Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Zastavu tražili svi oni koji ju nikada ne bi stavili na vidno mjesto

 
 
Više puta sam pokušavao braniti dignitet zastupnika Hrvatskoga sabora, čak i njihovu u hrvatskim okvirima relativno visoku plaću, javno se tako izlažući i mogućem gnjevu javnosti koja baš nema dobro mišljenje o njima. U srijedu 19. studenoga shvatio sam da to jednostavno nema smisla, a neki (mnogi?) to uopće i ne zaslužuju. Nešto manje od tjedan dana nastao je strašan problem sa zastavom koju je kninska gradonačelnica poklonila Kolindi Grabar Kitarović, ako se ne varam, na zatvorenom stranačkom skupu.
http://croatia.ch/vijesti/images/130630/130628_clip_image004.jpg
Kao što ne drže ruku na srcu kod sviranja hrvatske himne, isto im je tako do hrvatske zastave kao do lanjskog snijega
 
Kao najvažniji prekrio je cijelu Hrvatsku i samo mu je konkurirala „prevažna“ tema  „dvije kolone“ vukovarske - ima li ih ili nema. Ima, prva i peta, pri čemu ona prva vukovarska teče jedan dan, a peta se vuče po Hrvatskoj ostatak godine. ali to je druga tema.
 
Kolindin „zastavni“ crimen
 
Sa zastavom Kolinda nije mahala po Hrvatskoj, uostalom za to je i nepraktična. Bilo je odmah sasvim jasno da je to od petog kolovoza 1995. tko zna koja zastava koju je grad Knin morao skinuti jerbo ju vjetar, kiše, snijeg, sunce s vremenom oštete - pa onda staviti novu. Svakome tko ima i malo pameti, a ne posjeduje višak zloće i zlobe, moralo je biti jasno kako se ne radi o onoj prvoj, Franjinoj zastavi - koja je jedini i pravi simbol, a takav je simbol svakako i ona koja se svaki dan vihori na Kninskoj tvrđavi dok se vihori. A kad je skinuta vjerojatno i oštećena, intenzitet simboličnosti – pobjede u Oluji, slobode, suvereniteta, državnosti… joj slabi. Naročito kad bi ju se držalo u ormaru, a tamo bi ju možda pojeli i moljci.
 
No mediji su, nekako najprije televizije, kojima inače do nikakve hrvatske zastave nije baš stalo, nadigle buku. Pridružile su im se i novine, recimo Jutarnji, kojima je do Hrvatske malo stalo, a kamo li neke njene oštećene zastave, pa udri po Kolindi. U međuvremenu smo doznali kako je grad Knin već poklonio nekoliko stotina rabljenih zastava različitim pojedincima kao suvenir. A nego što, i to vjerojatno onima kojima je takav suvenir srcu drag. Čak su ju dobili i neki svatovi, što je za svaku pohvalu. Problem je samo Kolinda, jedino njoj stranačka suradnica ne smije pokloniti rabljenu kninsku zastavu. Nastala je prava hajka na tu zastavu koju bi mnogi hajkač čim bi je se dočepao vjerojatno u skrovitosti - zapalio.
 
Kako Kolindi oteti zastavu
 
Prof. Milan Kujundžić  je skoro tjedan dana odrađivao samo jednu točku predsjedničkog programa: Kako Kolindi oteti zastavu! Pritom se našao u prikolici koju su vukli - redefinirali smo ovdje „klasičnu“ podjelu „lijevo-desno“, antidomovinski jugokonzervativni mediji - i nije ga u njoj kao svata bilo lijepo vidjeti. Isti mediji imaju i inače zanimljiv odnos prema njemu: On im onako nešto „lupa“ po njihovom Josipoviću, verbalno više i žešće od Kolinde, ali mediji s Josipovićeve „bande“ uporno deru na drugu stranu: Kolindu, Karamarka i HDZ. Posebno me golica činjenica kako mu ni jednom do sada nisu pod nos stavili njegov posjet „grobu od zlata“ u jednoj eunijskoj državi. Inače su mu to radili uvijek kad bi se pojavio u javnosti dok je bio u HDZ-u. Zanimljivo.  
 
Saborski otimači
 
Onda u srijedu 19. studenoga 2014. nastavak sjednice Hrvatskoga sabora. Traži se stanka: HDSSB; SDP, Kajin, Vukšić, Lesar s gorućom temom na kojoj na tankom končiću visi država: Kako Kolindi oteti zastavu? Sad se uključio parlament, kako oporba („oporba“?) tako i SDP. Zastupnik Dinko Burić je toliko grmio da je od vibracija vjerojatno opet krepao sustav elektroničkog glasovanja.  Domo-zastavoljubna patetika bila mu je sjajna, toliko se zgusnula u sabornici da se ništa od nje nije moglo vidjeti, a „zastavni zločin“ je narastao do razmjera da ga više ne bi moglo riješiti hrvatsko pravosuđe, osim možda Nove PravDe. Onda su se javili sadašnji i bivši (b)laburisti pa su i oni, ne bi čovjek vjerovao, dodali iste. Čak je i Kajin „patetizirao“, a o SDP-u ne ću trošiti riječi. Njihovo napuštanje sjednice Hrvatskoga sabora (ustvari još Sabora SRH) kad se odlučivalo o toj istoj zastavi, slobodi njezina vihorenje i sl. sve govori.
http://www.virovitica.net/ieNews/slike/n_17240.jpg
HDSSB-ovska cirkusijada u Hrvatskome saboru
 
Što bi uostalom s tom zastavom kad bi ju oteli Kolindi? Neki govornici su se čak pravili blesavi pa imputirali kako je to ona prva, koju su postavili Pume, a zavihorio Predsjednik Tuđman. Kako je krenulo plašio sam se da je neki „eskadron“, možda peti, već krenuo u lov na Kolindu i do završetka točke očekivao nekoga tko bi mogao uletjeti sa zastavom u sabornicu. I slavodobitno viknuti: Evo je! Onda će uzeti škare pa ju podijeliti između stranaka, prema broju zastupnika. Osam od devet dužnih metara će dobiti SDP, a ostatak podijelit će se između HDSSB-a, Kajina, Lesara, Vukšića, pri čemu će HDSSB od svoje „krpice“ polovicu odstupiti Kujundžiću. Svatko tko je gledao ovu raspravu mogao je zaključiti: čime se zastupnici bave ugled u javnosti im je još i dobar.
 
Nema pravih pitanja za stanku
 
Nisu, primjerice, HDSSB-ovci tražili stanku zbog prosvjeda Gorana pred Sabornicom, mogli su odabrati neku temu iz propadajuće poljoprivrede. Evo jedne vanjsko-političke za regionalce: dvadesetak kilometara od granice Srbi i Rusi organizirali vojnu vježbu, manevre. Baš nekako poslije proslave oslobođenja Beograda, nakon čega je onda, 1944. slijedila operacija Srijemski front, a Rusi krenuli sjevernije. Kud baš majku mu opet isto-slično, sličnim putem pa još u društvu Šešelja? Zašto srpsko-ruski manevri nisu održani, recimo, u okolici Valjeva, Niša…? Eto vam pitanja gospodo za Pusićevu, Milanovića, Josipovića. Znam, ne biste ih htjeli uznemiravati, radije biste raspravljali o simboličkoj vrijednosti stote, dvjestote rashodovane zastave i tako onako kokošarski prihodovali koji glasić.
 
Kad su se već dočepali predsjedničke kampanje onda su na pomoć svome kandidatu, mogli tražiti stanku i s dozom slične patetike pitati, ne znam doduše koga, zašto za porezne novce Ivo Josipović vodi kampanju koja tada još nije bila raspisana. No vjerojatno ima pravo  Jandroković: HDSSB ustvari nije siguran tko je njegov predsjednički kandidat. Kujundžić ili Josipović, ili obojica. Tko će znati, možda  kunin rep, kune sa zastave HDSSB-a, viri iz neke ladice, a netko ga pomalo i po potrebi stišće kako bi kuni zlatici odredio smjer.
 
Nakon što se žestoka rasprava o „zastavnom zločinu“ u sabornici već slegla, patetične magle se povukle, stiže „bomba“, ustvari udarac više nalik virtualnoj šamarčini: Kolinda je naime još u utorak zastavu poklonila vukovarskoj udruzi žena, ratnih stradalnica pa su vrli zastupnici ustvari raspravljali kako tim ženama silom oteti famoznu zastavu. Ni predmeta rasprave više nije bilo, uostalom nije zapravo niti postojao - potpuno je bezvezno i apsolutno ukrivo jednostavno medijsko-politički konstruiran. Tako tamburašenje o toj zastavi završi, kako u medijima tako i u Hrvatskom saboru - nadam se prvo i zadnje te vrste. A ugled zastupnika naglo poraste, što će se uskoro vidjeti i u anketama.
 

Mato Dretvić Filakov

U očima mi je živa slika Roberta Šilića

 
 
Tužna vukovarska kolona sjećanja, svojom brojnošću je podsjećala na tužnu kolonu posljednjeg ispraćaja predsjednika Tuđmana. Broj zapaljenih svijeća oko središnjeg spomenika na vukovarskom groblju se mogao usporediti s brojem zapaljenih svijeća oko središnjeg križa na Mirogoju povodom dana mrtvih. Broj lampiona na grobu prvog čovjeka obrane Vukovara general bojnika Blage Zadre mogao se usporediti s njihovom brojnošću na grobu dr. Franje Tuđmana povodom obljetnica njegove smrti. Svi grobovi su prekriveni svježim cvijećem i zapaljenim svijećama.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7b/Blago_I_Robert_Zadro_Memorijalno_groblje_Vukovar_221208.jpg
Padanje žutih listova s okolnih grana, asociralo nas je na padanje zelenih listova, u isto ovo vrijeme, 1991. godine. U očima mi je sva ta divna mladost. Pričala je, prilikom jedna prijašnja posjeta Vukovaru tužna Marija, preživjela djelatnica Vukovarske bolnice, koja je prošla i Vupikove hangare, i zarobljeništvo i... Kada su u bolnicu počeli ulaziti četnici, govorili su mi: Teta Marija, ako poginemo nemojte zaboraviti na nas. U očima mi je i živa slika Roberta Šilića, visokog dečka koji je, iako ranjen, uvijek tražio da ide na položaj. Ja to moram. Govorio je on. Kada je kao teški ranjenik umro, cijela bolnica je plakala.
 
Kako ga nema upisanog u knjigu pokopanih, nismo mu se mogli nad grobom osobno pokloniti. Pokopan je vjerojatno na zavičajnom groblju ili negdje drugdje. Odgovoreno nam je u pisarnici. No, zato se poklanjamo njegovim riječima, iz srca proizišlim, ponavljajući ih nekoliko puta: Ja to moram. Ja to moram. Ja to moram.
 
Oni, koji po pitanjima obrane domovine govore da se ne bi u to miješali, žive samo ovozemaljski siromašni život. A oni, koji se žrtvuju i daruju život za domovinu, s njom žive vječno, a pozlaćeno ispisana njihova imena sa spomen ploča, šalju svoju svjetlost na daleko, do svakoga kutka gdje stanuje njihova domovina. Blago onom tko dovijeka živi, imao se rašta i roditi. Zapisao je veliki pjesnik povijesne Crvene Hrvatske.
 

Žarko Marić

Obraćanje ministra Matića Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu

 
 
Pustilo Šešelja s lanca. Pa dobro, pa što? Ništa posebno tek ono što je odmah po njegovu puštanju predložila Kolinda Grabar Kitarović: pozvati hrvatskog veleposlanika iz Beogradu na konzultacije, a zatim vidjeti hoće li srbijanska vlada maknuti Šešelja s ulice, onemogućiti mu da maršira sa svojim nacičetnicima, zabraniti mu političko djelovanje, a zbog širenja opake mržnje i zazivanja rata, istoga onoga kojega je izazivao i u njemu sudjelovao početkom devedesetih - začepite mu gubicu. I ništa više za početak.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcReBe1X6YHMO9jIXSrSMz2hZK_S_t0fhf5JI6qm-pHrb9J2kR49
On, dakako, ne miruje, mitingaši, nastavlja projekt Velike Srbije, navodno mirnim sredstvima uz paralelne rusko-srpske manevre na „srijemskom frontu“. Šalje čestitke JNA i četnicima za razaranje Vukovara, Ovčaru, logore u Srbiji... Međutim, Hrvatsku zapravo ne zanima Šešelj, već stajalište srbijanskih vlasti o Šešelju – na čelu s bivšim mu učenicima i izgleda samo umivenim i obrijanim četnicima. Dobro, ako je tako, a po svemu sudeći jest, to svakako treba provjeriti i diplomatskim putem kako bismo znali što je Hrvatskoj činiti. Vlast koja ni toliko ne želi doznati - antihrvatska je i prava pravcata peta kolona. Sve ostale akcije, od Predsjednik' Ivina pisma Haaškom sudu (političar piše Sudu!?) do Plenković-Piculine intervencije u Bruxellesu - manje-više tako, tako. Možda koriste, možda u kampanji, možda ne, u svakom slučaju sve će to potrajati s potpuno neizvjesnim ishodima po Hrvatsku.
 
Tko sada drži Šešelja na lancu?  
 
Kod Šešelja inače ništa novo, opet je „mečka“ koju su sada i opet pustili s lanca. A oduvijek je igrala na „lancu“ glavne grane srbijanske politike. Tako ga je zgodimice puštao i Milošević pa onda opet malo „privezivao“, igrao je za SANU i srbijansku intelektualnu i vjersku elitu, za SPC, za JNA srbijanske tajne službe. Preciznije, Šešelj je proizvod navedenih srbijanskih struktura, osobito KOS-a. Koliko je i takav vezan-nevezan konkretnoga zla, smrti, ranjavanja, uništavanja, trovanja ljudskih duša priskrbio Hrvatima i Bošnjacima, pa i nekim Srbima, nema smisla opetovati. I to s nacičetničkim ološem takvim koji je maroderski išao iza tenkova, zrakoplova, topova i vojnika nacionalsocijalističke JNA, a sami u prve borbene redove uglavnom - „malo morgen“. Dakle, zadatak je aktualne hrvatske vlasti ustanoviti tko (sve) sada drži Šešelja na lancu, a od Srbije onda zatražiti da ga  čvrsto priveže. Dok je u Srbiji.
 
Za Putina i još neke druge „krotitelje“ trebat će se dodatno pomučiti i tražiti pomoć prijatelja. Priče Vesne Pusić, Prve do Prvoga, kako je riječ o „luđaku“, izražavanje „sućuti Srbiji“ što na ulicama ima „podivljalog ratnog zločinca“, o pojavi „luđačkog elementa u regiji“ i sl. potpuno su neprimjerene, nedostojne ministrice vanjskih poslova i njezina posla i u bitnome svojevrsno Šešeljevo amnestiranje, a naročito skidanje odgovornosti sa Srbije, kako za bivše tako i za sadašnje Šešeljevo djelovanje. U njezinim istupima uopće se ne vidi čvrsto zastupanje nacionalnih interesa, već tko zna čijih, pored „regionskih“.
http://www.nspm.rs/images/stories/hronika12/dobrica%20cosic-14.jpg
Na valu tretiranja Šešelja kao „luđaka“ zajahao je i ministar Predrag Matić. Poručio mu je: „Idi bre pa se leči“. Ako ga Milanović do sada (Josipović) nije smijenio sad je trenutak. U Hrvatskoj je u uporabi hrvatski jezik, za njega kao ministra ovdje i služben i obvezan, pa je stoga ovo i gore od vladinog silovanja Vukovara s ćirilicom. Obraćanje jednoga ministra Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu. Drugo, Matić je izgleda u prilično prisnim odnosu sa Šešeljem pa mu se obraća sa „ti“. Treće, ova srpska pošalica u biti je blagi drugarski prijekor, pa i lagana crnohumorna šala, a nikako optužba za zločin, pa ni stvarno proglašenje nekoga „luđakom“. Imenovanje pak „luđakom“ njegova je amnestija kao i svih onih koji ga drže na „lancu“. Četvrto, realno Šešelj nije nikakav „bolesnik“, upitan je i njegov rak, čak dva  kako kaže „Nikolićev i Vučićev“ obojica mu „nasjeli“ na jetru. Vidim da nije ni na dijeti, u Zemunu ga dočekao reš pečeni odojak, osim ako nije služio samo za zastrašivanje muslimana. Ovo od čega on „boluje“ liječi se samo na jedan način - Olujom, a „bolest“ se tek donekle može držati pod kontrolom u zatvoru. Što je važnije tako se može ublažiti zaraza ovom društvenom „ebolom“. Čiji je on jedan od kliconoša.
 
Šešelj - inkarnacija velikosrpstva
 
Peto, njegovo je stanje potpuno zdravo racionalno fundirano operacionalizirano i provodi se na mnoštvo načina. Jedan njih je i kontrolirani radikalizam, koji ponekad izgleda „luđački“, tako ga se glumi. Pored svega Šešelj je i odličan glumac, opsjenar. Sad u čvrstom, sad u plinovitom četničkom stanju, pa opet ispočetka. Jednostavno, u njemu se inkarniralo čitavo velikosrpstvo, on je inkarnacija velikosrpstva - njegov itekako racionalni u ovom životu, a nikako luđački - monstrum. On je, ponavljam, skoro laboratorijski  uzgojen nacičetnik. Kao takav nije gospodar fašističkog velikosrpstva, ali je njegov nadareni, uporni i vjerni sluga-svojevrsni robot velikosrpstva. Šešelj je neosporno poticatelj i organizator masovnih zločina, pa i genocida. Sve je dakle, samo ne „luđak“, „bolesnik“, „spodoba“… A čak kad bi to i bio jedini „lijek“, „hrana“, mu je agresivna srpska nacional-socijalistička politika u velikim „dozama“. On se „liječi“ i hrani na razvalinama Vukovara, na Ovčari, u Škabrnji, Srebrenici… Njegov „medikament“ je Miloševićeva opjevana „salata“ koja se „konzumira“ uz meso zaklanih Hrvata. Stoga je Matićeva uputnica “Idi bre pa se leči“ ustvari pozivnica Šešelju u „sanatorij“  razorenoga Vukovara.
http://stozerzaobranuhrvatskogvukovara.hr/wp-content/uploads/2014/04/fred-370x260.jpg
Niti djeca iz mješovitih brakova ne mogu stalno sjediti na dvije stolice
 
Šešelj je to uostalom i potvrdio čestitajući četnicima i inim srpskim paravojnim postrojbama i JNA 18. studenoga 2014. oslobođenje Vukovara. Vratio se. I opet će, ako bude sreće. Svima onima koji se u vezi puštanja Šešelja iz Haaga koriste medicinskom terminologijom dodat ću jednu takvu pošalicu: Bolje spriječiti, nego liječiti. Predraga Matića valja podsjetiti kako ima još jedna dobra srpska pošalica, s doslovnim i u prenesenim značenjem: „Idi bre što pre“.
 
 Pomaže Josipoviću u kampanji i najdražoj Pusićki, zbog četničkog pedigrea
 
Baš naumih ovdje stati, kad eto Šešelja opet i potakne me na one „pošalice“ kako je  vrijeme više politika nego li novac. Razne su interpretacije zašto su ga baš sada „šupirali“ iz zatvora, neposredno nakon boravka Putina u Beogradu, nekako u vrijeme srpsko-ruskih manevara na Srijemskom frontu odakle se onda kretalo i na Vukovar, da malo uzburka srpsku političku scenu, „vadi mast“ Vučiću i Nikoliću… Međutim mene je zanimala baš ta skoro koincidencija s hrvatskim predsjedničkim izborima. Prvo sad će se svi baviti Šešeljem, a otpast će puno važnije unutarnjopolitičke stvari, što je odmah shvatila Kolinda pa slučaj mudro prebacila na teren diplomacije, za početak. I doista i Šešelj kaže kako on ustvari pomaže Ivi Josipoviću u kampanji, a ima i zašto. Oduševljen je i Vesnom Pusić. Ona mu je "najdraža hrvatska političarka". Tvrdi da ministricu zna "još iz disidentskih dana te je cijeni zbog njezinog četničkog obiteljskog pedigrea". Tamo Cvetićanin, ondje pomoć Josipoviću u kampanji, ovdje Vesna četničkih korijena. Zar još itko misli kako je  Šešelj „luđak? 
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Četvrtak, 28/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1221 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević