Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Ivanu Grubišiću više nije mjesto ni u Hrvatskome saboru

 
 
Besposleni pop, oprostite, umirovljeni, ne samo da „jariće krsti“ već i  „dila“ potpise za predsjedničku kandidaturu kao pravi „don“. Ako je vjerovati medji iz Hrvatske Ivan Grubišić dao je Ivanu Rudi 1.300 potpisa, a prije je tražio od Ivana Sinčića da mu ovaj prepusti svoje za predsjedničku kandidaturu. Iva Rude tvrdi da od nikoga nikakvih potpisa nije primio, niti je kome što dao. Njemu je pak negdje na „terenu“ nestalo pet tisuća potpisa. Još je kandidat Kujundžić u sučeljavanju rekao Sinčiću da su mu potpise skupljali Josipović i Mesić.
http://lokalniizbori.com/wp-content/uploads/2013/03/Don-Ivan-Grubi%C5%A1i%C4%871.jpg
Potpuna predizborna potpisna ludnica, medijski zanimljiva priča koja kako je naglo izbila u javnost tako se brzo i ugasila. Kao da je netko „premro“ od nje pa je, utjecajan kakav već jest, poslao medijsku vatrogasnu brigadu da ju hitno ugasi i sanira zgarište, ali tako da na njemu ne ostane nikakvih tragova. Ne će biti posla za istražitelje.
 
Oko potpisa za kandidaturu ova tri kandidata koji su u krugu moguće njihove „trampe“ dosta je nelogičnosti. Nelogično je primjerice da i uz toliku navodnu popularnost i moralnu „vertikalnost“ Ivan Grubišić nije uspio skupiti „pišljivih“ deset tisuća potpisa. Tim nelogičnije kad se zna da mu je mogao uskočiti i SDP sa svojim aktivistima - odstupi nešto onih koji su skupljali za Josipovića i eto tisuća i tisuća potpisa, ili mu se samo „doturi“ gotove popise potpisa, a i to se može kako su nas sada podučili kandidati. Kako bilo Grubišić je odustao do zadnjega dana držeći upaljenom „vatricu“ moguće kandidature. Bit će mu „prišapnulo“ kako mu ipak nije pos'o „na ljevici“ otimati Josipoviću glasove.
 
Podjednako je zanimljiv i slučaj Ivana Rude, njemu je u kandidaturi i prikupljanju potpisa pomagao sindikalist Ozren Matijašević. Taj je pak itekako iskusan u njihovu prikupljanju - skupa s ostalim sindikalistima skupljao ih je za čak tri referenduma, onaj o Zakonu o radu, zatim „autsorsinški“ te protumonetizacijski. Skupili su sindikati, s njima i Ozren, ukupno blizu dva milijuna potpisa, a sad bi im problem bilo za radničkog kandidata „nabrati“ ih desetak tisuća. Nešto tu na veliko „ne štima“. Ni Rude do zadnjega dana nije odavao kandidata koji će odustati, pa se to ipak dogodilo - čak mu je negdje i nestalo pet tisuća potpisa, pa plus onih 1.300 koje mu je „doturio“  Ivan Grubišić... Da se natjecao i Rude bi, očito je bilo „škrtnuo“ koji postotak glasova u prvom krugu Ivi Josipoviću, a on se toga boji kao groma. Posla za Jamesa Bonda  k'o u priči. 
 
Ima tu još ponešto zanimljivih elementa, ali ne ću o njima - na skliskom su „terenu“. Izgleda kako se ova razmjena kandidacijskih potpisa po načelu „ja tebi ti meni“ ne može pravno sankcionirati - bit će se kandidati u to uvjerili, i oni u prethodnim izborima, pa o tome ovako slobodno i otkvačeno istupaju u javnosti. Kako bilo za svaku je osudu sudjelovanje u tom „biznisu“ zastupnika u Hrvatskom saboru Ivana Grubišića - on se od takvoga amoralnoga čina nikako ne može oprati. Može tek pokušati na način da vrati saborski mandat, jer njegov budući boravak tamo, poglavito „soljenje“ pameti javnosti sa saborske govornice, ubuduće će biti i iritantno i besmisleno. Izazivat će mučninu, a bogme bi tko mogao zgriješiti i štogod opsovati. Svojim griješnim ponašanjem ne bi dakle don Grubišić trebao izazivati grijeh kod drugih, „običnih“ ljudi. Stavljam se u položaj nekoga stranca koji promatra ovdašnje društvo, proučava ga poradi mogućnosti investiranja, kako stoji korupcija, poslovni i ini moral. Kad dozna za Grubišićev slučaj mogao bi zaključiti: Bože, kad su vam takvi popovi, kakvi li su vam tek lopovi!
 

Mato Dretvić Filakov

Smiješno je gledati one koji pokušavaju oponašati Prvoga predsjednika

 
 
Danas nakon petnaest godina od odlaska našega Prvog predsjednika doktora Franje Tuđmana, koji nas je prerano napustio, možemo svi, a pogotovo mnogi stručnjaci i povjesničari, sasvim realno sagledati i pokušati procijeniti njegovu ulogu u stvaranju, obrani i razvijanju hrvatske države. Pritom nam nisu potrebna razmišljanja u stilu što bi bilo da je bilo, jer živimo u onom što danas je, što svaki državljanin Lijepe naše ima, kako živi, koliko je time zadovoljan, gdje je to od očekivanja, gdje od realnih mogućnosti, tko i što je tome pridonijelo, kroz sve ove godine.
http://predsjednicki-izbori.hr/wp-content/uploads/2014/11/Grabar-Kitarovi%C4%87-Kolinda2-e1417352714723.jpg
Neosporna je činjenica da je predsjednik Tuđman, sa svima nama stvorio i obranio Hrvatsku. Bio je to njegov dugogodišnji san, koji je postavio kao svoj prioritetni cilj i zadatak. Budući da to nije moglo ići mirnim, demokratskim putem, bio je prisiljen obrambenim ratom vratiti okupirani teritorij i uspostaviti vlast na cijelom povijesnom, geografskom, nacionalnom  teritoriju, koji je oduvijek pripadao Hrvatima. To mu je uspjelo, uz ne baš veliko i potrebno razumijevanje međunarodne zajednice, koja je često usuđivale neke njegove postupke i nije nam pomagala u obrani od agresora. Predsjednik Tuđman je znao, htio i uz svesrdnu podršku naroda mogao ustrojiti, osloboditi našu državu i ostvariti tisućljetni sam mnogih hrvatskih velikana i običnih ljudi, koji su čeznuli za svojom državom i htjeli biti svoj na svome.
 
Paralelno uz taj proces stvarala se i razvijala gospodarska politika države, što su neki pojedinci i skupine iskoristili za osobno bogaćenje i samim time za osiromašivanje većine državljana Republike Hrvatske. Možda u tom segmentu Predsjednik Tuđman nije imao pravi uvid i nije dovoljno energično, ustrajno i državnički to onemogućio i spriječio. Možda je previše vjerovao onima kojima je to područje bilo dano i povjereno. Bio je previše zaokupljen ostalim državničkim poslovima i međunarodnom priznanju i pozicioniranju nove države. Možda su ga kao i sve nas obmanuli i prevarili “maheri“, „domoljubi“ i veliki Hrvati, koji su se kleli u svoju odanost domovini i s rukom na srcu joj pjevali panegirike, dok su je objeručke sustavno pljačkali i rasprodavali. To su redom svi ratni profiteri, psi rata, izdajnici i veleizdajnici, bogataši čije je kapital stečen na krvi branitelja, na patnji  i boli ratom ugroženih, protjeranih sa vjekovnih ognjišta, raseljenih diljem svijeta, ekonomski i etički uništenih, obespravljenih i osiromašenih građana, domoljuba, rodoljuba i stručnjaka, nužno potrebnih da nas izvuku iz ove opće i posebne krize u koju smo dovedeni činjenjem i nečinjenjem onih koji su za to godinama bili zaduženi, koji su apsolutno odgovorni i koji su nam dužni i obvezni vratiti nadu, dostojanstvo, ponos i stvoriti bolji život i izglednu ljepšu i perspektivniju budućnost našoj djeci i unucima.
 
Za sve ono loše, što su nam sustavno i planski, sve ove godine radili i doveli nas na sam rub egzistencije, na demografski sukcesivni pad, na masovni odlazak mladih stručnjaka u svijet u potrazi za kruhom, u stanje letargije, depresije (društvene i gospodarske), apatije, beznađa, nepovjerenja, siromaštva…, mnogi bi trebali odgovarati i snositi posljedice. Nije dovoljno samo jednog čovjeka, ma tko on bio proglasiti veleizdajnikom i suditi mu. Takvih  izdajnika i veleizdajnika ima, za naše prilike puno, od lokalnih šerifa do visokih državnih dužnosnika, koji su doprinijeli negativnim pojavama u našem društvu i koji na temelju njih danas egzistiraju i sve više se bogate, dok je sve više ljudi i djece gladno. To nije nimalo teško i nemoguće utvrditi. Prljavi novac i ono što ga stvara ostavlja svoj trag, što se ukoliko postoji volja i spremnost, može slijediti i dovesti na sam početak takve netransparentne i nezakonite pojave.
 
Nikakav visoki položaj  pojedinca, njegovo veliko bogatstvo, „ugled“ i „elitni“ društveni status…, ne smiju i ne mogu spriječiti proces i postupke  „svođenja konačnih računa“ i državi vraćanja, otetog što je poslužilo za prvobitni kapital i sav ostali profit stečen na tome. Treba samo postojati volja, opredjeljenje, ustrajnost, vjerodostojnost etička načela, odgovornost i iskreno služenje narodu, koji je na demokratski način izabrao svoju vlast  na čelu države, i podržao njene istaknute pojedince, kako pozicije, tako i oporbe. Svi se oni pozivaju na dr. Franju Tuđmana i zagovaraju tuđmanizaciju ili detuđmanizaciju, kako, kome, kada, s kim i gdje odgovara, malo ga hvale, malo ga kude i zamjeraju, pa opet obrnuto. Mislim, da se s time ne može i ne smije igrati po stranačkoj ili osobnoj potrebi, isključivo za svoju promidžbu i korist. Neki ga čak pokušavaju i imitirati. To bi bilo smiješno, da nije neukusno, groteskno, krajnje nehumano i pomalo žalosno, pogotovo kad „skidaju“ i uvježbavaju njegove pokrete, geste, artikulaciju i stil obraćanja narodu. Namjera im je čak i time zavarati narod. U pomanjkanju Plana i programa rada kao budući predsjednik države, u neimanju prave vizije, nedovoljnog znanja, kompetencije i kompeticije, bez trunka državničkih vještina. Otimaju se za vrlinama onoga kojeg narod cijeni i poštuje, jer im je stvorio i dao državu na upravljanje i za život dostojan čovjeka.
 
Mislim, da je demokracija dovoljno razvijena i dovoljno spremna, nakon dvadesetak godina i svih iskustava, dobro odraditi svoj prvenstveni zadatak. Treba joj samo dati priliku. To ćemo najbolje i svrsishodno pokazati masovnim izlaskom na predstojeće predsjedničke izbore i po vlastitoj savjesti zaokružiti onog kandidata, za kojeg mislimo kako će se najbolje brinuti za nas, kako će nas svugdje i uvijek dostojno zastupati, biti domoljub, braniti nacionalne interese, koga se nećemo sramiti zbog njegovih gafova, neznanja, nacionalističkih, šovinističkih stavova, balkanskog mentaliteta, utilitarističkog osobnog stremljenja, koji će uvesti red u državi, za kojeg ćemo pravno biti svi jednaki,kojemu ćemo vjerovati i biti ponosni na njega. Nitko nam ne mora pokazivati i upućivati nas koga izabrati. U toj našoj odluci bi trebao prevladati dosadašnji sveukupni rad, zalaganje i svi ishodi na funkcijama koje je predsjednički kandidat obavljao, kao i njegova osobnost i osobitost, bez ikakvog utjecaja njegova političkog opredjeljenja, ideologije, životne filozofije, svjetonazora i porijekla, bez  obzira tko ga podupire U Hrvatskoj, Europi i svijetu.
 
Mi sada, na predstojećim izborima, neposredno odlučujemo o našoj sudbini, za idućih pet godina, zato bi bilo dobro, poželjno, primjereno i odgovorno da svi izađemo na ove izbore i ponovo budemo jedinstveni u tom masovnom izlasku. Pokušajmo, radi sebe samih, svoje opstojnosti, vjerodostojnost i zrelosti, pokazati to jedinstvo u našoj odluci, da  u prvom krugu izbora to demokratski odradimo, bez obzira koga će tko zaokružili na izbornoj listi. Time ćemo pokazati da je zadnja i jedino ispravna i točna ona odluka koju donese sam narod, bez ičijeg utjecaja, na temelju spoznaje svakoga posebno, a ne nametnute ideje, preporuke ili tuđeg stava, bez obzira čiji je, kao ni igre po dogovorenom i napisanom scenariju poznatog scenariste, „režisera“ svih režija i muljaža balkanskog tipa, koji ne preže ni pred čim, niti pred kim, kojemu je stalo jedino do njega samog i materijalne iskoristivosti svakog, što mu jača moć i utjecaj, a što država pri tom propada, što imamo sve više sirotinje, što je negativni demografski prirast svake godine sve veći, što Hrvati nestaju, na mnogo načina, to nije njegova ili njihova briga, mislim na grupaciju oko njega, koji su „demokratski“ izabrani i sada opet kuju jednu od svojih zavjera, sa dugoročnim ciljem: ovladati svim strukturama, na svim nivoima i na „demokratski“ način sve nas staviti u ropski položaj, kako bi  bespogovorno služili tajkunima koji odlučuju tko će njihovim posredstvom  vladati Hrvatskom.
 

Ankica Benček

Državni vrh Hrvatske pomaže ostvarivanju Memoranduma 2

 
 
Govor na Prvom interdisciplinarnom znanstveno-stručnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom Hrvatski istok u Domovinskom ratu - iskustva, spoznaje i posljedice u Osijeku 4.-5. prosinca 2014.
Nema nikakve dvojbe da su herojski branitelji Vukovara ali i svi oni koji su ostali u Vukovaru do zadnjeg trenutka svojim junaštvom obranili hrvatsku državu i hrvatsku slobodu te da će zbog toga Vukovar za hrvatski narod uvijek biti mjesto ponosa, sveto mjesto u Hrvatskoj junačkoj povijesti. Na žalost, također nema nikakve dvojbe da moćne snage unutar hrvatske države koje drže značajne pozicije u političkim, društvenim, medijskim, kulturnim i drugim institucijama sustavno pokušavaju obezvrijediti vukovarsku epopeju i vrlo smišljenim krivotvorinama pretvoriti vukovarsku epopeju u navodni građanski rat, ukinuti razliku između agresora i žrtve, čak ići tako daleko da srpskog agresora pretvaraju u žrtvu a Hrvate u agresora. Takvo djelovanje, takva unutrašnja agresija na Vukovar i istinu o Vukovaru značajno pomaže obnavljanju i provođenju nove velikosrpske agresije na Vukovar.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2014/10/mesjospars.jpg
Hrvatski predsjednik Josipović i oni koji podržavaju njegovu strategiju prihvatili su strategiju Borisa Tadića, bivšeg predsjednika Srbije, pretvaranja velikosrpske agresije u građanski rat. Postupno su prihvaćane i druge brojne krivotvorine koje bitno ugrožavaju hrvatske nacionalne interese. Hrvatski državni vrh i hrvatske institucije legalizirali su pravo Srbije da aktivira optužbe i presude vojnih sudova zločinačke JNA te da raspisuje međunarodne potjernice za hrvatskim braniteljima na temelju kojih je uhićen i osuđen Veljko Marić koji služi dugogodišnju robiju u Srbiji za događaj koji se dogodio u Hrvatskoj u obrani od velikosrpske agresije. Sve to suprotno je hrvatskom Ustavu i zakonima koje je hrvatska država donijela još 1991. godine u kojima je utvrđeno da Hrvatska ne priznaje nikakve pravne akte bivše SFRJ niti vojnih sudova zločinačke JNA. Suprotno tome, hrvatska vlast je u sporazumima sa Srbijom omogućila i legalizirala progon hrvatskih branitelja i pravo tužiteljstva Srbije da istražuje i progoni hrvatske branitelje. Da bi se spriječila još jedanput takva neustavna praksa Hrvatski sabor je donio ponovno Zakon o ništetnosti pravnih akata bivše SFRJ i vojnih tužilaštva i sudova. Na žalost, ni taj nov Zakon nije spriječio moćne i dobro raspoređene snage koje sustavno sotoniziraju Domovinski rat, hrvatske branitelje i koje sustavno nameću krivotvorinu kojom se velikosrpska agresija i genocid pretvara u građanski rat u kojem se ukida agresor i žrtva i sve se svodi na nekakav građanski rat. Kolike su moćne te političke snage pokazao je i predsjednik Republike Ivo Josipović koji je od Ustavnog suda tražio da poništi taj Zakon pod obrazloženjem da on krši ustavna prava branitelja jer im onemogućava da dokazuju svoju nevinost pred srbijanskim sudovima.
 
Prošle su dvije godine od tog zahtjeva predsjednika Republike, kako Ustavni sud nije stavio na razmatranje Josipovićev zahtjev, Josipović  je ponovno izrazio svoje nezadovoljstvo ponovno tvrdeći da je taj Zakon pogrešan jer omogućava hrvatskim braniteljima, u slučaju da su optuženi, pred srbijanskim sudovima da dokazuju svoju nevinost, te da im se time krši jedno od temeljnih ljudskih prava- pravo na obranu. Dakle, već dugo vremena pokušava se nametnuti laž kao istina a istina pretvoriti u laž. Dakle, nema dvojbe da postoji unutrašnja agresija koja želi srušiti vrijednosti Domovinskog rata i Domovinski rat pretvoriti u nekakav rat u Hrvatskoj u kojoj nema ni agresora ni žrtve, u kojem su svi činili zločine i koji navodno treba završiti da se svatko svakom ispriča i da se krene u budućnost i stvaranje nekog novog zajedništva sa Srbijom kao da se ništa nije dogodilo.
 
Cijelo vrijeme vodi se prava medijska i politička hajka protiv branitelja Vukovara. Ne postoji ni jedna pogrdna riječ u hrvatskom jeziku kojom nisu „počašćeni“ branitelji, osobito vukovarski. Lažno su optuženi da su „rušitelji pravne države i demokracije“, da su „balvanaši kao i Martićevi balvanaši“, „harambaše“, „grobari demokracije“, „hrvatska sramota“, da su ne samo ustaše nego i nacisti, da su diskriminatori i mrzitelji Srba, da fašiziraju Hrvatsku. Svaki dan u izjavama državnih dužnosnika, nevladinih udruga, medija izmišljaju se novi lažni povodi kako bi se sotonizirali branitelji. Izmišlja se navodni kontinuitet genocid­noga djelovanja hrvatskog naroda te se borba za obranu hrvatsk­oga Vukovara lažno prikazuje kao kontinuitet hrvatske genocidne politike te se Srbi iz agresora pretvaraju u žrtvu hrvatske geno­cidne politike. Takvu protubraniteljskom djelovanju suprotstavio se i Josip Bozanić, koji se upitao: „Što nam strah od branitelja, koji su krvlju gradili Domovinu, govori o stvarnoj moći postojećih struktura?“ te je dodao: „Ne znači li sustavno ponižavanje žrtve branitelja i poigravanje s njima, u zadnje vri­jeme po starim već viđenim metodama, zapravo činjenicu da se u njima krije nesaglediv potencijal za izlazak naše Domovine iz krize u koju je dovedena?“ Na žalost, ta važna poruka kardinala Josipa Bozanića o no­vom „grijehu struktura“ prešućena je, a grješne strukture nastavile su još grublje svoju antibraniteljsku politiku.
 
Glavni su krivci za takvu politiku ključni ljudi državnoga vrha, predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Repub­like Ivo Josipović. Premijer Zoran Milanović pogrješno tumačeći Ustavni zakon, zapravo kršeći ga, silom pokušava ćirilicu namet­nuti Vukovaru. Hrvatski branitelji tomu su se usprotivili, više puta su tražili, čak i molili, Vladu da državnom silom ne nameće ćirilicu te da ne potiče međunacionalne sukobe koji ne koriste ni Hrvatima ni Srbima. Vukovarski branitelji već više od godinu dana upozoravaju Vladu na štetnost i pogubne posljedice njezine politike koja ne vodi računa o novim velikosrpskim pre­tenzijama i činjenici da postoji Memorandum 2, ali i izjave predsjed­nika Srbije da je Vukovar srpski grad te da u skladu s tom poli­tikom Srbi ćirilicu smatraju svojom pobjedom kojom će obilježiti Vukovar kao srpski grad. Vukovarski branitelji tražili su i traže da Hrvatski sabor raspravlja o problemu, dobili su potporu i 53 zastupnika, ali sve se to ignorira, ignorira se i 650.000 građana koji su se izjasnili za referendum.
 
Točka na i takve politike je i presuda Općinskog suda u Vukovaru predsjedniku Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara Tomis­lavu Josiću. Josić je kažnjen zatvorom u trajanju od osam mjeseci, uz uvjet kušnje od dvije godine, zbog toga što je navodno medijskim istupima poticao na skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Takva je presu­da prava politička presuda sa svrhom onemogućavanja političkog djelovanja Stožera i braniteljske populacije, ona je pokušaj širenja straha i stavljanja flastera na usta hrvatskim braniteljima. Najav­ljuju se nove represije. Kazne zatvora zbog događanja 2. rujna pri­jete još četvorici Vukovaraca. Među njima je hrvatski branitelj, otac dvaju poginulih sinova, kojem prijeti zatvor do dvije godine.
 
Mnogi događaji koji su prethodili kriminalizaciji i sudskom progonu nisu slučajni. Oni su trebali pripremiti javno mišljenje i opravdati represiju koja se pripremala. Navest ću neke karakteristične događaje. Na skupu koji je organizirala Vesna Teršelič, lažno su optuženi hrvatski bran­itelji, kao navodni krivci što je „zaustavljen proces pomirenja“ te za „otvoreno iskazivanje nesnošljivosti prema srpskoj manjini koji je navodno dubo­ko poremetilo međunacionalne odnose“. Na tom skupu zatraženo je dalje procesuiranje zločinaca na objema stranama te je ponovno potvrđena politika izjednačavanja zločina, zapravo oživljena je stara antihrvatska platforma da je borba za istinu o Domovinskom ratu i iznošenje istine navodno širenje mržnje prema srpskoj man­jini. Da državni vrh takvu politiku Documente prihvaća kao svoju politiku potvrdile su i izjave Ive Josipovića, da su Vesna Teršelič i Documenta savjest hrvatskog društva, da Documenta radi po pravilima koje je Josipović osobno napisao, visoka odličja Vesni Teršelič i Documenti, te podrška njenom prijedlogu da se čak ukine naziv Domovinski rat jer iritira Srbe te da se preimenuje u Rat u Hrvatskoj. Takva politika trenutačnog  državnog vrha Hrvatske glavni je krivac obnavljanja i jačanja nove velikosrpske agresije na Vukovar.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Ponedjeljak, 10/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1156 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević