Get Adobe Flash player
Pupovac nas pravi bilmezima

Pupovac nas pravi bilmezima

Miloradov izlet u Bačku Palanku je gori od svih glupih...

Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

Jela Godlar: Crkva je u vrijeme NDH institucionalno bila na strani te...

Lideri se stvaraju

Lideri se stvaraju

Iskreno ne znam tko su uspješni lideri...

Poturica i najogavnije srbijanske laži

Poturica i najogavnije srbijanske laži

Šezdesetih godina u Jasenovcu je pronađen samo 481...

  • Pupovac nas pravi bilmezima

    Pupovac nas pravi bilmezima

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 08:15
  • Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

    Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 08:09
  • Lideri se stvaraju

    Lideri se stvaraju

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 08:03
  • Poturica i najogavnije srbijanske laži

    Poturica i najogavnije srbijanske laži

    ponedjeljak, 07. siječnja 2019. 10:37
  • Porfirije Perić - četnički kantautor iz Chicaga

    Porfirije Perić - četnički kantautor iz Chicaga

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 07:57

Predugo su nas političari varali…

 
 
Zar je jedan dječak morao umrijeti i jedna djevojka biti brutalno pretučena, da bi se dva cijela grada digla na noge? Staro i mlado, lijevi i desni, neutralni, muško i žensko, ustali su protiv nepravde i rekli: Dosta je! Dosta je laži, prijevara, obmanjivanja, prebacivanja krivnje, osporavanja istine, vađenja na zakone, pretvaranja, zanemarivanja, izazivanja straha, nesigurnosti, bježanja od odgovornosti… Što se mora dogoditi da bi se cijela Hrvatska digla na noge?
https://lh4.googleusercontent.com/-TIYYVg6U02w/TWsHqHggL1I/AAAAAAAACTg/Qsoq9okB0ZM/s1600/Serbian+Chetniks+with+Nazi+Germans%252C+Jablanica+1942.jpg
SRPSKI ZLOČINI NAD HRVATIMA U DRUGOME SVJETSKOM RATU I KOLABORACIJA - Četnici i njemački časnici i vojnici u Jablanici u BiH 1942. godine
 
Ovo baš i nije vrijeme da se diže nekakva buna, dijeli narod i rasplamsava nezadovoljstvo. Posebno uoči Božića, u vrijeme mira, radosti i sreće. Unatoč, tome ne može se i ne smije šutjeti, nezainteresirano samo promatrati i okrenuti glavu na drugu stranu kako ne bi vidjeli i čuli, sve ono što nam se događa u susjedstvu, mjestu ili gradu, a nije se smjelo dogoditi, da su nadležni i odgovorni ljudi dobro obavili posao za koji su plaćeni. U ovakvim slučajevima nisu odgovorni samo pojedinci koji su bili u direktnom odnosu. Odgovoran je cijeli sustav. Dok se oko nas takve ružne i tužne  stvari događaju, mi se bavimo politikom i politiziranjem. Tko je kome prebjegao? Koliko je za to plaćen? Tko je pravi Zagrepčanec? Sliči li najnoviji spomenik predsjedniku Franji Tuđmanu? Kako se odijeva predsjednica države?
 
Tko je glavni i odgovorni za kupnju onih starih kanti od Izraela? Tko će ih održavati? Tko je dobio proviziju za njih? Komu će pripasti LNG?  Zašto je Viktor Orbán “pobjegao” isti dan natrag u Mađarsku? Tko je novi dečko Milanke Opačić? Jesu li se Plenki i Kolinda pomirili? Zašto je se ona reterirala? Kaj Milan dela? Tko kome smješta u Vukovaru? Gdje je nestao Milorad Pupovac? Tko gura Hrgu na Pantovčak? Hoće li Radeljić progovoriti?...
 
Metković tuguje. Zadrom se širi strah. Dotle smo dogurali. A gdje je sve ono što se uspjelo sakriti, odšutjeti i zataškati? Što je posao, obveza, dužnost i odgovornost politike i političara? Nisu nam dovoljni njihovi komentari, zgražanja, osnivanja raznih povjerenstavas. Treba djelovati odmah, na svim razinama, sa svih aspekata i otkriti istinu. Nisu ovo SMS-ovi nekog amatera, koji je s njima mnoge namagarčio i skupo im to naplatio. Koga briga za to, za autora, koautore, naručitelje i one koji od te travestije ne mogu mirno spavati. To su mogli i očekivati. S kim si, takav si, kaže narod. Tko pita narod, rekao bi neki uhljeb i ulizica? Prošla su ta vremena kad se narod nije pitao. Žuti prsluci se prodaju i u nas, a ne samo u Francuskoj.
 
Naš se narod, odnosno građanstvo počelo buditi. Pravda se traži na ulicama. Gospodo, opijeni vlašću, slavom, moći i blagostanjem, osvijestite se. Vi ste ovdje radi nas. Vrijeđajte se međusobno. Potucite se, ako treba, ali ne zaboravite tko vas plaća. Sve na ovome svijetu ima svoj vijek trajanja. Nitko nije vječan. Možete nas prevariti jednom. Možda i dva puta, ali više puta ne. Nije nas briga na kojoj i na čijoj je tko strani. Briga nas je kakav je. Ne ćemo birati političke stranke ili koalicije, nego prave, poštene ljude s imenom i prezimenom. Možda još nisu prepoznatljivi i vidljivi. Oni se ne guraju. Ima ih u svim područjima rada, djelovanja i života. Nisu svi takvi iselili. Kad uvide i spoznaju u čemu smo, tko nas je u to doveo, zašto nas je doveo, tko su mu partneri, za čiji interes radi…, dići će svoj glas, udružiti se s onima na margini društva, pokrenuti mase i doći na vlast.
 
Nismo mi ničija gubernija, kolonija, prirepak ili podrepak. Mi smo stari europski, junački, domoljubni, “poviješću pritrujeni”, podjarmljivani,  napaćeni narod, koji zna koliko vrijedi, što hoće i koga će birati da ga predstavlja, vodi i jamči mu siguran i čovjeka  dostojan život. Živimo na relativno malom prostoru. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i tehnici svi o svima sve znaju. Mnogi se poznaju. Mnogi su nekome netko i preko nekoga su došli tu gdje jesu. S te pozicije odlučuju o svima nama. Štite i brane jedni druge, jer  im je to potrebno za ostanak i opstanak. Insceniraju i izvode razne predstave, vodvilje, operete, dramolete i cirkuse, kako bi nas zavaravali, prikazivali se drugačijim od onih drugih. Nema drugih i drukčijih.
 
Što se vlasti i oporbe tiče, ovisni su jedni o drugima. Jedni drugima drže lojtre. Ponekad ne znaš tko je tko. Nije to ništa neobično i čudno. Manje više većina ih je iz istog inkubatora, odnosno ispod istog šinjela. Grčevito se bore za fotelje i funkcije, pri čemu si međusobno podmeću noge, prepucavaju se u javnosti, a poslije idu zajedno na gemišt ili na pivo. Plaćice redovito stižu i stalno rastu, pa možeš onda i sirotinji nešto nabaciti. To je poznata špranca i šalabahter. Predugo smo spavali u općoj letargiji, depresiji i nezainteresiranosti. U pitanju je naš ostanak i opstanak, za što je danas, više nego ikada prije, na ovim prostorima i u ovom vremenu potrebno obostrano povjerenje. Bilo bi dobro za početak stvarati međusobno povjerenje korak po korak, tu doma, ne nigdje vani, svi zajedno, bez stranih mentora i gospodara.
 

Ankica Benček

Bune su samo oni koji su loše trgovali

 
 
Najveći zločin, magnum crimen, koji zadnjih  nekoliko mjeseci pluta po medijsko-političkoj površini je - „politička trgovina“. Ako ne znate kako biste protivnika, konkurenta, neprijatelja... oblatili, pljunuli, čime zveknuli, udrite ga „političkom trgovinom“. Meni „tute“ više ništa nije jasno, skoro sam se pogubio. Sve je trgovina, i bilo je od kad je „svijeta i vijeka“, kapitalizam počiva na trgovini, neoliberalistički je još globalna slobodna trgovina. Moraš prodati sve što imaš, pa i dušu Vragu - i kupiti sve što ti se nudi, pa i novu dušu - od Istoga. Samo je eto „politička trgovina“ zabranjena. Ubijaju nas i inače neologizmi, umjesto starih, nove sintagme, novi plutajući poželjni pojmovi, od  već davnih „ljuckih prava“, do, ne znam, „sukoba interesa“, „govora  mržnje“ i toga tušta i tma. Sve još mora biti „transparentno“, ima i za to svjetska udruga, Internacionala (Lipih li vremena kad je bila samo jedna, sad ih je na stotine!). A sve to prekriva  gusta magla.
https://static-news.moneycontrol.com/static-mcnews/2017/03/euro-money-dollar-pound-finance-foreign-investment-fdi-770x433.jpg
Mnijem kako ta, kao i svaka magla u javnosti služi tek sluđivanju, naroda, puka, skupina, obitelji, i na koncu tog „svetog“ jedinka, pojedinca kako ne bi znao „tko mu glavu nosi“, pa postao ništa, što već jest. A možda je to oduvijek i bio. JA nula. Makar me metnuli na galge, ako ih ne nađete objesite me kod Vece Holjevca, sintagma „politička trgovina“ je to isto, istome služi. Mogao bih krenuti s mnoštva polaznih točaka, al' izabrat ću samo dvije, ne nužno i najvažnije: Tržište i predstavničku demokraciju.
 
Što je u „podlozi“, što je  daleko, daleko važnije, pustimo po strani. Ostavimo u magli. Što je to „demokracija“? Ustvari, manje-više ništa, Al' recimo kako je, kao i cijeli sustav - tržište. Jednostavno, na njemu se, osim ostaloga, jednom u četiri godine, većinom - trguje. Još jednostavnije, sajam, može stočni na kojemu se kupuju predstavnici, u parlamentu, pokrajini, gradu, selu. Ne magarci, već oni koji će zastupati magarad. Ide ta „predizborna kampanja“, „marketing“, Macan, Maček neki Brown i ini polit marketingaši/ce, pa vas oni nagovaraju - kao što vas nagovaraju da kupite bilo što, jaja, gaće, uloške, toaletni papir… „Kupite si Marasa, uzmite Plenkovića, bolji je Sanader, ma dajte Zoku, Jovanovića, uzmite Bulja, Pernara“… Bunjac bi bio iz „druge ruke“. I onda kupac, glasač, ovca ode, jerbo mu usput svi ti „mareketingaši“ prijete: „Ako ne birate, birat će umjesto vas netko drugi“.
 
Bidan ionako ne zna kako je baš to  prava istina - biraju ionako neki drugi, pa nasjedne i ode do škatulje. I tako, relativno rijetko, jer taj vašar traje tek svake četiri godine, ode i ubaci listić u tu kupovnu (glasačku) škatulju. Time sudjeluje u - političkoj trgovini, pri čemu je njegova kupnja završena. Kraj priče. Usložio bih priču sa stranačkim listama, kupovinom u „paketima“ „kompaktima“ (predmet referenduma koji ne će biti dopušten) pa to izostavljam. Za tako kupljenu „robu“, ako ona dospije u bilo koje predstavničko tijelo vrijedi kako se ona po kupnji/izboru može ponašati kako hoće. Roba ima svoje trgovačko-predstavničko Ja. Kao „kupac“, glasač dao sam joj ta prava; em me predstavlja, em kako hoće. (Postoje razne  filozofije i pravne i politološke i sociološke teorije, al' sve ih možete baciti u smeće, skupa s učiteljima, ma kako bili grandiozni - ne služe ničemu, osim za mučenje učenika i študenata. Ništa ne vrijede, osim  za spoznaju makerima kako Vas, jedinka, Ja, manipulirati, prati vam mozak.)
 
Osoba, vaš izabrani predstavnik ima elementarno pravo (ustavno, ne da mi se ni citirati Ustav) dalje trgovati. Točka. Ovo što se sada odvija pred našim očima politička je trgovina na malo, špeceraj. Politička trgovina na veliko odvila se dvijetisućite, poslije je malo manju, al' ipak veliku trgovinu obavio meštar Ivo Sanader sa SDS-om. I ništa, politička trgovina k'o i svaka trgovina. Može se nazvati i „koaliranje“, pa opet ništa. Osim dvije razlike: običnu robu kad kupite možete potrošiti, preprodati, baciti, ako je pokvarena. Kad „kupite“ predstavnika njemu ne možete ništa, ali on vas, vaše uvjerenje može preko nekoliko puta preprodati. Sve u svemu „politička trgovina“ nije ništa osobito – samo obična trgovina, imanentna „sustavu“. Oni pak političari i medijanci (od medija) koji urliču protiv „političke trgovine“ ne misle na vas, kao na ono veliko „Ja“ koje navodno postoji, a ustvari je ono najveća laž - nu druga je to priča - već se žale što su loše - trgovali.
 

Mato Dretvić Filakov

Sudac se razbolio, odvjetnik je tražio izuzeće nove sutkinje, svjedoci se nikoga ne sjećaju...

 
 
Zašto rabim pojam rezolucija (razlučljivost) umjesto pojma lakmus papir, poučak, indikator ili pokazatelj? Prvo jer nas podsjeća na zadarsku i riječku rezoluciju kada je barometar hrvatske političke pameti pokazao nulu (minus inteligencija ne postoji?), čistu pomrčinu, rasap društva i sustava. Fotografi rezolucijom (razlučivost) zovu veličinu kojom se definira mogućnost razdvajanja ili razaznavanja sitnih detalja kojom se opisuje kakvoća slike. Genijalni film Roberta Altmana "Kratki rezovi" spaja naizgled nepovezane banalnosti u širu kaleidoskopsku sliku jednog otuđenog i egoističnoga društva bez ikakvog morala, bez ikakve zajednice, pa čak i sa zatamnjenim emocijama.
https://e-oglasna.pravosudje.hr/sites/all/themes/mprh/images/mprh-logo-2015.png
Kada je u Zadru jedan čovjek kojeg više ne možemo nazivati mladcem (31 godina) u kafiću brutalno pretukao djevojku od 18 godina, gazeći je nogama, razbivši njenom glavom umivaonik, slomivši joj nos i kosti lica, a da nitko od nazočnih djevojci nije pomogao tada se pitamo u kakvom društvu živimo? Pravosudna drama je još pojačala nelagodu; nekoliko svjedoka je tvrdilo da se ničega ne sjeća, nekoliko nije moglo doći na suđenje, sudac se razbolio, odvjetnik je tražio izuzeće nove sutkinje uz nova vješta odugovlačenja i izuzeća; pri čemu je na kraju vješto iskorištena zakonska mogućnost da se optuženiku nije pružila prilika za temeljitu pripremu obrane, i eto ga već na slobodi nakon 6 mjeseci, jer nema optužbe osim za teške tjelesne ozljede. (do 6 mjeseci zatvora maksimalna kazna, plus zabrana prilaza!)
 
Drugi razlog zašto koristim riječ rezolucija jest da se rezolutno jasno vidi da svim tim pristašama Istanbulske konvencije (zanimljivo mjesto za obranu ženskih prava, manjinskih prava i prava liberalne oporbe - Istanbul sa svojom tradicijom ljudskih prava i sloboda?) živo fućka za žene žrtve nasilja. Naši zakoni podsjećaju na Glembayeve, samo namjesto kočija gliseri i limuzine raspuštenih mladaca i bogatuna gaze nesretnike, žene se premlaćuju, poduzeća pljačkaju "lege artis". Zar je moguće da nijedna od hrvatskih državnih i privatnih udruga odvjetnika sve ove godine demokracije nije vidjela rupe u sustavu sačinjene od oduglovačenja, izuzeća, proceduralnih grješaka? Nepoznati M.N. na internetu komentira to jurološko blago iz Jurskoga doba:
 
Osamnaest izmjena kaznenog zakona, 15 parničnog, 21 izmjena ovršnog zakona...
 
"Kazneni zakon: Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17. U posljednjih 20-ak godina bilo je 18 izmjena.
Parnični zakon: Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14. Od nastanka hrvatske države bilo je 15 izmjena, od toga u posljednjih 20-ak godina 10 izmjena.
Ovršni zakon: Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. i 73/17. Od 1996. bila je 21 izmjena, od toga u posljednjih 20-ak godina 20 izmjena."
Kako u takvom sustavu mogu "plivati" poslovni subjekti, pravnici, suci?
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Četvrtak, 17/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 790 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević