Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

U pitanju je ipak čista i gola - vlast

 
 
Najbrojnija, državotvorna, pučka, kršćanska, demokratska, domoljubna, politička stranka u nas je svakako HDZ. Nekima se čini da je to još uvijek nacionalni pokret, kojim smo od Domovine stvorili samostalnu, neovisnu, suverenu i slobodnu državu Hrvatsku, koja  nije dovršena i ne funkcionira u svim područjima i dijelovima. Ponekad izgleda kao “čardak ni na nebu, ni na zemlji”, ovisno o tomu koja je politička opcija (koalicija) trenutačno na vlasti, koji su primarni ciljevi i zadaci te opcije, njezinog čelnika kao i cijelog vodstva stranke. Na vlasti je neprincipijelna i neprirodna koalicija, što znači da tu ima puno kompromisa, odnosno političke trgovine. To podrazumijeva nejednakost primarnih ciljeva, različitost i raznolikost ciljeva i zadataka prema stranačkim potrebama i idejama pojedinih koalicijskih partnera, što uzrokuje gubljenje identiteta, izvornosti, koherentnosti, konzistentnosti, jedinstvenosti i vjerodostojnosti   vodeće stranke, dovodi do njezina unutarstranačkog trvenja, nejedinstva, podjela i rascjepa, pri čemu nastaju pojedine frakcije, koje žele zavladati strankom i državom. Ništa nepoznato, novo i neviđeno. Međutim, nikada još nije bilo u ovakvom obliku i na ovaj način. Kažu da je to pokazatelj razvijene stranačke demokracije. Svaki njihov član ima po njihovu “ustavu” pravo na svoje mišljenje, predlaganje i kandidaturu za predsjednika stranke ili ostale dužnosti u vrhu stranke,
https://brewminate.com/wp-content/uploads/2018/10/100318-20-Ancient-History-Mesoamerica-Inca-Huaca-Religion-Geography.jpg
Nu, dobro. Tako bi to trebalo biti. Međutim, to je samo jedna lijepa priča, koja sasvim drugačije izgleda uživo. Odvija se pravi rat između dva krila stranke: sakralnog i sekundarnog, kako to reče aktualni zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić. To nam je dalo razmišljati. Znamo što je sekundarno. Što je sakralno?, the question is now. To odmah nas nedovoljno obrazovane, po širini i dubini, asocira na nešto sveto, duhovno, izvanzemaljsko… Međutim, to može biti svašta, ovisno o tomu tko to kaže, zašto to kaže i na što se pojam odnosi. Po meni sakralno i sekundarno se međusobno isključuje, pobija… Ta i takva krila ne mogu proizvesti i osigurati nikakav let. U najboljem slučaju biti će status quo ili “gravitacijski” pad. Prema nekim istraživanjima, na portalu Kontekst.io izneseni su slični izrazi i sinonimi za pojam sakralno u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj, uz brojčane podatke koliko se puta ta riječ ponavlja u kontekstu kao sakralno (učestalost), te koliki je postotak sličnosti između riječi sakralno i sličnih riječi. Nemam pojma kako su došli do tih podataka i koliko je to točno. Na primjer, sakralno može biti renesansno, svjetovno, liturgijsko, tradicijsko, barokno, crkveno, spomeničko, gotičko, folklorno, etnografsko, romaničko, autentično, povijesno, magijsko, poetsko, kiparsko, drevno, ikonografsko, slikopisno, pučko, katoličko, lirsko, religiozno, slavensko, arhetipsko, glagoljaško, prosvjetiteljsko, modernističko..., ovisno o kontekstu. Sličnost uvijek prelazi 50 posto.
 
Riječ “sakralno” (atinski  sacralis) znači sveto – namijenjeno posebnoj višoj službi, posebno u vezi s nečim kultnim. Od antike se spominju svete životinje, sveta mjesta, sveti ratovi... U svim područjima života, djelovanja i rada u mnogim društvima i zajednicama javlja se sakralizam, postoji nešto sveto: ars sacra, sveta arhitektura, sveta geometrija, sveta glazba, sakralna umjetnost… To je nešto što nosi osjećaj istinitosti, bitnosti, nepovrjedivosti, povezanosti s nezemaljskim stvarima, što se generacijski prenosi, kroz sakramente, molitve i odgoj u mnogim vjeroispovijedima, svjetonazorima i filozofijama.
 
Ne znam što je autor sintagme “sakralno i sekundarno krilo stranke” točno htio reći, kao ni koje je krilo u sadašnjem HDZ-u sakralno, a koje sekundarno. Pretpostavljam, da je alternativa sadašnjem vodstvu, koje najavljuje nužno potrebne promjene sakralna. Ne mogu reći sveta, jer njihovi nastupi, izgovorene riječi, nastup, pljuvanje po suparniku, za koje govore da su im suradnici i da ih ne će potjerati iz stranke, kada pobjede. Biti će milostivi i uviđavni, jer svi su oni prijatelji, kolege, drugovi... koji rade za istu stvar, po različitim načelima, koji samo tako izgledaju. Kaj god! Da nije tako vidi se iz Svemira, kao što se vidi tko pilotira super zrakoplovom, a tko „lakim strojevima od perja”. Strojevi od perja, papirnati tigrovi, probuđeni lavovi, lokalni šerifi, razni mufljuzi, muljatori, Bizantinci, Osmanlije, asani, arivisti, materijalisti, kumovi, makroi, gazde, lažni branitelji, “domoljubi”,  tuđe sluge, kočijaši cara…, svi oni koji su od ranih devedesetih u stranci ili u njenom vrhu, ne mogu donijeti nikakve promjene. Ne mogu biti nikakvo krilo stranke, čak niti sekundarno. Sad najednom sve znaju. Gdje su bili kad smo dovedeni tu gdje jesmo, o čemu sada govore. Navodno su se bojali govoriti. Bojali su se za svoja radna mjesta, benefite i ostale sinekure koje su dobili, uz člansku iskaznicu. Neki se ipak najednom ne boje. Što se to promijenilo da se ti i takvi ne boje? Promijenilo se to, da uz ono što su dosad stekli, zahvaljujući članstvu u HDZ-u, žele vlast i moć. Je li se itko od njih zapitao može li on stvarno, svojim kapacitetom, potencijalom, znanjem, sposobnostima i vještinama raditi ono za što se natječe.
 
Bilo bi plemenito, ljudski i domoljubno da odstupi onaj tko to ne će moći. Time bi pokazao što mu je prioritet. Najlakše je prigovarati, osuđivati, educirati, onako na prazno, kad za ništa nisi odgovoran. Toga smo se hvala Bogu nagledali i naslušali zadnjih pet godina, na vrhu države. Vrijeme je da na čelo države, u sve oblike vlasti, dođu najbolji i to po svemu. To moraju biti iskreni, pošteni, domoljubni, pravedni, nezavisni, sposobni, svestrano, obrazovani, hrabri, pametni, moderni, europski i demokratski nastrojeni, uspješni ljudi, koji okupljaju, koji poštuju druge i drukčije, koji su svjesni nacionalnog, što ne precjenjuju, s naglašenom socijalnom notom, s osjećajem pripadnosti svojem narodu, svojoj državi i svemu onome što tu državu, državom čini.
 

Ankica Benček

Iza svake kriminalne radnje stoji ime i prezime

 
 
U svezi dnevnopolitičkih „performansa“ koje izvode za javnost HDZ i SDP, svima bi trebalo biti jasno da se radi o 'režiranim' predstavama kritiziranja i blaćenja onog drugog, a zapravo se radi o strankama u kojima, samozatajno doduše, glavnu riječ vode osobe koje su se u njih infiltrirale još iz dalekih '90-ih godina, iz bivšeg jugo sustava i bivšeg SKH/SKJ. Razlika je samo u tomu da su u HDZ infiltrirani bivši jugokomunisti i udbaši puno mudriji od istih koji su se infiltrirali u SDP, pa se skrivajući iza političkog fraziranja o demokraciji, domoljublju i „brigom“ za Hrvatsku, puno lukavije provode svoje opake namjere upravo uperene protiv nove neovisne Hrvatske države, i svi onih njezinih građana kojima je stalo do suverene i takve Hrvatske, koja će činiti sve da njenim građanima život učini boljim i pružati im perspektivu boljeg života. No zato je veoma važno da se shvati i da svima bude jasno, da ako se nešto u negativnom kontekstu netko adresira na HDZ ili SDP, a nažalost i na neke druge stranke i institucije, to nije nešto što karakterizira te stranke ili institucije, već se to odnosi na Rukovodstva tih stranaka i institucija. nažalost ni većina članova stranaka i djelatnika u institucijama to ne shvaća, i na to ne reagira, već prešutno na sebe preuzimaju krivnju i ljagu, za koju su krivi samo utoliko što nisu reagirali na mjestima gdje za to imaju mogućnosti.
https://www.counter-balance.org/wp-content/uploads/2011/02/parlement-vote.jpg
Kada tobožnja „ljevica“ iz SDP-a i drugih oporbenjaka u Saboru nazivaju HDZ strankom koja tolerira i čak podržava kriminalitet, lopovštinu, korupcionaštvo i klijentelizam, valja shvatiti da se to ne može odnositi na sve članove stranke, jer je to izvan svake pameti, ali se odnosi na rukovodstva stranaka i institucija, koje te pojave toleriraju i čak podržavaju! Neosporno je i općepoznato, a to čak potvrđuju i izvješća EU-a, da su najveći problemi Hrvatske korupcionaštvo, neučinkoviti pravni sustav, hipertrofirana i neučinkovita javna uprava, te deklarativno ali ne i efektivno provođenje potrebnih reformi. A za to nije odgovorno članstvo stranaka ili svi zaposlenici u institucijama, već njihova rukovodstva, kao što su Vlada, ministri, čelnici i pročelnici pojedinih institucija! Ono što su radili i rade Sanader, Vidošević, Menzel, Jakovčić, Saucha, Kuščević, Vrdoljak, Bandić... nije radio HDZ, SDP, IDS, HNS... 365, a što se kao viroza širi u društvu, već su to radili i rade osobe s imenom i prezimenom, osobe na određenim funkcijama, a protiv čega se rukovodstva stranaka i institucija nisu jasno odredili i takve stvari sprječavali!
 
Rezultat toga su i legendarne izjave Ljube Ćesić Rojsa „Tko je jamio, jamio je“ i Bandićeva izjava „Neka institucije rade svoj posao!“, prejudicirajući da nadležni zapravo ne rade svoj posao! Naravno je da određenoj manjini u vlasti i oko vlasti, koja ima određene opipljive koristi od podržavanja nezakonitosti, nedjelovanja i korupcije, odgovara takvo stanje, no nije istina da su svi članovi stranaka i svi zaposlenici institucija takvi, te da imaju neke materijalne ili druge koristi od toga. Pitanje je zato zašto ipak većina članova stranaka i zaposlenika institucija, koji su ipak pošteni i nepodložni navedenim nepodopštinama, ne reagiraju na to pri stranačkim izborima ili prijavama onim institucijama kojima je zadatak borba protiv takvih pojava? Pitanje je to, kako Ameri govore, za milijun dolara, a razumnog odgovora nema.
 
Potpuno je nerealno misliti da će se Plenković odlučno boriti protiv korupcije, a bira za ministre tipove poput Lovre Kuščevića, i ministre koji lažno iz „neznanja“ nepravilno ispunjavaju imovinske kartice, ili koji poput štakora bježe sa funkcija kada su pod presumpcijom nevinosti da su pogodovali nekima koristeći svoju funkciju, i koalira s korumpiranim „žetonima“, 'pupovcima' i 'sauchama'? Zar se može bilo što vjerovati Plenkoviću, kada su mu „udarni bojovnici“ u Saboru Bačić, Borić, Culej, Mišić, Jandroković, itd., koji su spremni dići ruku za sve, pa i za „rasprodaju“ Hrvatske, ako to Plenković zatraži! No nisu ni oni drugi bolji, kada u svojim redovima imaju ili su imali jednog Stazića koji Hrvatsku ne može smisliti, Ranka Ostojića koji je zatvarao čovjeka u ludnicu zato što ga je kritizirao, Linića koji je predstečajnim nagodbama „opraštao“ dugove na osnovi korupcija ili klijentelizma, a da o onome što je Vrdoljak naštetio Hrvatskoj sa klijentelističko-korupcijskom poslom u svezi vjetroelektrana i ne govorimo.
 
A jedini razumni odgovor na gore postavljeno pitanje 'od milijun dolara“ bi bilo to da se više ne dopusti na čelo stranaka i institucija dođu iste osobe koje se vrte u politici, manje više od '90-ih do danas, te da u Sabor više ne ulaze oni koji su bezuvjetni podizači ruku za „gazdine“ prijedloge i naredbe, već ljudi kojima je važnije opće dobro i domoljublje, od onog što mogu ušićariti s podložnošću stranačkom ili inim njihovim rukovodstvima! Svima bi to trebalo biti jasno, ali očito da nije tako, pa nam je tako kako nam je!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Pohvaljen Ustavni sud RH zbog onemogućavanja održavanja referenduma o pravednijem izbornom sustavu

 
 
U nedjelju, 12. siječnja 2020., tzv. Napredni klub srbijanskoga povjesničara Čedomira Antića objavio je "Izvještaj o političkim pravima Srba u regionu: Opadanje prava u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Federaciji BiH, stagnacija u Sloveniji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji i blago poboljšanje u Mađarskoj i Rumunjskoj". Ovo Antićevo izvješće je gotovo isto kao i ono Milorada Pupovca u kojem svake godine laže i blati Hrvatsku i Hrvate. Za razliku od Pupovca, Antić osim Hrvatske napade sve svoje susjede.
https://webtribune.rs/wp-content/uploads/2019/04/antic.jpg
Antić započinje s tvrdnjom da u "neposrednom okruženju Srbije živi gotovo 1,7 milijuna Srba" i svi su "zabrinjavajuće obespravljeni" i iznosi program SANU-a I. i II., ali na svoj način: "I zato ne čudi što su Srbi najsuosjećajniji spram Jugoslavije - ne samo zato što su je najvećim dijelom stvarali svojom krvlju, vojskom i ratnim pobjedama već i što intimno osjećaju da im je - raštrkanim od Vardara do Triglava - ona bila krovna kuća i da su njezinim raspadom Srbi izvan Srbije postali pastorčad prepuštena dobroj (a češće lošoj) volji gospodara novih državica i njihovih težnji da se identitetski ostvare, često i na račun prava Srba. U tom smislu govori i jedanaesti godišnji izvještaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu (2018./2019.) Naprednog kluba, političkog udruženja na čijem čelu je historičar Čedomir Antić. Izvještaj pokazuje nastavak kontinuiranog opadanja političkih prava srpskog naroda u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Federaciji BiH i teritoriju Kosovo/UNMIK, kao i stagnaciju prava u Sloveniji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, dok je politički status srpskog naroda u Mađarskoj i Rumunjskoj u skladu s postojećim zakonima tih država koji reguliraju pitanje manjina i bilježi blago poboljšanje".
 
Već iz ovoga uvoda Izvješća vidi se da je Antić lukav Srbin, kao i "naš" Srbin Milorad Pupovac, jer koga se boji toga hvali. Prije svega susjedne države Mađarsku i Rumunjsku, a napada ostale susjedne države koje posprdno naziva "državice". Nakon uvoda Antić navodi po čemu su to "Srbi u regionu" ugroženi, pa spominje isto što piše i u prvom Memorandumu SANU-a iz 1986. i ono što se ponavlja u drugom Memorandumu SANU-a iz 2011. godine. Prije svega Srbi su u susjedstvu ugroženi zbog "progona srpskog jezika i ćirilice", "pritisaka na Srpsku pravoslavnu crkvu", "nedostatka kvalitetnog informiranja i medija na srpskom jeziku", "diskriminacije pri zapošljavanju u javnom sektoru i državnoj upravi", "ekonomskoj ugroženosti i nedovoljnosti sredstava koja se izdvajaju za srpske organizacije..."
 
Raduje ga što je "Srbija pokazala određenu aktivnost i odgovornost u slučaju Hrvatske – posebno u vezi s izborima za Europski parlament - i organiziranja zajedničke srpske liste u Federaciji BiH". I tada je povjesničar Boško Antić krenuo navoditi "podatke" po državama. Možemo biti "sretni" što više Hrvatska nije najgora i najveći neprijatelj Srbije "na ovim prostorima". Sada je to Crna Gora, na drugom je mjestu BiH, odnosno Federacija BiH, dok je Hrvatska tek treća. Iza Hrvatske po lošem stanju po Srbe su Slovenija, Makedonija i Albanija, dok je Srbima, kako je već spomenuto, dosta dobro u Rumunjskoj i Mađarskoj.
 
Za Antića u Crnoj Gori "na djelu je snažna diskriminacija srpskog naroda i ugrožavanje njegovih osnovnih prava". Smeta mu što je "srpski jezik praktično izbačen iz škola, nastavnih planova i programa", što su "srpski pisci i stvaratelji marginalizirani", a posebno mu smeta što u crnogorskim "školskim programima i udžbenicima povijesti Srbi se tretiraju kao jedini krivci za sva negativna događanja na prostoru bivše Jugoslavije u XX. stoljeću". I tada se Antić prisjetio vjere te napisao: "Veliki je pritisak i na Srpsku pravoslavnu crkvu, koji je kulminirao usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji otvara vrata nacionalizaciji i podržavljenju nepokretne imovine SPC-a".
 
U Bosni i Hercegovini zabrinut je Antić što je broj Srba na prostoru Federacije BiH prije rata iznosio 600.000, a sada manje od 40.000. I tada dolazi na najomiljeniju temu, Hrvatsku, zbog koje je uglavnom i rađen ovaj memorandumski "Izvještaj". Iznenađujuće, u početku srbijanski historičar priznaje da "u Hrvatskoj Srbi službeno uživaju visoku razinu manjinskih prava", i odmah prelazi na ono što mu je najvažnije pa kaže da se "ipak suočavaju sa sustavnom diskriminacijom od mjerodavnih državnih tijela, naročito u dijelu zakonodavstva". Žali što "do kraja nisu primijenjeni Erdutski sporazum i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina". Uz ponavljanje Pupovčevih laži da se Srbe u Hrvatskoj svakodnevno progoni, tuče, maltretira… dodaje još jednu laž i izmišljotinu samo svojstvenu samo Srbima da se "priprema zakon prema kojem će u napuštenim srpskim selima biti sustavno srušena groblja".
 
Povjesničar Antić od Slovenije traži da Srbi u "deželi" budu "priznati kao nacionalna manjina" i da srpski jezik bude "priznat kao manjinski jezik". Makedonce optužuje zato što u Makedoniji "srpski narod ne uživa vjerske slobode" i zato što je "zabranjena njegova kanonski priznata crkva". Iako se na posljednjem popisu stanovnika u Albaniji tek 155 albanskih državljana izjasnilo Srbima Antić tvrdi da ima i 40.000 i da su ugroženi zbog "stogodišnje albanizacije i asimilacije".
 
U poglavlju pod naslovom "Srbi u regiji državno pitanje" zapisano je i ovo: »Pitanje položaja Srba u regiji treba se definirati kao jedno od najvažnijih državnih i nacionalnih pitanja, a Srbija treba aktivnom politikom i svim političkim, diplomatskim i demokratskim sredstvima pomagati opstanak srpskog naroda u regiji i inzistirati na poštivanju njegovih ljudskih i nacionalnih prava«. Riječi su to Pupovčevog šaptača iz Beograda Miodraga Linte, predsjednika "Saveza Srba iz regiona". Tada Antić ide na jezik i traži da se "izradi jedinstveni Srpski bukvar za djecu u dijaspori i regiji u suradnji s Maticom srpskom, Srpskom književnom zadrugom i drugim relevantnim nacionalnim institucijama". Zna on i kako to realizirati. Tako što srbijanska država treba "osnovati posebnu državnu instituciju, tj. ministarstvo za Srbe u regiji koje bi se svakodnevno bavilo rješavanjem problema i poduzimalo konkretne mjere i aktivnosti u cilju očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta Srba u osam država regije".
 
U Izvještaju Antić ponovno se vratio Srbima u Hrvatskoj. Žali što je njihov broj nakon srpske agresije na Hrvatsku, koju ne spominje, pao na 4,36 posto. Ali, ne predaje se. Poput Pupovca i obaju Memoranduma SANU-a govori i obespravljenosti Srba u Hrvatskoj. Žali i piše da je ulaskom Hrvatske u EU došlo do pojačane obespravljenosti manjinskih Srba, i umjesto napretka srpskih manjinskih prava došlo je, prema njemu, do "ozbiljne regresije", "buđenja i jačanja desnih nacionalističkih i klerikalnih slojeva društva", "pokreću se velike antimanjinske ili otvorene antisrpske kampanje"… Spomenuo je referendum i 600 tisuća potpisa hrvatskih građana da manjinski Srbi nemaju više prava od većinskih Hrvata i pohvalio je Ustavni sud, odnosno Andreja Plenkovića i Lovru Kuščevića što su se jako lijepo "dosjetili" da su odluku pristranoga i režimu odanoga Ustavnog suda uobličili i napisali odluku prema kojoj "referendumsko pitanje nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske" (onemogućavanje održavanja referenduma o pravednijem izbornom sustavu).
 

Pavao Blažević

Anketa

Čega se više bojite?

Petak, 03/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1291 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević