Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Hrvatski je narod sposoban odhrvati se napastima Zloga

 
 
Iako sam sklon ponavljati latinsku poslovicu Historia est magistra vitae, nerijetko bivam pobuđen tvrditi da mudrosti nije nikad previše, i da je uvijek više nespoznata nego spoznata, zbog čega nema jamstva za isključivanje zabluda. Čvrstim uzdanjem u Boga, međutim, smanjuje se vjerojatnost skretanja u zablude i povećava vjerojatnost ispravna postupanja. Uzdanjem u Boga stječe se obrambena snaga protiv obmanjivačkih zavođenja proisteklih od Zloga, pa jača sposobnost za ljubav prema bližnjima. Zato neka mi bude dopušteno upozoriti bližnje na prepoznate prijeteće opasnosti, one diljem svijeta, a poglavito na one kojima smo već izloženi.
http://lovrec.hr/slike/gradina.jpg
Hrvatski je narod još uvijek pretežito istinski vjernički, katolički, pa je sposoban odhrvati se napastima Zloga, pri čemu mora ustrajati u nastojanju da bude ono što jest i da bude stalno svjestan da mu je Bog darovao najljepšu zemlju na svijetu. A što je Bog darovao to se ne smije otuđiti već o tome skrbiti po uputama Božijim. Smijem se, dakle, prisjećati pisano već izrečena pa upozoravati mlađe bližnje na potrebu stalnog prepoznavanja puta kojeg nam Bog osvjetlava.
 
Već je prošlo dosta vremena odkako sam u „Lovrećkom libru“ napisao da je Hrvatska cjelovit biologijski sustav (1). U nizu članaka bila je riječ o tragičnim događajima iz povijesti Lovreća uz podsjećanje na tragične sudbine brojnih nevinih lovrećkih stradalnika. Prepoznavanje sadašnjeg gospodarstvenog, strateškog i općedruštvenog stanja u Hrvatskoj potaknulo me na objavljivanje dvaju kratkih članaka. Naslovom prvog već objavljena članka usudio sam se tvrditi da će Bog sačuvati Hrvatsku i spasiti hrvatski narod (2). U drugom, još neobjavljenu a već podastrtu članku za objavljivanje, naslovom sam pripomenuo da nije svaka vlast od Boga. Tvrdnju sam i pojasnio prepoznatim sustavnim opakostima kojima se ugrožavaju sržni dio hrvatskog naroda i hrvatska država kao suverena zajednica cjelokupna svojeg žiteljstva. Nema jamstva da će podastrti članak biti i objavljen, pri čemu ne treba očekivati da će po eventualnu njegovu objavljivanju i njegov sadržaj biti čitan od ljudi dobre volje. Prema tome, svakako je poželjno da u ovom tekstu pokušam izreći bitnosti o kojima ovise obstojnost hrvatske države i optimalno egzistencijsko trajanje hrvatskog naroda, a s prigodnim osvrtom na mogućnosti uspostave boljih životnih uvjeta na lovrećkom području i okolinskom susjedstvu.
 
Suvremene tehničke mogućnosti dosegle su razinu koja više pogoduje čovjekovu podjarmljivanju nego oslobađanju, pri čemu nisu zanemarive ni prijetnje koje mogu ugroziti čitav planet Zemlju pa i obstanak njezina biosa. Prema sadašnjim spoznajama Zemlja je jedini član Sunčeva sustava kojeg karakterizira i biosfera, u kojoj je Bog stvorivši čovjeka na svoju sliku i priliku omogućio čovjeku da skrbi o Zemljinu biosu tako da traje. Zato se nameće pitanje postupa li čovjek u skladu s ulogom koju mu je Bog darovao?! Zapita li se ikada zašto je antičkim Grcima Zemlja bila jedna od boginja? Proizlazi, dakle, da nijedan Zemljin djelić ne smijemo zanemariti, pa zato ni darove koje nam pruža da bi opstali i trajali. Lijepo to reče hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić: „Padaj, padaj sitni beli snežek. Stiha mi na zemlu padaj, naj joj biti težek. Snoćka je malo spala. Dobra nam je lani bila, vsega nam je dala.“ Stihove sam pročitao i upamtio dok bijah gimnazijalac, pa ne mogu tvrditi da je prisjećanje cjelovito, ali smijem vjerovati da je ipak još uvijek poučno. Pobuđen sam prisjetiti se stanja kakvo bijaše u doba mojeg dječaštva. Čak i u ratnim uvjetima, kada se ginulo i gladovalo, na lovrećkom prostoru je bilo znakovito više žitelja nego ih je u sadašnje vrijeme. Zemlju se obrađivalo i životinje uzgajalo. Iziskivalo je to goleme napore uz popratnu hrabrost da se ustraje u očuvanju onog što nam je Bog darovao, pri čemu je natalitet bio adekvatan, povremeno čak i superioran mortalitetu.
 
Dakle, smije se tvrditi da je tadašnja lovrećka ljudska populacija neupitno bila vitalna, kadra preživljavati unatoč golemim poteškoćama i prijetećim opasnostima te nerijetko nužnim odlascima u tuđinu da se nadoknade manjkavosti. Uspijevalo se lovrećki prostor obraniti od neprijateljskih ugrozbi. Proizlazi da je optimalna prostorna raspoređenost čimbenik , koji se strategijski ne smije zanemariti. Znači, mora se ustrajati u ostvarivanju strategijski prihvatljiva stanja i u Lovreću i u cijeloj nam domovini Hrvatskoj. Nisam neutemeljeno prije dvije godine osjetio potrebu da objavim članak pod naslovom „Sustavna sterilizacija egzistencijskih sposobnosti naroda i njezine posljedice“(3). Držim da ni sadašnje stanje u Hrvatskoj ne opovrgava opravdanost objavljivanja teksta definiranog spomenutim naslovom. Uistinu su na djelu destruktivne sile koje ugrožavaju hrvatski narod i njegovu državu.
http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/casopisi-magazini/lovrecki-libar-broj-2-slika-18837197.jpghttp://lovrec.hr/slike/libar.jpg
Uoči vojne akcije „Oluja“ uprigođen je raspravni skup znakovita broja nas visokoškolovanih Lovrećana, a u prikladnoj prostoriji osmogodišnje škole „Silvije Strahimir Kranjčević“. Proistekli zaključci raspravnog skupa nudili su prihvatljivo rješenje za oporavak. Na žalost, podlo djelovanje protuhrvatskih i protukatoličkih subjekata rezultiralo je stanjem kakvo je danas. Proizlazi, dakle, da se takvo djelovanje mora potpuno suzbiti. Kako? Sustavskom učinkovitošću protiv djelovanja onih snaga koje sustavno oslabljuju vitalnost hrvatskog naroda, koje pogoduju ateizaciju mladih naraštaja. Treba ih javno prokazivati, jer se posljedice njihova negativna djelovanja jasno prepoznaju. Ometanjem obiteljskog odgoja djece i klevetanjem moralno primjernih katoličkih vjernika usmjerava se pripadnike mlađih hrvatskih generacija prema ignoranciji uljuđenosti i eliminaciji osjećaja da potrebitu bližnjem treba pomoći. Posvjedočit ću to primjerima kojima sam upravo bio izravni svjedok. Pri odlasku u posjet sinu smještenu u jednoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi u jednom mjestu bliskog sjeveroistočnog zagrebačkog okružja, dogodilo mi se da sam griješkom jednog mjesnog sugovornika izašao iz autobusa dvije autobusne stanice dalje od odredišne.
 
U nastojanju da pravovremeno dođem u ustanovu sinova smještaja odlučio sam se na pješačko prevaljivanje puta do stanice na kojoj sam se trebao iskrcati iz autobusa. Udaljenost je bila znatno veća od one koju mi je priopćila jedna mještanka. Budući da sam osoba s kardiovaskularnim poteškoćama, ubrzo su uslijedile poteškoće oko svladavanja puta, pa sam nekoliko puta pokušavao skrenuti pozornost dolazećim osobnim automobilima da bi mi dobro došla pomoć njihova vozača, samog nazočna u vozilu. Svi su nastavili vožnju nesmanjenom brzinom ignorirajući moje znakove. Takvo ponašanje vozača me je šokiralo, poglavito zato što sam dva tjedna prije, sjedeći pored svojeg zeta u njegovu automobilu bio svjedok njegovu zaustavljanju pokraj zamijećena autostopista. Nakon što ga je zamolio da sobodno uđe u vozilo i sjedne na jedno od slobodnih mjesta, dovezao je mladog putnika do ulice u Zagrebu iz koje je s lakoćom mogao doći do svojeg odredišta. Prigoda dopušta istaknuti činjenicu da je moj zet potomak tradicijski uglednih i častnih predaka, dakle odgajan na moralno ispravan način.
 
Uzdajući se u Božju pomoć uspio sam doći do prve autobusne stanice gdje sam pričekao autobus u povratu, koji me je prevezao do odredišne stanice. Zaključio sam da živim u dobu poremećenih odnosa prema bližnjima, pa se prisjetih ne tako davnih vremena kad sam vozeći svoj automobil redovito običavao zaustaviti se pored svakog primijećena željna da mu se olakša put. Nikad nisam imao razloga za požaliti se, već sasvim suprotno, radovati se što sam potrebitu pomogao. Nisam bio jedini koji je tako postupao. Zato je umjesno zapitati se: Je li razlika u ponašanju vozača automobila posljedica razlike u utjecajima roditelja na odgoj svoje djece? Postupci novih ministara odgoja i prosvjete upućuju na zaključak da su upravo oni dementobiokatalizatori odgojnog zastranjivanja. Lijek se krije u iskrenu uzdanju u Božiju pomoć.
 
Završavajući ovaj tekst svakako je poželjno izreći svoje osobno mišljenje glede koraka koje treba učiniti u smjeru postizanja optimalne raspoređenosti ljudi u prostoru hrvatske države. Prvi korak u Lovreću i mjestima srodnih pogodnosti trebao bi biti uspostava manjih vojnih postaja s oko petnaestak vojnika. Ovi bi uz obveznu vojnu obuku i vježbe trebali sudjelovati i u pročišćavanju šuma i zapuštenog okoliša, ali i kao pomagači obiteljima pri skrbi oko stoke i drugih životinja koje se uzgaja u takvim područjima. Drugi obvezni korak trebao bi biti pogodovani obiteljski uzgoj autohtonih životinjskih pasmina uz popratno njegovanje zemljišta za rastenje zemljištu prilagođenu biljnih kultura, na temelju čijih svojstava se može pogodovati razvoj seoskog turizma tijekom cijele godine. Pčelarstvo zahtijeva uz iskustva i posebna znanja, ali i ljubav za bavljenje takvom djelatnošću. Već postojeći okolišnji uvjeti pogodni su za razvoj pčelarstva. Obiteljski odnosi trebaju biti prilagođeni uravnoteženoj podjeli obveza i napora, pa tako i ispravno odmjerena obvezna boravka u Lovreću. Tehničke mogućnosti su takve da tijekom studija vrijeme za učenje može djelomice proticati i u Lovreću. Ne treba isključiti ni razvoj ugostiteljstva. U ljetnom periodu moguće je kombinirati ugodnije noćno spavanje u Lovreću s turistički dokazano privlačnim kupanjima u moru omiškog i makarskog priobalja. Ne treba zanemariti ni hodočašća u Sinj i Međugorje pa u svezi s time i postojanje nekog konačišta.
 
Športske treninge moguće je obavljati u dvoranama i igralištima izvan gradova, pa tako bar donekle i u Lovreću. Vjerski blagdani zbližuju ljude i otežavaju ateizaciju čak i u svjetskim razmjerima. Osobno držim da je pojava sadašnjeg ekstremnog islamizma posljedica pohlepe i pogodovanja ateizacije. Postupci ekstremističkih islamista deklariraju njihove sljedbenike kao ekstremne ateističke sljedbenike Zloga. Sklad među iskrenim vjernicima i uzdanje u Boga popraćeni ljubavlju prema bližnjima pouzdano su učinkovito oružje u suzbijanju svih opakosti poteklih od Zloga.
 
Referencije:
 
1. Marijan Bošnjak: Hrvatska je cjelovit biologijski sustav, Lovrećki Libar, V. Osvrti, 119
2. Marijan Bošnjak: Bog će sačuvati Hrvatsku i spasiti hrvatski narod, www.hrvatski-fokus.hr, 17. 10. 2014.
3. Marijan Bošnjak: Sustavna sterilizacija egzistencijskih sposobnosti naroda i njezine posljedice, www.hrvatski-fokus.hr, 12. 10. 2012.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing.

"Oto-moto" knjige Kraj Iraka našega dobrog guvernera Pere Galbraitha

 
 
U Bagdadu živio trgovac koji je poslao slugu na tržnicu da kupi potrepštine. Nedugo zatim sluga se vrati, blijed, drhteći i reče: Gospodaru, baš dok sam bio na bazaru, udarila me neka žena u svjetini. Kad sam se okrenuo shvatio sam da me to udarila Smrt. Pogledala me i zaprijetila mi rukom - posudite mi svoga konja, odjahat ću iz grada kako bih izbjegao sudbini.
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTJG2TvBspJ39Ng8OzV9mgj4Fae3GyCLFP8SSTJrNhE0pTZFY1Yhttp://novine.novilist.hr/images/clanci/2007/5/269328.jpg
Otići ću u Samaru, gdje me Smrt ne će pronaći. Trgovac mu posudi konja, sluga uzjaši, zarije ostruge konju u slabine i odjuri najbrže što je konj mogao trčati. Tada trgovac siđe na bazar, ugleda me kako stojim u gomili i upita: Zašto si jutros rukom zaprijetila mome slugi? Rekoh: Nisam rukom mahnula da mu prijetim, nego sam se iznenadila. Zapanjila sam se što sam ga vidjela u Bagdadu, zato što se večeras imam susresti s njime u Samari.
(Napomena: ovu priču zapisao je neki engleski momak 1933., a po britanskim nacrtima Smrt inače po Iraku putuje eto skoro sto godina, pa i ovih dana, ali to je druga i drugačija priča o SMRTI.)(t.g.)

Josipović je indoktriniran komunističkim mentalitetom i svjetonazorom

 
 
„Živimo u zemlji apsurda“ Institucija predsjednika države ključna je za sudbinu naroda i budućnost zemlje, pogotovo u mladim demokracijama gdje nisu izgrađeni svi korektivni mehanizmi, pa razvoj i budućnost nacije u velikom mjeri određuje karakter, svjetonazor i politička doktrina predsjednika Republike. Profesor Tomac, jedan od najprisutnijih komentatora i najistaknutijih znanstvenika, političara i analitičara suvremene hrvatske povijesti, nakon knjiga o prvom i drugom hrvatskom predsjedniku, nije mogao a da argumentirano ne obrazloži političku i povijesnu ocjenu petogodišnjeg mandata trećega Crvenoga predsjednika (Tkanica d.o.o., Zagreb, 2014., str. 357, ISBN 9-789-053-7999-04-9)
Miroslav Tuđman
 
Najmanje su dva niza razloga zašto je danas knjiga Crveni predsjednik pred nama. Prvi su razlozi u karakteru samoga autora: profesor Tomac ne može a da ne komunicira, ne može a da ne reagira na neistine, nepravde i krive političke poruke i procjene. Danas u svojoj trećoj dobi, vjerojatno je i aktivniji nego u prijašnjim razdobljima. Drugi su razlozi za pojavu ove knjige - u anacionalnoj politici predsjednika Josipovića, u njegovoj indoktriniranosti komunističkim mentalitetom i svjetonazorom, u neodlučnosti i nesposobnosti da spasi Hrvatsku od moralne i gospodarske propasti;  ukratko u neodgovornosti i pogubnosti te politike koja je iznevjerila hrvatske nacionalne interese.
 
Prof. Tomac, član Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta u rujnu ove godine iznio je  "etičku optužbu" protiv Josipovića za izdaju nacionalnih interesa. Hrvatska je demografski i teritorijalno ugrožena; Vlast je potpuno otuđena od naroda; na djelu je izdaja Domovinskoga rata; negiraju se komunistički zločini;  ignoriraju se europske vrijednosti u osudi totalitarnih, komunističkih režima; ugrožavaju se temeljne vrijednosti i hrvatskoga naroda i hrvatske države. Svaka stranica knjige Crveni predsjednik argumentira etičku optužnicu protiv trećega predsjednika.
 
Komentirajući stavove članova Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta predsjednik Josipović nazvao ih je „bolesnicima“ i „luđacima“. Tako je ova knjiga i prije svoje promocije dobila negativnu ocjenu. Njegova ocjena potvrđuje da postoje dvije Hrvatske,  te da ne postoji u Josipovića ni politička volja ni interes za pomirbom domoljubne Hrvatske - nastale u Domovinskom ratu - i Hrvatske mentalnih komunisti čija je baština Jugoslavija a tradicija komunistički antifašizam.
 
Aktualnost i argumentiranost stavova iznijetih u ovoj knjizi aktualni predsjednik potvrđuje svakodnevno. Prije dva dana pojavio se među 100 % invalidima Domovinskoga rata, i nije njima rekao da su oni „naša savjest“, nego neposredno prije dolaska braniteljima to je rekao na proslavi 10. obljetnice Documente. Udruge, izdašno financirane iz državnoga proračuna, udruge koja zastupa tezu - u nazočnosti i očitu suglasnost Josipovića - tezu „da neće biti katarze u hrvatskome društvu“ dok se ne osude čelne osobe iz hrvatske vojske i politike, ljudi koji su stvarali i branili hrvatsku državu.
 
Josipović za sebe tvrdi „ja sam antifašist i dijelim te vrijednosti“, te da te vrijednosti dijeli „i najveći dio Hrvatske“. „Oni koji hoće neku drugu Hrvatsku, Hrvatsku u kojoj se vraćaju Kevine jame, u kojoj se partizani proglašavaju  zločincima, u kojoj se ne razumije povijest, ne čine dobro Hrvatskoj“ (JL, 27. 10. 2014., str. 17.). Da ne bi bilo nesporazuma oko Josipovićevih izjava, njegovi korifeji i komentatori dodaju da 'konačna pobjeda' nad fašizmom „znamo da nije bila konačna“, a „Split je danas grad gdje se antifašisti sastaju skriveno, gdje se 'mladi antifašisti' boje u javnosti izaći imenom i prezimenom“ (isto). Drugim riječima, svi oni koji danas ne dijele vrijednosti „komunističkog antifašizma“ su fašisti, a takvih je nemali broj u Hrvatskoj. Štoviše „mladi antifašisti“ moraju se skrivati jer ne mogu djelovati javno – tolika je dominacija fašista u Hrvatskoj. Zato predsjednik Republike dijeli povelje novostasalim antifašistima koji se već 24 godine javno bore protiv fašizma u demokratskoj Hrvatskoj.
 
Vjerovali smo da je stigmatizacija Hrvata kao ustaša i izjednačavanja hrvatskog demokratskog pokreta za vlastitom državom s fašističkom ideologijom – da je to stvar prošlosti. Predsjednik Josipović poručuje da tome nije tako. Profesor Tomac zato analizira i karakter predsjednika i njegove izjave koje poništavaju vrijednosti na kojima je utemeljena i kojima teži neovisna Hrvatska, izjave poput onih u Knessetu da u „u srcima Hrvata živi ustaška zmija“ (str. 43.), ili kada u Jasenovcu poručuje ustaško „zlo“ nije nestalo „ono je tu i vreba“ (str. 154.).
 
Predsjednik Tuđman volio je svoj narod. „Po emocionalnom opredjeljenju više je bio Hercegovac nego Zagorac“ tvrdi Tomac (str. 87.). Svoj narod se „srcem razumije“ (prorok Izaija) ako dijeliš sudbinu svojega naroda, njegove ideale i živiš za njega. Usud prošlosti i budućnost Hrvatske predsjednik Tuđman tražio je u spoznaji povijesti i povijesnoj istini. Nikada u ideologiji. I nije bilo te žrtve koju nije bio spreman podnijeti za svoj narod, s kojim je poistovjetio i svoju sudbinu.
 
„Ivo Josipović nije emocionalni Hrvat. Za njega kao i za Mesića hrvatstvo nije bitno, on nastoji biti obnovitelj regije, branitelj titoizma, nastoji biti Europljanin, građanin svijeta“ (str. 89.). Josipović se prema hrvatstvu odnosi kao agnostik prema Bogu: apstraktnome i praznome pojmu bez vjere i spremnosti na žrtvu. Predsjednik koji je odgovoran za stanje nacije, a bez vjere u svoj narod,  poprima obličje „apstraktnog čovjeka bez identiteta“. Određen i omeđen svjetonazorom kojeg je pokopao Berlinski zid svojim padom, predsjednik Josipović ostao je zarobljenik jugoslavenske prošlosti na koju se više nije politički korektno pozivati.  Zato dolazi do političke inverzije: „Zaboravite prošlost, važna je budućnost!“. Njegova je poruka. No Tomac zaključuje: „Kidanjem povezanosti prošlosti i budućnosti i čovjek kao individua i narod kao cjelina gube svaku sposobnost razlikovanja istine od laži, dobra od zla, moralnog od nemoralnog. Ni čovjek ni narod ne mogu bez korijena živjeti puninom života, gube svoj identitet“. (str. 351.). A odnos prema istini o hrvatskoj prošlosti i budućnosti razlikovala se tijekom mandata triju predsjednika.
 
· U prvom, razdoblju agresije i obrane, Hrvatska je optuživana za fašizam i nacizam. Za vrijeme prvoga hrvatskoga predsjednika i agresije na Hrvatsku, predsjednik Tuđman za agresore je bio nastavljač Pavelićeve politike, Hrvati i branitelji bili su ustaše, fašisti i obnovitelji NDH-azije. Osnovna je teza: „1941. godina koja se vraća“ (S. Goldstein, str. 223.). I danas se u Skupštini Srbije „tvrdi da je Tuđman vodio 99 posto nacističku politiku“ (str. 243.).
 
· U drugom razdoblju detuđmanizacije,  provedena je „nemilosrdna“ lustracija onih koji su stvarali hrvatsku državu. Za vrijeme drugoga hrvatskoga predsjednika i unutarnje agresije na Hrvatsku, peta protuhrvatska kolona na čelu s Mesićem, optužuje predsjednika Tuđmana da je bio na čelu udruženoga zločinačkoga pothvata, čiji je cilj bio etničko čišćenje Srba i agresija na Bosnu i Hercegovinu. Peta haška kolona preuzima bitne pozicije u vlasti, nevladinim udrugama i medijima, te Hrvatsku u Haagu optužuje kao agresora, a za Herceg-Bosnu tvrdi da je zločinački projekt (str. 146). (Nakon prvostupanjske presude dr. Jadranku Prliću, generalima S. Praljku i M. Petkoviću i ostalima, Vesna Pusić izjavila je da ostaje kod svojih izjava /“Hrvatska je agresor“/; Josipović da je svoje rekao u Sarajevu /“Kriv je konglomerat loših politika“/; Pupovac „potrebno /je/ konačno provesti potpunu detuđmanizaciju Hrvatske i osuditi ukupnu Tuđmanovu politiku“ (str. 146.-147.).
· Treće je razdoblje „komunističke sinteze“ hrvatske povijesti. Za vrijeme mandata Josipovića Haag je oslobodio ne samo generale Gotovinu i Markača, nego i predsjednika Tuđmana i hrvatsko vodstvo od svih optužbi. Josipović je pozdravio i primio generale ali je ostao pri tvrdnji da ih je Mesić opravdano smijenio zato što su tražili zaštitu digniteta Domovinskoga rata.
 
· U izmijenjenim okolnostima Josipović nudi ideološku sintezu suvremene povijesti: 1) Hrvatska država je stvorena NOB-u. U partizanskoj borbi hrvatski narod je izborio ne samo svoju slobodu nego i nacionalni identitet i svoju državu; 2. Partizanska borba je najvažniji i najsvjetliji događaj u po­vijesti hrvatskog naroda. Tito je najveći u povijesti i bez Tita i komunista ne bi bilo današnje Hrvatske. 3. Antifašisti su bili tada ono što su hrvatski branitelji bili 90-ih... (str. 95).
 
Tomac zaključuje: „Zato da bi pokazao kontinuitet Tito-Tuđman-Josipović, on krivotvorinama Titu tuđmanizira a Tuđmana titoizira. Na simboličnoj razini to izjednačavanje Tite i Tuđmana ostvaruje posjetima rodnih kuća Tuđmana i Tita te izjavom da se radi o dvije povijesne ličnosti koje su najzaslužnije za hrvatsku državu“ (str. 95.). Tomac dokazuje da Josipović pokušava HDZ-u  i hrvatskom narodu „ukrasti Franju Tuđmana“ (str. 264.).
 
Krivotvorinama Josipović obnavlja stare i potiče nove ideološke sukobe. Zato što, tvrdi Tomac „Nema kontinuiteta između Domovinskoga rata i komunističkog antifašizma, jer je u procesu stvaranja hrvatske države odbačen komunistički sustav kao totalitarni nedemokratski sustav. Zato je protuustavno i protunarodno, protuhrvatsko izjednačavanje antifašističke borbe četrdesetih godina i hrvatskih branitelja devedesetih godina“ (str. 96.).
 
Upravo na toj krivotvorini, na lažnoj povijesnoj sintezi „Tita tuđmanizirati a Tuđmana titoizirati“ obnavljaju se stare ideološke podjele i razlogom su zašto se formiraju dvije kolone u Vukovaru: u jednoj je hrvatski narod a u drugoj njegova vlast. Komunistički antifašizam nije isto što i demokratski antifašizam, a Vukovar je 1991. razarala zvijezda petokraka zajedno s četničkom kokardom. Dug je niz zločina komunističkog antifašizma - od Bleiburga, Križnoga puta, Gologa otoka, državnoga terorizma i udbinih likvidacija – zločina koji traju od 1945. i koji su u ime komunističkog antifašizma činjeni od strane JNA tijekom Domovinskoga rata. Današnji antifašisti djeca su komunističkog sustava, a Tomac zaključuje „komunistički sustav stvorio je invalide demokracije, ljude koji ne prihvaćaju demokratski sustav, koji i dalje žive u prošlosti“ (str. 260.).
 
Nova je pravednost doktrina trećega predsjednika koji se poziva na komunističku prošlost ali se ne želi suočiti s komunističkim zločinima, svjesno ih ignorira, namjerno zaboravlja te ih uporno opravdava  Kevinim jamama. No, ključni razlog zašto nema i ne može biti sinteze i kontinuiteta između komunističkog antifašizma i Domovinskoga rata je odnos prema nacionalnom i naciji. Demokratski antifašizam poštuje naciju i nacionalne vrijednosti. Što nije slučaj s komunističkim antifašizmom koji je zatirao svaku ideju nacionalne slobode u kompozitnoj Jugoslaviji. Nacionalizam, kao pozitivna misao nacionalne slobode, pokazao je veću integracijsku moć od bilo kojih drugih ideja i ideologija. Suvremena povijest je dokazala da je „Ideja nacionalizma jača od ideje komunizma“, jer je nacionalnost univerzalna formula za legitimiranje državnosti.
Zvonimir Šeparović
 
Za Tomca je presudno pitanje “hoće li na sljedećim izborima hrvatski narod izabrati predsjednika ili predsjednicu domoljuba sa čvrstim nacionalnim identitetom, osobu koja je emocionalni Hrvat, kojoj su domoljublje i ljubav prema vlastitom narodu važniji od svega drugog, osobu koja je spremna i osobno se žrtvovati u ostvarivanju interesa hrvatskog naroda. Ili će izabrati predsjednika kojem je nacionalno nevažno, koji zagovara brisanje i napuštanje nacionalne države, koji smatra da je nacionalno stvar prošlosti i da Hrvatsku treba izgrađivati na koncepciji građanske, ateističke države…“ (str. 86.) Ta je odluka presudna, budući da aktualna politička elita „za svoju politiku ne traži podršku i legitimitet u hrvatskom narodu u čuvanju i razvijanju nacionalnog identiteta, kulture, tradicije i sustava vrijednosti, nego traži svoj legimitet u jugoslavenstvu, regiji i anacionalnoj europskoj i svjetskoj klasi“ (str. 189). Istodobno „Svako isticanje domoljublja, obrana tradicije, kulture, katoličkog morala i tradicionalnih obiteljskih vrijednosti napada  se kao konzervativizam i nazadnjaštvo.“ (str. 85) Tomac dokazuje kako je „sadašnja nenarodna vlast u sukobu je s tradicijom i vrjednotama hrvatskog naroda. U sukobu je s Katoličkom Crkvom, u sukobu je s hrvatskim braniteljima, u sukobu je s radnicima, u sukobu je s poslodavcima, na svim područjima djeluju sile razdora i sukoba“ (str. 195.).
 
Prof. Tomac točku preokreta vidi u obrani „istine o Vukovaru i obrani istine o Domovinskom ratu i obračunu s petom haaškom kolonom“ (str. 195.). Izlaz iz duboke moralne i gospodarske krize profesor Tomac nalazi u ideji pomirbe predsjednika Tuđmana, koji je bio arhitekt sloge i zajedništva hrvatskoga naroda (str. 108.). Ali ta pomirba i oprost moraju biti obostrani! (str. 262.). No isto tako, za Tomca „Ideja pomirbe nije u suprotnosti s potrebom djelomične lustracije“ (str. 168.). Tomac želi isto što i biskup Uzinić: „Završimo konačno Drugi svjetski rat! Prestanimo se već jednom ponašati kao sinovi i kćeri ustaša i partizana i na druge gledati kao na sinove i kćeri ustaša i partizana! Ma, prestanimo jedni drugima biti neprijatelji, a postanimo jedni drugima braća i sestre!“ (Biskup Uzinić, str. 261.). Ovo je samo jedan pogled na knjigu Crveni predsjednik, knjigu koja se bavi uzrocima i razlozima duboke moralne i političke krize u kojoj se nalazi Hrvatska. Zato će biti nezaobilazno štivo za sve one koji traže odgovore na ta pitanja.
 

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

Anketa

Hoće li predsjednik Vlade A. Plenković, zbog afere Josipe Rimac, prvoga smijeniti ministra Tomislava Ćorića?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1454 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević