Get Adobe Flash player
Koga u ovoj državi žrtve uopće zanimaju?!

Koga u ovoj državi žrtve uopće zanimaju?!

Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost...

Rezolucija EU-a za Miletiće, Kapuraline…

Rezolucija EU-a za Miletiće, Kapuraline…

Boro Miletić: Ne znam kako netko može biti protiv zvijezde...

Vlada i Sabor prešutjeli EU-ovu osudu komunizma

Vlada i Sabor prešutjeli EU-ovu osudu komunizma

Rezolucija koja nedvojbeno traži osudu komunističkog totalitarnog režima...

Hrvatska može imati plaće od 7000 kuna

Hrvatska može imati plaće od 7000 kuna

Samo mora ukinuti mirovine srpskim agresorima koji žive u...

Ide u Crkvu, a radi protiv kršćana

Ide u Crkvu, a radi protiv kršćana

Katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i...

  • Koga u ovoj državi žrtve uopće zanimaju?!

    Koga u ovoj državi žrtve uopće zanimaju?!

    srijeda, 09. listopada 2019. 18:38
  • Rezolucija EU-a za Miletiće, Kapuraline…

    Rezolucija EU-a za Miletiće, Kapuraline…

    srijeda, 09. listopada 2019. 10:01
  • Vlada i Sabor prešutjeli EU-ovu osudu komunizma

    Vlada i Sabor prešutjeli EU-ovu osudu komunizma

    srijeda, 09. listopada 2019. 09:55
  • Hrvatska može imati plaće od 7000 kuna

    Hrvatska može imati plaće od 7000 kuna

    srijeda, 09. listopada 2019. 09:50
  • Ide u Crkvu, a radi protiv kršćana

    Ide u Crkvu, a radi protiv kršćana

    srijeda, 09. listopada 2019. 09:46

Marinko Čulić i srpske Novosti etiketiraju Hrvate najgorim etiketama

 
 
U zadnjih nekoliko mjeseci neototalitaristička jugodesnica, koju bi se moglo nazivati još i „jugo iredentom“, doduše bez države, skovala je i dva nova ubojita pojma: „obiteljaši“ i „stožeraši“. Ovakav rječnik tipičan je za lenjino-staljinizam, pa ga se može smatrati i najavom staljinističke kontrarevolucije. Navedeni pojmovi pripadaju u idealnotopsku košaru pojmova koji su za toga totalitarizma  obilježavali „narodne“, „klasne“, „partijske“ neprijatelje, a bogme ponekad još kombinirane i s „rasnim“, ako ne u parolama onda u „praksi“ svakako. Takvi su primjerice „kulaci“, „klerikalci“, „klero-fašisti“, „izrodi“ svake vrste, s lijeva, desna, iz sredine, „srednjaci“, „socijal-fašisti“, „buržoaski“ i „sitnoburžoaki elementi“, „anarholiberali“ , „trockisti“, „sektaši“... i još stotine pogrda za uglavnom izmišljene „neprijatelje“.
http://www.snv.hr/images/pages/big-3883.jpghttp://snv.hr/images/pages/big-3861.jpg
Baš bi bilo lijepo i korisno, tko bi imao volje, a otporan je na mučninu, sastaviti rječnik lenjinizma-bošljševizma-staljinizma, uz  jugododatak. Same pogrde, pljuvačine, etikete... odlično bi oslikale komunističku kulturu, no to je ništa, jer one su se primjenjivale „u praksi“. Doslovno se išlo „s riječi na djela“. Nije se s njima razbacivalo tek tako, uzalud pljuvalo po „neprijateljima“, samo radi „umjetnosti“, vještine pljuvanja - tko će više, bolje agitpropom  udariti. A ne, one su imate stvarnu daljnju „razradu“ i realne posljedice za cijele i mnoge skupine, klase, narode, rase... Logori, prisilni rad, Sibir, kopanje dijamanta u Jakutiji, milijunske smrti od iznurivanja glađu do ljudožderstva (Ukrajina), različite su procjene, između pet, osam, deset pa do12 milijuna ubijenih Ukrajinaca, do sasvim običnih likvidacija metkom u potiljak. Kako bilo sve te pogrde udarale u masovno na život pojedinaca.
 
S tog jezika ovdašnji pojam „obiteljaši“, skrojen ili koncem 2013. ili početkom  2014., a pronašao sam ga u srpskim Novostima u tekstu autora Marinka Čulića, mogao bi se prevesti kao „klerikalci“ i kao „klero-fašisti“. U SFRJ, na završetku Drugoga svjetskog rata takvi su putovali u smrt, zatim u zatvor, a u nešto blažoj varijanti „etketa“ je etiketiranima onemogućavala pristup boljim radnim mjestima, ukratko, ekonomski ih je uništavala. Mnogi su pod  stigmom „klerikalizma“ i „klerofašizma“ završili na „privremenom radu u inozemstvu“ - zauvijek.
http://tacno.net/wp-content/uploads/2013/01/marinkoculic600300.jpg
Marinko Čulić
 
„Stožeraši“, e pa ti u „prijevodu“ nemaju što biti do li „nacionalisti“, no to je ma koliki za neototalitariste bili „narodni neprijatelji“, ipak preblag „prijevod“. Precizniji je „šovinisti“, njima se još i danas može sasvim dobro „pakirati“. No, ne trebamo se zavaravati, „pravi“, „tvrdi“ i ciljani „prijevod“ je - „ustaše“. Kako su završavali prvi, drugi i treći, ne trebam ovdje valjda detaljizirati. Mogu samo upozoriti onih  750.000 tisuća potpisnika referenduma o braku Inicijative „U ime obitelji“ i oko milijun glasača na tom referendunmu koji su glasali  „za“ - čuvajte glave.
 
Prva dolazi etiketa nabijena mržnjom, a ubrzo stiže metak, malj, sjekira, ostanak bez posla... ako još nema baš takvih mogućnosti za realizaciju, ali želje su tu. Još veća opasnost prijeti onima, njih je oko 650.000 potpisnika za jedan drugi referendum, koje se mrzi s pojmom „stožeraši“. Što bi to moglo biti? Da nije opet Ovčara? Pojam „stožeraši“ zanimljivo koriste i novinari javne televizije. Za nevjerovati, neki novinarski ološ vrijeđa najmanje 650.000 svojih pretplatnika i najmanje još toliko gledatelja. Ima se eto hrabrosti pa je za 650.000 „stožeraša“opasnost tim veća.
 
Ali što je zapravo u pozadini ovoga opasnoga etiketiranja? Dva ponuđena referenduma tog najdemokratskijeg načina odlučivanja. Izađi, odluči, zaokruži, a ne moraš ni izlaziti, odaziv ne mora biti 101 posto. Baš to neostaljinisti, neototalitaristi ne mogu podnijeti - da narod odlučuje. Stoga je na djelu neostaljinistička kontrarevolucija, preciznije pokušaj neototalitarističkoga preokreta koji je verbalno stigao, u virtualnosti, medijima poprilično već ostvaren, a kotrlja se i kroz politiku. Puste li ga „obični ljudi“ k sebi na zemlju jao si ga njima.
 

Mato Dretvić Filakov

"Istina će za neke biti itekako neugodna"

 
 
Nakon svih popisa agenata i suradnika Udbe, nije se čulo da je netko, tko se našao na tom popisu, dobio otkaz na poslu ili da su zbog toga trpjeli njegovi potomci. Izgleda da su tim popisima uglavnom bili pogođeni sitni navodni suradnici Udbe, radnici „na privremenom radu“  većinom u Njemačkoj i Austriji. Njemačka, austrijska, francuska i sigurnosne službe drugih zemalja, imale su sve te ljude uvijek dostupne. Mogle su od njih i bez prisile izvući sve ono što je većina tih suradnika Udbe znala jer  je većina suradnika Udbe surađivala ne iz uvjerenja nego da sačuva putovnicu ili jer ih je Udba nečim ucijenila. Osim toga, tajne službe tih zemalja su imale svoje suradnike iz svih naroda bivše države koji su radili u tim zemljama.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/lustracija-je-demokratska-revolucija/48768-1-cro-HR/Lustracija-je-demokratska-revolucija_article.jpg
Iznenađuje stoga što su Nijemci angažirali čak i svoje elitne specijalce za Josipa Perkovića jer i da može, Perković nema kamo pobjeći. Teško je vjerovati da oni očekuju saznati od njega nešto potpuno novo te da mu zbog toga pridaju toliku važnost. Za sada se kao jedino uvjerljivo objašnjenje toliko brige za Perkovića može naslutiti u svakodnevnom ponavljanju na HTV-u i drugim obavijesnim sredstvima: „Istina će za neke biti itekako neugodna“. Zbog tih nekih za koje će istina biti itekako neugodna, Nijemci nipošto ne žele dopustiti da neko od tih u zatvoru  ili izvan zatvora, pokuša likvidirati Perkovića prije nego progovori.
 
Najsigurnija pobjeda je na izborima
 
Vjerojatno su i oni primijetili iznenadne promjene u Hrvatskoj: neki koji su vrlo žestoko zagovarali da se Perkovića što prije izruči Nijemcima, sada odjednom  umjesto veselja, pokazuju strah. Što ako su Nijemci konačno utvrdili da su ih njihovi balkanski informanti vukli za nos? Što ako Perković pukne i iznese „istinu koja će za neke biti itekako neugodna“? Što ako i u slučaju njegove iznenadne smrti, progovore neki drugi kod kojih je pohranio ono što možda ne će uspjeti reći Nijemcima?
 
Svi oni koji su dvojili treba li Perkovića izručiti Njemačkoj, jer ipak je bio i hrvatski obavještajac tijekom Domovinskog rata, sada mogu biti zadovoljni. Iz njemačkoga zatvora ne će curiti kao iz Uskoka. Ne će se dezinformacijama moći zamračiti istina ma kakva ona bila. Nadajmo se da će Nijemci utvrditi činjenice i da ovakva ili onakva presuda Perkoviću ne će sakriti neke kojima bi istina mogla biti itekako neugodna. Vjerujem da je to jedina lustracija koju možemo dočekati.  Druge velike lustracije ne će biti ma koliko je željeli. Vrijeme je svoje učinilo. Lustraciju bi mogao napraviti narod na sljedećim izborima ali za razliku od magarca, koji, kako kažu Hercegovci, ne pada dva puta u isti jarak, narod može ponovno biti zbunjen i dezorijeniran. U tom pravcu narod nastoji upraviti prividna desnica.
 

Pavao Blažević

Zagorskom 'pripizdeku' treba dati dječje vlakiće da se s njima igra...

 
 
„Ne otpustite li odmah 1100 radnika i ne smanjite li odmah plaće za dvadeset posto, bez ikakve grižnje savjesti već sutra vas šaljem u Linić-Šegonovoj stečaj i likvidaciju bez ikakve nagodbe“, prijeti se svojim Cargo-vcima neuki infra-ministar Siniša Hajdaš Dončić, zagorski 'pripizdek'! Dakle, kad se poput nespretnog 'pileta zapleo u kučine' jalovih pregovora sa 'strateškim partnerom', infra-ministar se obrušio na svoje ljude prijeteći im ni manje ni više nego brutalnom likvidacijom odnosno otpremanjem na ionako prebukiranu 'burzu nerada'... kao da su oni jedini krivci za njegovu nesposobnost!?
http://www.vlakovi.com//wp-content/uploads/2013/01/HZ_Cargo_vagon-348897_957x340.jpg
U Hrvatsku su Rumunji prije godinu dana došli u dobroj vjeri - 'bona fide', u namjeri da se spasi jedna od ključnih tvrtki za i tako oronulo hrvatsko gospodarstvo, Rumunjski Grampet je stigao s čvrstim financijskim jamstvima u zamjenu za postojeća, uz potporu rumunjske državne banke za ulaganja i menadžerskih sposobnosti grupe koja je prošle godine ostvarila dvoznamenkasti rast u svojim tvrtkama u Bugarskoj i Mađarskoj te je u najmanju ruku čudno što sve to skupa nije bilo dovoljno za hrvatsku Vladu odnosno resornog ministra Sinišu Hajdaš-Dončića. Evo što piše jedan dobar znalac situacije u HŽ-u (pseudonima 'Joža z bregov'):
 
„Da je Hrvatska država kako spada, HŽ Cargo uopće ne bi trebalo privatizirati, nego mu obnoviti vučni i vozni park, kao i obnoviti magistralne pruge u smjeru sjever-jug i istok-zapad te pametnom prometnom politikom privući brodove s teretom u domaće luke, koje zbog geostrateškog položaja Hrvatske imaju brojne komparativne prednosti u usporedbi s lukama u Sloveniji i Italiji. To poduzeće bilo bi tada zlatna koka za državu. Samo, komu to govoriti? Zar doktoru seoskog turizma Hajdaš Siniši udatom Dončić i onim tzv. 'stručnjacima' oko njega? Zašto, na primjer, Nijemci, Austrijanci, Česi i Mađari ne prodaju svoja poduzeća za željeznički teretni prijevoz, nego ih proširuju kupujući udjele u inozemstvu? S te strane i dobro je što su propali pregovori s Rumunjima. Inače najlakše je prodati poduzeće, ali što onda poslije, jer se prodati može samo jednom“.
http://www.vlada.hr/var/vlada/storage/images/naslovnica/novosti_i_najave/2012/travanj/ministar_hajdas_doncic_vrijeme_je_da_hrvatska_postane_geostrateska_lokacija_srednje_europe/3098639-2-cro-HR/ministar_hajdas_doncic_vrijeme_je_da_hrvatska_postane_geostrateska_lokacija_srednje_europe_articleimage.jpghttp://www.njuskalo.hr/image-bigger/djecje-igracke/chicco-vlakici-kolica-slika-15644771.jpg
Dakako, niti je Hrvatska država 'kako spada' niti su njeni ministri sposobni da išta riješe bez da debelo plate inozemne savjetničke kuće. A dobro se zna kako se naš Siniša 'proslavio' s koncesijom Zračne luke Zagreb davši je olako u koncesiju francuskom partneru koji na bankovnom računu raspolaže 'kapitalom' od 100 eura; i još se time hvali!? Naime, francuski koncesionar ZAIC trebao je 2. prosinca 2013. preuzeti Zračnu luku Zagreb, što je opet odgođeno za dva dana kasnije, kad će 1024 radnika prijeći u pet novih tvrtki. Radnici su bili krenuli u štrajk jer su uvjereni da Francuzi nemaju novca niti da mogu garantirati njihova radnička prava, što potvrđuje izvještaj jedne ozbiljne britanske tvrtke da je kapital ZAIC-a - 100 eura; ajme, majko! Jasno, Francuzi pak tvrde da su (valjda razbivši kasicu-prasicu) skupili 100 milijuna eura jamstava (gradnja će koštati 236 milijuna eura), što potvrđuje i naš umni infra-ministar.
 
Neozbiljnost te koncesije potvrđuje i slijedeće. Gradnja novih terminala trebala je prema ugovoru početi još u jesen 2012., pa je odgođena za proljeće 2013., pa za ljeto, pa jesen te iste godine, a sad je Francuzima postalo jako hladno pa su početak (virtualnih) radova odgodili za proljeće 2014.; vjerovanje ludom radovanje! A našem Siniši itekako trebaju savjetnici, i opet Francuzi(?), kako bi ga uvjerili u opravdanost već davno planiranog i nekoliko puta otvaranog Pelješkog mosta, i engleski 'mone(y)' - savjetodavci kako bi mu točno izračunali vrijednost naših autocesta koje će sutra biti prodane (monetizirane?) nekom od 'strateških partnera'!
 
A najbolje rješenje bi bilo žutokljunom ministru infrastrukture iz ruku oduzeti takve skupe 'stvari' pa mu ponuditi nek' se zabavlja s edukativnim igračkama malih željeznica njemačkog proizvođača 'Maerklin'; bilo bi puno manje štete za ovu zemlju! A što se savjetnika ili skupih konzultanata tiče vrijedi ona narodna: Savjetnik pametnom ne treba a budali i tako ništa ne koristi!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Ponedjeljak, 14/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1441 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević