Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Srbijanci do druge polovice devetnaestog stoljeća nisu ni imali prezimena

 
 
U Srbiji je zadnjih godina najvažnije zanimanje „angažiranog povjesničara“ (srbijanski: angažovanog istoričara). Radi se ustvari o zanimanju propagandista i aktivista one iste drage im i mile velike Srbije, a kojemu je u središtu znanje uporabe povijesti - kao oružja. Naravno, takvih je mnoštvo i od prije, a naročito su se od početka osamdesetih pa do Oluje bili angažirali na projektu velike Srbije. Kruna njihova poslanja i znanja je Memorandum SANU-a, ta vrsta srbijanske „Naše borbe“. Ipak, povjesničari među autorima Memoranduma skrivali su se iza struke, po mogućnosti i titula akademika, kao i njegovi autori iz drugih struka, jer Memorandum je multidisciplinarna „Naša borba“. Samo se tada pisci i pjesnici - od Dobrice Ćosića do Draškovića Vuka, Matije Bećkovića i drugih - nisu sramili svog angažmana i aktivizma spojenog u čistu propagandu za veliku Srbiju. Nisu ni političari ni kler SPC-a, ali njima je to u „opisu“ zanimanja.
https://www.express.hr/media/img/96/3f/323cd8acb0ce35929efb.jpeg
Beograd nikako da se pomiri sa činjenicom da je ideja "velike Srbije" pokopana s potpisom predaje Čede Bulata
 
Kako je sam pojam velike Srbije postao naširoko omrznut, kako u „regionu“ tako i šire, u svijetu, angažirani srbijanski povjesničari (i ostali medijski i ini propagandisti) udarili su tvrditi kako ideja velike Srbije ne postoji niti je postojala. Nisu oni toliko bedasti da zastupaju Srbiju „od Subotice do Strumice i od Zadra pa do Skadra“, kao, primjerice, četnički vojvoda pop Đujić već su se okrenuli s teritorija na ljude, prema nečemu što bi se moglo nazvati „prirodnom Srbijom“. A ta je veća i od one poznate „velike“. Seže dublje u prošlost i „puca“ na veća prava (širenja). Ona prva, obnovljena, osamdesetih više se usmjeravala na teritorij - odatle i vojna srbijanska agresija, a ova će krenuti na duše, identitete, ljude. Pa kad se još spoji (srbijanska) geopolitika, koju su srbijanski analitičari, politolozi, povjesničari…, tek nedavno otkrili i genetika - eto sreće. (Usputno, geopolitika se kod Hrvata pojavila prije više od sto godina - začinjavac Ivo Pilar kojega je likvidirala „nepostojeća“ velika Srbija. Doslovce metkom ili tako što ga je političkim progonima natjerala na samoubojstvo. Sasvim svejedno. Geopolitiku, kao znanstvenu disciplinu, u Hrvatskoj je prije skoro sedamdesetak godina utemeljio prof. Radovan Pavić.) U vrijeme srbijanske agresije devedesetih zbilo se nešto čudno. Njeni kreatori iz Beograda uvjerili su Srbe u Hrvatskoj kako se oni ustvari bore protiv nekakvih - ustaša. A tih u Hrvatskoj, „sto puta“ sam to ponovio, od konca 1945., izuzimajući neka zaostala „čišćenja“ narednih godina, jednostavno nije bilo. Trećina je pobijena, trećina protjerana, a trećina se pokorila.
 
Koliko je taj zločin bio komunistički motiviran, a koliko pak četnički, ovdje nije za razmatranje. Kako bilo „krajincima“ su srbijanski programeri i motivatori, inteligencija, nacional-socijalistički SPS, JNA, SPC… odredili fantomskog, nepostojećeg neprijatelja. A „ludi narod“ (psihijatar Jovo Rašković) ga je i prihvatio. Nikada od 1990. do Oluje niste čuli borce-krajince da se bore protiv Hrvata, „komšija“ s kojima mnogi su bili i u rodbinskim vezama, već protiv „ustaša“. I onda je bila logična „bežanija“ za Bljeska, naročito za Oluje - boriš se protiv „ustaša“, a odnekud se pojave - Hrvati. Zašto su „lukavi“ programeri srbijanske agresije uznastojali na „ustašama“? Prvo njima, kao i 1945. smiješ činiti svako zlo i zločine, drugo i važnije; tako se negira i samo postojanje Hrvata. U Hrvatskoj su onda prema toj propagandi živjeli Srbi i - „ustaše“. Da su pak „saokrajinci“ na vrijeme shvatili kako će se boriti zapravo protiv Hrvata, velika je vjerojatnost kako kao tipični petokolonaši ne bi ni sudjelovali u srbijanskoj agresiji. Nakon Oluje, možda i desetak godina mnogi propagandisti velike Srbije uglavnom su utihnuli, osim kuknjave na sudbinom Srba iz Krajine, a na to se uvijek može odgovoriti: „To ste vi tražili“.
 
I Pavelić je Srbin!
 
Nakon nekog vremena angažirani povjesničari od „tamo daleko“ ponovno su zbili redove, prestrojili se i ponovno napali. Najrevniji su otišli u prapovijest pa su razglabali jesu li „prvo Srbi“ pa zatim amebe, ili obrnuto. Najdovitljiviji su svakako bili za prvenstvo Srba i da ne duljim, od izvora su tim putićem došli do tvrdnje  kako Hrvati uopće ne postoje, već su to zapravo - katolici. Problem je nastao s ustašama, a što su onda oni, jer barem po srbijanskim medijima, istoričarima, analitičarima, njih ipak „ima“, ili ih je bilo. I nije bilo drugog rješenja, jer su se „znanstveni“ krelci sami stjerali u kut, nego tvrditi kako su i ustaše - Srbi. Vjerojatno je  čitatelj pomislio kako sam otišao „na kvasinu“ kad  sam ovdje izvijestio da Srbijanci tvrde kako su Maks Luburić. Ljubo Miloš, fra (koji to nije bio) kako ga nazivaju „Sotona“ Filipović Majstorović, Dinko Šakić, Andrija Artuković…
 
Srbi, a sad su dodali i samog Pavelića. Zaključak izvode isključivo iz njihovih prezimena. S tim se osobito igra dvojac iz emisije novosadske TV Geopolitika voditelj Vukašinović i dr. Aleksandar Raković, ali i mnogi drugi angažirani povjesničari, analitičari… To je pak toliko bedasto, primitivno, neznanstveno, nezamislivo… jer samo iz prezimena ni za četnika s Ravne Gore se ne može pouzdano utvrditi kako je Srbijanac. Ta Srbijanci do druge polovice devetnaestog stoljeća nisu ni imali prezimena, pa povezivati prezimena pravoslavnih Vlaha, primjerice iz Vojne Krajine, ili s bilo kojim hrvatskim prezimenom, srpska je čista izmišljotina. Takva prezimenjačka veza Srbije s okolnim narodima, Hrvatskom, BiH, Crnom Gorom, Vojvodinom je jednostavno besmislena izmišljotina, preciznije - laž. Nu, kad sam pročitao kako su i ustaše Srbi na trenutak mi laknulo - pa Jasenovac je onda, kao uostalom i Sajmište kod Beograda, i sve one tzv. jame, rezultat unutar srpskog obračuna, pored ostaloga, da sada druge ne uvlačim u njega.
 
Hrvati su Srbi konvertiti!
 
Kako prezimena ne daju rezultat da su (i) Hrvati Srbi, treba krenuti dublje. Tamo negdje blizu one amebe fundira se tvrdnja o „prethodnom identitetu“ („Hrvata“) koji je odnekud bio - srpski. Ali kako sada kad više nije? Spasonosno, u bitnome, rasističko rješenje je konvertitstvo i to u onom pejorativnom smislu i stilu. Hrvati su naime nastali, konvertiranjem, (pre)obraćenjem iz tih prethodnih (pra)Srba. Konvertiti su pak, navodno, osobe s psihološkim, prva generacija, problemima, zatim sociološkim (kojim neznano) i nakon toga i iz toga patološkim. I tako se stiže i do ustaša, patoloških konvertita - iz Srba! Patologija im se razvija samo iz činjenice „prijelaza“, obraćenja, a ništa iz gena prethodnih. Zanimljivo. Nu odakle uopće tim praSrbima „prethodni“ srpski identitet? Iz pravoslavlja.
 
E ne će biti. Srpski identitet vuče korijene iz srbijanske inačice pravoslavlja, SPC-a, svetosavlja, a toga preko Drine jednostavno nema. Pravoslavlje je u tim krajevima posrbljeno silom tek 1920. godine instaliranjem ovdje SPC-a. Uostalom pravoslavlje je i u Bugarskoj i u Rumunjskoj i u Grčkoj i u Makedoniji…, pa tamo nema „prethodnog, srpskog, identiteta“, nit' su Bugari konvertiti, sad o Rumunjima već nešto slažu, Grci su braća…, a baš bi eto nastao u Hrvatskoj. Na prvi pogled ova „teorija“ djeluje  suludo, ali kad se bolje zagledaš opaka je da opakija ne može biti i na tragu je primitivne balkanske poslovice kako je „gori poturica od Turčina“. Te se pak mora ili natjerati nazad „u vjeru pradjedova“ ili češće istrijebiti. Baš jedna fina onako čistom nacistička ideologija.
 

Mato Dretvić Filakov

Jer ono zašto ga optužuju dogodilo se prije nego je postao ministar

 
 
Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, razočarao me je svojim obrazloženjem ostanka ministra Lovre Kuščevića u Vladi, jer događaji (napadi, afere) o kojima se već dulje vrijeme govori, piše, raspravlja i komentira, u svim medijima odnose se na vrijeme dok dotični nije bio ministar u Vladi. Kaj god! To me djelomično podsjeća na ispovijed, nakon koje, ako iskreno priznaš i pokaješ se, svi grijesi ti bivaju oprošteni. Aktualni ministar uprave i bivši ministar graditeljstva, ništa od onoga što mu se stavlja na teret nije priznao, sukladno tome nije se pokajao, već nam se drsko smije u lice i poručuje kako on ima papire iz kojih se vidi da je sve u vezi spomenutih nekretninskih slučajeva i njegova bogaćenja, jasno, vidljivo, transparentno i po zakonu. Po njemu je to organizirana hajka na njega osobno, na Vladu i na HDZ, čiji je on politički tajnik. U prilog njegovim tvrdnjama oglasila se aktualna vlast, odnosno načelnik Nerežišća, koji ne vidi ništa sporno, negativno i loše u odlukama svojeg prethodnika, današnjeg ministra, već velik doprinos razvoju mjesta i boljem životu mještana. Po njemu neke slučajnosti, vezane uz to, krivo su i zlonamjerno protumačene, kako bi se naškodilo ministru, njegovoj bližoj i daljoj obitelji, koja se zorno obogatila u vrijeme njegove vlasti (lokalne i državne).
https://seamussweeney.files.wordpress.com/2017/08/20170828_091805.jpg?w=700
Iskreno, nije to jedini i jedinstven slučaj. Po jednakim ili sličnim “algoritmima” su mnogi dužnosnici, na svim razinama vladanja i upravljanja, u svim područjima i segmentima, na koju god stranu se okrenete, gdje god zagrebete, selu, mjestu, gradu, metropoli, županiji, regiji, napredovali u bilo čemu, najviše u stjecanju materijalnih dobara kako osobno, tako bliže i dalje rodbine, kumova, prijatelja, ortaka… Zar je bitno u koje vrijeme se to dogodilo? Bitno je da se dogodilo kad je dotični dužnosnik imao vlast u svojim rukama i odlučivao o mnogo čemu, zapravo o svemu, bez obzira kojoj političkoj stranci i opciji pripadao.
 
Mijenjali su se razni planovi, naročito GUP-ovi, šikare su postale elitni placevi, nezakonito je postale zakonito, izmišljala su se radna mjesta, prenamjenjivale i u bescijenje prodavale nekretnine u državnom vlasništvu, davali državni poticaji za sve i svašta…, trebalo je samo imati pravovremenu informaciju i nekoga “svojeg” tamo gdje se odlučuje. Nekima od tih i takvih s informacijama o planovima u budućnosti su se smijali kad su kuću ili ugostiteljski objekt sagradili na nekoj pustari. Nisu im se više smijali kad je upravo kroz njihov posjed trasirana cesta, pokraj njih se gradio inozemni trgovački centar, niklo novo naselje… Bili su “primorani” svoj plac, kuću, objekt prodati, jer kao pravi domoljubi nisu htjeli sprječavati razvoj i izgradnju po planu grada, općine, županije ili države, bilo čega što pridonosi općem i posebmom razvoju društva. To što su dobili deseterostruko od uloženog nisu oni krivi. Takvo je došlo vrijeme i nove procjene vrijednosti. Oni su “domoljubno” ustupili svoje vlasništvo za prioritetne nacionalne interese. Tko ih može kriviti zbog toga, naročito ako je to bilo prije desetak i više godina?
 
Nema tu licemjerja, prijevara, obmana, niti netransparetnog bogaćenja. To je bio niz pogodnih slučajnosti. Kaj god! Nismo baš tako glupi i bedasti, kakvim nas ta gospoda pri vlasti i na vlasti smatraju. Izlišno i bespredmetno bi bilo ulaziti u bilo kakva istraživanja i analize. Sve se ionako zna. Zna se tko je profitirao? Zna se i zašto i kako. Međutim, iz raznoraznih razloga, najviše političkih, u tili čas sve se preokrene, najčešće to biva proglašeno hajkom, sa ciljem opanjkavanja, rušenja pojedinca, nanošenja štete političkoj grupaciji kojoj dotični pripada, a ako je visoki državni dužnosnik, ta “hajka” ubrzo postane sredstvo s ciljem destabilizacije i rušenja Vlade, difamaciju pravne države, derogaciju državnih institucija i prezentaciju druge političke opcije, koja upozorava na štetu napravljenu svima nama i državi. Ti i takvi obrasci su nam dobro poznati. Oni su se usavršili u ovih tridesetak godina.
 
Simptomatično je da se oni najviše koriste u stožernoj, državotvornoj stranci. To je u njih, gotovo postalo pravilo. Njihovi lideri, na bilo kojoj razini, ponašaju se kao mali ili veliki bogovi. Onim malima se takvo ponašanje tolerira dokle god su lojalni velikima, što pokazuje slučaj ličkog župana, iako iskreno, on ni po čemu. Prerano je i prejako zakukurikao. Unatoč, svemu ne baš dobrom, što mu se zbog toga događa, taj gospodin kukuriče još uvijek. Kako se sada čini nema namjeru niti prestati. U krajnjem slučaju, zašto bi prestao, pogotovo ako zna da je narod uz njega. Nema veze što se novac uzaludno troši, projekti stoje, neki i propadaju. Ne prestaje se s pokazivanjem i dokazivanjem moći, nadmudrivanjem, podmetanjem, niskim udarcima, prepucavanjem, busanjem u junačka prsa, domoljubljem, što košta da košta, samo da se pokaže tko je još uvijek glavni. Nije tako samo u Lici. To je šablona. U mnogim dijelovima Lijepe naše lokalni šerifi se već četvrt stoljeća bore za vlast i moć. Pritom se bogate, uhljebljuju svoje bližnje i umišljaju si kako su bitni, važni i kako se bez njih ne može. To su umišljaju neke političke stranke i strančice. Jako su glasne kad  naslute da im se, na bilo koji način približava kraj pri vlasti ili u vlasti, kad osjete da im je koalicijski partner u padu, da uz put neki druge opcije rastu i da je došlo vrijeme, da se ponovno prestroje u hodu.
 
Sve je počelo brigom za reformom obrazovanja, odnosno  pravednoj i  pravnoj jednakosti svakog djeteta na obrazovanje, obveznim pružanjem  jednakih šansi mogućnosti svima, u tom najvažnijem području. Ta igra traje već dulje vrijeme, na više strana. Nekoga treba pritom izbaciti, drugoga ubaciti, a da sve izgleda kako se dogodilo upravo onako, kako su jedni i drugi htjeli. Nitko  od njih ne će pritom, pobijediti. Pobijedit će netko treći. Onaj tko u ovoj igri ima najviše žetončića, odnosno džokera. Kad se to dogodi, postat će uzrok svih propusta, promašaja, nedorečenosti, neusklađenosti, nepripremljenosti i nemogućnosti provedbe i realizacije bilo kakve reforme, od mnoštva reformi (kurikula) zbog kojih se tobože sklopila neprincipijelna koalicija.
 
U nas se mnoge stvari događaju kako kod bacanja bumeranga, ukoliko ne postoji netko moćan tko će taj bumernang, unatoč fizikalnoj zakonitosti, njegovu putanju preusmjeriti, tako da ne dođe u početnu točku, već udari nekoga drugoga, odnosno napravi štetu svima nama. Kako bilo da bilo. Idemo dalje. Institucije rade svoj posao. Dolazi vrijeme kiselih krastavaca. Do jeseni sve će se smiriti, preusmjeriti i djelomično zaboraviti. Biti će to tempi passati, barem što se politike i njenih aktera tiče.
 

Ankica Benček

Croatia, a country of easy prosperity!

 
 
Hrvatska vlada i Hrvatski državni sabor bi trebali donijeti odluku da se Hrvatska brendira pod sloganom Croatia, a country of easy prosperity, (but)..., za one kojima engleski baš ne'leži', pod sloganom Hrvatska zemlja lakog bogaćenja, (ali), koja bi privukla brojne 'investitore' i sve one strance kojima je lako bogaćenje nešto poput "američkog sna", a što u Hrvatskoj mogu lako ostvariti. Slogan bi valjalo distribuirati 'urbi et orbi' po svijetu na engleskom jeziku, budući da domaći "lovci" na lako bogaćenje veoma dobro znaju za sve načine lakog bogaćenja u nas, što se potvrdilo pojavom brojnih novih "prekonoćno  nastalih tajkuna i bogatuna", od kojih su neki najpoznatiji Kutle, Luka Rajić, gen. Zagorec, Ivan Čermak, Sanader, Vidošević, Jakovčić, Hanžeković, Borgovci, Kuščević, I još puno drugih kojima se ispričavam što ih nisam naveo, a također znaju za putove i načine lakog bogaćenja!
https://fee.org/media/22061/rich_poor.jpg?anchor=center&mode=crop&width=1920&rnd=131388985780000000
Slučaj ministra Kuščevića je posebno interesantan i poučan, budući da on i ne spori da se obogatio za vrijeme vršenja javne funkcije, no docira svima da to može svatko samo "ako se potrudi'?! I zato sam stavio u slogan na kraju ono "ali", jer se ipak ne može u sloganu javno reći da se možete lako bogatiti u Hrvatskoj, ali za to je potrebno biti u "bliskim odnosima" s trenutačno vladajućom političkom garniturom, bilo da je to HDZ, bilo da je to SDP, i ako "mudro" postupajući pronađete najslabije točke u državnim i javnim službama, gdje se odgovarajućom 'pinkom' dade postići čuda u dobivanju poslova, promjene prostornih planova, "slijepila" poreznih organa, policije, državnih tužiteljstva, i sudaca.
 
Naravno da u svim zemljama svijeta ima svega od toga gore navedenog, naša je komparativna prednost što je to u nas dovedeno u rang sustavne državne paradigme, pa je takvo "poslovanje" u nas znatno olakšano! Netko je od "naših" 'omastio brk' prepuštajući Inu Mađarima, Željezaru Sisak i Sinjanku prepuštajući Rusu i Taljanu, TDZ Tedeschiju, itd.!
 
I zato da zaključim s tim da je Hrvatska odista zemlja lakog bogaćenja, ali za to je uvjet da budete "dobri" s vladajućom politikom i vladajućim političarima, da ne škrtarite u davanju mita, i da nakon što "drmnete lovu" što prije nestanete negdje odakle vas ne će izručiti Hrvatskoj. Uvjeren sam da bi predloženi slogan bio daleko "efikasniji" u privlačenju "investitora" nego samohvala Vlade o naporima za privlačenje investitora, ali za neuspješnost tih napora okrivljavati  hrvatske građane koji "mrze" investitore i stvaraju "lošu investicijsku klimu"?!
 

Laslo Torma

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Ponedjeljak, 19/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1264 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević