Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

HDZ-u nije lako, posebice otkad je preplavljen Pašalićevim ljudima

 
 
Trgovac voćem i povrćem na tržnici Dolac u Zagrebu nije krio žalost za odlaskom Linića, a mene je njegova žalost iznenadila jer je Linić uveo fiskalne blagajne i na gradske tržnice. Razlog njegovoj žalosti za Linićem nije simpatija za Linića a ni za SDP nego što je, po njegovu uvjerenju, Linić počeo uvoditi red. Koliko ljudi osim određenog broja esdepeovaca žali za Linićem, ne znam ali pretpostavljam da se daleko veći broj, bolje informiranih stanovnika Hrvatske, više pobojava posljedica kaosa, nesposobnosti i lijenosti Zorana Milanovića. Sva njegova dobronamjernost ni izdaleka ne može spriječiti teške posljedice njegove kaotičnosti, nesposobnosti i lijenosti.
http://cro-info.biz/Slike/Spacva-thumb.jpghttp://cro-info.biz/Slike/Spacva-thumb.jpg
Kad mu je jedan od zastupnika na aktualnom satu postavio pitanje primjene Zakona o prebivalištu koji posebice pogađa hrvatske državljane na radu u Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama EU-a, Milanović nije znao što bi mu odgovorio pa je zastupniku i drugim u sabornici bez srama rekao da će „govoriti iz glave“. Nije zastupniku čak ni obećao da će se o tom zakonu informirati pa zastupniku poslati pisani odgovor. „Govoriti iz glave“ ne može si dopustiti čak ni glasnogovornik neke sitne institucije ili tvrtke ali Milanović to može.
 
Njegove navedene slabosti virusno se prenose i na one ministre u njegovoj vladi koji imaju osigurana sva sredstva za uspješan rad dotičnih  ministarstava. Tako je Milanovićev virus potpuno neuspješnim učinio Arsena Bauka, ministra uprave, iz kojeg dolaze loši zakoni koji rezultiraju vrlo štetnim posljedicama kako za pojedince tako i za gospodarstvo. Usprkos povećanom broju državnih službenika, u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Državnom uredu za Hrvate izvan RH, u Državnom uredu za stambeno zbrinjavanje i drugim nekim državnim institucijama vlada arbitrarnost i velika sporost u primjeni zakona. Još uvijek nema novog Zakona o boravištu/prebivalištu. Ne zna se kad će i hoće li svi hrvatski državljani dobiti iskaznice. Na rješavanje zahtjeva primitka u hrvatsko državljanstvo i izdavanje putovnica koji stižu putem veleposlanstava čeka se po godinu i više dana.
 
Milanović je u Australiju odnio novac za pomoć Macquarie sveučilištu za studij hrvatskog jezika i povijesti što bi trebalo pozdraviti kad ne bismo znali da mu nije na pamet palo posjetiti prognane Hrvate na Područjima posebne državne skrbi i propitati zašto se od njih ponovno i ponovno traže novi papiri i zašto još uvijek mnogima nije riješeno stambeno pitanje te mnogi zbog toga odlaze u prekooceanske zemlje iz kojih povratka nema. Ugledni Hrvati u Australiji koji su se odazvali pozivu na susret s Milanovićem i koji su smatrali da nije u redu prosvjedovati protiv njega jer se radi o predsjedniku Hrvatske vlade, mogli su na kraju samo konstatirati da mu je engleski dobar ali sadržaj govora jadan. Bilo ih je stid pred drugim uzvanicima, uglednim ljudima u australskoj javnosti što Hrvatska ima tako smušenog predsjednika Vlade.
http://wiki.erepublik.com/images/thumb/7/7b/SKH.jpg/218px-SKH.jpghttps://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTu-9TOQeZ1FpeZcWTKk_8DsteLPD8d-NXki2pujPVeUaAnx_P4
Netko je za osobe Milanovićeva tipa rekao: Nisu temeljito obrazovani ali čuvajte ih se jer su lukavi. Toga nisu bili svjesni iskusni SDP-ovci pa su mirno prihvatili kad je u Saboru ubacivao tek diplomirane bez ikakva iskustva i kad je bez natječaja omogućio upošljavanje u državnim institucijama veliki broj onih koji su imali zaleđe u SDP-u i strankama Kukuriku koalicije. Nitko iz vladajuće koalicije nije pitao ni koliki je finacijski teret zapošljavanje tolikog broja ljudi ni koliko su ti novozaposleni smetnja prvedbi potrebnih reformi. Kao da nitko nije vidio da je Milanović stvorio sebi vojsku odanih radi vlastitih interesa. Zbog toga nije bilo u SDP-u nikakve pobune kad se dao izabrati kao jedini kandidat za predsjednika stranke. Postotkom dobivenih glasova nadmašio je i pokojnog Sadam Huseina. Vjerojatno ni na prijevremenim unutarstranačkim izborima u SDP-u Milanović ne bi izgubio kad bi ponovno bio izravan izbor predsjednika stranke na teritoriju Hrvatske. Milanović bi ponovno svojom retorikom i njihovim interesima na svojoj strani imao njemu godinama starosti bliže članove stranke čak i Linić potsjeća na dinosaura da o Leki, Ronku, Crkvencu, Vujiću, Mati Arloviću i drugim i ne govorimo.
 
U jednom drugom kontekstu fetivi Splićani su znali reći: „Pusti zeca, ubij Vlaja“. Riječani izgleda za tu uzrečicu nisu čuli ali Vlaj Milanović ih je nadmudrio. Ni ne pomošlja optužiti Linića za kriminal. Brani čak i Marinu Lovrić-Merzel. U Saboru je osigurano mjesto i Slavka Linića i za Nadu Čavlović-Smiljanec, bivšu šeficu Porezne uprave a i Branko Šegon je dobro zbrinut i ponovno zaposlen. Nikom od njih ne prijeti brisanje iz SDP-a i nitko se od njih troje ne će pred DORH-om utjecati obrani Ante Nobila ili Čede Prodanovića. Zbog toga držim da HDZ ne može očekivati da će se SDP zbog odlaska Slavka Linića raspasti i da će Kukuriku koalicija biti lako prisiljena na skore prijevremene izbore. Previše je njih u koaliciji i oko koalicije zabrinuto za svoje konkretne interese koji bi bili ugroženi prijevremenim izborima.
 
Za Hrvatsku ali i za HDZ i njegove koalicijske partnere odlazak Linića bio bi dobar kad bi uskoro bili raspisani prijevremeni izbori. Bude li se naprotiv Milanović održao kao predsjednik Vlade do kraja mandata,  HDZ i partneri imat će velike muke dok Hrvatsku izvuku iz stanja u kojem će se naći zahvaljujući kaotičnom Milanoviću i njemu sličnim ministrima. Pored teškog stanja u Hrvatskoj, HDZ i njegove partnere, ne bude li HDZ s partnerima osvojio dovoljan broj glasova za vladanje, mogla bi pritisnuti nužda primanja u kaoliciju čak i Saveza za Hrvatsku.  Primjećuje se naime već sada kampanja koja dolazi iz rovova današnjice da se HDZ natjera da primanje u koaliciju Saveza za Hrvatsku. Osim kaosa koji je sada zamjetljiv u Savezu za Hrvatsku, HDZ i partneri mogli bi se naći pred teškim problemom kako namjestiti toliko stolica koliko bi stražnjica iz Saveza za Hrvatsku zatražilo pet članica tog saveza.
 
Istina, u Savezu za Hrvatsku znaju da osim Glavaševe stranke, druge stranke jednostavno nemaju članstvo odnosno imaju nešto članova otpadnika iz HDZ-a ali to ne znači da se ne bi našlo velikih broj zahtjeva za važnim funkcijama u državi. Za HDZ-ovu koalicijsku vladu mogao bi to biti nepodnošnjiv teret ne samo financijski nego i teret lijenih, nestručnih i nesposobnih osoba.
 
HDZ je bez velikih potresa mogao reintegrirati u stranku povratnike iz Pašalićeva Hrvatskog bloka jer HDZ nije osvojio vlast pa se u HDZ-u nisu osjetili veći unutarstranački sukobi. Radi odgovornosti za Hrvatsku, HDZ ne bi smio popustiti sirenskim pozivima na kaoliranje s onima koji bi mu postali teški, nepodnošljivi teret makar protiv sebe imao svu ovdašnju digitalnu rulju. U HDZ-u treba prevladati preuzimanje  odgovornosti za Hrvatsku a ne čežnja za popularnošću.
 
Nešto bi se moglo naučiti iz sudbine HDZ BiH. Da se iz Hrvatske nije podržavalo otpadnike koji su osnovali stranku koju su nazvali HDZ 1990., ta bi stranka nakon poraza na izborima postala nezamjetljiva i većina članova bi se vratila u HDZ BiH. Pritisak na HDZ BiH da koalira s HDZ-om 1990. urodio je štetnim posljedicama i za Hrvate u BiH i za Hrvatsku. U svakom slučaju, držim da HDZ i njegovi koalicijski partneri već sada trebaju uzeti u obzir različite mogućnosti temeljito isputijući željene i neželjene posljedice konkretnih odluka.

 

Zrinko Horvat

Rukoljub papi znači odavanje posebne počasti papi kao duhovnoj i posvećenoj osobi

 
 
Prigodom susreta i rukovanja vjernika ili posjetitelja s papom, biskupima ili sa svećenicima običaj je u kršćanskom svijetu da se tim crkvenim dostojanstvenicima ljubi ruka. Mnogi se pitaju zašto vjernici to čine, drugi to smatraju nepotrebnim načinom iskazivanja počasti nekoj osobi, a treći to drže servilnošću ili znakom koji upućuje na kult osobnosti! O čemu se zapravo radi?
http://image.dnevnik.hr/media/images/644xX/Oct2013/60864460-ivo-josipovic-papa-franjo.jpg
Ivo Josipović i papa Franjo
 
Poznata je činjenica u povijesti religija da se neke osobe ili stvari pomazuju uljem da bi se posvetile. Tako sve stare religije Sredozemlja i Istoka poznaju mazanje maslinovim uljem, pomiješanim s mirišljavim tvarima da bi se time posvetile božanstvu odabrane osobe ili stvari. Tako patrijarh Jakov u Starom zavjetu izlijeva ulje na kamen koji mu je služio umjesto jastuka kad mu se u snu javio Jahve (Bog), Mojsije pomazuje Arona kad ga imenuje svećenikom, Samuel pomazuje Davida za kralja. Nakon Davida u Starom zavjetu su se pomazivali svi kraljevi i sve osobe kojima je bila namijenjena NEKA VAŽNA DRUŠTVENA ULOGA. Tako je i Isus naviješten kao Pomazanik (hebr. mašiah, aram. mešika, grč. Khristos, hrv. Krist), osoba koja je pomazanjem postala izdvojena od ljudi tako bila posvećena Bogu. Takvu je praksu pomazanja uljem preuzelo i kršćanstvo te se prigodom krštenja pomazuju svi kršćani, u krizmi svi krizmanici, a „bolesničkim uljem“ i svi bolesnici.
 
Uljem krizme pomazuju se u sakramentu ređenja svećenici i biskupi, a nekada su se pomazivali krizmom i kraljevi prigodom krunjenja. Krštenicima i krizmanicima se pomazuje čelo, a svećenicima i biskupima se pomazuju ruke, koje na taj način postaju „posvećene“ ili „svete“ ruke, kako bi mogle vršiti svete čine u službi Božjoj. Biskupi nose i prsten u kojem se često nalaze relikvije svetaca ili Božjih ugodnika. Ljubeći posvećene ruke svećenicima, biskupima ili papi, vjernici iskazuju posebno poštovanje tim posvećenim osobama, ali i svetim činima ili sakramentima, koje te posvećene ruke obavljaju, nadajući se da će preko njihovih ruku Božji blagoslov sići i na njih, štititi ih i čuvati.
http://www.vesti-online.com/data/images/2013-07-26/342630_tomislav-nikolic---beta-n.-t._f.jpg?ver=1374790019
Ivo Josipović triput se ljubi s Tomislavom Nikolićem
 
Ukratko, rukoljub papi znači odavanje posebne počasti papi kao duhovnoj i posvećenoj osobi i ne znači nikakvu obvezu. Međutim, ljubljenje papi prigodom rukovanja postalo je već tradicionalno i pripada sveopćem „bontonu“ i pravilu općeprihvaćenog uljudnog ponašanja. Ipak, nitko ne će zamjeriti osobama koje nisu vjernici ili koje pripadaju nekom nekršćanskom svjetonazoru, ako prigodom rukovanja s papom izostave rukoljub.
 

Mons. Juraj Kolarić

Uloga predsjednika Vlade daleko je važnija od predsjednikovanja Partijom

 
 
„Micanje Slavka Linića (iz Vlade, o.a.) izazvalo bi veliki potres u SDP-u“, prijeteći Zoranu Milanoviću u povelikom  intervju JL-u od subote 26. travnja poručuje Zlatko Komadina, podpredsjednik SDP-a,  primorsko-goranski župan i ministar u Milanovićevoj Vladi s najkraćim „trajanjem“ - „letio“ je u Vladi koliko i kakav hrušt. „Ljudi u Rijeci jednostavno ga ne daju“, zakucava za Linića. A ja, glupi građanin i glasač i birač i ina ništarija mislio kako je to najprije koalicijska Vlada, zatim kako je njezin „sastavljač“ pa onda i „rastavljač“ Zoran Milanović, kako ju , ma kako i koliko to bilo formalno, ipak potvrđuje Hrvatski sabor. Kad tamo o sudbini Vlade i njenih ministara, pa i predsjednika odlučuje nitko drugi do li riječka partijska ćelija. Branit će ona Linića do posljednjega metka  k'o oni partizani s „Ljubinoga groba“ (partizanska filmska saga sa Sutjeske) kojega se župan primorsko-goranski odnekud prisjeća u citiranom intervju.  
http://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/TN/TN_NKRB_41.jpghttp://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/TN/TN_NKRB_41.jpghttp://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/TN/TN_NKRB_41.jpg
„Ljudi u Rijeci ga ne daju“. Koga? „Heroja“ Linića, pa će herojski „izginuti“ za njega i zadnji riječki ćelijski „borac“, predpostavljam negdje na riječkom Korzu. Poruka je to Zoranu Milanoviću. Ne diraj našega kum Slavka, a onda vjerojatno ni ministra Jovanovića kojemu je prvi ministarski potez bio šišanje hrvatskih slova, zatim „rezanje“  hrvatskog jezika, uništavanje vrhunskoga hrvatskog nogometa, olimpijskog odbora… školstva i tako redom. Umjesto da narečena „ćelija“ nakon svih tih afera koje mu se pletu oko nogu, prijatelja, pomoćnika, kuma i kumova, kojih se ne odriče ma što činili - vjeran im je „do groba“, žestoko kritizira Slavka Linića i zatraži od njega „samokritiku“ u formi neopozive ostavke, u interesu kako same riječke ćelije, tako i Partije iz neke Hrvatske, ona će ga braniti „do zadnje kaplje krvi“. Pod cijenu rušenja predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, a onda i predsjednika Partije.
 
Ucjenjivanjem Milanovića Hrvatsku se pretvara u „banana državu“
 
Moram stoga nastaviti svoju „misiju“ obrane predsjednika Hrvatske vlade, kako od napada s Pantovčaka, s Hateveja, raznijeh medija, njegovih bivših ljubitelja i podupiratelja, a sada i od njegovih partijskih „ćelija“, pri čemu Hrvatsku čine taokinjom frakcijskih partijskih borbi. Svi bi oni da Hrvatska ostane „crvena“, ali ne bi (više) Zorana Milanovića na čelu, pa navodno već imaju i svojega „prijelaznog“ kandidata za novog šefa Partije, druga Leku. Drugi frakcijski rat traje u onome što se naziva HNS-om, treća je takva bitka u IDS-u, pa je jedno od trenutačnih glavnih obilježja Kukurike frakcijska stranačka makljaža, a onda još i međukoalicijska. Ipak, predsjednika Hrvatske vlade, ma tko bio, ne može se rušiti iz  krtičnjaka, pa bio on i riječki, niti on može i smije raditi pod ucjenom. Kakva je to država, kakva Vlada, kakav Predsjednik Vlade kojega se može ucjenjivati i iz malo poveće partijske ćelije zbog interesa njezinih važnijih članova? Ako ga takvi u biti za državu nevažni kadrovi mogu ucjenjivati kako li ga tek mogu „stisnuti“ malo jači igrači iz svijeta kapitala, iz inozemstva. I gdje je tome onda kraj, do li u „banana državi“?   
 
Onako koliko i kako je on demokratski izabran, tako ga se demokratski može i rušiti. Kakva ćelija-krtičnjak iz koje mu Komadina prijeti? Jer, ma što tko mislio, činjenica što je Zoran Milanović trenutačni predsjednik Vlade daleko je važnija od njegova predsjednikovanja Partijom, on naime vlada državom, usmjerava  društvene i gospodarske tijekove, za ovaj članak nevažno „kako“ niti s kojim uspjehom, pa stoga ne smije biti ničiji talac, a kamo li neke  partijske „ćelije“. Uostalom župan Komadina je imao prigodu biti u Vladi kao još jedan riječki „kadar“, no za to se pokazao nesposobnim, ali se smatra sposobnim sada po njoj „kadrovirati“, valjda za početak i po složenijem ministarstvu od onoga koje mu je Milanović bio dodijelio. Ova Komadinina ucjena Milanoviću ostavlja sve manje prostora za djelovanje, stišće ga uza zid, a tada će mu jedino još preostati politička odluka smjene Linića, prije nego što Linić i „riječka ćelija“ smijene njega. Uz partijski zid se Milanović nepažljivo i sam ugurao, najprije prežestokim obračunom sa starim partijskim „vucima“ (Arlović, Vidović, Antunović, Vujić...) ,a naročito  „roštanjem“ po najvećoj „ćeliji“ u zemlji, onoj zagrebačkoj, igrajući uporno na nesposobne „kadrove“ od onoga Jelušića pa nadalje.  
 
Ministar Linić se ne predaje
 
Ministar Linić se očito ne predaje pa i prije sjednice Vlade u srijedu 30. travnja minimizira Milanovićevu odluku o smjeni Šegona, tvrdeći kako je on „stručan“, a njegova smjena je eto samo „politička“, kao što bi bila i eventualna smjena šefice Porezne uprave Nade Čavlović-Smiljanec. Naravno kako je Šegonova smjena „politička“ jer je put kojim je došao u MF „politički“, kao što je po tom putu i Linić postao ministar. Hvala Bogu da Vlada, ili možda Partija, više ne može propisivati „administrativne“ kazne već su eventualne kazne u nadležnosti pravnog „odsječka“ države: drugačije, politika  postavlja i smjenjuje  stranačke i partijske „kadrove“, a samo im sud sudi. Inače politička šteta koju strankama, partijama, državi i društvu, mogu učiniti njihovi ljubimci najčešće je nemjerljivo veća od recimo materijalne.
http://img692.imageshack.us/img692/2509/savo123f536w.jpghttp://www.sdp.hr/nasi-ljudi/potpredsjednici/zlatko-komadina/presidency/photos/media/315/zlatko_komadina.jpg
Sava Kovačević i Zlatko Komadina
 
Najveća društvena šteta je u tome što „igrači“ poput Šegona i drugih esdepeovskih proizvođača kala, kao i prethodnih hadezeovih, produbljuju moralni glib u kojemu se onda koprca cijelo društvo i njegove jedinke. Iz tako dubokoga gliba ne može se izvući ni „terenac“ s pogonom na sva četiri kotača, a naročito ne vožnjom unazad. A predsjednik Vlade Milanović čini upravo to, naređuje trima ministarstvima, pravosuđa, policije i financija: Naprijed u „rikverc“! - istražiti kako su porezni dugovi nastali, ne bi li i sam sudjelovao u spašavanju „vojnika riječke ćelije“, ministra Linića, možda s istoga onoga „Ljubinoga groba“ kojega se prisjeća Komadina, sada stacioniranog na riječkom Korzu. Pritom računa kako će u toj  „odsudnoj“ i predizbornoj bitci pasti i mnogi hadezejac.
 
Čemu sada istraživanje već davno istraženoga, pa i listu srama poreznih dužnika je Ministarstvo financija odavno objavilo, te su po njoj odavno mogli kopati DORH, Uskok i policija. Kakva je to sada „komisija“, koja suviše podsjeća na „administrativne“ iz davno prošlih vremena? Pored ostaloga u protekle dvije i pol godine tutnji i predstečajna nagodba, nekima su dugovi otpisani, oprošteni, primjerice i mnogima nekretninskim špekulatnima, koji su u suradnji s bankama i glavni uzročnici gospodarske krize (ocjena i Borisa Lalovca zamjenika ministra MF-a), pa je formiranje ovakve „komisije“ još jedna povelika trešnja na području pravne (ne)sigurnosti. Sve u svemu Zorana Milanovića bi se još moglo donekle obraniti od raznih njegovih napadača, uključivo i onih iz Partije, ali od njega samoga – na žalost teško.
 
Na koncu - neuobičajen za člančić, ali moram i ovo dopisati. Nakon što sam ga završio stigla je vijest o ostavci ravnateljice PU-a Nade Čavlović-Smiljanec koju je predsjednik Vlade i prihvatio. Znači, kako je ponegdje i pisalo, i za vikenda i do srijede po Partiji je „grmilo i sivalo“. Ostalo je političko-medijska igra, poznata kao „spinovanje“, hrvatski možda najbolje reći - smicalice, vanjski bljeskovi za bedake, pučane, „radnike i seljake“, kojih više nema, glasače, birače i ostali ološ. I nakon svega u „finalu“, kao i na početku ovoga teksta, ostaju  Milanović i Linić.
 

Tomislav Gradišak

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Nedjelja, 19/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1164 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević