Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

"Nisam komunist. Bio sam skojevac, bio sam kasnije i član Partije"

 
 
Borivoj Dovniković-Bordo (Osijek, 12. XII. 1930.), „vitalni je karikaturist, animator, grafički dizajner i višestruko nagrađivani autor animiranih filmova“, kako ga na početku razgovora za Pupovčeve velikosrpske Novosti predstavlja Nada Beroš. S Bordom Nada je govorila o svemu i svačemu. O tomu kako je „kao desetogodišnjak u augustu 1941. zajedno s ocem prebjegao iz NDH u Srbiju“, kako se skrasio u Beogradu kod „tetka i teče“ iz Prizrena, Bordo je opisivao na dugo i na široko, i na kraju je i autorizirao cijeli razgovor. Ovdje ćemo Vam samo podastrijeti sâm kraj razgovora, jer smatramo da je dovoljan za opis ovoga karikaturiste i ugroženog pripadnika srpskog naroda u Zagrebu na lepom srpskom jeziku, u koji je iz Beograda stigao daleke 1949. godine:
http://www.autograf.hr/cms/wp-content/uploads/2017/12/Bordo-132101217-Uspjeh-dr-FT-001-280x350.jpg?306047
Karikatura kojom se Bordo ponosi...
 
»U jednoj vašoj karikaturi iz devedesetih ”Francek-stein” pokušava oživjeti uniformirani leš ustaše… Je li bilo teško objaviti tu karikaturu? Kako je funkcionirala cenzura tada i danas?
- Prvo, pogodilo me kad sam ‘91. postao manjina. Ja nikad neću biti protivnik nečega, ukoliko nije riječ o fašizmu. Kod nas me počelo smetati kako se vodi zemlja, kako se raspoređuju privilegije. Svi su me razočarali i pomalo počeli odlaziti iz mog sna. I vi sad pravite vic. Naravno da bi tu karikaturu malo tko htio objaviti, ali to je učinila Šuvarova ”Hrvatska ljevica”. Po mom mišljenju, iznijela je istinitu činjenicu da je već za Tuđmanove ere počeo povijesni revizionizam hrvatskog društva i svojevrsno koketiranje s ustaštvom. Što se cenzure tiče, Šuvar mi nikad nije vratio nijednu ponuđenu karikaturu, niti mi je mijenjao potpise. To se nije desilo ni u časopisu ”Prosvjeta”, a ni sada u ”Novostima”. Zamislite, nisam to doživio ni u ”Kerempuhu” ni u ostalim novinama u bivšoj Jugoslaviji. Objašnjenje je jednostavno: uvijek sam stajao iza stava u karikaturi, posebno u tretiranju fašizma i staljinizma. U tome smo, zajedno s narodom, bili svi na istoj liniji. Za one ostale nije me briga ni danas.
 
Danas se mnogima lako prišivaju etikete neprijatelja?
Dugo sebe nisam uspio definirati do kraja. Ja sam dositejevac, uvijek želim da ljudi pravednije, bolje, kulturnije i sigurnije žive, da budu pravednije tretirani u životu. Pa je ispalo da sam komunist. Nisam komunist. Znam da sam se divio Francuskoj revoluciji. Bio sam skojevac, bio sam kasnije i član Partije. Tokom godina nestalo je ono što je bilo za mene najprogresivnije u ljudskom društvu, pa od 1991. nisam više ni u jednoj partiji, čak ni u ”lijevoj”, premda sam oduvijek lijevih uvjerenja. Politika sve više postaje posao.
 
Kako u takvoj politici vidite položaj srpske manjine, osobito u svjetlu najnovije referendumske inicijative?
- Prvo, pogodilo me kad sam ‘91. postao manjina. Ja nikad neću biti protivnik nečega, ukoliko nije riječ o fašizmu. Kod nas me počelo smetati kako se vodi zemlja, kako se raspoređuju privilegije. Svi su me razočarali i pomalo počeli odlaziti iz mog sna. Od političara imponirao mi je Stipe Šuvar, najviše po svojoj političkoj dosljednosti. Odbio je sve Tuđmanove ponude da participira u vlasti devedesetih.
 
Nedosljednost, točnije licemjerje hrvatske politike u kojoj smo ”doma malo ustaše, a vani partizani” prikazali ste karikaturom iz 1999. u kojoj se predsjednik pita koju uniformu da obuče za svoje goste. Ta karikatura nije ni danas izgubila na aktualnosti. Što vas sada najviše ljuti?
- To da se hvalimo demokracijom, a nje nema, bar ne one efikasne. Nije demokracija samo kad možeš javno psovati vlast. Solženjicin je ranih devedesetih genijalno rekao da je suvremena demokracija u tome da 90 posto mediokriteta nadglasava deset posto genija! Od 1991. moje su karikature maksimalno oštre prema vodećim političarima, no nikakvih rezultata nema. I dalje praktički vlada centralizam, bar prema građanstvu. No da je država napredovala, kako je to narod očekivao, ljudi bi bili sretniji i zadovoljniji i ne bi tako loše sudili o političarima. A na kraju, što me najviše ljuti, može se redovno pratiti svakog petka na 14. stranici ”Novosti”, kao i na portalu Autograf.«
 
I tako zbori Borivoj Dovniković-Bordo u zagrebačkoj Dubravi i ugodno ćaska s Pupovčevom novinarkom u pizzeriji Paprika. I bez imalo stida ili srama hvali se kako je devedesetih nacrtao ”Francek-steina”, dakle u vrijeme srbočetničke agresije na Hrvatsku, on je hrvatskoga predsjednika proglasio „Franceksteinom“, i, dakako, nije mu se ništa dogodilo, ali i dalje ne voli Hrvatsku čiji nektar pije i siše već 69 godina. Što je na čast!
 

Pavao Blažević

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema domovini

 
 
Kako objasniti to izgaranje na terenu, to zalaganje i volju za pobjedom, za svoj narod i svoju domovinu?Razumjeti ili pojmiti može samo onaj tko to nosi u sebi, tko osjeća srcem i dušom taj uzvišeni osjećaj ,tako uzvišen da se daje i ono najvrjednije što čovjek može dati, a to je život!
http://www.newtimes.co.rw/sites/default/files/styles/mystyle/public/main/articles/2018/07/09/croatia_head_coach_zlatko_dalic_celebrates_after_beating_russia_in_quarter-finals_on_saturday._net_photo.jpg?itok=BH0dGdlO
Zlatko Dalić
 
Današnji materijalizirani svijet u trci za materijalnim dobrima izgubio je bogatstvo duhovnosti i unutarnjeg života. Razvojem tehnologije otuđenost je zavladala među ljudima! Manje se čitaju knjige, manje se radi na osobnoj duhovnosti i razumjevanju svijeta i života oko sebe, jer se svaki pojam može naći na internetskim tražilicama. Vjera kao moralno  i etičko  životno usmjerenje sve više uzmiče pred agresivnom materijalističkom financijskom internacionalom, koja ne priznaje nacionalne države, ne priznaje ništa nacionalno, te time ni domoljublje kao osjećaj povezanosti sa narodom i nacionalnom državom. A vlasti širom svijeta posjeduju masovne medije, TV i radio postaje, tisak, diskografiju, internetske portale i društvene mreže, preko kojih kontroliraju javno mišljenje. Preko medija šire se razne po društvo i nacionalne države pogubne ideologije od komunističke do rodne ideologije: pristalice i  sljednici takvih ideologija nikako ne mogu razumjeti ljubav prema domovini, takvu ljubav da pogineš za nju!
 
"Kada sam dolazio na čelo hrvatske reprezentacije, rekao sam da mi ne treba ništa jer kad su dečki mogli ići u rat, nama je najmanji dio odraditi ovaj dio kako treba. Danas, moji nekakvi dojmovi i osjećaji su takvi, kad stojim i slušam himnu za reprezentaciju",izjavio je izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić u Vukovaru, prisjećajući se svi onih koji su dali život za Hrvatsku.
https://direktno.hr/direkt/najeziti-se-rijetki-vjerovali-njega-ovom-izjavom-dalic-dokazao-da-prava-osoba-mjesto-izbornika-hrvat-128055
"Ma kako nije zasluženo! Moram čestitati našim dečkima i reći im, pa vi niste normalni!!!", rekao je Dalić i odmah odbacio priču o svojim zaslugama. "Ma nisam to ja napravio nego ovi dečki. To što su oni danas odigrali, to je fantazija! Kako su trčali, kako su se borili, ma to je stvarno za povijest! Hvala svima, tu u Moskvi, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, u cijelome svijetu. Neka se svi vesele, ovo je zaslužila naša Hrvatska", poručio je izbornik Dalić.
"Čestitam igračima, ali čestitam i navijačima. Bila je teška utakmica. Igrali smo za ove navijače, ljude u Hrvatskoj koji se svaki dan bore za egzistenciju svojih obitelji i preživljavaju, za branitelje, jer nemamo drugu državu osim ove. Kako god završi ovo SP, mi ćemo s ponosom nositi hrvatski dres,' izjavio je hrvatski izbornik za HRT nakon pobjede nad Nigerijom.
https://www.tportal.hr/sport/clanak/u-emotivnoj-izjavi-hrvatski-izbornik-sjetio-se-ljudi-koji-jedva-prezivljavaju-u-hrvatskoj-foto-20180616
 
Stoga kako razumjeti tako snažan osjećaj povezanosti s rodnim krajem, svojom zemljom, svojom domovinom, da jedan trener posvećuje pobjedu svom narodu, svojoj zemlji, da jedan nogometaš legne na zastavu i ljubi je, kao što je to učinio Šime Vrsaljko?Kako razumjeti da jedan svjetski trener koji govori strane jezike, govori pred cijelim svijetom svojim materinjim hrvatskim jezikom? "Možda nas niste očekivali u polufinalu. Dobili smo šansu da govorimo na hrvatskom jeziku, držimo do naše države, respektiramo naše suparnike, ali još više našu zemlju.”
https://www.dnevno.hr/sport/nogomet/dalic-pokazao-zube-englezima-novinari-ga-provocirali-jer-ne-govori-engleski-on-im-genijalno-odgovorio-1190682/
 
Upravo je vjera, kako je hrvatski izbornik više puta posvjedočio, jedna od stvari koja ga vodi u svakodnevnom životu. "Vjera mi daje snagu, uvijek imam krunicu u džepu i pomolim se prije utakmice. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim”, izjavio je tako u razgovoru za prilog Prilika tjednika Glas Koncila. “Cijeloga sam života vjernik, tako odgajam i svoju djecu. Svake nedjelje nastojim ići na euharistiju. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim. Meni i mojoj obitelji vjera je izuzetno bitna. Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu”, rekao je. “Kod mene je vjera stalna i sve što sam napravio u životu i svojoj karijeri mogu zahvaliti vjeri i dragom Bogu. Stalno ponavljam kako mogu biti prezadovoljan sa svime, kako se to kod mene razvijalo. Bez kvalitetne vjere i jednoga dobrog motiva to je teško ostvariti. Krunica je uvijek uz mene i kad osjetim taj neki trenutak, stavim ruku u džep, stisnem je i onda sve stvari budu lakše.”
https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/zlatko-dalic-hrvatska-argentina/
 
Naravno da te osjećaje ne može pojmiti jedan ateist, kojemu su strani vjera, Crkva i svećenstvo, jedan komunist, kojemu je svako izjašnjavanje nacionalne pripadnosti; nacionalizam, jedan Yugofil, koji nema nacionalne, ni vjerske pripadnosti nekom narodu, nego je prihvatio nepostojeću naciju Jugoslaven ili se smatra internacionalistom. Sve to ne mogu pojmiti ni hrvatske političke elite i njihovi prirepci koji debelo koriste sve blagodati stvaranja samostalne Republike Hrvatske. Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iz iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane i partizanštine, totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo još nije u stanju da racionalno valorizira pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego, još uvijek, im pristupa izrazito emocionalno. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo, otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.
 
Hrvatska je relativno mlada država sa svojom samostalnošću nešto više od dvadesetak godina i ogroman je uspjeh postigla hrvatska nogometna reprezentacija probivši se u finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. I ako i ne pobijedi u finalu i ne osvoji prvo mjesto, biti između dvije prve zemlje na svijetu, neopisivo je i nemjerljivo! Hrvatski nogometni reprezentativci proslavili su ime Hrvatske diljem svijeta, ponosni na svoju domovinu, svoj narod, svoju vjeru, svoj hrvatski jezik, svoju tradiciju i kulturu! Podigli su nacionalnu svijest, nacionalni ponos i vjeru u bolje mogućnosti hrvatskog čovjeka. Pobudili su vjeru da možemo i moramo konačno urediti Hrvatsku po mjeri hrvatskog čovjeka, hrvatskih branitelja i svih generacija, koje su za nju dale svoj život kroz povijest!
 

Lili Benčik

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba Dalića

 
 
“Tko je taj Dalić?”, pitali su se mnogi, znalci i amateri u nogometu. Tko ga je dovukao? Čije je on pijun? Bilo je mnogo nedoumica, sumnji, nepovjerenja, elemenata zavjere, predrasuda, nagađanja, dilema, nesporazuma, skepse i bojazni, u smislu plasmana naše nogometne reprezentacije na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Taj skroman, stručan, istinoljubiv, jednostavan, normalan, pošten, bogobojazan, samozatajan, samouvjeren, domoljuban i dragi čovjek je repku korak po korak doveo u Rusiju. Tamo je na isti način zajedno s “našim dečkima” došao u finale, kroz pravi boj, sa velikim znanjem, stručnim radom, dosad neviđenim umijećem upravljanja, živom voljom, beskonačnom hrabrošću, znojem lica svoga, međusobnim uvažavanjem i poštovanjem, silnom energijom koja je postala sinergija, nadljudskim naporima, velikom potporom cijelog hrvatskog naroda i drugih nacija diljem planeta.
https://images.performgroup.com/di/library/GOAL/77/ae/zlatko-dalic-croatia-world-cup-2018_32u24c858rwp1hjjdic6h58no.jpg?t=1991455468&quality=100
Mislim, kako nijednog igrača ne treba posebno izdvajati. Svi su jednako zaslužni za ovaj dosad neviđen uspjeh i ukupno postignuće. Konačno su postali pravi team. Iako, svaki ima svoje određeno mjesto na terenu, prema znanju i sposobnostima, svi se nadopunjuju, usklađuju, uskaču i pomažu jedan drugome, bez ikakve osobne kalkulacije, skretanja pažnje na sebe, izdvajanja, igranja za “zlatnu kopačku”, za najboljeg igrača općenito ili po funkciji u formaciji na terenu. Najveću zaslugu ima izbornik, koji ostaje nevidljiv, poput izvrsnog učitelja ili profesora u učionici, kad poput katalizatora usmjerava nastavni sat od uvoda do realizacije cilja. Dobio je izvrstan “materijal”, što je posložio, izbrusio, motivirao ih, “prikočio” zvijezde ili one koji su mislili da su zvijezde, obuzdao egomaniju, ohrabrio malodušne, unio smirenost, strpljivost, ljubav, obostrano uvažavanje, jednakost, zajedništvo, osvijestio pripadnost naciji i državi, razvijao poštovanje prema protivniku, implementirao žrtvovanje, osnažio samopouzdanje, iskoristio sve pozitivne elemente i postavke timskog rada, gdje se zna tko je za što odgovoran, tko koliko i čime doprinosi, pri čemu nije zapostavio osobnost i osobitost ijednog igrača.
 
Svega i svačega u liku i obliku izbornika smo se mi dosad nagledali i naslušali. Neki od njih su sami sebi bili dovoljni. Neki od njih ponašali su se poput Napoleona, Cezara, Aleksandra Velikog, Bude, oligarha, skorojevića, jedinog koji misli, govori, određuje, osuđuje i vlada. Uz veliku pompu, viku, buku, osobne hvalospjeve, nabildani ego, samodopadnost, samodostatnost, umišljenost, bahatost, neprimjerenost, primitivnost, bizantizam, osmanlijsku vjerodostojnost, lažno domoljublje, nezajažljivu pohlepnost… vladali su repkom i nogometom. Doveli su nas tamo gdje smo bili kad se pojavio “taj Dalić”, o kojemu nismo gotovo ništa znali, što najbolje govori o njemu i što je dosad svima pokazao. Takvih i njemu sličnih ima u nas u svim područjima rada i djelovanja, na svim razinama. Bilo bi dobro što prije te ljude izvući iz anonimnosti i umjesto brojnih uhljeba ih postaviti na određena radna mjesta i dužnosti.
 
Nije se u nogometu dogodilo nikakvo čudo, nego je došao Čovjek u obliku izbornika. Njegova djela govore. Ona slika kada ga njegov igrač ruši i s njim se valja po moskovskoj travi govori više od milijuna riječi. Svi oni su prijatelji, drugovi, sukreatori, znalci, “umjetnici” junaci, sinovi, očevi, supruzi, normalni ljudi, koji znaju svoj posao, igraju istinski nogomet sa srcem i dušom, izgaraju do posljednjeg atoma snage, ponosni su, odani dresu i broju koji nose, cijene i poštuju svakog protivnika, ponizno, sigurno, znalački, ustrajno i junački idu do samoga kraja. Bili ili ne bili prvi – zlatni, oni su se već odavno pozlatili, zahvaljujući svojem izborniku, Zlatku Daliću.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Utorak, 21/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1001 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević