Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Ideologija opakog nasilja orjunaša Jurice Pavičića

 
 
Eto tko je bacao pirotehničke bombe na San Siru - Jurica Pavičić i Jutarnji list („Dijelim huliganski bijes koji je bacao bengalke, ali ako se netko nakon svega smijao, to je Zdravko Mamić“, e-izdanje JuLa, 18. studenoga 2014.). Zbilja bi ih bacao, ali za to mu fali muda, pa zato on, ti i takvi, te i takve novine, radija i televizije, za huligansko pješaštvo godinama rade medijsku „topničku pripremu“, pojačavaju akutno huligansko bjesnilo kako bi od njega kreirali kroničnu bolest – huligansku bjesnoću. I doista je ona zavladala najprije medijskim prostorom u Hrvatskoj, medijskom močvarom, a zatim se spustila na ulice i stadione, udrugarski se učvrstila, pridodalo joj se i huligansko pobratimstvo, a sve na plodnom tlu krize, kako gospodarske i socijalne tako prije svega moralne. Jer kad nekome društvu o etici poje i moral kreira medijski moćna gomilica muškaraca s „kantom“ u i na glavi (zbilja: što je muškarac bez kante?) ono nema kamo do li sve dublje tonuti u fekalije.
http://www.hkv.hr/images/stories/Osobe_01_s/ante-tomic-v.jpg
I ovoga puta je bjelodano koja je to ideologija policajcu izbila oko na Maksimiru, zbog koje su se neku večer i noć sukobljavale dvije skupine „dinamovaca“ pa su „radili“ i pištolji s posljedicom teškog ranjavanja jednog sudionika obračuna. Jedna skupina je sutradan krenula u noćni marš do Mamićeve vile. Noćni marš!? Nisam opazio kako je ikoji medij osudio noćno marširanje po Zagrebu 2014., bez obzira na povod. Ni glasa od te gomilice „muškaraca s kantom“ - anifašističkih fašista i antinacističkih nacista, šute ovdašnje poslovnice udruga… Nisam to uočio, o čemu sam tada ovdje pisao, ni 2010. kad su tzv. „fejsbukači“ organizirali noćne marševe po Zagrebu, pa i do stanova Vladimira Šeksa i Jadranke Kosor. Nisam osudu tadašnjih noćnih marševa čuo ni iz usta poznatih antifašista i ljubitelja „kape partizanke“, Stipe Mesića i Ive Josipovića. Štoviše, Josipović je podržavao noćne „fejsbukače“ i držao fige da sruše Vladu Jadranke Kosor ma i u noćnom maršu.
 
Bijesni idejni huligan Jurica Pavičić
 
Elem, dakle kaže jedan muškarac s „kantom“ u glavi - JP: „Ukratko, dijelim prijesni, tinejdžerski, huliganski bijes koji je bacao bengalke i petarde na San Siru.“ Njegov „prijesni“ bijes ustvari je - čista ideologija opakog nasilja. Žao mu je jedinio što su huligani zapravo postigli suprotan učinak - pa će se sada Zdravko Mamić, inače glavni neprijatelj i legitimni cilj svake mržnje, sada smijati. Sve ostalo momčini je nebitno. A gledao sam ustrašenog „kockastoga“ navijača koji drži dječačića za ruku na izlasku sa stadiona, mnogi Talijani su na utakmici bili s djecom, pa se pitam vrijedi li navijački (dakako da to nije, ustvari je ponajmanje) obračun Pavičića i pirotehničkih „bombaša“ s Mamićem straha toga oca i njegova dječačića, kamoli dječjeg oka, kamo li… A ništa nije isključeno.
http://www.asromachannel.eu/wp-content/uploads/2014/11/lancio-petardi-croazia-300x200.jpg
Stoga ovako, ma i „teoretski“ razumjeti ove huligane može samo muškarac koji se sam zagnjurio - u slavnu Tomićevu kantu. Mogao bih sada krenuti i na „seciranje“ Pavičićeve ideologije, ali tek nekoliko isječaka. Hvali se kako je pristaša „jovanovićizma“- „močvare“. Dotični Jovanović  je obični prostak, neznalica i mrzitelj - toliki da ga se čak i Milanović morao odreći. Zbilja gdje je taj? Kolika je neznalica bio svjedoči i poraba pojma „močvare“ u odurne svrhe, a  močvara je izuzetno osjetljiv i uštiman ekološki sustav. U njoj žive sjajna bića - neka čak i doslovce sjaje - pa ju se samo neznalice ili znalci s „kantom“ na glavi usude koristiti u tako odurnom kontekstu i svrhu. Njezina takva poraba obična je kom-faši-naci propaganda (takav je povijesni redoslijed, žao mi je). Europa štiti, nastoji očuvati, s milijunima „ojra“ močvare, a Jovanović i Pavičić bi ih - isušili.
 
Zaključak: u tako složenom sustavu, u takvom pluralizmu, a močvara je biološki  pluralizam nad pluralizmima; Jovanovići, „kantaši“, Pavičići i ostali „isti“. Jednostavno ne znaju boraviti. Kako bi preživjeli i uživali, oni bi pluralizam - isušli. „Revoltira me nogometni savez kojim predsjeda osuđeni kradljivac, savez koji širokogrudno tolerira korupciju i robovlasničke odnose“ - zbori dalje. Skoro bih  „kradljivac“ preveo kao - „hajduk“. E pa taj, dakle taj nogometni „'ajduk“ poznatiji je u svijetu od sto tisuća „momaka s kantom“, kad bismo ih imali, no na sreću, ih je nešto manje. Inače bismo bili poznati u svijetu – po „kanti“ ovako smo po njemu.
 
Profit u nogometu? S tim pak ni Hrvatska ni hrvatski nogomet nemaju veze - ima tek nogomet kao globalni profesionalni šport, globalna nogometna „močvara“ u kojoj se naši ponajprije nogometaši, a zatim i ostali, treneri, menadžeri, funcionari... odlično snalaze. No razumjeti to za „kantaše“ je preteški zadatak, a kad se još doda „Hrvatska“ i nemoguć.
 

Mato Dretvić Filakov

Odnos jugokomunističkih ideologa prema vrijednostima Domovinskog rata

 
 
- Onaj tko iskreno odaje pijetet žrtvama Vukovara, taj ne će tražiti povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid nad Hrvatima, kao što to čine gospoda s Pantovčaka i Banskih dvora;
- Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je da bi Franjo Tuđman završio u Haaškom sudu kao i Milošević da nije na vrijeme umro. To znači da je Tuđmana, koji je organizirao obranu Hrvatske i hrvatskog naroda od klanja, smatrao zločincem. Na takvu izjavu nije bilo reakcije od ove vlasti, što znači da se slažu s Tadićem;
- Boris Tadić je izjavio i da je Oluja bila najveći zločinački pothvat i etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata, pa Hrvati ne bi smjeli slaviti Oluju. Po tome Oluja je zločin koji se ne smije zaboraviti. Time se amnestira velikosrpski agresor, prihvaćaju se povijesne krivotvorine. Na sve je ovo odšutio Ivo Josipović, a istovremeno Tadića ugošćuje po Brijunima i vožnji po Jadranu kao najvećeg prijatelja.
- Po Vukovaru se šeću silovatelji vukovarskih žena, a ova vlast to ne vidi i ništa ne poduzima;
- Zašto je ova vlast, suprotno odredbama članka 8. Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, postavljala nasilno dvojezične ploče po Vukovaru;
- Zašto se ova vlast nikad nije suprotstavila velikosrpskoj propagandi koja optužuje hrvatski narod za žrtve Jasenovca od 700 tisuća, pa do milijun i pol žrtava, a po pisanoj izjavi Titovog generala Jefte Šašića radi se o 403 umrla u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Ne samo to, toj propagandi otvoreno se pridružio Ivo Josipović kazavši da po Hrvatskoj još gmiže ustaška zmija. Posljedica takvih laži protiv hrvatskog naroda je i to  da je  hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu zabranjen nastup u nekim državama Europe, a Josipu Šimuniću zabranjeno da nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju;
 
- U prisustvu ministra obrazovanja g. Jovanovića na nogometnoj utakmici u Beogradu Srbi su pali hrvatski zastavu, a bez adekvatne tj. nikakve reakcije hrvatske vlasti;
- Ova vlast obezvrjeđuje hrvatske žrtve koje simbolizira stratište Bleiburga i Križnih puteva, ukidanjem pokroviteljstva Hrvatskog sabora pri odavanju pijeteta tim žrtvama;
- Ova vlast ukinula je i Komisiju koja je trebala istraživati i obilježavati mjesta hrvatskih žrtava nakon Drugog svjetskog rata;
- Kako opravdati nazočnost ove vlasti u kolonu sjećanja na žrtvu Vukovara, ako njihov ideološki vođa Ivo Josipović kaže da je crvena zvijezda petokraka simbol ljubavi i ljepote, a ta zvijezda je ubila žrtve Vukovara i Vukovar sravnila sa zemljom. Iza te crvene zvijezde petokrake, hrvatskom narodu za uspomenu ostalo je preko 1500 masovnih grobnica s preko 960.000 hrvatskih kostura, koji ne zaslužuju pijetet;
- Čime opravdati svako-godišnji odlazak u Srb 27. srpnja, na dan četničkog ustanka protiv hrvatskog naroda;
- Kako opravdati vlast koja ne dopušta izručenje udbaša Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu za zločine nad hrvatskim građanima u svijetu;
- Kako opravdati vlast koja nosi školske udžbenike na verifikaciju četničkom vojvodi?;
 
- Kako opravdati pripremljeni „doček“ hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s tekstom koji priželjkuje osuđujuću presudu, a napisala ga Snježana Pavić i glasi: “Sudac Theodore Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana. Nije Tuđman morao osobno biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu. Kada danas ujutro šef Haaškog suda Theodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Žalbeno vijeće Haaškog suda odreže kaznu dvojici generala, smanji ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj“.
 
Ovo je trebao biti njihov završni udarac totalne „detuđmanizacije“ u Hrvatskoj, kako ga tu slavodobitno najavljuje zloćudni Jutarnji list. Međutim, nakon Meronovog čitanja oslobađajuće presude generalima, nastupila je konsternacija u cijelom prokomunističkom režimu, a tekst je žurno izbrisan, ali ostali su duboki tragovi žaljenja na Pantovčaku, Banskim Dvorima i dijelu Hrvatskog sabora.
- Koliko taj režim nije mogao javno izraziti svoje žaljenje za očekivanom osuđujućom presudom, to potvrđuje jedna izjava gospode iz „Documente“ kad kažu: „Oluja je za nas niz ratnih zločina“. Za veliku aktivnost i uspješan rad „Documentu“ je Poveljom odlikovao predsjednik RH Ivo Josipović.
 

Ivan Runje

Zastavu tražili svi oni koji ju nikada ne bi stavili na vidno mjesto

 
 
Više puta sam pokušavao braniti dignitet zastupnika Hrvatskoga sabora, čak i njihovu u hrvatskim okvirima relativno visoku plaću, javno se tako izlažući i mogućem gnjevu javnosti koja baš nema dobro mišljenje o njima. U srijedu 19. studenoga shvatio sam da to jednostavno nema smisla, a neki (mnogi?) to uopće i ne zaslužuju. Nešto manje od tjedan dana nastao je strašan problem sa zastavom koju je kninska gradonačelnica poklonila Kolindi Grabar Kitarović, ako se ne varam, na zatvorenom stranačkom skupu.
http://croatia.ch/vijesti/images/130630/130628_clip_image004.jpg
Kao što ne drže ruku na srcu kod sviranja hrvatske himne, isto im je tako do hrvatske zastave kao do lanjskog snijega
 
Kao najvažniji prekrio je cijelu Hrvatsku i samo mu je konkurirala „prevažna“ tema  „dvije kolone“ vukovarske - ima li ih ili nema. Ima, prva i peta, pri čemu ona prva vukovarska teče jedan dan, a peta se vuče po Hrvatskoj ostatak godine. ali to je druga tema.
 
Kolindin „zastavni“ crimen
 
Sa zastavom Kolinda nije mahala po Hrvatskoj, uostalom za to je i nepraktična. Bilo je odmah sasvim jasno da je to od petog kolovoza 1995. tko zna koja zastava koju je grad Knin morao skinuti jerbo ju vjetar, kiše, snijeg, sunce s vremenom oštete - pa onda staviti novu. Svakome tko ima i malo pameti, a ne posjeduje višak zloće i zlobe, moralo je biti jasno kako se ne radi o onoj prvoj, Franjinoj zastavi - koja je jedini i pravi simbol, a takav je simbol svakako i ona koja se svaki dan vihori na Kninskoj tvrđavi dok se vihori. A kad je skinuta vjerojatno i oštećena, intenzitet simboličnosti – pobjede u Oluji, slobode, suvereniteta, državnosti… joj slabi. Naročito kad bi ju se držalo u ormaru, a tamo bi ju možda pojeli i moljci.
 
No mediji su, nekako najprije televizije, kojima inače do nikakve hrvatske zastave nije baš stalo, nadigle buku. Pridružile su im se i novine, recimo Jutarnji, kojima je do Hrvatske malo stalo, a kamo li neke njene oštećene zastave, pa udri po Kolindi. U međuvremenu smo doznali kako je grad Knin već poklonio nekoliko stotina rabljenih zastava različitim pojedincima kao suvenir. A nego što, i to vjerojatno onima kojima je takav suvenir srcu drag. Čak su ju dobili i neki svatovi, što je za svaku pohvalu. Problem je samo Kolinda, jedino njoj stranačka suradnica ne smije pokloniti rabljenu kninsku zastavu. Nastala je prava hajka na tu zastavu koju bi mnogi hajkač čim bi je se dočepao vjerojatno u skrovitosti - zapalio.
 
Kako Kolindi oteti zastavu
 
Prof. Milan Kujundžić  je skoro tjedan dana odrađivao samo jednu točku predsjedničkog programa: Kako Kolindi oteti zastavu! Pritom se našao u prikolici koju su vukli - redefinirali smo ovdje „klasičnu“ podjelu „lijevo-desno“, antidomovinski jugokonzervativni mediji - i nije ga u njoj kao svata bilo lijepo vidjeti. Isti mediji imaju i inače zanimljiv odnos prema njemu: On im onako nešto „lupa“ po njihovom Josipoviću, verbalno više i žešće od Kolinde, ali mediji s Josipovićeve „bande“ uporno deru na drugu stranu: Kolindu, Karamarka i HDZ. Posebno me golica činjenica kako mu ni jednom do sada nisu pod nos stavili njegov posjet „grobu od zlata“ u jednoj eunijskoj državi. Inače su mu to radili uvijek kad bi se pojavio u javnosti dok je bio u HDZ-u. Zanimljivo.  
 
Saborski otimači
 
Onda u srijedu 19. studenoga 2014. nastavak sjednice Hrvatskoga sabora. Traži se stanka: HDSSB; SDP, Kajin, Vukšić, Lesar s gorućom temom na kojoj na tankom končiću visi država: Kako Kolindi oteti zastavu? Sad se uključio parlament, kako oporba („oporba“?) tako i SDP. Zastupnik Dinko Burić je toliko grmio da je od vibracija vjerojatno opet krepao sustav elektroničkog glasovanja.  Domo-zastavoljubna patetika bila mu je sjajna, toliko se zgusnula u sabornici da se ništa od nje nije moglo vidjeti, a „zastavni zločin“ je narastao do razmjera da ga više ne bi moglo riješiti hrvatsko pravosuđe, osim možda Nove PravDe. Onda su se javili sadašnji i bivši (b)laburisti pa su i oni, ne bi čovjek vjerovao, dodali iste. Čak je i Kajin „patetizirao“, a o SDP-u ne ću trošiti riječi. Njihovo napuštanje sjednice Hrvatskoga sabora (ustvari još Sabora SRH) kad se odlučivalo o toj istoj zastavi, slobodi njezina vihorenje i sl. sve govori.
http://www.virovitica.net/ieNews/slike/n_17240.jpg
HDSSB-ovska cirkusijada u Hrvatskome saboru
 
Što bi uostalom s tom zastavom kad bi ju oteli Kolindi? Neki govornici su se čak pravili blesavi pa imputirali kako je to ona prva, koju su postavili Pume, a zavihorio Predsjednik Tuđman. Kako je krenulo plašio sam se da je neki „eskadron“, možda peti, već krenuo u lov na Kolindu i do završetka točke očekivao nekoga tko bi mogao uletjeti sa zastavom u sabornicu. I slavodobitno viknuti: Evo je! Onda će uzeti škare pa ju podijeliti između stranaka, prema broju zastupnika. Osam od devet dužnih metara će dobiti SDP, a ostatak podijelit će se između HDSSB-a, Kajina, Lesara, Vukšića, pri čemu će HDSSB od svoje „krpice“ polovicu odstupiti Kujundžiću. Svatko tko je gledao ovu raspravu mogao je zaključiti: čime se zastupnici bave ugled u javnosti im je još i dobar.
 
Nema pravih pitanja za stanku
 
Nisu, primjerice, HDSSB-ovci tražili stanku zbog prosvjeda Gorana pred Sabornicom, mogli su odabrati neku temu iz propadajuće poljoprivrede. Evo jedne vanjsko-političke za regionalce: dvadesetak kilometara od granice Srbi i Rusi organizirali vojnu vježbu, manevre. Baš nekako poslije proslave oslobođenja Beograda, nakon čega je onda, 1944. slijedila operacija Srijemski front, a Rusi krenuli sjevernije. Kud baš majku mu opet isto-slično, sličnim putem pa još u društvu Šešelja? Zašto srpsko-ruski manevri nisu održani, recimo, u okolici Valjeva, Niša…? Eto vam pitanja gospodo za Pusićevu, Milanovića, Josipovića. Znam, ne biste ih htjeli uznemiravati, radije biste raspravljali o simboličkoj vrijednosti stote, dvjestote rashodovane zastave i tako onako kokošarski prihodovali koji glasić.
 
Kad su se već dočepali predsjedničke kampanje onda su na pomoć svome kandidatu, mogli tražiti stanku i s dozom slične patetike pitati, ne znam doduše koga, zašto za porezne novce Ivo Josipović vodi kampanju koja tada još nije bila raspisana. No vjerojatno ima pravo  Jandroković: HDSSB ustvari nije siguran tko je njegov predsjednički kandidat. Kujundžić ili Josipović, ili obojica. Tko će znati, možda  kunin rep, kune sa zastave HDSSB-a, viri iz neke ladice, a netko ga pomalo i po potrebi stišće kako bi kuni zlatici odredio smjer.
 
Nakon što se žestoka rasprava o „zastavnom zločinu“ u sabornici već slegla, patetične magle se povukle, stiže „bomba“, ustvari udarac više nalik virtualnoj šamarčini: Kolinda je naime još u utorak zastavu poklonila vukovarskoj udruzi žena, ratnih stradalnica pa su vrli zastupnici ustvari raspravljali kako tim ženama silom oteti famoznu zastavu. Ni predmeta rasprave više nije bilo, uostalom nije zapravo niti postojao - potpuno je bezvezno i apsolutno ukrivo jednostavno medijsko-politički konstruiran. Tako tamburašenje o toj zastavi završi, kako u medijima tako i u Hrvatskom saboru - nadam se prvo i zadnje te vrste. A ugled zastupnika naglo poraste, što će se uskoro vidjeti i u anketama.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko nadzire DORH?

Četvrtak, 04/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1402 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević