Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Međunarodni kazneni sud uskoro će sve normalne ljude progoniti

 
 
Djelo Michela Schoojansa Skriveno lice UN-a Prema novoj svjetskoj vladi u izdanju Verbuma, Split, 2006., mi je poslužilo da pronađem sile skrivene iza Istanbulske konvencije i genezu i ciljeve  toga projekta uperenog protiv obitelji. Autor je belgijski isusovac rođen 1930. Predavao je teologiju i političku filozofiju na sveučilištu u brazilskom Sao Paolu. Član je uglednih organizacija u Vatikanu (Akademije papinske za društvene znanosti), Bruxellesu (Kraljevski institut za međunarodne odnose), Parizu (Institut za demografsku politiku), Washingtonu (Institut za istraživanje stanovništva). U knjizi on naglašava voluntarizam i konsenzualnost ljudskih prava danas, te da nitko više ne snosi odgovornost.
http://vignette4.wikia.nocookie.net/halofanon/images/6/6f/UNSC_navy.png/revision/latest?cb=20120126212727
Ni sami roditelji na Zapadu više ne moraju odgovarati za svoju djecu čija "nova prava" - posebno na seksualni užitak moraju biti oslobođena od svakog roditeljskoga prava na uplitanje. UN umjesto iskorjenjivanja nepismenosti, gladi, rata, bavi se eutanazijom, pobačajem, masovnom sterilizacijom stanovništva, homoseksualnošću itd. Odluke se u UN paratijelima donose konsenzusom, što u praksi znači prostom većinom. Nacionalna zakonodavstva se još opiru, ali su izložena pritiscima od diplomatskih, materijalnih do suptilnog podmićivanja da bi se nametnulo svim ljudima novu etiku propisanu sporazumima koji imaju snagu zakona, pa i naddržavnog zakona. Uz pomoć nekih nevladinih organizacija koje plivaju u obilju i koje su se organizirale kao stalni forumi, pravo nacija pomalo gubi na sadržaju, a politička se moć tih suverenih nacija svodi na bijedni ostatak.
 
Međunarodni kazneni sud mogao bi progoniti protivnike pobačaja, eutanazije, homoseksualnih prava; prema famoznoj Deklaraciji o braniteljima novih prava, čl. 9. oni koji se opiru tim pravima mogu i trebaju biti gonjeni (čak i države?!), čl. 12! OECD (organizacija za ekonomski razvoj) po sporazumu MAI gazi prava suverenih država i ljudi u korist investitora. Postavimo li kao načelo da društvo općenito, posebice političko društvo mora biti doktrinarno potpuno tolerantno, dakle ravnodušno prema svim pitanjima koja se tiču istine, dobra, zla itd., to isto društvo postaje potpuno nesposobno reći što su ljudska prava. Više nema smjernica budući više nema temelja; više nema zabrana jer nema više ničega što se može prekršiti, više nema propisa jer nema više dužnosti - to je nepoštovanje čovjeka i najkraći put do džungle.
 
UN je u Pekingu i New Yorku gurao:
a). gender (rod) tj. da su razlike muško ženske tobože samo plod kulturalni
b) svatko može birati svoj spol, ili ga mijenjati operacijom (od 2006. godine HZZO snosi troškove hormonalne pripreme i operacije!, op. T.T.). U to su uključeni i "pravo" homoseksualnih brakova na usvajanje djece, obvezatan seksualni odgoj adolescenata u perspektivi roda (Jok Jokiću, op. T.T.), seksualna sloboda bez nadzora roditelja.
Protokol 12. ožujka 1999. predviđa kazneni progon u slučaju teškoga ili sustavnoga povrjeđivanja prava žena.
 
Ono za što su istinski zainteresirane siromašne države jest pravo na hranu, vodu, školu, zdravstvo, posao, dostojnu starost, osobnu sigurnost, krov nad glavom - njih ne zanimaju prava transseksualnih osoba, tj. nova ljudska prava kojima je jedini cilj zatiranje obitelji i depopulacija, te jača ovisnost država o velikom kapitalu. Talijanski državnik Romano Prodi kazao je da je "model europske integracije... izvor kojim se treba koristiti za upravljanje svijetom". Je li baš tako?
U anglosaksonskim zemljama "common law" ostavlja mnogo prostora subjektivnoj interpretaciji sudaca i njihovoj procjeni, tako da presedan može postati zakon!
 
Birokracija UN-a i EU-a u ime međunarodnog pravnog poretka provodi anonimni liberalni totalitarizam bez lica. Regionalizam i separatizam dodatno jačaju naddržavu! Međunarodna država može po Kelsenu, pravniku koji je "otac" tog pravnog Frankensteina, nametnuti obveze ili zabrane koje se tiču bilo kojeg područja (znanost, tehnika, ekonomija, monetarna polotika, biomedicina). S druge strane pojedinac može činiti sve što poželi, u to se država ne miješa (Hobbesov model?).
 
UN postaje stroj za nadziranje života, čak je riječ majčinstvo izbačena iz konačnog dokumenta Pekinške konferencije 1995. godine (vidi str. 190., 191.). Evo što je ustanovio Francuski komitet u "Barometru zdravlja mladih", 24. XI. 1998.
1) sve veća krhkost djece iz obitelji s jednim roditeljem ili iz nanovo sklopljenih obitelji
2) to utječe i na zdravlje mladih. Dr. Benchetrit tvrdi "djeca koja su pogođena pretilošću često su sama, bez brata i sestre i proizlaze iz razrušenih obiteljskih zajednica gdje je povećan indeks narkomanije, alkoholizma, nasilja!
 
Gary Becker, dobitnik Nobela za ekonomiju, dokazao je korelaciju između uloge obitelji i oblikovanja ljudskoga kapitala. Becker je mjerio cijenu razvoda, cijenu i trošak djeteta. Dokazao je da ljudski kapital nosi 80 posto bogatstva moderne nacije. On još tvrdi da 30 posto BDP-a dolazi posljedično od rada majki koje potiču i odgajaju svoju djecu! Schoojans iznosi da UN želi uništiti obiteljske institucije.
Pariški ekonomist Lacaillon dokazuje da je porezna politika nepravedna prema obitelji, koja je zapravo tvorac i jamac budućnosti!
Obitelj je ključ blagostanja i sreće kako obitelji tako i čovječanstva.
Nakon metamorfoze UN-a Crkva izgleda danas kao jedina institucija koja u sebi nosi shvaćanje čovjeka u skladu s demokratskim poretkom. Schoojans tvrdi da je već počeo novi i opći rat protiv čovjeka.
 
POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EU-a
 
čl. 1. svatko ima pravo na život (osim zametka, op. T.T.)
čl. 2. nitko ne može biti osuđen na smrt ili pogubljen (čak niti za terorizam i krajnje podmukla i nečovječna djela op. T.T.)
čl. 13. umjetnost i znanstvena istraživanja su slobodni. Poštuje se akademska sloboda (bioetički dvojbeni postupci i raspirivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje te iskazivanje moralno neprihvatljivih stavova također?, op. T.T.)
čl. 23. jednakost muškaraca i žena...
Dobro je što ovaj članak štiti žene jer mnogi poslodavci uzimaju radije muške zaposlenike, jer žene radi trudnoće, bolesti djeteta i sl. uzimaju bolovanja, a i političke stranke imaju nedovoljno ženskih kandidata.
S druge strane postoje zanimanja koje fizički, psihološki i fiziološki više odgovaraju muškarcima (policajac, vojnik, građevinski radnik, pomorac, mehaničar, rudar), tj. ženama (medicinska sestra, teta u vrtiću, krojačica, florist); kvote su u takvim slučajevima diskriminacija, makar pozitivna.
Članak 32. koji zabranjuje rad maloljetnika ima smisla u bogatoj zajednici poput EU-a, ali onemogućuje pedagoški postupak samoostvarivanja i uključivanja u društvo ovisnika, prijestupnika i psihičkih bolesnika putem radne terapije u smislu ozdravljenja i sazrijevanja.
 

Teo Trostmann

Neka političari napokon prestanu lagati

 
 
“Nema više političkih giganata”, rekla je između ostaloga u jednoj emisiji na TV-u bivša predsjednic Hrvatske Jadranka Kosor. Istina giganata nema, ali ima poštenih, obrazovanih, pametnih i sposobnih ljudi, u svakoj političkoj stranci i među nezavisnima, koji bi željeli učiniti nešto dobro, nužno potrebno za državu i svakog pojedinca. Nažalost, nema ih dovoljno i nisu u mogućnosti izaći na površinu, suprotstaviti se onima u vlasti koji su sami sebi cilj i svrha, od početka svojeg političkog djelovanja, uspona, dolaska na vlast i grčevite borbe za ostanak i opstanak na vlasti i pri vlasti. Svakodnevno smo svjedoci takve borbe u obliku principijelnih i neprincipijelnih koalicija, predizbornih i izbornih, podmetanja, pljuvanja, prepucavanja, različitih spinova, PR uradaka, alternativnih činjenica i fake newsa (medijskoja smeća).  
https://www.smileselectdental.com/smile-select-offers/teeth-whitening/images/girl.png
Osamostaljivanjem, usustavljivanjem, međunarodnim priznanjem, vještom strategijom i hrabrom obranom okupiranog teritorija, uspostavom cjelovitosti Hrvatske, ulaskom u međunarodne asocijacije i EU, zajedništvom, strjemljenjem k demokraciji, pravnoj jednakosti, jednakim mogućnostima svakog pojedinca, vjerovanjem u sebe, potencijale zemlje i onima koji tom zemljom upravljaju, stvarao se ponos i nastao osmijeh na mnogim licima žitelja Lijepe naše. U godinama iza nas, osmijeh i ponos malo pomalo su se topili i nestajali u mnogih građana, od istoka do zapada, od juga do sjevera, u svim dijelovima naše države, naročito u onima iz kojih su se mladi obrazovani ljudi počeli u velikom broju iseljavati. Multidisciplinarna istraživanja i analize pokazuju i potvrđuju hipotezu da se mladi ljudi, najviše stručnjaci i eksperti iseljavaju, jer nisu zadovoljni politikom, bez obzira koja je politička opcija na vlasti. Manje više svi političari postaju jedni drugima nalik, političke stranke s dijametralno suprotnih polova, postaju sve sličnije. Ponekad ne znaš tko je pozicija, a tko opozicija. Osobni, privatni, čisto utilitarni interesi i ciljevi su u pitanju, kod većine, naročito kod  stranačkih “prebjega” i nekih “manjinaca”. Od silnih nerealnih i realnih obećanja u svim kampanjama, malo je toga realizirano, odnosno za malo toga se pokazuje volja kad se dođe na vlast. Prevladava strah od gubljenja glasova birača, te se poduzimaju razne popularne akcije i mjere, što je ustvari puko varanje, zavaravanje, samozavaravanje, zamgljivanje i puštanje dimnih signala, s brijega na brijeg. Međutim, taj dim što je svaki dan sve crniji i otrovniji, širi se na sve strane, do mora i gora, u doline i na planine, truje narod i prisiljava ga da napušta djedovska ognjišta, prodaje imovinu u bescijenje i odlazi u tuđinu, tražeći bolji život, za sebe i svoju djecu. Uzalud smo obnavljali ratom porušene kuće, zgarišta, njive zarasle u korov, vinograde pretvorene u šikaru, opustošene okućnice i čistili zagađene rijeke i potoke, u koje su se vratile rijetke i jedinstvene vrste riba i rakova. Nitko to naše bogatstvo ne će paliti i rušiti. Samo od sebe i od pustoši oko sebe, u kojoj nema čovjeka će uskoro propasti. Bez paljena postat ćemo “spaljena” zemlja, prazna i pusta.
 
Ne treba tražiti posebne krivce za to. Krivi smo svi mi, naše fatalističko ponašanje, opća apatija, nacionalna depresija i “baš me briga politika”, što se pokazuje ne zainteresiranošću, ne iskazivanjem potreba (primarnih i sekundarnih), pomanjkanjem svijesti homo politicusa, bez ikakve intrizične motivacije i prihvaćanju svega što nam se nameće od domaćih i stranih Gazda. Znakovitom šutnjom, neizlaskom na izbore, političkoj i društvenoj neaktivnosti, bježanju od građanske odgovornosti i općom letargijom dopuštamo da istaknuti pojedinci, osrednnih sposobnosti, arivističkih namjera, velikih apetita, puni oholosti, nabildanog egoizma nezajažljive potrebe za materijalnim bogatstvom i moći, provode svoju volju, nad pojedincima, skupinama, narodom i državom, u koje se  svojom čašću godinama zaklinju. Kaj god!
 
Kad smo već kod zaklinjanja i prisega, ima nešto čudno u tome. Neki “državnici” su namjerno ili nenamjerno ispuštali neke ustavom propisane riječi prisege, a drugi su pak dodavali neke nove, po svojem nahođenju. Time kao i u mnogo čemu drugome sustavno i definitivno smo pokazali i dokazali da su nama ustav i zakoni mrtvo slovo na papiru, mudro napisano i usustavljeno tako da najviše odgovara državotvornoj stranci, poput izbornog zakona, gdje se jedna izborna jedinica prostire od Sigeta u Novom Zagrebu do Novog Vinodolskog. Sve su vlade obećavale kako će se napraviti reforma izbornog zakona, što je nužna potreba za promjene ostalih zakona. Od svega toga ništa, baš kao i od ostalih reformi. Ta pismena i nužno potrebna pravila za ustrojstvo i postojanje pravne države vrijede samo za one na kojima vlast trenira strogoću.
 
Love se, privode, zatvaraju i kažnjavaju mali lopovi, sitni šverceri s Hrelića, kokošari, starice koje prodaju povrće i cvijeće sa svoje okućnice, na klupama pojedinih kvartova novog Zagreba, žene što uz autocestu prodaju sir, vrganje, med, prostitutke s kolodvora i ispred motela na periferiji, dok “velike ribe” svih mogućih profila, kad su uhvaćene s rukama u pekmezu, nekim čudom nisu osuđene, jer se dogodio propust u cijeloj proceduri od uhićenja do izricanje presude, koja je bila evidentna. Stvar ide iz početka i često ode u zastaru ili se stručno konstatira nakon duljevremenske pauze, kad se sve već zaboravi, da je optužnica bila neutemeljena i da su dokazi nepotpuni. To je totalno podcjenjivanje naroda. Nismo mi amorfna masa, koju će se oblikovati po potrebi, lagati joj, varati je, obmanjivati i žedne veslati preko vode.
 
Puno se toga lošeg, negativnog, krivog, kaznenog, neprimjerenog, prljavog, nazadnog, dogmatskog, nedemokratskog, pragmatičnog, nedomoljubnog, antihrvatskog, grabežljivog, nevjerodostojnog i sramotnog godinama nakupilo. Uglavnom se sve to guralo pod tepih. Prijeti nam eksplozija i implozija od nagomilanog fizičkog i društvenog smeća, u svim područjima i segmentima na svim razinama. Svjesni su toga neki državni dužnosnici, baš kao i svoje nemoći da nešto dobro i pozitivno naprave, te si spremaju odstupnicu na drugim odredištima i na međunarodnim funkcijama. takvih je malo. Ništa bitno se ne će dogoditi njihovim odlaskom. Ovdje će se “stvoriti” neki novi lideri, sasvim svejedno na kojem polu ili u centru. Zapravo takve podjele više nema i bude sve manje moguća.
 
Vraćamo se pomalo k jednoumlju, što je ustvari nemoguće. Međutim, da se to ipak dogodi, nestat će platforma za političko prepucavanje. Signali s brda ne će imati nikakvu svrhu niti težinu. Mogli bi formirati kolektivno tijelo za upravljanje državom, u kojem bi bili svi oni u koje su sumnjalo za neka nezakonita djela, prijevare i pronevjere, a oni su proglašeni nevinima. Ne bi ih trebali tražiti, jer takvi već postoje na liderskim mjestima i direktno ili indirektno vladaju narodom, koji misli da konzumira demokraciju i državom koja slovi kao samostalna, neovisna i demokratska. To su uglavnom kadrovi iz bivše države, koji su tamo stasali, odgajali se, brzopotezno obrazovali i kalili za jednoumlje, bratstvo, jedinstvo i partijsko zajedništvo, gdje sinergijom svladavaju sve ugroze, naročito unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Njihovo djelovanje, odgoj i politička edukacija se vidi, čuje i osjeća u nekih, relativno mladih kadrova, osoba koje ne bi trebale imati nikakvih repova iz prošlosti, nikakvih predrasuda i “špranci” ponašanja, odlučivanja i vladanja. Te i takve osobe se osjećaju dužne  svojim mentorima i Pigmalionima, te sprovode njihovu politku, bez obzira na potrebe društva i pojedinca 2018. godine, što se najbolje vidi u vrludanju, čestom mijenjanju odluka, stavova i djelovanja, a očituje se neučinkovitom, površnom, neprincipijelnom, osobnom utilitarnom politkom, koja svađa, dijeli, osiromašuje i unesrećuje cijeli hrvatski narod.
 
Kad će tome već jednom doći kraj? Kad će prestati ovo mrcvarenje? Kad će se vratiti osmijeh na lica djece, mladih? Onda kad njihovi roditelji ne će brinuti kako se od mizerne plaće do plaće prehraniti, kako opstati i kako ne otići. Ne nazire se početak takvog početka. Za to nam ne trebaju nikakvi giganti, pa niti politički. Najprije bi trebali prestati lagati, na svim razinama, na svim mjestima i funkcijama, od djeteta u vrtiću do predsjednika države i vlade.
 
Ne moramo se voljeti, ali pokušajmo se prestati mrziti, biti ljubomorni i jalni jedni na druge. Zaboravimo tko je kome, kada i gdje napakostio, tko je koga ismijavao, tko je kome podmetnuo nogu, tko je koga preskočio, tko je koga ostavio, tko je bio, je ili bude negdje glavni. Umjesto toga budimo odgovorni, svaki na svojem random mjestu i u svojem domu. Stvorimo pozitivno, humano, motivacijsko, integracijsko i inkluzivno okružje, u koje će ljudi htjeti dolaziti, u njemu živjeti, stvarati i relizirati se, dolaziti, u kojem ća se djeca rađati, bez ikakvih materijalnih poticaja, u kojem će jedni poštovati, uvažavati i cijeniti druge, pomagati se i veseliti se sreći i uspjehu drugoga i drukčijega, brata, susjeda, prijatelja, druga i kolege.
 

Ankica Benček

Zajedništvom na desnici protiv nedomoljubne Vlade

 
 
Hrvatska vanjska politika ne vodi suverenističku politiku. Potezi koje vuče Vlada samo su neuvjerljivi pokušaji stvaranja slike o brizi za nacionalne interese. Vlada danas nema čak niti jasan stav o rehabilitaciji četništva u Srbiji za kojeg se nedvosmisleno može reći da spada među najgore zločinačke ideologije nastale u vrijeme drugog svjetskog rata. Ratifikacijom Istanbulske konvencije Vlada je pokazala da ne može voditi Hrvatsku kao suverenu državu koja sama može odlučivati u kojem će se smjeru razvijati već kao idološka kolonija prihvaća dokumente koji štete hrvatskoj kulturi i vrijednostima. Stoga smatramo da Hrvatskoj nužno treba zajedništvo svih vjerodostojnih snaga na desnici koje će jasno artikulirati politiku Republike Hrvatske kao suverene države! Hrast kao politička stranka jednako tako poziva na zajedništvo i u dvije inicijative za skupljanje potpisa za pokretanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije i promjenu izbornog sustava. Pozivamo svu demokršćansku i domoljubnu Hrvatsku da ne upadnemo u zamke koje nam podmeću kako bi nas zavadili. Samo sa zajedništvom možemo napraviti pravi posao!
https://uimeobitelji.net/wp-content/uploads/2016/06/Zeljka-Markic-DSC_7739-580x387.jpg
Željka Markić
 
Hrast daje svesrdnu podršku građanskoj inicijativi „Istina o Istanbulskoj“ kako bi se na referendumu otkazala Istanbulska konvencija. Niti u jednoj zemlji koja je tu konvenciju ratificirala nije se smanjilo nasilje nad ženama, čak se u nekim značajno povećalo. Dakle, jasno je da se tu radi o konvenciji koja želi mijenjati hrvatsku kulturu, tradiciju i vrijednosni sustav. Zato je jako važno da je građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ okupila tako velik broj ljudi i udruga, jako nam je drago da su se u tu referendumsku inicijativu uključili i branitelji i udovice branitelja, koji su bili inicijatori i organizatori velikih skupova u Zagrebu i Splitu.
 
Rasprava o Istanbulskoj konvenciji značajno je utjecala i na političku situaciju. Vidimo da se popularnost stranaka u proteklim mjesecima značajno promijenila. Primjerice, rejting HDZ-a je u proteklim mjesecima pao za 7-8 posto u čemu sigurno značajnu ulogu ima Istanbulska konvencija. Očito je upravo ova tema najutjecajniji čimbenik u ostvarivanju cilja, a to je da u Saboru dobijemo predstavnike koji će zastupati vrijednosti koje temeljno određuju hrvatski narod. Zato pozivamo sve koji to žele da se zajedno angažiramo oko skupljanja potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije.
 
Hrast svakako podržava i želju za promjenom izbornog zakona. Nužno su nam potrebne promjene u tom zakonu. Hrast je spreman doprinijeti tim promjenama svojim prijedlozima kako bi te promjene bile što učinkovitije i kako bi nam izborni zakon bio što pravedniji. I u ovoj temi pozivamo na zajedništvo. Najbolje bi bilo da se svi, nakon što zajedno skupimo potpise za otkazivanje Istanbulske konvencije koja je sad vruća tema u javnosti, posvetimo temi promjene izbornog zakona.
 

HRAST

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1361 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević