Get Adobe Flash player
Bandić ugostio Arkanova pobočnika

Bandić ugostio Arkanova pobočnika

IDS-ovci ugostili talijanske fašiste u jeku srbijanske agresije na...

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Aktualna Vlada nema izborni i politički legitimitet građana, što...

"Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

Srpski i crnogorski agresori došli naoružani u Hrvatsku i sada...

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

Zašto se snaha Slavena Letice ne preziva Letica ili...

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali...

  • Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:23
  • Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:16
  • "Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:12
  • (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:08
  • Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    četvrtak, 08. studenoga 2018. 14:30

I političari bi se već jednom trebali bojati naroda

 
 
Inteligencija bez ambicija je kao ptica bez krila.
(Salvador Dali)
 
Ambicija je težnja za isticanjem, za uspehom, priznanjem ili slavom. Kakva će ta ambicija biti i ostati, ovisi o svakom pojedincu, njegovoj motivaciji, osobinama ličnosti,okruženju, mentalitetu, obrazovanju, odgoju, uzorima, željama, iskustvu, hrabrosti, strmljenju, upornosti, “tajni” u spoznaji što nas usrećuje, samopoštovanju… Ambicija je zapravo mješavina vjere u sebe, odlučnosti, hrabrosti, dinamike i postavljenih ciljeva. Zdrava ambicija je poželjna i dobra, razvija osobnost, strukturira ličnost, ne  miri se s onim što imaš, usmjerava  te onome što želiš, uzdiže duh, poticajna je i konstruktivna. Takva ambicija je ostvariva kad je u skladu s mogućnostima pojedinca, realna je, afirmativna i nije usmjerena protiv nikoga drugog i ničega što šteti bilo kome ili bilo čemu. To je moćna pokretačka snaga koja razvija i ostvaruje cjelokupnu ličnost, donosi uspjeh, razvija inteligenciju, intelektualnu radoznalost, stvara kreativnost i talente, zadovoljstvo, zdravlje i sretan život, pogotovo kad do cilja dolaziš sam, bez ugrožavanja drugih, uz trud, rad, zalaganje i žrtvovanje. Pri tome bi bilo dobro poznavati sebe, svoje prioritete kao i imati spoznaju o onome što nikada, ni za što i ni za koga ne bi žrtvovali.  Pritom bi trebalo dobro poznavati svoje dimenzije, naročito širinu kao i svoje limite.
http://os-meje-st.skole.hr/upload/os-meje-st/images/static3/1604/Image/sova-za-sovua.jpg
S ambicijom se u određenoj mjeri rađamo. Kakva će ta ambicija postati i biti ovisi o mnogo činitelja, tijekom rasta razvoja, nadogradnje, odnosno usmjerenja, nivoa aspiracije. Za svakog pojedinca je drugačija i različita  “prihvatljiva količina” ambicije. Postoji li nesklad sposobnosti, mogućnosti i ambicije u pojedinca, ambicija postaje bolesna, ovisna o količinii isprepletenosti temeljnih loših i negativnih činitelja u težnji za isticanjem, priznanjem i slavom, kao što su, nerealnost, bezobzirnost, bešćutnost, sujeta, egoizam, narcizam, mizantropija, mitomanija, samovolja, samoljubljivost, popunjavanje nedostataka u životu, konstantna glad i poriv za novim višim ciljevima, uz moto cilj opravdava sredstvo. Nezdrava (bolesna) ambicija stvara netoleratne, nasilne, nesretne, destruktivne, nikad i  ničim zadovoljne osobe. Stavljajući taktike pred načela, trenutnu korist pred trajnu, subjektivističkim, računskim i oportunističkim gledanjem ponašanjem i djelovanjem, ne tako rijetko nezdrava ambicija donosi poslovni  i društveni uspjeh, iza čega se  često krije nesretan život, disbalans u emotivnoj vezi, uništavanje obitelji, višebrojne rastave, rasap obitelji, osiromašenje emotivnog života, anksioznost… što se nastoji kompenzirati u materijalnom bogastvu, niskim strastima, političkim funkcijama, bježanjem od realnosti, bježanjem od sebe, gubitkom zdravlja i skraćenjem života.
 
Pitanje je: Gdje je granica između zdrave i nezdrave ambicije? Mislim da je, kao u svemu drugome, važna i bitna motivacija (intrinzična i ekstrizinčna). Što ja to hoću i zašto? Što me vodi k tome? Je su li to realne i moguće želje ili su moje misli vodilje poput Cesarevih: “Aut Cesar, aut nihil!”, ”Ubi bene, ibi patria!” Bilo bi dobro krenuti od samih početaka, već u osnovnoj školi. Zašto učim? Je li to zato što želim znati, pripremiti se za život, ili hoću petice bez pokrića, upis u bolju školu, na prestižni fakultet i dobivanje diplome. Znanje, sposobnosti, vještine su tu irelevantene, jer ću na jednak način doći do zaposlenja, napredovanja u “struci” i poslu ili pak “ušaltavanje” u politiku, “penjanje” po političkoj i društvenoj ljestvici, postati elita koja odlučuje o drugima.
 
Takve “elite” se treba bojati, jer nije sposobna, ni u kojem smislu, ništa dobro napraviti na svojem random mjesto, odnosno funkciji. Tu je radi sebe, a ne radi onih koji je plaćaju. Mnogobrojna je na relativno malom prostoru. Gladna je moći, utjecaja i ugleda. To se postiže ako si u samom vrhu ili pri vrhu odlučivanja. Za ta mjesta vode se stalne vidljive i nevidljive bitke, sa dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, pojedinačno, klanski, stranački, koalicijski, ortački, nadzemno, prizemno i podzemno. Svjedoci smo ovih dana nove  tzv SMS afere, koju je započeo Zdravko Mamić, dijeljenjem SMS-ova na svojem suđenju, kako bi prokazao “korumpirano” sudstvo, DORH i ostale nadležne institucije. Bez obzira, s kojim ciljem i svrhom je to napravljeno, zakotrljalo se, uz put zaprljalo, dokotrljalo do vrha vlasti i vlade, te postalo jako veliko, zastrašujuće i opasno za narod i državu. Bilo kako bilo, bilo što bilo, nikako nije dobro, jer je to plod nezdravih umreženih ambicija, sprege polusvijeta, svijeta i nekih  samozvanih Übermenscha, u čijim raljama se našao narod, kojeg se oni ne boje. Mislim da bi se konačno trebali početi bojati naroda. Ne “događanja naroda” po scenariju njihovih apologeta, koji su tobože nezadovoljni ovim i onim, ali podržavaju vladu i dive se najboljem premijeru, ikada u Lijepoj našoj.
 
Kaj god! Nismo mi idioti. Znamo koliko je dva i dva. Znamo i “teoremom” dokazati kako je to pet, odnosno onoliko koliko kada i gdje treba biti. Govore nam i uvjeravaju nas kako je Hrvatska sigurna, odgovorna, suverena, neovisna, pravna, demokratska, socijalna, pravedna, suvremena, europska država, a svojim ponašanjem, radom i djelovanjem, jednu po jednu  navedenu odrednicu uništavaju, opustošuju i ukidaju. Briga mene tko je kome kum, brat, sestra, stric, ujak, otac, mati, žena, ljubavnica, ljubavik… i kako je tko došao do funkcije na kojoj je sada. Sve je to relativno, upitno i suspektno, baš kao i njihove kompetencije i kompeticije. Skupo odijelo ne čini gospodina, funkcija ne čini državnika, biti prvi među jednakima ne znači biti lider, biti dotjeran ne znači biti lijep, biti siromašan ne znači biti glup, biti materijalno bogat ne znači biti uspješan… Živimo u društvu mnoštva raličitih, raznih i raznolikih svjetovnih i duhovnih oksimorona. Najgore je što nam ti i takvi s visine drže lekcije i trebali bi biti uzor ponašanja, djelovanja i postignuća.
 
Ljudi vas kuže, naročito mladi obrazovani i sposobni, koji bježe što dalje od naše, prekrajane prošlosti, ne dobre stvarnosti i bezizgledne budućnosti. Podlo je i sramotno te ljude prozivati i govoriti kako nisu dovoljno domoljubni. Vi gospodo, koji se sad prepucavate SMS-ovima, dovoljno ste “domoljubni”, velike Rvatine, časni muževi i očevi, da bi kontinuirano pakirali jedni drugima, da bi licemjerno surađivali, da bi se međusobno podržavali kad je u pitanju ostanak ili opstanak, da bi nam lagali, da bi nas potkradali, da bi nas obmanjivali i u tajnosti makijevalistički spremali državni udar, pri čemu pojedinci  vide sebe na vrhu, svu vlast u svojim rukama, narod i državu pod nogama.
 

Ankica Benček

Hrvatska je država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina

 
 
U redovnom subotnjem prilogu Večernjega lista 'Obzoru' od 22. rujna 2018. godine Goran Gerovac je u svojoj kolumni "Nikad robom" Misterij hrvatskih suverenista... iznio niz netočnih povijesnih činjenica, koju svaki imalo pismen čitatelj može provjeriti u wikipediji, a da ne govorim o ostalim medijima i literaturi. Članak je toliko negativno konotiran prema Hrvatima, da sam ostala zgrožena! Ne ulazim u njegovu slobodu pisanja i opisivanja hrvatskog suverenista, kao temu članka, ta sloboda mu je zajamčena Ustavom članak 38. koji glasi: Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/5/58/Milica_Mu%C5%A1iki%C4%87.jpg
UZORI - partizanka Milka Mušikić
 
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Međutim iskrivljavanje poznatih povijesnih činjenica nije sloboda pisanja, već naprotiv zloraba te slobode, u cilju postizanja nekog svog cilja.A u ovom konkretnom slučaju cilj je poniziti, omalovažiti,  ocrniti i sa krivim opisima neselektivno, uopćavajući prikazati  hrvatske suvereniste, odnosno hrvatske domoljube kao nakaze koji svojim hinjenim domoljubljem, nacionalnim interesima i žrtvama rata sakrivaju svoju materijalnu pohlepu i političku ambiciju. Obrušio se na Hrvate, koji traže poštivanje hrvatskog nacionalnog identiteta, sprda se sa njima, nazivajući ih "razbojnicima opće prakse", optužujući ih za mržnju prema svima onima koji nisu željeli hrvatsku državu; naravno prema Srbima, odnosno notornom Miloradu Pupovcu i djeci jugooficira.
 
Potpuno promašena optužba, upravo suprotno, ti isti ne žele Hrvatsku po mjeri hrvatskog nacionalnog identiteta, već Hrvatsku po njihovoj mjeri. A to nije moguće,jer po Ustavu RH, Hrvatska je država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, a ne obrnuto. Milorad Pupovac je podržao svaku hrvatsku Vladu, piše Goran Gerovac, to je točno, i on je "najveći hrvatski suverenist" ali s kojim ciljem? Sigurno ne zato, što on poštuje hrvatsku državu i hrvatski suverenitet, nego zato da bi sudjelujući u vlasti promicao velikosrpske ideje i mijenjao ustrojstvo hrvatske države, tražeći veću autonomiju srpske nacionalne manjine, kao na pr. Zajedničko vijeće općina ZVO, koje bi predstavljalo paralelnu vlast srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a Srba u Hrvatskoj ima svega 4,4 %. I da kažem gerovčevim rječnikom "svoju usku ambiciju i ovisnost o materijalnom, sakriva iza navodnih nacionalnih interesa srpske nacionalne manjine i njihove žrtve u Oluji na pr.". Točno tako kada se zna kolika sredstva iz Proračuna dobiva SNV Milorada Pupovca;
 
“U dvije godine dobiti 26 milijuna kuna (malo koja ili gotovo niti jedna udruga ne dobiva tolike novce), a uz to govoriti o diskriminaciji te pisati i pozivati se na razne manifeste i deklaracije (koga ili čega?), krajnje je neozbiljno i licemjerno. Čovjek koji zastupa tek 10 % građana srpske nacionalnosti, a uz to dobiva ovolike milijune ne može niti ne smije ovako zlorabiti svoj položaj”, ističe Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj. o Miloradu Pupovcu! Eto što pripadnici srpske nacionalne manjine govore o svom sunarodnjaku Miloradu Pupovcu! https://narod.hr/kultura/pupovceve-novosti-financirane-iz-proracuna-rh-medij-za-sirenje-mrznje-i-netrpeljivosti
 
Djeca jugooficira koju je izričito spomenuo Goran Gerovac nisu u velikoj većini željeli samostalnu hrvatsku državu, oni su uglavnom jugofili ili jugonostalgičari, koji hrvatsku državu ne mogu smisliti, Sve će oni biti, samo ne Hrvati. Sjajan primjer je Boris Miletić, predsjednik IDS-a, koji bi „Republiku Istru“, „Euro-regiju Istru“,  i koji nije do sada priznavao suverenitet Hrvatske nad Istrom. Čak je tražio da avioni Hrvatske vojske ne nadlijeću istarsko nebo, dovodeći u pitanje hrvatski suverenitet nad Istrom "Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine." I što reći na izjave sina bivšeg jugo oficira, koji još uvijek pate za svojom Yugom i ne priznaju Hrvatsku. https://www.24sata.hr/news/miletic-ratni-zrakoplovi-nece-nadlijetati-istru-to-nije-opcija-570252
 
I ne samo to nego je takva izjava i protuustavna, jer u Ustavu RH lijepo piše:
Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
 
Da bi ipak tražeći od hrvatske Vlade pomoć za Uljanik priznao da je Istra u sastavu Hrvatske riječima upućenim „premijeru“: "da se ne ponaša kao da Uljanik, Istra i Pula nisu dio Hrvatske..." Doista "dosljedno" i kako piše Goran Gerovac za hrvatske suvereniste, ja ću primijeniti na djecu jugooficira" da usku ambiciju i ovisnost o materijalnom sakriva iza navodnih regionalnih interesa euro-regije Istre"
 
Piše Goran Gerovac dalje "Zastrašujuća je bezidejnost hrvatskog nacionalizma ili suverenizma, kako hoćete. Ni milimetra dalje ne može se pomaknuti od rata, ratnih zločina, Srba i Srba u hrvatskoj politici. Nije sposoban artikulirati ni iole pametniju frazu koja će otići dalje od koordinata 41.-45. ili 91.-95., jer smisao svake politike za njih se može realizirati  isključivo hladnim ili vatrenim oružjem". Tako  je kroz ovih nekoliko napisanih rečenica Goran Gerovac prikazao sam sebe kao zlobnu neznalicu! Nevjerojatno s koliko je zlobe opisao hrvatske suvereniste, a ustvari sve to su karakteristike Srba, a ne Hrvata! Kroz opis navodnih hrvatskih suverenista, opisao je Srbe, a sve njihove osobine pripisao Hrvatima. Mogu samo reći da mi se čitajući ove redove smučilo, postavljajući si pitanje kako netko može biti tako pokvaren!
 
"Bezidejnost hrvatskog nacionalizma, jer se ne miče dalje od rata", piše Goran Gerovac. Tko je Hrvatima nametnuo rat? Jesu li Hrvati ikada vodili osvajački rat ili su se uvijek branili? Tko je bio agresor na hrvatski teritorij? Tko neprestano spominje i otvara izložbe po svijetu i UN-u o Jasenovcu? Tko neprestano spominje "klanje 20.000 srpske dece"? Tko godinama komemorira nad praznim jamama? I naposljetku tko je pjevao u Vukovaru nakon što su ga razorili "Miloševiću šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate".Odgovor na sva pitanja je, naravno Srbo-četnici koji su okupirali hrvatski teritorij i domaći Srbi! A sve je to Goran Gerovac pripisao Hrvatima i još napisao da ne znamo "artikulirati iole pametniju frazu". Zlobno, zločesto i neistinito! 
 
"HRVATSKI SUVERENIZAM PROIZLAZI IZ PARTIZANSKOG POKRETA", NETOČNO. "PARTIZANI SU VRATILI ISTRU I DALMACIJU HRVATSKOJ" – NETOČNO! Eto tako piše Goran Gerovac, piše tendenciozno i netočno! Dovoljno je zaviriti u wikipediju i vidjeti da to ne odgovara povijesnim činjenicama. Goran Gerovac koristi se komunističkim  povijesnim falsifikatima, koji su odavno ispravljeni samo zato da omalovaži i ponizi Hrvate! Naravno da ću ga demantirati i preporučiti mu da ponovno uči povijest i ne piše više ovakve nebuloze. Hrvatski suverenizam ne proizlazi iz partizanskog pokreta, jednostavno zato što su se partizani borili za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku. Jedini koji su se borili za Hrvatsku bili su Istarski rodoljubi, koji su se sami organizirali bez KPJ, a do kraja rata ih je Tito dao svih eliminirati, da mu ne budu smetnja pri formiranju vlasti poslije rata.
 
Dalje Goran Gerovac navodigeneralski zbor JNA iz kojeg je proizašao hrvatski suverenizam, što je također netočno. JNA je bila jugoslavenska vojska, koja je čuvala suverenitet i integritet Jugoslavije! To joj je bila zadaća, za tu su zadaću vojnici i zapovjedni kadar bili obučavani, kroz MPV (moralno-političko vaspitanje). Zar je Goran Gerovac to namjerno zaboravio ili ne zna povijest? Čisto sumnjam da ne zna? Pa početkom 1991.godine JNA generali su neprestano ponavljali da oni čuvaju Jugoslaviju, a da je Hrvatska razbija i time opravdavali svoje svrstavanja uz Miloševića, koji je to isto ponavljao, jer je kroz Jugoslaviju Slobodan Milošević htio napraviti Veliku Srbiju na crti Karlobag -Virovitica! Druga tvrdnja da su partizani vratili Istru i Dalmaciju isto nije točna! Tito je, zapravo, Istru kaznio, jer nije poštovao povijesne, a uspostavio je administrativne granice republika koje nisu poštovale povijesne granice. Jedino je Hrvatska snažno kažnjena titovim granicama. Hrvatskoj Istri Tito je oduzeo najhrvatskiji grad Kopar i priključio ga Sloveniji. U Kopru je bila prva hrvatska gimnazija. Na istoku je Hrvatskoj oduzet, a Srbiji priključen Srijem, zanemarujući činjenicu da je prema popisu stanovništva 1935. npr. u Zemunu živjelo samo 5 posto Srba. Bosni i Hercegovini nisu određene granice Kraljevine Bosne, koja se na zapad prostirala najdalje do rijeke Vrbasa, nego su joj pridružena turska osvajanja, područja tzv. Turske Hrvatske. Sloveniji je još nekoliko rubnih općina priključeno na štetu Hrvatske. Boku Kotorsku s primorjem do Bara dodijelio je Crnoj Gori. Nije točna tvrdnja "partizani su vratili Istru i Dalmaciju Hrvatskoj, koje je najveći hrvatski suverenist 1941. donirao Italiji". Potpuno promašeno! Glupo, donirao je nešto što je Italija već imala još od 1920. godine i ranije.
 
I na kraju nije mi jasno što su Goranu Gerovcu  trebale te gomile neistina i laži? Možda zadnja rečenica sve objašnjava "izvesti nas iz ovog pakla tuđinske države". Meni nije tuđinska, ali Goranu Gerovcu vjerojatno je! ISTARSKI NARODNJACI BORILI SU SE ZA HRVATSKU, ONI SU BILI ISTINSKI ANTIFAŠISTI, A PARTIZANI ZA JUGOSLAVIJU! I ZATO REPUBLIKA HRVATSKA NIJE NASTALA NA PARTIZANSKOJ BORBI, NEGO U DOMOVINSKOM RATU PROTIV TE PARTIZANSKE CRVENE ZVIJEZDE,  KOJA JE HRVATSKOM NARODU DONIJELA TOLIKO ZLA! Tek toliko na znanje Goranu Gerovcu!
 

Lili Benčik

Političarima je jedino važna grčevita borba za opstanak na vlasti

 
 
Nema koristi od puno riječi, a malo djela! Naš se svakodnevni život odvija između onog izgovorenog i onog urađenog. Između naših riječi i naših djela. Svjedoci smo kako su danas na većoj cijeni ljudi koji lijepo zbore nego oni koji nešto konkretno čine. Izgovorena riječ, poglavito od javnih osoba, postala je fetiš, aksiom, zamalo zakon, oko koje se sve vrti. Iako su danas javno izgovorene riječi, skoro pa u pravilu, obična laž, dezinformacija ili manipulacija političara, radi dezinformacije i dovođenja javnosti u zablude. A opet postoje ljudi koji jako malo ali pametno govore, no  zato jako puno toga, i to dobrog, čine. Za njih postoji dobra, stara uzrečica da „njihova djela govore umjesto njih“. Na njihovu žalost i na opću štetu, takvi ljudi, njihov govor i njihove riječi, te njihova djela, ne zanimaju vlastodršce odnosno političare na vlasti, jer su oni „smrtna“ opasnost za njih, pa im se priječi pristup javnosti, a ako se to ipak n emože, onda ih se etiketira kao „populiste“ u pežorativnom smislu, ili demagozima koji lažu narodu. 
https://static1.squarespace.com/static/56b3b819f8baf33c6ec7374e/584edccbb8a79bf389f1b420/591c8df2b8a79b9f100efbcc/1517944682830/blood_nails_cross_iStock-120167524.jpg?format=1500w
U eri smo, kao ni jednoj do sada, u kojoj vlada prava inflacija riječi onih koji su vlasti, ali su na vlast došli političkim smicalicama, a ne radi svog znanja, brige za opće dobro, stručnosti i poštenja. I što god su izgovorene riječi takvih likova nevjerojatnije to im mediji više podilaze, prodavajući javnosti „rog a svijeću“! Političari, znanstvenici, gospodarstvenici, stavotvoritelji, zvijezde i zvjezdice s neba estrade, sve te medijske posvuduše, imaju neprestanu potrebu nešto javno govoriti, tumačiti, pojašnjavati, i to se obično svede na niz recepata što bismo mi (a nikada oni) trebali raditi i kako bi se trebali ponašati, ne bi li nam bilo bolje. 
 
Budući pak da javnost, odnosno narod ipak nije toliko glup koliko vlastodršci i političari misle da jest. Narod vidi nesuglasje između izgovorenih riječi, najčešće u obliku obećanja, i stvarnosti, za posljedicu imamo jedno shizofreno stanje u kojem se svaka izgovorena riječ „a priori“ odbacuje kao nešto licemjerno, a svaki se uradak drži poprilično sumnjivim kada je riječ o kriteriju poštenja. „Pusti ga, taj laže čim zine“, „Sumnjiva su ti meni ta njihova posla“, najčešći su javno neizgovoreni komentari, a posljedica toga su neizlasci na izbore i odlazak iz države gdje se ne može vjejrovati onima koji vode zemlju, očito neefikasno i čak krivom smjeru.
 
Dakle, što nam je činiti? Pričati i ništa ne raditi? Raditi i šutjeti? Ili možda, ipak, i govoriti i raditi? Ja vam velim da treba raditi, ali treba i govoriti, treba kroz medije ako se tako može, a ako se ne može treba i na ulici razotkrivati “golotinju“ onih koji za sebe misle da su „carevi“ i bogomdani da upravljaju zemljom, a riječi im se nikako ne slažu s njihovim djelima! Treba to činiti, jer se oni smatraju neupitnim autoritetima, i „posjednicima“ znanja i istine, samim time što su se dočepali neke funkcije, a bez obzira što su prije bili, znali ili radili (češće ne radili), i boje se svakog javnog razotkrivanja toga da uporno i neumorno govore jedno, a rade drugo ili ne rade ništa od onoga o čemu govore. Pa upravo oni koji osim grčevite borbe za vlast ne brinu ni o čemu drugom, sve one koji ukazuju na njihovo farizejstvo, optužuju za borbu za vlast, populizam i demagogiju?! Dokaza da se upravo događa ovo o čemu govorim ima previše, ali dosta je da se ilustrira samo sa nekoliko činjenica:
 
a) „Vodeći“ političari i Vlade uporno govore i tvrde da je sa našim pravosudnim sustavom sve u najboljem redu, a situacija je zapravo takva da se ono bavi kokošarenjem, a „krupne ribe plivaju slobodno“ u tom sustavu, što se može ilustrirati s ovih nekoliko primjera „krupne ribe“ koja slobodno „pliva“, unatoč ozbiljnih razloga zašto tomu ne bi trebalo biti tako: Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić, Božidar Kalmeta, Nadan Vidošević, Vladimir Zagorec, Marina Lovrić-Merzel, Tomislav Saucha, Petar Pripuz, Robert Ježić, Ivan Čehok,Slobodan Ljubičić-Kikaš, Ivan Jakovčić, Ivica Todorić... i ostali kojima se ispričavam što ih se nisam sjetio, manje ili više „veselo plivaju“ u našoj žabokrečini od pravosudnog sustava!
 
b) Vlada tvrdi da imamo „povijesno“ malu nezaposlenost, a ona je upravo razlika između broja nezaposlenih prije početka egzodusa Hrvata u Irsku i kojekuda drugdje, i broja registriranih nezaposlenih nakon toga egzodusa napuštanja Hrvatske.
 
c) Vlada „pjeva“ hvalospjeve o svojoj vanjskoj politici, a nemamo riješen niti jedan granični spor, ni s jednom susjednom zemljom!
 
d) Vlada govori o svojoj uspješnoj gospodarskoj politici, a sve se svodi uglavnom na infrastrukturne projekte, koji ni kratkoročno, ni srednjoročno, a kamoli dugoročno, ne osiguravaju nikakav značajniji porast zaposlenosti, jer se ne radi o proizvodnim djelatnostima koje dugoročno zapošljavaju zaposlenke različitog profila.
 
e) Vlada i vodeći političari govore o razvijenoj dmokraciji u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj se demokracija svela na to da možete govoriti bilo što, ali to nikoga iz vlasti ne interesira, u Saboru se saborska većina osigurava kupovinom zastupničkih glasova, a na stotine amandmana na prijedloge zakona koje Sabor treba izglasati, „demokratski“ je odgovor – Ne prihvaćaju se!
 
f) Konačno eklatantni je primjer raskoraka govora i djela, kada Vlada, Sabor, pa i neki mediji smatraju da je dovoljno da netko prisegne na Ustav RH i da ima hrvatsku domovnicu odnosno državljanstvo, pa da se smatra lojalnim građaninom i domoljubom?! Po tom kriteriju u hrvatskim zatvorima nema nikoga tko nije lojalan građanin RH i hrvatski domoljub?!
 

Laslo Torma

Anketa

Po čijem su nalogu na granici uhićeni i pretraživani Nikola Kajkić i Zorica Gregurić?

Srijeda, 14/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 943 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević