Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Mlada "lavica" sa selektivnim pamćenjem

 
 
Ako je vjerovati portalima koji joj se dive zbog savršene linije, lijepog izgleda i besprijekornog i decentnog stylinga, nova politička vedeta SDP-a, takoreći „lavica“ (kako bi se to u političkom žargonu mogli reći) plijeni pozornost široke javnosti – dakako, u najvećoj mjeri one „progresivističke“ (što će reći lijevo-liberalne), jer su joj (barem prema onomu što javno iznosi) shvaćanja, svjetonazor i pogled na svijet potpuno usklađeni s onim što se pod ovim pojmom podrazumijeva. No, mi koji političku pozornicu ne shvaćamo kao manekensku pistu, niti političarke promatramo kao kandidatkinje na izboru za miss zagrebačke špice, ostajemo uglavnom gluhi, slijepi i nijemi na svekoliki šarm što nam ga Sabina i njoj slične dame neštedimice prosipaju posredstvom medija i po logici stvari skloni smo „esktenzivnom“ tumačenju politike – kao ozbiljnoj djelatnosti koja bi (barem na teoretskoj razini) morala biti u funkciji općeg dobra.
https://radio.hrt.hr/data/article/182083_3a47a43c0106bdb91cf8.jpg
Ja ću – ma kako to nekima izgledalo bizarno – zanemariti sve te okolnosti i progovoriti koju riječ o Sabini Glasovac kao političarki, javnoj osobi, bez osvrta na njezine evidentne uspjehe kad je u pitanju poziranje na zagrebačkoj špici. Ostalo ću prepustiti medijima koji se bave tom dimenzijom „fenomena Glasovac“. Iskreno, već sam se bio pomalo uplašio kako gospođe „Pipl Mast As Tras“, Željka Proleterka, Aleksandra Kolarić i Milanka Opačić u skoro vrijeme ne će dobiti dostojne zamjene u partijskom aparatu (a samim time i u Saboru), a kulminacija tog straha uslijedila je nakon što su Kolarićka i Opačićka (što milo što silom) zalupile vrata na Iblerovom trgu i postale (nakon tolikih godina vrijednog rada i teške „revolucionarne borbe“ u Partiji) disidentice. No, na sreću, pojavila se dostojna zamjena u liku spomenute Sabine Glasovac. Ova gospođa ili gospođica (ne da mi se surfati kako bih utvrdio bračni status dotične), na najboljem je putu da svojom osebujnom političkom pojavom, pa i žestokom retorikom najvećim dijelom popuni prostor što ga je zauzimao spomenuti kvartet.
 
Ako se zateknete sa Sabinom pred kamerama – ili u eteru radija, sasvim svejedno – budite sigurni da se napričati ne ćete. Dotična upada u riječ, nadvikuje se, prekida sugovornike i voditelje, jednom riječju izražava zavidan stupanj ostrašćenosti, pa u neku ruku i nedostatka opće kulture i kućnog odgoja – što često prelazi u verbalnu tiradu. Naravno, taj makijavelistički pristup u kojemu se (po starom „revolucionarnom“ receptu) svaka bitka mora dobiti neovisno o sredstvima koja će se primijeniti, uobičajen je u političkom djelovanju naših neokomunista (koji su po potrebi „antifašisti“, „liberali“, „socijaldemokrati“ – a u isto vrijeme i „domoljubi“, ovisno o situaciji i okolnostima). „Revolucionarna“ praksa djece komunizma nije se promijenila ni za „jotu“ od 1945. godine do danas, samo se bitke vode drugačijim sredstvima i pod egidom „borbe za ljudska prava i demokraciju“.
 
Slušam na Hrvatskom radiju emisiju uživo (Poligraf – politički grafikon) i kao i obično, Sabina verbalno terorizira nazočne u studiju (u kompletu s voditeljicom koja na taj primitivizam ne reagira). Ona, dakako, sad, u ovoj situaciji, iz petnih žila podržava sve sindikate u Hrvatskoj koji traže povećanje plaća, proziva Vladu za „socijalnu neosjetljivost“, protestira, grmi, dijeli lekcije...baražna vatra iz usta mlade „proleterke“ teče li teče, kraja tomu nema. U pauzama između dva monologa „zaskače“ sugovornike s kojima se ne slaže, dobacuje, prekida ih usred rečenice, viče i sikće (ako treba) i tako to traje u nedogled, do kraja emisije.
 
Nju se zaustaviti (bilo kakvim parlamentarnim metodama i civiliziranim sredstvima) ne može. Ne pomažu ni argumenti, poput onoga što ih je iznio gospodin iz HDZ-a (koji je u spomenuto emisiji bio na „drugoj“ strani), koji ju je podsjetio na činjenicu kako je u vrijeme vladavine SDP-a i premijera Zorana Milanovića bila pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i športa (Željka Jovanovića). I tada, u to vrijeme vladavine djece komunizma, prosvjetarima su plaće smanjene za 3%, ukinuta im je naknada putnih troškova, ukinuti su regres i božićnica. Sabina je, nažalost, „zaboravila“ te „detalje“, ili smatra da i nisu bogzna kako bitni. Danas, kad se te plaće (koliko-toliko) povećavaju i kad Vlada bitku bije kako bi održala stabilnost državnih financija (jer državni budžet nije vreća bez dna), ona i društvo iz SDP-a su time nezadovoljni!? Idu žestoko, đonom protiv onih koji su na tom planu napravili evidentni pomak i najviše bi im odgovarao kolaps sustava (za kojega već poodavno tvrde kako je na izdisaju).
 
Naravno, svi mi znamo kako bi plaće liječnicima, medicinskim sestrama, učiteljima, nastavnicima, profesorima, policajcima, vatrogascima, željezničarima, komunalcima, pa i radnicima u tvornicama morale biti veće. Ne zaboravimo ni umirovljenike s najnižim primanjima, one koji su u domeni socijalne skrbi – pogotovu ranjive skupine invalida; treba li i njima povećati prihode? Naravno, svi spomenuti zaslužuju život dostojan čovjeka, svaki građanin u Hrvatskoj to zaslužuje – ali, može li to naš državni proračun podnijeti? Može li se zadržati stabilnost financijskog sustava kojega je genijalni ministar financija Zdravko Marić sa suradnicima teškom mukom doveo u red, ako krenu pritisci sa svih strana?
 
Dakako, Sabinu, Marasa, Bernardića i njihovu škvadru taj aspekt objektivnih okolnosti ne zanima. To im nije u fokusu. Oni su sad izuzetno „socijalno osjetljivi“, za razliku od razdoblja kad su vladali – i to je uvijek tako dok su u oporbi. Kad „zajašu“ na vlast, onda slijedi kuknjava o „kosturima iz romara“, „teškom naslijeđu kojega im je ostavio HDZ“ itd., itd. „Dobar izgovor puno novaca vrijedi“ – kaže jedna izreka. No, ne zaboravimo jedno: u žiži njihovih nastojanja danas je urušavanje sustava nakon čega bi se oni pojavili kao „spasitelji“. A kako su „spašavali“ Hrvatsku, jako smo dobro vidjeli u dosadašnjih 8 godina vladavine SDP-a i partnera. Enormno zaduživanje zemlje, urušavanje ekonomije i gospodarstva, totalni pad kreditnog rejtinga, drastično srozavanje kupovne moći stanovništva, kresanje mirovina, plaća, dodataka, socijalnih davanja (čak i najugroženijim skupinama u društvu) – to su bile mjere naših „socijaldemokrata“ i rezultati njihove devastacije države u svakom smislu i svakom pogledu.
 
Da ne spominjemo njihovu pogubnu politiku koja je dovela do oštre polarizacije u društvu (pod parolom: „Mi ili oni“), sramotnog odnosa prema braniteljima – pa i obiteljima poginulih, udovicama, invalidima Domovinskog rata, ali i prema državi i povijesnoj istini. Njihova destrukcija kojom se bave od 1990. godine do danas ima jedan vrlo prepoznatljiv kontinuitet: jedino oni i samo oni su pošteni, časni, pametni, sposobni, napredni, oni najbolje znaju što Hrvatskoj treba i kako se njome mora upravljati. Samo djeca komunizma su „antifašisti“ – a svi drugi „fašisti“ (ili barem „kolaboracionisti“). Hrvatska je po njima puna „ustaša“, „katolibana“, „klerofašista“, oni koji su ginuli za Hrvatsku su „privilegičari“ (koji poput parazita crpe ovo društvo), „teroristi“...
 
Danas im je kandidat za predsjednika Republike Hrvatske Zoran Milanović nestašni dečec, fajter bez premca, pozer i trgovac maglom koji se u svojih 4 godine mandata kao premijer ponašao poput slona u staklarskoj radnji i uz svu nesposobnost i nepromišljenost pokazao zavidan stupanj bahatosti i neosjetljivosti prema građanima, pred kamerama ismijavao funkciju predsjednika države (i tvrdio kako se „nikad neće kandidirati za tu dužnost“), usput izgubio 5-6 izbora (više ni ne znam točno koliko), na kraju morao napustiti i čelno mjesto u stranci, a što se lupetanja tiče zacijelo zaslužio počasno mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda (ne znam postoji li ta kategorija kod njih).
 
I sve to prolazi kod naših neokomunista koji ojačani kvaziliberalima i anarhistima jurišaju na čelno mjesto države u kojoj „ništa ne valja“. Sabina Glasovac i partijski aparatčici slični njoj zasigurno imaju svijetlu budućnost u svojoj stranci i čekaju ih povlaštena mjesta u budućim „slagalicama“ lista za izbore. Za to se uostalom bore, nogama i rukama (i naročito jezikom), ne birajući sredstva. Što se Hrvatske tiče, ona je njima zadnja briga. Ovu su ovu državu ionako prihvatili zato što su morali, a ne stoga što im je do nje stalo.
 

Zlatko Pinter

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY koaliciju

 
 
TV nastup istaknutog HDZ-ovca, akademika Željka Reinera, koji je ujedno i potpredsjednik Hrvatskoga sabora, povodom 8. listopada, Dana neovisnosti Republike Hrvatske, još je jednom potvrdio, da naša politika funkcionira prema paradigmi „Za sve što je loše u nas, smo SVI krivi, a samo su ONI zaslužni za to ako je nešto dobro!“. Naime, akademik Reiner je nakon nabrajanja što je kod nas bolje nego što je bilo nekada, na pitanje je li zadovoljan s onim kakva je  Hrvatska danas, odgovorio da baš i nije, i da ima još toga što treba popraviti, ali je naglasio da smo za to 'pomalo' SVI krivi, svatko na svoj način i na mjestu kojem se nalazi u društvu?!
https://alchetron.com/cdn/eljko-reiner-0825012f-96a2-4ba1-9e48-9b75ca50624-resize-750.jpeg
Željko Reiner
 
Nije on ni prvi, a ne će biti ni posljednji od političara, koji za loše stanje u društvu, a ono je loše iz više razloga koje ću kasnije navesti, okrivljuje SVE NAS, dok za sve ono što je danas bolje nego što je bilo jučer, zasluge pripisuje sebi i sebi sličnim „elitnim“ političarima, pri čemu sam uvjeren da pod tim podrazumijeva vodstva HDZ-a od '90-ih do danas. No ipak treba reći da je akademik Reiner nonšalantno smetnuo s uma da je on potpredsjednik Hrvatskog sabora, najvišeg zakonodavnog tijeka Republike Hrvatske, gdje se donose sve bitne odluke koje kasnije imaju dalekosežne odluke za SVE NAS, bez da NAS itko pita prije donošenja tih odluka. Dapače, čak i kada pokušavamo utjecati na donošenje nekih odluka u Saboru, putem ustavom zagarantiranog prava naroda na referendumska izjašnjavanja, taj Sabor čiji je potpredsjednik Reiner, čak opstruira pravo da se koristimo svojim ustavnim pravom.
 
No pustimo akademika Reinera, on je samo jedan „žetončić“ u igri koju vladajuća politika igra protiv SVIH NAS koji nismo „umreženi“  na bilo koji način u donošenju odluka, ili sramnom nedonošenju odluka, koje utječu na stanje u društvu, pa on govori ono „što smije“ govoriti, a da ne ugrozi svoj položaj u stranci. Radije nabrojimo prvo ono što evidentno i neosporno nije dobro trenutačno u našoj državi, u našemu društvu, a potom nabrojimo ono čime se trenutačno hvali predsjednik Vlade i njegova Vlada, pa analizirajmo tko je za što kriv, a tko je za što zaslužan.
 
Evidentno i neosporno je da nije dobro, sljedeće:
1. Korupcija, zloporaba funkcija i netransparentno trošenje  
   novaca iz državnog proračuna, veliki problem današnjeg
   hrvatskog društva!
2. Selektivnost u pristupu otkrivanja, istragama, podnošenja
   prijava za pokretanje postupaka pred nadležnim sudovima, i
   u postupcima procesuiranja na sudovima, se smatra možda
   jedan od najvećih  uzroka nepovjerenja u institucije ove
   države, što potvrđuje opravdanu sumnju da u današnjoj
   Hrvatskoj nisu svi jednaki pred važećim zakonima.
3. Naš realni sektor gospodarstva, sektori koji proizvode nove
   i dodane vrijednosti pogodne za povećanje izvoza i ujedno
   supstituciju uvoza, gotovo uništen i lišen svake brige  i
   sustavne strategije razvoja i potpore na razini države, dok
   se politika uglavnom fokusirala na razvoj turizma i trgovačke
   djelatnosti,  ništa ne poduzimajući, dapače čak i ohrabrujući
   uvoz, koji djelomice direktno utječe na uništavanje nekih
   sektora domaćega gospodarstva, što se najviše očituje u
   poljoprivredi, drvnoj industriji, tekstilnoj industriji, strojogradnji
   i proizvodnji one opreme po kojoj je Hrvatska nekada bila
   poznata u svijetu.
4. Napuštanje zemlje, privremeno ili trajno, hrvatskih građana,
   poprimilo je razmjere slične onima u doba komunizma.
5. Namjerno ili iz neznanja loše obrazloženi optužni prijedlozi
   protiv počinitelja nezakonitih radnji, „padaju“ na sudovima, ili
   se sudski procesi iz neznanja ili namjerno vode tako da odu
   u 'zastaru', pa optuženici bivaju oslobođeni, su uz navode iz
   točke 2., opravdani dodatni razlog nepovjerenja u institucije
   današnje Hrvatske države.
6. Krvlju i životima poginulih branitelja teško izborena hrvatska
   neovisnost, politička „elita“ je lakomisleno, iz neznanja ili
   namjerno „rasprodala“, te zemlju izložila slijepom i ne uvijek
   nužnom i opravdanom pokoravanju EU birokraciji i njenim
   direktivama i sugestijama.
7. Pod je 'egidom' takozvane predstavničke demokracije, ovom
   državom Hrvatskom zavladala politička oligarhija, svakome   
   jasnim hrvatskim jezikom rečeno vladavina manjine, koja se
   u nas svodi na vladavinu stranačkim vrhuškama podobnih
   političara. Praktično to znači da se vlast nalazi u rukama
   veoma malog dijela građana/osoba, koji svoje položaje
   duguju političkom utjecaju, netransparentnim, bezobzirnim i
   koruptivnim korištenjem sredstava iz državnog proračuna,
   te nefunkcioniranju kontrolnih, istražnih i pravosudnih
   institucija države.
8. Današnja Hrvatska je po svim relevantnim pokazateljima,
   koji se statistički prate za sve zemlje članice EU-a, uvjerljivo
   među onima koji su na začelju lista tih pokazatelja. Tako je
   na primjer prema izvješću Europskog revizorskog suda,
   Hrvatska daleko najlošija od svih zemalja članica EU-a po
   iskorištavanju fondova EU-a, odnosno po isplaćenom novcu      
   iz EU-ovih fondova na kraju perioda 2013.-2018., sa BDP-om po
   stanovniku od oko 14.000 eura po stanovniku, spadamo među
   deset najlošijih država EU-a, po postotku inozemnog duga u
   odnosu na BDP od 80-ak %  spadamo među 10 zemalja
   EU-a koji su najviše zaduženi, po bruto satnici rada od oko
   10 EUR/satu Hrvatska spada među deset zemalja EU koje
   najlošije plaćaju rad u realnom sektoru, po minimalnoj neto
   plaći od 505 EUR/mj., Hrvatska je među pet zemalja EU-a sa
   najmanjim neto plaćama, a radi kancerozno nabujalog broja
   zaposlenih u državnom sektoru, pri nedovoljnoj efikasnosti
   istoga, Hrvatska je već više puta dobila upozorenja i kritike
   iz Komisije EU-a.
 
Ima toga lošega još podosta u Hrvatskoj, ali ovo su najbitniji razlozi zašto Hrvatska nije ni blizu onome što su političari obećavali dečkima koji su išli na bojišnice, naime da će nakon pobjede Hrvatska postati „mala Švica“! Pa da vidimo čime se danas hvali hrvatska politička „elita“.
 
Andrej Plenković i njegovi se ministri hvale slijedećim svojim „uspjesima“:
a) Članstvom Hrvatske u NATO-u i EU-u!
b) Diplomatskim „uspjesima“ hrvatske diplomacije!
c) Odgovornom fiskalnom politikom!
d) Poduzimanjem reformi u državnim i javnim sektorima!
e) Rastom BDP-a!
f) Smanjenjem inozemnog duga!
g) Rastom plaća i mirovina!
h) Smanjenjem nezaposlenosti!
 
Hvali se premijer i koječime drugim, jer po njemu i sunce izlazi zahvaljujući njemu, ali i ovoliko je dosta za daljnju analizu tko je za nešto zaslužan, a tko je za nešto kriv. pa da počnemo.
- Tko išta zna o povijesti stvaranja NATO-a i EU-a, tomu je jasno da ni NATO, ni EU nisu stvoreni jer su bili potrebni Hrvatskoj i nama sličnim „zemljicama“, već smo mi bili potrebni onima koji su ih smislili i stvorili. Pa učlanjivanje u NATO i EU nije ničija zasluga u hrvatskoj politici, jer  da to nismo htjeli ipak bi bili „natjerani“ da to uradimo.
- O diplomatskim „uspjesima“ hrvatske diplomacije i Vlade je odista deplasirano govoriti, kada imamo neriješene odnose sa svim susjedima, bilo po pitanju granica, bilo po pitanju onih naših nestalih ili ubijenih, za koje ne možemo dobiti podatke, bilo po pitanjima položaja Hrvata u BiH i Srbiji.
- S odgovornom fiskalnom politikom može se hvaliti samo onaj tko hrvatski puk smatra ovcama, koje može stalno voditi kroz maglu svojih netransparentnih aranžmana glede trošenja proračunskog novca. Dok za važne potrebe, kao što su potrebe u zdravstvu i u školstvu, uvijek „nema“ novca, a vodi se takva fiskalna politika da se stotine miliona kuna daju kao poticaji za poljoprivredu, osobama kojima poljoprivredna proizvodnja ne pada na pamet, da se državna jamstva daju netransparentno i bez dokaza o tome da ta jamstva nisu „propala“ radi lošeg poslovanja onoga kome su ta jamstva dana, da za javne nabave, čija je vrijednost oko 7 milijardi kuna godišnje, nije najmanje 10 % to jest 700 milijuna kuna, plaćeno netransparentno i prekomjerno, što je gotovo uvijek neupitno, te dok se sredstva HBOR-a koriste na redovito netransparentan, često i nezakonit način, obzirom na to da su ta sredstava HBOR-a imaju svrhu obnovu i razvoj, ali se koriste za spašavanje nekih neuspješnih, čak sumnjivih i neuspješnih „poduzetničkih poduhvata“, nema se Vlada čime hvaliti glede „odgovorne“ fiskalne politike.
- Budući da po pitanjima reformi u pravosudnom sustavu, po pitanju borbe protiv korupcije, po pitanjima pozitivnih reformi u državnom i javnom sektoru i po pitanjima „bježanja“ naših građana iz Hrvatske, nije praktično učinjeno ništa, hvaliti se sa poduzetim reformama je NEPRIMJRENO.
- Hvaliti se rastom BDP-a je odista također NEPRIMJERENO, budući da rast hrvatskog BDP-a nije rezultat gospodarskog rasta u realnom sektoru za koje bi bio zaslužan uspješnost rezultata rada Vlade, već je uglavnom rezultat potrošnje, kao i novih zaduživanja države, i investicija iz EU fondova za one investicije koje zapravo nisu u funkciji gospodarskog razvoja i otvaranja novih radnih mjesta.
- Hvaliti se smanjenjem inozemnog duga je također potpuno NEPRIMJERENO, jer je ono postignuto na račun takve „štednje“ koja nije pogodovala gospodarskom razvoju, već je čak prouzročila masovni „egzodus“ i smanjenu gospodarsku aktivnost, i brojne proteste i štrajkove.
- Rastom plaća i mirovina se nema čime hvaliti Vlada, jer je po pitanju plaća Hrvatska još uvijek na dnu liste zemalja EU-a.
- Smanjenjem nezaposlenosti se Vlada ne bi trebala hvaliti, jer broj od oko 112.000 nezaposlenih na evidenciji HZZ-a, i broj od oko minimalno 150.000 onih koji su napustili Hrvatsku, je upravo onaj broj nezaposlenih kakav je bio na početku mandata ove Vlade.
 
S druge strane pak za sve ono što nije dobro, a navedeno je pod točkama 1. do 8., apsolutno ne možemo biti krivi SVI, jer su to pitanja nad kojima ingerenciju isključivo imaju Vlada, i Sabor koji tolerira i čak podržava nerad ili loš rad Vlade. Sjetimo se uobičajenog „rada“ Hrvatskog sabora na takav način da na sjednicama kada se raspravlja o prijedlozima nekih zakona koje se podnose saboru na izglasavanje, u sabornici je prisutno manje od 10 % sabornika, a ovih dana je čak postavljen i rekord, jer je u sabornici bili prisutno samo 4 (četiri) sabornika odnosno tobožnjih zastupnika interesa građana Hrvatske. A na sjednicama „kada se steknu uvjeti“ saborski „zombiji“ bez pitanja, bespogovorno i usudio bih se reći i bez  bilo kakvog  razumijevanja, glasuju sa ZA, za bilo što što Vlada predlaže!
 
Prema tome Vlada i politička „elita“ u sprezi sa gospodarima i nalogodavcima „iz sjene“, po čijim uputama rade, su jedino KRIVI za najveće probleme, kojima je Hrvatska bremenita, a oni na koje se Vlada i politička „elita“ poziva kao sukrivce za probleme društva, koje „časti“ sa nazivom SVI MI, jedino smo KRIVI za to što uporno i neprestano na izborima glasujemo za one koji nas neprestano lažu, obećavajući ono što niti znaju, niti misle ispuniti. Za takvo uporno nerazumno glasovanje za uvijek gotovo iste likove ili stranke, smo odista SVI KRIVI! I oni koji izlaze na izbore i glasaju uporno za one osvjedočene nesposobne, nedomoljubne i štetočinske stranke i njihove stranačke liste, ali i oni koji ne izlaze na izbore, smatrajući da se ionako ništa ne može promijeniti ! I to je jedina i najveća KRIVICA SVIH NAS! Odlazak iz Hrvatske onih koji su nezadovoljni politikom koja se vodi, onih koji bi htjeli raditi ali nemaju gdje raditi, onih koji ne vide nikakvu osobnu i društvenu perspektivu u Hrvatskoj, i potomaka onih koji su se borili za novu Hrvatsku, ali ne za ovakvu kakva je danas, nije rješenje problema.
 
Probleme koji danas muče Hrvatsku i hrvatsko društvo NE ĆE riješiti oni koji su te probleme stvorili, jer oni to niti ŽELE, niti ZNAJU i TO JAVNOST TREBA DA ZNA! Jer javnost treba znati da živimo u političkom ozračju u kojem naš premijer  ne smatra lošim što, gle čuda, njegova svojta dolazi na visoke funkcije u državnim i javnim institucijama. Pri tome smatrajući javnost totalnim idiotima, tvrdi da je to normalno, jer mu se ne može dokazati da on kao premijer ili osoba od toga ima neke koristi?! NENORMALNO je takvo razmišljanje premijera, budući da time zapravo OPRAVDAVA nešto što se zove NEPOTIZAM, ponašajući se kao da ne zna što taj pojam znači. Treba li se onda čuditi da su korupcija, nepotizam i slom institucionalnog sustava Hrvatske sveopća pojava, a za što „premijer“ i „elitna“ politika prozivaju SVE NAS?! Jesmo li možda čak SVI KRIVI i za NENORMALNU PUKY-PLENKY koaliciju, koju svaki normalan Hrvat smatra gotovo izdajom svega za što su u Domovinskom ratu ginuli naši borci! Ponavljam, KRIVI SMO SVI samo za to što trpimo da nas ovi koji nas desetljećima lažu i varaju, neprekidno dolaze na vlast, dok su nekada Hrvati znali i jednom Khuen Héderváriju znali dati VRITNJAK!
 

Laslo Torma

Rezolucija Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe

 
 
U našoj državi, koja se kiti europejstvom i nezavisnošću, u najvišim državnim političkim struktura: Vladi, Saboru, predsjednici republike, vodećim političkim strankama, dnevnim i tjednim novinama, televizijama, u najvećem dijelu portala, potpuno je zanemarena ili bolje rečeno ignorirana vijest o donošenju Rezolucije Europskog parlamenta, 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe. Radi se o jednoj u nizu rezolucija EU-ovih struktura koje obvezuju članice Europske unije na aktivni odnos prema negativnom nasljeđu totalitarizama na tlu Europe tijekom XX. stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma. Riječ je o Rezoluciji br. 1481. Skupštine Vijeća Europe o potrebi za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima, od 25. siječnja 2006. i  Rezoluciji EU Parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, od 30. ožujka 2009. godine. Hrvatski je pak Sabor donio Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu, 14. veljače 1992. i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, od 30. lipnja 2006. godine.
http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2016//05/08/fe%20(1)_620x0.jpg
Zločinac Tito s Jovankom Budisavljević i kamarilom crvenih buržuja i poslušnika
 
Najnovija Rezolucija EU Parlamenta podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka i slobode u XX. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti, te sukladno tomu najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi. Usto EU Parlament izražava duboko poštovanje žrtvama tih totalitarnih režima i naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti ni pomirenja, te poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili ti totalitarni režimi. Uz brojne osude i upute EU izražava zabrinutost zbog kontinuiranog zataškavanja i umanjivanja komunističkih zločina u Rusiji. (U tu svrhu toplo preporučujem sjajnu poticajnu knjigu Shauna Walkera: Taj dugi mamurluk – Duhovi prošlosti i Putinova nova Rusija, Tim press, Zagreb, 2019.) Naposljetku, u Rezoluciji se napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama i drugdje) postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, iskrivljavaju povijesne činjenice i promiču totalitarni politički sustavi. To su tek najvažniji dijelovi spomenute Rezolucije, koju bi svi trebali u cijelosti proučiti, a napose državne institucije koje bi, prema navedenim zadaćama iz nje,  trebale i djelovati.
 
Andrej, Kolinda i Gordan prešutjeli rezoluciju
 
Zabrinjavajuće je da su ovu Rezoluciju ignorirali predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Inače poduzetni predsjednik Vlade, koji svaku vijest, a ne rezolucije i slične odluke EU-ovih tijela, prenosi, od riječi do riječi svojim stranačkim kolegama, članovima Vlade, javnosti – da je ovaj put ostao nijem! Nakon što je zajedno sa Zvonkom Kusićem formirao radnu skupinu na temu suočavanja s implikacijama totalitarnih sustava, i rezultata rada koji je zamračio komunistički totalitarizam a simbol - zvijezdu petokraku ostavio da svijetli nama i budućim naraštajima, teško je bilo i očekivati da će Plenković poštivati odredbe ove, kao i prethodnih rezolucija, bilo europskih bilo hrvatskih. To tim više što se danas znade da se na žrtve Titina totalitarnog komunističkog režima odnosi blizu 90 posto ukupnih žrtava, ratnoga i poslijeratnoga perioda na prostorima bivše države, i da Tito zauzima visoko deveto mjesto na listi najvećih zločinaca XX. stoljeća. (Preko 570.000 žrtava?!) Ali, ako ništa ne kaže Plenković (očekivano), što bi onda trebali ostali nešto reći: predsjednica države, predsjednik Sabora, stranački drugovi, HDZ-ovo Nacionalno vijeće, a da ne govorimo o nereformiranim staljinistima iz Bernardićeva SDP-a i HNS-ovim orjunašima!
 
Deset milijuna kuna za zločinčev brod Galeb!
 
Dok smo danas suočeni s pronalaženjem stotina i stotina neotkrivenih grobišta žrtava Titinih staljinista, identifikacijama posmrtnih ostataka brutalno ubijenih ljudi, postavljanjem spomen obilježja… znajući da se radi o neznatnom broju otkrića, koje vlasti rade tek usput – eto, nešto se radi!, u našim gradovima, selima, naseljima, trgovima, parkovima, stoje spomen obilježja Titinoj strahovladi, teroru, nasilju i lažnom prikazivanju totalitarne komunističke povijesti. Ne samo da stoje već se u Hrvatskom zagorju u suradnji s kineskim poduzetnicima, čija zemlja sije smrt na ulicama Hong Konga, nastoji oživjeti lik i nedjela tzv. Zagorca koji do poslije rata nije ni čuo za Kumrovec i Hrvatsko zagorje. U Rijeci pak nastavljač komunističke ideologije Vojko Obersnel nastoji obnoviti Titin brod Galeb, simbol Titine kraljevske despocije, rastrošnosti, glupiranja o važnosti sebe samoga u istom takvom svijetu „nesvrstanih“. Plenkovićeva vlada pripomogla je tom monstruoznom projektu s desetak milijuna kuna! A ista ta vlada nema sredstava za književne dane Ranka Marinkovića i Petra Šegedina?! Nazdravlje! Ulice, trgovi, parkovi i zvijezda petokraka ostaju, a njima se pridodaje Tito – Mao Tse Tungova politička škola u Kumrovcu i brod Galeb koji je na putovanja po svijetu nesvrstanih, uz Titu, Jovanku i njegovu kamarilu, vodio i preko 100 glazbenika, kuhara, zabavljača, novinara, posebni odjel za šivanje haljina za Jovanku – po zadnjoj modi, itd. U tom će ozračju naša demokratska i nezavisna hrvatska država obilježiti ovu, kao sve dosadašnje rezolucije i deklaracije. Nije to Istanbulska konvencija ili Marakeški sporazum da bi to predsjednika Vlade Plenkovića zanimalo! A žrtve o kojima govori Rezolucija, koga one - osim njihovih najbližih, uopće zanimaju?!
 

Mijo Ivurek

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1383 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević