Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

Josipovićev "glavni analitičar" po stajalištima je bliži srpskom pravnom timu u Haagu nego li hrvatskom

 
 
Parlamentarne izbore u Srbiji pratila je Radmanova Kukuvizija skoro kao da su bili u Hrvatskoj. A nije se trebala toliko uzbuđivati jer je odavno bilo jasno tko će tamo pobijediti. Kako se nakon pobjede pohvalio Aleksandar Vučić, Miloševićev ministar, i uvjerljivije je pobijedio nego li „onomade“ Slobodan Milošević. Vučić je dakle bolji Srbin od Miloševića.
http://zokstersomething.files.wordpress.com/2012/08/ravna-gora-cetnici-1336931340-161424.jpg
Politička metamorfoza Vučića i Nikolića
 
Pratili smo političko umivanje, „brijanje“ i „lifting“ lijevih i desnih srbijanskih četnika, neofašista s „ovih prostora“. SNS izvorno je Šešeljeva stranka, šešeljevac je Toma Nikolić predsjednik Srbije, štoviše vojnik šešeljevac u okolici Vukovara 1991. i vojvoda četnički, zaprisegnut ispod Romanije. Aleksandar Vučić je kao mladi četnik šešeljevac u funkciji generalnog tajnika SRS-a u Glini 1995., četrdesetak kilometara zračne udaljenosti od Zagreba, u praskozorje Oluje, grmio kako će Glina uvijek biti - Srbija. Nakon što su se šešelj-četnici tamo oko 2008. politički „obrijali“ Vučić je još zborio o granici na liniji „Karlovac-Karlobag-Virovitica“. Rano je bilo za odricanje od „linije“, a Toma Nikolić je i kao Predsjednik Srbije govorio o „srpskom Vukovaru“. U vrijeme te političke metamorfoze, kako medijske informacije govore, „umivati“ ih je počeo naš dragi sugrađanin Cavtaćanin Monty. Dobar pos'o je učinio. O tome smo ovdje pisali, nije nam to prvi glas. Preobraziše četnike, pa ih dovedoše na vlast, a bradate poslaše ovih dana na Krim. Ne znam zašto ih, kao gubitnike, Rusi nisu obrijali i protjerali, a u ruskom interesu je bilo nabiti ih nogom u guzicu, no to je ruska stvar.
 
Stiže novi „bejbi“ vožd
 
I tako Srbima ovlada Aleksandar Vučić, politički preobraženi veliki „bejbi“ Srbin. Zastat ću ovdje i upozoriti na činjenicu kako ideolozi, politički vođe toga neočetništva, pri čemu staro četništvo smatram fašizmom (preciznije nacizmom) prije fašizma, nemaju ama baš nikakve sličnosti sa slikom, imageom, stereotipom „pravog“ četnika  s „terena“. Svi su naime fino izbrijani, daleko prije s umiljatim „bejbi  facama“, nikakvi grubijani. Slobodan Milošević, Bora Jović, Mile Martić, Milan Babić, Vojka Šešelj, Arkan, Toma Nikolić, Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, demokrati Boris Tadić i likvidirani Zoran Đinđić, „socijalist“ Dodik... Ne mogu se prisjetiti, tek je valjda Vuk Drašković neuredni bradonja, a Radovan Karadžić je nekako boemski, „pjesnički“ tip. Čak i u fazi kad se skrivao kao doktor iscjelitelj više je podsjećao na nekog indijskog gurua nego na četnika s Ravne gore. 
 
Ma „mila djeca“, doma bi ih pozvao na rakiju, nikada ni pomislio kako su baš ti i takvi, većina od njih poslali JNA i onakve u Vukovar  koji su marširajući razrušenim gradom od Slobe tražili salate uz hrvatsko meso kojega su već imali. Svakakvih metamorfoza bješe na „ovim prostorima“ samo od 1990., no moram priznati kako je metamorfoza dijela Šešeljevih radikala u SNS, među njima poglavito Tome Nikolića i Aleksandra Vučića svakako najveća. Neobično je  zanimljiva i duboka ta „politička pragmatika“, trebalo je za nju dubinskih „restauratorskih“ zahvata pravih majstora političke i medijske „restauracije“, a i put je dug. Od Antina gdje je 1991. „dragovoljio“ Toma Nikolić, od Sarajeva i Pala gdje ratovao Vučić, pa preko Gilne… Čudi joj se čak i Voja Šešelj. Iako su ga izdali, a bio je za njih „brat“ Šešelj, „dobar čovek“, a sada „lažov (Vučić) u Haagu svejedno uživa, očekujući svojedobno Nikolićev posjet Zagrebu.  Veselio se Voja kako će „četnički vojvoda Toma tamo postrojiti  ustaše“. Nekim čudom nije bilo tog državničkog posjeta, pa nije bilo ni postrojavanja, ali je Vučić, još za Sanadera bio u Kninu. I tako dobiše Srbi velikog pragmatičara i proeuropejca, i prozapadnjaka Vučića za vožda.
 
Taj će zapisati: Kosovo nije Srbija!
 
Na putu u Euniju najvažniji zadatak će mu biti izgovoriti: „Kosovo,  van iz Srbije“. Vučić će sada pozvati „Srbe na okup“ - za promjenu srpskog ustava da bi iz njega izbacili Kosovo: Kosovo više ne će biti Srbija. Ono je naime u srpskom ustavu i danas srpska pokrajina s posebnim statusom autonomije(!) pa će ga odatle morati brisati vjerojatno jednoglasno SNS, SPS i dva DS-a. Za Božju kaznu taj zadatak će izvršiti bivši šešeljevci i miloševićevci. Tko je sijao taj će i žeti. Ono prapovijesno, mitsko Kosovo odavno je otišlo iz Srbije. Realno, odavno nije bilo srpsko, osim kao srpska kolonija. Tko to može Srbima učiniti? Tek umiveni i „obrijanii“ srpski nacionalist, četnik bez brade. A koga bi Srbi inače i slušali, koga bi Ameri i ostali Srbima i preporučili za vožda do li četnika „pragmatika“.
http://kip.ba/media/feedgator/images/17_17_aleksandar_vucic_velika_novinari_340187305_0_0.jpg
Aleksandar Vučić - apsolutni pobjednik
 
Srbija i Kosovo će se ponovno sresti u EU-u, ako u međuvremenu Kosovo, po krimskom modelu, ne završi u Albaniji. Čim je pobijedio Vučić mam su mu isporučili (Ameri) najvećega narkodilera, nekoga  Šarića, neznano odakle. Nije ni započeo novi mandat, a već postigao takav uspjeh u borbi protiv kriminala i korupcije! Što ti je taj „timing“, a bogme i „donacija“. Sve u svemu pod Vučićem Srbija opet diže svoja tri prsta. Ovoga puta jedan je proeuropejski, drugi proamerički, treći proruski, a figa je pak prokineska - igra dakle na sve karte. Kako će ta „neprincipijelna“ koalicija teći, vidjet ćemo.
 
Hrvatsko srpski „pragmatizam“
 
Srbija i Hrvatska? Bilo pa prošlo, ne trebamo se voljeti, „idemo dalje“, pa ćemo vidjeti, interesno se povezivati, cvast će „pragmatični odnosi“ između dviju zemalja, ukratko je stajalište Aleksandra Vučića. Slično misli i naša „pragmatičarka“ Vesna Pusić. Ne biste vjerovali, postoji još jedna zanimljiva dodirna „pragmatična“ točka između SNS-a i ovdašnjeg današnjeg HNS-a: obje stranke su se riješile svojega utemeljitelja i vođe za vrijeme dok su oni u zatvoru - Vučić Šešelja, Pusićka Čačića. Naša „pragmatična garnitura“, socijaldemokrati „očišćeni“ od socijaldemokracije, HNS od nacionalnoga, Predsjednik kojemu je „glavni analitičar“ bliži po stajalištima srpskom pravnom timu u Haagu nego li hrvatskom…, teško će se nositi s takvim moćnim Vučićem i jednoglasnom Srbijom.
 
Na međunarodnoj sceni je slabašna, pogubila je prijatelje ili izabrala krive. Za neke od njih je upitno hoće li uopće htjeti „kontrirati“ ili će igrati onu dječju igru „mir, mir, nitko nije kriv“, pa i dalje od toga - sve više krivnje prebacivati u hrvatsko dvorište. HDZ-u nad glavom  visi sjekira „Fimi medije“, medijski i politički tuče ga se i s lijeva i s desna, a i sam poprilično mlitavo politički baulja, osobito na domaćoj  sceni. Realna opasnost je dakle da ovdje nema tko pratiti u kojem smjeru će ta srpska politička preobrazba ići: hoće li se iz leptira ustvari opet izroditi ružni gubar, hoće li se na finjaka nastojati to isto i s bradom i bez brade, hoće li se nakon „nepostojećeg“ Memoranduma 1 provoditi ovaj, također „nepostojeći“ Memorandum 2...?

 

Mato Dretvić Filakov

Jozo i Slavko, prijatelja dva

 
 
Podsjetimo se najnovije krimi-afere 'made in Fiume' u režiji jednog od brojnih Linićevih bogatih prijatelja: Općinsko državno odvjetništvo, ali u Karlovcu, podiglo je ovih dana pred karlovačkim Općinskim sudom optužnicu protiv Joze Kalema kojeg većina ljudi u Rijeci izuzev kućnog mu prijatelja Slavka Linića od milja zove simboličnim imenom 'Jozo-Mafijozo'.
http://www.stripovi.com/naslovnice/NikadRobom/NKRB_516.jpg
Krimi-afera teška je više od 103 milijuna kuna
 
Dakle, Ivica Pađen, bivši vlasnik kamenoloma IGM Tounj, potvrdio je i potkrijepio pisanom dokumentacijom da se kriminalne aktivnosti i šteta od 103 milijuna kuna odnose na Jozu Kalema i njegovu tvrtku 'RI Petrol'; nije li to daleko veća pljačka od Sanader/HDZ-ove 'pljačke stoljeća', FIMI MEDIA!? Ali, brani žestoko naš Slavko svog kućnog ljubimca, prijatelja-'Mafijoza': „Jozo Kalem je moj prijatelj, mi smo obiteljski prijatelji i to nikada neću promijeniti niti drugačije misliti (zbilja, makar mu se dokaže da je i opljačkao 103 milijuna?, nap. a.). Sve ovo što se oko njega događa staro je pet godina. On je poslovni čovjek koji je u sukobu s nekim drugim poslovnim ljudima i ja sam uvjeren da će on to znati razriješiti.“ Ako Jozo to i ne razriješi, zastarjet' će!
 
Ne će se Slavko tako lako odreći kućnih prijatelja samo zato što imaju nekakve poslovne probleme, jer i on je deset godina bio pod istragama radi riječke 'Tržnice' gdje mu je, kaže Slavko, Karamarkova policija napakirala da je ukrao 80 milijuna kuna… I nastavlja: „Od svega toga ništa, ali dan danas ćete naći zločeste špijun(čin)e, para-obavještajno podzemlje i novinare koji pokušavaju reći da je Linić pokrao 'Tržnice' Grada Rijeke za 80 milijuna kuna. Što to znači, da su se svi trebali odmaknuti od mene? Ne, svatko ima svoju sudbinu, svatko treba rješavati svoju sudbinu. Prijatelji su prijatelji”.
 
Prema tome, naš Slavko ako ništa drugo barem je dosljedan u prijateljstvu, sasvim svejedno dokaže li se na sudu da je Josip Kalem ustvari Jozo 'Mafijozo'. Međutim, ovdje se ne radi o 'nekim poslovnim problemima' niti o zloj sudbini kako to veli Slavko Linić, ovdje se radi o čvrstim činjenicama koje su utvrdili represivni organi, Državno odvjetništvo, USKOK ali i Policija koja je danas 'u rukama' SDP-ministra Ranka Ostojića. Pitamo se hoće li već sutra naš Slavko prozvati kolegu mu pandura Ranka i nazvati ga kako je svojedobno, 2011.g., titulirao Tomislava Karamarka….špijunčinom koja ovaj put podvaljuje njegovom kućnom prijatelju, poštenom 'Mafijozu'? Usporedimo to s prijašnjom aferom koja je završila 'pod tepihom' prošlosti.
 
Riječka 'Tržnica': U proljeće travnja 2010. riječku i nacionalnu scenu potresala je afera vezana uz gradske tržnice ove nedodirljive, imune kriminala SDP-tvrđave. Policijska kaznena prijava teretila je aktualnog riječkog gradonačelnika i člana predsjedništva SDP-a, Vojka Obersnela (i grupu građana) za gospodarski kriminal težak više od 80 milijuna kuna. O čemu se radilo? Još davne, 1992. godine, Slavko Linić i prijatelj mu Ivan Franolić navodno su sklopili sudsku nagodbu, odnosno potpisali 15-godišnji ugovor kojim je riječka 'Tržnica' prepuštena u ruke privatnog vlasnika. Tako je Franolićevim 'tezgama' omogućen rad bez konkurencije temeljem kojega je postao jednim od najbogatijih ljudi grada Rijeke. Neposredno prije isteka 15-godišnjeg koncesijskog ugovora s Gradom, ostvareni kapital iz 'Tržnica', Ivan Franolić investirao je u kupnju većinskih vlasničkih udjela u Jadran hotelima u čijem su sastavu bila četiri (derutna) gradska hotela, te veliki turistički kompleks 'Uvala Scott' i nekoliko restorančića na atraktivnim lokacijama.
 
Po sličnom modelu Franolić se nakon dugogodišnje sudske borbe domogao i vrijednih nekretnina i zemljišta tvrtke PSC(Poslovno-športski centar) 'Lovorka', nekadašnjeg omladinskog naselja izgrađenog u radnim akcijama Titine omladine; sve je to bilo čisto k'o sunce, stari Latini bi kazali: 'lege artis', mo**š mislit! Sve u svemu Franolićevo se carstvo danas procjenjuje na 50 milijuna eura odnosno ca. 375 milijuna kuna; dakle, daleko više od primjerice Imperija onog remetinečkog uznika, Nadana Vidoševića. I kakav je bio finale ove 'mnogo vike ni zašto'? Iako se 2010. godine glavni državni odvjetnik Mladen Bajić zaklinjao da će 'isušiti riječku mafijašku močvaru' cijela stvar je završila relativno miroljubivo, izuzev: Jedina žrtva u toj aferi - 'dežurni Pedro' - bio je glavni riječki tužitelj Doris Hrast kojeg je njegov šef Mladen Bajić okrivio da je svojim aljkavim postupcima Linićev i Franolićev kazneni progon 'odveo' u zastaru; Obersnela nije Bajić ni spomenuo. Evo kako je Linić komentirao sretan završetak ove mafijaške afere:
 
„Živim dobro, ali ne mogu reći da sam bogat, pogotovo ne kao Karamarko(?). Ako ta špijunčina (Tomislav Karamarko) i Oliver (Grbić) napišu da sam ukrao 80 milijuna, 80 milijuna, molio bi da se zapamti ta cifra u gradskim tržnicama, a vidite nema ni kaznene prijave, nema progona, jednostavno samo su podmetnuli i podmeću“, rekao je Linić 15. svibnja 2011. Izjavio to Linić tek nakon što je afera 'Tržnica' pometena pod crveni SDP-tepih, ali ne zato što 'mafijaška operacija' nije realizirana nego zbog vremenske zastare sudskog procesa. Prema tome, rekao bi Linić, „krađe je bilo ali ja sam potpuno čist pred licem pravde, odnosno možete mi puhati u neku stvar“, ili, jednostavno rečeno: pojeo vuk magare!
http://img.dnevno.hr/5257525/310/150/10253/1_522658b74a66d.jpg
Evo kako o tim 'mafijozo pojavama' zbori odvjetnik-kolumnist Zvonimir Hodak: „Uz ratno profiterstvo, pretvorbeni kriminal - nesavjesno poslovanje, uzrokovanje stečaja, prijevara, pronevjera, mito - samo su neka od kaznenih djela koja po novom neće ići u zastaru.  Po ovoj listi mogao bi se napraviti podulji popis onih koje bi državno odvjetništvo i policija s pravom mogli zapitati kako su stekli prvi milijun“; ako ipak ne 'upadnu' u bogomdanu sudsku zastaru, dodao bih!
 
Uostalom, mafijaške prijatelje je dobro imati kao materijalnu zaštitu, sjetimo se samo kako je snažna sicilijanska 'Cosa nostra', jača od bilo kojeg zakona i Ustava! Ako mu se, nedajbože, nešto i desi, Linić uvijek može zapjevati 'prijatelji stari gdje ste' pa će brojni njegovi kućni ljubimci skočiti svom sponzoru u pomoć te mu ponuditi novo 'radno mjesto'; primjerice: Financijskog savjetnika kod riječkog mogula Ivana Franolića, direktora hotela 'Korkyra'-Vela Luka u vlasništvu bivšeg mu zamjenika Branka Šegona ili u najgorem slučaju 'batlera' u raskošnoj rezidenciji vile 'Anna' kućnog mu prijatelja Damira Vrhovnika odnosno šefa neke od brojnih benzinskih crpki sudbinskog mu prijatelja Joze 'Mafijoza', jer: dobro se uvijek dobrim vraća!
 
Nego, šalu na stranu, samo Jozinih 103 milijuna i 80 milijuna kuna izvučenih iz riječkih 'Tržnica' velik je novac, stoga, parafraziram Nešu Stazića: „Mislim da bi SDP trebao prestati funkcionirati bez obzira na to što su neki slučajevi aljkavošću Bajićeva DORH-a zastarjeli. Dakle, oni su imali plan. Oni su se borili da dođu na vlast da bi mogli i dalje pljačkati zemlju i svoju gramzivu pljačku pokriti perfidnom sudskom zastarom. To je prestrašno! Takva stranka se treba ugasiti“
 

Damir Kalafatić    

Pantovčak je već četrnaest godina stožerno mjesto detuđmanizacije i dekroatizacije Hrvatske

 
 
Nakvačio Predsjednik Ivo Josipović Tomislava Karamarka, nekad šefa SOA-e u vezi zaposlenja brata novinara Gordana Malića koji je prije toga navodno „pao“ na sigurnosnoj provjeri. Pridružio mu se i Predsjednik Vlade Zoran Milanović, a naročito se tomu razveselio Nenad Stazić. Sad će on(i) Karamarku... pokazati, i ono najvažnije, smjestiti mu i HDZ u, predizborno, ako u međuvremenu već ne uspije HDZ zabraniti, odnosno ukinuti višestranačje.
http://www.antikvarijatzz.hr/media/catalog/products/10771/010786.jpghttp://www.bosniak.org/bosanski/wp-content/uploads/2014/01/60411465.jpg
 
Lovrićka napada Stazića i SDP
 
Opasnost kako bi se ovakva igra SDP-u mogla osvetiti odmah je uočila „lukavica“ Jelena Lovrić, pa je u utorak 11. 3. 2014. majčinski potegnula Nenada Stazića i SDP za uši („SDP želi strahom birača ostati na vlasti“, J.L., 11. 3. 2014.). Najlukavije u tom članku je ono čega u njemu nema, ono što i onoga koga ona ne spominje. Nema naime nigdje Ive Josipovića Predsjednika, a on je „potegnuo“ istragu o zapošljavanju „sigurnosno neprovjerenih“, spornih. Uvidjela je „vidovita“ Jela kako se Josipoviću bumerang već vratio u liku glavnog analitičara Dejana Jovića, pa spašavaj što se dade spasiti. Mediji se do sada nisu baš puno zanimali za tog „analitičara“ Jovića, ali ovih dana bogme jesu kao uostalom i šira javnost. Nevažno je to za Jovića, on je „imun“, ali je itekako važno za Josipovića, osobito za njegov drugi mandat.
 
O „sigurnosnoj provjeri“ u kabinetu zvanom „Ured“
 
Čim je došao na Pantovčak Ivo Josipović je zaposlio„tušta i tma“ toga „neprovjerenoga“. Odakle da krenem, možda od „seljaka“. Za savjetnika za „seljake“ uzeo je nekoga koji je prevario državu za poticaj- Zatim je uzeo za nešto bivšega, kažu samozvanog „ustašu“ iz Argentine, poslije samo lustriranoga od svega, Crkve, Hrvatske, izgleda i od pameti. Odmah se pokazao i kao notorni psovač. Za „boračka pitanja“ uposlio je oboljeloga, a tek navodno izliječenoga, od PTSP-a. Bio i jedan savjetnik za medije, internet, ogromni porezni dužnik. Savjetnica za znanost mu je bila neka srednjoškolka, koja je također „saugala“ i zagrebački gradski proračun u Stojadinki i promovirala i njega i Stipu predsjednika. Bila neka afera tamo o „nenamjenskom“ trošenju novaca, ogromnim honorarima, izvlačenju love preko Student servisa, no sve je „leglo“, zataškalo se, a Stojadinka otišla u stečaj.
 
U međuvremenu je, koliko vidim, čak i magistrirala pa sad savjetuje nešto drugo. Zapravo je „doktorirala“ i na Stipi i na Ivi. Sve je to bilo ono jedno te isto - vraćanje dugova, doduše na račun glupana zvanih „porezni obveznici“. Neki od savjetnika su pod pritiskom javnosti morali otići, neki su ostali, ali je očito kako su zapošljavani bez  sigurnosne provjere koja je za neke stigla naknadno. Nije se dakle  tražila ni obična potvrda o nekažnjavanju što se traži i od portira koji se zapošljava u državnoj službi. Takva je eto Predsjednikova volja, kao i u slučaju operacije u „fušu“, za što Slavko Linić inače fušeraj pečati, a primatelja usluge u fušu kažnjava, sve drečeći s preventivnim sloganom“ bez računa se ne računa“.
 
Glavni analitičar kapitalac
 
Ipak od svih bivših i sadašnjih svakako je najzanimljiviji slučaj glavnog Predsjednikova analitičara Dejana Jovića. „Glavnog analitičara i posebnog koordinatora u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske“, navode srpski odvjetnici u Den Haagu valjda točan nazv njegove funkcije, a oni sigurno znaju. Prema medijskim izvješćima on je najprije zaposlen, a nakon šest mjeseci stigla je i „provjera“, ali to ja zapravo nebitno. Bitno je ono što je on javno zastupao u svojim „analizama“, pa nikakve „provjere“ nisu bile potrebne - sve je bilo jasno. U vrijeme kad se penjao na Pantovčak, 2011. polemizirali smo na ovim stranicama u tri nastavka s njegovim politološko-povijesnim analizama u knjizi „Jugoslavija, država koja je odumrla“, koju je objavio davne 2003. u Zagrebu i Beogradu. Pisana je po priznanju autora na jeziku „koji se naziva hrvatski, srpski, hrvatsko-srpski, srpsko-hrvatski, bosansko-hrvatsko-srpski“ (str. 11.), pa se pitam piše li i danas Jović svoje analize na istom jeziku i Predsjedniku Josipoviću, što bi, dakako, bilo protuustavno, pa time i za naknadnu – sigurnosnu provjeru. Uostalom na kakvom jeziku Jović predaje svojim studentima na FPZ-u i kako ga naziva?  
 
„S kim si takav si“
 
Pokazujući tada što zastupa Dejana Jovića upozoravao sam na moguće i vjerojatne „pravce“ djelovanja njegova poslodavca. Po narodnoj „s kim si takav si“, naročito ako si ga još zaposliš kao „glavnog analitičara“. Nemam namjeru ponovNo se opsežnije baviti ovom knjigom, tek ću ustvrditi kako je riječ o svojevrsnom „čardaku ni na nebu ni na zemlji“ - cijela je naime analiza postavljena na komunističkom, marksističkom ideološkom „balonu“ o „odumiranju države“ koji se tretira kao stvaran. Jugoslavenska komunistička elita je navodno stalno „odumirala državu“, pa je ona na koncu i odumrla. Naravno kako je to besmislica, stvarnost je bila sasvim drugačija, reforme koje je ona provodila, od osvajanja vlasti, pa nadalje služile se ne „odumiranju“ već suprotno - preživljavanju države i ostanku Partije na vlasti. Ova svojevrsna povijest „odumiranja“ države ima i sasvim praktičnu svrhu - dokazati kako je nastalo neko „bezdržavno“  stanje, a zatim dolazi „rat svih protiv sviju“, čime se u cijelosti zamagljuje ono što se doista dogodilo i u najmanju ruku dijeli krivnja. 
http://www.oslobodjenje.ba/portal/images/articles/izetbegovic-if-josipovic-nikolic-drink-coffee-together-that-is-enough.jpg
Ivo Josipović i Tomislav Nikolić
 
A dogodilo se to da je Srbija najprije srušila Jugoslaviju i to ne nakon rasapa SKJ na zadnjem Kongresu, već onoga trenutka kada je ustavnim udarom ukinula pokrajine Kosovo i Vojvodinu. Bio je to i državni udar na Jugoslaviju, prema Ustavu iz 1974. i ona je prestala postojati. Zaključkom da je Jugoslavija „odumrla“ raspadom SKJ u cijelosti se negira, „zaboravlja“ srpski nacionalsocijalizam koji je imao sva obilježja „pravoga“ nacional socijalizma: Memorandum SANU kao neku vrstu Mein Kampfa, takvu stranku, SPS, organizirane „jurišne odrede“ koji su provodili „antibirokratsku revoluciju“, a od JNA je kasnije nastao i neka vrsta srpskog Wermachta. Jedina specifičnost prošlostoljetnoga srpskog nacionalsocijalizma je značajna  uloga u njemu SPC-a, dakle crkve. Nije dakle „Jugoslavija odumirala“ već ju je Srbija osvajala, korak po korak. Pored toga prihvaćanjem „odumiranja“ Jugoslavije Srbija se u cijelosti amnestira od agresije na Hrvatsku i BiH. „Komadi“ tako odumrle države onda za ništa ne odgovaraju, prije svih Srbija, onda sada slušamo srpska obrazloženja u Haagu, ni nije bila 1991. država, kamo li da bi bila preuzela JNA.
 
Nema države, nema agresije, nema krivice, nema genocida u Hrvatskoj. Baš tako se brane srpski odvjetnici ovih dana na Međunarodnom sudu pravde. Jović je knjigu završio nakon što je Jugoslavija „odumrla“, dakle s devedesetom, ali ipak je pri kraju o događajima iz ranih devedesetih napisao i ovo: „Nasilje koje je na ruševinama Jugoslavije, u bezdržavnom prostoru, nastalo u devedesetim godinama prošloga stoljeća, naime ima isti uzrok kao i sam raspad: ono je bilo izraz slabih, neefikasnih država koje nisu bile u stanju svladati privatne vojske, privatne osvete, privatne „zakone“ i privatno nasilje. Ratovi koji su se vodili na tim ruševinama bili su u velikoj mjeri privatne osvete u kojima su susjedi vraćali neko imaginarno milo za drago svojim susjedima. Brutalnost te privatne osvete (koja se stoga ne može tretirati niti kao „građanski rat“, ni kao međudržavni rat) pokazalo je da je slavlje racionalistički i optimistički utemeljene ideje o pobjedi liberalne demokracije kao „jedinog puta“ u globalnim razmjerima preuranjeno i neopravdano“ (isto str. 492., 493.). Zarakijali komšije u „odumrloj državi“ pa nastao koljež, iako je Jović u drugim poglavljima pisao baš o „komšijskoj ljubavi“ svakovrsnoj, od Vardara pa do Triglava.  
 
Pantovčak: stožerno mjesto detuđmanizacije i dekroatizacije
 
Jovićev učitelj prof. Jovan Mirić bio je, poglavito njegova knjiga "Sistem i kriza" (1984.) je preteča Memoranduma SANU-a. Neke teze  u Memorandumu doslovce su prepisane od Mirića (o čemu smo i u tiskanom Fokusu davno pisali), inače velikosrbina marksističke, „lijeve“ orijentacije, po potrebi još u „odori“ i jugonacionalizma, pa i jugošovinizma, što su komunistički ideolozi najčešće označavali „unitarizmom“. Dejana Jovića dopala je zadaća da Srbiji i Srbima smanji štetu koju su sebi i ostalima prouzročili provođenjem velikosrpstva iz Memoranduma, pokuša negirati stvarne događaje i tijek povijesti, a što više krivice svali na druge, a ponajviše na „nacionalističkog separatista Tuđmana“. Utoliko je politološko-povijesna analiza „Jugoslavija, država koja je odumrla“ prije svega dobro smišljeni plagijat nedavne povijesti. Bilo je za očekivati da ga srpski odvjetnici citiraju u Haagu, što i čine.     
http://www.cromidi.com/slike/logo.jpg
„Prema dr. Dejanu Joviću, glavnom analitičaru i posebnom koordinatoru Ureda predsjednika Republike Hrvatske, "Tuđman je bio prvi istinski separatistički nacionalist koji je došao na vlast u Jugoslaviji" – dodao je Saša Obradović, srpski odvjetnik u Haagu. „Miloševićev politički cilj da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi stvoren je kao reakcija na separatistički pokret u Tuđmanovoj Hrvatskoj“ – tvrdi Obradović. (V.L., 12. 3. 2014.). Odlično, prvo se pojavio Tuđman, a tek onda Milošević, Memorandum SANU i ostala “čuda“. Srpska agresija na Hrvatsku ni nije ništa drugo do li samoobrana, a glavni svjedok toga izokretanja povijesti naopako je nitko drugi do li glavni analitičar.
 
Srbi su ga očito dobro „sigurnosno provjerili“ pa mu  stoga i vjeruju. Uostalom, Jović može misliti, pisati, analizirati što i kako hoće, ali ne može to činiti još i na Pantovčaku, bez obzira prošao iline prošao „sigurnosnu provjeru“. No, očito je kako može, jer Pantovčak je već četrnaest godina stožerno mjesto detuđmanizacije, ustvari dekroatizacije Hrvatske, sve za novce poreznih obveznika. Potrošio ih je kroz protekle godine, što izravno, što neizravno toliko da bi dostajali za trenutačnu sanaciju zdravstva, primjerice, a o većim štetama da i ne govorim. Bilo bi posebno zanimljivo istražiti, „analizirati“, koliko je od posvemašnje društvene, političke, gospodarske, moralne... krize proizvedeno baš na toj orwellovskoj(?) „Farmi“. Zato koristim i ovu prigodu za prijedlog ukidanja neposrednog izbora Predsjednika RH i ustavno premještanje tog izbora u Hrvatski sabor.
 

Mato Dretvić Filakov

Subota, 28/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2103 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević