Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Zampovac troši novce poreznih obveznika i nikome ništa

 
 
Kad će se već uključiti Gong u kampanju Ive Josipovića, pitao sam se. I eto njega, odrapio po donatorskoj večeri kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Nije mu jasno na koji su račun uplaćene donacije, pa tužaka kandidatkinju DIP-u. A gdje ćeš transparentnijih donacija - mogu se kontrolirati čak i preko fiskalnih blagajni koje su sigurno evidentirale račun(e) za večeru. Slikalo donatore, brojilo ih i tako redom, ali Gongu tu ne što „ne štima“, pozivaju se udrugari na zakon čak.
http://www.islandpolitics.org/wp-content/uploads/2013/07/Gong_Show.jpg
Šuti međutim Gong o dosadašnjim troškovima tzv „predkampanje“, a stvarne kampanje Ive Josipovića kao predsjednika velikoga „R“ - sve to za porezne novce. Nikako da ga s tim u vezi Gong nešto priupita, prijavi DIP-u. Realno u odnosu na te troškove koji nastaju najmanje prošlih šest mjeseci, „ručkove“, „večere“, samo javno-medijski peer i propaganda, itd, ova večera ne vrijedi ni komad kruha masna, bez soli i crvene paprike. Zato Josipović, najbogatiji predsjednik u „regionu“, može potrošiti tek sitnicu od pedeset tisuća kuna. Intervencija parapolitičkog Gonga sasvim je očekivana - zna se za koju „opciju“ on navija i radi - za domoljubne ili barem njima bliske sigurno ne. Promatrat ćemo djelovanje ove političke udruge koja je i više od stranke, no ne vjerujem da će to spriječiti njezino izravno pristrano miješanje u izborni proces.
 
Navijati se u kampanji za Ivu Josipovića može i medijskom drekom i medijskom šutnjom. Recimo svi su mediji zadrečali zbog minornoga incidenta na Kolindinu skupu na Cvjetnom trgu gdje su njezini redari malo jače postupili prema nekoj ženi koja je usred skupa vikala „lopovi“. Pala je ali ostala neozlijeđena. Za razliku od onoga haenesovca vrlo vjerojatnog glasača Ive Josipovića koji je polomio svojedobno gospođu Ružicu Ćavar. Kolinda se odmah ispričala ispravno tvrdeći kako političari od građana svašta moraju odtrpjeti kamo li da im viču „lopovi“. Pita se i Ivo Josipović „kakav je to mentalni sklop“, misleći valjda i na redare i na okupljene Kolindine simpatizere, a točni odgovor je jednostavan: isti je „mentalni sklop“ i onoga koji je prebio staricu i ove koja se usred neistomišljenika derala „lopovi“, čak se i „sklopio“ na istom trgu.
 
Idemo dalje o tom „sklopu“ pa promotrimo kakav je „mentalni sklop“  svih moćnih i „velikih“ medija koji su prešutjeli uhićenja mladih koji su po Splitu lijepili plakate protiv Ive Josipovića. Ovdje se nije radilo o izgredu na nekakvom skupu, već o „izgredu“ vlasti, a dio te vlasti, sustava je i sam Josipović. O tome je on šutio i šuti, a kao predsjednik je trebao „korigirati“ vlast i skrenuti sa sjevernokorejskoga na demokratski put, makar i na vlastitu štetu. Nije se o ovome oglasila niti jedna jedina udruga - čak ni GOLJP, ni Documenta, ni TI, nikakve „babe“... Nema mjesta čuđenju: I to je pravi put ovdašnjih udrugara.
http://cdn.sibenik.in/upload/novosti/2012/02/2012-02-16/1341/img_zz_1.jpg
I još sitnica o šutnji. Ničim izazvan, očito grješkom svoga Peer Macana, Josipović se „dovukao“ u Arenu na rukometni susret Zagreba i PSG-a. Inače uopće ne dolazi na nikakve utakmice, prema športu je bio i više nego „agnostičan“, naročito prema hrvatskom reprezentativnom, pa je češće kao agnostik, politički koristoljubivo i licemjerno boravio na misama(!) nego na utakmicama. Naravno da su ga ljubitelji športa, prvenstveno stoga što je na utakmicu došao u predizbornoj kampanji pročitali i izviždali. O tome u medijima ni riječi, a trebalo je nešto reći ako zbog ničega evidentirati to kao efekt rada njegova „agitpropa“. Činit će se možda kako su ovo medijsko-udrugarsko političke sitnice iz aktualne predsjedničke kampanje. Možda i jesu, ali su svakako i očiti „znakovi pokraj puta“ i meni uputa za ponavljanje zaključaka: Neposredni izbor predsjednika države ukinuti. „To je pravi put“. I, dakako, ukinuti HRT.
 

Mato Dretvić Filakov

Sadašnja Srbija nije odustala od dugoročne borbe za veliku Srbiju

 
 
Govor na Prvom interdisciplinarnom znanstvenostručnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom Hrvatski istok u Domovinskom ratu - iskustva, spoznaje i posljedice u Osijeku 4.-5. prosinca 2014.
U Republici Srbiji na vlasti su ljudi koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku s ciljem stvaranje velike Srbije. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić četnički je vojvoda i sudionik agresije na teritoriju Hrvatske u okolici Vukovara. One je bio jedan od pomoćnika Vojislava Šešelja čovjeka koji i danas uz bučno odobravanje pristaša zagovara veliku Srbiju i šalje čestitke kako kaže za oslobođenje Vukovara. Tomislav Nikolić nikad se nije odrekao četničke politike a kao predsjednik Srbije tri puta je javno izjavio da je Vukovar srpski grad i da u Vukovaru Hrvati nemaju što da traže. Četnici su u Srbiji rehabilitirani i pretvoreni u antifašiste. Rehabilitirani su i projekti velike Srbije, čak je i stvoren novi memorandum koji neostvarene ciljeve Memoranduma iz 1986. godine želi ostvariti novom strategijom koju su nazvali Memorandum 2.
http://www.istinomer.rs/wp-content/uploads/2015/07/seselj-nikolic-vucic.jpg
VELIKOSRPSKO-ČETNIČKA TROJKA - Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić
 
Uspostavljanjem strateškog partnerstva s Velikom Britani­jom, a onda i sa Srbijom, hrvatsko državno vodstvo je na neki način prihvatilo i Memorandum 2 SANU-a (Srpske akademije nauka i umjetnosti) u kojem je na novi način i s novim zadatcima precizno utvrđena strategija nove velikosrpske politike u regiji pod pokroviteljstvom Velike Britanije. Već dulje vremena Srbija vrlo sustavno provodi glavne ciljeve iz Memoranduma 2 a hrvatsko državno vodstvo ne samo da se ne suprotstavlja toj politici nego ju i pomaže. U Hrvatskoj se šuti o Memorandumu 2 i velikosrpskoj politici pa je korisno da bi se razumjelo zašto je strateško partnerst­vo Hrvatske s Velikom Britanijom i Srbijom nacionalna katastrofa podsjetiti na glavne ciljeve Memoranduma 2.
 
- Negiranje velikosrpske agresije i pretvaranje osvajačkog rata protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine u građanski rat i nacio­nalne sukobe s podijeljenom krivnjom i odgovornošću;
- Svojatanje Vukovara kao srpskog grada;
- Sotoniziranje Oluje kao najvećega zločinačkog pothvata i etničkog čišćenja poslije Drugoga svjetskog rata;
- Stvaranje uvjeta za srpsku autonomiju u Hrvatskoj;
- Razbijanje Bosne i Hercegovine i odcjepljenje Republike srpske i pripajanje velikoj Srbiji;
- Pritisak da Hrvatska odustane od tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj;
- Stvaranje novoga regionalnog zajedništva u kojem će Srbija imati glavnu riječ i uspostaviti duhovno i političko jedinstvo Srba ma gdje bili;
- Sotoniziranje Franje Tuđmana i Domovinskog rata kao navodno zločinačkog ustaškog pokreta;
- Osporavanje oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču i Franji Tuđmanu i široko organiziranje velikosrpskih prijatelja u svijetu da se u konačnoj presudi Praljku i ostalima iz BiH presudi Hrvatskoj kao agresoru a državnom i vojnom vodstvu Hrvatske načelu s Tuđmanom kao zločinačkoj organizaciji.
 
Pitanje svih pitanja je zašto je hrvatsko državno vodstvo ne samo sklopilo strateško partnerstvo s Velikom Britanijom nego i zašto je prihvatilo biti most Europske unije prema balkanskoj regiji na čelu sa Srbijom, zašto je tako odlučno i brzo krenulo u provođenje britanske strategije na načelu velikosrpske koncepcije pomirbe podjelom krivnje i ostvarivanja drugih velikosrpskih ciljeva.
 
Jednako važno je i zbog toga što se o tome šuti u Hrvatskoj i ne pokušava javno argumentima raskrinkati takvu izdajničku hrvatsku politiku i otkriti konačne ciljeve takve politike, jer je teško povjerovati da je hrvatsko državno vodstvo toliko slijepo da ne vidi da prihvaćajući britansku koncepciju ustvari pomaže ostvarivanju Memoranduma 2. To vrlo smišljeno čini nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i optuživanjem vukovarskih branitelja da su šovinisti i rušitelji pravne države i demokracije, da su neprijatelji i sramota.
 
I drugi vodeći ljudi srpske politike ne razlikuju se od Šešelja i Nikolića. Aleksandar Vučić, predsjednik Vlade Srbije i najmoćniji političar u Srbiji, također je bio učesnik agresije na Hrvatsku s ciljem stvaranja velike Srbije. i on je bio pomoćnik Vojislava Šešelja i nikada se nije odrekao njegove politike. Provodi istu politiku ali ne na tako brutalan i radikalan način, ali ne odustaje ni od jednog cilja. On i dalje smatra da je Oluja bila genocid nad srpskim narodom a generala Gotovinu uspoređuje sa Vojislavom Šešeljom. I on i Nikolić i dalje smatraju da je ne samo Tuđmanova Hrvatska ustaška i nacistička država, nego da je i nakon smrti Franje Tuđmana i nakon dolaska na vlast lijeve koalicije, Hrvatska ostala ustaška država te sustavno šire laži da se sprema novi genocid nad Srbima. 
 
Tu svoju službenu politiku definirali su u svojoj protutužbi protiv Hrvatske na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Koncepcija te protutužbe istovjetna je sa koncepcijom s kojom je Milošević išao u agresiju na Hrvatsku, čak je radikalnija. Bivši predsjednik srpske Vlade, a sada ministar vanjskih poslova, Ivica Dačić, kojeg nazivaju mali Slobo jer je bio njegov tajnik, također snosi krivnju za agresiju na Hrvatsku jer je bio u najužem krugu koji su odlučivali o toj agresiji. Da se nije nimalo promijenio pokazuje njegova nedavna izjava da se Srbija nije odrekla svojih pretenzija na izlaz na Jadransko more. I bivši predsjednik Srbije Boris Tadić, koji je slovio kao navodni demokrata i liberal, ni malo se nije razlikovao odnosno ni malo se ne razlikuje od Nikolića, Vučića i Dačića. On je sin akademika Ljube Tadića jednog od tvoraca  Memoranduma  jedan i dva. Otac i sin Tadić dobar su primjer kontinuiteta velikosrpske agresije čiji se sadržaj ne mijenja nego se mijenjaju samo metode zavisno od uvjeta.
 
Jedna od najvećih krivotvorina od koje velikosrbi ne odustaju je stav odnosno velika laž da su se Srbi u Hrvatskoj pobunili 91. godine kako bi spašavali gole živote, kako bi se spasili od novog genocida. Tu laž i danas podržavaju mnogi kao što su je podržavali kada je i došlo do pobune, ne samo Srbi tzv. Krajine nego i velikosrpski političari koji se nisu izravno priključili pobuni Srba, te nevladine udruge kao i mnogu intelektualci i znatan dio medija u Hrvatskoj.
 
To su velike krivotvorine jer je postojao plan stvaranja velike Srbije svim sredstvima uključujući rat prije nego što je u Hrvatskoj na vlast došao Franjo Tuđman i HDZ koji su od početka proglašavani ustašama, nasljednicima NDH i velika prijetnja za Srbe u Hrvatskoj. Malo toga se promijenilo u velikos­rpskoj politici i strategiji u odnosu na strategiju iz 1991. godine. Kako postoji kontinuitet velikosrpske imperijalne politike najbolje je pokazati kroz kontinuitet dva ključna čovjeka u velikosrpskoj politici oca i sina Tadića.
 
Akademik Ljubo Tadić, jedan od autora Memoranduma 1 i Memoranduma 2 prije Oluje 23. lipnja 1995. gostovao je na knin­skoj radioteleviziji te je između ostalog rekao: “Borba za jedinst­vo našeg naroda najviši je zakon, a budući da je spas Republike najviši zakon, oni koji taj spas Republike ne poštuju moraju biti isključeni iz političkog procesa”.
 
U nastavku svog izlaganja na kninskoj radioteleviziji Ljubo Tadić je poručio: “Ja taj spas vidim u otvorenom, jasnom i nepokolebljivom programu za sjedinjenje svih srpskih država. Ja se nadam svim srcem da će biti stvorena jedinstvena srpska država na Balkanu.” Dakle, stvaranje velike Srbije bio je uzrok i cilj rata a ne obrana navodno ugroženih Srba od nove ustaške politike.
Boris Tadić, sin Ljube Tadića, kao predsjednik Srbije nastavio je politiku svoga oca tvrdeći da je Oluja bila zločinački pothvat, da su Hrvati izvršili etničko čišćenje. Ni nakon oslobađajućih pre­suda Gotovini i Markaču i državnom i vojnom vodstvu na čelu s Franjom Tuđmanom kao i svi najviši srbijanski dužnosnici i Bo­ris Tadić je nastavio optuživati Oluju kao planirano i ostvareno etničko čišćenje i navodno najveći zločini u Europi poslije Drugoga svjetskog rata.
 
Tadićeva politika, koju još agresivnije nastavlja i sadašnje četničko srpsko vodstvo, bazira se na krivotvorini da je Srbija samo pomagala i branila Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od no­vog genocida. To je velika laž jer velikosrpska agresija na Hrvatsku je bila isplanirana prije donošenja hrvatskog Božićnog Ustava 22. prosinca 1990. godine, prije višestranačkih izbora u Hrvatskoj i prije nego što su Franjo Tuđman i HDZ došli na vlast.
 
Krivotvorinama se u različitim opcijama stotine i stotine puta plasiraju laži s ciljem da se velikosrpska agresija pretvori u građanski rat ili u sukob dvaju nacionalizama, da se Srbi prikažu kao žrtve hrvatskog nacionalizma koji nisu imali drugi izlaza nego braniti, kako kažu, goli život. Treba podsjetiti na ciničnu izjavu Slobodana Miloševića na procesu u Haagu kada se retorički up­itao: “Papa je pomagao Hrvatima a ja sam pomagao ugroženim Srbima i kako to da je onda Papa Sveti Otac a ja ratni zločinac?”
 
Evo nekoliko činjenica koje se prešućuju, kako 1991. tako i danas, a koje dokazuju da pobuna Srba nije bila reakcija na hrvatsku nacionalističku politiku nego da je bila dio planirane strategije da se ognjem i mačem i agresijom stvori velika Srbija. Veljko Kadijević, šef JNA, prije Božićnog Ustava u Hrvats­koj 1990. godine za koji su naknadno tvrdili da je uzrok srpske pobune jer je ukinuo Srbima status naroda napao je na TV Beograd dr. Franju Tuđmana i hrvatsku politiku zbog “obnavljanja fašizma i genocida protiv Srba”. Godinu dana kasnije 3.10.1991. godine Kadijević je proglasio neposrednu ratnu opasnost i primjenu ratnog prava jer “u Republici Hrvatskoj djeluje neonacizam” koji je “prijetnja srp­skom narodu u Hrvatskoj”. Zato je Armija “dužna zaštiti srpsko stanovništvo od progona i uništenja”. (Tako je i Hitler išao “štiti” navodno ugrožene Nijemce u Češkoj 1938.) JNA je tri puta pri­premala državni udar na Hrvatsku (operacija Štit u studenom 1990, 24. siječnja 1991. na dan prikazivanja špijunskog filma o Špegelju te u ožujku 1991. godine).
 
Koncem rujna, 28. 9. 1991. godine, Veljko Kadijević i Blagoje Adžić izvješćuju Slobodana Miloševića, Borislava Jovića, Momira Bulatovića i Branka Kostića da su “svi srpski krajevi u Hrvatskoj oslobođeni”, te da su izvršene sve pripreme da Komitet za obra­nu Jugoslavije na čelu s admiralom Brankom Mamulom preuzme ulogu i ovlasti Predsjedništva SFRJ na rok od godinu dana. Kadijević traži ustavnu promjenu za legalno izvođenje vojnog udara. Suprotno takvim povijesnim istinama danas se ponovno vrlo agresivno lažima i krivotvorinama pokušava hrvatski nar­od optužiti kao agresor i krivac za rat, kao genocidan narod koji ponovno prijeti genocidom nad Srbima.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Istina je: SDP i Orah jesu u Josipovićevoj koaliciji

 
 
Predsjednica ORaH-a napala je ministra Marasa s tvrdnjom da je lagao o tome kako će SDP i ORaH koalirati i kako su se o tome sporazumjeli. Opovrgnula je tu „laž“ jer im je s njom „nanesena politička šteta“. Ne bi ona s SDP-om valjda ni u tramvaj. Slično je svojedobno koncem osamdesetih Mesić uvjeravao agente Udbe, SDS-a, na Zrinjevcu ili u Petrinjskoj, svejedno: kako on nije u HDZ-u i kako s njima „ne bi ni u tramvaj“, a već se bio „vozio“. Mirela Holy je odavno s SDP-om „u tramvaju“, a laže javnosti u oči i uši kako nije. To što je trenutačno taj „tramvaj“ Josipovićev predizborni ništa ne mijenja na stvari. Glavni su mu podupiratelji, barem prema trenutačnoj popularnosti, SDP i ORaH, dakle Kukuriku koalicija plus ORaH. ORaH je uostalom i utemeljen kao „predsjednička stranka“, druga takva ujedno i „luft balon“ stranka nakon one doktora Gabrića, kako se ono zvaše, mislim Nacionalni forum. Dobro kaže Maras, u koaliciji su - u istomu „tramvaju“ i to Mirela Holy nikako ne može poreći. A što je to nego koalicija? 
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/850a0ac320dc9bbfbf8b1c73f77a5f63_view_article.jpg?v=17
"Crvena" i "zelena" metla
 
Još i više od toga Mirela Holy čedo je Partije, jedna od onih partijašica i partijaša koji su ispali iz Bandićeva „šinjela“, ili kako bi on možda rekao „obleke“. Sve te zg-komsomolce i komsomolke on je hranio, pojio i timario, pa i postarijega „omladinca“ Ivu Josipovića - sve osim Zorana Milanovića. On je u Partiju stigao „odozgor“ te postao Račanov kadar, jedini „nastao“ izvan Bandićeva inkubatora.
 
Rekapitulrat ću: Holy i Maras ne samo da su trenutačno u istom „tramvaju“ već su „ispali“ iz istog legla, hajde neka bude - gnijezda.  Izašavši iz SDP-a Holy se fol „skinula“ s te „droge“. Ne će baš biti, još je tu mnoštvo dodirnih točaka s Marasom koji je ostao u SDP-u i s SDP-om. Prva i najzanimljivija, recimo je partijska čistka. Gospođa Holy, bivša drugarica, zelenom je metlom počistila stranačke redove ORaHa brisanjem iz evidencije, kao što je i SDP svojedobno učinio sa svojom zagrebačkom organizacijom u kojoj je i ona bila. To doduše teoretski nije „koalicija“ ali je i više od toga - ista partijska metoda koju je donijela iz SDP-a. Ostalo su za nju učinili mediji - „pomeli“ su nekoliko autohtonih i starih zelenih stranaka s političke scene i Holy  proglasili „najzelenijom“ te tako uveli medijsko jednopartijsko „zelenilo“. Kao predsjednička stranka ORaH i, prvenstveno Holy,  „ozelenili“ su zatim ter osvijestili Ivu Josipovića pa taj sada sveudilj piva: „zeleno, volim te zeleno“. Kao što je u prvoj kampanji pjevao „crveno, volim te crveno“.
 
Crveni i zeleni populizam
 
Omogućila mu je dakle lov naivnog biračkog tijela s dvije mreže „poklapače“ sa sitnim okecima - crvenom i zelenom, tako dodatno totalitarizirajući hrvatsku politiku. Mirne duše možemo to proglasiti i crveno-zelenim populizmom. Zanimljivo, oboje su proistekli iz „crvenog“. Josipović se došavši na Pantovčak izmaknuo u „sivo“ postavši „nestranački“ (ha, ha), Holy je „pobjegla“ iz SDP-a pa u crnoj halji kao i kad je bila crvena medijski postala - zelena. Ustvari su ju odatle, zbog muljanja s podobnošću za neko radno mjesto, a prvenstveno zbog iskazane nesposobnosti na položaju ministrice s pravom potjerali, ali mediji o tome šute. I Josipović i Holy sada su „koalicije“ crvenoga i zelenoga, pojedinačno svatko za sebe, kamoli kad su zajedno, no ipak im glavnu količinu „crvenog“ donosi SDP.  
 
Ako to, bivanje u tom predsjedničkom i predizbornom „tramvaju“, nije koalicija, što je onda? Obična politička smicalica, dvobojna šarena laž? Kako bilo, Mirela Holy laže da ministar Gordam Maras o toj koaliciji Oreja i SDP-a bilo što laže. Nego sam ORah je jedna velika politička laž, ustvari puno opasnija pojava na političkoj sceni, osim ostaloga smicalica usmjerena i protiv Zorana Milanovića. Ako itko ikome nanosi štetu u toj koaliciji, onda to OraH (i Ivo Josipović) čini SDP-u, a ne obrnuto. No kako je situacija višeslojna nastavit  ćemo guliti tu „glavicu luka“ i čistiti orahe, pronalaziti u njima crve…, tražeći samo središte i jezgru laži.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko nadzire DORH?

Četvrtak, 04/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1345 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević