Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Što bolje se može očekivati kad lokalni šerifi žele ovladiti državom

 
 
"Mente regit, omnia virtutem sortitur volvitque."
 
Danas sam negdje na nekom portalu pročitala kako je “korupcija zahvatila svaki četvorni metar Hrvatske”, što se uglavnom pripisuje lokalnim šerifima. Pritom se samo po sebi nameće pitanje što će biti tek sada, nakon što je u Saboru donesen “Lex šerif “. Za Zagreb je sve jasno. Sa novim zakonom i bez njega, dobro se zna tko je gazda i gospodar svega, čak i svakog goluba u gradu. U zadnje vrijeme mu neki “novi klinci”, zbog kojih se odrekao svojeg duhovnog vođe, učitelja i ideologije, od ranog djetinjstva do nedavnih dana, kvare posao i potkopavaju ugled. Isto se to manje više zna u drugim dijelovima Lijepe naše, od županija, preko  gradova, općina do većih ili manjih mjesta. Treba priznati kako su negdje oko toga i s tim u vezi nastale lijepe priče. 
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2014/11/1_319190.jpg
Neki lideri su dugogodišnji, od naroda postavljeni i voljeni, jer svojim radom doprinose boljitku zajednice i svakog pojedinog čovjeka, bez obzira na političku stranku iz koje dolaze ili  stranačku neovisnost. To su prepoznatljiva lica nametnuta, održana i implementirana u društvo svojim radom, znanjem, zalaganjem i osjećajem pripadnosti svojem kraju, gradu, mjestu ili selu. “Njihovi” birači ih ne bi dali, ni za koga, ni za što. Oni se obostrano podržavaju, razumiju, nadopunjuju, pomažu, uzdižu, rastu i opstaju, zbog zajedničkih interesa  i potreba.
 
To se događa u sredinama u kojima lider nije iz ničega i od Nikoga postao Netko i sad  s “nebeskih “ visina naređuje, određuje, odnarođuje se i osobno bogati, na uštrb ostalih. Nažalost, takvih je primjera malo. Ti i takvi primjeri   su potisnuti dijametralno suprotnim  situacijama, slučajevima i problemima, koji se loše odražavaju na cijelu državu, doprinose mnogim negativnostima, u gotovo svim područjima i segmentima rada i života, ogledavaju se u svemu onome u čemu se država i društvo nalaze, zbog čega  smo u svijetu prepoznatljivi i po čemu se nalazimo na dnu ljestvice svega pozitivnog, dobrog i ućinkovitog.  po nekim međunarodnim mjerilima. Ta predodžba i slika nije nimalo lijepa. Umjesto ponosa na svoju pripadnost narodu i državi, čovjek se često srami stvorene slike stvarnosti, u kojoj živimo. Zar je onda čudno i neshvatljivo zašto mladi obrazovani ljudi bježe što dalje od takve sramote, beznađa, neviđenja i neočekivanja imalo bolje budućnosti.
 
Što bolje se može očekivati kad lokalni šerifi žele ovladiti državom, zbog čistog pragmatizma i jačanja svojih pozicija. Lokalna mafija je tu imala svoje prste, baš kako je i ona prava “državna” mafija imala svoje prste u ostalim sferama života i rada, od obrazovanja, zapošljavanja i enormnog bogaćenja odabranih pojedinaca i stvaranja oligarha, koji im sada prijeti iz Londona. Poznato je kako svaka država ima svoju mafiju, a neke mafije imaju svoju državu. Pitanje je gdje smo tu mi. Nije bilo lako i jednostavno stvarati i ustrojavati državu. Trebalo je znanja, sposobnosti, vještina, strategije, suradnje, novaca, iskustva u raznim domenama ina različitim razinama. Predsjednik Franjo Tuđman je negdje napisao kako je bio primoran stvarati državu s onima i onakvima s kojima nikad ni kavu ne bi popio. Entuzijazam i hrabrost nisu bili dovoljni, naročito kad su srpski okupatori, zajedno s JNA, svom silom navalili na Hrvatsku i zauzeli velik dio njezinog teritorija. Bili smo bez oružja. Tu se otvorilo veliko tržište i mogućnosti za stvaranje mafije i bogataša. Nije tajna da se Srbima prodavala nafta, oružje i ostale ”potrepštine”, dok su oni razarali naše gradove, otimali,  silovali, ubijali i protjerivali Hrvate s djedovskih ognjišta.
 
Tijekom godina ta mafija i  ostale “mafije” su se širile, jačale, implementirale i petricificirale u hrvatsko društvo. Bez njihovih vođa se više ništa nije moglo događati. Oni su iz podzemlja, prikriveni i zamagljeni kadrovirali, najviše na lokalnim razinama, gdje je uhljebarstvo poprimilo goleme razmjere. Malo pomalo ta rabota si dizala na više razine i dospjela do državne. Uspješni “igrači” instalirani su u pojedine političke stranke gdje su kadrovirali i odlučivali. Nije rijedak slučaj da je neki uspješni poslodavac, bankar recimo, “zaposlio” neku svoju odanu prijateljicu u državnoj službi, agenciji, ministarstvu, sudu ili nvažnom Uredu. Preko takvih “dama” se dolazilo do važnih podataka iz prve ruke. Manje je važno kako su one odabrane i “educirane. Sve se to odvija po jednakoj špranci, čak i međunarodnoj. Iz vrha piramide se nalozi šalju preko “bridova” piramide i po bočnim stranama do osnovice (baze). Iz baze se politika raspršuje u unutrašnjost piramide (biračku bazu), u kojoj  onda nasumični kaos postane kontrilirani kaos. To se inače zove lobotomija, a u nas se zove demokracija.
 
Od vrha piramide do njene baze umjesto politike vodi se politiziranje, čime se postiže višestrana  pragmatična učinkovitost za pojedinca ili pojedine interesne skupine, na račun mnogobrojnih pristaša, ortačkih sudionika, neovisnih aktera i sporadičnih slučajnih suradnika. O ustrojstvu  i jačini veza po “bridovima bočnih strana i osnovice piramide  ovisi svaka  politička stranka, njena moć, raširenost i obujam djelovanja, što se vidi po broju glasova na pojedinim izborima, odnosno po izlasku građana na izbore. Neki birači jednostavno moraju izaći na birališta, inače će biti kažnjeni po piramidalnom ustroju. To se postiglo čvrstom rukom, bizantijskim i osmanlijskim metodama, niže rangiranih “janjičara” koji su s vremenom postali age i begovi, što im n ije dovoljno. Neki od njih sanjaju i priželjkuju biti sultanom, pa im ne paše  uljuđen, svestrano obrazovan, diplomatski nastrojen, sposoban i vješt relativno mlad intelektualac, ničim opterećen, bez ikakvih repova, nikome ništa dužan, koji misli svojom glavom, bez naglih rezova (osim u slučaju nužne potrebe), malo pomalo provodi politiku u sadašnjosti, za budućnost, bez većeg osvrtanja na prošlost.
 
To smeta onima koji žive za prošlost, bore se za svoju sadašnjost i baš ih briga za budućnost, jer su svojim makinacijama, manipulacijama, politiziranjem, ortaštvom s mafijom (gospodarskom i političkom) osigurali bogatu i bezbrižnu budućnost za nekoliko svojih idućih generacija. Takav ishod i uspjeh je naročito vidljiv u onih koji su preko noći ranih devedesetih , zapravo u samom početku stvaranja ove države, iz komunističke partije masovno, gotovo preko noći prešli u HDZ, od komunjara postali hadezenjare, iz crkava i kapelica istjerali bakice, jer su zaposjeli u prve redove, zdušno molili, pričešćivali se i javno iskazivali svoja vjerska načela, na sva svoja otvorenja  postignuća pozivali svećenike i biskupe, koji su blagoslivljali velike i brze uspjehe, novonastale društvene, političke i gospodarske elite, koja je upropastila Hrvatsku, po više osnova, prijevarama, krađom, prodajom, rasprodajom, “domoljubljem”, sluganstvom stranim moćnicima, odnarođivanjem i stvaranjem uvjeta za egzodus  i odljev mozgova u Europu i svijet, vještim prikazivanjem tog iseljavanja dezerterstvom i nedomoljubljem.
 
Domoljublje se ne demonstrira svakodnevnim cjelokupnim  životom. Kako živjeti bez osnovnih egzistencijalnih uvjeta? Kako živjeti u državi u kojoj se zapošljavaš i napreduješ, samo kao član pojedine političke stranke? Kako opstati kao država kad svatko misli da može biti premijer, ministar, pa i predsjednik države? U tom slučaju trebat ćemo opet zaposliti “uvoznog” premijera i predsjednika države. Nije to niti najveće zlo. To je pokazatelj da politokracija i mafiokracija nisu postigle međusobni dogovor, jer se još uvijek ne zna tko je kome nadležan. To je pokazatelj da je u nas demokracija još u povojima. Kod njenog rođenja je bilo previše “babica”. Narod kaže, kad god je puno babica pri porodu, dijete je kilavo.
 
Uz put i za kraj. Bilo bi dobro da aktualnogpremijera pustite da radi svoj posao. Nikada niti jedan premijer nije bio toliko napadan sa svih strana, čak i od svojih prvih suradnika. Premijer se sasvim dobro nosi s tim napadima. Dobro on zna kako je teret lakši, ako se spretno nosi.
 

Ankica Benček

Moderno društvo riskira svjesno izbrisati podrijetlo niza institucija i dostignuća Europe

 
 
Preambule tzv. Europskog ustava 2004. kad je iz europskog nasljeđa ispušten spomen kršćanstva. Iako je deja Europe neupitno oblikovana unutar okvira srednjovjekovnog latinskog kršćanstva. Današnja Europa uglavnom je i dalje svijet latinskog kršćanstva. Taj je prostor u srednjem vijeku prije svega povezivala rasprostranjenost latinske pismenosti, barem na razini učene kulture i načelno priznavanje univerzalne jursidikcije Rimske Crkve. Prije no što se uobičajilo nazivati ga Europom, taj se prostor doživljavao kao svijet „kršćanske civlizacije“ (lat. Christianitas). Pripadnost Rimskoj Crkvi i ideja Carstva, kako je rekao Lucien Febvre, stvarale su temelj zajedništvo nadilazeći „nestalne granice kaleidoskopa srednjovjekovnih kraljevstva”.
https://ichef-1.bbci.co.uk/news/660/media/images/61485000/jpg/_61485187_eu_parliament_stras_g.jpg
Snažan dodatni poticaj oblikovanju europskog identiteta dao je sukob s islamskim svijetom u vrijeme tzv. križarskih ratova. Kad je nakon toga u doba renesanse započeo proces sekularizacije ideje Europe, srednjovjekovna opreka kršćanstva i islama postupno se preoblikovala u opreku Europe i Azije. Azija se tada poistovjećivala s islamom i Osmanskim Carstvom, no s vremenom je dobila i druge konotacije. Korijeni suvremene Europe u modernom prosvjetiteljstvu te opreke nisu nadvladali. Tu su, dakle, povijesni korijeni čitavog niza naših modernih koncepata, ali i naših suvremenih problema. Postoji direktna i vrlo važna veza između sjećanja i identiteta. Prema 'Pariškoj izjavi' upravo je zaborav prošlosti i negiranje duhovnog podrijetla Europe jedan do ključnih elemenata europske identitetske krize. Nije potreban doktorat iz psihologije da bi bilo očito zašto čovjek kojem je pamćenje oštećeno može iskusiti ozbiljne probleme s identifikacijom.
 
Slično tomu i društva koja nisu u stanju organizirati kolektivno sjećanje na vlastitu prošlost riskiraju ozbiljnu identitetsku krizu. Prema shvaćanju potpisnika 'Pariške izjave', upravo se to događa današnjoj Europi. Zanemari li se srednjovjekovlje kao izvorište europske civilizacije moderno društvo riskira svjesno izbrisati podrijetlo niza institucija i dostignuća koja danas ne samo da smatramo "dobrim europskim proizvodima“ već i stoljećima oblikuju naše društvo. Neka od njih su brojne socijalne institucije, sustav zdravstvene zaštite, sveučilišta, znanost...
 
Upravo europskoj sveučilišnoj odnosno intelektualnoj eliti potpisnici predbacuju odbacivanje kritičkog mišljenja koje je “zamijenilo budalasto odbacivanje prošlosti“. Tijekom posljednjih desetljeća 20. stoljeća došlo je do preobrazbe dijela akademskog svijeta, koje se znatnim dijelom može opisati semantičkom doskočicom prema kojoj je „kritičko mišljenje“ kojim se tako često diče sveučilišne elite zamijenjeno „kritičkom teorijom“. Ta teorija, proizišla iz marksističke društvene teorije tzv. Frankfurtske škole, postala je spoznajnom podlogom niza društvenih znanosti. Prema shvaćanju dijela potpisnika 'Izjave' upravo je tzv. kritička teorija nakon propasti komunizma kao utjelovljenja marksističke društvene i ekonomske teorije dopustila prelijevanja marksističke kritike na područja znanosti i kulture.
 
Miješanje tog „novog vala“ marksizma s postmodernim epistemološkim relativizmom oblikovanim među angažiranima francuskim intelektualcima stvorilo je nezdravu smjesu ispraznih teorija koje su u drugoj polovici 20. st. doprinijele podrivanju povjerenja u tradicionalne institucije zapadnih društava poput države ili obitelji. Prema potpisnicima 'Pariške izjave', te teorije i danas pustoše ponajprije područje društvenih i humanističkih znanosti.
 

Trpimir Vedriš, docent na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/svijet/clanak/id/524670/ugledni-domaci-povjesnicar-o-alarmantnom-dokumentu-europskih-intelektualaca-presucenom-u-hrvatskoj-pariska-izjava-upozorava-da-islam-kolonizira-europu

Zašto nisu zakonski progonjeni Kapović, Mikulić, Stubbs, Lalovac...?

 
 
Dnevni list Slobodna Dalmacija – rubrika „GRINTANJE“ Ivice Ivaniševića (8. siječnja 2018., str. 44.)
Pseudohumanizmom prikriveni cinizam
Ivanišević: Zašto je Predsjednica bojkotirala pravoslavni Božić?
Pao joj je u nezgodan datum.
Čitatelj: Obzirom na društveni i politički položaj hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji, političkom primanju za vjerski blagdan pravoslavni Božić morali su obvezno nazočiti ne samo Predsjednica Republike Hrvatske, nego i predsjednik Hrvatskoga sabora, ministrica vanjskih poslova, državni tajnik SDU za Hrvate izvan RH, predsjednik Hrvatskog Crvenog Križa, predstojnica Caritasa, kardinal Josip Bozanić, nuncij Svete Stolice u RH, sveti Otac papa Franjo, te ako je ikako mogao uskladiti svoje obveze i termine i sâm svevišnji i jedini te zajednički nam i dragi – Bog! Možda bi Svevišnji hrvatskoj nacionalnoj manjini u Republici Srbiji jedini i mogao pomoći?
http://www.mod-langs.ox.ac.uk/russian/childhood/pavlik4.jpg
Dnevni list Slobodna Dalmacija – rubrika „GRINTANJE“ Ivice Ivaniševića (6. siječnja 2018., str. 48.)
Pedagogija šaketanja Zorana Predina
Petir: Zagovor arbitraže je izdaja.
Ivanišević: A tko sluša Zorana Predina, slušat će oluju.
Čitatelj: I ne samo to, nego će i osjećati bolne bubotke po glavi i tijelu kao svojevremeno košarkaški sudac kojeg je Zoran Predin nezadovoljan njegovim suđenjem nakon utakmice išaketao na parketu pred zaprepaštenim gledateljima!
 
Dnevni list Slobodna Dalmacija – rubrika „vaš sms“ (6. siječnja 2018., str. 48
Bicepsi i korijeni
U meču između Plenkovića i Milinovića tipujem na onog koji ima veće bicepse.
Božo, Split
Čitatelj: I na onog koji ima dublje i jače udbine i kosove korijene! Može bit da je to sin udbina profesora informatologije i majorice JNA, kosovke i vojne lekarke koja je u skladu s tim kao osoba od posebnog statusa i povjerenja s pukovnicom JNA dr. Mirom Broz (snahom Josipa Broza Tita), godine 1991. bila članica Povjerenstva Vojne bolnice Dubrava u Zagrebu u pregovorima o njezinu prelasku u nadležnost Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske?
 
Duh i moral Pavlika Morozova u Zagrebu

 

Vjeroučitelj u zagrebačkoj Osnovnoj školi „Matija Gubec“ šokiran i frustriran presudom u Den Haagu izgubio je orijentaciju u vremenu i prostoru i zaboravio da nije Jupiter, te da NKVD-ova i UDB-ina didaktika i pedagogija imaju i danas svoje učenike i sljedbenike. Neprimjereno je svom vjeroučiteljskom i odgojiteljskom pozivu, misiji i moralu u razredu pred učenicima u kontekstu odluke suda i emocija izazvanih presudom u Haagu „šestorki“ i činjenično neutemeljene neizravne stigme hrvatskoj državi i narodu o „udruženom zločinačkom pothvatu“, govorio da zbog njihove moguće odgovornosti za tu i takvu presudu bivše predsjednike S. Mesića i I. Josipovića te ministricu vanjskih poslova V. Pusić treba strijeljati!
 
U tom razredu kao i u cijelom društvu još uvijek ima nasljednika i sljedbenika NKVD-ova junaka Pavlika Morozova, koji je 1932. u Sovjetskom Savezu kao 13-godišnji dječak svoga oca prijavio da skriva žito i ne će da ga preda u kolhoz! Tim svojim činom dao je svijetli primjer svim pionirima, omladincima i trudbenicima te odredio društveni kanon da su interesi komunističke partije i države ispred i iznad egzistencijalnih potreba i interesa roditelja, obitelji, društva i naroda. Dječakov je otac ubrzo uhapšen i osuđen na 10-godišnju robiju u sibirskom gulagu gdje je i umro.
 
Udbin portal Index
 
Suvremeni Pavlik Morozov iz zagrebačke Osnovne škole „Matija Gubec“ pokazao se dostojnim nasljednikom svog NKVD-ovog idola i UDB-ine doušničke „škole“ svojih roditelja, pa je snimio što je  moralno i društveno neprimjereno u razredu govorio vjeroučitelj, to je poslano UDB-inom portalu INDEX neosuđenog utajivača milijunskog iznosa za porez Matije Babića, i vjeroučitelj je zbog „poticanja na mržnju i nasilje“ uhićen i proveo desetak dana u istražnom zatvoru u Remetincu, a potom dobio i izvanredni otkaz ugovora o radu. U Jugoslaviji je bio čuven po ljudska i građanska prava i slobode zloćudni „verbalni delikt“ po „članu 133. Krivičnog zakona SFRJ“.
Već su se javili građani pa i roditelji nekih učenika s prijedlogom da se Osnovna škola „Matija Gubec“ u Zagrebu preimenuje u Osnovnu školu „Pavlik Morozov“, u čast i slavu sovjetske NKVD-ove moralne vertikale te pionirskog i društvenog ideala i idola – Pavlika Morozova!
Pa neka vjeroučitelju tako i bude kad je zaboravio u kojem stvarno političkom i društvenom sustavu živi te gdje i s kim radi, kao i na to što je dopušteno Jupiteru i „jupiterovcima“ a nije „volu“ i „volovima“. A evo što bez moralne i društvene osude, istrage te i nekažnjeno mogu te su to javno govorili ili i radili „jupiterovci“:
Prof. dr. sc. Mate Kapović: „Serem vam se na Bleiburg!“.
Prof. dr. sc. Borislav Mikulić. „Studenti, trebate polomiti noge zaštitarima“. (Zaštitari su po službenoj dužnosti štitili mirnu studentsku većinu od militantne i agresivne ljevičarski ideologizirane manjine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu).
 
Dr. sc. Paul Stubbs, znanstveni savjetnik: „Umri, sotono“. (Poruka javno upućena kardinalu Josipu Bozaniću). Znakovito, Paul Stubbs je iz Velike Britanije kao član humanitarne organizacije i humanitarac došao u ratnoj agresiji JNA i paramilitarnih jedinica izloženu Hrvatsku, tu ostao i u Ekonomskom institutu u Zagrebu napravio znanstvenu karijeru, te kao što to vidimo o trošku hrvatskih poreznih obveznika nastavio svoj „humanitarni“ rad za službe koje su ga educirale i po zadatku uputile u Hrvatsku!
Protiv SDP-ovog ministra i aktualnog saborskog zastupnika Borisa Lalovca nije pokrenuta istraga, sudski proces i zatražena ostavka na dužnost ministra zbog obiteljskog nasilja; a protiv HDZ-ovog župana Požeško-slavonske županije Alojza Tomaševića zbog tog istog i takvog obiteljskog nasilja pokrenuta je istraga, sudski proces i zatražena ostavka na dužnost župana!?
Prema članku 14. Ustava Republike Hrvatske: „Svatko u RH ima jednaka prava i slobode, i svi su pred zakonom jednaki“, no kako se te ustavne odredbe provode u društvenoj i pravosudnoj praksi moglo se vidjeti i uvjeriti iz navedenih primjera i dokaza njihove selektivne primjene te kršenja Ustava RH a što je godinama uobičajena i stalna praksa!
 

Zoran Pravdić

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 917 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević