Obraćanje ministra Matića Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu

Pustilo Šešelja s lanca. Pa dobro, pa što? Ništa posebno tek ono što je odmah po njegovu puštanju predložila Kolinda Grabar Kitarović: pozvati hrvatskog veleposlanika iz Beogradu na konzultacije, a zatim vidjeti hoće li srbijanska vlada maknuti Šešelja s ulice, onemogućiti mu da maršira sa svojim nacičetnicima, zabraniti mu političko djelovanje, a zbog širenja opake mržnje i zazivanja rata, istoga onoga kojega je izazivao i u njemu sudjelovao početkom devedesetih - začepite mu gubicu. I ništa više za početak.

On, dakako, ne miruje, mitingaši, nastavlja projekt Velike Srbije, navodno mirnim sredstvima uz paralelne rusko-srpske manevre na „srijemskom frontu“. Šalje čestitke JNA i četnicima za razaranje Vukovara, Ovčaru, logore u Srbiji... Međutim, Hrvatsku zapravo ne zanima Šešelj, već stajalište srbijanskih vlasti o Šešelju – na čelu s bivšim mu učenicima i izgleda samo umivenim i obrijanim četnicima. Dobro, ako je tako, a po svemu sudeći jest, to svakako treba provjeriti i diplomatskim putem kako bismo znali što je Hrvatskoj činiti. Vlast koja ni toliko ne želi doznati - antihrvatska je i prava pravcata peta kolona. Sve ostale akcije, od Predsjednik' Ivina pisma Haaškom sudu (političar piše Sudu!?) do Plenković-Piculine intervencije u Bruxellesu - manje-više tako, tako. Možda koriste, možda u kampanji, možda ne, u svakom slučaju sve će to potrajati s potpuno neizvjesnim ishodima po Hrvatsku.

Tko sada drži Šešelja na lancu?  

Kod Šešelja inače ništa novo, opet je „mečka“ koju su sada i opet pustili s lanca. A oduvijek je igrala na „lancu“ glavne grane srbijanske politike. Tako ga je zgodimice puštao i Milošević pa onda opet malo „privezivao“, igrao je za SANU i srbijansku intelektualnu i vjersku elitu, za SPC, za JNA srbijanske tajne službe. Preciznije, Šešelj je proizvod navedenih srbijanskih struktura, osobito KOS-a. Koliko je i takav vezan-nevezan konkretnoga zla, smrti, ranjavanja, uništavanja, trovanja ljudskih duša priskrbio Hrvatima i Bošnjacima, pa i nekim Srbima, nema smisla opetovati. I to s nacičetničkim ološem takvim koji je maroderski išao iza tenkova, zrakoplova, topova i vojnika nacionalsocijalističke JNA, a sami u prve borbene redove uglavnom - „malo morgen“. Dakle, zadatak je aktualne hrvatske vlasti ustanoviti tko (sve) sada drži Šešelja na lancu, a od Srbije onda zatražiti da ga  čvrsto priveže. Dok je u Srbiji.

Za Putina i još neke druge „krotitelje“ trebat će se dodatno pomučiti i tražiti pomoć prijatelja. Priče Vesne Pusić, Prve do Prvoga, kako je riječ o „luđaku“, izražavanje „sućuti Srbiji“ što na ulicama ima „podivljalog ratnog zločinca“, o pojavi „luđačkog elementa u regiji“ i sl. potpuno su neprimjerene, nedostojne ministrice vanjskih poslova i njezina posla i u bitnome svojevrsno Šešeljevo amnestiranje, a naročito skidanje odgovornosti sa Srbije, kako za bivše tako i za sadašnje Šešeljevo djelovanje. U njezinim istupima uopće se ne vidi čvrsto zastupanje nacionalnih interesa, već tko zna čijih, pored „regionskih“.

Na valu tretiranja Šešelja kao „luđaka“ zajahao je i ministar Predrag Matić. Poručio mu je: „Idi bre pa se leči“. Ako ga Milanović do sada (Josipović) nije smijenio sad je trenutak. U Hrvatskoj je u uporabi hrvatski jezik, za njega kao ministra ovdje i služben i obvezan, pa je stoga ovo i gore od vladinog silovanja Vukovara s ćirilicom. Obraćanje jednoga ministra Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu. Drugo, Matić je izgleda u prilično prisnim odnosu sa Šešeljem pa mu se obraća sa „ti“. Treće, ova srpska pošalica u biti je blagi drugarski prijekor, pa i lagana crnohumorna šala, a nikako optužba za zločin, pa ni stvarno proglašenje nekoga „luđakom“. Imenovanje pak „luđakom“ njegova je amnestija kao i svih onih koji ga drže na „lancu“. Četvrto, realno Šešelj nije nikakav „bolesnik“, upitan je i njegov rak, čak dva  kako kaže „Nikolićev i Vučićev“ obojica mu „nasjeli“ na jetru. Vidim da nije ni na dijeti, u Zemunu ga dočekao reš pečeni odojak, osim ako nije služio samo za zastrašivanje muslimana. Ovo od čega on „boluje“ liječi se samo na jedan način - Olujom, a „bolest“ se tek donekle može držati pod kontrolom u zatvoru. Što je važnije tako se može ublažiti zaraza ovom društvenom „ebolom“. Čiji je on jedan od kliconoša.

Šešelj - inkarnacija velikosrpstva

Peto, njegovo je stanje potpuno zdravo racionalno fundirano operacionalizirano i provodi se na mnoštvo načina. Jedan njih je i kontrolirani radikalizam, koji ponekad izgleda „luđački“, tako ga se glumi. Pored svega Šešelj je i odličan glumac, opsjenar. Sad u čvrstom, sad u plinovitom četničkom stanju, pa opet ispočetka. Jednostavno, u njemu se inkarniralo čitavo velikosrpstvo, on je inkarnacija velikosrpstva - njegov itekako racionalni u ovom životu, a nikako luđački - monstrum. On je, ponavljam, skoro laboratorijski  uzgojen nacičetnik. Kao takav nije gospodar fašističkog velikosrpstva, ali je njegov nadareni, uporni i vjerni sluga-svojevrsni robot velikosrpstva. Šešelj je neosporno poticatelj i organizator masovnih zločina, pa i genocida. Sve je dakle, samo ne „luđak“, „bolesnik“, „spodoba“… A čak kad bi to i bio jedini „lijek“, „hrana“, mu je agresivna srpska nacional-socijalistička politika u velikim „dozama“. On se „liječi“ i hrani na razvalinama Vukovara, na Ovčari, u Škabrnji, Srebrenici… Njegov „medikament“ je Miloševićeva opjevana „salata“ koja se „konzumira“ uz meso zaklanih Hrvata. Stoga je Matićeva uputnica “Idi bre pa se leči“ ustvari pozivnica Šešelju u „sanatorij“  razorenoga Vukovara.

Niti djeca iz mješovitih brakova ne mogu stalno sjediti na dvije stolice

Šešelj je to uostalom i potvrdio čestitajući četnicima i inim srpskim paravojnim postrojbama i JNA 18. studenoga 2014. oslobođenje Vukovara. Vratio se. I opet će, ako bude sreće. Svima onima koji se u vezi puštanja Šešelja iz Haaga koriste medicinskom terminologijom dodat ću jednu takvu pošalicu: Bolje spriječiti, nego liječiti. Predraga Matića valja podsjetiti kako ima još jedna dobra srpska pošalica, s doslovnim i u prenesenim značenjem: „Idi bre što pre“.

 Pomaže Josipoviću u kampanji i najdražoj Pusićki, zbog četničkog pedigrea

Baš naumih ovdje stati, kad eto Šešelja opet i potakne me na one „pošalice“ kako je  vrijeme više politika nego li novac. Razne su interpretacije zašto su ga baš sada „šupirali“ iz zatvora, neposredno nakon boravka Putina u Beogradu, nekako u vrijeme srpsko-ruskih manevara na Srijemskom frontu odakle se onda kretalo i na Vukovar, da malo uzburka srpsku političku scenu, „vadi mast“ Vučiću i Nikoliću… Međutim mene je zanimala baš ta skoro koincidencija s hrvatskim predsjedničkim izborima. Prvo sad će se svi baviti Šešeljem, a otpast će puno važnije unutarnjopolitičke stvari, što je odmah shvatila Kolinda pa slučaj mudro prebacila na teren diplomacije, za početak. I doista i Šešelj kaže kako on ustvari pomaže Ivi Josipoviću u kampanji, a ima i zašto. Oduševljen je i Vesnom Pusić. Ona mu je "najdraža hrvatska političarka". Tvrdi da ministricu zna "još iz disidentskih dana te je cijeni zbog njezinog četničkog obiteljskog pedigrea". Tamo Cvetićanin, ondje pomoć Josipoviću u kampanji, ovdje Vesna četničkih korijena. Zar još itko misli kako je  Šešelj „luđak? 

Mato Dretvić Filakov

Do sada uvaženi dirigent nije objasnio ulogu svog oca u događajima iz vremena komunističke strahovlade

Zoran Grgić (Slavonski Brod, 1964.) bio je politički zatvorenik jugokomunističkoga totalitarističkog sustava s nepunih 20 godina. Od 1991. do 1995. bio je sudionik Domovinskoga rata u uniformi Hrvatske vojske, u vrijeme dok su Ivo Josipović i Zoran Milanović pohodili London, New York ili se skrivali u bruxelleskim hodnicima, a neki i stjecali imovinu. Od 1995. do 1998. radio je na skrbi hrvatskih branitelja. HRVI je s 50 posto invaliditeta. Nakon toga počeo se baviti i novinarstvom. Povremeno je pisao teme iz geopolitike i gospodarstva za tjednike Fokus i Hrvatsko slovo. Neumorni je zagovornik izgradnje kanala Dunav – Sava. Od 2003. do 2014. imenovan je u tri mandata za člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija na prijedlog Hrvatskoga Društva Političkih Zatvorenika (HDPZ). Godine 2005. bio je član Organizacijskoga odbora konferencije „System building approach to combating terrorism“, održane u Hrvatskome saboru pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Na tom skupu bio je autor stručnog članka: "Geopolitical and geo-strategic aspects of possible terrorist attacks against Republic of Croatia". Godine 2006. organizator je znanstveno-stručnog skupa "National security and transport perspectives in Croatia", također održanog u Hrvatskome saboru pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, gdje je bio autor stručnog članka: "Some aspects of nacional security". Autor je zbornika znanstveno-stručnih radova s istoimenog skupa. Iste godine komentirao je i pisao članke za Večernji list, te analitičke studije. Godine 2008. bio je aktivan u Partnership for Peace Consortium of Defense Academies and Security Studies Institutes u okviru grupe CTWG (grupa za protuterorizam) s temama o sigurnosti prometne i transportne infrastrukture. Stalni je sugovornik i stručni analitičar u medijima aktualnih zbivanja u Hrvatskoj i svijetu i neumorni borac za ljudska prava i slobode pojedinca.

• Kako tumačite dosadašnje suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu? Jeste li predviđali ovakav razvoj suđenja?

- Hrvatske javnosti radi, treba naglasiti kako se još nije odgodio slučaj, od uspostave SR Njemačke i njezinog pravosuđa (čini mi se 1948.)  do danas u kojem bi njemačko tužiteljstvo diglo optužnicu, a ista bi bila oborena na sudu. Riječju optužnica jednako presuda, jer ljudi rade pedantno. U Njemačkoj postoji samo jedna presuda za sudioništvo u ubojstvu – doživotni zatvor, a sudionikom se jednako smatra onaj koji je pucao, onaj koji je zapovijed prenio i onaj koji je istu izdao. Za sada, sve ide dakle potpuno predvidljivim tijekom. Pojedine eskapade odvjetničko-suradničkog šljama iz ex-YU prostora i vremena potpuno su nebitne.

• Koliko je ovo suđenje dobro, a koliko loše za Hrvatsku? 

- Šteta je što Hrvatska nije sama provela ove procese prije, recimo odmah nakon pada Račanove neoboljševičke vlade. Recidivizam udbaških i boljševičkih struktura bio je očit. Trebalo je tada djelovati!

• Što mislite, zašto svjedoci iz Hrvatske ne odlaze u Njemačku na svjedočenje?

- To kažu njemačka tijela na osnovi ne-odziva na pisane pozive. Kako možemo znati jesu li isti uopće uručeni i je li možda bilo pritisaka na svjedoke. Ako budem pozvan, ja ću svakako ići i svjedočiti.
 

Odgovornost za ubojstvo 9-godišnje djevojčice

• Koliko je predsjednik Ivo Josipović uključen u sam tijek suđenja?

- Do sada uvaženi dirigent nije objasnio ulogu svog oca u događajima iz vremena komunističke strahovlade. Primjerice ubojstvo 9-godišnje  Rosemarie Ružice Ševo i njezine obitelji. Istraživači arhiva iz Hrvatske i Slovenije, ponajviše gospoda Bože Vukušić i Roman Ljeljak optužili su „delovodnike“ iz kojih je razvidan način operiranja UDBE. Udba je radila pripreme i predlagala ali Partija je odobravala ubojstva. Dakle SK i slijednik današnji SDP su kriminalne organizacije. Ne manje bitno članovi tzv. „Ideološke komisije CK“ imali su presudnu ulogu u odobravanju zločina. Njemački Zakon poznaje tzv. Tushlermorder tj. Doslovno prevedeno „ubojice – za – stolom“ još od vremena Nürnberških procesa. Pojednostavljeno, poznaju pojam “glavešina“ koji daju naloge za likvidacije. To sljeduje i Račana i Josipovića kada se dovrši dokazni postupak na osnovi onog što je u slovenskim arhivima pronađeno.

• Poznato je da njegov savjetnik Saša Perković, inače sin optuženoga J. Perkovića, često odlazi k ocu u München. Koliko to šteti Hrvatskoj, a koliko predsjedniku Josipoviću?

- „Dovesti ću ti Bajića za uši...“, snimljena rečenica malog Perkovića u Beču dovoljno govori tko je kome lutka na koncu. Naši NATO i EU saveznici nakon toga nemaju NIKAKVO mišljenje o neo-boljševicima. Zanimljiva je obraz-đon politika Zorana Milanovića koji i nakon takve afere hoće Mladena Bajića za Ustavni sud?! Tko god bi za takvo što digao ruku učinio bi političko samoubojstvo. NE smjenjivanje malog Perkovića, Saše, nakon epizode sa Zagijem u Beču dovoljno govori o tme tko je do sada držao stvarnu vlast u RH. Stvari će se bitno promijeniti u danima koji slijede.

• U kojem će smjeru ići daljnji proces u Njemačkoj ovoj dvojici udbaških glavešina?

- Nakon iskaza svih svjedoka negdje do travnja sljedeće godine, ako ne bude novih dokaza, dokazni postupak privodit će se kraju i potom idu završne riječi obje strane i presuda. Svi dokazi iz ovih procesa koristit će se u sljedećim procesima protiv ostalih UDBAŠA - ubojica.
 

Nagodba – kako bi izbjegli doživotne kazne

• Koga će oni štititi, a koga će pokušati „razotkriti“?

- To je potpuno svejedno. Najpametniji potez bio bi nagodba s tužiteljstvom, jer stvarni, dakle najviši krivci su oni iz vrha boljševičke piramide, dakle CK nalogodavci... time bi izbjegli doživotne kazne ako uvjere sud kako su MORALI a ne HTJELI djelovati, ali i to je malo vjerojatno nakon onog što smo do sada čuli.

• Zašto hrvatski režimski mediji prešućuju ovo suđenje u Njemačkoj?

- Male postaje poput SB TV i VK TV prate događaje, ostale re-emitiraju, nešto je radila i Bujica. Državni mediji su pod kontrolom UDBAŠA, ustalom tzv. politologija i novinarstvo samo su jedan od hodnika udbaških nauka ONO-a i DSZ.a.

Čeka nas ozbiljan rad oko:

1) Donošenja Zakona o probaciji i lustraciji po uzoru na njemački i poljski model.

2) Osnivanje Vijeća za de-boljševizaciju i restituciju žrtava komunizma

3) Privođenje i suđenje svih koji su zloupotrijebili ovlasti i položaj radi donošenja LEX PERKOVIĆA (HRVATSKI WATERGATE) i drugih afera o kojima je govorio Milijan Brkić.

Osobno, kao politički zatvorenik, dragovoljac Domovinskoga rata i HRVI, radujem se što ćemo konačno dovršiti izgradnju demokratskoga i pravednog društva. Iskreno vjerujem kako će nakon jednih i drugih izbora (predsjedničkih i parlamentarnih), Premijer i Predsjednik završiti u Remetincu kao ne bi utjecali na svjedoke dok se ne dovrše istrage o zlouporabama sustava. Pravda je spora ali dostižna.

Marijan Majstorović