Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

N. Jurak protiv sebe je dobila predstavnike javnih poduzeća, donatore HDZ-a i medije

 
 
 „Pročitao sam jutros razgovor s N. Jurak.
Ona nema pameti.“
N.N.
“Ja nikada ne lažem, možda ponekad ne
govorim istinu, a to je puno pristojnije”.
Andrija Hebrang
 
Mnogi ni na dan danas nisu razumjeli Herbrangovu izjavu: “Ja nikada ne lažem, možda ponekad ne govorim istinu, a to je puno pristojnije”. Brzanjem na zaključak, Hebrangovu izjavu mnogi još uvijek smatraju dokazom da je Andrija Hebrang lažac. Hebrang zapravo samo tvrdi da on svjesno ne laže ali da, kao svaki pametan čovjek, ponekad prešuti istinu. Čini to svaka pametna i dobronamjerna osoba da bi izbjegala veće zlo ili kad predpostavlja da bi brutalna istina mogla nekomu nanijeti veliku štetu i bol. Čak se i od optužene osobe ne očekuje da kaže i ono što bi bilo protiv nje same. Prihvaća se i obrana šutnjom. Oni pak koji tvrde da uvijek govore istinu, sebe drže neprevarljivima, vjeruju da uvijek znaju što je istina a neki od njih mogu biti i sadisti koji uživaju u zlostavljanju drugih njihovim „istinama“.
http://www.dw.de/image/0,,5889391_4,00.jpg
Autor izjave: „Pročitao sam jutros razgovor s N. Jurak. Ona nema pameti“, otkriva obzirnu osobu. Bezobzirna osoba bi rabila svakodnevni govor te bi rekla: Pročitao sam jutros razgovor s N. Jurak. Ona je glupa baba. Kad se pročita cijeli razgovor s Nevenkom Jurak u nedjeljnom Večernjem listu, još ne znamo koliko je inteligentna ali s velikom sigurnošću možemo zaključiti da joj nije bilo pametno reći mnogo toga što je rekla. Novinarki  je odmah na početku razgovora otkrila da je tijekom 2002.i 2003. pokušavala naći posao, da joj se 2004. raspao brak, ostali nepodmireni krediti od 100.000 njemačkih maraka i 40.000 eura i  kuća pod hipotekom. Jer su joj policijski Uskok i Porezna uprava došli u ured Fimi medije već počektom 2010., znači da je za manje od 6 godina uspjela otplatiti dugove i zaraditi gotovo 15 milijuna kuna. To što je  nakon 5 godine istražnog postupka ostala bez tih 15 milijuna kuna, još ne znači da je ostala bez ičega jer kredite i hipoteku na kuću više ne spominje.
 
Krenulo joj je nakon što je za HDZ 2003. odradila neke marketinške poslove besplatno iako tada nije bil članica HDZ-a. Tek kasnije joj je Mladen Barišić donio pristupnicu pa se učlanila u HDZ ali ni kasnije nije bila aktivnom članicom stranke. Posve je razumljivo što i dalje potpuno vjeruje svemu što joj je Barišić govorio. Barišić joj je rekao da je razgovarao s premijerom Ivom Sanaderom te da je premijer rekao da će joj pomoći, ali i da ona mora pomoći njima. I to tako što će oni njoj pronalaziti poslove, a ona će s njima dijeliti svoju dobit.Taj prijedlog joj nije bilo čudan i ne bi bio čudan nikomu nigdje na svijetu. Tomu su se čudili samo licemjeri i članovi HDZ-a koji su imali već uhodane tvrke koje su mogle odraditi mnoge marketniške poslove za HDZ ali te poslove nisu dobivali.
 
Osim toga ona je vjerovala Barišiću a on joj je rekao da joj prenosi što je njemu rekao premijer. Ona sama nije imala nikakve kontakte sa Sanaderom. Na pitanje novinarke: “U trenutku kada krećete u poslove s državnim poduzećima, imate li ikakve kontakte sa Sanaderom?”, Nevenka Jurak odgovara: “Ne. Sa Sanaderom sam imala nekoliko susreta, na razini pozdrava. S njim me 2003. upoznao Mladen Barišić, kada sam njih dvojicu srela u gradu. Prvi službeni susret mene i Sanadera bio je 2003. kada sam u središnjici HDZ-a prezentirala našu ponudu za izbornu kampanju.”
 
N. Jurak odlučno odbacuje kukanje i grizodušje navodnih stradalnika  Sanaderova režima koji su tvrdili da nisu mogli odbiti poslovanje s Fimi medijom. “Na suđenju se čulo i da su državne tvrtke poslovale s vama jer je to po Sanaderovu nalogu od njih tražio Barišić. Jesu li direktori javnih poduzeća mogli odbiti poslovati s vama?, upitala je novinarka. “Naravno da su mogli, definitivno”, odgvorila je Nevenka Jurak. “Ti su ljudi imali funkcije i pristojne plaće. No nije mi jasno zašto su sve tako poslušno radili, kao što se čulo iz njihovih iskaza? Tko te može natjerati da radiš nešto što nije legalno, pa makar to bio i premijer? Uostalom, što im se moglo dogoditi osim da ih se premjesti negdje drugdje ili da im se smanji plaća? Da nisu htjeli, da nisu imali potrebu, nisu morali raditi sa mnom. Nisu morali to raditi ako nisu htjeli i željeli. Mogli su odstupiti sa svojih funkcija. Uostalom, svi oni, kada su na sudu svjedočili, iskazivali su da su bili zadovoljni poslom koji je za njih odradila Fimi medija.”
 
Protivno tvrdnjama da je N. Jurak iz javnih poduzeća izvlačila novac za sebe i HDZ, ona zapravo, vjerujući riječima Barišića, tvrdi da su Sanader i HDZ novac izvlačili od njene Fimi medije koje je ona pošteno zaradila radeći stvarne a ne fiktivne poslove za javna poduzeća. “Predsjednici uprava javnih poduzeća nazvali bi me da dođem u njihove urede. Upoznala bih ih s našim poslovanjem, a oni bi me tada uputili na službu marketinga ili prodaje. Oni bi rekli što trebaju, a mi bismo im predložili kako ćemo na najbolji način promovirati njihove proizvode. Kad bismo se dogovarali, uvijek bi nam napomenuli da se moramo držati budžeta za koje smo potpisivali godišnje ugovore. Osim toga, mi nismo bili jedina agencija koja je radila s javnim tvrtkama, takvih je agencija bilo dosta. Kada bi nam netko rekao da nema dovoljno novca za to što mi nudimo i pitao hoćemo li im spustiti cijenu, uvijek smo spuštali cijenu jer sam znala da taj posao ide u kontinuitetu te da je to pristojna zarada.”
http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00240/jurak_240656S1.jpg
Ako predsjednici uprava javnih posuzeća nisu imali problema sa svojom savjesti od nje naručivati poslove te s njom pregovarali i o cijeni, što je to što je tako strašno u postupanju Nevenke Jurak? Koji to pojedinac ili poduzeće ne bi prihvatilo takav način ugovaranja poslova? Nevenka Jurak otkriva, što članovi stranke sigurno nikad prije nisu čuli, da su preko nje išle i donacije stranci. Ona više ne zna pravo koliko je novaca donirano stranci jer ih nije ni brojila. “Kažete da niste brojili novac. Kako ste onda znali koliko novca trebate dati HDZ-u?, upitala ju je novinarka. “Sistem vam je bio sljedeći: na kraju mjeseca izvukle bi se fakture i navelo bi se što smo sve Anita i ja radile, kakvi su nam bili troškovi. Kada bismo sve pregledale, ostala bi, primjerice, dobit od oko 500.000 kuna. Njezina provizija bila je 20 posto, što znači da je meni ostajalo 400.000 kuna. Moja provizija bila je 15 posto, a taj sam novac stavljala na svoj račun i nisam ga trošila. Od ostatka bih platila plaće radnicima, sve poreze i doprinose te troškove. Ono što je ostajalo išlo je HDZ-u. Napisala bi se fiktivna faktura za Onidu, a Dimić bi rekao koliko novca može dignuti, od 100.000 do 300.000 kuna. Potom bi novac podigao, dao ga Aniti, ona bi ga prebrojila jer sam se ja naprosto od tog novca ježila. Novac bi potom u žutoj kuverti zavezanoj gumicom dala meni, a ja sam ga odmah predavala jer ga nisam htjela imati kod kuće.”
“Predavali ste ga gospodinu Barišiću?”, pita novinarka.
“Samo gospodinu Barišiću”, kaže N. Jurak
“A on ga je predavao dalje kako mu je Sanader rekao?”, nastavlja novinarka.
“Da, ali Barišić i ja o tome nikada nismo razgovarali. To me nije zanimalo. Samo sam mu govorila da me strah, da tako više ne mogu jer tome nema kraja”, odgovara N. Jurak.
 
Novinarka odnekud izvalači informaciju o 15 milijuna koje je navodno Barišić odnio Sanaderu. “Je li vam Barišić rekao da je Sanaderu odnio 15 milijuna kuna?, pita novinarka. N. Jurak to ne zna:” Govorio je općenito da mu nosi novac.” Kada i koliko je novac nosio, to N. Jurak ne zna. Iz njezine priče proizlazi i ona to izričito tvrdi da je dio njenog zarađenog novca, na poslovima koje je odradila Fimi medija, završio u HDZ-u “a ne novca iz javnih poduzeća kako se stalno navodi u medijima.” Nevenka Jurak ma koliko bila inteligentna, u razgovoru za V.L., pokazala se nepametnom. Razumljmivo je to što ona sve vjeruje Barišiću drugi mu nisu dužni vjerovati na riječ. A čak se i za dobivanje partizanske mirovine tražilo dva svjedoka. Ako je od njezine zarade, nakon što je podijelila plaće, uzela sebi i Aniti provizije, platila poreze, ostatak išao HDZ-u i Sanaderu, onda su HDZ i Sanader dobivali daleko manje novca nego što bi ga dobivali da su novac izvlačili iz javnih poduzeća a to se stalno ponavljalo u medijima.
 
Koliko je donatora HDZ-u preko N. Jurak uplatilo novac, ona sama ne zna. Ne zna ni koliko je tog novca bilo. Može se pretpostaviti da barem neki od njih nisu bili sretni kad su pročitali preko koga je taj novac navodno išao HDZ-u i Sanaderu. Ako je Nevenka Jurak očekivala da će svojim razgovorom u javnosti naići na razumijevanje, grdno se prevarila. Protiv sebe dobila je ne samo one koji svoju radost nalaze u tuđoj hudoj sudbini nego i predstavnike javnih poduzeća koji su od nje naručivali poslove, donatore HDZ-a, medije koji su tvrdili da su Sanader i HDZ izvlačili novac iz javnih poduzeća a na čistinu je izvukla čak i svog prijatelja Barišića. O njemu su i prije nego ga je Sanader postavio glavnim blagajnikom HDZ-a, kružile loše glasine. Nekoć se u višim razredima klasičnih gimnazija brusila logika a u anglosaksonskom svijetu “clear thinking” – bistro razmišljanje. Razgovor N. Jurak mogao bih poslužiti srednjoškolskim profesorima za vježanje studenata u logici i razlici između inteligencije i pameti.
 

Zrinko Horvat

Picula otpao jer ne cinka, Biljana ostala jer zna cinkariti

 
 
To je hrabri, a i domoljubni potez Predsjednika Vlade! Ode u Bruxelless i odatle svoje sugrađane i podanike, najmanje njih šesto pedeset tisuća, nazove - barbarima! Dodaje, od „tamo daleko“, kako je  „taj referendum sramota“. Dakako, onaj o ćirilici u Vukovaru kojega je, u skladu s Ustavom RH i zakonima zatražilo toliko stotina tisuća njegovih podanika-barbara „napismeno“, s punim imenom i prezimenom i s OIB-om. I sve to izgovori mrtav, hladan u  kontekstu krimskog referenduma, tamo su zbog njega sastančili!
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Slavonija_4/30_Ustaska_zmija_Josipovic_6x.jpg
Nazvati ih od „tamo daleko“ sramotnim barbarima i više je nego previše. Barbarski je inače bilo prikucavati ćirilične ploče po noći po Vukovaru koje nitko nije tražio, jerbo se radi o inačici tenkovske ćirilice, ćirilice s Ovčare, ako tko ne razumije, a s njom se u Vukovaru trebalo postupati vrlo oprezno. Polako, pa bi došlo vrijeme i za „uličnu“ običnu ćirilicu u Vukovaru, kao što je i drugdje u uporabi. Ćirilične ploče u Vukovaru, ako to ova Vlada, ovi vladari ne razumiju posluženi su „desert“ nakon onoga „mesa sa salatom“.
 
Cinker do cinkera - lista
 
Ali, čak niti to nije ono što je u ovom slučaju najvažnije ma kako ružno i neosjetljivo bilo; bitak je cinkarenje svoje zemlje i to zemlje s kojom vladaš - od „tamo daleko“ iz Bruxelllesa. Odcinkarila je 'Rvacku esdepeovka Bilja Borzan, pa ju stavlja visoko na listi za EU parlament, a Piculu dolje, očito i zbog te „referendum-ćirilice“. Raspitala se o tome tamo Bilja, cinkareći svoje „zemljake“ i tražeći neke potpise „protiv“ referenduma. Ne bi to esdepeova Bilja trebala činiti, zadnja bi doktorica Bilja bila ta koja bi tamo cinkala Hrvatsku  poradi toga u biti europski potpuno nevažnoga pitanja i Europi riješenoga na stotine načina, pa i neriješenoga. Al' eto esdepeovka Bilja 'oće da ju cinka.
 
Veseli ju to, pa ju onda Milanović hvali, kako su njeno cinkarenje potpisali čak i neki njemački pučani. Bit će su to oni isti „njemački pučani“ koji su podržali lex Perković. Biljana Borzan cinkala je jedan referendum n Hrvatskoj. Drugi referendum, onaj obiteljski, razvalili su u Brusselsu esdepeovi pederi Valjalo i neki njegov asistent „zaprisegnuti peder“, „ne-valjalo“. I Valjala je Milanović „uvaljao“ na listu. Esdepeovski „pederski ljobi“, to malo svoje državice-zadruge, skoro ničesa, eto cinkari uokolo. Tu je još jedan trajni „cinker“, Ivan Jakovčić, on već dugo „cinka“ Hrvatsku na različite načine po „Europi“. Njegova dvadesetogodišnja „lijeva ruka“ Kajin tvrdi kako je taj „mafijaš“, a mafija ne može bez cinkanja. Ako ništa  ono je elementarna metoda unutarpartijske mafijske borbe za vlast.
 
Na SDP-ovoj listi je i ministar Jozo, koji je pak kao ministar obrane  „odcinkao“ HV kako je svojedobno u obrambenom ratu prisluškivao S. Miloševića i transkripte njegovih razgovora (pro?)dao jednim novinama. Na dnu SDP-ove liste nalazi se Milorad Pupovac pa će tako N. Mimica biti lovac na glasove s vrha, a Pupovac s dna liste, „kace“. On se pak svoje države nacinkario po svijetu, pa o tome ne ću ni slovca. Sve u svemu Kukurika je složila jednu sjajnu listu potencijalnih eu-parlamentaraca. Sve cinker do cinkera, pa ih birajte s veseljem.
 
Vlastodršci ne olajavaju podanike uokolo
 
Vlastodržac može svojim podanicima činiti skoro što hoće. Može im nabijati po Vukovaru ćirilićne ploče, pa ih onda zbog razbijanja istih 'apsiti, razbijati im glave popola, svih sedamsto tisuća trpati u zatvore… Može imati sasvim suprotna stajališta o referendumskim pitanjima za koja se založe podanici, može ih uz pomoć partijskih medija pokušavati ušutkati, stgmatizirati što i čini. Jedino što ne može, ne može ih cinkariti po svijetu i plaziti im jezik izdaleka. Jer, sve mu se to na koncu vrati kao bumerang. Takav je, ako za nikoga, onda za one „tamo izdaleka“ jedno nitko i jedan ništa. Cinkaroš.
http://s1.reutersmedia.net/resources/r/?m=02&d=20130828&t=2&i=777910003&w=580&fh=&fw=&ll=&pl=&r=CBRE97R16OC00http://hrabroueuropu.eu/images/zastupnici/02_biljana_borzan.jpg
Zoran Milanović i Biljana Borzan
 
Tito je na putu do vlasti bio opaki  cinkaroš, cinkao je čak i svoje žene, „drugove“ da ni ne spominjemo - bila takva „praksa“, glave odcinkanima letjele, zimovalo se godinama i desetljećima, pa i do smrti, u Sibiru. No, kad je ovladao s tim čime je ovladao svoje „narode i narodnosti“ nije cinkao po svijetu, barem ne javno. Čak ni nametnuti nakon 1971. i nelegitimni komunistički gazde Hrvatske, koji nisu prošli nikakve demokratske izbore, pa ni partijske; Milka, Jure, Milutin i ostali nisu cinkarili „svoje“ Hrvate, „radne ljude i građane“ po Beogradu. Beograd - Bruxelless, isto je, jerbo je EU samo nova velika Jugoslavija, doduše  još u „izgradnji“ uz usporednu razgradnju. Istina, bio je jedan koji je to činio koju godinu prije 1972. - neki Miloš Žanko, Milanovićev zemljak. On je cinkao Hrvate po Beogradu da su „nacionalisti“, a u ono vrijeme je to značilo kako su oni i gori nego li barbari - običan ološ za slobodan odstrjel. Nije se valjda Zoran Milanović ugledao na njega kad je mogao izabrati  drugog zemljaka - recimo Antu Tripala. Kakva stajališta zastupao da zastupao prije, penjući se po ljestvama nomenklature i vlasti u naponu političke moći nije cinkao Hrvate po Beogradu. Baš suprotno.
 
Cinkarenje stiglo s Račanom
 
Cinkarenje je postalo važna politička metoda nakon dolaska Račan-Budišine koalicije na vlast, pri čemu je Ivica Račan odcinkario, preciznije odfikario najprije „naivca“ Budišu, a ti su stvarno u „Vlajima“ rijetkost. Račan je to učinio neobično lukavo, „ne miješajući“ se u Budišinu predizbornu kampanju očito ga smatrajući, iza leđa mu - „nacionalistom“. I tako umjesto Budiše na brdo Pantovčak pope se Stipa Mesić, čak dva puta. Prvi mandat mu je slavan i po cinkarenju svoga prethodnika Franje Tuđmana, HDZ-a i Hrvatske.
http://i1.ytimg.com/vi/FxxzTX9mnxU/0.jpghttp://www.hrt.hr/arhiv/2001/11/06/19.jpg
CINKARENJE JE POSAO SVIH GENERACIJA - Oljeg Valjalo i Jozo Radoš
 
Ne mogu se prisjetiti niti jednoga demokratski izabranoga predsjednika igdje u svijetu koji bi uokolo cinkao svojega prethodnika i, primjerice, transkripte prethodnih državničkih razgovora na službenom mjestu predao stranim državama, učinio ih javnim, omogućivši tako i neprijateljskima da u njima „uživaju“. Ako nikako taj predsjednik RH ostat će zabilježen u hrvatskoj povijesti, ma kakva ona bila, a on ju je učinio gorom nego je mogla biti, zabilježen i kao cinkaroš. Mesić je isti pos'o, pored lobiranja kod srednjoazijskih „turkmenbašija“ nastavio i kao „vječni predsjednik“. Netko naivan je mogao pomisliti kako će njegovim prelaskom „u kupleraj“, kako je  svojedobno nazvao sadašnje svoje „stolno mjesto“ i dolaskom novoga gazde na Pantovčak barem na tom brdu nestati praksa cinkarenja podanika i države, no ništa od toga.
 
Utabanim stazama nastavio je i novi stanovnik Brda, Predsjednik Najpopularniji. Prokazao nas je u Knessetu kako među nama još uvijek obitava „ustaška zmija“. „Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu“, pročitao je „tamo daleko“. Agnostik niti vjeruje niti ne vjeruje u Boga, možda ga ima, možda nema, tko će ga znati. Vrag će si ga znati, a ako ga ipak bude… - tu je „agnostika“ za ne daj Bože - da Boga ipak ima. Ma dajte me najte s „agnostikom“. Ali eto vjeruje Najpopularniji u zmiju, pače ustašku, a to je ništa drugo do li partizanska religija, vjera u kapu sa zvijezdom petokrakom. Ako u nju vjeruje i još ju oslabljenu vidi  bio mu je i jest red stati joj na glavu, a ne žaliti se zbog njena postojanja po Izraelu, naročito kad je već „oslabljena“.
 
Ne bi škodila mala „Nova PRavDA“ za eksterminirati „oslabljenu ustašku zmiju“. Josipovićevim istupu u Sarajevu u vezi toga Domovinskog rata, ili samo „rata“ općenito, ništa ne bih napisao. Možda se ipak javnost sjeća. Cinkare ovo malo zemljice „civilne“ udruge i mediji, ukratko cinkarenje je ovdje biznis samo takav, vjerojatno i najbolji, financiran još i iz proračuna. Raspisah se, a htjedoh tek reći kako je cinkarenje, olajavanje, blaćenje, stigmatizacija… države, državljana, građana, skupina, pojedinaca... elementarna metoda političkih obračuna s ovdje živućima za račun novoga totalitarizma. Taj će, za nadati se, biti jedini pravi. Uživajte.
 

Mato Dretvić Filakov

Demokracija ne stanuje u hrvatskim političkim strankama

 
 
Jedan od najtežih problema hrvatske demokracije svakako su nedemokratske političke stranke i izborni sustav koji proizvodi negativnu kadrovsku selekciju. S obzirom da u višestranačkom političkom sustavu političke stranke obnašaju vlast u ime naroda da bi ta vlast bila demokratska nužno je postojanje pretpostavke da su političke stranke demokratske a ne autokratske. Na žalost, u Hrvatskoj političke stranke su autokratske - predsjedničke, u kojima je sva vlast u rukama predsjednika stranke. Predsjednik stranke sastavlja i potpisuje sve liste za izbor narodnih predstavnika na svim razinama vlasti. U svim strankama nažalost, kriteriji su isti ili vrlo slični. Predsjednik bira ulizice, poltrone, poslušne i u pravilu nesposobne.
http://blog.uniline.hr/wp-content/uploads/2013/12/croatian-flag.jpg
Kako birači biraju stranku i nositelja liste koji je u pravilu predsjednik stranke, oni ustvari ni ne znaju koga su npr. izabrali u Hrvatski sabor. Kada se gledaju sastavi Hrvatskog sabora vidi se da je svaki novi Sabor lošiji, da je sve manje u njemu zastupnika koji predstavljaju interese birača i naroda. Sabor je pretvoren u glasačku stranačku mašinu tako da je više kazalište nego tijelo odlučivanja o bitnim nacionalnim interesima. O tom problemu govori se i piše već godinama. Više puta su pokrenute inicijative da se mijenja izborni sustav odnosno da se ukine svemoć predsjednika stranaka odnosno da se otvori mogućnost da građani svojim glasom neposredno izabiru svoje predstavnike a ne samo stranačku listu. Međutim, uvijek su najjače stranke blokirale takve promjene jer im sadašnji izborni sustav odgovara. Osim toga, s obzirom da u Hrvatskoj postoji preko stotinu hrvatskih stranaka i da se na izborima pojavljuju mnogobrojne stranačke liste ali i nestranačke liste, u svakim izborima te liste koje ne prolaze izborni prag od 5 % dobiju oko 20-30 % glasova birača izašlih na izbore. Paradoksalno je da po sadašnjem izbornom sustavu ti glasovi koji su građani dali protiv glavnih stranaka bilo vladajućih bilo oporbenih na kraju se pribrajaju njima. Tako da građanin koji je glasao protiv SDP ili HDZ manipulacijom izbornog sistema ustvari glasa za one protiv kojih je glasovao.
 
U svim političkim strankama zato je najvažnija borba tko će biti predsjednik stranke. U toj bespoštenoj borbi eliminiraju se na ne demokratski način svi potencijalni konkurenti, tako da i načelo po formi demokratskog izbora predsjednika stranke, po načelu jedan član stanke jedan glas ne znači demokratizaciju stranke. Npr. predsjednik SDP-a Zoran Milanović eliminirao je sve potencijalne konkurente tako da nema opasnosti da neće biti izabran po načelu jedan član stranke jedan glas. Nema više u SDP-u ni Mate Arlovića, bez sumnje jednog od ključnih ljudi uspona SDP-a i najboljeg zastupnika kojeg je ikada imao SDP. Nema više ni Milana Bandića koji je najjzaslužniji za pobjedu SDP-a na više izbora jer je osvojio Zagreb i više puta pobijedio na izborima. Nema više ni Ljube Jurčića vrsnog stručnjaka koji je bio za vrijeme Račana kandidat za premijera Vlade. Marginalizirani su i faktično nestali iz politike i ključni ljudi uspona SDP-a i istinski socijaldemokrati Željka Antunović i Davorko Vidović. Tonino Picula je poslan u Europski parlament. U Zagrebu se išlo na raspuštanje gradske organizacije i direktnom intervencijom Milanovića spriječena je kandidatura za gradonačelnika Davora Bernardića koji je na demokratski način kandidiran. Iz stranke je izbačena gospođa Kolarić jer je javno rekla istinu vezano za Lex Perković iako je stranka na kraju morala priznati da je pogriješila i mijenjati zakon, dakle, napraviti ono što je tražila gospođa Kolarić, ona je izbačena iz stranke bez prava da se brani.
http://www.zg.hdz.hr/multimedia/hdz.jpghttp://portalbiograd.com/wp-content/uploads/2013/10/SDP-logo.jpg
U Hrvatskoj narodnoj stranci godinama je vladalo dvovlašće između Vesne Pusić i Radimira Čačića koji su vladali kao veliki prijatelji koji se drže za ruke, koji su se izmjenjivali na vlasti i izgledalo je da vlada idila i privatno i politički. Međutim, u borbi za vlast, u želji da bude prva i jednino prva Vesna Pusić je izbacila iz stranke na ne demokratski način Radimira Čačića bez prava žalbe. Izbacila je i sve one koji su kritizirali takav ne demokratski postupak. Prije toga izbačen je i Dragutin Lesar koji je kasnije osnovao uspješnu Laburističku stranku. Iz Vlade je izbačena i Mirela Holy koja je osnovala novu stranku ORAH. Milan Kujundžić koji je sa svega sto glasova izgubio na predsjedničkim izborima u HDZ-u otišao je iz HDZ-a i osnovao novu stranku jer kako tvrdi HDZ nije izvršio obećanje da će u roku godine dana provesti nove stranačke izbore na načelu jedan član stranke jedan glas. I u HDZ je raspuštena gradska organizacija na demokratski način izabrana, a izbačena je bivša potpredsjednica Jadranka Kosor.
 
Zbog svih tih i mnogih drugih razloga može se konstatirati da su glavni problemi u Hrvatskoj ne demokratske političke stranke ustrojene na predsjedničkom sustavu u kojem je sva vlast u rukama predsjednika stranke i u kojima nema stvarne demokracije i demokratskog političkog života. Takvi odnosi iz stranaka prenose se na državnu vlast. Danas imamo koalicijsku Vladu u kojoj su ministri, ljudi koji nemaju iskustva i znanja i koji su na ta mjesta došla voljom predsjednika stranke koji je izbrao podobne i poslušne a ne sposobne i odlučne. I u Sabor imamo uglavnom "klimavce" bez vlastitog stava. Predsjednik Milanović je autokratski rekao da dok je on predsjednik neće biti referenduma o Vukovaru čime je poništio 650 tisuća potpisa građana i umjesto Ustavnog suda i Sabora donio odluku. Zato se događa apsurd da već više mjeseci Hrvatski sabor ne stavlja na dnevni red odluku o raspisivanju referenduma, jer Peđa Grbin predsjednik Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav ne želi staviti na sjednicu Odbora tu inicijativu kako se ne bi zamjerio svome šefu.
 
Dakle, država ne funkcionira demokratski. Ni novi izbori ne će promijeniti to stanje bez obzira tko će doći na vlast ukoliko se prije izbora ne promijeni izborni sustav. Postoje različiti modeli demokratskih izbornih sustava. Ne treba otkrivati "toplu vodu", npr. vrlo je dobar njemački izborni sustav jer on omogućava da građanin birač ima pravo glasa tako da ne glasa samo za stranku nego i za konkretnog čovjeka tako da u Njemačkoj ne može biti nitko izbran voljom predsjednika stranke a bez izbora birača. Koliko je i mala promjena izbornog sustava prema demokratizaciji bila korisna pokazuju i izbori za Europski parlament. Tu je ugrađena mogućnost da birač bira ne samo listu nego i da se odluči za svog kandidata sa liste tako da je omogućeno da i zadnji sa liste može biti izabran a prvi koji ne dobije dovoljan broj glasova može propasti. Kada bi se unijela barem takva promjena za naredne izbore ona bi dosta značila u demokratizaciji hrvatskog političkog sustava i mogućnosti da građani biraju a ne samo glasuju. Međutim, ta promjena nije dovoljna iako je ona korisna. Hrvatska neće izaći iz političke krize dok se ne promijeni izborni Zakon i Zakon o političkim strankama.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5e/HNS_Logo.svg/300px-HNS_Logo.svg.pnghttp://www.sisak.info/wp-content/uploads/2010/05/hrvatski-laburisti.jpghttps://fbcdn-profile-a.akamaihd.net/hprofile-ak-prn1/t1.0-1/c45.33.413.413/s160x160/58842_10151418700603961_31915372_n.jpg
Drugo bitno pitanje hrvatske demokracije je proces napuštanja dvostranačkog sustava u Hrvatskoj. Padom rejting najjačim strankama otvorila mogućnost za nove političke stranke koje nisu u koaliciji sa najjačim strankama. Sada na hrvatskoj političkoj sceni postoje dva stranačka bloka, Kukuriku koalicija koju čine SDP, HNS, IDS i stranka umirovljenika te HDZ-ova koalicija koju čine pored HDZ-a, HSS, HSP dr. Ante Starčević te još jedna umirovljenička stranka. Postoje dvije sve značajnije stranke: Hrvatski laburisti na ljevici i HDSSB na desnici. Ovih mjeseci stvorene su i tri nove političke grupacije: Savez za Hrvatsku od šest stranka na desnici i Nacionalni forum Nikice Gabrića na centru i ORAH Mirele Holy na ljevici sa šansama da uđu u Hrvatski sabor. Prvi test bit će europski izbori koji će pokazati hoće li Hrvatska sa dvostranačja ići prema višestranačju. Da bi politički sustav bio demokratski trebalo bi otvoriti raspravu o još jednom problemu. U nekim demokratskim državama zabranjene su prijeizborne koalicije. Dozvoljeno je samo poslijeizborno koaliranje.
 
Vjerojatno u nas nije moguće zabraniti prijeizborno koaliranje, tako da treba očekivati da će se stvarati novi savezi i nove koalicije vrlo raznorodnih stranaka što opet za demokratski život nije dobro jer se onda izbori svode na golu borbu za vlast. Stvaraju se tzv. ne principijelne koalicije, na običnoj trgovini a ne na zajedničkom programu. Zato se izborne kampanje pretvaraju u borbu osobnosti, raspravlja se o karakteru, izgledu, oblačenju i privatnom životu kandidata a ne o tome što su u životu napravili, kakve programe nude i kave su im sposobnosti za rješavanje nagomilanih problema. Krajnji je trenutak da se pokrenu i stručne i političke rasprave o nužnosti promjene izbornog sustava i Zakona o političkim stranaka kao pretpostavci otklanjanja glavnih uzroka velikih problema u demokratskom životu Hrvatske.
 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Katolički tjednik

Utorak, 01/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2661 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević