Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga podržavale

 
 
Velika korupcijska afera u Janafu drma gospodarsku, političku i “elitnu” javnost. Zasjenila je vjetroelektrane, kninsku kraljicu Josipu Rimac, njezine svekolike rasnje koje vode do više ministarstava (ministara) i samog vrha vlasti (trodiobne). Zasjenila je i trenutačna zbivanja s bivšim Agrokorom, njegovim Gazdom, djelotvornim i čuvenim Borgom, aktualna zbivanja u Zagrebu u vezi s obnovom grada od potresa, neviđene grabeži za utilitarnim poslovima raznih rodijaka, kumova, prijatelja i drugova oko te obnove, zdravstvo koje grca u dugovima i pred totalnim je kolapsom, svakojakih muljaža oko korone, ulijevanje novog straha udružene korone i gripe u više oblika, državnim poticajima, koji se bez ikakvog praćenja i kontrole daju uglavnom “svojima”, uvozu sumnjive robe, zatvaranja malih OPG-ova, obrtničkih radnji, tvrtki, potonuću kurikulne reforme… sve pod plaštem tvrde kohabitacije i povremenih “plotuna” s jednog i drugog brda, koji uglavnom promašuju mete. Ne slučajno.
https://s3-media0.fl.yelpcdn.com/bphoto/Y8f2_lr2swgXYlvqaajufQ/o.jpg
U aferi Janaf je svaki dan sve više aktera na svim razinama, u različitom svojstvu i aktivnostima. Tu su načelnici, gradonačelnici, saborski zastupnici, visoki državni dužnosnici (bivši i sadašnji), čelnici političkih stranaka, rođaci, kumovi, prijatelji, drugovi... Vrlo šaroliki skup po mnogo čemu sa zajedničkim ciljem, okoristiti se pružanjem suradnje pomoći i zaštite čelniku Janafa, koji je po iskazima mnogih svima pomagao, na razne načine, koristeći položaj i moć. Većina iz tog skupa je gotovo iznenađena da je “njihov” Dragan nešto kriminalno napravio. Digao je Janaf iz pepela. Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga podržavale. Sa svima je bio dobar. Mnogi od njih su bili sudionici i gosti njegovih fešti u klubu, na brodu, u motelima, hotelima, Sejšelima, Tajlandu…
 
U svim medijima uskrsnulo je novo ime vezano uz aferu Janaf. Samozatajni muž bivše predsjednice države nam se razdragano smiješi s naslovnica. Naime, konstatirano je da je taj gospodin “kobnog” dana, kad je navodno predsjednik Janafa primio mito 1,9 milijuna kuna, bio u njegovom čuvenom klubu na Martinje 2019. Uskok je navodno sve znao o toj transakciji? Što su čekali, pita se aktualni predsjednik države, da tada nisu uhitili počinitelje te kriminalne radnje? Vrag bih ga znao. Budući da se ne zna što se čekalo, nagađa se svašta, nastaju mnoge moguće i nemoguće pretpostavke, pričaju se priče, koje će prerasti u sagu, jer će ova afera potrajati sve dok se ne raspline ili ne ode u zastaru.
 
Glavni igrač, koji se kako je sâm izjavio, nakon zadnjeg imenovanja predsjednikom Janafa, osjeća kao drug Tito, isplivao je u javnost, koje se klonio svih ovih godina, dok je prelazio iz jedne političke stranke u drugu, iz jedne visoke utilitarne funkcije na drugu, bez pompe i javnog izlaganja sebe, svoje obitelji, imovine, utjecaja i moći. On se naravno ne osjeća krivim. Radio je što je najbolje znao i umio. Ne samo za sebe. Puno njih je on zaposlio, uposlio, doveo do vrha i bogato nagradio. Po temeljnom zanimanju gospodin je konobar. Konobari dobro znaju što je napojnica, trinkgeld, pinka, mandža, bakšiš... Za dobar stol, poslugu, iće i piće, moraš dodatno platiti. To je naprosto tako. Ništa nije drugačije, niti u drugim područjima, dijelovima na svim razinama. Kad dobiješ, naročito preko reda, onda i daješ razmjerno dobiti. Kolika li je to dobit trebala biti od učinjene usluge koja je implicirala 1,9 milijuna kuna nagrade.
 
Pojava bivšeg prvog gospodina u klubu pri donošenju te famozne nagrade, implicira nešto drugo. Bilo je to u jeku predsjedničke kampanje, gdje svaka donirana kuna dobro dođe. Predsjednik Janafa je dobro znao gdje treba ulagati i komu treba pomoći, onako ispod stola, kako onomad reče bivši premijer Sanader. Naime, nijedni izbori, pa tako niti predsjednički, ne dobiju se samo novcem na stolu.  O tom, potom. Ta Sanaderova saga traje godinama i imputira nama novu sagu, koja je možda ipak vezana za predsjedničke izbore i navodi nas na razmišljanje, da to famozno mito nije završilo u džepu šefa Janafa. Osim toga, tko može tvrditi da je u vrećici bilo kojoj bio novac i to baš tih 1,9 milijuna kuna. Možda su "dečki” u vrećicama donosili piće i iće za proslavu Martinja. Možda je Kitarović na toj fešti glumio biskupa i krstio mošt. Po svojoj fizičkoj strukturi on najbolje odgovara toj ulozi. Ne bi to bilo ništa posebno i nemoguće. Taj gospodin je mnoge uloge odigrao u svom životu. Nije prvi puta Kitarović bio u tom društvu, u Janafovu, odnosno Draganovom klubu, ili nekom drugom mjestu gdje su se ortaci okupljali.
 
Ipak mislim da taj Kitarović nije dio ekipe koja igra na nivou Janafa, Agrokora, Borga, kninske kraljice, sisačke županice, nekih načelnika i gradonačelnika. Njegov IQ, obrazovanje, odgoj, osobnost i osobitost je iznad toga. Nije njemu sila, niti potreba da bude poštar, nosač torbi s novcem, Čovjek se bavi znanošću i bira si društvo. Mislim, da si on ne bi dozvolio da društvo bira njega. Netko se sada izvlači na “sirotog” Jakova i njegova široka pleća. Pustite čovjeka na miru. Zaslužio je.
 
Bio vjernik ili ne Martinje  ne bi trebao koristiti za svoje prljave  radnje, pogotovo kad se prikazuješ kao praktični vjernik, domoljub i veliki Hrvat. Međutim, nekome ništa nije sveto, nedostupno, neprikladno i nemoguće, pogotovo kad su oguglali u nepoštenom i kriminalnom poslu, kad su godinama imali potporu, podršku, zaštitu s najvišeg vrha, kad si svima bio dobar od ultralijevih do ultradesnih, s pozicijom u sredini, s koje si kadrovirao i upravljao u politici, gospodarstvu, biznisu, podzemlju, prizemlju i nadzemlju, uz put stvarajući osobno materijalno bogatstvo, penjući se svim mogućim ljestvicama uspjeha, s vječnom težnjom i konačnim ciljem doći na vrh, biti predsjednik države ili vlade. Međutim, u svim tim dugogodišnjim, pomno planiranim i odrađenim koracima, negdje je nekada došlo do pogrješke, odnosno prešlo se preko Rubikona. To se ne oprašta nikomu nigdje.
 

Ankica Benček

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u bitnim pitanjima

 
 
Bio sam vrlo iznenađen kada su šovinistički orijentirani Srbijanci hvalili američkoga predsjednika Donalda Trumpa, jer oni ništa ne rade bez sebičnoga razloga. Čovjeku nije jasno što su to Avdulah Hoti i Aleksandar Vučić potpisali; jasno je samo da Kosovo i Srbija priznaju Jeruzalem kao glavni grad Izraela, te da Izrael priznaje Kosovo. Sve ostalo je nejasno, visi u zraku. Davno već kada je Vučić žonglirao između Kine, Rusije, Njemačke, Arapa, Turske i tko zna koga kazao sam da će morati odabrati stranu, kao što kažu da je morao  knez "car" Lazar na Kosovu polju.
https://static01.nyt.com/images/2017/01/25/dining/25BURNED2/25BURNED2-jumbo.jpg
Što je utjecalo na Vučića da odbaci kinesku 5G tehnologiju i naljuti svoje arapsko-turske prijatelje, i što je zauzvrat dobio? Mnoge stvari možemo samo naslućivati, ali poraz crnogorske struje na nedavnim izborima i pobjeda srpske stranke u zajednici s građanskim liberalima Albanca Dritana Abazovića, koji je (jug)ovićizirao prezime, ojačava pozicije bosanskih Srba, a i pripojenje nekih općina na sjeveru Kosova Srbiji bi nekako olakšalo nelagodu gubitka svetinje nad svetinjama, kolijevke srbijanske države (iako je povijesno kolijevka Srbije Sandžak). Što Albanci dobivaju? Bujanovac i Medveđu u Srbiji, te gotovo konstitutivnost u Makedoniji, koja bi mogla dugoročno završiti i pripojenjem dijelova zapadne Makedonije Albaniji. Što želi SAD, što žele druge velike sile na balkanskom šahovskom polju?
 
Njemačka geopolitika želi otvoriti sebi tržišta mnogoljudne Azije, te osiguranje ruskih i arapskih energenata. Mnogi ljudi sa Balkana, posebice mladi, rade i žive u Austriji i Njemačkoj. Rusija u biti i ne treba Srbiju, ali zgodno je imati jednoga pijuna koji će na strateški zgodnom mjestu biti neugodno blizu Italiji i Austriji. Turska ima problema sa precjenjivanjem svoje snage, što uslijed svoje političke nestabilnosti (liberali u Istanbulu i drugim gradovima, te Kurdi na istoku zemlje, kao i raskol Erdoğan - Gülen), što zbog nepovjerenja arapskog svijeta u Tursku, te zbližavanja Izraela, Grčke i Francuske. Ta Turska ima želje projicirati svoju moć i utjecaj (zasad ekonomski) na hrvatsko susjedstvo.
 
SAD i Britanija imaju u Albaniji zgodan "mostobran" kojim mogu uvijek intervenirati i kontrolirati ne samo Balkan! Sada dolazi najvažnije pitanje; što može i treba napraviti Hrvatska? Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je bila za zbližavanje s nama povijesno dragim državama od Baltika do Jadrana (katolička okomica koju čine Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, baltičke republike), uglavnom konzervativne i osim Mađarske rusofobne zemlje. Predsjednik Zoran Milanović predstavlja drugu struju, ali i njemu je jasan odnos snaga i zato je putovao u Albaniju koja je naš strateški saveznik. Admiral Davor Domazet-Lošo je mudro postavio stvar rekavši da trebamo učiti od Dubrovačke Republike i ne igrati samo na jednu kartu. Hrvatska ipak nije malena kao Dubrovnik s okolicom i njezin položaj je takav da je 1526. na 1527. u gradu Cetinu plemstvo (uglavnom iz južne Hrvatske!) odlučilo (za razliku od većine Slavonaca i Kaptola) da u situaciji turske najezde prizna vrhovništvo kuće Habsburg. Nesvrstanosti tu nije moglo biti. Dubrovnik je odlučio biti u miru, turski haračar, jer bi križarski rat (poput onoga koji je htio Pijo II.) Grad vjerojatno učinio ruševinom ili venecijanskim podložnikom. Balansirati između Istoka i Zapada bilo je umijeće, vidjeti: http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/povijest/28059-kapiteli-knezeva-dvora-u-dubrovniku
 
Čega se Vučić preplašio? Organiziranih nemira, nekoga detalja iz svoje prošlosti ili jednostavno nije više imao manevarskoga prostora te je odabrao dobru ponudu ili ponudu koju nije moguće odbiti? Hrvatska više nakon korone nema ozbiljne ekonomije, već smo pisali kako je uništavala poljoprivredu, industriju, banke, rasprodala zlato, uvećala administraciju, te se oslonila na turizam, građevinu i izvoz mladih i pametnih - dočim je strateške tvrtke poput HEP-a, INA-e, Plive, Agrokora i dr. prodala ili oslabila. Amerikanci su zainteresirani za ukapljeni naftni plin (UNP) na Krku što je stvar europsko američkih odnosa i nemoguće je nekome se tu ne zamjeriti. Niti Njemačkoj niti SAD-u nije u interesu ulazak ruskoga kapitala u Hrvatsku, iako za to ima potencijala.
 
Ulazak kineskoga kapitala kroz  projekt kineskoga mosta je stvar EU-a, koja je to i kreditirala - to nije uspjeh naše politike, iako je jedna mala stranka uz potporu javnosti (npr. pukovnik Marko Mujan) tu temu progurala. Kineske želje da moderniziraju Rijeku, Ploče i Vukovar te izgrade novu željeznicu Rijeka - Zagreb vrlo su povoljne Hrvatskoj. Po mojem mišljenju hrvatsko turska suradnja nije poželjna, dok druge islamske zemlje nisu zainteresirane za širenje svoga utjecaja u Hrvatskoj. Zašto Hrvatska sa svojim brodogradilištima ne bude partner francuskoj i talijanskoj mornarici i osigura joj logistiku? Puno je pitanja otvoreno, ali mi nažalost niti imamo plana i strategije, niti imamo jedinstvo nacije u bitnim pitanjima.
 
A BiH? Bakir Izetbegović bi unitarnu BiH, a ako to nije moguće tada dominaciju nad Hrvatima u Federaciji. I oslonac na Erdoğana! Dodik ima svoju polovicu BiH, te podršku Rusa. Osigurati Hrvatima treći entitet i oslabiti hrvatsko bošnjački savez izgleda trenutno kao lak zadatak; time bi se osiguralo jednoga dana pripojenje Republike srpske Srbiji. A što se demografije tiče, ona ide samo Albancima u pozitivu! Dakle, mi smo sada brod nasukan bez jarbola i sa tisuću rupa, s kapetanom koji na sreću nema gripu, ali gripe ima! Iako je nas daleko više ljudskih žrtava koštalo jugoslavenstvo nego čuvena gripa španjolica.
 

Teo Trostmann

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni za otuđeni novac

 
 
Ministar financija Zdravko Marić posredstvom svoga omiljenog biltena zvanog Jutarnji list izvijestio je hrvatsku javnost da u idućoj godini ipak ne će biti ukinut porez na promet nekretninama.Dan poslije DORH je podigao optužnicu protiv čelnih ljudi bivše tvrtke Agrokor na čelu s Ivicom Todorićem. Koja je poveznica ministra Marića, Jutarnjeg lista, EPH – sada Hanza medija, Agrokora i pravosuđa? Oni imaju jedan zajednički nazivnik, a taj je – bogaćenje na račun osiromašivanja hrvatskih građana, to jest, visoki porezi kojima se financira korupcija. Ministar Marić je sinonim zlouporaba bez ikakvih posljedica. Čovjek čija karijera počinje u Sanaderovom ministarstvu financija u vremenu kad to ministarstvo pogoduje Todoriću. Nakon promjene vlasti tadašnji državni tajnik Marić postaje direktor u Agrokoru. Iz tog vremena posjeduje sat marke Rolex čija je vrijednost prosječna godišnja plaća u Hrvatskoj.
https://f4.bcbits.com/img/a4066572179_10.jpg
Jedan drugi bivši ministar, Goran Marić izjavio je početkom afere Agrokor da Ivica Todorić za otok Smokvicu 20 godina nije plaćao najamninu hrvatskoj državi, te je dug prema Hrvatskoj 2017. iznosio 200 milijuna kuna. Kako je moguće da je sve te godine do 2017. Hrvatska poslovala s Agrokorom, davala mu tvrtke u vlasništvo za jednu kunu, a taj isti Todorić je imao – samo po jednoj osnovi – toliki dug prema državi? Nadalje, u ožujku 2017. međunarodna agencija Moody's javno je obznanila da je Agrokor falsificirao bilance. U razdoblju od 2012. izvršni direktor u Agrokoru bio je upravo Zdravko Marić. Isti Zdravko Marić je s drugim članovima Vlade bio jedan od tvoraca zakona o izvanrednoj upravi, pri čemu je grupa ljudi pod nazivom Borg tako izradila odredbe zakona da bi nakon usvajanja tog zakona ta ista grupa mogla zaraditi milijardu kuna.
 
Tu dolazimo do DORH-a i pravosuđa. Do listopada 2017. Agrokor ne postoji kao tema. Da bi rastumačila priču Agrokora, trebala bih 5 sati, a ne 5 minuta. Svi znamo kako se glavni uzročnik nelikvidnosti u Hrvatskoj zvao Agrokor, kako se predvodnik uvozničkog lobija i uništavanja hrvatske poljoprivrede također zvao Agrokor, te da je ovo već spomenuto toliko veliko da je pravosuđe moralo reagirati, baš kao i porezna uprava. Činjenica da pravosuđe nije reagiralo dokaz je da su u sustavu korupcije.
 
U Hrvatskoj postoji nešto što se zove USKOK, posebno pravosudno tijelo za organizirani kriminal. Hoću reći, USKOK se bavi sofisticiranim složenim kriminalom, a DORH se bavi, na primjer, putnim nalozima, što se smatra bagatelnim kriminalom. E, vidite. Kod nas se USKOK bavi putnim nalozima, a DORH Agrokorom. Zato kod nas istraga traje tri godine, a imali smo čuveni slučaj u SAD-u za Bernarda Madoffa gdje se radilo o prijevari u visini od 50 milijardi dolara vrlo sofisticiranog financijskog kriminala, i američko je pravosuđe u roku od 6 mjeseci pravomoćnom presudom okončalo aferu. Dosuđeno mu je 150 godina zatvora.
 
Sad pogledajmo nepravdu koja u Hrvatskoj vlada. Ivica Todorić i dalje sjedi u dvorcu vidljivom s gotovo svih strana grada Zagreba. Taj dvorac dobio je građevinsku dozvolu kao hotel, znači, kao gospodarski objekt zbog čega je imao benefite poput odbitka PDV-a i priznatih troškova za investitora. Međutim, u Todorićevom dvorcu ne možete iznajmiti sobu, tamo živi on i njegova obitelj. Istodobno u Hrvatskoj postoji jedna druga obitelj koja se ne preziva Todorić, koja nije zapošljavala djecu političara i nije bila blagajna duboke komunističke države. To je obitelj Cvetković sa zagrebačkog Bukovca, koja je u jednom trenutku zapala u financijske probleme i nije platila dvije rate kredita. Nemilosrdno hrvatsko pravosuđe ovršilo je obitelj Cvetković, te je obitelj s petero djece uz pomoć specijalnih postrojbi policije izbačeno na cestu. I tu dolazimo do ovršne mafije, pravosuđa i Jutarnjeg lista. Jutarnji list, kao i velika većina mainstream medija u Hrvatskoj, je o Agrokoru i o Ivici Todoriću pisala sa strahopoštovanjem isključivo u superlativi. Na taj način su pisali i o Sanaderu, Mesiću, Josipoviću, kao i sada o Plenkoviću. To naravno ima svoju cijenu. Mediji u Hrvatskoj ne žive od svog rada, prodanih primjeraka ili gledanosti emisija, već je politička vrhuška napravila različite metode doturanja novaca poslušnim medijima, što je najteži oblik korupcije, i najopasnije stanje za demokratski poredak. Ako se doda stanje u pravosuđu, u kojem je kum Vladimira Šeksa predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, koji je zaboravio prijaviti prihod od Agrokora u iznosu od pola milijuna eura, a predsjednik Županijskog suda u Zagreba Ivan Turudić koji je bježao od policije u autu vrijednom 150 tisuća eura, onda je slika zaokružena u kojoj možemo konstatirati da postoje dvije Hrvatske: jedna koja skapava i puni državnu blagajnu, i druga, vladajuća, nelustrirana, koja pljačka tu blagajnu.
 
Svaka optužnica u slučaju Agrokor koja ne uključuje ministre financija, šefove porezne uprave, šefa USKOK-a, i šefa policije iz tog razdoblja, je manipulativna, jer su te osobe morale biti upoznate s korupcijom u Agrokoru. Jučerašnja uhićenja u državnoj tvrtci JANAF su itekako terminski tako postavljene kako se ne bi govorilo o Plenkovićevoj odgovornosti u slučaju BORG, te o Marićevoj odgovornosti u slučaju Agrokor. Kad se navodne antikorupcijske mjere ne temelje na vladavini prava i utvrđivanju činjenica, nego na trenutačnim političkim interesima, onda su one manipulativne i izrežirane predstave iz kojih hrvatski građani ne će biti obeštećeni za otuđeni novac. Pravda i vladavina prava nemaju alternativu.
 

Karolina Vidović Krišto, https://youtu.be/VqJe67-kpXk

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1654 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević