Get Adobe Flash player
Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Pupovčev SDSS osnovali su ratni zločinci i rušitelji hrvatske...

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

U Srbu se slavi pokolj nad hrvatskim...

Zagreb – posvojeni grad

Zagreb – posvojeni grad

I bez potresa sa starih zgrada padala je žbuka, kamenje, dijelovi...

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema...

Prvi politički program Velike Srbije

Prvi politički program Velike Srbije

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj...

  • Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:48
  • Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:53
  • Zagreb – posvojeni grad

    Zagreb – posvojeni grad

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:31
  • Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:26
  • Prvi politički program Velike Srbije

    Prvi politički program Velike Srbije

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 16:42

Poubijali su nas, rastjerali su nas, podijelili su nas...

 
 
U samostalnoj Hrvatskoj vlada sveopće nezadovoljstvo, s naglašenim siromaštvom i upropaštenim gospodarstvom, beznađem, a ne vidi se izlaz iz takvog stanja. S pravom se postavlja pitanje zašto nam je tako. Tragedija je u tome što je sve jasno i na sve probleme odgovor daju povijesne činjenice. Kako je Hrvatima kroz cijelo stoljeće bilo zabranjeno da pišu i uče svoju stvarnu povijest, pa nisu ni svjesni što se to događa oko nas i zašto nam je tako. Naime, u svezi takvih uvjeta, Hrvati su jedini narod u demokratskoj Europi koji je povijesno politički neuk ili nepismen narod. Uz to, Hrvati su isto tako jedini narod koji nema razvijenu nacionalnu svijest, a ako nacionalne svijesti nema tad čovjek nije ni svjestan da onaj tko mrzi sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet da gazi po tom narodu, a narod vrišti i traži krivca među sobom.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/08/sevo-600x451.jpg
Tko daje svoj glas Ivi Josipoviću ili ništa ne zna, ili se slaže s brutalnim i monstruoznim ubojstvom devetogišnje djevojčice Ružice Rosemarije Ševo od strane jugokomunističkoga režima kojemu su pripadali svi one koje brani i veliča sin Ante Josipovića
 
Da su Hrvati povijesno politički nepismen narod to potvrđuju činjenice, jer su kao narod, od 5. prosinca 1918. godine, obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju. Čak i danas, 2014., hrvatskom narodu školske udžbenike i povijest pišu velikosrpsko-komunistički ideolozi. Hrvatska je jedina država demokratske Europe u kojoj su na vlasti recidivi zločinačkog velikosrpsko-komunističkog režima. To su sinovi i unučad, koji uživaju blagodati tog režima, a zadatak im je da svoje očeve sačuvaju od istine, a istina govori o ogromnim zločinima koje je taj režim činio nad hrvatskim narodom, pune 22 godine (1918. – 1941.), pa punih 45 godina od 1945. do 1990., pa ponovno od 2000. do današnjih dana. Sami su se hvalili o svojim zločinima, tako je velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković, početkom 1952. godine, podnoseći izvješće, izjavio da su od 1945. do 1951. likvidirali preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata. Znači, od ukupnog broja likvidiranih 85 posto su Hrvati.
http://www.bosnjaci.net/foto/aleksandar_rankovic.jpg
Aleksandar Ranković početkom 1952.: Od 1945. do 1951. likvidirali smo preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata!
 
Vezano na tu temu, 15. kolovoza 2007. godine krčki biskup Valter Župan izjavio je u Bleiburgu da je Titin režim likvidirao preko 1.129.000 državnih neprijatelja. Ako primijenimo Rankovićevu formulu, da je od likvidiranih 85 posto Hrvati, znači da je taj režim likvidirao preko 960.000 Hrvata. Ti kosturi danas se nalaze u preko 1500 masovnih grobnica diljem Slovenije, Hrvatske i dalje po bivšoj Jugoslaviji. Unutar tog broja jesu i 69 likvidiranih hrvatskih emigranata po svijetu, od kojih većina po Njemačkoj. To su pak razlozi da se danas u Njemačkoj vodi postupak protiv organizatora tih likvidacija Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Iz toga proizlazi odgovor zašto su ovi velikosrpsko-komunistički ideolozi s Pantovčaka i Banskih dvora svim silama pokušali mijenjati i zakon i ustav kako bi onemogućili izručenje Parkovića i Mustaća njemačkom pravosuđu,  jer se boje da će istina izaći na svjetlo dana.
 
Na tu temu, objavljen je podatak, neugodan za predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića  – „Talijani reagirali“ – Zločin stigao na naplatu. Radi se o tome da Talijani traže izručenje Josipovićevog oca Ante zbog monstruoznog ubojstva obitelji Ševo Stjepana i supruge Tatjane te devetogodišnje Rosemarie, pored Venecije 1972. godine.
 
Sve su to razlozi da danas, u samostalnoj Hrvatskoj, imamo dvije suprotstavljene ideologije, a to je ujedno odgovor, zašto nam je tako. U Hrvatskoj su prisutne dvije suprotstavljene ideologije, s tim da državnu politiku vode oni ideolozi koji su bili i ostali protiv rušenja Jugoslavije i protiv samostalnosti Hrvatske, ali zato danas ruše sve što je stvoreno u Domovinskom ratu. Te dvije međusobno suprotstavljene ideologije  razlog su današnjem stanju u Hrvatskoj, a to su:
 
Jedna ideologija je nacionalna prohrvatska stvorena u Domovinskom ratu. Ta nacionalna ideologija suprotstavila se velikosrpsko-četničkoj agresiji na Hrvatsku, koja je desetljećima držala hrvatski narod obespravljenim po nacionalnim, kulturnim i ekonomskim pitanjima, a Hrvatsku i hrvatski narod sistematski pljačkala. Druga ideologija je anacionalna, velikosrpsko-četničko-komunistička koja je vladala od 1945. do 1990. godine, a 1991. izvršila vojnu agresiju na Republiku Hrvatsku. To samo po sebi govori da je to ideologija koja je bila protiv stvaranja samostalne Hrvatske, pa je logično da ruši sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet i hrvatsku samostalnost. Ako nema hrvatske samostalnosti tad nema ni Hrvatske ni hrvatskog nacionalnog identiteta, a na nacionalnom identitetu se zasnivaju sve države demokratske Europe. Taj rušilački program, oni su sami nazvali  „detuđmanizacija“ samostalne Hrvatske i sistematski ga provode od 2000. godine. Taj rušilački nagon, uzročnik je svih posljedičnih problema koji nas prate, a koji su posebno  vidljivi u propasti hrvatskog gospodarstva. Zbog tog oni zajednički štite agresora i prikrivaju posljedice srbočetničke agresije, a te posljedice prebacuju na politiku Tuđmana i HDZ, i pripisuju pretvorbi i privatizaciji, u što je osiromašeni narod prihvatio kao osnovni razlog upropaštenog hrvatskog gospodarstva Hrvatske. Taj problem trebamo prepoznati i riješiti ga možemo jedino i isključivo na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
 

Ivan Runje

Josipovićeva druga republika je ustavno detuđmanizirana i rashrvaćena Hrvatska nastala od Račana do danas

 
 
Startna pozicija predsjedničkog kandidata Milana Kujundžića nije bila naročita, prvenstveno kao stranačkog disidenta. Birači naime takve baš ne „ljube“ previše, a i sami teško s odjeće „stresaju“ prašinu dotadašnje stranke. Moglo bi su ustvrditi kako Mesićev slučaj to demantira, no za njega je važnije nešto drugo. Na prvim izborima Ivica Račan je kurvanjski izdao i prodao koalicijskog kandidata Dražena Budišu i to je presudilo. Na drugim je pak imao prešutnu ali realnu podršku Ive Sanadera, tada još političara u usponu, a u oba slučaja i svih medija i nekih drugih „silnica“. Za Mesića disidentstvo ionkako ništa ne znači, kao i još mnogo toga. On naime može biti i disident u odnosu na samog sebe, što bi se reklo može i pjevati i zijevati i zijevajuć' pjevati.
http://www.virovitica.net/ieNews/slike/n_17240.jpg
Na saborskim zastupnicima HDSSB-a slavonska je samo - nošnja
 
Stožerna stranka u podršci Kujundžiću bio je HDSSB, ostalo su bile, neka oproste, strančice, a on ga je podržavao s figom u džepu, skoro k'o Račan Budišu. Nametnuo mu je i temu regionalizcije Hrvatske na kojoj on već dugo jaši i sa SDP-om i s Ivom Josipovićem. S tom temom Kujundžić je krenuo žestoko u kampanju, ali zbog nje je izgubio značajan broj glasova, a što je za njega bilo pogubnije - baš onih koji su mu bili skoro sigurni. Toliko je s njom počeo lamatatipo javnosti da si je čak pripisao „otkriće“ nekakve Druge republike što smo ovdje morali sjeći u korijenu. Druga republika je naime rasklimana, moralno rastrojena, detuđmanizirana, rashrvaćena, pa i ustavno Hrvatska nastala od Račana do danas. U njoj smo do guše, pa se gušimo.
 
Ustavne promjene koje predlaže Josipović u svojoj srži imaju baš regionalizaciju Hrvatske - ostalo su trice i kučine - kao preduvjet njezine region-alizacije. „Pet do osam“ regija u Hrvatskoj daleko bi bile podobnije i lakški plijen region-alizacije. Kako je Kujundžić  udarao po Josipoviću, a u biti podržavao njegove ustavne promjene, osobito to činio HDSSB, postalo je potpuno nejasno tko tu koga ili podržava ili ne podržava, ili zavarava. Kanije je Kujundižć odustao od Druge republike pa prešao na neke suštinske skupa s narodom.
 
U javnosti se nije osjećala neke temeljitija, jača podrška HDSSB-a Kujundžiću. Nije za njega grmio zastupnik Dinko Burić, kao što on zna grmjeti da se sabornica trese. Nisu ni ostali, Šišljagić se povukao, a za novoga predsjednika HDSSB-a nitko nije čuo, osim u nekoliko spornih istupa, počevši od priče o jednoj vukovarskoj koloni. (Gdje je on vidio dvije?) Štoviše kao gradonačelnik Beliššća Dinko Burić je u finišu predsjedničke kampanje s ministrom Predrom Matićem, jednim od Josipoviću najdražih političara, su-otvorio neki lift.
 
Krajnji rezultati svega su slijedeći: u Osječko-baranjskoj županiji gdje je HDSSB na vlasti, Milan Kujundžić je osvojio svega 5,7 posto glasova, dakle manje od državnog prosjeka, a bilo je za očekivati da ovdje osvoji treće mjesto, a ako ne to zbog Sinčić-efekta, onda barem dvostruko više glasova nego u državi. U Osijeku je osvojio 6,84 posto, u Čepinu 3,93, u Donjem Miholjcu 5,57, u Belom Manastiru 3,40, Đakovu 5,12, Valpovu 5,55... Naveli smo samo neke gradove, a slična situacija je i u tamošnjim općinama. Sve u svemu HDSSB je očito onemoćao u „svojoj“ kući - „regiji“, komadiću regije, podregiji regije. Politički dugoročnije, znači do sljedećih parlamentarnih izbora, podržati Kujundžića tako mlitavo čisti je politički promašaj, autogol i „pravi put“, jednosmjerni silaska sa scene. Još na koncu oprati političke ruke i reći glasačima na koje ima utjecaj, a vidimo da je ishlapio, neka sami odluče. Pa odlučit će Slavonci i sami po onoj „Zbogom diko“.
 

Mato Dretvić Filakov

Mirjana Kasapović: Referendum je tiranija većine!?

 
 
Bio sam ovdje nedavno glede jednoga referenduma (izbornoga) podržao stajališta prof. Mirjane Kasapović kad li me s tekstom „Referendumi često stvaraju „tiranske ishode“ većine nad manjinom“ (V.L., 13. prosinca 2014.) dotuče. Što mene, ali dotukla je i referendum kao takav. Kolega joj Dejan Jović umlaćuje samo neke, zna se koje, a na sličnom, pače istom kolotragu prof. Kasapović ih mlati sve. Zaboravite ubuduće referendume jerbo su oni prepuni „protumanjinskog potencijala“, „tiranija su većine“ i „ruše ljudska prava“ Da, referendumi su još opasni jer ih, tvrdi profesorica, zagovaraju „desne političke snage“.
http://www.blogger.ba/photos/84829.jpg
Mirjana Kasapović
 
Dosad sam se prema temi svakoga referenduma smio opredjeljivati sa „za“, „protiv“, ili ostati doma spreman, a ubuduće, prema Kasapovićki, ostat će mi samo „protiv“. Možda niti to. Činilo mi se kako je već sam prijedlog da se potpisi za referendum prikupljaju u državnoj upravi, dakle i u policiji, fundamentalno rušenje demokracije koja je, navodno, nastala na gradskom trgu, ali prof. Kasapović to smatra bezvrijednom sitnicom. Skupljali građani, pučani, pučanski ološ, narod… i ino besprizorno potencijalno većinsko mnoštvo i smeće potpise i ma gdje ga i zašto skupljalo - nema veze. Zaboravi. Skupilo ih se, potpisujući za neki referendum i stotine tisuća, pa što onda. Zaboravi, jer vjerojatni su tada većinci koji bi naguzili manjince - ničim drugim do li eto referendumom. Strašno mi je ovo čitati, skoro ne bih vjerovao da tako o za politiku važnom odnosu  „manjine“ i „većine“, gdje je locirano i pitanje referenduma, u „žutim“ dnevnim novinama poje profesorica politologije, koja uči buduće naraštaje politologa.
 
Bauk referenduma iz Kalifornije i Švicarske stigao u Hrvatsku
 
Uobičajena definicija demokracije je kako je to vladavina naroda, nadaje se onda i, kakve, takve, većine. Demokracija ima, dakako, raznoraznih, skoro bezbroj, ali svaka se barem za sebe nastoji pohvaliti nekakvom većinom, uključivo i one „demokracije“ koje su nastajale uz pomoć, blago rečeno, batine. Sve u svemu navedeni članak prof. Kasapović može se svesti na jednu rečenicu: Nad hrvatsku državu i društvo nadvila se strašna opasnost - avet zvana „referendum“. Glavni dokazi o njoj stižu joj, a odakle bi, nego iz Švicarske i Kalifornije. Obje pripadaju među najbogatije zemlje svijeta, najrazvijenije, tehnološki najnaprednije, među  najdemokratskijim su, i tko zna koliko toga još „naj“ ima tamo „u plusu“. Imaju one i „minuse“, ali oni sada nisu tema. Jedna od njih je doduše „prava“ , suverena država, dok je druga nešto kao američki „kanton“, pa je pitanje jesu li usporedive, ali ostavimo se takvih sitnica. Kalifornija je daleko pa zavirimo malo u švicarske referendume.
 
Nedavno su se provodila čak tri istodobno i sve tri inicijative su odbijene: povećanje zlatnih rezervi, ukidanje jedinstvene porezne stope za strane bogataše i ona najzanimljivija - odbijeno je ograničavanje useljavanja. Zanimljivo, eto većina je išla „na ruku“ manjini, pa ništa od „terora“. Ali glavni „dokazni“ za politologinju i pokazni je onaj švicarski „protuminaretski referendum“ na kojemu se većina izjasnila protiv džamija s istaknutim minaretima. „Ravno je to zabrani gradnje katoličkih crkava s tornjevima i zvonima“, predpostavljam u Švicarskoj, tvrdi prof. Kasapović. (Usput, u Zagrebu su zvona katoličkih crkava ponegdje već „potiho“zabranjena - čisto „ekološki“, zbog buke!)
 
E pa ne će biti, ravnije je to zabrani gradnje gotičkih katedrala u Saudijskoj Arabiji, negdje oko Meke i Medine. Kolika bi se danas tamo mogla izgraditi gotička katedrala - visine nebodera u Dubaiju. Zašto ne, recimo, kao znak dobre volje za minarete u Švicarskoj? Kad bi se netko toga dosjetio uvjeren sam kako bi se „protutornjasti“ referendum održavao tamo s malo oštrijim i malo većim predmetom od olovke.
 
Manjina terorizira većinu
 
Vratimo se mi u našu malu referendumsku priču, štoviše u njezinu srž kako ju vidi profesorica Kasapović. Važno je, smatra, gdje i kako se prikupljaju potpisi, ali nije bitno. Nije važan ni potreban broj potpisa, niču referendumi kao gljive poslije kiše, a i potpisa je i koliko treba i  ne treba. Problemi su dublji i tiču se „same srži demokratskog poretka“ poučava Kasapovićka i zabludjele „lijeve“ političare i dijelove stručne i civilne javnosti. Ukazuju joj na to i „takozvani referendumi“ o braku i ćirilici, a prijete i oni koji će „udariti u samo društveno uređenje“ - onaj autsorsingaški i „protumonetizacijski“.
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0172005/bpictures/23_october6.jpg
Boljševici u Sovjetskoj Rusiji
 
Bauk, avet referenduma kruži nad  Hrvatskom. Zagledajmo se malo u tu „srčiku“. „Takozvani o braku“ već prebiva u Ustavu pa je svejedno zakonski zaskočen i preskočen. Svečano, čak i demonstrativno ministar Bauk odmah je po zakonu „vjenčao“ dvojicu.  Tzv. parlamentarna većina jednostavno izvarala referendumsku većinu. Dakle, primitivna matematika, pramatematika, veće-manje, kazuje nam kako manjina terorizira većinu, bez obzira na odluku  „bračnog referenduma“. U zakonskom varanju vjerojatno su sudjelovali i saborski zastupnici manjina iza čijih mandata stoji možda nekoliko stotina, malo više od tisuću, glasova - manjina. I ovako manjina terorizira većinu. Koga uostalom predstavlja tzv. saborska većina? Manjinu potencijalnih glasača. Računica je jednostavna - onih koji nisu izašli na izbore, koji su uništili glasačke listiće, te onih koji su glasali za druge stranke i koalicije, a ne za Kukuriku, puno je više. Opet isto - opet manjina terorizira većinu.
 
Aktualni nam predsjednik (kum Ivo?) također ima podršku manje od trećine ukupnog broja birača. I on je, a što drugo do li manjinski „tiranin“, koji i većini, osim ostaloga u srce meće ustašku zmiju. Brrr. Što se tu može, takva je ta „demokracija“, premetne se uglavnom , skoro i svugdje – u vladavinu manjine, „tiraniju manjine“, ma kakav bio recimo izborni sustav. Dodamo li „demokraciji“ opće poznatu, „notornu“, činjenicu kako u i o njoj odlučuje moćna mizerna manjina koja nigdje ne izlazi na izbore, ali vlada s kapitalom i medijima, pa „koordinira“ s izborima, opet smo u „srži“ problema. Toliko smo joj se približili da možemo mirne duše za potrebe ovoga člančića „svetogrdno“ postaviti demokraciju naglavačke i ustvrditi: demokracija je sve i svašta, samo vladavina naroda ne.
 
Boljševička „većina“ terorizira sve
 
No možda sam sasvim u krivu, obični neznalica. Možda me slučaj jedne većine, one boljševičke („boljše“-više), sasvim demantira, a našoj profesorici ode u prilog. „Većinci“ - boljševici su vladali više od pola stoljeća, terorizirajući manjinu, manjine? Ma ne, ta mizerna manjina koja se lažno i propagandno proglasila “većinom“, inače izvorno banda pljačkaša i terorista, uz pomoć Nijemaca je prigrabila vlast, zatim ju krvavo učvršćivala u građanskom ratu, fol u ime i fol većinske radničke klase. Budući su u Rusiji ogromnu većinu činili seljaci, boljševici - mizerna manjina su rapidno smanjivali njihov broj. Samo u Ukrajini glađu su umorili seljaka između osam i 12 milijuna. Ružno je ovako „licitirati“ sa čak četiri milijuna umorenih, priznajem, no držim se one Staljinove  koji je navodno  rekao: „Smrt jednoga čovjeka je tragedija, smrt milijuna tek statistika.“  
 
Ako i nije rekao točno je tako postupao, on i razbojnička „većinska“ banda koju je preuzeo od Lenjina, možda i krvavijega zločinca, ali takvoga „velikog učitelja“ svakako. Slični njima, dakle boljševički manjinci (koje li kontradikcije!) zatim su ovladali s pola svijeta, možda i većinom ljudi, trebalo bi brojiti. Tako je i globalno, bogme i krvavo manjina terorizirala većinu. Nakon, i od boljševičke manjine učeći, nastale su još dvije manjine, fašistička i nacistička i primile se terora ratom nad većinom svijeta, pokušavajući stvoriti „novi poredak“ - da ne ulazimo u ostale „detalje“. I sve to uglavnom bez građanskih referenduma. Istina, bio jedan „ali vrijedan“ potaknut s vrha - Hitler ga potaknuo i ujedino funkcije kancelara i predsjednika države, postavši tako vođa.
 
Nazad u Hrvatsku na ćirilicu
 
Pokazali smo kako je „tzv bračni“ završio pod čizmom manjine, a o „tzv europskom“ da bih riječ. „Takozvani ćirilićni“, iako zabranjen, završio je također - u „teroru manjine“. Inače taj je zbiljam bio „takozvani“, nije se pačao u ćirilicu uopće niti u kojekakve „ćirilice“, već samo u jednu njenu inačicu - uporabu inačice „tenkovske“ ćirilice u Vukovaru. Ona je razorila sve kuće i ulice u Vukovaru, organizirala Ovčaru, a pokušala je srušiti i državu u kojoj je Vukovar. Nema ulica, nema kuća, ljudi pobijeni, protjerani, otjerani u logore u Srbiju. Čisto je „tehnički“ problem kad u ulici nema kuća gdje onda objesiti bilo kakvu ploču, a kamo li na „tenkovskoj ćirilici“. Možda je ipak, blago rečeno, blesavo baš ih tamo prikucati, recimo na uglu ulice koja se nekada nazivala Stjepana Radića, nakon razaranja Vukovara, za vlasti Voje Stanimirovića ulica Puniše Račića, pa bi konačni rezultat bio: Ulica Stjepana Radića – na ćirilici.
 
O tome da Srbi u Vukovaru koriste ćirilicu bez ikakvih problema od vrtića do suda i „do groba“, ne ću trošiti prostor. Što se pak ćirilice u Hrvatskoj uopće tiče, može se ovdje o njoj organizirati i više od jednog referenduma, no ona je koliko srpsko, toliko i hrvatsko pismo. Hrvati su ju postupno napuštali i napustili, a Srbi u Srbiji upravo to čine.
 
Predsjednik Ivin prijeteći referendum
 
Spominjala je profesorica i referendume koji udaraju u temelje „društvenog  uređenja“,autsorsingaški i protumonetizacijski. „Povijesno gledano“ prvi je „outsorcing“ u Hrvatsku uveo Stipa Mesić - on je angažirao vanjske djelatnike, strane špijune,  da „počiste“ arhiv Predsjednika Tuđmana. Od tada do danas u mnogim državnim i javnim ustanovama pomoćni poslovi su izdvojeni. Kako taj referendum prošao da prošao, bilo ga ne bilo – kapital će proviriti tamo gdje nanjuši sigurni profit. Sličan je onaj „cestarski“, možda tek malo složeniji i „narodskiji“, no niti on ne rješava problem. Jedan pak referendum, onaj najopasniji, predsjednički profesorica nije spomenula. Predsjednik i kandidat Ivo Josipović naime prijeti, kao nenadležan, upravo takvim referendumom. Morao bi, kao sindikalist Mijat Stanić, prikupljati potpise, pomagala bi mu, vjerujem, Documenta, čiji je on mentor, a po Peđinom zakonu potpisi bi se prikupljali morti i u policiji, ako ne u policiji svakako pri državi, štonije šija nego je vrat. To bi bio doista pravi sumrak referenduma u Hrvatskoj, mrak u kojemu se ni bauk, ni avet referenduma, više ne bi snalazila, pa ne bi kružila nad njom. Referendum bi umro, no manjina bi nadalje i jače „tiranizirala većinu“.
 
I eto i nas do srži same srži. Takva pra matematika kakvu nam je prikazala prof. Kasapović u odnosu „veće-manje“ - koju su vjerojatno otkrila dvojica špiljskih čovaca dok su s toljagama vrebali neku živinu pa iz dosade ustanovili kako jedan ima veću a drugi manju toljagu - a toliko zamršena i kompleksna u politici i politologiji. Nit' znaš što je veće, „većina“, što je manje, „manjina“, a kamo li tko tu koga. Ali ona i mnogi njezini kolege to znaju - s manjinske boljševičke ideologije najlakše je prijeći na manjinsku ideologiju ljudskih prava. Poglavito „lijevi“ konzervativci znaju - nije problem vladati manjinom problem je kako vladati većinom, a da to većinu što manje boli, te ju još pritom uvjeriti kako i sama sudjeluje u teroru - nad samom sobom. Zato su oni u potrazi za manjinom koja će naslijediti boljševičku. Doista, koju manjinu izabrati za gospodare, pitanje je sad, a referendum manje-više.
 

Mato Dretvić Filakov 

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Ponedjeljak, 03/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1115 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević