Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Odnos jugokomunističkih ideologa prema vrijednostima Domovinskog rata

 
 
- Onaj tko iskreno odaje pijetet žrtvama Vukovara, taj ne će tražiti povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid nad Hrvatima, kao što to čine gospoda s Pantovčaka i Banskih dvora;
- Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je da bi Franjo Tuđman završio u Haaškom sudu kao i Milošević da nije na vrijeme umro. To znači da je Tuđmana, koji je organizirao obranu Hrvatske i hrvatskog naroda od klanja, smatrao zločincem. Na takvu izjavu nije bilo reakcije od ove vlasti, što znači da se slažu s Tadićem;
- Boris Tadić je izjavio i da je Oluja bila najveći zločinački pothvat i etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata, pa Hrvati ne bi smjeli slaviti Oluju. Po tome Oluja je zločin koji se ne smije zaboraviti. Time se amnestira velikosrpski agresor, prihvaćaju se povijesne krivotvorine. Na sve je ovo odšutio Ivo Josipović, a istovremeno Tadića ugošćuje po Brijunima i vožnji po Jadranu kao najvećeg prijatelja.
- Po Vukovaru se šeću silovatelji vukovarskih žena, a ova vlast to ne vidi i ništa ne poduzima;
- Zašto je ova vlast, suprotno odredbama članka 8. Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, postavljala nasilno dvojezične ploče po Vukovaru;
- Zašto se ova vlast nikad nije suprotstavila velikosrpskoj propagandi koja optužuje hrvatski narod za žrtve Jasenovca od 700 tisuća, pa do milijun i pol žrtava, a po pisanoj izjavi Titovog generala Jefte Šašića radi se o 403 umrla u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Ne samo to, toj propagandi otvoreno se pridružio Ivo Josipović kazavši da po Hrvatskoj još gmiže ustaška zmija. Posljedica takvih laži protiv hrvatskog naroda je i to  da je  hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu zabranjen nastup u nekim državama Europe, a Josipu Šimuniću zabranjeno da nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju;
 
- U prisustvu ministra obrazovanja g. Jovanovića na nogometnoj utakmici u Beogradu Srbi su pali hrvatski zastavu, a bez adekvatne tj. nikakve reakcije hrvatske vlasti;
- Ova vlast obezvrjeđuje hrvatske žrtve koje simbolizira stratište Bleiburga i Križnih puteva, ukidanjem pokroviteljstva Hrvatskog sabora pri odavanju pijeteta tim žrtvama;
- Ova vlast ukinula je i Komisiju koja je trebala istraživati i obilježavati mjesta hrvatskih žrtava nakon Drugog svjetskog rata;
- Kako opravdati nazočnost ove vlasti u kolonu sjećanja na žrtvu Vukovara, ako njihov ideološki vođa Ivo Josipović kaže da je crvena zvijezda petokraka simbol ljubavi i ljepote, a ta zvijezda je ubila žrtve Vukovara i Vukovar sravnila sa zemljom. Iza te crvene zvijezde petokrake, hrvatskom narodu za uspomenu ostalo je preko 1500 masovnih grobnica s preko 960.000 hrvatskih kostura, koji ne zaslužuju pijetet;
- Čime opravdati svako-godišnji odlazak u Srb 27. srpnja, na dan četničkog ustanka protiv hrvatskog naroda;
- Kako opravdati vlast koja ne dopušta izručenje udbaša Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu za zločine nad hrvatskim građanima u svijetu;
- Kako opravdati vlast koja nosi školske udžbenike na verifikaciju četničkom vojvodi?;
 
- Kako opravdati pripremljeni „doček“ hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s tekstom koji priželjkuje osuđujuću presudu, a napisala ga Snježana Pavić i glasi: “Sudac Theodore Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana. Nije Tuđman morao osobno biti optužen da bi se sudilo njegovu projektu. Kada danas ujutro šef Haaškog suda Theodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Žalbeno vijeće Haaškog suda odreže kaznu dvojici generala, smanji ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i Tuđmanovoj Hrvatskoj“.
 
Ovo je trebao biti njihov završni udarac totalne „detuđmanizacije“ u Hrvatskoj, kako ga tu slavodobitno najavljuje zloćudni Jutarnji list. Međutim, nakon Meronovog čitanja oslobađajuće presude generalima, nastupila je konsternacija u cijelom prokomunističkom režimu, a tekst je žurno izbrisan, ali ostali su duboki tragovi žaljenja na Pantovčaku, Banskim Dvorima i dijelu Hrvatskog sabora.
- Koliko taj režim nije mogao javno izraziti svoje žaljenje za očekivanom osuđujućom presudom, to potvrđuje jedna izjava gospode iz „Documente“ kad kažu: „Oluja je za nas niz ratnih zločina“. Za veliku aktivnost i uspješan rad „Documentu“ je Poveljom odlikovao predsjednik RH Ivo Josipović.
 

Ivan Runje

Zastavu tražili svi oni koji ju nikada ne bi stavili na vidno mjesto

 
 
Više puta sam pokušavao braniti dignitet zastupnika Hrvatskoga sabora, čak i njihovu u hrvatskim okvirima relativno visoku plaću, javno se tako izlažući i mogućem gnjevu javnosti koja baš nema dobro mišljenje o njima. U srijedu 19. studenoga shvatio sam da to jednostavno nema smisla, a neki (mnogi?) to uopće i ne zaslužuju. Nešto manje od tjedan dana nastao je strašan problem sa zastavom koju je kninska gradonačelnica poklonila Kolindi Grabar Kitarović, ako se ne varam, na zatvorenom stranačkom skupu.
http://croatia.ch/vijesti/images/130630/130628_clip_image004.jpg
Kao što ne drže ruku na srcu kod sviranja hrvatske himne, isto im je tako do hrvatske zastave kao do lanjskog snijega
 
Kao najvažniji prekrio je cijelu Hrvatsku i samo mu je konkurirala „prevažna“ tema  „dvije kolone“ vukovarske - ima li ih ili nema. Ima, prva i peta, pri čemu ona prva vukovarska teče jedan dan, a peta se vuče po Hrvatskoj ostatak godine. ali to je druga tema.
 
Kolindin „zastavni“ crimen
 
Sa zastavom Kolinda nije mahala po Hrvatskoj, uostalom za to je i nepraktična. Bilo je odmah sasvim jasno da je to od petog kolovoza 1995. tko zna koja zastava koju je grad Knin morao skinuti jerbo ju vjetar, kiše, snijeg, sunce s vremenom oštete - pa onda staviti novu. Svakome tko ima i malo pameti, a ne posjeduje višak zloće i zlobe, moralo je biti jasno kako se ne radi o onoj prvoj, Franjinoj zastavi - koja je jedini i pravi simbol, a takav je simbol svakako i ona koja se svaki dan vihori na Kninskoj tvrđavi dok se vihori. A kad je skinuta vjerojatno i oštećena, intenzitet simboličnosti – pobjede u Oluji, slobode, suvereniteta, državnosti… joj slabi. Naročito kad bi ju se držalo u ormaru, a tamo bi ju možda pojeli i moljci.
 
No mediji su, nekako najprije televizije, kojima inače do nikakve hrvatske zastave nije baš stalo, nadigle buku. Pridružile su im se i novine, recimo Jutarnji, kojima je do Hrvatske malo stalo, a kamo li neke njene oštećene zastave, pa udri po Kolindi. U međuvremenu smo doznali kako je grad Knin već poklonio nekoliko stotina rabljenih zastava različitim pojedincima kao suvenir. A nego što, i to vjerojatno onima kojima je takav suvenir srcu drag. Čak su ju dobili i neki svatovi, što je za svaku pohvalu. Problem je samo Kolinda, jedino njoj stranačka suradnica ne smije pokloniti rabljenu kninsku zastavu. Nastala je prava hajka na tu zastavu koju bi mnogi hajkač čim bi je se dočepao vjerojatno u skrovitosti - zapalio.
 
Kako Kolindi oteti zastavu
 
Prof. Milan Kujundžić  je skoro tjedan dana odrađivao samo jednu točku predsjedničkog programa: Kako Kolindi oteti zastavu! Pritom se našao u prikolici koju su vukli - redefinirali smo ovdje „klasičnu“ podjelu „lijevo-desno“, antidomovinski jugokonzervativni mediji - i nije ga u njoj kao svata bilo lijepo vidjeti. Isti mediji imaju i inače zanimljiv odnos prema njemu: On im onako nešto „lupa“ po njihovom Josipoviću, verbalno više i žešće od Kolinde, ali mediji s Josipovićeve „bande“ uporno deru na drugu stranu: Kolindu, Karamarka i HDZ. Posebno me golica činjenica kako mu ni jednom do sada nisu pod nos stavili njegov posjet „grobu od zlata“ u jednoj eunijskoj državi. Inače su mu to radili uvijek kad bi se pojavio u javnosti dok je bio u HDZ-u. Zanimljivo.  
 
Saborski otimači
 
Onda u srijedu 19. studenoga 2014. nastavak sjednice Hrvatskoga sabora. Traži se stanka: HDSSB; SDP, Kajin, Vukšić, Lesar s gorućom temom na kojoj na tankom končiću visi država: Kako Kolindi oteti zastavu? Sad se uključio parlament, kako oporba („oporba“?) tako i SDP. Zastupnik Dinko Burić je toliko grmio da je od vibracija vjerojatno opet krepao sustav elektroničkog glasovanja.  Domo-zastavoljubna patetika bila mu je sjajna, toliko se zgusnula u sabornici da se ništa od nje nije moglo vidjeti, a „zastavni zločin“ je narastao do razmjera da ga više ne bi moglo riješiti hrvatsko pravosuđe, osim možda Nove PravDe. Onda su se javili sadašnji i bivši (b)laburisti pa su i oni, ne bi čovjek vjerovao, dodali iste. Čak je i Kajin „patetizirao“, a o SDP-u ne ću trošiti riječi. Njihovo napuštanje sjednice Hrvatskoga sabora (ustvari još Sabora SRH) kad se odlučivalo o toj istoj zastavi, slobodi njezina vihorenje i sl. sve govori.
http://www.virovitica.net/ieNews/slike/n_17240.jpg
HDSSB-ovska cirkusijada u Hrvatskome saboru
 
Što bi uostalom s tom zastavom kad bi ju oteli Kolindi? Neki govornici su se čak pravili blesavi pa imputirali kako je to ona prva, koju su postavili Pume, a zavihorio Predsjednik Tuđman. Kako je krenulo plašio sam se da je neki „eskadron“, možda peti, već krenuo u lov na Kolindu i do završetka točke očekivao nekoga tko bi mogao uletjeti sa zastavom u sabornicu. I slavodobitno viknuti: Evo je! Onda će uzeti škare pa ju podijeliti između stranaka, prema broju zastupnika. Osam od devet dužnih metara će dobiti SDP, a ostatak podijelit će se između HDSSB-a, Kajina, Lesara, Vukšića, pri čemu će HDSSB od svoje „krpice“ polovicu odstupiti Kujundžiću. Svatko tko je gledao ovu raspravu mogao je zaključiti: čime se zastupnici bave ugled u javnosti im je još i dobar.
 
Nema pravih pitanja za stanku
 
Nisu, primjerice, HDSSB-ovci tražili stanku zbog prosvjeda Gorana pred Sabornicom, mogli su odabrati neku temu iz propadajuće poljoprivrede. Evo jedne vanjsko-političke za regionalce: dvadesetak kilometara od granice Srbi i Rusi organizirali vojnu vježbu, manevre. Baš nekako poslije proslave oslobođenja Beograda, nakon čega je onda, 1944. slijedila operacija Srijemski front, a Rusi krenuli sjevernije. Kud baš majku mu opet isto-slično, sličnim putem pa još u društvu Šešelja? Zašto srpsko-ruski manevri nisu održani, recimo, u okolici Valjeva, Niša…? Eto vam pitanja gospodo za Pusićevu, Milanovića, Josipovića. Znam, ne biste ih htjeli uznemiravati, radije biste raspravljali o simboličkoj vrijednosti stote, dvjestote rashodovane zastave i tako onako kokošarski prihodovali koji glasić.
 
Kad su se već dočepali predsjedničke kampanje onda su na pomoć svome kandidatu, mogli tražiti stanku i s dozom slične patetike pitati, ne znam doduše koga, zašto za porezne novce Ivo Josipović vodi kampanju koja tada još nije bila raspisana. No vjerojatno ima pravo  Jandroković: HDSSB ustvari nije siguran tko je njegov predsjednički kandidat. Kujundžić ili Josipović, ili obojica. Tko će znati, možda  kunin rep, kune sa zastave HDSSB-a, viri iz neke ladice, a netko ga pomalo i po potrebi stišće kako bi kuni zlatici odredio smjer.
 
Nakon što se žestoka rasprava o „zastavnom zločinu“ u sabornici već slegla, patetične magle se povukle, stiže „bomba“, ustvari udarac više nalik virtualnoj šamarčini: Kolinda je naime još u utorak zastavu poklonila vukovarskoj udruzi žena, ratnih stradalnica pa su vrli zastupnici ustvari raspravljali kako tim ženama silom oteti famoznu zastavu. Ni predmeta rasprave više nije bilo, uostalom nije zapravo niti postojao - potpuno je bezvezno i apsolutno ukrivo jednostavno medijsko-politički konstruiran. Tako tamburašenje o toj zastavi završi, kako u medijima tako i u Hrvatskom saboru - nadam se prvo i zadnje te vrste. A ugled zastupnika naglo poraste, što će se uskoro vidjeti i u anketama.
 

Mato Dretvić Filakov

U očima mi je živa slika Roberta Šilića

 
 
Tužna vukovarska kolona sjećanja, svojom brojnošću je podsjećala na tužnu kolonu posljednjeg ispraćaja predsjednika Tuđmana. Broj zapaljenih svijeća oko središnjeg spomenika na vukovarskom groblju se mogao usporediti s brojem zapaljenih svijeća oko središnjeg križa na Mirogoju povodom dana mrtvih. Broj lampiona na grobu prvog čovjeka obrane Vukovara general bojnika Blage Zadre mogao se usporediti s njihovom brojnošću na grobu dr. Franje Tuđmana povodom obljetnica njegove smrti. Svi grobovi su prekriveni svježim cvijećem i zapaljenim svijećama.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7b/Blago_I_Robert_Zadro_Memorijalno_groblje_Vukovar_221208.jpg
Padanje žutih listova s okolnih grana, asociralo nas je na padanje zelenih listova, u isto ovo vrijeme, 1991. godine. U očima mi je sva ta divna mladost. Pričala je, prilikom jedna prijašnja posjeta Vukovaru tužna Marija, preživjela djelatnica Vukovarske bolnice, koja je prošla i Vupikove hangare, i zarobljeništvo i... Kada su u bolnicu počeli ulaziti četnici, govorili su mi: Teta Marija, ako poginemo nemojte zaboraviti na nas. U očima mi je i živa slika Roberta Šilića, visokog dečka koji je, iako ranjen, uvijek tražio da ide na položaj. Ja to moram. Govorio je on. Kada je kao teški ranjenik umro, cijela bolnica je plakala.
 
Kako ga nema upisanog u knjigu pokopanih, nismo mu se mogli nad grobom osobno pokloniti. Pokopan je vjerojatno na zavičajnom groblju ili negdje drugdje. Odgovoreno nam je u pisarnici. No, zato se poklanjamo njegovim riječima, iz srca proizišlim, ponavljajući ih nekoliko puta: Ja to moram. Ja to moram. Ja to moram.
 
Oni, koji po pitanjima obrane domovine govore da se ne bi u to miješali, žive samo ovozemaljski siromašni život. A oni, koji se žrtvuju i daruju život za domovinu, s njom žive vječno, a pozlaćeno ispisana njihova imena sa spomen ploča, šalju svoju svjetlost na daleko, do svakoga kutka gdje stanuje njihova domovina. Blago onom tko dovijeka živi, imao se rašta i roditi. Zapisao je veliki pjesnik povijesne Crvene Hrvatske.
 

Žarko Marić

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Subota, 15/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1527 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević