Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Rješenje jednadžbe srbijanske agresije na Hrvatsku

 
 
Nakon svih mojih tekstova, od 1991. do predzadnjeg broja Hrvatskog fokusa o srbijanskoj agresiji na Hrvatsku, red je i vrijeme da tome učinim kraj i nakon svega podvučem crtu pod matematičku formulu toga, pa se više time ne bavim. Bolje da se ubuduće više bavim, recimo, gljivama. Pa ću tako.
https://rs-lat.sputniknews.com/images/110313/58/1103135885.jpg
Varijable srbijanske agresije na Hrvatsku, bogme i Jugoslaviju
1. SFRJ je bila soc(kom) konfederacija, složena od republičkih država - pustimo „sistem“.
 
2. Od pet „malih“ i još od, realno, po-velike Srbije koja je imala dvije autonomne pokrajine. Vojvodinu, koja joj nikad nije pripadala, i Kosovo - kao „komad“ tzv. stare Srbije (otpala Macedonija). U obje pokrajine Srbi su bili - manjina, ali pre-dane su Srbiji, tzv. užoj na upravljanje.
 
3. Osamdesetih,već ranih, krenula je ideološka priprema za neku novu Veliku Srbiju. Do dolaska Slobodana Miloševića na čelo srbijanske Partije, 1986., sve je već bilo gotovo. On je bio tek izabrani „vožd“ projekta.
 
4. Takozvani „Jugosloveni“, uključivo JNA, koji su znali SVE, „čuvali“ su Jugoslaviju gledajući kako im ju Sloba - ruši. Njima je bilo dostatno to što su prije petnaestak godina „ućutkali Hrvatsku“. Slobu su, iako su sve znali - pustili. Preciznije, zajedno s drugim strukturama zapravo i doveli na vlast, presudan utjecaj generala Nikole Ljubičića, tada Predsjednika Predsjedništva SR Srbije, primjerice. Najprije „pustili“, a koncem osamdesetih JNA mu i predali u ruke. Definitivno u ljeto 1989. po dogovoru Kadijevć-Milošević.
 
5. Ovome su prethodile tzv. antibirokratske  revolucije, organizirane kao tipični fašistički marševi, fol, zbog Kosova. Najprije „jogurt revolucija“ u Novom Sadu, listopad 1988. Kad je srušeno rukovodstvo Vojvodine, zatim početkom 1989. u Crnoj Gori. Mitingašilo se i po Hrvatskoj, Knin, a beha rukovodstvo je srušeno u aferi „Agrokomerc“. Kad je  po prvi puta u povijesti Jugoslavije „ulica“ srušila jedne, a dovela druge komuniste na vlast, bio je to početak kraja.
 
6. Nakon što je Srbija početkom 1989. ustavnom izmjenom ukinula autonomije Kosova i Vojvodine Jugoslavije više nije bilo.
 
7. U svibnju 1990., između 14. i 19. JNA je u cijelosti razoružala TO SRH, oduzela joj je sve, čak i terenska vozila, aute. Bizarno je kako su Gradskom sekretarijatu NO Zagreba ostala samo dva pištolja! Nakon što je Hrvatska koncem 1971. i kasnije „ućutkana“, čak i admiral Branko Mamula to tako formulira, 1990. neposredno prije nego je HDZ preuzeo vlast (30. svibnja 1990.) potpuno je razoružana. Kad se zna da srbijanska TO nije razoružana (Slovenci se uglavnom tome usprotivili) ovo se može uzeti kao prvi akt agresije JNA i Srbije  na Hrvatsku.
 
8. Prije toga, 13. svibnja jeneaovske i srbijanske tajne službe upriličile su nerede na Maksimiru pod vodstvom udbaškog likvidatora Arkana koji su trebali poslužiti za uvođenje izvanrednog stanja i sprječavanje HDZ-a da preuzme vlast. Nešto se nije „poklopilo“ pa se od toga odustalo, možda dijelom i zbog otpora BBB-ovaca.
 
9. U kolovozu 1990. iste službe, uz pomoć lokalnih Srba organiziraju tzv. balvan revoluciju, a JNA, general Bajić koji će poslije narediti, ustvari provesti naredbu, raketiranje Banskih dvora, sprječava hrvatsku policiju u zavođenju reda. Poznata akcija „migova“ protiv policijskih helikoptera.
 
10. I eto nas u rujnu 1990. kad je Srbija postala, i bez referenduma, nova suverena država. Donijela je novi ustav i zapravo se „otcepila“ od Jugoslavije. Jugoslavije sad stvarno više nema - osim što postoji  ostatak njena „teritorija“ za nastavak agresije i proširenje Velike Srbije. Za agresiju takva, suverena Srbija, ima JNA, svoju TO, organizira razne paravojne bande prema četničkoj tradiciji i uzoru, te instrumentalizira i naoružava lokalne Srbe.
 
Rezultat: Običnim zbrajanjem samo navedenih činjenica, varijabli, pa čak i običnim „zdravim razumom“, a kamo li još i složenijim operacijama, potpuno je razvidno kako su Srbija i JNA srušile SFRJ, pri čemu je tzv. secesiju provela baš Srbija. Ostali, uključivo i Hrvatsku, nisu se imali od čega više „odvojiti“, njima je secesija bila i formalno-pravno nemoguća, već samo spašavati živu glavu. I takva, dakle suverena, „otcepljena“ Srbija napala je Hrvatsku. Nikakav sud, uključivo i Haaški, ne može poreći ove činjenice, ni ovaj rezultat. Ovdje bih tu jednadžbu završio.
 
Pitanje: Mnogi se, posebno ovih dana, pitaju kako je moguće da je Haaški sud „umočio“ Hrvatsku u rat u BiH, a Srbija ni JNA se nigdje, kao udruženi zločinački dvojac, ne spominju. To prvo, nije točno barem u dva slučaja, Ovčare i Dubrovnika. Drugo, ostao je još taj reziduum Suda koji ima „slučajeve“ Mladića, Karadžića, Šešelja te obnovu procesa Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću (Opet nema „junačina“ Srbijanaca, već dva Crnogorca, jedan Srbin prečanin, jedan etnički Hrvat, možda „Jugoslaven“ i jedan SANU-Srbin, četnički vojvoda Šešelj.) Vidjet ćemo kako će sve to teći, jer svi su oni sudjelovali i u agresiji na Hrvatsku, najmanje „doktor Dabić“ (Radovan Karadžić). Nego, kopka me to već dugo, možda Srbija i JNA nisu političko sudski tretirane kao „udruženi zločinački dvojac“ stoga što su zadatak zapravo dobro obavile. Zvoni mi u ušima kako su demonstranti Vuka Draškovića u ožujku 1991., kad je Srbija bila već debelo suverena vikali „Slobo, Sadamme!“. Upotrijebio je, suvereno, zapovijedno tenkove JNA na ulicama Beograda, ali odgovor  na ovo pitanje je previše složen za ovaj članak. 
 

Mato Dretvić Filakov

Politika Mađarske, Češke i Poljske nam dokazuje da ima prostora za politički dijalog, državotvornost i samostalnost

 
 
Nekom budućem povjesničaru će članak Jurice Körblera u Jutarnjem listu o hrvatskoj diplomaciji svakako biti zanimljiv, bez obzira koja namjera bijaše autorova. Naime taj članak je pokazatelj poput lakmus papira unutarnjih hrvatskih odnosa, ali i vanjskopolitičkih silnica našeg doba, a ujedno odaje i nepogrješive portrete uglednih komentatora. Osobito je sramotna, usudio bih se reći skandalozna izjava eurozastupnice Dubravke Šuice da pet velikih država određuje politiku Unije, i da tu mali ne mogu utjecati i nešto postići lobiranjem. Ta bi izjava značila da Hrvatska u EU-u ima manje slobode i utjecaja nego u Jugoslaviji kojom su upravljali komunisti uz uočljivu srpsku hegemoniju. Dalje bi značilo da je Šuica kao najaktivniji europarlamentarac pozer, tj. da skuplja jeftine političke poene šepireći se poput pauna u tijelu koje ne odlučuje ni o čemu.
http://www.eppgroup.eu/sites/default/files/styles/large_wratio/public/photo/2017/12/Dubravka%20%C5%A0uica%20-%20glaosvanje-EP.jpg?itok=W7SkGUN-
Srećom nije tako, politika Mađarske, Češke, Poljske nam dokazuje da ima prostora za politički dijalog i utjecaj, državotvornost i samostalnost, posebno što tih pet velikih država nemaju jedinstven stav o mnogim pitanjima, kao što ni delegati tih država nemaju jedinstven stav. Primjer je Istanbulska konvenciju koju je gđa Šuica podržala:
U Europskom parlamentu održano je glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Donosimo broj glasova: 489 – ZA, 114 – PROTIV, 69 – SUZDRŽANIH
Ovako su glasovali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu:
Dubravka Šuica (HDZ) – ZA
Željana Zovko (HDZ) – ZA
Tonino Picula (SDP) – ZA
Biljana Borzan (SDP) – ZA
Ivan Jakovčić (IDS) – ZA
Jozo Radoš (GLAS) – ZA
Davor Škrlec (Nezavisni, bivši OraH) – ZA
Ivica Tolić (HDZ) – PROTIV
Marijana Petir (Nezavisna) – PROTIV
Ruža Tomašić (HKS) – PROTIV
Ivana Maletić (HDZ) – SUZDRŽANA
 
Zanimljivo je da su bliski Georgeu Sorosu Borzan (SDP), Jakovčić (IDS), Picula (SDP), Radoš (GLAS), Škrlec (bivši ORAH od Holy) glasovali za kao i bivša dubrovačka gradonačelnica iz HDZ -a Dubravka Šuica. Šuica je svojim stavom o nemoći zastupnika prebacila odgovornost na Bruxelles, kao što su stoljećima naši glinamol političari za sve zlo koje su sukreirali krivili Peštu, Beč i Beograd. Šuica ujedno na taj način podmuklo opstruira Predsjedničinu inicijativu jedinstvenog djelovanja Višegradske skupine prijateljskih katoličkih država Srednje Europe.
 
Stav je i Tonina Picule (vidi tekst Roberta Bajrušija) da smo morali biti na strani EU-a kod neobvezujuće rezolucije o Jeruzalemu. Hrvatska je ne želeći se zamjeriti ijednoj strani ostala mudro neutralna. Problem kod Picule nije u pozivanju na moral, savjest i solidarnost, ili u pozivu da se suprotstavi jednostranoj američkoj politici, već u pozivu da se bude poslušan većini u EU-u. Mislim da se problem Jeruzalema zadugo ne će riješiti, a da je problem u nejedinstvu arapskoga i muslimanskoga svijeta, a ne u EU-u ili SAD-u. Uostalom licemjerno je kurdski problem i palestinski problem ili neki slični gledati kroz drugu dioptriju.
 
Tonino Picula se već "istakao" kritizirajući kao promatrač demokratičnost predsjedničkih izbora u Rusiji gdje je predsjednik Vladimir Putin dobio plebiscitarnu podršku ruskoga naroda. Suprotno od Šuice misli diplomat i eurozastupnik Davor Ivo Stier (HDZ) koji smatra da osobni kontakti puno znače. Da, to ne zvuči logično, jer mi zamišljamo genijalne analize i velike ekonomske planove, a zaboravljamo da birokratizirana tijela vode ljudi, te da je utakmica nepredvidljiva - ima u tome što je izjavio Stier zrno istine.
 
Ivan Jakovčić iz IDS-a je dobro upućen i bistar čovjek; ističe da naša politika nije koordinirana, te da često pitamo velike za savjet što je zasigurno istinito i sramotno. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ostavlja dojam jedine stabilnosti na našoj političkoj sceni, osobe koja zna što želi i gdje pripadamo. Miro Kovač (HDZ) je u pravu kada kaže da ne postoje trajna prijateljstva (među državama), nego samo dugoročni interesi, te da treba imati reflekse u svijetu koji je dinamičan. Dakle, ako ne znaš tko si, što si i kamo ideš ne ćeš moći birati ni prijatelje ni metode i instrumente politike, tada si rob slučaja i dijete slučaja u slučajnoj državi kao expolitičar Zoran Milanović. Sa takvim stavom ne ćeš ni slučajno ništa postići.
 

Teo Trostmann

Uvesti Godišnju nagradu 'Milorad Šikanjić' za mržnju, bijes i primitivizam

 
 
Neki dan je bila emisija na HR-u „U mreži prvog“ s tri gosta komentatora, Jasminom Klarićem iz Novog lista, Nevenom Pavelićem iz Direktno.hr, te  novinarom tog istog radija Miloradom Šikanjićem. Razglabali su o aktualnim događajima na hrvatskoj stranačkoj pozornici. Dva su dakle iz privatne medije, a jedan iz te javne kuće. Za prva dva me baš briga, mogu pisati što ih volja, i raditi što ih volja - samo da ne tuku, ili ne naručuju batinaše koji bi to činili u njihovo ime njihovim neistomišljenicima. Međutim, ovaj Šikanjić je u značajno drugačijem položaju. Ne znam ni kada ni kako, a bogme ni zašto, ali očito je „jamio“ dobar položaj u toj kući, pa je i sam ogledni primjerak Rojsove „Tko je jamio, jamio“.
http://www.otvoreno.hr/slika/3527/1024/sikanjic.jpg
Milorad Šikanjić
 
Davno sam uočio, dok se ti s radija još nisu slikali, kako taj s mržnjom komentira ono što se  događa oko njega, dakako u politici, a osobito sikće na pokojnog Predsjednika Tuđmana. Drugi su mu na redu famozni „domoljubi“ ti „desničari“, po njima više pljuje, pa sam ga na ovim  stranicama 2015. naveo kao jednog od aktivista te „kuće“ (HRT) zbog kojih ju treba ukinuti. Barem pretplatu, dakako. Od tada tu „mrežu“ ni ne slušam, a kamo li bi se dao šikanirati od nekakvih Šikanjića. Nego u Direktno.hr nabasao sam „fe(j)sić“ onoga fon Richmergha koji je na laži i od laži sazdan, pa sam pogledao o čemu sada „bukači“.Joj, potjerat će s HR-a Šikanjić Milorada, traži HNS, jerbo je gadno „opleo“ Vrdoljaka njegovog bivšeg šefa u citiranoj emisiji. Ubrzo se ispostavilo kako dotični jednostvano laže. HNS je priopćio kao oni to nisu tražili. Pa odoh poslušati što je to zapravo Šikanjić govorio.
 
Ništa novo, ista ona mržnja prema Tuđmanu, HDZ-u, Plenkoviću, a usput i prema Vrdoljaku. Rječnik iz birtije kad se birtaški komentatori već ponapiju i u najopakijoj su fazi. Oči se zakrijesile, snaga je još tu, pameti malo otišlo, agresije se poprilično nakupilo, još su čvrsti na nogama i u rukama, pa ih se bolje, u toj fazi, kloniti. U svom bijesu Šikanjić je svu dosadašnju hrvatsku politiku sveo na dvije rečenice. „Prva je, veli, rečenica osobni i nečuveni protudemokratski bijes Franje Tuđmana kada je one nesklone HDZ-u nazvao stokom sitnog zuba“. Druga je famozna Rojsova „Tko je jamio, jamio“. Kad komentatora razjeda mržnja prema onome oko njega, onda  i laže. Ukrupno, kao stoka krupnoga zuba, recimo hypopotamus. Franjo Tuđman nije „nesklone HDZ-u“ nazvao „stokom sitnoga“ zuba već onu opozicionarsku, rušilačku, udrugarsku i inu klatež - a s biračima to nije imalo nikakve veze. Ne postoji ni najmanja mogućnost kako bi ih on (Hrvate i Hrvatice, državljane) proglasio „stokom sitnog zuba“.  Uostalom sve se zbivalo 1996. kad su Tuđmana, po drugi puta u kratko vrijeme, pokušavali rušiti.
 
Što se Rojsove tiče, ona je nažalost istinita, pa i Šikanjićevu slučaju. Tako je to svugdje u „tranziciji“, samo se ovaj pravi da ne razumije. Bit' će misli kako je malo „jamio“. Vrdoljaka je osobno izvrijeđao do te mjere da to ne ću ponavljati, neovisno o tome što sam i kako sve ove godine pisao o HNS-u pod Čačićem, i o Čačiću i o Pusićki i o Vrdoljaku…
 
Zašto Šikanjić nikada Pusićku nije nazvao „smradom“, ili kako to da mu se koalicija socijaldemokrata i kapital-liberala nije činila krađom  birača? Ako nijedna sastavnica ukupne medije u Hrvatskoj, barem bi javna trebala paziti što i kako govore njeni aktivisti. Mrziti, lajati, siktati, pljuvati ne mogu, ostalo svašta mogu.
 
Ima još jedna njegova zanimljiva rečenica, tipična mrziteljska: „Plenković je premijer Vlade koja je skovana kao da si uvečer upao u policijsku stanicu (valjda pritvor, o.a.). Imaš pet prevaranata HNS-ovaca, imaš jednoga kradljivca Sauchu, imaš Glavaša optuženoga za najteže ratne zločine kojemu se sudi“. Dobar, dobar. I ima Ivan Vrdoljak pravo, ni za Boga miloga toga otpuštati iz te javne kuće. Ako mu je mala plaća, skupljat ćemo milodare za dodatak, u kešu. Treba ga čuvati k'o kap vode na dlanu. Štoviše, ovjekovječiti za života, recimo u vidu  medijine nagrade koja bi nosila njegovo ime. Možda ovako: Godišnja nagrada 'Milorad Šikanjić' za mržnju, bijes i neotesanost godine - krupnoga zuba.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 627 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević