Get Adobe Flash player
Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

Pupovčev SDSS osnovali su ratni zločinci i rušitelji hrvatske...

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

U Srbu se slavi pokolj nad hrvatskim...

Zagreb – posvojeni grad

Zagreb – posvojeni grad

I bez potresa sa starih zgrada padala je žbuka, kamenje, dijelovi...

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema...

Prvi politički program Velike Srbije

Prvi politički program Velike Srbije

Namjere Srbije bile su jasne, dominirati u zajedničkoj...

  • Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    Dokle će hrvatske vlasti financirati četnički dernek?

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:48
  • Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    Slavljenje u Srbu nastavak velikosrpske politike

    srijeda, 29. srpnja 2020. 17:53
  • Zagreb – posvojeni grad

    Zagreb – posvojeni grad

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:31
  • Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    Austrijska zabrana komemoracije na Bleiburgu

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 11:26
  • Prvi politički program Velike Srbije

    Prvi politički program Velike Srbije

    četvrtak, 30. srpnja 2020. 16:42

Jugoslavija se u demokratskim uvjetima morala raspasti

 
 
Govor prof. dr. Ive Banca 23. VIII. 2014. na Europskom spomendanu na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u organizaciji HHO-a i Udruge „Daksa“, Dubrovnik
Prije sedamdesetipet godina – na današnji dan – njemački ministar za vanjske poslove Joachim von Ribbentrop i sovjetski premijer i narodni komesar za vanjske poslove Vjačeslav Molotov potpisali su u Kremlju pakt o nenapadanju između Njemačke i Sovjetskog Saveza. Ovaj sporazum između dva protuljudska totalitarizma stvarni je početak jednog krvavog vrtloga, dotad neslućenog u povijesti čovječanstva, koji je Europi i svijetu prenio strahovladu modernih totalitarizama – nacizma, fašizma i komunizma, svaki od kojih je, sirenskim zovom utopije, obećavao raj na zemlji, a donio rat, apsolutističku diktaturu, genocid, logore, laži i poniženja.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2014/03/y223869695849930.jpg
Ivo Banac
 
Stoga je Europski parlament 2008. godine odlučio da se 23. kolovoza posveti sjećanju na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Zato se i mi već nekoliko godina okupljamo na današnji spomen-dan kako bismo odali počast žrtvama i potvrdili našu odanost pluralnom i demokratskom poretku, ljudskim pravima i slobodama te hrvatskoj domovini i nezavisnosti.
 
Spriječen pokušaj zaštite optuženih udbaških glavešina
 
Protekla je godina bila poprište velikih sukoba na našoj javnoj sceni. Borba protiv Vladina posve neuspjelog, ali zato ništa manje drskog, pokušaja zaštite optuženih udbaških glavešina od europskog uhidbenog naloga, što je obveza u Uniji kojoj smo prije godinu dana pristupili, predstavlja veliku pobjedu nad totalitarnim ostacima u današnjoj Hrvatskoj. Ova je borba iz jazavičjih jazbina na svjetlo dana istjerala svaku nečistoću, među kojom posebno zaudara apologetska retorika u službi komunizma. Termin „komunistički zločini“ nikad više  ne će biti upitan, pa je i Ministarstvo branitelja, unatoč Vladinim nastojanjima da zametne trag nakon odustajanja od saborskog pokroviteljstva nad bleiburškim spomen-danom, pored namjerno nejasnog termina „žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja“, počelo rabiti izraz „žrtve komunističkog režima“ i obilježavati komunistička stratišta.
http://www.udarno.com/wp-content/uploads/2014/01/mustac-i-perkovic.jpg
Zdravko Mustač i Josip Perković
 
Ipak, borba za povijesnu istinu ne samo o totalitarizmima nego o njihovim učincima ostaje politička zadaća naše generacije, koja mora dovršiti izgradnju demokratskog poretka. To je danas mnogo teže nego prije četvrt stoljeća, kad je pod udarcima narodnog ustanka pao Berlinski zid. Pitanja koja tada nismo ni primjećivali, danas su od presudne važnosti. Primjerice, što je ova naša Hrvatska? Je li ona u kontinuitetu s narodnom državom što su naraštaji stvarali još od ranog srednjeg vijeka, u neprekidnom kontinuitetu sa saborskim životom koji je privremeno ugasnuo tek 1918., ili je riječ o dijelu (administrativnoj jedinici) komunističke Jugoslavije koja baštini sve ustanove ove totalitarne države? Kad bi referentna povijest naše Hrvatske doista bila zbijena u četiri i pol desetljeća komunističke vlasti onda bismo se (tužna srca) mogli i složiti s jednim odvjetničkim opsjenarom koji bez znakova nervoze mirno tvrdi kako je „SOA pravna sljednica Službe državne sigurnosti (SDS)... Republika Hrvatska se razdružila od ostatka krnje Jugoslavije. Ona se razdružila kao republika/država, definirana ustavom iz 1974. u svojim državnim granicama, sa svim državnim i inim institucijama“ (Jutarnji list, 16. kolovoza). Po tomu, veli on, Hrvatska mora plaćati obranu službenicima SDS-a, jer to je ustanovljeno republičkim zakonom iz 1979.
 
Cinični Josip Manolić
 
Pa to je kolosalno! Udbaške ubojice se brane zakonom iz 1979., donesenim nešto malo nakon ubojstva Brune Bušića. Je li naša Hrvatska sljednica i Brunina ubojstva? Je li se „razdružila“ skupa sa svojim dijelom institucija državnog terora – tamo negdje od Bleiburga pa do atentata na Antu Đapića u Njemačkoj 1989. godine? Komunistički apologeti na to odgovaraju pozitivno. Za Josipa Manolića riječ je o suzbijanju kriminala, jer je, citiram interview s Josipom Körblerom, po Manoliću „Đureković bio kriminalac.“ Zapravo, „kriminalci“ smo svi mi, koji se ne želimo vratiti na „Titov put,“ barem ne mi, kojima za razliku od Manolića nije „simpatičniji Orbanov nacionalizam“ od američkog liberalizma (Jutarnji list, 3. kolovoza). I ne može nam biti, jer kad fanatici sijeku glave, sprovode prisilna obraćenja, uništavaju crkve i džamije te žene odvode u ropstvo, onda se traži pomoć one svjetske sile koja zastupa slobodu i demokraciju, a ne pokvarene male autokracije iz srednjeeuropske zone diktatura, čiji su korijeni i danas u raspadnutom humusu komunizma.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSukEz4GhAnXpP48jjMqnvDxR8kDnMwsYLActijybM4CQVv1krBiQ
Zoran Milanović i Josip Manolić
 
Nešto što 1989. i 1990. također nismo primjećivali je povijesni pravorijek komunističkom totalitarizmu. Golemi korak k ujedinjenju Europe posljedica je upravo pada Berlinskog zida i integralnog komunističkog sustava u satelitskim zemljama Istočne Europe, Jugoslaviji, Albaniji, pa i Sovjetskom Savezu. Tako je pored pobjede nad nacizmom i fašizmom 1945. pobjedom nad komunizmom kompletirana pobjeda nad svim europskim totalitarizmima, što je otvorilo vrata integraciji jedanaest bivših komunističkih država, prošle godine i Hrvatske, u zajednicu europskih država – Europsku Uniju, ali također u zapadni savez obrane i demokracije – NATO. Tko je to dovodio u pitanje kroz ovih proteklih dvadeset i pet godina? No, danas je i to moguće. Neokomunistički glasnogovornici danas otvoreno nastupaju protiv raspada komunističkog sustava.
 
Jakićev revizionizam
 
U Pupovčevim Novostima Tomislav Jakić tvrdi da je proces otopljavanja odnosa Istok – Zapad „zdravoj pameti usprkos, prekinut rušenjem Berlinskog zida i slomom onoga što smo bili naučili zvati socijalističkim sustavom u globalnim okvirima. Zapad, na čelu s Washingtonom, shvatio je to kao svoju neporecivu pobjedu u hladnom ratu ... i kao priliku da svoje društveno-političko i gospodarsko ustrojstvo, kao i svoj sustav vrijednosti, nametne cijelome svijetu, dojučerašnjim tzv. socijalističkim državama (koje su postale ʻtranzicijskeʼ) u prvome redu“ (Novosti, 8. kolovoza). Zanimljivo, istu primjedbu o američkoj potrebi „da svoj model demokracije šire svjetom“ možemo naći u jučerašnjoj kolumni Nina Raspudića, najmarkantnijeg predstavnika adolescentske protuzapadne desnice u Hrvatskoj.
://www.novossti.com/fotke/607/Tomislav%20Jakic%20PXL_101030_1054.jpg
Dejan Jović i Tomislav Jakić
 
Taj upitni sustav vrijednosti, taj navodno „njihov“ („američki“) demokratski model, koji nasljednici lijevih i desnih totalitarizama prikazuju nama tuđim, je demokracija i nitko nam ga nije nametnuo niti nam je stran, još od vremena Ante Starčevića, Frana Supila i Stjepana Radića. On nam je bio otet i uzurpiran kroz cijelo fašističko i komunističko razdoblje, kod nas bez izostatka, kad je riječ o komunizmu, još od uhićenja potpredsjednika HSS-a Augusta Košutića krajem rujna 1944. na partizanskom teritoriju (dakle, mjesec dana prije pokolja na Daksi) do prvih višestranačkih izbora u travnju i svibnju 1990. Njega su demokratsko izabrani hrvatski saborski zastupnici prihvatili 1990. godine i unijeli u ustavne dokumente, koji su, suprotno željama totalitarnog podzemlja, još uvijek na snazi. A rat koji je uslijedio nije bio posljedica prihvaćanja zapadnog „društveno-političkog i gospodarskog ustrojstva“, nego upravo nemirenja velikosrpskih i jugoslavenskih totalitarnih snaga s činjenicom da se Jugoslavija u demokratskim uvjetima morala raspasti.
 
Previdjeli smo jačanje jugoslavenske opcije
 
To je još jedna neočekivana novina u razdoblju kroz koji prolazimo: 1990. i 1991. nismo primjećivali da u Hrvatskoj jača jugoslavenska opcija, koja ne može opstati u demokratskom ozračju. Što se u međuvremenu dogodilo (što se danas događa), koji su to autoritarni zlodusi, u trenutku kad Srbija konačno odustaje od jugoslavenstva, što u Hrvatskoj promiču jugoslavenska rješenja? Kako je moguće da savjetnik Predsjednika republike napiše i 2011. godine u Britaniji objavi članak u kojemu tvrdi, „da je po svoj prilici 1990. za vrijeme izbora ne više od 25 posto svih hrvatskih građana bilo za potpunu hrvatsku nezavisnost“. Kako je moguće da taj čovjek – Dejan Jović, koji i danas tvrdi da je Jugoslavija bila najbolje rješenje za južnoslavenske narode, ima povlašteno mjesto u naobrazbi hrvatskih diplomata u posebnom studiju, koji su na svoju sramotu nedavno pokrenuli Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Sveučilište u Zagrebu?
 
Kako je moguće da se danas, u aranžmanu zaklade njemačke ekstremne ljevice – stranke Die Linke (Rosa Luxemburg Stiftung), objavljuju nečitljivi pseudomarxistički pamfleti, poput onog iz pera Darka Suvina, u kojem možete naći rečenice poput: „Dok je junakinja, recimo izvorno prosvjetiteljska Jugoslavija, bila snažna i bistra, glave su padale i čudovišta uzmicala u svoje jazbine, daleko od svjetlosti“ (Darko Suvin, Samo jednom se ljubi: Radiografija SFR Jugoslavije, Beograd, 2014., str. 344.). (Da, glave su doista padale, primjerice na Daksi, u ime jakobinskog prosvjetiteljstva!) Kako je moguće, opet u Pupovčevim Novostima, da se još od 2012. neidentificirani Kolektiv autora promiče tzv. Jugoslavenske studije, pod geslom „Jugoslavija nije ime za prošlo, već za ono što dolazi“. Ključna 11.-ta teza ovog „kolektiva“, navodno artikulirana još 2002. godine glasi: „Danas, posle ratova za jugoslovensko nasleđe, post-jugoslovensku situaciju karakteriše isti ʻetničkiʼhaos kao pre Drugog svetskog rata. Razlika je suptilna: novi monarh – je demokrata.“ U bilješci se objašnjava da parlamentarna demokracija sebe predstavlja „normalnom“ i da ona također tvrdi kako su revolucionarni projekti „nerealni“.
 
Veličaju diktatore
 
U tomu je program novih lijevih i desnih totalitarizama! Po njima je demokracija neprijatelj. Po njima je demokracija neprirodna. Po njima je demokracija strani, zapadni sustav vrijednosti, američki politički model, koji se mora srušiti kako bi se obnovile protuljudske „savršene države“ lijevog i desnog totalitarizma. Ti isti manipulatori, koji nam kuju nove okove, tvrde da treba oponašati Putina, Erdoğana i Orbána, da su ljudska prava zastarjela, da je rješenje u velikim liderima i čeličnim strukturama, u boljim i savršenijim zatvorima. Nesavršenost demokracije, kao i nesavršenost čovjeka, ne daju ih impresirati. Niti će imati strpljenja za pokušaje običnih ljudi da sami sebe organiziraju u stranke i pokrete koje ustavnim putem, sporo ali sigurno, mijenjaju sve nedostatke našeg društva. Ne, nema odgode za rušenje! Totalitarci će opet sklopiti svoj pakt o nenapadanju i poraditi na rušenju svake opozicije, svakog glasa nade. A bit će i onih koji će reći da je sve to prirodno. Zašto bi netko osporavao da je (prekjučer) Sudetska oblast njemačka, (jučer) Knin srpski ili (danas) Krim ruski. I tako će i biti, ukoliko im se ne suprotstavimo.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRjaJrlpjpzmiAlyi-s0oePjkjcdAqtbigysQA91kyRr50EylqZ0g
Pred nama su još veći javni sukobi. O njihovom ishodu ovisit će demokracija, ljudska prava, mir i gospodarska sigurnost u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Ne smijemo biti malodušni, radi nas samih i naše budućnosti, ali i radi svih žrtava totalitarizma, svih palih za slobodu u našem ratu za nezavisnost.
 

Prof. dr. Ivo Banac

Relativni Milanović podlegao Josipovićevoj relativizaciji velikosrpstva

 
 
Ovih dana, od brzinske sjednice Vlade u četvrtak 21. kolovoza 2014. u trajanju od ciglih osamnaest minuta, „vleče“ se po medijima priča o Vladinu prijedlogu proglašenja Spomen dana Stjepana Radića. Navodno je time uvažila inicijativu Branka Hrga, predsjednika HSS-a.
 
HRG: Dan sjećanja na 20. lipnja 1928.
 
Moram priznati kako je ova vijest odjeknula kao grom iz vedra medijsko-političkoga neba, jerbo mediji o tome nisu davali „ni slike ni tona“. Tražio sam takvu Hrgovu inicijativu i na stranicama HSS-a, ali ju ni tamo nisam uspio pronaći. Zato sam pronašao jednu drugu: prijedlog da se dvadeseti lipnja obilježava kao spomen dan na „Lipanjske žrtve“ 1928. koju je on iznio na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru 20. lipnja 2014.
http://www.staresrpskeslike.com/admin/slike/images/2871.jpg
Puniša Račić
 
I doista, on je „prijedlog odluke o proglašenju Dana sjećanja na 20. lipnja 1928. godine“ kao zastupnik uputio Hrvatskom saboru, a ovaj ga promptno proslijedio Vladi koja ga je jednim „hitrorezom“ već 21. kolovoza stavila na dnevni red - i usvojila.
 
Vlada: Eto vam Spomen dan smrti Stjepana Radića
 
Doduše malo „preuređenoga“. Ne malo nego u cijelosti, pače iz temelja i u sasvim suprotnom smjeru. Umjesto Spomen dana na Lipanjske žrtve, žrtve pokolja u beogradskoj skupštini, što je predložio zastupnik Hrg, u Vladinu prijedlogu osvanuo je spomendan  Stjepana Radića! I još je to fino obrazložila ministrica kulture potencijalno najveća i najteža intelektualka u Vladi - Andrea Zlatar-Violić: „Mislimo da je potrebno memorirati njegovu smrt, ali ne i isticanje povijesnih sukoba“. Bože, pa ta ministrica intelektualno, od kad je u Vladi, ne da pada samo po zakonu gravitacije, kako je počelo sa zakonom o HRT-u kojega nam je donosila, već je u međuvremenu dostigla i padanje u crnu intelektualnu rupu brzinom svjetlosti. Naša intelektualna zvijezda pro-padalica. Tko je predlagao memoriranje Radićeve smrti u kolovozu 1928.? Nitko. To je kao otimačina i varka palo na pamet SDP-HNS koaliciji. Jer ako bi se, inače s razlogom, odlučivalo o Radićevu danu, zbog, njegova značaja i uloge u povijesti  hrvatskog naroda, ili možda „naroda iz Hrvatske“, valjda bi ipak trebalo „memorirati“ njegov rođendan. Taj pak nema nikakve veze sa Srbima jerbo se Stipica rodio u području i u vrijeme jednih sasvim drugih „povijesnih sukoba“. Novi su tek nailazili. O Radićevu Spomen danu ipak bi trebalo provesti i malo širu i dužu raspravu, recimo uz sudjelovanje HAZU-a, zaslužio je barem toliko od trominutne  na Vladi. Prebrisati pak „povijesne sukobe“ zaboravom pokolja u beogradskoj skupštini, na istoj Vladi u tri minute i više je nego strava i užas.
 
Prebrisati ih još u ime nekoga novoga, ustvari iredentističkoga, „bratstva-jedinstva“ te „zjenice oka“ i kralja Aleksandra i Josipa Broza, znači trasirati siguran put („auto-put“) u nove sukobe već sutra, najkasnije prekosutra. I ono najvažnije što se briše: pokolj u beogradskoj skupštini stvorio je temeljne preduvjete za pojavu ustaškog pokreta. Zanemariti „lipanjske žrtve“ i na način da se „memorira“ samo smrt(!!), obična, naknadna, tko zna, eto i čime izazvana, Stjepana Radića, znači i priznati kako su se ustaše pojavile tako reći niotkuda. Možda su nam čak i sudbinski, genetski predodređene. A onda nam je sudbina zapečaćena.
http://www.hrvatski-dom.hr/portal/wp-content/uploads/2014/08/1_51fab5b463fc3.jpg
Branko Hrg
 
Zlatar-Violićka bi, konačno, mogla zmiji stati na glavu, a dostatno je teška da joj ju i zgnječi. Svatko, pri pameti, da ne kažem zdravoj, tko malo snuje hrvatsku budućnost, mislim ovih jedinki koje tu (još) žive, mora o tome misliti, ako još može misliti, ako mu mozak nije popila vrana, odnio Vrag, ili nije usmjeren na drugu stranu. Zar je borba za vlast i predizborna kampanja u kojoj bi dvije i antiseljačke i antiradićevske stranke lovile i „seljake“ i zaostale radićevce, najprije u ime Josipovićevo, zatim stranačko, vrijedna tako fundamentalo antihrvatskog projekta-promašaja kao što je ovaj „spmen dan“, na koncu i poigravanja s Radićem? Nadam se kako će i zastupnik Branko Hrg, ako se ne usudi ustati, a ono barem uzdignuti protiv ovakvoga „tumačenja“ njegova prijedloga.
 
O Radiću je na sjednici Vlade malo zborio i Zoran Milanović. Te „velik“ te „kontroverzan“ i „antiklerikalan“, upitno je tko su danas „baštinici“ njegove politike i djela… Odlutao je i u gustu šumu, pače prašumu „paradoksalne pravde“, što bi  po njemu bilo umlaćivanje Puniše Račića od strane srbijanskih partizana, iako u tome nema nikakve pa ni „paradoksalne“ pravde. Ono je s jedne strane tek potvrda umlaćivanja kao metode nadirućega totalitarizma u obračunu s političkim protivnicima s brzim naglaskom na etničke Hrvate - od Bleiburga pa križnim putovima do Bitole. Sa srbijanske strane gledeć, likvidacijom Puniše Račića nestao je krunski svjedok ne samo lipanjskog masakra, jedinoga takvoga u suvremenoj, europskoj  parlamentarnoj povijesti, već i katastrofalnoga položaja Hrvata uopće u toj državi. To se onda moglo gurnuti u zaborav i mirno graditi osim ostalih i mit o Jasenovcu. Proglašenja pak ovakvoga „spomen dana“ Stjepana Radića na potpuno je istom tragu i zacementiralo bi takav zaborav.
 

Mato Dretvić Filakov

Tuđman je otac Republike Hrvatske, a Tito je bio jedan od najvećih zločinaca u novijoj europskoj povijesti

 
 
Citirajući vjerojatno još jedan izmišljeni događaj o njegovom navodnom susretu s dr. Franjom Tuđmanom u proljeće 1989. godine, infamozni kolumnist Jutarnjeg lista Davor Butković pokušao je prije nekoliko dana, po tko zna koji puta, na vrlo perfidan i skandalozan način pripisati velike zasluge jugoslavenskom diktatoru i zločincu Titi za stvaranje samostalne hrvatske države 1991. godine. Poistovjećujući prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana s jednim od najvećih diktatora i zločinaca u modernoj europskoj povijesti, Butković se svim silama trudi nametnuti tezu kako bez Tite i bez Komunističke partije Hrvatske ne bi bilo ni današnje samostalne hrvatske države. Naravno, to nikako nije u skladu s povijesnim činjenicama. Bez obzira na njegovu komunističku prošlost, dr. Franjo Tuđman vječno će ostati zabilježen kao čovjek koji je bio na čelu u hrvatskoj povijesti najuspješnijeg pokreta i borbe za slobodnu, samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. S druge strane, a to treba posebno naglasiti, ne će proći još dugo vremena kad će se doznati prava istina tko je Tito zapravo bio i koliko su veliki razmjeri njegovih zločina, a prije svega u kojoj je mjeri taj međunarodni proizvod tog vremena odgovoran za stradanje hrvatskog naroda poslije Drugoga svjetskog rata.
Ivan Koren, predsjednik HSS-a za Kanadu, dr. Franjo Tudjman i Antun Babić u Hamiltonu, Kanada, 25. studenoga 1989.
 
Za razliku od Butkovića koji u svojoj kolumni ne navodi ni datum niti mjesto sastanka s Tuđmanom početkom 1989. godine, ja moje snažne dojmove o Tuđmanovim hrvatskim i državotvornim političkim ciljevima crpim iz našega prvog i cjelodnevnog razgovora u kući predsjednika HSS-a za Kanadu Ivana Korena u Hamiltonu u Kanadi 26. studenoga 1989. godine. Na tom susretu s Tuđmanom bio je nazočan i tada glavni tajnik HSS-a za Australiju Stjepan Krstin. Sliku s tog susreta Tuđman je objavio u Glasniku HDZ-a, god. 1, br. 4.-5., studeni 1989. godine. O širim i nekomunističkim tj. jasnim hrvatskim i radićevskim, pa i starčevićevskim dimenzijama Tuđmanovih političkih inspiracija i misli prije stvaranja samostalne hrvatske države preporučam Butkoviću da dobro pročita Tuđmanovo predavanje o Stjepana Radiću i hrvatskoj državnoj suverenosti koje je 1988. godine održao na svjetskom slavističkom kongresu u Chicagu.
 
Moje osobno svjedočanstvo i iskustvo iz povijesnog vremena stvaranja, obrane i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, a godinama sam kao savjetnik predsjednika Tuđmana i djelatnik Ministarstva vanjskih poslova, bio izravan sudionik u mnogim važnim događajima kada se stvarala samostalna hrvatska država, sasvim je oprečno od onoga što nam Butković i njemu slični jugofilski novinari pokušavaju sada nametnuti novim hrvatskim naraštajima. Usprkos činjenici što je Tuđman bio partizan, genereal JNA i komunist i bez obzira koje su sve tajne službe imale ulogu, ili su se samo, što je puno bliže istini, u određenom trenutku iz oportunizma priključile općehrvatskom pokretu za obranu i stvaranje hrvatske države, valja snažno naglasiti da je samostalna hrvatska država jednim dijelom nastala zahvaljujući velikim geopolitičkim promjenama u Europi koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Isto tako neospornu ulogu u osvješćivanju hrvatskog naroda od jugoslavenstva imala je i velikosrpska agresija na Hrvatsku kojoj je na čelu bio Slobodan Milošević.  Međutim neupitno je da nikakve goeopolitičke promjene ili urote tajnih službi cijeloga svijeta, a ne samo Jugoslavije, ne bi bile dovoljne za stvaranje hrvatske države da nije bilo nikada potpuno ugašene želje i odlučnosti hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu da u prvom pravom trenutku stvori svoju samostalnu državu.
 
Stvaranje samostalne hrvatske države bila je misao vodilja koja je i mene početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća inspirirala da se u bogatoj i dalekoj Australiji uključim u borbu na pravo hrvatskog naroda da živi u svojoj samostalnoj i demokratskoj državi. Samo i jedino iz tog razloga napustio sam dobro plaćeni položaj koordinatora za ljudske resurse u tvornici automobila Ford u Melbourneu i vratio se u Hrvatsku već u travnju 1990. godine.
 
Samostalna hrvatska država odraz je stoljetne potrebe i želje hrvatskog naroda a ne Udbin projekt
 
Danas i uvijek u budućnosti treba stalno isticati kako samostalnu hrvatsku državu nije stvorila nikakva Udba, ma koliko su joj bili bliski neki od glavnih političkih aktera iz tog vremena. Da nije bilo duboko ukorijenjene potrebe i želje hrvatskog naroda da sruši velikosrpsku Jugoslaviju i da živi u svojoj državi, nikakva Udba, nikakav KOS, CIA ili KGB ne bi mogli natjerati goloruke hrvatske branitelje u Vukovaru, i diljem Hrvatske, da poput biblijskog Davida „praćkama“ idu na tenkove JNA. Nadamo se da Butković i njemu slični negatori izvorne i stoljetne državotvorne težnje hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom neće jednog dana napisati kako su i iza hrvatskih povijesnih velikana kao što su Kvaternik, Starčević, Antun i Stjepan Radić, itd. stajale austrougarske obavještajne službe koje su im pomagale u njihovim naporima da nacionalno osvijeste i organiziraju hrvatski narod.
 
Osim što se radi o opasnoj laži, takvo Butkovićevo tumačenje očigledno ima za cilj negirati kontinuirana višestoljetna nastojanja i ogromne žrtve koje je hrvatski narod dao u borbi za svoju samostalnu državu, i na taj način zbuniti i zavesti nove hrvatske naraštaje. No, više od svega Butković nastoji u temelje sadašnje hrvatske države ugraditi umiveni komunistički svjetonazor kao okosnicu političkog i društvenog razmišljanja i uređenja u Republici Hrvatskoj, što treba značiti da je, prema Butkoviću, svaki drugi način razmišljanja u Hrvatskoj protivan temeljnim vrijednostima na kojima je zasnovana hrvatska država za koju su se borili Franjo Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica. Na žalost, nisu to tek samo naivni pokušaju koji nemaju odjeka u široj hrvatskoj javnosti. Zaprepašten sam koliko je dokazanih hrvatskih domoljuba, u Hrvatskoj i iseljeništvu, počelo ne samo prihvaćati nego i sustavo širiti pogubne teze o tome kako je samostalna hrvatska država zapravo plod dogovora Tuđmana i Miloševića, koju su provele jugoslavenske obavještaje službe. Obama i Putin danas se povremeno čuju oko rata u Ukrajini, ali nikome ne pada na pamet da iznese tezu kako njih dvojica dogovaraju podjelu Ukrajine.
 
Opasna omamljenost hrvatskog naroda
 
Na žalost, kao i mnogo sličnih projugoslavenskih i prokumunističkih podvala, koje se sve češće pojavljajuju u nekim hrvatskim medijima, i ovaj diverzantski čin Davora Butkovića prošao je bez odgovora. A to je upravo ono što najviše plaši. Imam dojam da je prosječan hrvatski čovjek pao u tako duboku depresiju i da je do te mjere omamljen, da uopće ne bi reagirao niti da se jednog jutra iznenada probudi i na vijestima čuje kako Republika Hrvatska više ne postoji kao samostalna država i da „sada svi ponovno zajedno, sretni i veseli, živimo u nekom novoj državi kao što je na primjer Zapadni Balkan, s Beogradom kao glavnim gradom te nove države“.
http://www.index.hr/images2/butkovic_aferaIntervju_110208_JutarnjiList.jpg
Hrvatska ne će biti sigurna, stabilna i uređena država, niti će u Hrvatskoj vladati demokracija, sve dok u hrvatskim medijima glavnu riječ budu imali novinari kao što je Davor Butković. Od 1990. godine na hrvatskoj političkoj pozornici prošetalo se jako puno „velikih“ i „malih“ političara koji su neizmjerno odgovorni za današnje tešku političku, gospodarsku, moralnu i duhovnu krizu u Hrvatskoj. Koliko god to bila nedovoljna satisfakcija, neki od tih političkih kapitalaca danas leže u zatvoru i na taj način barem djelomično ispaštaju za njihova nedjela i tragediju koju su u Hrvatskoj izazvali zbog njihove neoprostive neodgovornosti i loših ljudskih vrlina.
 
Pojedini mediji i novinari odgovorni su za sadašnju krizu
 
Mislim da je potpuno sazrijelo vrijeme da netko u Hrvatskoj otvoreno kaže kako zapravo za sadašnju tešku društvenu i gospodarsku krizu, te gotovo neizlječivu ideološku podijeljenost, nisu samo i jedino odgovorni razni političari, kako oni koji su umrli tako i oni koji se sada nalaze u zatvoru, ili oni još uvijek sjede na Pantovčaku ili u Banskim dvorima. Jednako, a ponekad i više od tih političara, za sve ove strahote koje nam se danas događaju odgovorni su i pojedini novinari, poput Davora Butkovića, i vlasnici novina tj. medija u čije ime takvi novinari provode osmišljenu i organiziranu medijsku kampanju zaglupljivanja hrvatske javnosti. Kroz nametanje političkih svjetonazorskih tema koje pripadaju vremenima teške komunističke represije nakon Drugoga svjetskog rata i svijetu koji je bio podjeljen na dva bloka – komunistički, kojem je pripadala i njihova Jugoslavija, i demokratski blok koji nama Hrvatima desetljećima poslije Drugoga svjetskog rata bio uzor, ti novinari sustavno rade ne samo na rušenju samostalne hrvatske države, nego i na sve moguće načine pokušavaju spriječiti izgrađivanje Hrvatske u uređeno i demokratsko društvo.
 
Kako sam već napomenuo, pojedini političari sada u zatvoru „ispaštaju“ zbog njihovih zlodjela i veleizdaja. A što je s novinarima u Hrvatskoj, koji su otvoreno i bezobzirno krišili i još uvijek krše sve moguće novinarske kodekse, kojih se novinari i medijski vlasnici u demokratskim društvima strogo pridržavaju, zbog čega u tim društvima mediji uživaju povjerenje javnosti?
 
Više od dva desetljeća kontinuirano sam živio u demokratskom društvu a 15 godina bio sam glavni urednik mjesečnika Hrvatska istina i Hrvatska sloboda, glasila Hrvatske seljačke stranke u Australiji, pa sam kroz cijelo to vrijeme bio i član Australskoga društva novinara. To spominjem kako bih naglasio da sam dobro upućen u širinu slobode koju novinari u svom radu uživaju u demokratskim zemljama. U tim zemljama novinari su „četvrta grana vlasti“, koja kontrolira izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast, a posebno izvršnu vlast. No, sloboda novinara i medija u demokratskom društvu uvjetovana je pridržavanjem pravila igre i strogoga novinarskog kodeksa. U demokratskim društvima novinari u svom poslu moraju pokazivati visoku razinu morala i osobne odgovornosti, a posebno se to zahtjeva od istraživačkih novinara koji su stekli status beskompromisnih i nepristranih istraživača i komentatora, od kojih strahuju i najmoćniji političari.
 
Za namjerne krivotvorine u demokracijama postoje sankcije
 
Istina, nema savršenoga društvenog sustava niti se u demokratskim zemljama svi i uvijek pridržavaju strogih pravila igre, pa to ne čine ni najpoznatiji novinari, koji se povremeno služe krivotvorinama i plagiranjem tuđih članaka i izvješća. No, nakon što budu otkriveni oni ne samo što moraju odstupiti nego se nikada više ne mogu vratiti u tu profesiju, a i njihovi šefovi tj. urednici novina također redovno moraju odstupiti s njihovih dužnosti.
 
Ovdje ću spomenuti samo dva posebno poznata slučaja u SAD-u u koji su pokazali kako se krivitvorenje događa i u najpoznatijim američkim novinama kao što su The New York Times iUSA Today. Godine 2003. zbog plagijata i krivotvorenih priča i izvješća neopozivu ostavku morao je dati rastuća novinarska zvjezda The New York Timesa, Jason Blair. Uz njega ostavku su morali podnijeti i dva urednika tih preko 150 godina starih i uglednih američkih novina. Godinu dana kasnije, ostavku je zbog krivotvorina morao dati još poznatiji novinar najvećih američkih novina USA Todaya, Jack Kelly, koji je samo dvije godine prije toga bio i finalist za prestižnu Pulitzerovu nagradu za najboljeg novinara. O tim sramotnim novinarskim slučajevima američki mediji pišu i danas deset godina kasnije, a vlasnici The New York Timesa javno su se ispričali čitateljima, kazavši kako se radi o najsramotnijim trenutcima u povijesti tog lista i dubokoj izdaji povjerenja između novina i čitatelja.
 
Slučaj Davor Butković
 
Tako se čuva demokracija i integritet medija i novinara u SAD-u. A kako su prošli novinari u Hrvatskoj koji su posegnuli za najvećom mogućom krivotvorinom? Novinarska perjanica EPH i glavni kolumnist Jutarnjega lista Davor Butković učinio je najveći mogući novinarski krimen 2008. godine kad je objavio potpuno izmišljeni intervju s predsjednikom Vlade dr. Ivom Sanaderom. Za takav skandaloznu krivotvorinu u SAD-u novinar ne bi više niti jednu sekundu mogao u toj profesiji raditi u SAD-u, a došao bi u pitanje, zbog totalnog gubitka kredibiliteta, i sam opstanak novina u kojima bi takav izmišljeni razgovor, recimo s predsjednikom SAD-a, bio objavljen.
 
Kao što je poznato, nakon navodne ponude, a ne podnošenja neopozive ostavke, Davoru Butkoviću nije se ništa dogodilo. On i dalje ostao glavni politički i društveni komentator novina iza koje stoji najjača medijska grupa u Hrvatskoj, kao da se ništa nije dogodilo. Naravno, nije samo Butković kriv što u Hrvatskoj danas veliki broj novinara, čast svim onima koji ne spadaju u tu kategoriju, koji kontinuirano ignoriraju i nepoštivaju najosnovnije novinarske kodekse. Da je tadašnji predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader bio moralan čovjek i pošten političar Davor Butković danas ne bi više ništa značio u medijskoj profesiji u Hrvatskoj. Na žalost, Davor Butković i EPH bili su očigledno u službi političara i predsjednika Vlade Ive Sanadera, a on je služio njihovim interesima.
 
Novinari i političari u Hrvatskoj sijamski su blizanci
 
Prema onome što se danas događa na HRT-u i mnogim drugim javnim i privatnim utjecajnim medijima, u Hrvatskoj i dalje ima puno novih, mladih i starih, Butkovića i Sanadera. Sve dok kao društvo ne odvojimo sijamske blizance, koji se uzajamo hrane i štite – političare i novinare tj. medijske kuće, Hrvatska će i dalje upadati i sve dublju političku i gospodarsku krizu, dok ne dođe do totalnog kolapsa društva s nesagledivim posljedicama.
 
Kao gost State Departmenta i voditelj izaslanstva Ministarstva vanjskih posla, 1993. godine u Washingtonu sam vodio puno razgovora o potrebi stvaranja uvjeta za široke slobode medija i novinara, ali i strogom poštivanju novinarskog kodeksa u novoj hrvatskoj državi. Jedan od sugovornika nam je bio i Richard Boucher, tadašnji glasnogovornik američkoga predsjednika Billa Clintona. Nakon povratka u Hrvatsku zajedno sa članom izaslanstva Marijanom Gubićem napisao sam knjigu na engleskom jeziku, Facts about  media in Croatia, u kojoj sam odlučno branio hrvatske medije. Nisam siguran da bih danas, dvadeset godina kasnije, s istim žarom i uvjerenjem branio jedan značajan dio medija u Hrvatskoj s kojima upravljaju neokomunisti, zatiratelji slobodnog pisanja novinara i protivnici samostalne hrvatske države.
 

Antun Babić, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana za medije i prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1269 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević