Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

U EU-u bit ćemo stabilna polukolonija potrošača

 
 
Radovan Pavić među vodećim je hrvatskim geografima te, prema mišljenju mnogih, ponajbolji hrvatski geopolitičar znan našoj javnosti od početka devedesetih kad je britkim komentarima i procjenama izazivao pažnju i brojne reakcije, često i vrlo žučljive, jer je govorio ono što se mnogima nije svidjelo. No mnoge od njegovih tadašnjih ocjena pokazale su se ispravnim pa je stoga zanimljivo čuti njegove stavove o sadašnjem trenutku Hrvatske i budućnosti koja je pred nama. Pavić, kao i obično, nije pretjerani optimist.
http://www.klub-susacana.hr/revija/revija7879/s010.jpg
Radovan Pavić
 
- Čeka nas dugotrajno i stabilno životarenje. Istina, po prirodi stvari, pomicanje schengenske granice prema jugu trebalo bi oživjeti cijelu Hrvatsku, ponajprije one dijelove koji su do sada bili uz granicu.
- Ja velikog povjerenja u to nemam jer perspektiva Hrvatske nije Bog zna kakva. Velike budućnosti nema jer smo ušli u fazu rasprodaje Hrvatske, a rasprodana Hrvatska uopće nije Hrvatska, ona je samo - rasprodana! Strah me da se upravo to događa jer kako drugačije tumačiti činjenicu da Hrvatska ima Slavoniju, a češnjak uvozi iz Kine?! Ili, krenite autocestom od Zagreba do Splita i vidjet ćete mnogo livada, ali ni jedne krave ili jako malo njih. A govedinu i mlijeko također uvozimo! To nisu problemi, to je čista bolest, naprosto bolesna situacija koja se nije smjela dopustiti.
 
Uloga potrošača
 
- Budući da smo to ipak dopustili, smatram da će Hrvatska postati stabilna polukolonija stalno na usluzi stranom kapitalu. Taj strani kapital čuvat će Hrvatsku od 'raubanja' jer je Hrvatskoj namijenjena uloga potrošača, a to znači da se stalno moramo razvijati taman u tolikoj mjeri da budemo u stanju kupovati ono što nam oni nude i da budemo stalni uvoznici njihovih proizvoda. Za sve to sami smo si krivi, točnije oni koji su odlučivali u naše ime, pa će, očigledno, budućnost Hrvatske biti onakva kakvu i zaslužujemo i kakvu sami stvorimo. Nema više Beča, Beograda, Budimpešte... za sve smo si sami krivi. Nakon svega nije besmisleno postaviti pitanje treba li uopće onda Hrvatima država!?Istina, mogućnost promjene postoji, ali ona ovisi samo o nama i o tome kakvu političku elitu imamo. Onu koja će se boriti za Hrvatsku ili onu koja će sve rasprodavati i davati u koncesiju? Nažalost, ni tu nisam optimist jer se u već nekoliko navrata pokazalo kako sadašnjoj vladi izmiču iz vidokruga strateški interesi Hrvatske i to nije dobro - ističe Pavić. Ulazak u Europu trebao bi, smatraju mnogi, donijeti promjene i kad je riječ o odnosima Hrvatske sa susjednim državama, pogotovo onima iz bivše nam zajedničke države.
 
Loši odnosi sa Slovenijom
 
- Primjerice, sa Slovenijom praktički od osamostaljenja imamo mnogo gore odnose nego dok smo zajedno živjeli u Jugoslaviji, a do bitnijeg poboljšanja može doći samo ako se budu poštovala principi pravednosti - smatra Pavić.
- Hrvatska sa Slovenijom ima nekoliko teških neriješenih pitanja, ali je u osnovi riječ o problemima čije je rješenje vrlo jednostavno ako se poštuje pravilo pravednosti. Mislim na dug Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama, granični spor oko Savudrijske vale koji rješava Arbitražni sud te pitanje Svete Gere za koju Slovenija priznaje da je hrvatski teritorij, ali ipak tamo drži svoju vojsku! Dok mi nismo bili u NATO sustavu možda je i bilo logično da je tamo vojska koja je dio NATO pakta, ali sada je to besmisleno i tu mora doći do promjene - kaže Pavić koji govoreći o problematici odnosa prema susjedima na jugu ne njeguje optimizam, prvenstveno stoga što ulazak Hrvatske u EU neće bitno promijeniti višestoljetnu ideju o velikoj Srbiji, odnosno silne probleme koji i dalje postoje i postojat će u Bosni i Hercegovini.
 
- Druga je stvar što je Hrvatska obećala kako neće raditi nikakve probleme tim zemljama pri ulasku u EU. Pitam se koliko ta izjava ima smisla. Jer Srbija - kojoj ćemo mi pomoći - još uvijek drži dijelove hrvatskog teritorija uz Dunav, iako po Badinterovoj komisiji to ne bi smjelo biti jer su granice bivših republika granice novih država. Srbija, dakle, svjesno krši odredbe Badinterove komisije, ali joj to, u osnovi, neće bitnije smetati jer je za Europu Srbija, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek glavni igrač na Balkanu. Srbija može biti zločesta, nju mogu zbog Kosova bombardirati, ali nju se ipak smatra glavnim igračem i glavnim partnerom, što zbog povijesti, što zbog respektabilnog broja stanovnika pa se protiv nje neće ići frontalno.
 
Previše općina i županija
 
Hrvatsku uskoro očekuje i regionalizacija, što zbog traženja Europe, što zbog činjenice da je nužna i sama po sebi. Temeljna geografska regionalna raščlamba Hrvatske je trovrsna - Panonski prostor, Primorski prostor i Središnji prostor. No, Pavić ne vjeruje kako će se u novu regionalizaciju ići tragom regionalne geografije, već ponajprije tragom gospodarskih regija.
- U tom slučaju treba se odlučiti za gravitacijski pristup u kojem se moraju odrediti tzv. nodalna središta oko kojih se sve vrti - to su zagrebački, riječki, osječki, splitski i dubrovački prostor. No, strah me je da će ta odluka biti utemeljena više na političkoj no na strukovnoj razini, a to nikako nije dobro. Osobno smatram da bi ova podjela dovela do pet za Hrvatsku jakih regija koja uz središte imaju i kvalitetan periferan, gravitacijski prostor, smatra Pavić koji ističe i to kako mora ojačati svijest o potrebi promjene sustava sadašnje lokalne samouprave.
 
- Sadašnji je sustav preskup i stoga nema smisla. Broj općina i županija je prevelik, a posebno su besmislene one lokalne samouprave koje nemaju dovoljno novca za svoje postojanje. Do okrupnjavanja će morati doći, a to neće biti nimalo lako jer će zbog gubitka radnih mjesta to biti političko pitanje. Prema mom mišljenju, razumna bi bila ona regionalizacija kad je Hrvatska imala stotinjak općina - smatra Pavić.
 
Bolje koncesija n ego prodaja
 
Za 30 godina bit ćemo pametniji - “Gradnja cestovnih mreža u Hrvatskoj svakako je čin koji treba pozdraviti. No nade koje su u te ceste polagane bile su krivo usmjerene. Primjerice, cesta Rijeka - Zagreb ne koristi krajevima kroz koje prolazi, već ponajprije dvama temeljnim odredištima, Rijeci i Zagrebu. No, to je i logično, a istu će funkciju imati i nizinska pruga koja će služiti ponajviše drugima, a ne krajevima kroz koje prolazi. No ono što je najgore, a što će se vjerojatno dogoditi, je to da će na kraju sve to biti ili prodano ili dano u koncesiju pa će opet Hrvatska biti na gubitku. U tom konceptu prodaja ili koncesija svakako se treba prikloniti koncesiji i dati je na tridesetak godina pa ćemo možda u ta tri destljeća ipak postati pametniji”, ističe Pavić.
 
Treba ga graditi i povezati zemlju!
 
Za razliku od uglavnom protivnog stava javnosti vezanog uz gradnju mosta prema Pelješcu, prof. Pavić suprotnog je mišljenja.”I te kako ima smisla graditi taj most. Svaka država ima neotuđivo pravo i dužnost da bude međusobno povezana preko svog vlastitog teritorija, to više ako je taj teritorij Bosna gdje nikada ne znate što će se dogoditi. Zato je taj most potreban”, mišljenja je Pavić. Inače, nedavno je objavljena Pavićeva knjiga “Geografija gorske Hrvatske”. Riječ je o njegovoj doktorskoj disetaciji objavljenoj danas davne 1978. godine. Knjiga je prilog identitetu Hrvatske, a budući da s identitetom sada u Hrvatskoj stojimo prilično slabo, jako je dobro da se pojavila jer služi razvijanju svijesti o sebi, kaže Pavić.
 

Marinko Krmpotić, http://www.glas-slavonije.hr/168577/11/U-EU-cemo-biti-stabilna-polukolonija-potrosaca, 12. lipnja 2012.

Sve manje je razlika između političkih stranaka

 
 
Uvrijedilo me pisanje o tome kako Hrvatska sliči na Hrelić, bez obzira tko to napisao, komentirao i pokušavao objasniti. Svaki građanin ima pravo na svoje mišljenje, ali ipak postoje neke granice, ispod kojih ne bi smjeli ići, zbog sebe samih i onih o kojima govorimo ili pišemo, čak kad je to u najboljoj namjeri. Sloboda i demokracija ne daju samo određena prava, već podrazumijevaju i odgovornost. Svako vrijeme nosi svoje probleme, ponašanja, potrebe, prilagođavanje, zahtjeve, usuglašavanje, kompromise i nužno potrebne sporazume. Bilo bi dobro, djelotvorno i pošteno, kad bi pojedinci, interesne skupine, političke stranke, posebice oni koji donose važne odluke, na svim razinama upravljanja, ispred sebe i svojih uskugrudnih interesa i zadovoljavanja osobnih potreba stavili nacionalne prioritete i pokušali riješiti trajne i trenutne goruće probleme, ali ne vatrogasnim  mjerama već realnom strategijom i taktikom.
http://romalitika.me/media/k2/items/cache/737344dd8934cc52da9f7f85f2627abb_XL.jpg
Panta rhei(grč.: sve teče), sve se mijenja, ništa na svijetu nije nepomično i stalno. Ta izreka se pripisuje grčkom filozofu Heraklitu, a vrijedi i danas. Nije nikakvo otkriće, nema mjesta nikakvom čuđenju i pridavanju velike važnosti spoznaji, kako dvije najveće političke stranke nisu iste kao devedesetih godina, te za takvo stanje bilo koga okrivljavati. Normalno je da  se spomenute stranke  razlikuju danas od  svojih začetaka, godina formiranja, rasta i razvoja, osobito kad je današnja politička stranka, ako je uopće strankom postala, bila politički pokret. U svim političkim strankama se događaju promjene koje nosi vrijeme, rast i osipanje članstva, promjena strukture članstva, potrebe društva, s temeljnim ciljem briga za svakog građanima, u smislu njegova života, pravne jednakosti, sigurnosti, mogućnosti realizacije osnovnih potreba, stvaranje nadogradnje, poboljšanja, pozitivnog okruženja, razvoj i čuvanje sloboda i ljudskih prava, čuvanje i prilagođavanje Ustava i ostalih zakona potrebama i vremenu suvremenog društva, pri čemu se ne bi smjelo odstupati od temeljnih ideja svake političke stranke,  onoga po čemu se  bitno razlikuju, što birače privlači ili odvlači od pojedine političke opcije. 
 
Danas se s pravom mnogi pitaju: Ima li uoće u današnjim vodećim političkim strankama bitne razlike. Vjerojatno nema. Možda ne bi trebalo, niti smjelo biti ako je čovjek u centru interesa i zbivanja, oko koga i čega se stvaraju bitne odrednice plan i program (strategija i taktika) svake političke stranke. Drugo su prepucavanja, politiziranja, svađe, principijelne i neprincipijelne koalicije, sa svrhom i ciljem doći na vlast, održati se i opstati na vlasti što dulje, bez veće odgovornosti, te pri tom za sebe osobno zgrabiti što više. Negdje sam pročitala konstataciju kako je Bernardić najveći i najbolji saveznik Plenkoviću. Kad bi tome i bilo tako što je u tom loše. Biti saveznik onome na vlasti se može i kad si najveća i najžešća oporba. Time ga tjeraš da bude bolji, inovativniji, kreativniji i odgovorniji. Nije jedini cilj oporbe rušiti aktualnu vlast, doći na vlast, steći moć, vladati što dulje, svoje sljedbenike, poslušnike, razne prebjege, ulizice i licemjere uhljebiti i nagraditi za “vjernost”.
 
Možda kad danas gledamo takve “vjerne” prebjege autor umotvorine “Hrvatska je Hrelić” ima donekle pravo (Hrelić je selo u Novom Zagrebu gdje je nekada bio sajam rabljene robe, iz kojeg je sajam preseljen u susjedno selo Jakuševec!) nekadašnji . Puni su mediji HNS-a i njegova predsjednika  gospodina Vrdoljaka, koji se nedavno ukrcao na “Titanik”, neposredno pred njegovim potonućem. Po njemu on je svojim stručnim i političkim  umijećem, “podigao”, izravnao i usmjerio “Titanik” u plovno dobrom  smjeru, jer je za ono “što je za našu djecu dobro”. To je naravno, odgoj, obrazovanje i znanost, na temelju larpurlartizma iliti pričam ti priču. Svatko normalan s nogama na zemlji dobro zna, da bez stabilnog gospodarstva i zadovoljavanja temeljnih primarnih ljudskih potreba nijedna država ne može stvarati i razvijati nikakvu nadgradnju i realizirati sekundarne potrebe, pogotovo ne megalomanske. Svaka strukturna reforma, pa tako i reforma školstva je dugotrajni proces, zahtijeva goleme multidisciplinarne pripreme, ozbiljan rad, velika novčana sredstva, znanje, sposobnosti, umijeće organizacije, entuzijazam, odricanje, strpljenje i kretanje “korak po korak”.
 
Nismo baš toliko, naivni, glupi, nesposobni i bedasti kako ne bi skužili igru oko kurikulne reforme, od onih koji se tobože brinu za djecu i mlade, jer su shvatili da im tu “brigu” nitko ne bi smio osporiti, u tome im prigovarati i sprječavati ih u tome, jer “djeca su naše najveće blago”. Ta floskula vrijedi za sva vremena i za sve režime. Za nju su se mnogi lovili, uhvatili je i njome se dobro okoristili, a da se u području odgoja i obrazovanja, ništa veliko, pozitivno, suvremeno, nužno potrebno društvu i gospodarstvu nije s mjesta pomaknulo. Dapače, unazadilo se. nekada je učenik u privredi, znao svoj posao i ubrzo postao majstor, a ne diplomat. Vremena bravara, priučenih, brzopoteznih, kvazi  intelektualaca, “diplomaca”, sveznajućih stručnjaka su prošla, dok vremena proroka i mesija još nisu došla.
 
U tom “interregnumu”, u trenu su se pronašli i otkrili “mudrijaši” hohštapleri, prevaranti, licemjeri, utilitaristi, politički diletanti, niškoristi, lole, baje, bekrije, mucho tipovi, gazde, lopovi, svjetovni i duhovni vrači, bukači, lažni domoljubi…, koji obmanjuju narod, svode politiku na “Hrelić” kupo-prodaju, uz profit i uhljebljivanje sebe, svoje rodbine, kumova, prijatelja, ljubavnica, što po nekoj analogiji i Hrvatsku svodi na Hrelić – sajam gdje vlada “politika” palanke, balkanske krčme, cijuk cajki, lokanje piva, prežderavanje kotlovine, mešetarenje, prijevara, ali i prodavanje svega  svačega, radi trgovačkog (mataskog) mentaliteta šverca, cjenjkanja i čistog preživljavanja za par kuna zarade od preprodaje ili prodaje obiteljskog srebra, ponekad i zlata, što je neprepoznato u vrijednim umjetninama i ostalim vrjednostima, bačenim na blatno tlo, pomiješano s kičem i prodavano u bescijenje. Naravno, ima tu kao i na svakom sajmu i ukradene robe, baš kao i kod sklapanja politčkih koalicija, bile one principijelne ili neprincipijelne.
 
Prijevara je tu očigledna, jer u jednoj ste koaliciji dobili saborske mandate, drugoj strani i opciji ste to prodali i bez trunke srama se time hvalite, ništa manje nego da ste spasili državu i narod od propasti i nestajanja, dok deseci tisuća mladih ljudi, zbog gađenja nad takvom politikom, bježe glavom bez obzira, što dalje, u strani svijet, od  kaljuže, u kojoj ne mogu disati, a kamoli rasti, razvijati se, ostvariti svoje potencijale i zadovoljiti temeljne ljudske potrebe, piramidalno ustrojene. Za nadati se i vjerovati kako je ovaj primjer političke  “suradnje”, svojevrsna iznimka i ne baš dobra prošlost. Demokracija je proces, koji se malo pomalo uči, razvija i usvaja. S vremenom će svi “relikti” daljne i bliže prošlosti, ako nikako drugačije, ono prirodnim putem, nestati s javne i političke pozornice. Svjesni toga  takvi ne samo da plaču, nego nariču, jer malo pomalo nestaju njihove privilegije, benefiti, vlast i moć. Nije Tuđman nestao i umro, po ne znam koji put, nego novo vrijeme zahtijeva nove ljude, drugačiju modernu, djelotvornu i demokratsku stranačku politiku.
 
Kako Hrvatska ne bi postala Hrelić, nužno je i potrebno staviti sve pametne i učene glave na kup, te osmisliti kako izvuči zemlju iz ponora u koji je gurnuta, kako je usmjeriti u pravom smjeru, da postane mjesto pozitivnog, motivacijskog, slobodnog, kreativnog i sretnog življenja i stvaralaštva, ne samo za naše državljane, nego i za strance, koje će privući, osim prirodne ljepota i resursa, pozitivno okruženje i mogućnosti osobnog rasta, razvoja i realizacije, diljem Lijepe naše.
 
Dosta je bilo pljuvanja drugih i drugačijih, isticanja sebe prebacivanjem krivnje na druge, sramoćenja doma i po svijetu uslijed neznanja, nepoznavanja povijesti, miješanja u poslove i područja izvan svojih okvira, “mudrijašenja”, politiziranja, opanjkavanja, sapunjanje daski, podmetanja nogu, prebrojavanja po raznim i različitim osnovama, igre ustaša i partizana, ispitivanja i procjenjivanja obiteljskog stabla pojedinica do devetog koljena, zasluga za narod, nošenja znakovitih uniformi, tralalakanja, japajakanja et cetera. Ovdje i sada i nikada više u  budućnosti ove države, ne vrijedi i ne će vrijediti paradigma i platforma : “Što je više kleveta i laži x nam je je miliji  i draži.”
 

Ankica Benček

Velika Istanbulska konvencija, oprostite koalicija

 
 
O  toj prastaroj Istanbulskoj konvenciji ne bih - tko ne razumije njezinu bit, bio to biškup il' Plenković, ne zanima me – ona je već davna djelatna prošlost iako o njoj Hrvatski sabor, potkapacitirano, naročito zagovornici - raspravlja u sadašnjosti. (Vidi kako su „zidaši“ lukavi – pametniji čak i od Marasa, ne bi se u to šteli mešati, tema nije demagoški berićetna, pa ih ni nema u sabornici.) Nego puno sam puta ovdje  špotao bidnoga Zoku, a vidi kakvu je mamutsku „kost“ HDZ-u ostavio, i svojim bivšim drugovima kako bi se po sabornici mogli praviti važni na temi „lanjskoga snijega“ kad već ne znaju što bi sa socijaldemokracijom i „radničkom klasom“ koje doduše više nema. Ostavio im je i jednima i drugima temelj za Istanbulsku, veliku, koaliciju. Načelno, Hrvatska bi i to morala jednom isprobati, ali na ovome svakako ne.
http://www.thedubrovniktimes.com/images/oopo9o9o9.jpg
Predsjednik Vlade  i ministrica i mnogi raspravljači/ce iznosili su neki podatak kako „svakih petnaest minuta“ neko, bit će muško, mlati neku, bit će, ženu. U redu, ali promiče Istanbulskoj velikoj koaliciji  kako i učestalije od toga, možda svakih deset minuta, neka žena napušta Hrvatsku. Biva ih ovdje sve manje i manje pa će i ova njihova „statistika“ ubrzo (pro)pasti. Odlazi i onaj drugi „rod“, vjerojatno i učestalije, pa nit će ovih(ž) biti toliko „za mlaćenje“, a nit' će imati tko(m) koga „mlatiti“... „Obavljat“ će to tamo, uglavnom u državama koje su tu Konvenciju već ratificirale. Prazan prostor ovdje, samo će Konvencija, zadnjim snagama, biti ratificirana. Nade protivnika u referendum su prazne i uzaludne - zabranit će ga, kao “ljucko pravno“ pitanje sutkinja Mare. Samo će se dizati nekorisna buka i štetna prašina.
 
Mnoštvo je inače važnijih tema, pa i „konvencija“, od ove. Evo samo jedne, mislim kako je Ankarska, sastavili su ju „car“, „sultan“ i „šah“, a „uletava“, vraća se i „savezni šerif“. Moglo bi biti i većega „mlaćenja“ od onoga dosadašnjega koje je i više nego strašno. Onda voda, potop, a što ako sada slijedi vatra? Profesor Pavuna računa kako će roboti, umjetna inteligencija, prvo procesuirati žene. Rano im to krene pa sve dulje traje te su svaki mjesec nekoliko dana „čangrizave“, a „to“ im više za ništa ne će koristiti.
 
Ne znam, možda u virtualnom muzeju(Ž) ostave Radu, Sanju, Anku…, za inteligenciju stariju od dvanaest godina, iako i u tu mogućnost sumnjam. Muškarci, i oni su, dakako, nepotrebni pa će također biti procesuirani. Tek neke bi mogli ostaviti za kućne ljubimce, prije „gospodske Kastore“ nego ovčarske, pastirske. Ne će valjda čista inteligencija čuvati ovce. Ako odluče zadržati zoološki vrt, kao povijesni, primitivni, evolucijski park, možda tamo ostave dvije „alfe“ jednoga(m) i jednu(ž). Rado bih predložio kojega/koju, ali kako bi me već sada mogli procesuirati i na ovoj, još donekle primitivnoj stubi, ne usudim se. Vidite dokle je već sve došlo.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1218 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević