Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Novo svjetlo slobode zasijalo 11. siječnja 2015.

 
 
Od 1990. do konca 1999. godine, povijesno je razdoblje borbe hrvatskog naroda za svojom slobodom, berbe za gospodarsku i kulturnu obnovu Hrvatske, za uključivanje Hrvatske u tokove demokratskih zemalja Europe i svijeta, pod vodstvom prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Međutim, 10. prosinca 1999. godine,  prestalo je kucati srce stvaratelja samostalne Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, a već početkom 2000. godine nastupa rušilačka era nazvana „detuđmanizacija“ samostalne Hrvatske. Ono što srbočetnička sila, nožem, puškom, tenkovima, paleži i pljačkom  nije uništila, tu nastavljaju „detuđmanizatori“ raznih boja i ideologija.
http://rtm.ba/thumbnail.php?file=Vijesti/2014/Decembar/kolinda_grabar_kitanovic_872705199.jpg&size=article_large
Rezultate detuđmanizacije danas vidimo u upropaštenom hrvatskom gospodarstvu, nezaposlenosti, sveopćem siromaštvu građana, a Hrvatska je dovedena pred vrata agresora da nas ponovno primi u svoj region i zagrljaj Tomislava Nikolića, s isprikom zašto smo rušili velikosrpsko-komunističke ideale bratstva i jedinstva naših naroda, s naglaskom i obećanjem da ćemo povući tužbu za genocid jer genocida nije bilo, pa tako ni zahtjeva za ratnu štetu ne će biti, a Hrvati će i dalje ostati upamćeni i upisani kao zločinci, kako kod FIFA-e tako i u Švicarskoj i ostalim demokratskim zemljama gdje je Josipu Šimuniću ili Marku Perkoviću Tompsonu ulazak zabranjen. Ne će biti tužbi protiv braće jer prijatelji sve međusobne probleme rješavaju dogovorom a ne svađom i tužbama.
 
Predsjednički izbori 2015., vraćaju nas u 1999., da nastavimo tamo gdje je program dr. Franje Tuđmana prirodnom silom zaustavljen. Pobjedom gospođe Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima nastavak je Oluje hrvatskog naroda koji je započet Domovinskim ratom.
 
Glavni zadatak gospođe Kolinde Grabar Kitarović je da zaustavi daljnje rušenje nacionalnih temelja samostalne Hrvatske stvorenih u Domovinskom ratu. Zaustavljanje rušitelja biti će teško jer otpori su već vidljivi sa svih strana, a najopasniji su oni nevidljivi za javnost. Mogli smo već čuti kako se dosadašnji predsjednik Ivo Josipović „kulturno“ ponio i prvi priznao poraz i čestitao gospođi Kolindi. Ako to „kulturno“ priznavanje poraza pogledamo kroz velikosrpsko-komunističku ideologiju, kako Dobrica Ćosić kaže, laž je srpska vrlina, a Josipović svim svojim bićem teži Ćosićevoj domovini, vidimo da su Ivinu izjavu neki prihvatili kao iskreno priznanje poraza. Koliko se ta izjava može podvesti pod kulturnu i civilizacijsku to je već potvrdila Sandra Petrović Jakovina koja dovodi u pitanje pobjedu Kolinde i regularnost predsjedničkih izbora. Ta gospođa bila je u izbornom stožeru Ive Josipovića i k tomu zadužena za pravna pitanja.
 
Istodobno, Ivo Josipović kaže da on s tim nema ništa to je osobno mišljenje te gospođe. Prema javnosti to je tako, ali mišljenje Sandre Petrović Jakovina sigurno je skuhano u loncu Pantovčaka. A taj lonac ne može zakuhati bez da ga gazda Josipović ne uključi u svoju mrežu visokog napona.
 
Da će biti velikih problema oko zaustavljanja rušilačke mašinerije i vraćanje Hrvatske politike u demokratske tijekove civilizirane Europe to potvrđuje i necivilizirano, komunističko ponašanje predsjednika Vlade Zorana Milanovića koji kuri vatru ispod Josipovićeva lonca kojeg stručno miješa gđa Petrović Jakovina. Naime, u Jutarnjem listu 15. 1. 2015. na str. 6. stoji: „Grabar Kitarović neustavno je izabrana i ne ćemo je pozdraviti“, izjavio je „visoki“ dužnosnik vladajuće Socijaldemokratske partije Hrvatske…
 
Tko su ti socijaldemokrati u Hrvatskoj?
 
Gotovo u svim demokratskim državama Europe postoje lijeve i desne političke opcije. Međutim, kod svih tih država postoji osnovno političko i nacionalno pravilo da i lijeve i desne političke stranke štite nacionalne interese svoje države, bez obzira bilo to unutar države ili u vanjskoj politici. Tu se vide ogromni razlozi između lijevi socijaldemokrata u državama Europe u odnosu na Hrvatsku. Hrvatski socijaldemokrati samo su obukli košulju koju su nazvali socijaldemokratskom, a nikako da nađu deterdžent kojim bi se oprao smrad komunizma. To su pokušali i putem antifašizma, ali ni to ne prolazi u nijednoj demokratskoj vešmašini, smrad smrdi pa smrdi. Za njih nisu potrebni neki posebni dokazi da su anacionalni i rušilački, oni su sami to potvrdila svim svojim aktivnostima i antihrvatskom politikom koju nisu skrivali već su taj program otvoreno nazvali „detuđmanizacija“ Hrvatske. Tako na primjer, kada su došli na vlast skakali su od veselja javno prijeteći kako se ne će graditi Pelješki most. Potom su raznim obmanama, biranje pravaca koridora preko B i H za vezu s Dubrovnikom, izmjenom projekata, kupovali vrijeme, i tako do današnjih dana kada se o tom mostu više i ne govori, jer se danas govori o gladnoj raji za koju je kriva prošla vlada.
 
Sve činjenice govore da su ti takozvani socijaldemokrati  ideološki recidivi zločinačkoga velikosrpsko-komunističkog režima. I za to nisu potrebni posebni dokazi jer su ih pokazali štiteći taj režim, skrivajući zločine tog režima, ukidanjem Komisije za istraživanje komunističkih zločina, ukidanjem pokroviteljstva Hrvatskog sabora pri odavanju pijeteta žrtvama Bleiburga i križnih putova. Svim silama su se suprotstavili izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu radi komunističkih zločina na tlu Njemačke.
 
Da bi bili jači u zaštiti velikosrpsko-komunističkog režima u prikrivanju zločina, podršku traže u agresorskoj Srbiji i prijateljstvu s četničkim ideolozima kao što je Tomislav Nikolić i domaćim ljubiteljima bratstva i jedinstva naših naroda. Ivo Josipović kaže kako je Hrvatsku uveo u Europu, a da bi dokazao koliko mu je stalo do toga, na dan Proslave ulaska Hrvatske u civiliziranu Europu, na tu proslavu je pozvao četničkog vojvodu Tomislava Nikolića. I za prosrpsku politiku Ive Josipovića nisu potrebni posebni dokazi ako vidimo da po popisu stanovništva u Hrvatskoj imamo 4,5 posto Srba, a u Vladi RH ih je 47 posto! Isto tako, Josipović je svoj Kabinet popunio udbašima, velikosrbima i ostalim detuđmanizatorima, dok dobar broj hrvatskih branitelja gladuje, a mnogi su izvršili suicid. Istodobno po Vukovaru šeću zločinci, silovatelji, a ova vlast postavlja ćirilične ploče kako bi preostalim Vukovarcima zagorčili i ono malo slobode.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/komemoracija-na-bleiburgu-program/7692-1-cro-HR/Komemoracija-na-Bleiburgu-Program.jpg
Očito je to jedini prokomunistički režim koji je ostao u demokratskoj Europi nakon pada Berlinskog zida. Boje se gubitka vlasti jer tada dolazi na svjetlo dana ISTINA, a ona je za njih i njihove ideološke prethodnike pogubna. Nakon ISTINE neminovno dolazi ideološka lustracija, a nju ne mogu više spriječiti jer joj se temelji postavljaju na sudu u Njemačkoj. Prvi lustrirani biti će Josip Perković i Zdravko Mustač. Kako smo vidjeli da i talijansko sudstvo ne miruje pa traže nekog Antu kojeg sumnjiče za smaknuće obitelji Ševo. Kada će te potrage prestati teško je reći jer na popisu likvidiranih hrvatskih emigranata po svijetu je 69.
 
Tko je i koga predstavlja Ivo Josipović?
 
Gledajući rezultate predsjedničkih izbora tada bi trebali biti jako nezadovoljni jer je g. Kolinda pobijedila s malom razlikom 50,74 % naspram 49,26 % ili 1,48 %. Međutim, to je ogromna pobjeda ako analiziramo koja sila stoji iza tih 49,26 % poraženog predsjednika. Prije svega ogromna propaganda. Naime, u svim ratovima, uz dobru vojnu opremu, propaganda je drugi dio naoružanja koji određuje pobjednika. To znači, u čijim rukama su sredstvima informiranja u njegovim rukama je uglavnom i pobjeda jer on informira javnost kako demoralizirati protivničku stranu. U slučaju naših predsjedničkih izbora, sva sredstva informiranja u rukama su vladajuće garniture, to znači u rukama velikosrpsko-komunističkih ideologa, a Ivo Josipović je predvodnik te ideologije. Oni su svjesni, ako Ivo izgubi izbore i oni gube kolektivno i pojedinačno. Tihomir Dujmović je tu garnituru, okupljenu oko kukuriku koalicije, u čijim je rukama cijela Hrvatska, nazvao djeca komunizma. Tako, ravnatelja HTV-a Gorana Radmana, Titinog skojevaca, svojim političkim utjecajem postavio Ivo Josipović. Za protuuslugu, predsjednik Vlade RH dobio je priliku da postavi svog čovjeka za šefa obavještajne službe. I jednom i drugom centru ciljevi su isti, voditi takvu antihrvatsku propagandu da ostanu na vlasti.
 
Tu su i jaka sredstva informiranja dnevnog tiska na čelu s komunističkim ideologom Zdenkom Dukom. Iako je HTV jači u svojoj propagandi na široke mase, ni sredstva tiska se ne mogu zanemariti jer imaju svoj način prodora do onih pismenijeg kruga čitatelja. Tu je vidljiva i nevidljiva mašinerija školovanih recidiva tog režima, bilo kao udbaši, kosovci, jugooficiri i njihova djeca fakultetski obrazovani kadrovi, a centar im je na Fakultetu političkih znanosti i Filozofskom fakultetu. Ti obrazovni centri, svojom jugo-komunističkom ideologijom utječu na hrvatsku mladež i to s velikim uspjehom. Tom krugu pripada i cijeli represivni aparat kojeg su lustracijom očistili od bilo kakvog hrvatskog domoljublja. Tu su i oni, za široke mase nevidljivi međunarodni moćnici na čelu s Velikom Britanijom. A Josipović je baš s Velikom Britanijom, Francuskom i Nizozemskom, ideološkim prijateljima politike velike Srbije i agresije na Hrvatsku, zaključio strateški plan suradnje.
 
Ivo Josipović je bio u stručnom timu pravnika koji su pisali Deklaraciju o suradnju sa sudom u Den Haagu, kao temeljni akt za progon hrvatskih branitelja, te optuživanja hrvatskoga vojnog i političkog viodstva. Josipović je suorganizator udruge Documente koja usko surađuje s Veritasom i pročetničkim ideologom Savom Štrpcem po pitanju istraživanja eventualnih zločina nad Srbima. Josipović je sam izjavio: »Ja sam osobno radio za Documentu i u Documenti. Oni i danas kada promatraju i prate postupke rade po predlošku kojeg sam ja napisao«, govorio je Ivo Josipović 7. prosinca 2012. za bratsku B92 srbijansku televiziju.
 
Time je priznao svoju izdajničku prošlost i višestruko potvrdio optužbu Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta da je veleizdajnik kojemu nema premca. Pritom je izjavio i ovo: »Još nismo nikog osudili za Oluju«. Strašno da strašnije ne može biti. Ivo Josipović već je trebao crvenjeti zbog nagrade Vesni Teršelič i njihovoj Documenti. Jer je u povodu Dana državnosti te godine dodijelio je njoj i udruzi Povelju RH za „iznimno uspješne rezultate u suočavanju s prošlošću te dokumentiranju i istraživanju prijeratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja“. Analizirajući rad Documente i grupe oko Teršeličke vidimo da se isključivo o progonu hrvatskih branitelja. (Zvonimir Despot, Večernji list, 27. listopad 2014., str. 31.).
 
Karakterističan je i pristup u odnosu na hrvatske generale i njihovu odgovornost u Domovinskom ratu. Hrvatski predsjednik Ivo Josipović nada se da će obrana trojice generala (Gotovina, Markač, Čermak) uspjeti dokazati neke svoje teze, ali isto tako kaže da za sve zlo koje se dogodilo netko mora odgovarati. To je i izjava gospođe Vesne Teršelić, s tim što ona otvoreno radi  za pročetničkog ideologa Savu Štrpca i njegov Veritas. O kojem zlu, koje ima svoje ime i prezime, priča Josipović. O onom genocidnom i nekažnjenom što su ga proveli Srbi ili onom minimalnom i procesuiranom što su ga počinili hrvatski pojedinci pri obrani Hrvatske. Njegova je neizravna poruka Haaškome sudu da osudi generale. Josipović naglašava: „Ali za sva zla koja su se dogodila netko mora odgovarat“. Svakako je to jedna od najnemoralnijih izjava koja se čula u Hrvatskoj u to vrijeme. Gotovo da mu je sasvim svejedno kako će proći generali u Haagu. Iza toga, otišao je korak dalje i rekao da će Gotovini oduzeti čin i odličja bude li osuđen. (Hrvatski list, 9. rujna 2010., str. 10).
 
U ocrnjivanju i optuživanju hrvatskog naroda Josipović kaže: „Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni. Mi to znamo, ali znati nije dovoljno. Neprestano se moramo suočavati s neugodnom činjenicom da je – stavljajući na stranu slavan antifašistički otpor – bilo pripadnika našega naroda koji su bili sistemski organizirani u izvršenju groznog zločina protiv čovječnosti. Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo. To je mjesto gdje počinje istinska pravda.“
 

Ivan Runje

Katolička Crkva je i treći puta odigrala povijesnu ulogu

 
 
Borba protiv Katoličke Crkve u Hrvata i nakon stvaranja samostalne hrvatske države kao i u prošlosti vodi se vrlo sustavno. Jedan od načina borbe je pokušaj da se Katolička Crkva zatvori u sakristiju, da joj se oduzme pravo zauzimanja jasnih stavova o bitnim moralnim, društvenim pa i političkim pitanjima koja bitno utječu na život svakog Katolika odnosno svakog čovjeka. Vjernici očekuju od svoje Crkve da im pomogne u snalaženju u društvenom kaosu u kojem živimo da se založi za rješavanje brojnih problema koji vode Hrvatsku u propast. Međutim, svako angažiranje biskupske konferencije, biskupa, svećenika i Crkve kao institucije dočekuje se pravom sotonizacijom i osporavanjem prava Crkve da javno izražava svoja stajališta o bitnim društvenim pitanjima i kretanjima. Najradije bi Crkvu zatvorili u sakristiju i onemogućili joj da djeluje na širenju moralnih vrijednosti kršćanskog svjetonazora te da pomaže vjernicima u izgrađivanju moralnih i drugih stajališta.
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/images/stepinac-kuharic-bozanic.preview.jpg
Neki blaži kritičari djelovanja Katoličke Crkve pokušavaju nametnuti tezu da Katolička Crkva u Hrvata ne slijedi društvene promjene i osobito promjene u Katoličkoj Crkvi koje su nastale dolaskom pape Franje. Pišu i govore da je prošlo herojsko doba Katoličke Crkve kada je bilo ne samo razumljivo nego i potrebno da se Katolička Crkva angažira u obrani identiteta hrvatskog naroda, njegove slobode i njegova prava na vlastitu suverenu državu, odnosno da je prošlo to herojsko doba kada je trebalo obraniti ne samo ravnopravnost nego i opstojnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Tvrde kritičari djelovanja Crkve u suvremenim uvjetima, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da su herojska vremena prošla, te da se danas Katolička Crkva treba baviti isključivo duhovnim i vjerskim pitanjima i da se treba potpuno povući iz društvenog života te da nema potrebe braniti identitet i opstojnost hrvatskog naroda jer on navodno nije više ugrožen. U toj borbi protiv društvenog djelovanja Katoličke Crkve hrvatski biskupi i svećenstvo žestoko se napada jer se tvrdi da su konzervativni, da žive u prošlosti čak da ne slijede i ne razumiju politiku pape Franje. Stotine pisama u kojima optužuju pojedine biskupe i Crkvu u Hrvata poslali su ateisti i agnostici.
 
Oni veličaju stajališta pape Franje, jednostrano ih tumače i nastoje produbljivati razlike između strategije pape Franje i hrvatske Crkve kojih u bitnim pitanjima nema. Kardinal Josip Bozanić stavio se na čelo onih u Katoličkoj Crkvi koji smatraju da herojsko doba Katoličke Crkve nije prošlo nego hrvatska Katolička Crkva treba slijediti velike kardinale iz prošlosti, blaženog Alojza Stepinca i kardinala Franju Kuharića. Bozanić sve više slijedi povijesnu ulogu Stepinca i Kuharića jer smatra da hrvatski narod ponovno živi sudbinske dane i da Katolička Crkva, ako želi biti na razini povijesne odgovornosti na kojoj su bili Stepinac i Kuharić, mora na sličan način djelovati. Dakle, kardinal Josip Bozanić nije prihvatio stajališta ne samo ateista i agnostika nego i jednog dijela Crkve u Hrvata da je herojsko doba Katoličke Crkve prošlost u kojem je Crkva imala ključnu ulogu u očuvanju hrvatstva i hrvatskog katoličkog identiteta i u procesima stvaranja i obrane hrvatske države i opstojnosti i ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.
 
Bezbroj je argumenata koji pokazuju da je kardinal Bozanić u pravu, da nije nestala potreba za herojskom ulogom Crkve u očuvanju katoličkog identiteta hrvatskog naroda, u očuvanju opstojnosti a ne samo ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, u očuvanju vrjednota Domovinskog rata i očuvanju naše kršćanske kulture i moralnih vrjednota socijalnog nauka Katoličke Crkve, ali i u krajnjoj liniji da nisu prošle ni velike opasnosti koje ugrožavaju ne samo daljnji demokratski razvoj suverene Hrvatske nego i njenu opstojnost.
 
Čitatelji sarajevskoga Katoličkog tjednika, svjedoci su kako već pet godina u svojim kolumnama, ali i u svojim knjigama i brojnim javnim istupima, dokazujem da hrvatski narod ponovno živi svoje sudbinske dane, da je na žalost ponovno izložen velikoj pogibelji da izgubi ono veliko što je stvorio 90-ih godina u stvaranju samostalne i suverene hrvatske države i borbi za ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Proces detuđmanizacije, koji je drugo ime za rušenje nacionalnih vrjednota i identiteta hrvatskog naroda, daleko je odmakao. Mnoge bitne nacionalne institucije koje trebaju braniti i promicati hrvatski identitet su blokirane a mnoge čak i razorene jer je na djelu, kako je rekao kardinal Josip Bozanić, ideologija razvaline koja sustavno od Lijepe Naše pravi razvalinu. Jedina institucija od nacionalnog značaja koju nisu uspjeli obezglaviti i onemogućiti, koju nisu uspjeli pretvoriti u razvalinu je hrvatska Katolička Crkva. I zato je razumljivo da je ona meta najvećih podvala, krivotvorina i da je se pokušava stalno onemogućiti u njenom djelovanju. Hrvatski biskupi se uspješno odupiru i na razini su povijesne odgovornosti, oni jasno zauzimaju stavove o bitnim društvenim pitanjima. Oni su vrlo jasno i na vrijeme dijagnosticirali stanje u Hrvatskoj te su argumentima dokazali da je u Hrvatskoj na vlasti nenarodna vlast i da su potrebne demokratske promjene.
http://www.viktimologija.com.hr/images/prosinac_ZPS_2014/Badnjak_Savska_66_kardinal_Bozani%C4%87_Ve%C4%8Dernji_list.jpg
Konstatirajući i opisujući stvarno stanje u Hrvatskoj koje od Hrvatske čini razvalinu, koje prijeti bankrotom Hrvatske, biskupi bi bili licemjeri i kukavice ako ne bi poslali jasne poruke katolicima pa i zahtjev da se društveno angažiraju, da je neangažiranje a posebno ne izlazak na demokratske izbore svojevrsni grijeh propusta. Takvi ispravni stavovi hrvatskih biskupa izazvali su novi val sotonizacije i napada na Katoličku Crkvu. U tim napadima otišlo se tako daleko da je čak osporeno pravo kardinalu Josipu Bozaniću da primi stopostotne ratne invalide koji već dva mjeseca prosvjeduju protiv politike državnog vodstva koje diskreditira Domovinski rat i njegove vrijednosti. Kardinal Bozanić ih je primio i ponovio ono što je već mnogo puta rekao da se radi o novom grijehu struktura koje na razne načine pokušavaju naturiti povijesnu krivotvorinu da je ova Hrvatska stvorena navodno zaslugama Tite i komunista a ne u Domovinskom obrambenom ratu.
 
Kardinal Josip Bozanić se nije uplašio napada nego je otišao i dalje u svojoj pravednoj borbi za očuvanje nacionalnih vrjednota i istine o Domovinskom ratu. Na sam Badnjak posjetio je stopostotne ratne invalide u njihovom "šatoru", s njima porazgovarao i pomolio se dajući im najveću moguću podršku. Jasno je konstatirao da su oni moralna savjest hrvatskog društva, da se ponovno žrtvuju kako bi sačuvali ono veliko za što su se žrtvovali 90-ih godina. Kardinal Josip Bozanić napisao je i pismo vjernicima u kojima ih je pozvao na izbore te ih je podsjetio da je izlazak na izbore i njihova vjernička obveza, čak da je neizlazak grijeh propusta. Time je želio naglasiti da je za Crkvu važno da vjernici djeluju u društvenom životu i da se bore za pobjedu kršćanskog morala. Zato je Bozanić naveo jasne kriterije na temelju kojih bi katolici trebali izabrati predsjednika ili predsjednicu Hrvatske. S obzirom da je kardinal Bozanić ispravno procijenio da se radi o sudbinskim danima, da je potrebno promijeniti nenarodnu vlast na demokratski način, on je i u Božićnoj propovjedi bio jasan kada je zatražio da se zaustavi djelovanje ideologije razvalina koja je od Hrvatske učinila razvalinu i koja Hrvatsku vodi u propast.
 
Tako jasno opredjeljenje kardinala Bozanića na tragu je povijesnih situacija iz prošlosti kada su kardinali Stepinac i Kuharić u dramatičnim uvjetima kada je bila ugrožena opstojnost hrvatskog naroda i pravo hrvatskog naroda na svoju državu, na samostalnost i svoj identitet upravo svojim djelovanjem stvorili pretpostavke da je 90-ih godina hrvatski narod uspio ostvariti svoje povijesne težnje da stvori svoju samostalnu i suverenu Hrvatsku državu. Veliki kardinal, mučenik i blaženik, Alojzije Stepinac, stao je u obranu prava hrvatskog naroda na vlastitu državu u teškim tragičnim danima kraja Drugoga svjetskog rata kada je to pravo bilo u potpunosti ugroženo. Kardinal Stepinac osuđivao je ustaške zločine i osobno se angažirao da spašava ljudske živote, a žrtva ustaških zločina bio je i njegov brat. Međutim, kardinal Stepinac čvrsto je branio pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu koje je tada bilo u potpunosti negirano. Svojom žrtvom kardinal Stepinac obranio je to pravo i ideja i želja za vlastitom hrvatskom državom živjela je u srcima hrvatskog naroda usprkos komunističke torture i masovnih zločina kojima je kriminalizirana svaka ideja hrvatske države.
 
Hrvatski narod je čekao da se stvore povoljniji uvjeti da bi oživio tu ideju. I to se dogodilo u vrijeme sloma komunističkih režima i nestanka Varšavskog pakta odnosno u vrijeme svjetskog poraza komunizma. Međutim, ponovno se javila komunistička tortura i velikosrpski nacionalizam koji su pokušali ognjem i mačem spriječiti stvaranje samostalne hrvatske države utemeljene na katoličkom identitetu hrvatskog naroda, vjerskim slobodama i višestranačkom demokratskom sustavu. Došlo je do agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku. Poraz ideje samostalne Hrvatske bio bi vjerojatno za desetljeća kraj mogućnosti ostvarivanja povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom. Dakle, kao i 1945. Godine, i 90-ih godina hrvatski narod je živio sudbinske dane kad se odlučivalo biti ili ne biti. I tada je kao i 1945. godine na scenu stupio još jedan veliki hrvatski kardinal dr. Franjo Kuharić. Hrvatska Katolička Crkva na čelu s kardinalom Kuharićem, jer se radilo o opstojnosti hrvatskog naroda, čvrsto je stala iza hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda. Kardinal Kuharić odigrao je sličnu ulogu kao i kardinal Stepinac, mobilizirajući katolike u borbi za hrvatsku suverenost i samostalnost. Bez takvog angažiranja Katoličke Crkve na čelu s kardinalom Kuharićem pitanje je bi li uspjeli Hrvati ostvariti svoje povijesne težnje za vlastitom državom i obraniti Hrvatsku od genocida i agresije.
 
Danas skoro 23 godine kasnije ponovno hrvatski narod živi sudbinske dane, ponovno se obnavljaju političke koncepcije, planovi, ponovno su na djelu nove agresije koje osporavaju katolički identitet hrvatskog naroda, koje pokušavaju nametnuti ateistički svjetonazor kao službeni državni svjetonazor. Nastoji se diskreditirati Domovinski rat i nametnuti krivotvorinu da ova Hrvatska nije utemeljena na vrijednostima Domovinskog rata nego komunističkog antifašizma odnosno da je ovu hrvatsku državu stvorio Tito i komunisti a ne Tuđman i branitelji. Hrvatska je ponovno podijeljena, možda više nego ikad. Hrvatski narod ponovno treba jasan svjetionik, treba mu netko tko ima autoriteta i snage da se suprotstavi nenarodnoj vlasti. Dakle, stvorene su slične prilike kao za vrijeme kardinala Stepinca i kardinala Kuharića, te je potrebno da Katolička Crkva ide istim putem kojim su išli kardinal Stepinac i kardinal Kuharić.
 
Kardinal Bozanić je pozvao na trodnevni post i molitvu za domovinu. Taj dramatični poziv pokazuje da je Katolička Crkva svjesna da je domovina ugrožena, da su temeljne vrijednosti ugrožene. Jasne poruke uputila je i Hrvatska biskupska konferencija u povodu predsjedničkih izbora. Biskupi su vrlo precizno i jasno izrazili kakvu predsjednicu ili predsjednika treba birati. Biskupi su jasno opisali za koje temeljne vrijednosti se trebaju zalagati predsjednički kandidati. Kardinal Bozanić otišao je i dalje u jasnoći svojih poruka. Takvim svojim djelovanjem kardinal Bozanić je učinio velike korake na svom povijesnom putu da postane u hrvatskoj povijesti, uz Stepinca i Kuharića, treći veliki hrvatski kardinal.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Katolički tjednik

Briga Milanovića i Lalovca za branitelje...

 
 
U društvu postoje mnoge skupine dragovoljaca, a pojedinac je često pripadnik više njih. Primjerice dragovoljnih davatelja krvi, dragovoljaca Domovinskog rata, dragovoljno aktivnih u Crvenom križu, Caritasu, HGSS-u… Jedna je i „sudbinska“ skupina kreditnih dragovoljaca „u švicarcima“. Stavili su svojedobno hipoteku na posjedujuću, ili nekretninu u budućem vlasništvu, preuzeli kreditne rate, kako bi dragovoljno podigli kredit. Uvjeti pod kojima su „švicarski dragovoljci“ stavili glavu „na kreditni panj“ i pod valutnu giljotinu u to su vrijeme bili izuzetno povoljni, blagi, milujući - i tako jedno pet šest godina. Onda je franak rastao, a s njim i rate kredita, pa su korisnici s bankama završili na sudu i spor prvostupanjski zapravo dijelom dobili. Ovih dana je pak „Vrag“ naglo poskočio, nadigao  kreditne rate, pa su kreditni „dragovoljci“ zaprijetili demonstracijama, a Vlada promptno reagirala.
http://www.internetvibes.net/wp-content/uploads/02-wd0609-cool-currency.jpg
Objašnjavajući zašto je Vlada tako brzo reagirala na skokoviti rast švicarskog franka u odnosu na kunu ministar financija Lalovac rekao je i ovo: "Vidjeli ste koliko je građana zaduženih u „švicarcima“ razmišljalo o samoubojstvu. Da se to ne daj bože dogodilo, pitali biste nas zbog čega nismo ranije reagirali", izjavio je Lalovac novinarima na Markovu trgu. Baš fino što se naš ministar i Vlada brinu čak i o onima koji „razmišljaju o samoubojstvu“. Ne znam doduše gdje im je pročitao misli, bit će na internetu, ali ovaj se problem podivljalog švicarskog franka hitro rješava. Istodobno druga skupina, prema famoznom „registru“ i puno brojnija, skupina branitelja s podskupinom  dragovoljaca Domovinskog rata, već mjesecima pod šatorom prosvjeduje u Savskoj 66 i po gradu, a njihovi se zahtjevi ne rješavaju nikako, a kamo li hitro. I istodobno ona i ovih dana broji žrtve od te iste pošasti samoubojstva i nikoga nije briga. Ante Deur, predsjednik Zbora udruga hrvatskih gardijskih brigada, tako u Hrvatskom saboru, nakon još jednog „otaljavajućeg“ sastanka Odbora za ratne veterane iznio je kako su se samo ovih dana dogodila dva samoubojstva koje nitko nije evidentirao, a kamo li ih možda pokušao spriječiti. Možda lijepom riječju, možda kakvom podrškom… Dva više-manje.
 
Samo na najavu prosvjeda korisnika „franačkih“ kredita, pred bankama i HNB-om, utvrđenih ugovorom koji je u „pravnoj“ i još kapitalističkoj državi i iznad Ustava, na samu spomen samoubojstva eto države, eto Lalovca, eto Milanovića. Rješavaj. Promptno i predizborno. Ona druga i brojnija, da ne idem dalje, skupina - ona neka se „kiseli“ i nastavi prosvjedovati u Savskoj 66 dok ju je volja, a ako se tko i samo ubije... Jedan više, a možda je važnije ono - jedan manje, ili ne daj Bože, što više ih - manje. Fino jedno društvo u kojemu ima i jednakijih skupina, a kamo li pojedinaca. Jasno je kako ovdje ne ulazim u srž problema niti jedne skupine, već samo u formu njihova rješavanja.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Nedjelja, 20/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1468 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević