Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Hrvatska himna je okrnjena bez riječi: daj, Bože, sretna bila!

 
 
Manipulacija javnim mišljenjem odvija se u suprotnom smjeru u državama koje su masonski oligarsi odredili kao predvodnice stvaranja jedinstvene svjetske vlade (SAD - Velika Britanija - Izrael) od one u ostalim državama svijeta. Kod „manje važnih“ država programiranom puku se usađuje cijep globalizma, kozmopolitizma, kvazidemokracije, odmaka od počela nacionalnog suvereniteta, legaliteta, autonomije i teritorijalnosti vlastite države. U „manje važnim“ državama pristup javnosti imaju oni kojima će biti „puna usta“ ljudskih prava, koji će što više „popljuvati“ svoju zemlju, koji će biti što veći pobornici neoliberalnog kolonijalizma i svih dvojbeno moralnih načela izopačene zapadne civilizacije, koji će najžešće kritizirati Katoličku Crkvu kao najvećeg protivnika ljudskih sloboda, koji će ismijavati svoje nacionalne junake kao bolesne zanesenjake neke mračne prošlosti i sl. Hrvatska, kao neželjeno čedo „Velikog oka“, bila je (i još je) zoran primjer programirane medijske diktature. Prisjetimo se samo nebuloznih inverzija poput onih o dogovorenom ratu, Karađorđevu, podjeli Bosne i Hercegovine, izdaji kod pada Vukovara i sl. o čemu je autor ovog teksta pisao u svojim ranijim knjigama.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/images/2009-06-27/spektar/PETIR02.jpg
KRIŽ OKO VRATA - Marijana Petir - jedina od rijetkih svijetlih točaka hrvatske političke scene
 
Za uspostavu buduće jednosvjetske države “crnim vračevima” nisu potrebiti samo ekonomski stručnjaci i tehnokrati, već su sve više potrebniji neuroznanstvenici, filozofi, sociolozi i psiholozi, oni koji imaju najveću zadaću – kako modelirati čovjeka i usaditi mu cijep kako je upravo “đavolja” globalizacija, u kojoj se sve mjeri novcem, u zajedničkom interesu cijelog čovječanstva. Prvo se neoliberalnom ideologijom od čovjeka stvorilo usamljenog i otuđenog čovjeka – pojedinca, čovjeka izgubljenog u svojim željama od galopirajućeg tempa življenja,  čovjeka hladnog srca, čovjeka nemoralnog i desocijaliziranog, čovjeka premorenog i preopterećenog od kapitalističke doktrine „što više  – što brže“, čovjeka tjeskobnog od straha gubitka posla, itd. Zatim ga se podučilo kako se on samo u globalnom svijetu može podruštvoviti, biti sretan i spokojan, uživati blagodati pluralizma, mira, sigurnosti, vladavine prava i drugih „doskočica“. Jer između osamljene kreature čovjeka i Kozmopolitskog carstva Planeta ne postoje nikakve nacionalne države. Krajnji je cilj da taj obezglavljeni usamljenik sam izabere sužanjstvo u „uređenoj“ jednosvjetskoj državi koju će smatrati puno prikladnijom za življenje.
 
Zoran primjer rigidne medijske diktature kontrole uma hrvatskog čovjeka odvijao se sustavno desetak godina glede pristupa Hrvatske „sretnoj zajednici jednakopravnih naroda“, Europskoj Uniji. Deset godina trajala je „etatizacija svijesti“ nad hrvatskim čovjekom od svih političara i stranaka u Hrvatskom saboru, od svih kontroliranih medija i državnih institucija te najsuptilnija medijska i društvena cenzura prema onima koji drugačije misle, koji žele upozoriti hrvatski narod kuda ga to guraju hrvatski podanici „Velikog oka“. Krilatica Europska unija nema alternative, jer druga mogućnost je Zapadni Balkan prestrašna je podvala jer skorim ulaskom svih zemalja bivše Jugoslavije u Europsku uniju stvorit će se čvršće političko povezivanje svih zemalja „regije“. Riječ „regija“ postala je moderna inačica za zapadni Balkan, za novu Jugoslaviju, a sofisticiranim „pranjem mozgova“ stvorila se kobna općeprihvatljiva percepcija kako Hrvatska povijesno, kulturološki i geopolitički pripada toj nametnutoj i neprirodnoj regiji.
 
Pred kraj tog mučnog procesa „perači mozgova“ ipak su dozvolili da se u javnim medijima čuje i drugi glas, glas koji će pokušati obrazložiti zašto Hrvatska ne treba ući u EU. Tobožnjim „pluralizmom mišljenja“ izvršena je i najveća opsjena. Medijska svita perfidno je dovodila u svoje studije kao pobornike protiv ulaska Hrvatske u EU obično ljude koji nisu bili dorasli realnim argumentima se suprotstaviti suprotnoj strani. Na taj način poslala se poruka puku, komu će te vjerovati: „hrvatskoj europejskoj demokratskoj inteligenciji“ ili ovim „priprostim, zatucanim ognjištarima“?
http://www.tportal.hr/ResourceManager/GetImage.aspx?imgId=620573&fmtId=131
Karmela Vukov Colić i Sanja Doležal - Ili skinite križ ispod vrata, ili ne ćete nastupati na HRT-u!
 
Međutim, i ovakva, duhovno i materijalno razorena hrvatska država koja je „slavno“ ušla u Europsku uniju još se uvijek prema kriteriju „Velikog oka“ nije dovoljno desakralizirala, još uvijek previše puka odlazi u Crkvu i mari za obiteljske, tradicionalne i nacionalne interese. Da bi se Hrvatska uklopila u dekristijaniziranu Europsku Uniju, a svoju nacionalnu državu odbacila kao medij bivšeg totalitarizma, anarhije i kaosa, njenom čovjeku je potrebita dodatna antikršćanska propadanda, a na njegov um još malo više treba navući koprenu programirane svijesti bezboštva, hedonizma, relativizma. Taj posao je preuzela partijska kasta Milanovićeve vlade donošenjem političkog zakona o glavnom medijskom manipulantu – HRT-u. Novi zakon im je omogućio da s rukovodećih mjesta HRT-a smjene sve one „koji nose križić oko vrata“, a dovedu birano „partijsko“ društvo s poznatim „ideološkim zastranjenicima“. Mora se priznati da su si neki sami skinuli lančiće s križićima jer su se poput Starog Izraela u pustinji zaželjeli „egipatskih lonaca“. Najnoviji primjer konformizma je nova HT – akvizicija Sanje Doležal iz one jutarnje emisije za „domaćice“ koja je slijedila svoju kolegicu Karmelu Vukov Colić, te je i ona svoj križić pospremila.
 
Poništenje domovine i nacije kao brane ostalih temeljnih vrjednota, kao bitka čovjeka kao čovjeka, glavna je zadaća „Velikog oka“. Davno je netko napisao kako je Bog stvorio nacije prema svojim anđelima: zato one moraju nestati u budućoj kozmopolitskoj državi. Nacijama se odsijeca komad po komad suvereniteta (zajednička vojska, zajednička vanjska politika, zajednička politička asocijacija, zajednička valuta…) da bi u završnici postali „ništa“. Kako bi proces „nestanka nacija“ išao što brže razvile su se cijele teorije o nacionalizmu: kako je on laž; kako je primitivan i retrogradan, ali usto i krvoločan, nasilan i opasan; kako je samo u funkciji ograničavanja i sužavanja ljudskog horizonta; kako je on zapravo kolektivni egoizam i narcizam te opijanje mitovima umjesto pomaganja stvarnim ljudima; kako je uzrok mržnje i glavni krivac za suvišne ubitačne ratove itd. Odbojna riječ „nacionalizam“ postala je inačica za šovinizam, ksenofobiju. Tu „odbačenu“ riječ zamijenio je uljuđeni „patriotizam“ (domoljublje). Lingvistički gledano „nacionalizam“ je izvedenica od „nacija“, a kroz povijest je bio jamac opstojnosti svake nacije. (Mladen Schwartz: Novi protokoli sionskih mudraca za XXI. stoljeće, Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2004., str. 164., 166. i 168.).
 
Budući su „gnusne“ riječi „nacionalizam“ i „nacionalist“ iskorijenjene iz hrvatskog  jezika kao izričaj za Hrvata koji voli i ljubi svoj narod, a nisu dobile svoju inačicu, primjerice u riječima „nacijoljublje“ (nacijoljub) ili narodoljublje“ (narodoljub), pitajmo se kako se naziva Hrvat koji ljubi i voli svoj hrvatski narod? Ta riječ ne postoji u hrvatskom pravopisu! Domoljub je nešto drugo, on ljubi svoju domovinu Hrvatsku koju može ljubiti i svaki drugi građanin Hrvatske, primjerice Mađar, isto kao što Hrvat može ljubiti svoju domovinu Njemačku ako u njoj živi. Upravo u tome je „kvaka“. U Hrvatskom jeziku više ne postoji službena riječ za Hrvata koji ljubi svoj hrvatski narod, bilo da on živi u domovini ili u iseljeništvu, a koja će se razumjeti u pozitivnom kontekstu.
 
Istine radi, i nacionalizam ukoliko nije posve u skladu s Augustinovom Državom Božjom i ako se ne temelji na isključivo Kristovim zakonima, već ako je kod tog nacionalizma nacija središte i mjera svih stvari, vrlo lako se i on može poput desakralizirane i globalizirane Europske Unije izroditi u đavolju državu, primjerice kao kod ideologije nacizma i fašizma.
http://os-mejasi-st.skole.hr/upload/os-mejasi-st/images/newsimg/2521/Image/himna.jpg
Hrvatski katolički put s pravom upire prst na novi Ustav EU-a u kojemu se više ne spominje Bog niti kršćanska baština Europe, već se Nova Europa gradi na poganskim stečevinama antičke Grčke i Rima te nasadima prosvjetiteljstva. No, gdje je Božje ime u hrvatskom Ustavu? Hrvatska je imala gotovo jedinstvenu prigodu da svoj Ustav od 22. prosinca 1990. temelji na Božjim zakonima, jer se u prvom sazivu Hrvatskog državnog sabora HDZ-ova dvotrećinska većina, bar deklarativno, izjašnjavala kao odani vjernici. Ali, u Ustavu o Bogu niti da se zucne, a nazvaše taj ustav, ironično, Božićni Ustav. Da je tada Bog kojim slučajem ugrađen u Hrvatski ustav svi bi ovi protubožji zakoni koje donosi nevjernička Milanovićeva vlada bili neustavni!
 
Često se također znamo hvaliti kako mi Hrvati imamo najljepšu himnu na svijetu. Hrvatski književnik i pravnik Antun Mihanović objavio je 1835. godine prvi puta svoju pjesmu Horvatska domovina u Gajevoj Danici. Krajem XIX. stoljeća četiri kitice iz Mihanovićeve pjesme postale su hrvatskom himnom. Do današnjeg teksta hrvatske himne puno puta su se mijenjali pojedini stihovi i riječi (junački - hrvatski, čestna - slavna, vazda – svagda, hitra – Dravo, hitro – Drino, svog doma – svoj narod, itd.). Znakovito je, da je ubrzo nakon prihvaćanja Lijepe naše kao hrvatske himne, zadnji stih prve kitice da bi vazda sretna bila promijenjen u daj, Bože, sretna bila. Ta izmjena, iz razumljivih razloga, je ponovno vraćena u „prvobitno stanje“ u komunističnoj Jugoslaviji kada je Ustavom iz 1974. godine pjesma Lijepa naša domovino postala službena himna SR Hrvatske.
 
Tijekom ponovnog mijenjanja teksta hrvatske himne u samostalnoj državi Hrvatskoj na prijedlog hrvatskoga književnika Milivoja Slavičeka 1990. godine kada je umjesto riječi kud li šumiš ispravljen stih u sinje more, nitko se od zastupnika nije „dosjetio“ da vrati jedini stih koji spominje Boga u hrvatsku himnu. Slučajno? Zašto se sada čudimo ako je popločen put Milanovićevoj agenturi u pokušaju stvaranja desakralizirane hrvatske države? (Korišteni dijelovi iz knjige KONTROLA UMA (2013.)
 

Mladen Lojkić

Agresija na jedinu zemlju koja se odrekla nuklearnog naoružanja

 
 
Ruska intervencija na Krimu i pripadna balvan revolucija na istoku Ukrajine jako podsjećaju na agresiju Srbije i posrbljene JNA na Hrvatsku i BiH. Dok ruske teritorijalne milicije razoružavaju Ukrajince, ruska propaganda javlja da su stotine tisuća ruskih izbjeglica iz Ukrajine potražile spas u Rusiji. Riječ je o opasnoj koncepciji nacionalno zatvorenog pravoslavlja. Tamo gdje živi jedan Rus, tamo je Rusija. A tamo gdje teku rijeke Dnister, Dnipro i Don, tamo je Ukrajina, naša sjeverna "Valhala", zemlja koju je Staljin sustavno izgladnjivao, uništavajući ukrajinski identitet i ukrajinsku crkvu. Broj ateista dosegnuo je nevjerojatnih 60 posto. Tamo bi Ivo Josipović prošao sigurnosnu provjeru. Bezobziran je Vladimir Putin, bezobziran je Zapad, koji je garantirao Ukrajini sigurnost i zaštitu ako se odrekne nuklearnog naoružanja.
Činjenica je da Ukrajina nije članica NATO-a. Možemo li reći da je to loše za Ukrajinu ili da je dobro za sve nas ostale da je tako? Zlatko Šimić prenosi nam zanimljive izjave Jevgenija Paščenka, predstojnika Katedre ukrajinistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U ruskoj propagandi Ukrajina se spominje i kao zemlja homoseksualaca. Ako niste znali, ukrajinski ateisti su fašisti. Zbog lakšeg razumijevanja tamošnjih naljepnica, možemo ih zvati ustašama. Neki su dan muškarčine snajperima ubijali prosvjednike na Majdanu nezaležnosti, a ta nezaležnost/neovisnost pokazala se lažnom, slično ovoj našoj. Krim je dugo bio pod ruskom krunom, na dohvat Porte. S dolaskom komunizma, pretvoren je u "partijski nacionalni park", u kojemu su se kraljevski odmarali svi "sovjetski generalni sekretari". Naravno, Krim je proživio i divlju tranzicijsku privatizaciju. Gledano modernije, vlasnički, Krim je tajkunski.      
 
Μεγαλη Χρωβατια
 
Kuda Hrvati prođu, tamo mira nema. Ratovalo se u Hrvatskoj, Palestini i Afganistanu, pa je došao red i na našu pradomovinu Ukrajinu. Pravoslavni susjedi rekli bi "ceo svet ratuje samo protiv Srbije". Kada u sebi tragam za nekakvim slavenskim sadržajem, za mene je prva asocijacija Ukrajina. A tamošnji povjesničari pasionirano proučavaju povijest Hrvata kao fenomen izvan slavenstva. Ukrajina je otvorila put nade za sve nas - dragovoljno se odrekla nuklearnog naoružanja. I to danas skupo plaća. Ruska agresija na Ukrajinu je na neki način opaka poruka Iranu da ne treba odustati od svog nuklearnog programa. Teško je predvidjeti što će uslijediti, jer su okolnosti bliže onima prije Prvog svjetskog rata, nego onima pred Drugi svjetski rat, iako se i pojedini odnosi iz vremena Hitlera i Staljina ciklički pridodaju. Sovjetskoga Saveza nema, a ulogu ruskog cara igra Vladimir Putin. Svijet tradicionalno potvrđuje onu opciju na koju će Rusi pristati.
 
Naravno da su Rusi zaposjeli ukrajinski Krim, to su uvijek radili. To su toliko često radili da imaju osjećaj kako je Krim njihov. Kako našu Istru doživljava Slavenka Drakulić? U svijetu je prevladalo uvjerenje da su sve značajne strateške točke Sovjetskog Saveza istovremeno ruske. Srbija na tri mora bila je velikosrpski san, a carska Rusija na pet mora bila je povijesna realnost. Slično naseljavanju Srba uz zapadne i istočne granice Hrvatske, za obje Jugoslavije, u ukrajinsko su priobalje, od carskih do sovjetskih vremena, dolazili ruski dužnosnici, oficiri, umirovljenici i svi drugi koji su poželjeli provesti ostatak života na crnomorskom suncu. Rodile su se brojne Slavenke. Putin je nešto malo proširio velikosrpsku doktrinu - ruska vojska zaštitit će u Ukrajini sve one koji govore ruski jezik!  
 
Treći pohod na Rusiju pokrenuo je Putin
 
Imamo uistinu opasan fenomen da zahtjevi manjina i naroda koji nisu državotvorni na nekom području ne ulaze u nekakva pozitivna ljudska prava, nego su praktično poticaj za etničko čišćenje na obje strane. Ako Ukrajina ne može ostati u ovim granicama zato što nije etnički homogena, zar to nije poruka da multietničke zajednice nemaju budućnost? Zar takva izokrenuta ideologija ne opravdava Srebrenicu? Svodi li se sva naša budućnost na stalno vaganje srpske prisutnosti na ovome prostoru? Zašto nitko ne brine za neruske nacije u Rusiji i nesrpske nacije u Srbiji? Na istoku U-Krajine formira se SAO Krajina.
http://sverigesradio.se/sida/images/83/3191620_2048_1152.jpg?preset=article
Ovaj put, pohod na Rusiju pokrenuo je Putin, i to je posve novi trenutak u ciklički obnovljenim odnosima od prije Prvog svjetskog rata. Putinova Rusija nije Sovjetski Savez, niti carska Rusija. Putin danas ima probleme Hitlera i Napoleona - kako pokriti širok prostor na kojemu se ruska vojna prisutnost gleda kao fašistička, odnosno kao strana okupacija? Zimska olimpijada u Sočiju sličila je na rusku vojnu intervenciju. Imali smo tipično fašističku intervenciju u Gruziji, odnosno u pripadnoj Osetiji. Još od 1994. traje pobuna čečenskih islamista. Bune se Tatari, Ukrajinci i sve muslimanske nacije. Putin se danas ne može povući prema Sibiru, gdje bi se praktično našao u neprijateljskom okruženju.
 
Tko će pokriti štetu?
 
Destabiliziranje Ukrajine dovest će do veće potrošnje električne energije u Europi, što će obnoviti potrebe za nuklearnim centralama. Iz pregovaračkih timova treba izbaciti sve osobe iz nuklearnih lobija. Danas je postalo legitimno zaposjedanje tuđeg teritorija ako je taj teritorij bogat naftom ili plinom, što Rusi mudro koriste i ubiru dvostruku dobit. Putin istovremeno kamuflira ruske teritorijalne pretenzije pod svoje izborne kampanje, u korist Rusije i na svoje osobno zadovoljstvo.
 
Glavni Putinov neprijatelj nije NATO, nego ruska burza. Sve svjetske burze doživjele su neočekivani šok, a napose ruska. Burzovni indeksi pali su za nekoliko poena. Banke na području Rusije, Ukrajine i ugroženog okruženja pretrpjet će velike gubitke. Možemo zlurado primijetiti da se neće oploditi kapital povučen iz Hrvatske u to područje. U cijelom tome neredu nazire se nevidljiva kontrola - cijene nafte i zlata rastu. Barack Obama je naoko neraspoložen, a zapravo je jako zadovoljan. Cijene dionica ruskog Gazproma pale su za 14 posto, što znači pad tržišne vrijednosti za silnih 40 milijardi eura. Tko će to platiti? Pa, uglavnom EU, uključujući Hrvatsku, jer je Gazprom glavni europski opskrbljivač plina. Prodaja Ine Rusima za sada je odgođena. Od gluposti naše Vlade može nas spasiti samo rat.       
 
Ne počinje novi svjetski rat
 
Novost je da Rusi više ne nasjedaju na engleske prohtjeve. Vladimir Putin otvoreno je izjavio da je Britanija danas beznačajna, što je razveselilo sve one koji se ne usude reći Britancima ono što ih ide. Putin mudro pušta da strane službe pod utjecajem Engleske kuhaju novi sukob Rusije i Njemačke, prisvaja što je namjeravao uzeti, a pazi da se ipak ne zamjeri Njemačkoj. Nadajmo se da su i Njemačka i Poljska nešto naučile iz svojih tragičnih pogrešaka na europskom istoku i da se ovaj put neće dati uvući u vojni sukob, bez obzira kojim će putem krenuti NATO. Činjenica da Poljska podržava promjene u Ukrajini znači da je Britanija duboko umiješana u sve. NATO je garantirao Ukrajini sigurnost, pa bi se i Hrvatska trebala prikloniti takvoj koncepciji, a to je ipak izostalo, što vjerojatno čudi i Bruxelles i London. Možda je netko već uzeo proviziju za prodaju Ine ruskom Gazpromu? Pojedini svjetski analitičari ukazuju na mogućnost da Zapad namjerno obnavlja "Carstvo zla", koje je kohezijski povezivalo zapadne sile.  
 
Nova protusovjetska i proturuska vlast u Kijevu učinila je nekoliko grešaka u koracima. Predloženo je ukidanje autonomije Krima, ukidanje ruske baze u krimskom Sevastopolju, ukidanje ruskog jezika kao drugog službenog jezika i ukidanje ruskih TV-programa. Englezima danas nedostaju Hitler ili Napoleon, ali takvih srećom više nema. Hitler je pustio Engleze da se izvuku iz Dunkerqueu i krenuo na istočnu komunističku imperiju, ali Englezi nisu bili dovoljno mudri da prihvate ponuđeni mir i da pričekaju da Hitler i Staljin dotuku jedan drugoga u nepreglednim prostranstvima Euroazije. Za našu budućnost tada je bilo jako važno da se sruše oba totalitarizma, fašističko-nacistički i fašističko-komunistički, ali do toga nije došlo, pa smo doživjeli komunističko-sovjetski genocid. Mnoge naše nevolje stigle su nam iz naše pradomovine.    
  

Tvrtko Dolić 

Izdajničko ponašanje prvih predsjednika, prvih potpredsjednica, prvih jugopera...

 
 
U članku Jutarnjega lista od 5. 3. 2014. pod naslovom Izbori nisu odabir između ustaša i partizana, u podnaslovu Jelena Lovrić tvrdi: "Tvrdnja biskupa Košića o postojanju 'pete kolone, onih koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku' poziv je na mržnju i bratoubilački rat". U spomenutom članku Jelena Lovrić između ostalog piše: "Spominjanje Kevine jame ovdje je al pari četničkom skandiranju “Nož, žica, Srebrenica”. Paroli od koje se svakom normalnom čovjeku mora lediti krv u žilama".
http://img57.imageshack.us/img57/7111/lovric1zw1.jpg
Jelena Lovrić
 
Jelena Lovrić zatim u svojoj optužnici ide i dalje te piše: "Tragično je da se u takvu huškačku kampanju uključuju i najviši crkveni velikodostojnici. Ne samo da sudjeluju nego je intoniraju. Homilija, koju je ovih dana na misi za domovinu održao sisački biskup Vlado Košić, nije samo skandalozna. Njegova se molitva za Hrvatsku pretvorila u pravu političku sotonsku misu". Zatim sve to proglašava bjesnilom te traži da se takvi izoliraju i da stvori "sanitarni kordon oko biskupa Košića ili oko Karamarkovih nostalgičara za jamama". I ovim svojim člankom Jelena Lovrić potvrđuje da i dalje ostaje perjanica pete kolone te da se i dalje koristi lažnim optužbama i krivotvorinama te na temelju pojedinačnog ekscesa izvodi opće zaključke optužujući Crkvu i HDZ za bjesnilo, za nostalgiju za Kevinim jamama i za sijanje mržnje pa čak i poziva na bratoubilački rat. Zato je na takvo pisanje nužno argumentima odgovoriti.
 
Biskup Vlado Košić je govorio istinu!
 
Prvo, nema nikakve dvojbe da u Hrvatskoj postoji peta kolona i da je biskup Košić govorio istinu. Također, nema nikakve dvojbe da je Jelena Lovrić jedna od perjanica te pete kolone. To sam argumentirano dokazao u svojoj knjizi "Peta haaška kolona i njezine žrtve" a i u brojnim polemikama u kojima sam se suprotstavljao petokolonaškom djelovanju Jelene Lovrić. Navest ću ovdje samo neke od brojnih argumenata koji potvrđuju da je Jelena Lovrić perjanica pete kolone. Kada je bilo najteže, kada su branitelji i građani ginuli od velikosrpskoga i četničkog agresora braneći svoje domove i svoju domovinu Jelena Lovrić je pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i da naprave konačno reda u Hrvatskoj. Evo dokaza za tu tvrdnju.
 
Miroslav Lazanski, koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike) piše da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: "Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Jelena Lovrić je cijelo vrijeme optuživala Franju Tuđmana i državno i vojno vodstvo Hrvatske na sličan način kako je to činila velikosrpska promidžba odnosno tvrdila je da je Hrvatska država utemeljena na zločinu, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu te je izjednačavala odgovornost Miloševića i Tuđmana pretvarajući velikosrpsku agresiju u navodni sukob s podijeljenom odgovornošću. Jelena Lovrić je cijelo vrijeme izmišljala ustaštvo i sudjelovala u širenju velikosrpske promidžbe da je Tuđmanova Hrvatska navodno nastavak Pavelićeve ustaške NDH. Jelena Lovrić je jedna od perjanica pete kolone koja cijelo vrijeme izmišlja na bazi pojedinačnih ekscesa obnovu ustaštva i hrvatskog ekstremizma. Ona cijelo vrijeme optužuje HDZ i Katoličku Crkvu što je učinila i ovim člankom.
http://hrperoistine.files.wordpress.com/2011/02/lovric.jpghttp://www.considero.hr/Portals/Considero/Content/AnalizaKandidata/Portreti%20sa%20stranica/Ivo-Josipovic.jpghttp://www.zivotopis.hr/slike/fck/vesna-pusic-150.jpg
Jelena Lovrić, Ivo Josipović i Vesna Pusić
 
Suprotno Jeleni Lovrić tvrdim da u Hrvatskoj postoji peta kolona onih koji nikada nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Tvrdim da je Jelena Lovrić napustila CK SKH odnosno SDP onog momenta kada je novo vodstvo odustalo od obrane Jugoslavije i priključilo se Franji Tuđmanu i HDZ-u u borbi za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Dakle, Jelena Lovrić nije željela Hrvatsku, ona spada u one za koje je velečasni Zlatko Sudac rekao: "Na žalost ima ih više koji su izgubili Jugoslaviju nego dobili Hrvatsku." U petu kolonu spadaju i svi oni uključujući i dio državnog vrha, brojne političare, novinare, intelektualce a ne samo velikosrbe koji se nikad nisu odrekli ponovnog zajedništva sa Srbijom i koji cijelo vrijeme, da bi se to zajedništvo obnovilo, krivotvore istinu o Domovinskom ratu.
 
Sramni troljubac orjunaške potomkinje
 
Mnogi se danas u Hrvatskoj zgražavaju ponašanjem ministrice vanjskih poslova i europskih integracija i tzv. prve potpredsjednice Hrvatske vlade koja je do zadnjeg trenutka pokušavala povući tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj pred Međunarodnim sudom pravde. Da paradoks bude još veći dok pišem ovaj članak čujem vijest da Vesna Pusić zamjenjuje Zorana Milanovića, dakle, da je vršitelj dužnosti predsjednika Vlade upravo u vrijeme dok se vodi rasprava u Den Haagu o hrvatskoj tužbi kojoj je Vesna Pusić nanijela veliku štetu. Na zadnjem sastanku s potpredsjednikom srbijanske Vlade Aleksandrom Vučićem ona se triput ljubila sa svojim kolegom i javno je njega i predsjednika Srbije amnestirala od krivnje za agresiju na Hrvatsku. Amnestirala je četničkog vojvodu koji je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, amnestirala je i Aleksandra Vučića koji je u okupiranoj Glini održao huškački govor. Amnestirala je njihovu novu agresiju na Hrvatsku koja uključuje i pretenzije na hrvatski Vukovar. Izjednačila je krivnju bivših vodstava Hrvatske i Srbije (Miloševića i Tuđmana) i još jedanput prihvatila tezu o građanskom ratu i podijeljenoj odgovornosti.
 
Mislim da ne postoji primjer u povijesti u kojem bi uoči početka rasprave o tužbi njezine države protiv druge države ministrica vanjskih poslova svojim izjavama i ponašanjem nanosila takvu veliku štetu vlastitoj državi. Slično je postupao i predsjednik Ivo Josipović koji je također radio na povlačenju tužbe i koji širi defetizam govoreći da ne vjeruje u uspjeh tužbe. Takvo djelovanje Vesne Pusić kontinuitet je njezine politike koja se po svim kriterijima može i mora nazvati petom kolonom. Ona od 1993. zastupa tezu da se od početka radilo o dogovornom ratu hrvatskoga i srpskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da su monstruozne optužnice Carle del Ponte koje su propale vrhunac pravde i pravednosti i da se Hrvatska mora pokajati, priznati grijeh i staviti točku na prošlost i okrenuti se novom bratstvu i zajedništvu sa Srbijom kao da se ništa nije dogodilo. Ministrica Vesna Pusić kao i predsjednik Josipović najradije bi zabranili govoriti o prošlosti, oni se ustvari boje da će kroz proces pred Međunarodnim sudom pravde isplivati na površinu istina te da će njihovo ponašanje biti osuđeno i razobličeno kao petokolonaško ponašanje.
 
Govor mržnje (pro)izlazi iz Jeleninih, Vesničnih i Ivinih usta
 
Kada je biskup Košić, kao i mnogi drugi, rekao istinu o postojanju pete kolone onda on nije pozivao na bratoubilački rat nego je pozivao na raščišćavanje s petom kolonom u Hrvatskoj kao uvjetu da jednom zauvijek saznamo istinu i da tek onda kada saznamo istinu prestanemo se baviti prošlošću. Optužiti biskupa Košića da poziva na mržnju i bratoubilački rat ustvari je govor mržnje i pokušaj da se sotonizacijom zabrani govoriti istinu. Jelena Lovrić iskoristila je pojedinačnu izjavu koju treba osuditi da od nje napravi krunski dokaz da HDZ a osobito Tomislav Karamarko i vrh HDZ-a kreće u obnovu politike mržnje i odobravanja zločina pa čak i poziva na nove zločine. Zatim, manipulacijom povezuje pojedinačno spominjanje na skupu Kevine jame s homilijom biskupa Košića te njegovu misu za domovinu pretvara u pravu političku sotonsku misu. Zatim sve to naziva bjesnilom koje može završiti bratoubilačkim ratom. Osim toga, pojedinačni uzvik na jednom skupu Jelena Lovrić izjednačava sa četničkim skandiranjem: "Nož, žica, Srebrenica". Generalno optužuje Katoličku Crkvu i hrvatski narod kao što to cijelo vrijeme radi.
http://www.sisak.info/wp-content/uploads/2010/02/vlado-kosic.jpg
Mons. Vlado Košić: Hrvatskom vlada peta kolona koja nikada nije željela hrvatsku državu!
 
Dok je ona pozivala srpske tenkove da pregaze Vukovar i Hrvatsku vukovarski branitelji su svojom žrtvom stvorili pretpostavke za obranu Hrvatske i stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. I sada kada se obnavlja velikosrpska agresija čija će koncepcija biti izložena pred Međunarodnim sudom pravde u kojoj će pokušati krivotvorinama dokazivati da se zločini ustaštva ponavljaju, da je 1991. jednaka 1941. odnosno da se danas upravo kroz obranu hrvatskog Vukovara Hrvatska ponovno vraća na 1991. koja je za velikosrbe i petu kolonu povratak na ustašku politiku, Jelena Lovrić branitelje Vukovara naziva harambašama  i rušiteljima hrvatske države i opasnošću za demokraciju. Evo te njene čuvene izjave: "Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države."
 
Dakle, ključno pitanje je smije li se u Hrvatskoj govoriti istina o petoj koloni ili nemamo pravo na istinu. Smije li se u Hrvatskoj govoriti o sustavnom djelovanju pete kolone s nizom dokaza i argumenata ili se ne smije govoriti. Smije li se u Hrvatskoj reći da na žalost dio državnog vrha ne brani hrvatske nacionalne interese. Ne samo da se smije nego se mora govoriti istina, jer nas samo govorenje istine može spasiti. Ne smijemo prestati govoriti o prošlosti dok se ne utvrdi istina. Uvjeren sam da će proces pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu dovesti do istine o prošlosti. Tu će isplivati na površinu činjenica da sadašnje političko vodstvo Srbije koje ministrica Pusić amnestira nastavlja velikosrpsku agresiju na Hrvatsku odnosno da se nije spremno suočiti sa istinom. Tu će se vidjeti i djelovanje pete kolone u Hrvatskoj koja je pomagala i pomaže velikosrpskoj politici u pokušaju krivotvorenja istine i pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat. Tu će se i činjenicama utvrditi tko je agresor a tko žrtva. Bez obzira na presudu taj je proces povijesno značajan za utvrđivanje istine. Nadam se da će on ne samo pokazati pogubno djelovanje pete kolone u Hrvatskoj u koju spada i dio državnog vrha nego da će dati i dovoljno dokaza i argumenta da se konačno lustriraju oni koji su nanijeli i nanose veliko zlo Hrvatskoj jer cijelo vrijeme optužuju vlastitu državu i vlastiti narod za ono za što nisu krivi.
 
Članak Jelene Lovrić novi je dokaz kako se na bazi pojedinačne izjave i lažnih optužbi i Katolička Crkva i HDZ optužuju za radikalizam, za sijanje mržnje pa i za poziv na bratoubilački rat. Na temelju jednog uzvika iz gledališta stvara se cijela strategija kojoj se sotonizira i HDZ i vukovarski branitelji i Katolička Crkva a ne samo biskup Košić i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Da se poslužim, na kraju, rječnikom Jelene Lovrić. Bjesnilo koje se širi državom iz brojnih medija i izjava političara koji optužuju vlastiti narod za ustaštvo, za ekstremizam, koji čak i vukovarske branitelje proglašava neprijateljima "pristojna bi Hrvatska trebala ne samo izolirati nego i spriječiti". Sotonski članak Jelene Lovrić još jedan je dokaz da peta kolona ne samo postoji nego i da djeluje, odnosno da je biskup Vlado Košić govorio istinu.

 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Ponedjeljak, 18/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1877 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević