluju u podjeli mandatâ. Što pak onemogućuje i sprječava da što veći broj birača (te i stranaka, neovisnih lista, društvenih i alternativnih skupina itd.) preko izabranog zastupnika budu predstavljeni u parlamentu čime bi on bio reprezentativnijeg sastava i vjernijeg kvantitativnog odraza biračkoga tijela, a zahvaljujući tome bi i društvo kao cjelina politički i interesno bilo manje antagonizirano i znatno stabilnije!    
 
Kakav i koliko presudan utjecaj na rezultate izbora može imati pojava raspršivanja glasova birača desnog biračkoga tijela, može se pokazati pa i dokazati simulacijom izbora i hipotetičkih izbornih rezultata. Ako na primjer samostalne izborne liste nazovimo je tako „Domovinske koalicije“ Miroslava Škore i partnera („DK“) te Mosta NL, hipotetički u izbornoj jedinici dobiju po 6,5 posto glasova birača osvojit će vjerojatno svaka po jedan mandat. No, ako bi nastupili sa zajedničkom izbornom listom i dobili 13 posto glasova, njihova bi lista s tim postotkom glasova u pretvaranju glasova u mandate D'Hondtovom metodom vjerojatno dobila tri mandata! Kad se ta i takva simulacija izbornog procesa i njegovih rezultata projicira u 10 izbornih jedinica, vidi se da bi samostalne izborne liste „DK“ i Mosta NL vjerojatno osvojile svaka po ukupno 10 mandata, a da bi sa zajedničkom izbornom listom vjerojatno osvojili znatno više tj. ukupno oko 30 mandata! Što znači da samostalan izlazak „DK“ i Mosta NL na izbore te posljedični rascjep njihovog desnog biračkoga tijela i raspršivanje glasova birača; unaprijed sprječava svaku mogućnost da desni politički centar postizborno u Saboru čak i udružen bude ikakav značajniji politički čimbenik koji može učinkovito utjecati na donošenje odluka i kreiranje ekonomskih, gospodarskih, društvenih, obrazovnih, demografskih, zdravstvenih i ostalih tekućih i razvojnih planova i strategija! Ako je pak to možda cilj samostalnog izlaska na izbore Mosta NL i Nine Raspudića,  onda su tom i takvom izborno strategijom nedvojbeno postigli – pun politički pogodak!
 
Među mnogobrojnim komentarima čitatelja na portalima nastupa Nine Raspudića u emisiji „N u 2“ je i ovaj: „Ulaskom Raspudića u Sabor saborske bi diskusije dobile jednu višu razinu, za razliku od dosadašnjeg kokošarenja“. Što je doista točno, ali u kontekstu činjenice da parlament nije debatni klub, natjecanje u retorici ili umjetničko klizanje gdje se ocjenjuje i umjetnički dojam, tko će imati najviše koristi od tog podizanja samo retoričke i estetske razine saborskih rasprava i ophođenja? Pa vrlo je logično predviđanje da će to biti oni kojima će rascjep desnog biračkoga tijela omogućiti da kao i do sada bez demokratskog izbornog legitimiteta svojom partitokratsko-klijentelističko-uhljebničkim mrežom „nalegnu“ na državni proračun, i donose  odluke protivne zajedničkom interesu hrvatskog društva i općem dobru naroda!     
 
Tranziciju iz totalitarnog sustava i konsolidaciju demokracije ne čini samo izborna smjenjivost vlasti nego i institucionalizacija cjelokupnog ideološkog i političkog spektra, tj. i njegovog stvarnog a ne dirigiranog i fiktivnog desnog pola. No, pred svake izbore raznim nedemokratskim pa i nelegalnim postupcima, smicalicama i potvorama taj se istinski desni pol političkog spektra razjedinjuje i destruira, čime se ujedno onemogućuje i završetak procesa tranzicije Hrvatske iz totalitarnog poretka te uspostava i konsolidacija stvarne a ne daljnje održavanje fasadne demokracije odnosno autoritarizma! Svoj nastup u emisiji „N u 2“ Nino Raspudić završio je geslom odnosno sloganom za predstojeće saborske izbore: „Hrvatska se budi!“. U čemu je u potpunosti u pravu, jer dosadašnje iskustvo potvrđuje da se pred svake izbore veliki broj „dubokih spavača“ organizirano budi da bi kao kandidati na izbornim listama mesijansko-moralističko-ezoterijskih stranaka sudjelovali na izborima, kako bi time dali svoj nezamjenjivi prinos i potporu stvaranju privida demokratskih izbora i folkloru dogovornog višestranačkog parlamenta!
 

Darko Kovačić

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Ponedjeljak, 13/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1687 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević