Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Samo naivni mogu vjerovati bivšim udbašima i Udbinim dokumentima

 
 
Miljenko Manjkas na portalu Direktno.hr objavio je informaciju da je Josip Perković, točno 12 dana prije nego je bio priveden, pred kamerama autorizirao popis suradnika Službe državne sigurnosti (Udbe). To mu je poznato jer je tijekom 2013. godine intenzivno komunicirao s Perkovićem dok je pripremao dva filma: „Lex Perković – Tajna udbaškog ubojstva“ i „Hrvatska šutnja i izdaja“. „U jednom od tih razgovora gospodina Perkovića sam pred kamerama suočio s dva dokumenta: „Rekonstrukcija službe“ i „Suradnička mreža“. Zamolio sam ga da mi potvrdi autentičnost i preciznost tih podataka, što je on i učinio. Spomenuti dokumenti klasificirani su kao državna tajna i trebali su završiti u ladici predsjednika države, Vlade, Sabora i šefa obavještajne službe. Međutim, nakon što su procurili korišteni su najčešće u političkim obračunima, u pravilu selektivno. Spomenuta autorizacija zato će nekima teško pasti. Jer, ona razotkriva sve manipulacije iz prošlosti i razobličuje sve koje bi se tek mogle dogoditi“, napisao je Manjkas.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/08/sevo-600x451.jpg
Tjednik Express od 3. listopada 2014. na naslovnoj stranci najavljuje da će Perković otkriti imena Udbinih doušnika i provokatora čemu se nada ne mali broj žrtava manipulacija popisima suradnika Udbe u iseljeništvu ali i u Hrvatskoj. Međutm, Manjkas upozorava kako je suradnička mreža KOS-a puno “zloćudnija” od one Udbine. „Površna tumačenja rada jugoslavenskih tajnih službi sklona su izjednačavanju, premda su suradnici KOS-a kud i kamo zloćudniji od Udbinih. Dovoljno je napomenuti da svi suradnici KOS-a, prije ili kasnije, završavaju u Beogradu i sudjeluju u agresiji na Hrvatsku, a gotovo svi suradnici SDS-a ostaju u Hrvatskoj, a većina njih, na ovaj ili onaj način sudjeluje u njezinoj obrani“, uvjeren je Miljenko Manjkas. To je posebice dolazilo do izražaja tijekom Domovinskog rata. Mnogi će se sjetiti dezinformacija kao npr. da je Vukovar pao izdajom, da je Franjo Tuđman izdao Hrvate u Bosanskoj Posavini itd. Neiskusni zapovjednici običavali bi govoriti kako su iz Zagreba dobivali naredbe da zaustave uspješne vojne akcije protiv neprijatelja. To mi je npr. više puta tvrdio Pajo Šimić iz Gospića.
 
Perkovićeva autorizacija popisa udbaša sigurno bi mogla teško pasti nekim njegovim suradnicima koji su od suradnika postali njegovi najljući neprijatelji. Bojim se ipak da Perkovićev popis ne će razotkriti sve manipulacije iz prošlosti i razobličiti sve koje bi se tek mogle dogoditi u budućnosti ukoliko mu u tomu ne budu pomogle službe zemalja koje su surađivale s Udbom među kojima je i njemački BND.
 
Suđenje Krunoslavu Pratesu pokazalo je da sigurnosno informativne službe demokratskih zemalja, u kojima su živili politički aktivni hrvatski iseljenici, iz nekih svojih razloga, nisu razotkrile njegovu umreženost s  agentima Udbe koji su nosili maske tobože hrvatskih ekstremista. Osim što je bio urednikom Hrvatske države Ivana Jelića, Prates je bio povjerenik za Europu Hrvatskoga tjednika, glasila HDP-a Nikole Štedula!
 
Ni izvorni dokumenti Saveznoga sekretarijata za unutarnje poslove, Uprave za informatiku i Centra za dokumentaciju koji nose naznaku „strogo poverljvo“, nisu sami dostatni za izvođenje sigurnih zaključaka. Tako npr. dokument o Stjepanu Bilandžiću na 40 stranica, na stranici  21. piše: „Sahrana je iskorišćena za napade na SFRJ i okrivljavanje SDB za ubistvo Milićevića. Dana 19. 2. 1980. u Frankfurtu su održane antijugoslavenske demonstracije povodom ovog ubistva. Glavni organizator bio je T. Mičić, koji je u sklopu pripremanja ovih demonstracija, 15. 2. 1980. navodno održao sastanak sa S. Bilandžićem i Brankom Bradvicom.“
http://www.had.si/blog/wp-content/uploads/2014/02/udba_dosje.jpg
U fusnoti stoji: „Preko našeg izvora saznali smo da su 16. 5. 1980.  ekstremisti braća Marijan i Žarko Šuto i Miroslav Herceg putovali u Keln na kontakt sa S. Bilandžićem, kako bi ga informisali o ulozi Tomislava Mičića u likvidaciji N. Milićevića. Krajem marta 1981. kod Bilandžića su boravili Ljubomir Dragoje i Miroslav Herceg i predložili mu likvidaciju T. Mičića, jer su ubedjeni da je on ubio N. Milićevića. Medjutim, ovaj nije prihvatio predlog.“ Jesu li navedeni bili hrvatski „ekstremisti“ ili korisne budale, na temelju samo tog dokumenta ne možemo zaključiti.
 
U uvodu u materijal o Stipi Bilandžiću se upozorava da „Dokumentalistička informacija ima za cilj da na jednom mestu, u određenoj formi, iskaže podatke kojima dokumentacija raspolaže o jednom licu, objektu, instituciji, pojavi ili akciji. Njena osnovna funkcija je da sublimira sve raspoložive podatke, pre svega tačne, proverene podatke, ali i one koji nisu provereni, nisu potpuni, čak i podatke koji međusobno protivureče ili se isključuju. Tako grupisani podatci treba da pokažu čime dokumentacija raspolaže, gde su praznine nedostaci formalne sadržinske prirode, koje podatke treba eliminisati iz dokumentacije (netačni, zastareli, koje dopuniti, selektirati, klasifikovati i indeksirati. Ovaj dokumentacioni materijal treba da pomogne da se sva raspoloživa saznanja koncentrišu na jednom mestu, da se dokumentacija oslobodi svega što čini balast i što je u njoj netačno, da inicira neke aktivnosti službi bezbednosti, operativna i analitička istraživanja i u tome pruži svoj doprinos.“
 
U materijalu o Stipi Bilandžiću opširnije je prikazana borba Hrvata protiv izručenja Stipe Bilandžića Jugoslaviji u zamjenu za članove Rote Armee Fraktion uhićenih u Beogradu. „U sklopu ove aktivnosti antijugoslavenske emigracije, u Karlsruehu su rasturana dva letka, štampana na nemačkom jeziku i to: prvi letak pod naslovom „Nema isporuke nemačkih terorista za Hrvate u emigraciji“, ustaške emigrante prikazuje kao borce za slobodu, a kao njegov izdavač pominje se Ivan Cerovac iz Minhena; drugi letak sadrži spisak ustaških emigranata ubijenih u SR Nemačkoj, van SR Nemačke i lica nad kojima je pokušano ubistvo. U letku se ističe da je organizator tih ubistava SDB, a za pojedine poginule navode se i njihovi navodni egzekutori“. Stipe Bilandžić je još živ i mogao bi reći zašto se nije dao nagovoriti za ubojstvo Tomislava Mičića i tko su ljudi koji su ga na to pokušali nagovoriti.
 
Kako je došlo do sumnjičenja Ivana Cerovca za suradnju s Udbom, ne znam. Iz materijala o Bilandžiću vidljivo je da Udbini dokumenti donose i netočne informacije, a u iseljeništvu je poznato da su neki Hrvati likvidirani dezinformacijama da nisu dobri Hrvati ili da su za očuvanje Jugoslavije (Brkić, Cikoja). O tomu je pisao Drago Sudar. Miljenko Manjkas je optimist. Vjeruje da  će autorizirani Perkovićev popis udbaša i suradnika Udbe razotkriti sve manipulacije Udbe u prošlosti i razobličiti buduće manipulacije. Nisam u to previše uvjeren.
 

Pavao Blažević

Miliji su mu Dodik, Jovanović i Ježić od Šukera i HNS-a

 
 
Zašto Ivo Josipović ne ide na utakmice „vatrenih“? Prema Jutarnjem listu (13. 10. 2014.) evo zašto: "Odlaskom na utakmicu gdje postoji visoki rizik od nacionalizma, rasizma, izgreda, predsjednik šalje krivu poruku. Ja silno volim i cijenim našu nogometnu reprezentaciju i sretan sam kad pobijedi, a vrlo rado ću doći na utakmicu kada gospodin Šuker i nogometni savez ispune ono što su i meni obećali da će učiniti. Dakle, kad srede stanje u organizaciji i da svima koji dođu na stadion bude ugodno", rekao je predsjednik Josipović. Predsjednik Josipović je dodao kako je isto i s odlaskom na utakmice u organizaciji onih sportskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja.“
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/7a12f054b16e39ee21924759e60d8631_view_article_no_aspect.jpg?v=17
Tu je mesto Josipoviću - na prelepom stadionu predragog Partizana
 
Naš dragi Ivo „von Pantovčak“ pažljivo bira s kime će se družiti i, razumljivo - njegova umjetničko duševna strana - više voli komornu od stadionske atmosfere. Pa na klaviru „na uvce“ gudi Miloradu Dodiku Olivera! Rijetku (jedinu?) našu prvu i pravu zvijezdu koje ne će ni „tamo“ ni „njima“ pjevati za nikakve „pare“. Ali hoće silom - umjesto njega „gudit će im najviša izvršna vlast, ako treba - kad već zna svirat. Fini jedan čovjek taj Dodik, ovih dana govori kako je Radovan Karadžić (bio) vizionar. Bit će imao „viziju“ Srebrenice. Fino jedno društvo. Skužio je ovo čak i jedan Denis Latin pa „našpotao“ Josipovića - ne biste vjerovali. Komorno dakle može, no zašto bi se izlagao „visokom riziku nacionalizma, rasizma i izgreda“ na stadionu.
 
"Nacionalizam, rasizam, izgredi" - redoslijed iz olovnih vremena
 
Pratite li vi, dragi čitatelju, redoslijed opasnosti u koje se Josipović ne bi „štel mešati“, odnosno svojom „fon pantovčačkom“ aurom na stadionu posredno ih poduprijeti? Prvi je „nacionalizam“, drugi „rasizam“, treći su „izgredi“ (to je kad, mislim, huliganski ološ izbije oko policajcu). Najopasniji je dakle „nacionalizam“. Gledam u kavu pa mi se nekako nadaje kako Ivo misli na „'rvatski“. Vraća nam se ta  represivna inačica 1971. kao represivnija, a familija Josipović „tute“ ima nešto iskustva. E toga bi „nacionalizma“ trebalo satrti, ma što se pritom s njim satrlo, možda i narod. Ipak, više me brine nešto važnije, ma što brine, straši me, premirem - naime kako je do „nacionalizma“ u isti red Ivo Josipović metnuo ubitačni pojam „rasizama“. „Okrpi“ li te netko rasizmom - gotov si. Hvala predsjedniče Ivo, naš Najdraži. “Izgredi“ pak zbog kojih se može izgubiti i oko i glava, koji su na nogometnim stadionima zapravo jedina, ponavljam jedina, u realnom vremenu i prostoru, stvarna opasnost, na repu su Josipovićeva slijeda opasnosti. Više mu je do verbalnoga delikta, tko što viče, s tim se lopta. Doći će možda na tekmu, kad nogometaš Šuker i nogometna organizacija riješe te „opasnosti“.  
 
Za izgrede u državi zapovjedno odgovoran (i) predsjednik države
 
Ma dajte, nogometaš Šuker, iako sigurno najpoznatiji Hrvat u svijetu, ma koliko i ma kome to bilo krivo, mogao BI riješiti „izgrede“ na utakmicama? Ne može, a onaj koji bi to mogao, a ne će - Ivo je Josipović. Kako? Jednostavno - naredi „tajnim službama“ da otkriju „tajnu“ tko baca baklje po stadionima, tko pali, kuri, tko namjerno i ciljano proizvodi „stadionski ustašluk“ - sve je to u rukama Ive Josipovića (i Zorana Milanovića), a miljama daleko od Šukera i HNS-a. Uz malo organizirane sile, ako je nužno i batina, koja je u rukama Ive Josipovića to bi se moglo riješiti za manje od godinice. Kad bi se htjelo, i ne mogu nego zaključiti - kad to vlasti ne bi odgovaralo i tko zna kome sve još izvan hrvatskih granica, kojim silama i kojim „silnicama“, problem bi se mogao brzo riješiti. Izgredi se odvijaju osim na stadionima, na ulicama, cestama, a to je teritorij države i Ive Josipovića. Pored toga nogomet je samo povod a uzroci su, opet, u toj istoj državi-društvu u kojoj je Josipović za nacionalnu sigurnost i zapovijedno odgovoran, a ne HNS i Šuker. Ako se pak vratimo na „teritorij“ verbalnog delikta, onda je evidentno kako Josipović također časti simbole jednoga totalitarizma, onoga „crvenog“, zanemarujući primjerice ulogu crvene zvijezde u agresiji na Hrvatsku ranih devedesetih. Realno, pod njom su se odvijala i tekla sva ta stradanja, smrti, razaranja Hrvatske, pod zvijezdom s „lijepe kape partizanke“. On je, dakle, za crvenu zvijezda - spreman. Nije li to čista i uporna provokacija drugačije „spremnosti“ i to s najvišeg mjesta, ne samo na stadionima već i „šire“?
 
Verbalni delikvent Josipović
 
Ovih dana „omaknuo“ se Josipoviću još jedan, bit će ipak rasistički „delikt“ - spremno je na javnom mjestu, skupu, nazvao profesore Tomca i Jurčevića „luđacima i bilesnicima“. Opaki je to „delikt“ naročito u „crvenom ozračju“, kojega „fura“ Ivo Josipović, pa još s vrha vlasti. Imaju eto i stadionski huligani što od Josipovića naučiti, makar ni ne dolazio na stadione. Naveo je on još jedan razlog nedolaska: ne bi na „utakmice u organizaciji športskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja“. Prvenstveno je to žalac usmjeren prema Dinamu i Mamiću, jednom od najprofitabilnijh organizacija u Hrvatskoj, a zatim prema Šukeru HNS-u, sličnoj takvoj „krovnoj“ organizaciji.
 
Jasno je kako je Josipović u sukobu Željko Jovanović protiv Dinama, Mamića i HNS-a na strani Željka Jovanovića u što nema ni trunčice sumnje. Međutim, nešto drugo se ovdje nadaje kao važnije, naime to da bi onaj koji drugima spočitava „netransparetnost“ i svojevrsnu „prljavštuinu“ u poslovanju sâm od toga morao biti čist. Josipoviću su jedni „netransparentni“ do te mjere mrski da se s njima ne želi družiti ni na stadionu, dok mu drugi „netrasparentni“ nimalo ne smetaju, poput Robetra Ježića sudionika u kriminalnom djelovanju. On mu je mio pa mu je čak i financirao njegovu predsjedničku kampanju. Doista se od Ive Josipovića ima što naučiti.
 

Mato Dretvić Filakov

Ne zna se tko je luđi i bezobzirniji

 
 
Tko je lud a tko zbunjen? Pa, pođimo od prvog u državi - predsjednika ove zbunjene nacije. Kad ga novinar pita je li 'za' ili je 'protiv' monetizacije njegov odgovor je poput onog zagorskog 'ni vrit ni mimo'. O svemu tome naš državni poglavar, eto, ne zna ništa, jadan i kukavan, nitko ga nije dovoljno obavijestio pa i ne može o tome ništa kazati!? Ustvari, predizborna frka je u punom jeku pa se predsjednički kandidat ne želi zamjeriti svom biračkom korpusu, ni onima koji će glasovati 'za' a niti onima koji će biti 'protiv'; fini neki čovik, rekla bi moja baba Manda, uglađen.
http://files.homepagemodules.de/b211118/f11734815t508006p7465723n2.jpg
Većina 'ministranata' u Vladi su 'za', od optimističkog brbljavca, knindže Branka Grčića pa sve do onog majušnog poduzetnika Gordana Marasa a glavni i odgovorni 'auto-cestar' Siniša Hajdaš udati Dončić najprije je kazao ako narod bude 'protiv' on će promptno abdicirati što bi bilo velika šteta za hrvatski narod; neprocjenjiva šteta - bio bi to dan žalosti!? Naknadno je ipak korigirao svoju naglu odluku pa će koji mjesec pričekati kada stignu brojne ponude koncesionara; 'tko da više, njegova djevojka'! Kako će ta lijepa djevojka izgledati nakon 40 godina svakodnevne uporabe, koga za to briga; bitno je s moguće 3 milijarde eura jednokratno zakrpati rupe u državnom proračunu rasipnika!
 
Ali, prva dopredsjednica Vlade, eu-ministarka i ministarka 'spol(j)nih poslova regiona', Pusićka, ona je 'protiv' jer, kaže ona, valja slušati što narod kaže; bravo, eto to je pljunuta demokratkinja-rekla bi moja baba Manda! Njen stranački kolega, gospodarski ministar Ivan Vrdoljak gurao bi monetizaciju do samog kraja-kud puklo, puklo a o mišljenju puka kaže 'o tom-potom'!
 
Zašto su nam (auto)ceste veći dio godine sablasno prazne? Pa, umjesto jednokratno skupe i veoma glupe cestarine uvedimo vinjete koje poodavno ima velika većina zemalja u okruženju a i šire. Cestarina takozvanom 'Dalmatikom' na relaciji Zagreb-Dugopolje samo u jednom smjeru košta 174 kune. Ako se nakon provedenog godišnjeg odmora u Dalmaciji želite vratiti istom trasom natrag u metropolu platit ćete još jedanput isti iznos od 174 kune pa vas onda 'tour-retour' vozikanje po 'Dalmatini' košta lijepih 348 kunića! Tjedna vinjeta u susjednoj nam Sloveniji košta 15 eura ili 112,5 kuna, mjesečna 30 eura (225 kuna) a godišnja 110 eura ili 825 kuna (obračunato po tečaju 7,5 kuna za 1 eur). U Austriji koja ima 2000 km autocesta godišnja vinjeta stoji 80,50 eura. Doduše neki austrijski tuneli, poput našeg 'sv. Ilije', plaćaju se ekstra a godišnja vinjeta u bogatoj Švicarskoj plaća se svega 40 eura ili 300 kuna što je jeftinije od cestarine Zagreb-Dugopolje i natrag? Pa, nismo valjda autoceste gradili da se po njima samo stranci voze, i to u vrijeme ionako kratke turističke sezone koja traje, kažu pedantni statističari, svega 43 dana?
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/de/thumb/3/3f/Hrvatske_autoceste_d.o.o._Logo.svg/110px-Hrvatske_autoceste_d.o.o._Logo.svg.pnghttps://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR_JYL3sWXKK4NU60xZ3LpOezfVo8G2YBfpZlcX1cQgHaHoTWQ9CQhttps://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSDe0j-Bspr6K1IY4POfpmCyVjgP7V2HpJ8RocNe7kuhoAZwOG8
Zar nije smiješno da je vožnja od Zagreba do Dugopolja i natrag znatno skuplja od mjesečne vinjete u Sloveniji za 55 posto? Stoga je i promet autocestom Ljubljana-Maribor u prosjeku godišnje deset puta veći od prometa 'Dalmatinom' na godišnjoj razini! Što je s takozvanim pratećim objektima po našim autocestama?Pričaju umirovljeni djelatnici INA-e kako je nekad po starim cestama, prihod na benzinskim postajama od prodaje sendviča, pića, kave, cigareta, novina i bižuterije bio veći nego prihod od prodaje goriva. Danas, MOL (47,155 % dionica) sasvim očito želi postići dioničku prevagu s više od pedeset posto kako bi mogao raditi što ga volja odnosno zatvoriti obje rafinerije, i Sisačku i Riječku a od INA-e napraviti čistu servisnu trgovinu ali isključivo sa svojim derivatima iz vlastitih rafinerija koje MOL ima u Italiji, Slovačkoj, Mađarskoj. Dakako, i s prerađenom, jeftinom naftom s hrvatskih naftnih polja koja iznosi više od trideset posto ukupne proizvodnje!? 
 
A što se tiče unosnih pratećih objekata dovoljno je navesti 'brze' restorane (GMO kontaminirane?) i trgovine u rukama stranaca koje niču po našim autocestama, navest' ću samo neke:
Marché Bistro Draganić Jug
Marché Draganić Sjever
Marché Ravna Gora
Marché Dobra Istok
Marché Bistro Jasenice Jug
Marché Jasenice Sjever
Nastavi li se ovako i dalje, pogotovo ako se prihvati nepromišljena, glupa i ničim utemeljena monetizacija, INA-i bi na koncu ostalo samo sezonsko pranje vjetrobranskih stakala s hrvatskom vodom i pumpanje guma s ekološkim hrvatskim zrakom!
 
Monetizacijom vlada želi prikriti svoj nerad i neznanje
 
Naime, ako je posao koncesioniranja-monetizacije dobar za koncesionara, onda bi na njemu mogla, trebala i morala zaraditi i država, uz malo truda, rada i pameti koja joj očito manjka. Sustav HAC-a(Hrvatske autoceste) i ARZ-a (Autocesta Rijeka-Zagreb), uz refinanciranje obveza i restrukturiranje troškova/kredita s malo truda za 15 godina može puniti državni proračun, a restrukturirani HAC puno bi lakše pribavio jeftinije kredite nego država. Autoceste se daju u koncesiju odnosno monetizaciju na 40 godina za novac-monetu koji država potroši u jednoj godini i to samo za plaće. Monetizacija ili davanje cesta u koncesiju možda je bilo rješenje u vrijeme kad su kamatne stope bile iznad 6,5 posto, a budući da se Hrvatska danas zadužuje uz 4 posto kamate(pa i niže), taj bi dug trebalo zamijeniti odnosno reprogamirati. Okolnosti su se danas radikalno promijenile, pa bi restrukturiranje postojećeg i bez sumnje velikog duga (refinanciranje) donijelo ogromne uštede.
 
„Naš je dug tolikih razmjera da je upravljanje njime preraslo kapacitete (pamet!, o. a.) Lalovčeva Ministarstva financija“, kaže ekonomist Željko Lovrinčević i dodaje: „Stoga bi taj bi posao trebalo povjeriti profesionalnim agencijama kao svugdje u svijetu.“ Ma, tko ga šljivi, Siniša Hajdaš udati Dončić svakako ne!?Zaustavimo raspamećenog Sinišu prije nego 'odnesemo gaće na štapu', taj bi prodao sve što mu pod ruke dođe, od skandalozne 'prodaje' željezničkog Cargoa rumunjskim kriminalcima, Zračne luke Zagreb financijski veoma podozrivim Francuzima a danas prodaje na dražbi i zračnu flotu u paketu-svih 12 zrakoplova Croatia-Airlinesa, tko da više; već sutra bi se olako riješio i autocesta jer su mu teški balast vlastite nesposobnosti!Njemu bi se teško moglo povjeriti na čuvanje i jato zagorskih purana iz rodnog mu Zaboka, sve bi ih promptno monetizirao, za bagatelu!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1694 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević