Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Ni s od sučeljavanja, bio je to reality višeboj

 
 
Ono što se na Hateveju zbivalo u utorak 17. prosinca 2019. od 21 sata pa nadalje pod naslovom „Sučeljavanje predsjedničkih kandidata“ toga jednostavno nije bilo, već se radilo o nekakvom reality višeboju. Uostalom kandidati nisu ni stajali sučelice, već jedan do drugoga pošlihtani abecednim redom iza govornica. Možda bi se moglo, šahovskim rječnikom, reći kako se radilo o simultanci Predsjednice s deset izazivača. Ili o nastupu jednog „performera“ u društvu deset bilmeza. Na hrvatskom: sučeljavanje će se moći dogoditi u drugom krugu, kad ih ostane dvoje/ica. Što su gledatelji mogli doznati o kandidatima, a navodno ih je oko 700 tisuća gledalo „sučeljavanje“, dakle nešto što se nije dogodilo, nejasno je. Svejedno mnogi analitičar i naročito stručnjaci za odnose s javnošću, ustvari za manipuliranje njome, odmah su procijenili tko je prošao dobro, a tko loše, a neki čak tvrde kao će taj „cirkus“ značajno utjecati na rezultate izbora.
https://image.freepik.com/free-vector/political-debates-illustration_9041-73.jpg
Gledatelji su, površno, upoznali kandidata Nedjeljka  Babića i Dejana Kovača u čijim istupima su možda najviše uživali Ante, Antiše, Tune… naročito kao An-tun-tuni. Katarina Peović je kod ostarjelih „ultraša“ izazvala nostalgiju za Frakcijom crvene armije (RAF) i Crvenim brigadama, pa tamo sve do Oktobarske. Kako više nema radničke klase ona bi vjerojatno robote natjerala na „tajkune i bankare“, a njih je ovdje manje od stotinjak pa bi onda i ostali, kako je i red, došli na red. Ostali su javnosti uglavnom poznati i bez tog „sučeljavanja: Nas trosatni reality ne će zanimati već pojava redatelja dokumentaraca Darija Juričana koji se predstavlja kao „Milan Bandić“. Izgleda da se nije uspio civilno „prekrstiti“, zasad, pa ćemo u nastavku pretpostavljati, radno, kako se on predstavlja kao „Napoleon“. Nekada su takvu osobu koju bi duboko ušla u tuđi lik, Napoleon je, mislim, bio najpopularniji, vodili u jednu ustanovu na zapadnom dijelu grada kako bi ga razuvjerili. Po uspješnom razuvjeravanju vraćao se doma, a o neuspjehu bolje ne pisati. Dakle dotični filmaš Juričan (neostvareni „Bandić“ zasad) se kandidirao za predsjednika države i od svega napravio odvratni performans.
 
Odmah o „performansima“, načelno. Čim vidim, čujem kako se nekakav umjetnik, bilo koje umjetnosti, odao performansima, žao mi ga. Tolika volja, talenta niotkuda, a sve već napisano, narisano, komponirano, snimljeno… prije. Izlaz je performans, od onih „blagih“ đpđut pišanja na javnom mjestu, do javnog rezanja „požiraka“ (žila). To je moj „performans“ o performansima. Već sam film držim daleko više industrijom, propagandom, „montažom“ virtualnog kako bi se dobilo „stvarno“…, a onda je valjda jasno koliko držim do filmaševa performansa.
 
Ali nije to sve - Juričanov performans je - plagijat. U „regionu“ je taj film već odigran, u Srbiji prije nekoliko godina. Odigrao ga Ljubiša Preletačević-Beli, mislim za Vučića, ali nevažno za koga. Pojava tog „Napoleona“ među kandidatima svakako nije ono najgore. Još gore je što ga je nahvalila cijela medija, brojni noćni kljucači i pipkari po internetu, a naročito gurui odnosa s javnošću i soj analitičara (macani, mamićke, relkovići…) amorfna skupina manipulatora. Odvratno, a radi se o tomu da se bitna funkcija, njena uloga, smisao, izbor… potpuno liši svakoga smisla. A ona je simbol države. To je ta igra. Ukoliko bi ovakav (sličan) izbor predsjednika države opstao treba ga u cijelosti prepustiti DIP-u. Neka obavi najprije kandidaturu, izabere kandidate, kao za reality Farmu, onu televizijsku, a zatim i izbor, ali sve iza strogo zatvorenih vrata, i za, i iza, izabranoga - pusti dim. Kad sam već kod „Napoleonog“ plagijata performansa, ništa ni od toga. Pravi je izveo onaj koji je „skupio“ jedan potpis, svoj, i prijavio kandidaturu. Sam svoj kandidat, sam svoj glasač, sam svoj predsjednik - to se zove jedan fini kulturni performans.
 

Mato Dretvić Filakov

Zoran Milanović se slabo snalazi u civiliziranoj komunikaciji

 
 
Koliko god klišej što ga je HTV primijenio u predstavljanju predsjedničkih kandidata bio apsurdan, stupidan i diletantski, javnost je ipak imala prigodu vidjeti kako se tko od njih snalazi (u zadatom okviru omeđenom stereotipnim pitanjima i vremenom koje su imali na raspolaganju za odgovore). Po jednoj od poznatih definicija, inteligencija podrazumijeva mogućnost snalaženja u novim i nepredviđenim okolnostima. Ovdje, naravno, nije bilo ničega novoga niti nepredvidljivog, ali ne može se zanemariti činjenica da je široko gledateljstvo ipak moglo vidjeti kako se u zadanim okolnostima snalaze oni koji pretendiraju na mjesto predsjednika države. Najkraće rečeno, aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Miroslav Škoro i Anto Đapić i u takvim su okolnostima uspjeli koliko-toliko zaokružiti neki svoj stav i program i prezentirati ga javnosti u temeljnim crtama. I to pristojno i dostojanstveno, odolijevajući agresiji anarhista i radikalnih ljevičara koji su opet pokazali svoje pravo lice.
https://www.hrt.hr/media/tt_news/predstavljanje_programa_frame_10541.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg
Zoran Milanović je očito bio zbunjen, jer čovjek se slabo snalazi u civiliziranoj komunikaciji. Njemu treba fajt, ulični obračun, svađa, kafanska atmosfera i u takvom miljeu najbolje funkcionira. Ili da mu se dopusti monolog. Vidno nervozan, na momente i konsterniran, podsjećao je na uhićenika koji očekuje kako će ga svaki čas izvesti pred porotu.
Mislav Kolakušić nastavio je sa svojim dociranjem s visine i bahato, poput nekog alfa mužjaka koji sve zna i sve može, što je na trenutke bilo groteskno, ali ne i neobično, s obzirom na sve što smo od njega posljednjih godina slušali.
Dejan Kovač je bio (blago rečeno) zbunjen i čini se da mu Đapićevi savjeti prije početka emisije nisu pomogli. Čovjek ne zna ni što zastupa, donekle zna što ne će - ali ne i što hoće. Trema, naravno, nije izgovor, jer onaj tko se plaši kamere i susreta s javnošću nema što tražiti u politici, a pogotovu u predsjedničkoj utrci.
Nedjeljko Babić predstavio se kao čudotvorac koji ima rješenje za sve, u čemu mu može parirati jedino Mislav Kolakušić. Jeftina demagogija, još jeftiniji populizam. Točka.
Ivan Pernar je naravno, u svome anarhističkom stilu lutao bespućima svoje iščašene mašte i u bunilu nastojao radikalnom retorikom nadomjestiti i prikriti to bauljanje koje ne vodi nikuda. Bilo je poprilično tragikomično kad je pozvao sve glasače koji su na prošlim predsjedničkim izborima dali glas Viliboru Sinčiću (jer očito priželjkuje takav postotak), ali to mu je u odnosu na sve drugo najmanji gaf. Sve srušiti - a onda ćemo već nešto smisliti, to je otprilike koncepcija na koju mogu nasjesti samo oni koji ne vide dalje od vlastitog nosa.
Dalija Orešković je još jednom dokazala kako je jedina njezina opsesija aktualna predsjednica prema kojoj je teško obuzdavala otvorenu mržnju (sijevala joj je iz očiju), a njezina svjetonazorska lutanja - od "vjernice" do radikalnih neoliberalnih stavova - bila su vrlo zabavna i još jednom dokazala da gospođa nema nikakvu koncepciju, osim što se kao pijana plota drži tobožnje "borbe protiv korupcije". To što je prije debate (u holu izvan studija) pružila ruku Kolindi Grabar-Kitarović bila je čista gluma i poza za javnost. Pokondirena tikva - iznutra prazna.
 
"Šećer za kraj" (rekli bi neki). Predsjednička kandidatkinja Radničke fronte, Katarina Peović, velika obožavateljica mega-zločinca i pedofila Josipa Broza Tita, samo što nije grizla oko sebe. Baš onako kako priliči boljševicima koji bi pobili "u ime naroda" i njegove "svijetle budućnosti" sve što im stoji na putu. Već viđeno, rekli bismo, i to može čuditi samo neupućene. Ona bi Hrvatsku uredila tako što bi je ukinula - to je u najkraćim crtama njezin program.
Sve u svemu, ovoga puta su "desničari" i "konzervativci" održali lekciju iz pristojne komunikacije predstavnicima anarhista, kvaziliberala i ratnički raspoloženih neokomunista koji se kriju iza radnika i borbe za njihova prava. Debate, dakle, ipak služe nečemu.
 

Zlatko Pinter

Što se to događa s Hrvatima?

 
 
Koncertima Lepe Brene u prepunoj Areni Zagreb, u dva dana povrijeđene su i poništene sve hrvatske žrtve za slobodnu Hrvatsku! Sramotno!
Sramotno! Sramotno! Sramotno!
Gdje si Hrvatska?
Gdje ste domoljubi Hrvati?
Gdje ste Udruge hrvatskih branitelja?
Gdje ste dragovoljci Domovinskog rata koji ste sa krunicom branili Hrvatsku, a dopuštate veličanje Jugoslavije u vrijeme Došašća? Zar se usred Zagreba može nekažnjeno mahati zastavom sa crvenom zvijezdom, zastavom države koja ne postoji? Gdje ste vjernici katolici, da niste digli glas na ovo očito blaćenje Došašća? Gdje su tih 86,23 posto katolika koliko nas ima po zadnjem popisu stanovništva! Zar se nitko od 3.903.551 nije oglasio? Je nekoliko njih, na prste bi ih se moglo izbrojiti!
https://www.kurir.rs/data/images/2018/04/17/08/1462483_screenshot-1_ls.jpg
Što se to događa s Hrvatima? Gdje su saborski zastupnici, političari, stranački prvaci, kandidati za predsjednika RH? Kakav smo mi narod koji tako sam sebe izdaje? Nemam riječi kojima bi opisala svoje ogorčenje, svoju tugu i bol! Čemu hrvatske žrtve, čemu patnja i bol ucviljenih majki, žena, očeva, braće i sestara koje još traže svoju djecu, muževe, braće i sestre? Čemu 15.840 poginulih hrvatskih branitelja, teško ranjenih 30.520 osoba, a među civilima je ranjeno 12 posto djece, 7263 ubijena civila, a za još više od 800 se traga? Čemu 143 masovne grobnice? Najviše ih se nalazi u Vukovarsko-srijemskoj  i Sisačko-moslavačkoj županiji, a još se 1009 osoba vodi kao nestale, od čega samo na području Sisačko-moslavačke županije njih 236. Čemu 402 poginule djece u velikosrpskoj četničkoj agresiji? Čemu silna razaranja hrvatskih sela i gradova, porušenih crkava, škola, bolnica, obiteljskih kuća, uništenih gospodarskih i kulturnih objekata? Čemu je srušeno 17 bolnica, 1450 crkava i samostana, 200.000 stambenih objekata, a s okupiranog teritorija protjerano 260.000 Hrvata? Čemu patnje 30.000 ljudi zatvorenih u srpske koncentracijske logore, među kojima je od batina i mučenja 3000 njih ubijeno? Čemu? Da bi u vrijeme Došašća u glavnom gradu Hrvatske pjevala osoba koja je podržavala četnike, koji su ubijali i razarali Hrvatsku?
 
Tko su tih 30-ak tisuća ljudi koji su ispunili zagrebačku Arenu?Jesu li oni Hrvati, što li su? "Jugosloveni" ne mogu biti, ne postoje, nema države Jugoslavije na karti svjetskih država! Fantomska država koja je stvorena i propala, ogrezla u krvi! Ali to nimalo ne smeta fanatičnim umovima onih koji su bili u Areni! Strašno! Neljudski i nekršćanski pred Božić! Kakva je to vlast koja dopušta nastup u glavnom gradu Hrvatske simpatizerki četničkog pokreta u vrijeme Došašća? Eto kakva! A i njezine kolegice, koje su plakale 1991. godine..., sjećate li se Tereze Kesovije? Ili Sanje Doležal? Pa to je omalovažavanje, ponižavanje i vrijeđanje hrvatskog naroda!
 
Vladajuće baš briga kako se hrvatski narod osjeća!Baš njih briga kako se osjećaju hrvatske majke, čiji sinovi su dali svoj život za slobodnu  Hrvatsku, u kojoj oni sada uživaju sve privilegije, zahvaljujući njihovoj žrtvi! Baš vladajući na to misle, njima treba samo glas naroda na izborima da ih  održi na vlasti! Ovo je namjerna provokacija sa svrhom poniženja hrvatskih branitelja i cijelog hrvatskog naroda! Srpski mediji likuju!
 
Dovoljno je pogledati naslove
 
"Lepa Brena izazvala delirijum u Hrvatskoj: Puna Arena peva 'Jugoslovenku'"! "Lepa Brena razgalila Zagreb!" Hipotetički ako zanemarimo političku i ljudsku komponentu nastupa Lepe Brene i suglasimo se da pjesma nema granica, da svatko može nastupati, da svatko može prema svom izboru odlaziti na koncerte, zašto to pravo nije univerzalno za sve pjevače? Zašto postoje dvostruki kriteriji, pa Lepa Brena može gostovati u Zagrebu, publika može birati hoće li ići na koncert ili ne, a Marko Perković Thompson ne može pjevati u svojoj zemlji i njegova publika nema pravo izbora? Otvorena diskriminacija!
 
Vladajući će izjaviti da se oni ne miješaju u svijet estrade, a zašto se onda miješaju kada treba nastupati M. P.Thompson? Puljski gradonačelnik Boris Miletić i predsjednik IDS-a, čovjek koji sebe smatra liberalom, 2008. godine je zabranio Thompsonu nastup u puljskoj Areni uz objašnjenje “Ne mogu podržati veličanje ustaštva, ksenofobije i netolerancije prema nacionalnim manjinama. Stoga, Thompson nema što tražiti u Puli”. Godine 2011. Thompsonu je Miletić ponovno odbio zahtjev za nastupom u Puli. Slično je izjavio i Ivan Jakovčić “Treba donijeti zakone koji zabranjuju sve vezano uz ustaški režim! To što radi Thompson je veliko zlo! A ja mu poručujem: Nisi pjevao u Areni, bogami ni ne ćeš!” Ali zato Borisu  Miletiću i Ivanu Jakovčiću nije smetao Momčilo Bajagić Bajaga, koji je isto kao Lepa Brena "pevao" četnicima, on može nastupati u puljskoj Areni! I ne samo u puljskoj Areni, nego, evo i bombastičnog naslova "Legendarni Bajaga glavna zvijezda Božića u Labinu", u petak 20. prosinca 2019. godine? http://www.radiolabin.hr/news_details.php?id=16452Glavna zvijezda Božića? Pjevač koji je pjevao četnicima u Kninu? ‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’, ili;
Bajaga, Dejan Cukić, Nele Karajlić, Đule iz Van Goga i Đorđe David su zajedno s Borom Đorđevićem otpjevali njegovu ‘Samo sloga Srbina spasava’.
U toj pjesmi, uz ostalo, postoji i kitica:
Neka se spuste na zemlju
onda ću umesto pevanja
pogledati ih u oči
i pucati bez oklevanja
e, tako već može, pomozi nam, Bože..
 
Miletić je licemjer, jer ako je liberalan, ne bi smio određivati što ljudi smiju, a što ne smiju slušati. To nije liberalno, to je totalitarno ponašanje. Miletić se mogao ograditi od Thompsona i reći da osuđuje njegovu ikonografiju i ne voli njegove pjesme, mogao je preporučiti svojim građanima da ne idu na njegov koncert - ali im ne bi smio  uskratiti pravo da ga slušaju, samo zato što je njemu nepodoban! To rade diktatori! Gostovanje Lepe Brene u Hrvatskoj u funkciji je  obnavljanja jugoslavenske velikosrpske ideje i ideologije. Zbog toga je njezin nastup provokacija, ismijavanje svih žrtava koje su pale u velikosrpsko-četničkoj agresiji pod zastavom koju ona ističe. To je i negacija državnog suvereniteta Republike Hrvatske, jer zastava je jedan od simbola tog suvereniteta. Točno po Memorandumu SANU-a 3. Po kojem bi Hrvati (“ti neosvešteni Srbi katoličke vere”) uz pomoć  hrvatskog Srbina Milorada Pupovca, formalno stručnjaka za hrvatski jezik, bosanskog Srbina Milorada Dodika iz tzv. Republike srpske, te provjerenih Srba iz beogradskog pašaluka – četnika Aleksandra Vučića i Tome Grobara Nikolića i pomoći lojalnih Jugoslovena: Zorana Milanovića, Ive Josipovića, Vesne Pusić, Vesne Teršelić, Zorana Pusića, Stjepana Mesića, Ive Goldsteina, istarskog IDS-a, riječkog gradonačelnika i ljubitelja Galeba, Vojska Obersnela, Olivera Frljića (Obersnelovog pobočnika u projektu “Rijeka srpska prestolnica kulture 2020.”), Slavice Lukić (novinarka, žena Milorada Pupovca i potpredsjednica HND-a), Saše Lekovića (predsjednik Hrvatskog novinarskog društva koji ima ured u Beogradu) stvorili Državu Srba, Hrvata i Srba koja bi uključivala: Republiku Srpsku Hrvatsku, Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku Srbiju, odnosno sve ono najsrpskije što Srbi vide u mitomaniji svojih političkih fantazija.
 
Okrutno je to okupljanjem jugobolesnika, koje produbljuje patnje onih u Hrvatskoj kojima je jugoslavenska zastava prouzročila te patnje, ne osvrćući se na Rezoluciju EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine, kao da ona ne postoji, a koja;
čl. 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
čl. 17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
čl. 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Hoće li itko za ovu nacionalnu sramotu odgovarati? Tko se to igra s našim nacionalnim dostojanstvom? Tko izlaže ruglu našu teško u krvi stečenu Državu Hrvatsku? Hoćemo li ikada od hrvatskih političkih elita dobiti odgovore? Nažalost bojim se da nećemo! Ne osjećaju vladajuće političke elite ni sramotu, ni odgovornost prema hrvatskom narodu!
 

Lili Benček

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Četvrtak, 23/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1372 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević