Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Vito Corleone u hrvatskoj verziji

 
 
Prisjetimo se kako je naš premijer kritički govorio o prijateljstvu i politici 19. ožujka ove godine aludirajući na prijateljstvo Linića s riječkim 'lovašem' Jozom Kalemom od milja zvanim 'mafijozo': „Ja sa svim ministrima komuniciram i razgovaram (najčešće putem medija ili facebook-a, nap. a.)  i to je sve što mogu reći. Ja u politici nemam i ne mogu imati prijatelja. Ni rođeni brat mi nije prijatelj, pogotovo ako se protiv njega podiže prijava. Ali dovoditi Državno odvjetnišvo u vezu s para-obavještajnim podzemljem (kako to čini moj ministar Linić, nap. a.) - e, to ne možemo dopustiti“, rekao je tada premijer, dodavši kako smatra da 'mafijozov' prijatelj Linić tom izjavom nije naštetio Vladi.
http://www.bestforfilm.com/wp-content/uploads/2011/06/GodfatherWeddingHH.jpg?f47846
Doduše, što se 'rođenog brata tiče' Krešimir Milanović, mlađi brat hrvatskog premijera Zorana Milanovića, gradi ekskluzivnu skupocjenu vilu s pogledom na Lapad na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Dubrovniku, otkrio je portal Dubrovnikpress; i to kreditom 'neprijateljske' Ljubljanske banke od 3,2 milijuna eura uz beneficiranu kamatu. Osim što cijena izgradnje same vile s bazenom i parkingom za automobile na krovu iznosi više milijuna kuna, valja istaknuti kako je zemljište koje je premijerov brat kupio još prije dvije godine također jedno od najskupljih u Hrvatskoj.
 
Vratimo se Linićevom kumčetu, crvenoj sisačkoj barunici: Na novinarsko pitanje o 'slučaju Merzel', prije dva dana Milanović je rezolutno najavio kako će od ministra financija Slavka Linića - inače vjenčanog kuma županice, zatražiti detaljno izvješće o procjeni vrijednosti nekretnine koju je, prema tvrdnji Državnog odvjetništva i USKOK-a, sisačko-moslavačka županija dvostruko preplatila. I dobio premijer 'detaljno izvješće', reklo bi se financijsku Imperij Slavka-Stečajka uzvratila udarcem, i to 'u sridu': na izvanrednoj konferenciji za novinare Boris Lalovac, zamjenik ministra financija Slavka Linića i Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave ustvrdili su kako je Porezna uprava u Sisku korektno i u suglasju s propisima procijenila vrijednost zgrade Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Sisačko-moslavačke županije.
Prema njihovim riječima procjena vrijednosti sporne nekretnine rađena je veoma stručno i savjesno i to prema univerzalnoj tablici koju na jednak način koriste sve ispostave Porezne uprave u Hrvatskoj! A što se USKOK-a i DORH-a tiče „morate pitati njih što im je bilo sporno“, poručila je novinarima Nada Čavlović Smiljanec. Drugim riječima, svoju kaznenu prijavu i istragu protiv Linićeva kumčeta odnosno 'nevine' Marine - rođene kao Žarka, razvedene kao Lovrić pa preudate kao Merzel a rođene kao Sekulić... neka USKOK i DORH izvole objesiti mačku o rep!?
 
E sad, postavlja se niz pitanja: Hoće li USKOK povući svoj, eto, ničim utemeljeni kazneni progon i pustiti na slobodu 'jungfericu' Marinu Merzel a pritvoriti zlonamjernu zviždačiću Jasminu Jovev, hoće li nevina Marina tužiti pravosudne institucije zbog nanošenja teških duševnih boli te, konačno, hoće li hrvatski premijer shvatiti da je KUMSTVO jače ne samo od 'bratstva i prijateljstva' nego i od DRŽAVE, i da je Slavko-Stečajko svemoćan poput onog američkog mafijaškog kuma, Vita Corleonea? Živi bili pa vidjeli!
 

Damir Kalafatić

Turistički klaster kao model endogenog lokalnog razvoja

 
 
Javnost je (i) ovih dana opterećena mnoštvom zanimljivih  pojava, događaja, izjava… Mnoge od njih žive kratko, dan, dva, zatim ih zastre novo medijsko-političko smeće, stvarni ili proizvedeni događaj. U tom virtualnom kovitlacu nevažno je najčešće „važno“, važno se mete u zaborav, a ono najbitnije, poput nezaposlenosti osobito mladih, egzodus liječnika, krah sela i poljoprivrede, pojedinačna i kolektivna depresija, budućnost pojedinca i društva, bliža i dalja, ostaje u sjeni, na margini, u mraku.
https://i.ytimg.com/vi/iEPzTNC9cs8/hqdefault.jpg
Nedžad Hodžić
 
Fenomen "anonimki"
 
Fenomen „anonimki“ u „svježi“ politički život unio je Milorad Pupovac. Prije nekoliko mjeseci u Hrvatskom saboru s njemu svojstvenom dramatikom i dramaturgijom (meštar je u tome) pročitao je ružno pismo upućeno Nedžadu Hodžiću, zastupniku Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca i Slovenaca, dakle jugoslavenskih „naroda i narodnosti“. Bilo je vrlo neuobičajeno čitati anonimno, jošte k tome odvratno pismo upućeno nekom od zastupnika. Primaju ih oni, i primat će ih i nadalje u zastupničkoj karijeri. To je naprosto cijena njihove „slave“ i plaća. S tim pismima je dopušteno racionalno činiti sve, naročito istraživati autora i razloge njihova pisanja, policijski i kompleksnije: Samo ih ne čitati naročito ne u Hrvatskom saboru osobito dok je autor anoniman. Neuobičajen je bio i „čitalački servis“ Kluba zastupnika SDSS-a Klubu zastupnika nacionalnih manjina, a prilično iznenađujući da Srbi na taj način, uz pomoć anonimnog autora „servisiraju“ Bošnjake, a usput i Albance, Makedonce, Crnogorce i Slovence, jerbo je Hodžić i njihov zastupnik u Hrvatskom saboru.
 
Ako se anonimno pismo već u Hrvatskom saboru čitalo, trebao ga je pročitati ili sam Hodžić, ili netko iz njegova Kluba. Recimo Furio Radin. Sve ostalo je politička smicalica, ili kako reče naš Ivo Najpopularniji - etnobiznis, dodao bih opaki. Nema informacija kako „stoji“ istraga o tom pismu, a valjda barem teče.
 
Striže nas, kao ovce, ovih dana Milorad s novom „anonimkom“. Najprije na nekom Odboru, a zatim i na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora na temi o „tom referednumu“. Eksponirati po drugi puta, „anonimku“ u hrvatskoj javnosti više je nego previše, i više je nego etnobiznis, tim prije što je ova internetska anonimka „prepisana“ iz nacizma. Srbi iz Hrvatske, da ne napišem „hrvatski“, kako se ne bi uvrijedili, sad su još i žrtve interneta! Pričekajmo istragu kako bismo doznali radi li se o „idiotu ili o provokatoru“, a i jedno i drugo je „udar na hrvatski ustavni poredak“, kako je rekao u Hrvatskom saboru  Vladimir Šeks. Drugačije rečeno, za anonimna pisma je važnije tko ih piše, nego li što u njima piše. Dodajem, eksponiranje „anonimki“ kako to čini Milorad Pupovac u istoj je košari i na pravom putu pogoršanja odnosa Hrvata i Srba, bogme i Hrvatske i Srbije pri čemu smjera prema - nabacuje lopticu - velikosrpskom šovinizmu. Ma što pritom sa suzama u očima, koje samo ne poteku, ali ne krenu, naš pjesnik i recititator htio reći.
 
Fenomen crnih majica
 
Bila ta neka rasprava u Hrvatskom saboru po zastupničkim klubovima o kojoj su se dogovorili kako za nje ne će „kuriti vatru“ nego će narediti Vladi provjeru potpisa za referendum o natpisnim pločama na ćirilici na zgradama, cestama i ulicama u Vukovaru, uključivo i Ovčaru. Diskutirao je i Nedžad Hodžič saborski zastupnik s minornim izbornim legitimitetom nekih ovdje neautohtonih manjina. Bošnjaci su se pritom i doma iz Muslimana legitimirali kao nacija u BiH u prošlom ratu, u kojemu, čini se, Hodžić nije sudjelovao. Proboravio ga je u Hrvatskoj. Nije se taj Hodžić držao dogovora glede te rasprave, nego je, praveći se pametnim i „lijevim“, itekako kurio. Ta ne će valjda na manjica, računao je i zlorabio govornicu. Nebitno tko što radi ovima s „lijeva i s desna“ Sabornice sebi i svojima radi, pa i u Hrvatskom saboru. Meni je iz Hodžićeva govora jedino zanimljiva njegova „anketa“ pripadnika Vukovarskoga stožera koji su bili donijeli te kutije s preko šesto tisuća potpisa, na koje je potpisnike usput Hodžić „s visoka“ pljunuo.  Zastupnik, s legitimitetom od tisuću i „kusur“ glasova u tom nečemu ih je pitao „zašto nose crne majice“.  
http://www.mrrfeu.hr/resize.aspx?filename=SLIKE%2F%2FKO-SA-05.jpg&width=800&height=600http://www.mppi.hr/UserDocsImages/w%20MIN%20MPPI_12.jpg
DRUG DO DRUGA - Mentor Branko Grčić i doktorand Siniša Hajdaš Dončić
 
U raspravi prije toga Lesi iz blaburista je demokraciju proglasio „biljkom“, Pupi iz SDSS-a ga je „oderao“ pa demokraciju prebacio na „sentiment“, a Lesija „ljukavo“ označio „demagogom“ i „vrdalemom“. Nedžo je sve „prebacio“ na „obleku“ i crne košulje. Navodno mu iz Stožera ništa nisu odgovorili. Zašto bi mu i odgovarali kakve su gaće i čarape obukli?  Hodžić je, prema intervjuu u Pupovčevim „Novostima“, ljevičar. Dobro. Ali kao ljevičar nikad nije pitao Holicu Mirelicu ljevičarku jednu, koja je svaki dan zasjedanja tamo gdje i on sjedi, zašto je sva u crnom. Holy se može crniti u Hrvatskom saboru svaki dan, pripadnik Vukovarskog stožera ne može jednom u godinu dana doći u istu zgradu gdje Hoždić sjedi, makar iza sebe imao šesto tisuća potpisa, a on iza sebe tisuću anonimnih glasova, s crnom majicom, pritom još prošaranu bijelim.
 
Kao ljevičar očito ne zna da je i Račan nosio crne dolčevite, a ako ga se dotakla kultura islama, a ne samo ljevica, sumnjam da je pitao one silne muslimanke, sreo ih ne sreo, zašto su u crnom od glave do pete. Ili ta masovna i, na žalost, svakodnevna pojava crnine diljem Hrvatske na pogrebima. Ah, malo iz podaljega taj bi zastupnik Bošnjaka aludirao preko „stila“ odijevanja članova Stožera kako su oni - „ustaše“. I tako svaka šuša koja se dočepa javnosti, pa bila ona i saborska s tankim i prozirnim legitimitetom, može uokolo lijepiti ustašku etiketu koja se ovdje glava naskidala, a i ovih dana sve više u tom pravcu smjera. Pritom može i insinuirati, izmišljati i lagati kako je čak i „cijela“ jedna boja, crna, koja i nije boja - ustaška. Hodžić je eksperimentalni dokaz kako u predstojećem pisanju novoga Ustava mjesto i ulogu zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru  treba drugačije utvrditi, usmjeriti prvenstveno prema pitanjima kulturne autonomije.
 
Fenomen "ne zanima me" i ministar Hajdaš-Dončić
 
To ministarstvo prometa i ostaloga doista je fenomenalno. Najprije je u njemu ministrirao Komadina. Bilo mu je prebrzo, svi ti zrakoplovi, auti i brodovi, pa se on od te silne brzine razbolio. Sve se nešto kreće, leti a on se jedva gega do „centralnoga komiteta“ i ovih dana. Samo „politički“ misli. Onda je tamo metnulo Hajdaša-Dončića. Sporoga je zamijenio „brzi“ miš, ako se tko još sjeća tih nacrtanih miševa.
 
Prije nego li je izbila „afera“ s diplomskim radom Milijana Brkića na Višoj školi pisali smo ovdje o doktoratu Hajdaša-Dončića kod podpredsjednika SDP-a i Vlade Branka Grčića, profesora i bivšeg dekana EF-a u Splitu. Hajdaš, ministar civilne avijacije, željeznice i cesta kod druga Grčića doktorirao je 2012. - lokalni, seoski turizam pod naslovom „Turistički klaster kao model endogenog lokalnog razvoja". Učevni naslov, nema što, dubinski, iako kad je turizam u pitanju bolje bi mi „sjeli“ pridjevi „egzogen“ i „erogen“. Odvija se uglavnom, izuzimajući spiljskoga, speleološkoga, na površini zemljice, a pokreću ga, osim lovice još i različite emocije turista. Ovo „endogen“ razumijem tek kao djelić neoliberalističke „teorije“ niša, mišjih rupa, „biznis“ „klastera“ kolonije svizaca.
 
Marketinški moglo bi to ići pod ovim optimističkim sloganom: Za svakog miša nađe se neka niša! No ostavimo se ovoga, bit toga doktorata je stranački nepotizam. Drug je drugu i u doktoratu - drug. Drug je doktor „endogenoga“, a dere po željeznici. Ukida pruge. Koje? To ga „ne zanima“. Boli ga za to... Međutim, kad se ukidaju pruge, ukidaju se ljudi, koji se još nazivaju i „putnici“. Ukidanjem pruga, ruše se, primjerice, i preduvjeti za neki navodni „ruralni razvoj“ - i to dubinski, odnosno „endogeno“, sijeku se u korijenu. Promatrajući javne istupe ovoga doktora lokalnog seoskog turizma i ministra civilnog zrakoplovstva izgleda mi kako on skoro svaki problem čiji su glavni „sastojak“ ljudi, najčešće njihov „višak“, sažvače - pa bahato i egzogeno ispljune. Zanima me dokle? (Kako se ovakvi i slični fenomeni množe nastavit ćemo ih prikazivati u pravom svjetlu.)
 

Mato Dretvić Filakov

Nijedan Sejdo Bajramović ne može ugasiti časopis Jezik

 
 
Dolaskom riječkog kadra na čelo MZOŠ-a započinje među ostalim i nova agonija hrvatskoga jezika, pa je potrebna nova Deklaracija, ali tko će ju potpisati?
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/1/1b/Pravopis-srpskohrvatskog-jezika.jpghttp://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/7/78/Pravopis_hrvatskosrpskog_jezika.jpg
Ništa nije slučajno, pa je tijekom priprema „Plana 21“ jedan istaknuti intelektualac navijestio potrebu novog pravopisa. Po dolasku nove vlasti od koje se objektivno očekivalo da će okrenuti svoje napore prema realnom sektoru i izlasku iz krize na području znanosti, obrazovanja i športa, vlast preuzima riječki klan. Jedan od prvih poteza Ministra je ukidanje Vijeća za hrvatsku normu pa su na neko vrijeme skinuti i zapisnici Vijeća koji su bili na mrežnoj stranici Instituta za jezik i jezikoslovlje, ali su u međuvremenu vraćeni.
 
Javni nastupi o tome kako su hrvatski i srpski jedan jezik, dr. S. Kordić i dr. M. Kapovića su prozirno orkestrirani u čemu ih podupiru i strani „prijatelji“ ove zemlje koje izrazito živcira što je hrvatski postao jednim od 24 službenih jezika EU-a. Istinskih boraca za hrvatski jezik sve je manje, jer su sve stariji ili ih više i nema, a na preostale organiziraju se napadi, pa makar to značilo i provalu u privatnu elektroničku poštu. A najbrojniji su prisiljeni šutjeti, jer inače nema projekata, napredovanja ili im slijedi ubrzani prijelaz u stanje mirovanja.
 
Treba spasiti Jezik – jedan od svjetionika u obrani Hrvatske
 
Godina 2013. ostat će u hrvatskoj povijesti zabilježena crnim slovima, što znači da novi ravnatelj IHJJ-a (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) organizira po direktivi brzopoteznu objavu novoga Hrvatskoga pravopisa u kojem je čak dopušteno ispravno pisanje hrvatskoga jezika, ali u školi će se prisilno učiti po novom. Postoje još uvijek „unutrašnji neprijatelji“ novoj orijentaciji, npr. nepodnošljivo protivnik takvog nasilja nad hrvatskim jezikom, pa časopis „Jezik“ gubi potporu zna se koga i ne priznaje mu se poslije šest desetljeća status znanstvenog časopisa i ostaje bez potpore. Nadajmo se da će suizdavač biti dovoljno mudar da odvoji relativno mala sredstva i spasi jedan od svjetionika u obrani najveće nacionalne svjetine jer je svake vlasti za par dana ili godina dosta, pa tako i politike ove vrhuške u MZOŠ-u.
 
Iskreno i ja kada bih dijelio novac poreznih obveznika kako dijeli postojeće Povjerenstvo za izdavačku djelatnost ne bih dao ni lipe tom „Jeziku“ koji objavljuje tako dokumentirane tekstove kao što je onaj jedne od rijetkih znanstvenika koji poznaju hrvatski jezik i ne šute a to je dr. sc. Nataša Bašić, koja je ukazala na sve nepodopštine koje inicira riječki klan u funkciji stratega koji je pred tri godine najavio renesansu nekih dvojbenih hrvatskih pravopisa. No to sve nije dosta. Institut za jezik i jezikoslovlje postaje središte svega i svačega a svi ostali šute. Institut uvodi mjesec hrvatskoga jezika i time guši postojeći spomen-tjedan dana hrvatskoga jezika. A da pojačaju utisak propagatora novohrvatskog jezika počinju objavljivati časopis uz snažnu podršku jednog dnevnika, časopisa, s plagiranim imenom kultnoga Ivšićeva časopisa iz 1939.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/02/Casopis_Jezik_1.jpg
Časopis JEZIK nadživjet će i ovu protuhrvatsku garnituru
 
Mlađahni čelnik tog sada svemoćnog Instituta ponaša se poput TV zvijezde ali je postao ujedno i putujući „trgovac“ Hrvatskoga pravopisa. Valja se pitati čime je zaslužio uopće da bude na čelu te ugledne ustanove na što je odgovoreno iscrpno na portalu „hkv.hr“ (19. svibnja 2013.), pa ovdje samo naglasak s tog portala: "U bibliografiji višeg znanstvenog suradnika i čelnika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja je dostupna na mrežnim stranicama Instituta, zasad nema nijedne objavljene knjige. Postavlja se pitanje kako netko može biti na čelu tako ugledne jezične ustanove s prosječnim brojem znanstvenih članaka i bez objavljene relevantne knjige?"
 
A tko su tom glavnom uredniku Hrvatskoga pravopisa glavni suradnici ili suradnice, rado bih pročitao da ih netko jednom podrobno opiše, jer možda je moj utisak potpuno pogrješan. Čini se da podobni mogu sve a nepodobnima ne uspijeva ništa u ovoj gotovo četvrt stoljeća staroj samostalnoj Hrvatskoj. Hrvatska treba novu Deklaraciju o hrvatskom jeziku, ali tko će ju potpisati. Možda poneki umirovljenik i već spomenuta dr. sc. N. Bašić. Premalo ali srećom živimo u višestranačju, pa ne će neki do vijeka uništavati hrvatski jezik i pretvarati Hrvatski pravopis u novu inačicu Novosadskoga dogovora.
 

Vid Hinković

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1316 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević