Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Nitko u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje način funkcioniranja te organizacije

 
 
Ima nešto sumnjivo u tome da se dovode 'neutralne' međunarodne organizacije koje pišu izvješća na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj, a te neutralne organizacije su došle na nečiji poziv i u njima sudjeluju, ne neki neutralni ljudi, nego naši konkretni ljudi ovdje koji su za to vezani, i koji onda ne stoje iza toga nego traže nekog posrednika koji će nama onda dijeliti packe. Mislim da je najveći problem u našem javnom dociranju i moraliziranju oko ovakvih tema, dvostruki kriterij. Tako jedan Ante Tomić kada piše o Hasanbegoviću, da je malouman retard; kada uspoređuje Marijanu Petir s Brevikom; to ja valjda humor i duhovito. No kad netko drugi to radi onda se nad tim trebamo zgražati.
http://www.jetset-magazin.com/wp-content/uploads/2016/07/selak1-563x353.jpg
Marija Selak
 
Što je to zapravo Misija za slobodu medija? Međunarodna misija za slobodu medija je bila u posjetu Hrvatskoj! Sad ja gledam 'Misija za slobodu medija'… Znam da Crkva ima neke misije i one se bave – po definiciji te institucije – širenjem Evanđelja; onda znam da i UN ima misije… No ne znam tko su ove druge institucije koje također imaju misije; i tko im daje legitimitet; tko ih financira i tko ih šalje. Pokušavam shvatiti što se događa i vidim jednu strašnu izjavu. Naime, Oliver Vujović koji je predsjednik Medijske organizacije jugoistočne Europe, kaže: 'Nije dobro što u posljednje dvije godine dolazimo već drugi put'. Istu stvar ponavlja Saša Leković u svome intervjuu u Novostima, da je Hrvatska jedina članica EU-a u koju ta misija za slobodu medija – koja se tiče i kritiziranja govora mržnje i uopće detektiranja stanja medija u jednoj državi – dolazi baš u drugi put jedinu u Hrvatsku u EU. I onda ja mislim kako smo mi eto tragična zemlja i što se to s nama događa da se samo kod nas mora dolaziti dva put!?
 
Idemo vidjeti tko su ti ljudi i što je ta 'misija'! Prvo što saznajem tj. pokušavam saznati tko ih financira – naravno, ne uspijevam saznati! Koji mediji sudjeluju u inicijalnom sastanku i organizaciji te udruge koja je bila vodeća, a to je ta Vujevićeva Medijska organizacija jugoistočne Europe – ne mogu doći do tog podatka! Ali, saznajem da je ta organizacija osnovana 2000. i da je osnovana u Zagrebu. Saznajem da se u upravnom odboru nalaze i neki naši novinari poput Zrinke Vrabec Mojzeš. Saznajem da taj isti Saša Leković piše brošure za tu organizaciju. S tom organizacijom se nalaze naši najviši državni organi. Dva puta se našla naša predsjednica. Našao se i bivši ministar kulture i sadašnja ministrica kulture. Zanimljivo je to da se ta organizacija postavlja kao nekakav akter izvana koji će suditi o našoj medijskoj situaciji; kao netko neutralan. Onda se ispostavlja da su naši mediji umreženi s tom organizacijom… Pa naravno, tko je poslao tu organizaciju. Ona je očito došla ne nečiji poziv. Netko upućuje taj poziv i netko financira taj dolazak.
 
A nitko u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje način funkcioniranja te organizacije, nego se naši najviši državni vrhovi sastaju s tim organizacijama pa onda one na temelju, ne znam kojeg legitimiteta, pišu izvješće na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj. Čitala sam čak i to izvješće. Već su u ovom prošlom posjetu objasnili da se radi, otprilike, o ustašizaciji Hrvatske i svime što ide u paketu s takvim i sličnim sadržajem.
 
Ja nemam ništa protiv i nema ništa sporno da se naša predsjednica nalazi sa Sašom Lekovićem, koji je na čelu jednog strukovnog udruženja, pa da onda on daje svoj sud o stanju medija u RH-a. No ima nešto sumnjivo u tome da se dovode „neutralne“ međunarodne organizacije koje pišu izvješća na engleskom o stanju medija u Hrvatskoj, a te neutralne organizacije su došle na nečiji poziv i u njima sudjeluju, ne neki neutralni ljudi, nego naši konkretni ljudi ovdje koji su za to vezani. i koji onda ne stoje iza toga nego traže nekog posrednika koji će nama onda dijeliti packe.
 

Dr. sc. Marija Selak, https://direktno.hr/direkt/selak-sumnjivo-da-se-dovode-neutralne-medunarodne-organizacije-koje-pisu-izvjesca-o-hrvatskoj-110663/

Crveni rasisti, koristeći goebbelsovsko-staljinističku propagandu, teroriziraju normalne ljude

 
 
Sa svakom novom činjenicom i brojkom koja izlazi na vidjelo dana i ruši njihove desetljećima pomno i smišljeno konstruirane povijesne krivotvorine, naši domaći crveni fašisti sve su nervozniji, što u principu nije ni malo čudno. Iz sadržaja beogradskog Vojnog Arhiva otkriven je samo djelić (količinski gotovo zanemariv) autentične, izvorne građe, ali čak je i to dovoljno da kod njih izazove pravu histeriju i probudi dodatnu dozu agresivnosti i primitivizma. „Revolucionarna klasa“ koja je u svojim mentalnim sklopovima zadržala poriv za nasiljem i ne može se drugačije ponašati. Oni imaju uvjetne reflekse naslijeđene od svojih ideoloških otaca (sindrom Pavlovljevih pasa), pa ovu pojavu treba tako i shvaćati.
https://rs.n1info.com/Picture/123582/jpeg/kumrovec-2-n1.jpg
Po starom staljinističkom obrascu (napad je najbolja obrana), istinu koja je tek počela provirivati ispod debelih naslaga njihovih desetljetnih propagandnih laži, nastoje prikriti i potisnuti svojom galamom, medijskom histerijom i lavinama novih optužbi (na račun „ustaša“ i Katoličke Crkve – što već postaje tragikomično), te idiotarijama što ih priređuju na opskurnim primitivnim seansama u Kerempuhu u vidu „kazališnih predstava“ (što nigdje u civiliziranom svijetu ne prolazi osim kod nas) i na sve druge raspoložive načine, pa i kuknjavom o vlastitoj „ugroženosti“ i tako pozornost javnosti usmjeriti na sve drugo osim na ono što je ključno, a to je  da mi još uvijek živimo u nametnutoj stvarnosti koja se kreira na temelju lažne slike o prošlosti (posebice one od 1941. do 1990. godine). Zamislite, ovi rasisti koji koristeći goebbelsovsko-staljinističku propagandu teroriziraju već više od jednog desetljeća većinu građana ove zemlje, tvrde kako su „ugroženi“!?
 
Oni koji na kazališne scene postavljaju opskurne predstave nabijene mržnjom i primitivizmom i svoje „fikcije“ usmjeravaju tako da izvrgavaju ruglu i grubom javnom vrijeđanju konkretne osobe iz našeg javnog života pozivajući čak na njihovu fizičku eliminaciju – NJIMA SE „PRIJETI“ I ONI SE OSJEĆAJU „NESIGURNO“!? Oni koji zauzimaju prostor u ključnim medijima u Hrvatskoj i na najvulgarniji način prozivaju, vrijeđaju i omalovažavaju ideološke neistomišljenike stvarajući atmosferu javnog linča, UGROŽENI SU U OVOJ ZEMLJI!? To njihovo ponašanje podsjeća me na onu „ugroženost“ što su je „osjećali“ naši srpski sugrađani koji su bili toliko „uplašeni“ da su od „straha“ već u kolovozu 1990. godine rušili balvane preko pruga i cesta, uzeli oružje u ruke i nešto kasnije već postavljali barikade i iz busija ubijali naše redarstvenike i civile, te na kraju po instrukcijama iz Beograda izazvali krvavi rat. Stvarna ugroženost naših crvenih fašista sastoji se u nečemu sasvim drugom, a ne u pritiscima „desničara“, „talibana“ i „ustaša“. Oni su ugroženi od ISTINE. I zato na sve načine pokušavaju ugušiti glas koji izvire iz dokumenata što su ih pohranili njihovi ideološki (u mnogim slučajevima i biološki) očevi u nadi da će zauvijek ostati u „bunkeru“.
 
A podaci su doista šokantni – ali samo za slabe poznavatelje povijesti KPJ koja nije bila ništa drugo nego monstruozna zločinačka organizacija. Za one koji se desetljećima bave tim istraživanjima, ovi argumenti imaju svoju vrijednost prije svega u tomu što crno na bijelo potvrđuju ono što su iznosili i zastupali desetljećima prije i sve što je „ustaška emigracija“ desetljećima dokazivala (zbog čega su Bruno Bušić i mnogi drugi gubili glave), ali i za što su se borili časni ljudi i istraživač dr Ljubo Boban, dr Franjo Tuđman, dr Josip Jurčević i mnogi drugi. Ta istina svoju konačnu verifikaciju dobiva danas NA IZVORIŠTU, dakle, potvrđena je originalnim, izvornim dokumentima i zapisima samih komunističkih monstruma.
 
Komunisti – partizani su dakle, POSLIJE OKONČANJA Drugoga svjetskog rata zarobili ukupno 444.426 osoba (do 15. svibnja), tako da je broj ukupno ubijenih i zarobljenih u danima po službenom okončanju rata iznosio 536.833. Budući da je pobijeno 90% zarobljenika, to znači kako su komunisti-partizani u svojim masovnim i organiziranim egzekucijama poslije Drugoga svjetskog rata lišili života gotovo pola milijuna ljudi, a što čini OKO POLOVICE OD UKUPNOG BROJA IZRAVNIH RATNIH ŽRTAVA na području cijele okupirane Jugoslavije.
 
Sve je to jasno vidljivo iz njihovih službenih arhiva (dnevnici likvidatorskih bataljuna, djelovodnici i popisi žrtava, dnevnici divizija i brigada, „Knjige depeša“, korespondencija između najviših vojnih i političkih dužnosnika itd.), kao što je potpuno bjelodano i to da ništa nije rađeno bez znanja vrha KPJ i samoga Tita, te da su u ovim egzekucijama vodeće uloge imali generali Arso Jovanović i Kosta Nađ, dok je glavni za formiranje logora iz kojih su žrtve odlazile u smrt bio general Velimir Terzić (inače jedan od najvećih krivotvoritelja povijesti kad je u pitanju Drugi svjetski rat). Ideološki sljedbenici komunističkih zločinaca, poput papiga ponavljaju mantru kako su u slučaju partizanskih likvidacija (u poraću) u pitanju „pojedinačni zločini“ i „incidenti“, iako je jako dobro poznato s kojom svrhom i namjenom je formiran KNOJ (vodili su ga Jovo Vukotić, Nikola Ljubičić, Mesud Hotić i Vlado Janjić Capo, a izravno je bio podređen Josipu Brozu Titu). Taj je zločinački korpus čija je jedina svrha bila ubijanje ideoloških neistomišljenika i svih onih koji su mogli predstavljati smetnju za buduću uspostavu komunističke strahovlade (građanskog sloja, svećenstva, intelektualaca itd.) bio sastavljen od LIKVIDATORSKIH BATALJUNA čije je popise žrtava nedavno na svjetlo dana iznio Roman Leljak.
 
Samo u Teznom kod Maribora pobijeno je 30.000 Hrvata, a među spomenutim ukupnim žrtvama njih je bilo daleko najviše. Svoje saveznike četnike komunisti nisu kažnjavali tako drastično o čemu svjedoči vinovnik tih događaja Vladimir Dapčević (stari staljinist, brat Titovog bliskog prijatelja i narodnog heroja Peke Dapčevića): „Mi smo sto puta surovije postupali sa ustašama nego sa četnicima. Mi smo pobili 90% ustaša, a za samo 3 dana strijeljali smo preko 30 hiljada ustaša ’45 godine kod Maribora. A uhvatili smo kompletnu vladu Draže Mihailovića i niko od njih nije bio suđen na smrt, svi su suđeni na vremenske kazne i svi izašli iz zatvora“.
 
(TV emisija „Bujica“ od 5. siječnja 2018. godine; kompletnu snimku pogledajte na: https://www.youtube.com/watch?v=7TK5zaNjWYY
Podaci iz Vojnog Arhiva u Beogradu također otkrivaju pravo stanje stvari kad su u pitanju partizanske žrtve u Hrvatskoj, kojih je bilo točno 16.164, a ne 70.000 kako nam se to desetljećima lagalo. Kompletni arhiv iz razdoblja NDH nalazi se u Beogradu(!?) i to nije slučajno. Istina se oduvijek pokušavala skriti. No, zahvaljujući slovenskom istraživaču Romanu Leljaku, neke od brojki su nam ipak poznate. I nadajmo se da će ovaj hrabri čovjek nastaviti s radom i otkriti još mnogo toga. On je, primjerice, u beogradskom Vojnom Arhivu pronašao i dokumenta koja potvrđuju kako je u ustaški logor Jasenovac od 1941. do ožujka 1945. godine dovedeno ukupno 18.644 zatočenika (postoji poimenični popis, tako da su podaci provjerljivi). Na povijesnim krivotvorinama i otrovnim lažima odgajani su i obrazovani naraštaji naše djece, one su ušle u knjige, udžbenike, enciklopedije, dokumentarne filmove.
 
I da ne bi bilo zabune po pitanju terminologije, odnosno, primjene sintagme „crveni fašisti“. Ovaj izraz ima svoju povijest (talijanski demokrati i njemački socijaldemokrati sovjetske su komuniste tako nazivali već 20-ih godina prošlog stoljeća), ali i sam pojam fašizma u suvremenim je uvjetima dobio mnogo šire značenje i nije ograničen isključivo na Mussolinijevu ideologiju i njezine derivate. U današnjem suvremenom svijetu fašizam je sinonim za nasilje nad ljudskom osobom, grubo kršenje ljudskih prava uključujući sve oblike segregacije (prema naciji, vjeri, rasi, spolu, svjetonazoru, ideološkom opredjeljenju, socijalnom statusu itd.) i nametanje jednoumlja, odnosno totalitarizma, što je temeljna značajka fašizma.
 
Ja crveni fašizam (u našim uvjetima) shvaćam kao nasilje nad ljudskom osobom i zdravim razumom, a koje se provodi pod egidom „antifašizma“ (i opravdava „slobodom“, „ljudskim pravima“, „pravdom“ i „jednakošću“ s ciljem eliminiranja neistomišljenika i uvođenja novog jednoumlja, u što su danas kod nas (u Hrvatskoj) uključeni deseci tisuća aktivista (od neokomunista i radikalnih ljevičara, do kvaziliberala, anarhista i mnoštva civilnih udruga koje imaju iste ciljeve a skrivaju se iza borbe „za ljudska prava“ pojedinih nacionalnih ili seksualnih manjina ili društvenih skupina).
 
Ono što danas naši crveni fašisti u Hrvatskoj još uvijek pokušavaju, jeste zacementirati svoje postojeće prljave laži i hrvatski narod ostaviti pod hipotekom „zločinačkog“ ili „genocidnog“ naroda i u tomu nisu ništa manje aktivni nego i njihovi saveznici – srpski naci-fašisti, protiv kojih nikad neće riječ izustiti. Sve dok se stvari ne istjeraju na čistac i puna istina o prošlosti ne dobije svoju znanstvenu i javnu verifikaciju, crveni fašisti će „gristi“. I ubijali bi, samo da smiju, odnosno, da imaju muda (kako se to popularno kod nas kaže). Zato dragi moji Hrvati i svi drugi kojima je do istine, pišimo, govorimo i razmišljajmo slobodno. Ne dopustimo da nam ideološki sljedbenici zločinaca koji su nas do 1990. godine ubijali, zatvarali i tlačili ne dopuštajući slobodu govora i razmišljanja, danas u slobodnoj Hrvatskoj začepe usta! Nek reže, laju i „grizu“ slobodno. Ni za što drugo i nisu. Uostalom, to rade zadnjih 75 godina. Naše je da iznosimo i zastupamo istinu.
 
Također mislim da nema svrhe „paliti“ se na njihov primitivizam, agresiju i prizemne uvrede, jer oni sve to i čine kako bi izazvali taj efekt. Najviše bi im odgovaralo da se svakoga dana okupljamo i protestiramo, pravimo nerede ili (ne daj Bože) redikulu Frljiću ili komu drugomu iz tog miljea razbijemo gubicu. Umjesto toga, mnogo bi produktivnije bilo da naši kulturni djelatnici i intelektualci naprave stručne recenzije Frljićevih predstava i upoznaju svoje prijatelje u Europi i svijetu s tom „umjetnošću“, a uz svaku od njih obvezno stave sliku naše ministrice kulture Nine Obuljen-Koŕinek i navedu kako taj primitivizam protiv svoje volje financiraju građani ove zemlje, uglavnom Hrvati – protiv kojih je ta oštrica mržnje usmjerena.
 

Zlatko Pinter

Da imam Plenkovićevu moć, za sve one koji dolijeću s Marsa postavio bih mrežu da nam ne dolijeću

 
 
Dobro kaže ta Sarnavka: “Da sam ja na mjestu premijera Andreja Plenkovića, Nada Murganić bi odletjela na Mars, a ne samo s mjesta ministrice” (Dnevnik.hr., 11. 1. 2017.). Inače ta, postarija žena, kakve smo ovdje oduvijek „po naški“ zvali „baba“ – navodna je zaštitnica, bit će samo nekih žena i „ženskih prava“. Vidite dokle smo dogurali: jezik hrvatski moram zvati „naškim“, ne može ni „materinjim“, što je i više nego feministički, a „babe“ ne smijem tako nazvati jerbo ih „ostružu“, „okreče“, „zategnu“, „izliftaju“ pa izgledaju k'o curice. Kad bih ih nazvao „curicama“ - e stradao bih zbog - pedofilije. Zatvoren sam, u mreži, samo mi fale lisice, pa da me odvedu. I, usput, likvidiraju. Zbog „verbalnog delikta“ koji se sada naziva  „politička korektnost“, pri čemu ona znači kako većina mora držati jezik za zubima, dok joj manjina urinira po moždinama.
http://uimeobitelji.net/wp-content/uploads/2017/05/sanja-sarnavka-e1495038359842.jpg
Baba Sanja Sarnavka
 
Povijesno gledano, ništa novo, uvijek je manjina terorizirala većinu. Samo sad ta „zima“ sve jače steže. Uz sve više osmijeha navodnih „korektnjaka“. Inače, odlična jedna Sarnavka, ma bila što hoće. Kažu, tako priča, fama kruži, kako je mirno gledala dok joj je učenicu, njenu, maloljetnu, a svakako iz njene  škole, mlatio jedan „tvrdi“ i opće poznati „liberal“ i „ljevičar“. Opće poznata je ta priča o kojoj ja znam onoliko koliko je medija pričala, doduše mrvicu više, a mislim, ustvari sam siguran, kako ta gospođa - teško mi je ovo „gospođa“ napisati - Sarnavka zna još i manje o bračnim i obiteljskim odnosima (a ovo dvoje nije identično) u obitelji Tomašević - iz njoj daleke Požege. Ukratko, da sam ja na mjestu premijera Andreja Plenkovića i svih prijašnjih, sarnavke s Marsa ne bi ni silazile na Zemljicu, njezin mali komadić (još) zvan „Hrvatska“. Već ispred Marsa postavio bih neku mrežu da nam te odatle ovamo ne dolijeću, neodvisno kako i s čim odatle „lete“.
 
Monopolisti mržnje jašu
 
“To vam je tako u braku. U tim bračnim, osobnim i obiteljskim odnosima, to je dinamika u koju ne mogu ulaziti. Žena vjerojatno ima svoje razloge. To je obitelj, zaista u to ne bih ulazila”, rekla je Nada Murganić novinarima ispred Vlade. (o.a. nakon što se doznalo kako je Mara Tomašević povukla tužbu protiv muža, inače župana.) Dometnula je i da joj je “žao da bilo koja obitelj dođe u ovakvu situaciju da se u javnom prostoru o tome raspravlja”, piše Dnevnik.hr. 11. 1. 2018. Više puta sam pročitao ovu izjavu i nikako nisam uspio razumjeti gdje je pogriješila. Zašto su ju napale ove k'o svrake, uključivio i Jacu, koju smo na ovim stranicama branili kad su noćni „fejsbukači“ domarširali do njene kuće - nastojeći ju istjerati napolje. U gluho, kristalno, doba noći. Ne sjećam se da ju je tada Sarnavka branila. I još ponešto udrugara, partijaša, „liberala“… navalilo na ženu - ministricu usput.
 
Potpuno je jasno kako je ministrica Murganić progovorila iz svoga dugogodišnjeg iskustva socijalnoga rada u kojemu se sigurno susretala i s problemima, „dinamikom“, u mnogim brakovima. Koliko mi je poznato postoji, zakonski utvrđen i pokušaj mirenja prije rastave. Što će to? Kad već bračna svađa krene trebalo bi ju pustiti do kraja - do istrjebljenja barem jednog, a možda i drugog „partnera“ - štoviše baš to poticati. Ne vidim razloga za postojanje raznih „mirovnih“, „pomirbenih“ vijeća, od onih u HGK, pa nadalje - svi sukobi u društvu, ma zašto i ma kako počeli, trebaju završiti u krvi. Slati nekoga „na Mars“, ostavimo se „poezije“, znači željeti mu smrt, običnu, a ne samo političku. Koliko mi je poznato nit' tamo uvjeta za život, a nit' Hrvatska raspolaže s odgovarajućim „prijevoznim sredstvom“ za put do tamo. Znači, „figurativno“, ministrica bi trebala skončati već ovdje, a medija bi izvijestila kako je „poslana na Mars“.
 
Danas je svakako najučinkovitije razne društvene sukobe poticati medijski - medija je ionako vampir žedan krvi i po danu i po noći. Lijepa jedna poruka, ispod granice tzv. govora mržnje. Iz Pakla. Ne treba liječiti razne društvene rane, već po njima vrtjeti nožem, soliti ih, po mogućnosti dodavati im uzročnika sepse… Što se pak samog „slučaja Tomašević“ tiče on zasad teče kako to traži „pravna država“.  Sudski postupak protiv župana nije obustavljen, bez obzira na ženino povlačenje optužbi, ne računa se, teče „po sli zakona“, pa će se vidjeti i presuda. Izbačen je iz stranke, isključio se i sam, HDZ tražio od njega da podnese ostavku na položaj župana. On to eto, „silom zakona“, neposredno izabran, ne mora do eventualne zatvorske kazne, učiniti - pa ne će. Što se pak nasilja, uključivo i onoga u braku, nisam primijetio nikoga, pa čak ni „intelektualnog krkana“, kako o nekima, s mržnjom, govori dugogodišnji medijski sijač mržnje Stanković, tko bi  podržavao nasilje u braku, da spomenem samo to. Potpuno je  pritom razvidno kako samo dio mrzitelja okoline, društvene – manjina - za sebe nastoji ostvariti monopol tzv. govora mržnje. Tako bi vladali, bez izbornog legitimiteta, a i „rasturali“ društvo, najvjerojatnije do njegova uništenja. Medija je pritom presudna, ona presuđujue ne osvrćući se na „pravnu državu“, jerbo je ona „država“. Je li itko analizirao koliko mnoge žrtve, ovoga i onoga, i „žrtve „ dodatno stradaju od medijine „obrane“.
 
Crno nam se piše
 
Da se ekstremno različito postupa i prema nasilju prema ženama svjedoči i slučaj udovica Domovinskog rata koje su se pobunile zbog njihovog „sprdačkog“, a „umjetničkog tretmana“ u nekom filmu. Nisam „to“ gledao, niti ću, vjerujem im kako su povrijeđene, jer tom rijekom ponižavanja, uvrjeda, ismijavanja… inače plutaju filmovi o „tom“ ratu, kao krepane ribe. Uglavnom ih nitko nije zaštitio, pokušao je njihov nadležni ministar, Tomo Medved, navodno, predlažući da se film ne emitira na HTV-u. Cenzura, vrište mnogi, pa traže i njegovu smjenu. Neka ide u kino, na tržište, kao i onaj HAVC-ov „Mrtve ribe plivaju leđno“ (ne znam o čemu je) kojega je tamo pogledalo osamdesetak gledatelja „ovdje“, a u BiH, odakle je (su) autori još i manje, prema pisanju Jutarnjeg lista. Havconja je u njega uložio ciglih tri milijuna i devetsto tisuća kuna, iz BiH je stiglo još novaca. (Koliko li se samo mladih moglo zadržati ovdje, za te novce i koliko vremena, a da ništa ne rade - samo da ostanu!
 
Ponekad pomislim, ustvari siguran sam, kako poneki „mladi“ pobjegne „odavde“ i zbog loših filmova, a zbog ukupne medije da i ne govorim, ona ih potiče.) Skinuli ga prikazivači s repertoara odmah, nitko ih ne napada, privatne jedne. A ne bi ga bili skinuli da im HAVC još plati struju, grijanje i vodu za vrijeme prikazivanja, a možda i ulaznice - pa doš'o tko u kino ne doš'o.
 
Glede povrijeđenih udovica Domovinskog rata mogu napisati samo još dvije rečenice. Još najprimitivnija društva štitila su udovice svojih mladih, nego kakvih nego mladih, ratnika. O kasnijim društvima, njihovoj brizi, ne ću ni pisati - možda tek reći kako se ovdje očito radi o društvenoj de-evoluciji. I još kako ova dva, na prvi pogled različita slučaja, imaju zajednički nazivnik: kopanje još većeg društvenog razdora nego li ga sami „slučajevi“ izazivaju - i zalaganje za novi totalitarizam pod egidom „ljudskih prava“. Da se „jedinke“ ne dosjete prije nego ih se „zbriše“, najprije iz tzv. javnosti, a zatim i - onako. Crno nam se piše, ne bi „na Mars“ ovi totalitaristički „korektnjaci“ samo ministricu Murganić i ministra Tomu Medveda, već većinu. Ustvari SVE koji različito misle.
 

Tomislav Gradišak

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 990 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević