Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Ne zna se tko lijeniji

 
 
Picula je najbolji, Picula apsolutni pobjednik, doduše na gubitničkoj listi. Picula će potjerati Zorana Milanovića, Picula rješenje problema, Picula najbolji drug mehkoga hadezeovca Davora Stiera, oni su spašavali(!) Hrvate u BiH. Piculu već izvikala riječka ćelija za partijskog genseka. Picula sam zasad ne bi, poslije Zorana na čelo Partije, ali bi želio biti „dio rješenja problema“. Milanović ga nije volio pa ga stavio na peto mjesto eu-liste. A to je neistinito. Možda ga nije volio, no lani ga bio stavio na prvo mjesto, pa su partijski glasači, bit će nevični tzv. „preferencijalnomn“glasovanju, kad je već prvi partijaš „preferencijalno“ i zaokružili toliko tisuća puta, najviše. Ili je zaokružen najviše sjedeći na prvom mjestu liste, baš stoga što su glasači partijaša preferencijalno razumjeli - ispravno: CK listu sastavio, odlučio - zaokruži prvoga na listi.
http://novovrijeme.ba/wp-content/uploads/20579.jpg
Tonino Picula
 
Doduše Milanović mu je pritom značajno pomogao, što se prešućuje, pa je na tu listu stavio sve same pik zibnere, uključiv ministra Jozu - haesels-eldeovca koji se prodaje za haenesovca. I dobi Picula na prvome mjestu partijske liste - „preferencijalne „ glasove. Pa mu to nadigne rep. Mediji ga, kako su se okretali od Zorana još napuhnu, dodaju mu značaj, pa Picula Mali odjednom postane Veliki. Napuhalo Piculu do veličine cepelina. Sve su oči uprte u Piculu, pa se i Picula malo ustobočio. Ne će on biti predsjednik SDP-a, što je već pokušao, nego će, valjda, odlučivati tko će to biti.
 
Račanov Tonino
 
Tko je Tonino Picula? Račan ga izmislio i ničim izazvan imenovao za ministra vanjskih poslova – trebao mu netko tko će ga bespogovorno, i više od toga, slušati, a u posao se ne će pačati. Anegdotalno, kažu upućeni, ni klamerice za Ministarstvo vanjskih poslova nije kupovao bez Račanova odobrenja. Vrhunski posao ga strefio dvijetisućite, odlučivati nije morao, a putovati se svijetom moglo. Nije se morao ni rano ustajati, Račan je bio, kao i svi diljem svijeta vladajući komunisti, noćni tip. Nije se doduše ustajao tako kasno k'o Koba, taj nije počinjao dan prije dva popodne - to mu je bio cik zore - ali prije jedanaest nije dolazio na posao, što je uzimajući u obzir razliku u vremenskim zonama skoro isto. Pogledajmo samo Račan-Piculinu vanjsku politiku od dvijetisućite do dvije i treće. Najprije onaj zagrebački balkanski „sumit“, koji je zacrtao balkanoidno ponašanje kasnijih hrvatskih vlada, uključivo Sanaderovu i Kosoričinu, a naročito obnovu za Josipovića i Milanovića. Prodaju ili u najmanju ruku nepotrebno kompliciranje oko granice s Crnom Gorom, poglavito što je to uglavljeno u Mesićevoj, nešto kasnije „sukreaciji“  kako Crnogorci nisu napadali Dubrovnik. I nisu - samo su ga i okolicu „malo“ rušili i spaljivali i civilno stanovništvo i branitelje odvodili u roblje.
 
Na „privremenu“ upravu Crnogorcima je dano 250 četvornih kilometara mora i epikontinentalnog pojasa više od tisuću četvornih kilometara. Onda taj sporazum Račan-Drnovšek, za ministriranja ministra Picule. Doduše nitko ga, naročito ne Račan, za ništa nije pitao, no mogao je pitati sama sebe pa podnijeti ostavku. Ali nije. Odnos prema Bosni i Hercegovini za ministriranja Tonina Picule urušio se do nebrige uz debelu asistenciju Stipe Mesića, kasnije i „sukreatora“ Sanadera.
 
Najljeniji SDP-ov zastupnik, ne računajući Milanovića
 
Nakon gubitka državnih izbora 2004. SDP nakon lokalnih Piculu ustoličuje u nekoj koaliciji, za gradonačelnika Velike Gorice. Bila i ta „topla“ skromna priča. Skromni stan u jednom od goričkih „golubarnika“, skromna ženica i pas „floki“ „avlijaner“ što rek'o dr. Pezo, spašen u Oluji. Ma odsječak biografije ne za gradonačelnika grada nastalog na milenijskih nanosima Save već za neku Bijelu  kuću.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/13038/bandic_u_crkvi_u_studenskom_gradu.jpghttp://makarska-post.com/wp-content/uploads/2013/09/antifasisti11-2408_595483S0.jpg
Milan Bandić - prijepodne u crkvi, poslijepodne nosi bedž zločinca Tite
 
Kao gradonačelnik se pokazao neuspješnim pa je naredne izbore izgubio. Goričani su bili zamijetili kao prečesto i predugo „galba“, marenda u obližnjem restoranu koji je posluživao mediteranske delicije na savskom šljunku. Ubrzo je kupio i stan u centru Zagreba  pa je postao možda i svjetski raritet - jednim gradom je vladao iz drugoga. Onda se vjenčao (nova ljubav) negdje oko Bermudskog trokuta za nekoga krstarenja i o tome medijima poslao slike. Natjecao se nakon što je Račan otišao „preko  rijeke“ i za šefa SDP-a, ali neuspješno, potukao ga Zoka. Izabran je 2007. u Hrvatski sabor i tamo bio, kako točno, prema pisanju VL-a konstatira Milanović bio jedan od najlijenijih zastupnika SDP-a. On, naravno, sebe ne vidi pa se među takve ni ne ubraja, a boravio je u Hrvatskom saboru rijetko. Sve u svemu Tonino Picula tipičan je Račanov kadar. U međuvremenu je  stekao i ponešto iskustva oko tih međunarodnih odnosa i politike pa ne razumijem zašto ga nisu „autsorsali“ za veleposlanika u neku mirnu zemlju. Za eventualnog Milanovićeva nasljednika, naročito s obzirom na trenutačno užarenu atmosferu u Partiji, sa stajališta Partije, sigurno nije. Sa stajališta političke konkurencije odličan bi bio izbor.
 
Molba Bandiću za povratak u Partiju
 
Usput, potpuno  isto vrijedi i za izravno samoproglašenog Milanovićeva konkurenta Komadinu, kažu također ljubitelja  produljenih marendi. Osobito nakon što je rekao kako bi bio šef Partije, ali ne bi nikakvu ulogu u vlasti. Uostalom svi su vidjeli kako je s ministarskog mjesta utekao glavom bez obzira. Treba poštovati njegovu obranu Linića, no to nije kao što se vidi ni do zadnje kaplje znoja a kamo li „krvi“. I Komadina bi bio dobar izbor za političku konkurenciju.
 
Bernardić kao novi mandatar umjesto Milanovića o čemu sanjaju već potpoljeni  HNS-ovci(ke)? Mladca koji je, što sam što uz Milanovićevu asistenciju pogubio sve izbore u Zagrebu i temeljito  stanjio SDP, za mandatara i sanjati je neozbiljno. To „mladića“ sanjaju ostarjele „haenesovke đevojke“, no one takvoga više nemaju čime platiti stranka im na oko jedan posto, a promili se u politici uglavnom ne računaju ma koliko visoki bili. A još kad Ratko izađe! Tko onda još ostaje? Doktor od „zdravlja“ Rajko Ostojić? Možda za njim krenu partijske „mase“, ali biračke treba zaboraviti. Doktor „spori“ Mirando, Josipovićev spavač u Milanovićevu  gnijezdu? Njega bi birači teško izabrali i za predsjednika mjesne zajednice. Ostaje nam jedino Predsjednik  Hrvatskoga sabora Josip Leko. Kažu on je i Josipovićevo prijelazno rješenje za SDP dok  opet ne nađu nekoga mladoga i lijepoga, ali poslušnoga. S ovim su glede poslušnosti „fulali“. Taj ne sluša ni samoga sebe.
 
Ako pak Leko postane prijelazno rješenje, nadaje se jedan mali hrvatski SF: Vrati Leko Bandiću pripadajuću mu knjižicu od „socijaldemokracije“, štoviše zamoli ga da se vrati, pa nam eto možda budućega „gradonačelnika Hrvatske“. Bedasto: Hrvatska nije grad, već ima i nešto zemlje, oranica, šuma, dakle „guvernera“. Najprije iza ponoći trk na Medvednicu, još stigne i na zornicu, dopodne, kako reče  gradski hadezejac Mikulić kleči za Stepinca, popodne  nosi Titin bedž, u ponoć je s darkerima, negdje ubaci i zelene, žute i crvene. Sve vragove. Uostalom ostalo mu je, socijaldemokratu jednom još točno sedamdest i šest života. A koliko je vama?
 

Tomislav Gradišak 

Potrebniji mu je kurs iz povijesti kovača Đure i kurira Slavka

 
 
Iz Ministarstva vanjskih poslova kažu da ne postoji zabrana u vezi s tim čiju se fotografiju ili sliku može držati na policama i u radnoj prostoriji veleposlanika. Postoji Zakon o grbu, zastavi i himni koji kaže da se u središnjoj prostoriji veleposlanstva drži hrvatski grb. 'Ako se neka fotografija, djece, Zagreba ili neke treće osobe, drži na stolu, kaminu ili policama, Zakon to ne brani', kažu Pusićkini diplomatski stručnjaci iz MVP-a sa Zrinjevca. Zakon, ukratko, izrijekom ne zabranjuje isticanje fotografije Josipa Broza pa je 'lijevo nasađeni' veleposlanik RH Ivo Goldstein to i iskoristio pokazavši demokratskom svijetu u kom smjeru ide 'naša' vanjska politika. Dakle, neki drugi, uvjetno rečeno 'desno' orijentirani veleposlanik bi po toj MVP-logici mogao držati i sliku Poglavnika Ante Pavelića jer 'izrijekom nije zabranjena'; zar ne!?
http://mm.salon24.pl.s3.amazonaws.com/92/fd/92fdd29c45bbe4f50ffccdcd850f76cf,2,0.jpg
'Fokus' na Radmanovoj 'telki': Nakon nekoliko mjeseci stanke i konačno, sinoćnjeg prikazivanja posljednje epizode dokumentarnog serijala o komunističkim zločinima (za vrijeme Titine satrapije), urednika i redatelja Krešimira Čokolića, kao amortizer prethodnoj slijedila je emisija 'Fokus'. Radmanovi gosti, akademik Vladimir Đuro Degan - 'bosančeros', povjesničar Hrvoje Klasić, socijalni psiholog De(j)an Ajduković trudili su se dati objektivno mišljenje o teretu nasljeđa totalitarnih režima te njihovom utjecaju na hrvatsko društvo i podjele.
 
Naravno, bio je to lukavo smućkan Radmanov 'melem na komunističku ranu'. Odmah nakon emitiranja 'privremeno cenzurirane' četvrte epizode o zločinima komunista, udbaško-komunistička mašinerija s Prisavlja trebala je 'objasniti' hrvatskom narodu kako komunistički vrag, eto, nije tako crn kako se priča, ili drugim riječima, kako drug Tito nije bio veliki zločinac nego ustvari veliki državnik! Povijest nije crno-bijela nego je veoma nijansirana, poput nebeske (LGBT) duge, ovisno o tome kako tko i s koje pozicije na povijest gleda; tako sinoć 'reče i ostade živ' nadobudni povjesničar Hrvoje Klasić!
 
Interesantno, nitko od Radmanovih probranih gostiju ni jednom riječi nije spomenuo da je ta 'komunistička povijest' punih 45 godina bila izrazito crno-bijelo obojena a jednostavno zato jer su komunistički zločini bili prešućivani a stratišta zatrpana i neobilježena. Pričati javno o takvim zločinima u to mračno doba bilo je kažnjivo djelo; onaj tko bi o tome pričao crno mu se pisalo! Međutim, ima još nešto što itekako utječe na veličinu tereta naslijeđa totalitarnih režima: Prešutjeti zločin jednako je njegovu počinjenju a još gore je izmisliti zločin pa ga pripisati drugome a u tome su komunisti i njihovi sljedbenici bili i ostali pravi majstori, par exellence!
 
Zaključimo, više od tisuću komunističkih mahom prikrivenih stratišta diljem 'regiona' po komunističkim 'istoričarima' nije ni postojalo, ni de iure, ni de facto. Po njima to su bili izmišljeni mitovi narodnih neprijatelja kako bi se degradirao plemeniti antifašizam, kako Mesić i Josipović vole reći, čist poput suze!? Povijest je dugih 45 godina bila izrazito komunistički monopol jer su je do 1990. 'crno-bijelo' mogli i smjeli pisati samo režimu podobni kripto-autoriteti poput primjerice karlovačkog 'istoričara' Đure Zatezala, seoskog kovača po struci a danas ju pišu 'navrnuti' hrvatski povjesničari poput Goldstein-ovih, oca - svršenog bibliotekara i sina 'HR ambasadora' u Parizu koji u svom uredu i danas drži Titinu sliku de facto!
http://www.skdprosvjeta.com/lib/img.news.php?id=296https://hampedia.org/images/thumb/5/5d/Blacksmith.gif/280px-Blacksmith.gifhttp://www.dnevno.hr/services/FullImage.ashx?path=/slike/galerije/details/vijesti_45/cetniciantisemitizam_1319/&filename=cetniciantisemitizam_1_20130727_1214018007.jpeg
Dok se s jedne strane komunistički zločini i dan-danas prikrivaju, minoriziraju, čak i prešućuju, zločini-čak i oni izmišljeni, počinjeni od strane ustaškog režima napuhavaju se do mitskih veličina s ciljem da se apostrofira genocidnost hrvatskog naroda. Kako se je pisala povijest u prošlom režimu a i danas se tako piše, najbolji je primjer komunistički mit o ustaškom zločinu poznat kao 'Šaranova jama'!? 'Repetitio est mater studiorum' tj. 'ponavljanje je majka znanja', pa stoga ponovimo…
 
Gordan Zubčić, Slobodna Dalmacija, lipanj 2010., piše sljedeće: „Karlovački historičar, dr. Đuro Zatezalo (inače, kv-seoski kovač, nap. a.), u svojim djelima (pisanim ponajviše u egzilu, od 1990. u Beogradu, nap. a.) navodi kako su ustaše od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine, u samo 132 dana, u sustavu logora Gospić-Velebit-Pag pogubili 40.132 osobe, među kojima su gotovo 95 posto činili lički, kordunski, banijski i slavonski Srbi, te gotovo 2000 Židova iz Zagreba, Karlovca, Varaždina i današnje BiH, 88 Hrvata i manji broj žrtava drugih nacionalnosti s područja tadašnje NDH. Poratna zbivanja donijela su (pre)naglašeno i politikom obilježeno sjećanje na žrtve Jadovna, koje je uključivalo i potresne dolaske članova obitelji ubijenih na same rubove jama, pogotovo po zlu najpoznatije Šaranove jame….“
 
Evo sad i odgovora na taj komunistički mit, opaku izmišljotinu: „Jedini problem u priči o Šaranovoj jami, a na sličan način i u cjelokupnoj paradigmi hrvatskog života u šaranovim jamama, jest krajnje jednostavan. Naime, SPELEOLOŠKA I DRUGA ISTRAŽIVANJA - PRIJE I NAKON 1990. - UTVRDILA SU DA SE U ŠARANOVOJ JAMI NE NALAZI NITI JEDAN LJUDSKI KOSTUR. S ovom jednostavnom i lako provjerljivom činjenicom (postoji i video-zapis, nap. a.) upoznati su svi zainteresirani, naročito oni (poput Pupovca, Mesića i ine antihrvatske klateži, nap. a.) koji dižu najveću i sve učestaliju javnu dreku oko Šaranove i drugih naznačenih šaranovih jama u Hrvatskoj. Što bi to trebalo značiti? Da se radi o ludima i zbunjenima? Ne, nikako! Radi se o svjesnoj, sustavnoj i stručnoj razgradnji hrvatskih državnih, nacionalnih i socijalnih interesa, a Šaranova jama i šaranove jame sredstva su pomoću kojih se to ostvaruje. Ili kako narodna izreka kaže: 'Tuku nas i tući će nas sve više, dokle god pristajemo to podnositi i plaćati'(prof. Josip Jurčević, dr. sci.)!“ Eto, predsjednik nam države ovih dana putuje u temeljito lustriranu državu Poljsku na veliku svečanost povodom 25 godišnjice rušenja Berlinskog zida a u 'njegovoj' Hrvatskoj stanje nepromijenjeno; kao da se još ni jedan kamen s tog zida nije urušio!?
 

Damir Kalafatić

Pokažite mi jednu urbanu feministicu kad ju na njivi sretnete

 
 
Poplavu u Slavoniji drži „prirodnom pojavom“, a moglo se razumjeti kako smatra da bi bilo dobro kad bi ih bilo više, jer poplavne rijeke donose hranjivi mulj. Posavina joj je dakle nešto kao dolina Nila. Stigao je već i odgovarajući komarac koji prenosi virus Zapadnog Nila koji pak donosi groznicu ponekad i sa smrtnim posljedicama. „Održivi razvoj“ već je tu - tko ne strada u povodnju mogla bi ga dotući boleština.
https://i.ytimg.com/vi/8_hE9UbjeO0/mqdefault.jpg
Prvo, govoriti o korisnosti poplava u ozračju ovih biblijskih, kad su nosile smrt, potpuno razarale kuće, rastjerale stanovništvo, uništavale usjeve, donijele mogućnost širenja zaraznih bolesti… i više je nego degutantno. Tako govore i bešćutno postupaju totalitaristi svih boja, uključivo i zelene. Drugo, kad su poplave već tako korisne predložit ću kriznom stožeru da posebno za nju, ukoliko je vegetarijanka što je za očekivati, na poplavljenom području ostavi netaknutu površinu s najviše mulja od hektar dva, koliko već može „popasti“ tijekom godine. Pregleda ju se da se ne bi nataložila i kakva „korisna“ muljevita mina, pa ju sanitarci u zaštitnim skafanderima zasiju i posade presadnice. I eto zdrave hrane, „zeleni“ i „zelena“ bi ju jedino sami morali doći ubirati, „pasti“, kako znaju i umiju, iako sumnjam da su njihovi „teoretičari“ i to samostalno i osobno u stanju učiniti.
 
Kratki kurs iz povijesti poplava
 
Nego nešto o tom poplavnom i svima poznatom Nilu jednoj od najslavnijih rijeka po potamskoj civilizaciji. Na njoj i još njih nekoliko u današnjim Iraku, Indiji i Kini… je tisućama godina prije Krista otpočeo taj „neodrživi razvoj“. Grada, države, poreza, matematike, prvenstveno za „porezne“ izračune, itd. Bit potamske povijesne priče je u racionalnoj kontroli poplave, a ne samoj poplavi, činjenici da se suha zemlja irigacijskim sustavima mučila, „neodrživo“, suha ispucala zemlja i pustinja. Koliko li je pustinjskih miševa još onda „neodrživo“ stradalo? Da ne bi takve civilizacije ni gradova, a možda ni sela održao bi se razvoj u stadiju ljudožderstva. Ogladniš, ništa od živine s kamenom ne dohvatiš, suša, nema ni trave, pa zvekneš susjeda, možda i bližeg rođaka i ispečeš jer vatra je već bila tu - jedna neodrživa vatra. Možda bi to bilo i dobro, jer bez gradova i države se ne bi razvili, primjerice, ni totalitarizmi, marksizmi-lenjinizmi, staljinizmi, plagijati poput fašizma i nacizma, a ne bi bilo ni zelenog totalitarizma. Preživjela bi možda žabica gatalinka ako bi se pečena-nepečena gadila ljudožderima.
 
Malo o nasipima i „kanalizaciji“ na Zemljici
 
Onda ta nisko zemska Nizozemska. Prokletnici, isušivali su more, izgradili čitav sustav nasipa, uništavali morske organizme od planktona do predatora na vrhu hranidbenog lanca. I na otetoj moru i isušenoj zemlji tulipani su zasadili tulipane te postali jedan od najvećih proizvođača hrane u Europi i svijetu. Trebalo bi im srušiti te nasipe, vratiti iz mora još preostalu raznolikost, a Nizozemci neke plivaju. Evolucionisti će ih uvjeriti kako bi im nakon dostatno vremena narasle peraje i škrge čime bi samo povećali biološku raznolikost, kružeći kao ribe oko još preostale Nizozemske, ako bi od nje  štogod  suho preostalo.
 
Glede te posvemašnje „kanalizacije“ o kojoj je zelena gospođa u crnom također zborila u ozračju povodnja u Cvelferiji, podsjetit ću na dva vjerojatno, zasad najzlokobnija kanala - Sueski i Panamski. Neki idioti su spojili inače i ionako spojena mora. Pa ribe više ne moraju oko Rta Dobre nade u Sredozemno već plivaju kraćim putem, što utječe na smanjivanje njihove kondicije, postaju ljenije, možda kao takve i izumru. Druge proklete ribetine dohvate žderati autohtone iz Sredozemnoga mora pa će ih istrijebiti, a kad im ponestane hrane i same izumrijeti. Što je činiti do li pod hitno, dok još nije kasno, zatrpati ta dva kanala, dok se razvoj iole može „održati“. Neka to u dobrovoljnim radnim akcijama s lopatama učine svjetski zeleni.
 
Još i ta „kanalizacija“ osobito Njemačke koja traje već stoljećima. Bitno su si Nijemci različitim kanalima, recimo Kielskim, kanalom Rajna-Majna-Dunav i drugima smanjili troškove prometa pa i tako postali najmoćnija europska država. Sve im to treba zatrpati, a ne se s kanalom Dunav-Sava nastojati prikopčati na europsku, prvenstveno njemačku kanalsku mrežu. Vratimo se poštanskim kočijama, a najbolje bi bilo „prometovati“ pješice. Pinklec na rame, batinu u ruke, pa put Rotterdama.
 
Kontrola vode kap po kap
 
Primjer kontrole vode iz suvremenosti. Ima jedna relativno mala ali moćna država. Raspolaže s najsuvremenijim tehnologijama doma i po svijetu, kapitala joj barem ne nedostaje, kažu ni ona bomba. Ali, sve mi se čini kako je najvažnija činjenica ta što je uspjela ovladati vodom, „zarobiti“ ju, pa kao i Egipat prije tisućljeća, navodnjava, kontrolira pustinju. I u Negevu možda, žive nekakvi skočimiševi koji kad ovlaže stražnje nožice u vlažnom pijesku više ne mogu pobjeći od kakve zmije. Recimo. I ode pustinjski skočimišji „pluralizam“.
 
Naravno, riječ je o Izraelu, danas važnom izvozniku hrane, a da ne ovlada vodom možda ga već ne bi ni bilo. Kažu kako su do najvažnijega otkrića, navodnjavanja kap po kap, Židovi u domovini došli „slučajno“. Na vrućini se na više mjesta raspucalo gumeno crijevo za vodu, kroz njega curile vodene kapi pa su slučajno uočili blagotvorne učinke takvoga „škrtoga“ curenja vode. „Slučajno“ mi govori - uz Božju pomoć. Rješenje je dakle potpuno sukladno onome koje je omogućilo nastanak potamske civilizacije, osim što je možda štedljivije, no sigurno je „totalitarnije“. Dalje bih mogao pisati i pričati kako je Izrael ratovima osvojio „rezervaor“ vode na Golanskoj visoravni, pa je i opet ta „prirodna“ voda pod kontrolom. Baš me zanima što zeleni misle o tako potpunoj „kontroli“ vode  u Izraelu i bili im oni to silom onemogućili? O ratovima za vodu  koji se već na različite načine i na mnogim mjestima vode i vodit će se zeleni, barem ovdašnji uglavnom šute, a upravo bi to trebalo biti pravo (i) „zeleno“ pitanje.
 
„Na tom svijetu samo mijena vječna jest“
 
I još samo o klimatskim  promjenama. One su na Zemlji vječne, bez njih, barem tako tvrde evolucionisti, ničesa ne bi ni bilo, tolike raznolikosti niti slučajno. Čak pjesnik zna kako na tom svijetu „samo mijena vječna jest“. Mijene koje su sada na djelu tvrdi većina znanstvenika uzrokovao je čovjek. Dobro, ali onda su izraženije počele najkasnije s početkom industrijske revolucije, prije nešto stotina godina. Kad je čovjek u pitanju, to znači inicijalno još s „otkrićem“ vatre, ustvari njezine uporabe. Gori nešto pa se uzdiže dim, CO2 i još koješta, ali ta vatra je rođena sa Zemljom, ustvari prije svih planeta. Prokleta jedna energija.
http://ens-newswire.com/wp-content/uploads/2012/03/20120322_danubeflood.jpg
Na člančič potaknula me Mirela Holy svojim bahatim nastupom u TV Bujici. U normalna vremena nepremazana šutnjom oglasio bih se prije s psovkom nego sa šalom malom prošaranom povijesnim i inim činjenicama. No bješe bila ta licemjerna predizborna šutnja, pa ni njezin zeleni luft balon, ni nju nisam mogao spominjati - oderali bi nas i GONG i DIP. Doktoricu „Ekološkog feminizma“, ma što to značilo (doktorat na FF-u Zagreb) nisam tada smio imenovati. Tema njezina doktorskoga rada mi je inače zanimljiva, jedan od onih „znanstvenih radova“ bez koristi osim za doktora-doktoricu.  
 
„Vuče“ me mogući zaključak doktorata: urbane će žene, poglavito ekološke („čiste“?) našminkane, skockane u odjeći za čiju proizvodnju i dizajniranje se Bog zna kakva energija, obnovljiva-neobnovljiva koristila, dakle te i takve feministice, kad još nataknu štikle, krenut ćeput njiva. Motiku na rame, na put, pa kopaju, siju i sade, beru i hrane se. Taman posla. Pokažite mi jednu urbanu feministicu kad ju na njivi sretnete. Problemi i rješenja štednje energije, novih i obnovljivih izvora zaštita prirode, „čiste“ industrije, zdrava(!) hrana i sl. nisu nikakva ideološka „zelena“ stvar već pripadaju pameti, znanosti, stručnjacima, razvoju temologije… Taj novi stranački luft balon, zapravo je potpuno nepotreban.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Nedjelja, 19/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 952 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević