Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

S ovakvim su grafitima Srbi 1991. išli u tenkovima na Hrvatsku

 
 
Nakon što su se početkom mjeseca rujna u Novom Sadu pojavili antihrvatski grafiti („Ubi Hrvata da šiptar nema brata“ i drugi) isto se to ponovilo ovih dana u Beogradu i to u Osnovnoj školi „Filip Kljajić“, gdje su na vanjskim zidovima tog zdanja na više mjesta ispisane ćirilične poruke čiji je smisao nedvojben ("Granate na Hrvate", "Vukovar", "Knin", „Četnici“, "Ratko Mladić", "Ja sam četnik" uz neizbježna četiri ocila – znamenje pod kojim se išlo u rat za „Veliku Srbiju“, klalo, žarilo, palilo, rušilo, pljačkalo i silovalo 90-ih godina po Hrvatskoj i BiH).
https://www.juznevesti.com/uploads/assets/2015/01/03/44775/800x600_katolicka-crkva-nis.jpg
Niš - župna crkva Uzvišenja Svetoga križa
 
I odmah treba reći jednu istinu o kojoj se šuti: takvi marginalni događaji kao što je šaranje po zidovima i javnim površinama – kakve god poruke to nosilo – najmanji su problem s kojim se sreću Hrvati iz Srijema, Banata, Bačke i Srbije; i ne samo Hrvati, nego svi drugi građani koji nisu Srbi, pa i onaj dio normalnih Srba – demokrata i humanista koji ne pristaje uz politiku ekstremizma, opciju koja prevladava kod naših istočnih susjeda.
 
Hrvati su na prostorima o kojima je riječ nepoželjni od 1918. godine i od tada ih se nastoji suzbiti na sve raspoložive načine: od asimilacije preko pritiska državnog aparata do planskog odnarođivanja i razbijanja (uz pomoć nametanja subetničkih odrednica u zamjenu za njihovo narodno ime – „bunjevac“, „šokac“), pa do otvorenih progona onda kad to uvjeti i međunarodne okolnosti dopuštaju (kao što je bilo u razdoblju od 1991. do 1999. godine). I sve se to događalo (a događa i dalje) u sklopu dugoročne strategije velikosrpskih ideologa.
Pogledamo li službene statističke podatke, vrlo je lako uočiti kako je hrvatski narod na svojim domicilnim područjima (dakle, tamo gdje predstavlja autohtono, starosjedilačko pučanstvo – prije svega u Srijemu i Bačkoj pa potom i Banatu) sveden na ostatke ostataka sa sasvim izvjesnom perspektivom potpunog nestajanja.
 
Krenemo li od 1948. godine, vidimo da je broj Hrvata u Srbiji tada iznosio 169.894 (2,6 % udjela u ukupnom stanovništvu)
Taj je broj 1953. godine pao na 162.158 (2,3 % udjela u ukupnom stanovništvu); godine 1961. on je iznosio 196.411 (2,6 % udjela u ukupnom stanovništvu); 1971. godine 184.913 (2.2 % udjela u ukupnom stanovništvu); 1981. godine 149.368 (1,6 % udjela u ukupnom stanovništvu); 1991. godine 105.406 (1,1 % udjela u ukupnom stanovništvu); 2011. godine 57.900 (0,81 % udjela u ukupnom stanovništvu).
 
Kako je vidljivo, u odnosu na 1961. godinu, broj Hrvata u Srbiji smanjen je za preko 300 %.
Isti se proces odvija i u Vojvodini gdje je 1961. godine živio 145.341 pripadnik hrvatskog naroda, taj je broj 1991. godine bio 74.226, a 2011. godine 47.033.
Dakle, opet smanjenje od preko 300 %.
Danas Hrvata u Srijemu, Bačkoj i Banatu (Vojvodini) sasvim sigurno nema više od 40.000 i taj trend rapidnog smanjenja ove populacije nije ni malo ohrabrujući.
Iz Srbije koja „nije učestvovala u ratu“, 90-ih godina prošlog stoljeća protjerano je ili pobjeglo od terora države i njezinih ekstremnih pokreta i skupina oko 50.000 Hrvata, najviše iz Vojvodine (oko 40.000).
Uvijek treba naglašavati činjenicu da su oni u svemu bili lojalni građani koji ni jednoga trenutka nisu digli ruku na državu u kojoj su živjeli, pa čak ni onda kad ih je ona progonila, zatvarala, mobilizirala u rat, palila im i otimala domove, premlaćivala ih, odvodila ih iz kuća i ubijala, kršila im temeljna ljudska i nacionalna prava – ili slala četnike i druge ekstremne skupine da taj prljavi posao obave u njezino ime i za njezin račun.
Jedini „otpor“ koji je ovaj narod pružio, bio je odlazak sa svojih stoljetnih ognjišta – u tišini, bez pompe i galame i bez ijednoga razbijenog prozora, iako su kroz cijelo to vrijeme nosili biljeg „ustaša“. Uzalud su bili vapaji naših svećenika i biskupa. Srijem je najvećim dijelom etnički očišćen, hrvatsko je pitanje u Banatu odavno riješeno, a taj se proces privodi kraju i u Bačkoj u kojoj se još uvijek Hrvati nekako drže u enklavama oko Sombora i Subotice.
Hrvate u Srbiji i Vojvodini i danas tuku, uništavaju im i pale imovinu, a svaka (pa i nehotično) pogrešno izgovorena, napisana riječ ili gesta dovodi ih u poziciju da su na udaru „patriota“ koji od 1991. godine u Srbiji vedre i oblače. To što se u ove krajeve nakrcalo na desetke tisuća „krajišnika“ (iz Hrvatske i BiH) među kojima i tisuće zločinaca i ubojica koji su tamo pronašli spas od sudskih progona u zemljama gdje su nedjela počinili, još je jedna otegotna okolnost za sve koji nisu Srbi, a posebice Hrvate koji su prema svim istraživanjima najomraženiji narod među Srbima.
Hrvati u Srbiji i Vojvodini osuđeni su na šutnju – na nestajanje u šutnji. I kako bi biološki opstali u večini slučajeva su primorani odreći se sebe i svoga nacionalnog identiteta.
Kad se njih premlaćuje, ne diže se halabuka, nema tamošnjih premijera, ministara, predsjednika koji osuđuju incidente. Srbi imaju posve drugačiju strategiju: oni svoj prljavi veš kriju i provode ono na čemu rade već više od stotinu godina.
Naši Hrvati koji imaju nesreću živjeti tamo, nemaju svoga „Pupovca“ koji će svaki čas „trljati nos“ vlastima, on nemaju zajamčena mjesta u Narodnoj skupštini.
Jedino pravo koje imaju jest: odreći se sebe – ili odseliti. Treće mogućnosti nema.
 

Zlatko Pinter

Zabranjuju i pjevanje! Ima li tomu kraja?

 
 
Što je borba za vlast i ostanak na vlasti sposobna učiniti čovjeku? Doslovno sve! U Hrvatskoj doslovno sve! Osim što još nisu otvoreni logori za nepodobne i neistomišljenike! Oduzeti mu dostojanstvo! Pravo na jednakost pred zakonom! Oduzeti mu pravo na nediskriminaciju! Uzeti mu pravo na rad, pa time i pravo na  život. Oduzeti mu pravo na neposredno izjašnjavanje i odlučivanje! Uzalud sva ljudska prava! Uzalud demokratska pravila, Povelje UN-a o ljudskim pravima. Povelje Europske unije o ljudskim pravima i Ustavu Republike Hrvatske! U Republici Hrvatskoj ljudska prava svakog pojedinca propisana su međunarodnim ugovorima kojih je RH stranka, Ustavom RH te, nastavno na Ustav, mnogim zakonima i drugim propisima koji na  na različitim razinama daju praktično značenje temeljnim pravima i slobodama pojedinca. Vladajući gaze sve pred sobom, sva prava, kada je njihova vlast u pitanju, njihovi interesi i opstanak na vlasti! Ima li toj samovolji kraja?
https://gdb.rferl.org/15924FEE-E326-4AD6-B00C-8879CB9CDD49_w1023_r1_s.jpg
Tko po Ustavu RH štiti zakonitost i kontrolira državne institucije? Naravno da ima! Pravosuđe svake zemlje treba zaštititi ljudska prava državljana te zemlje, provedbu nacionalnog zakonodavstva i međunarodnih obaveza koje je RH preuzela u području zaštite i promocije ljudskih prava odgovornost pripada cjelokupnom sustav državne vlasti, s posebnim naglaskom na ulogu sudova u njihovoj zaštiti, te nezavisnih institucija. Zakon o sudovima u članku 5. propisuje: ˝Sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora,  zakona i drugih važećih izvora prava.
Pravo na rad i slobodan izbor zaposlenja (čl. 23.) Povelje UN-a o ljudskim pravima.
 
Članak 55. Ustava RH
 
(1) Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
(2) Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Ali isto tako treba voditi računa o povezanosti prava na rad, sa pravom na ljudsko dostojanstvo, ljudske sigurnosti i dostojnih uvjeta rada!
Thompson i Škoro - ista sudbina. Otkazivanjem ugovorenih koncerata ova ljudska i ustavna prava oduzeta su predsjedničkom kandidatu dr. sc. Miroslavu Škori. Oduzeta su zabranom nastupa u Puljskom amfiteatru i pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu. Što je slijedeće, koje zabrane?
 
Svi predsjednički kandidati normalno rade svoj posao: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je na službenom putu u SAD-u. Mislav Kolakušić je u Europskom Parlamentu. Ivan Pernar je još uvijek zastupnik u hrvatskom Saboru itd. U puljskom amfiteatru normalno nastupaju pjevači iz cijelog svijeta, pa čak i oni koji su radili protiv interesa RH, odnosno nastupali za agresore na RH kao na primjer pjevač iz Srbije: Bajaga, a hrvatskom branitelju je zabranjen nastup!
 
Što su ljudska prava i koja su? Ljudska prava su osnovna prava koja je svaki čovjek stekao svojim rođenjem. Bez obzira na mjesto rođenja, obitelj, uvjete u kojima živi ili svoje godine, svaki čovjek ima ista ljudska prava. Temeljna ljudska prava je termin kojega se koristi za opisivanje najvažnijih ljudskih prava i sloboda.
1. Pravo na život i osobnu sigurnost
2. Pravo na to da se osobu ne drži u ropstvu
3. Pravo na to da se prema osobi ne postupa na okrutan i ponižavajući način
4. Pravo na jednaku pravnu zaštitu
5. Pravo na slobodu kretanja
6. Pravo na državljanstvo
7. Pravo na sklapanje braka (bez obzira na to imaju li partneri različito državljanstvo, vjeroispovijest ili rasu)
8. Pravo na odabir vjeroispovijesti (svaki čovjek može samostalno odabrati vjeru kojoj želi pripadati)
9. Pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne uvjete rada
10. Pravo na odmor i slobodno vrijeme
11. Pravo na obrazovanje
12. Pravo na sudjelovanje u kulturnom životu (koji se tiče umjetnosti i znanstvenog razvoja)
 
Povelja Europske unije o temeljnim pravima iz 2000. godine sadrži popis od 49 temeljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i političkih ljudskih prava:
1. Pravo na ljudsko dostojanstvo,
2. Pravo na život,
3. Pravo na integritet osobe, koja obuhvaća zabranu samovoljnog podvrgavanja ljudi medicinskim zahvatima i zabranu eugeničkih postupaka, zabranu trgovanja dijelovima ljudskog tijela i zabranu kloniranja ljudskih bića u cilju njihove reprodukcije (rađanja),
4. Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne,
5. Zabrana ropstva i prisilnog rada,
6. Pravo na slobodu i osobnu sigurnost,
7. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja,
8. Pravo na zaštitu osobnih podataka,
9. Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji,
10. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, koje uključuje pravo na prigovor savjesti,
11. Sloboda izražavanja i informiranja,
12. Sloboda okupljanja i udruživanja,
13. Sloboda umjetnosti i znanosti, koja uključuje poštivanje akademske slobode,
14. Pravo na obrazovanje, koje uključuje mogućnost besplatnog obveznog školovanja, slobodu osnivanja obrazovnih ustanova, te pravo roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima,
15. Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad,
16. Sloboda poduzetništva,
17. Pravo na vlasništvo, koje uključuje pravo na isplatu pravične naknade za gubitak vlasništva, ako se ono oduzima u javnom interesu. U sklopu prava vlasništva jamči se i intelektualno vlasništvo,
18. Pravo na azil u slučaju izbjeglištva,
19. Pravo na zaštitu u slučaju udaljavanja, protjerivanja ili izručenja, koje uključuje zabranu kolektivnog protjerivanja,
20. Pravo na jednakost ljudi pred zakonom,
21. Pravo na nediskriminaciju,
22. Pravo na kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost,
23. Pravo na ravnopravnost žena i muškaraca,
24. Pravo djece na posebnu zaštitu potrebnu za njihovu dobrobit, koje uključuje pravo da se u svakom djelovanju vlasti i privatnih institucija primarno vodi računa o zaštiti interesa djeteta, te pravo djeteta na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja,
25. Pravo starijih osoba na dostojan život i neovisnost te na sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu,
26. Pravo osoba s invaliditetom na integraciju, koje obuhvaća mjere čiji je cilj osiguravanje njihove neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice,
27. Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću,
28. Pravo radnika na kolektivno pregovaranje i djelovanje, koje uključuje pravo na sklapanje kolektivni ugovor|kolektivnih ugovora]] i pravo na štrajk,
29. Pravo radnika na besplatni pristup službama za posredovanje pri zapošljavanju,
30. Pravo radnika na pravnu zaštitu od neopravdanog otkaza,
31. Pravo radnika na poštene i pravične radne uvjete, kojima se čuva zdravlje, sigurnost i dostojanstvo radnika; te prava na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor,
32. Zabrana rada djece i pravo mladih na posebnu zaštitu pri radu koja uključuje zabranu da se onemogući zapošljavanje mladih koji su stariji od uzrasta propisanog obveznog školovanja, te pravo na zaštitu od gospodarskog izrabljivanja ili od bilo kakve vrste rada koja bi mogla ugroziti njihovu sigurnost, zdravlje ili psihički, duhovni, moralni ili društveni razvoj ili bi mogla ugroziti njihovo obrazovanje,
33. Pravo na obiteljski i profesionalni život, koja uživa pravnu, gospodarsku i socijalnu zaštitu obitelji; te pravo na zaštitu od otkaza zbog razloga povezanog s materinstvom i pravo na plaćeni rodiljni dopust i roditeljski dopust,
34. Pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, u slučajevima poput materinstva, bolesti, nesreća pri radu, ovisnosti ili starosti te u slučaju gubitka posla,
35. Pravo svakog stanovnika na korištenje prava iz socijalne sigurnosti i socijalnih povlastica,
35. Pravo na zdravstvenu zaštitu,
36. Pravo na pristup službama od općeg gospodarskog interesa,
37. Pravo na zaštitu okoliša,
38. Pravo na ljudi koji na tržištu nastupaju kao potrošači na posebnu zaštitu,
39. Pravo glasovati i biti biran na izborima,
40. Pravo sudjelovanja na lokalnim izborima,
41. Pravo na dobru upravu, koje uključuje pravo da javne institucije odlučuju nepristrano, pravično i u razumnom roku, pri čemu svaka osoba ima pravo biti saslušanja prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati; pravo svake osobe na pristup svojem spisu; obvezu uprave da obrazloži svoje odluke; te pravo svake osobe na naknadu štete zbog štete koje počini uprava pri obavljanju svojih dužnosti; te pravo osobe da komunicira s upravom na svojem jeziku,
42. Pravo pristupa dokumentima javnih institucija,
43. Pravo na podnošenje peticije,
44. Pravo na slobodu kretanja i boravka,
45. Pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u stranoj zemlji,
46. Pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje,
47. Pravo optuženika na obranu i da ga se smatra nedužnim dok mu se ne dokaže krivnja,
48. Pravo na razmjerno kažnjavanje, gdje strogost kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu, te pravo osobe da ne bude kažnjena za djelo koje nije bilo zakonom propisano prije njegovog počinjenja,
49. Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo. https://hr.wikipedia.org/wiki/Temeljna_ljudska_prava
 
Hrvatsko pravosuđe, vi ste na potezu! Zaštitite ljudska prava ove dvojice hrvatskih građana i svih drugih građana kojima su ugrožena, a pogotovo kada ih ugrožavaju  institucije hrvatske državne vlasti!
 

Lili Benčik

Treba li se sramiti institucija ove države?

 
 
Ovih dana nekako u gotovo isto vrijeme dogodile su se dvije stvari, na prvi pogled nepovezane, a nakon pomnijeg razmišljanja znakovite glede funkcioniranja EU-institucija u nas. Božidar Kalmeta je oslobođen svake krivnje u svezi neupitno utvrđenog izvlačenja novca iz HAC-a i HC-a, sektora čiji je ministar bio upravo on, uz obrazloženje sutkinje da „Indicije i optužbe nisu pretočene u dokaze da bi se Kalmeti sudilo“?! Nekako u isto vrijeme Ivan Penava gradonačelnik Vukovara izjavljuje „...da se srami institucija ove države i osoba koje ih vode...“?! Penavina izjava nema nikakve veze sa „slučajem“ Kalmeta i organiziranom pljačkom u HA-u i HC-u, ali ima veze s „institucijom“ ove države, kao i odluka sutkinje u slučaju „Kalmeta“!
https://www.sailprofessionals.com/wp-content/uploads/2019/01/Mautstation-Kroatien.jpg
Ivan Penava je to izjavio revoltiran u svezi lošeg rada, točnije rečeno nikakvog rada istražno pravosudnih institucija u svezi brojnih neriješenih slučajeva privođenja pravdi protuhrvatskih zločinaca, odnosno sramotnog ponašanja prema čovjeku koji je izgubio dva sina da bi se sutkinja mogla ponašati prema njemu kao nekom huliganskom prijestupniku. Ja bih pak tomu dodao da svaki normalan i pošteni građanin treba biti revoltiran oslobađanjem Kalmete od bilo kakve odgovornosti za utvrđeno izvlačenje novca iz HAC-a i HC-a, jer za to ima više razloga, od kojih navodim samo neke one koji su najočitiji:
- Kalmeta je svojevremeno izjavio: „Možda se kralo, ali zar ja kao ministar trebam to znati?“.
- Prema takvoj Kalmetinoj logici NITKO ni na kakvoj državnoj odgovornoj funkciji nije kriv ako mu se povjereni sektor pretvori u leglo svakovrsnog kriminala, jer on to nije naredio, on samo NE ZNA što mu se događa u povjerenom mu sektoru?!
- Nisu predočeni dokazi da je izvršena provjera imovine Kalmete, kao i njezina podrijetla!
- Nisu predočeni dokazi da Kalmeta s onima koji su osuđeni u ovom predmetu, nije imao nikakve kontakte za vrijeme obnašanja ministarske dužnosti!
- U Zagrebu postoji lokal sa nazivom „Kod lažnog svjedoka“, pa budući je sutkinja u obrazloženju oslobađanja Kalmete od bilo kakve krivnje, rekla da ga niti jedan od 97 saslušanih svjedoka nije teretio, postavlja se pitanje jesu li možda ti „svjedoci“ dovedeni iz navedenog lokala?
- Kalmeta je proglašen nevinim, a njegova tri SURADNIKA su proglašena krivim?! Ovolika nelogičnost bila bi previše i za bilo kojeg pacijenta psihijatrijske ustanove Jankomir!
 
Možda je sutkinja čak imala neko moralno „iščašeno“ pravo osloboditi Kalmetu svake odgovornosti, no ovdje se radi ne samo o sutkinji, već o institucijama, o kojima Ivan Penava govori. Svojevremeno je u jednom TV nastupu, jedan naš ugledni odvjetnik, na pitanje zašto tolike optužnice „padaju“ na sudovima, izjavio da „nije sud kriv ako su optužbe, nestručno i nekvalitetno podnesene sudu“, pa se na osnovi njih ne mogu donijeti osuđujuće presude! A tko sastavlja/podnosi sudu optužne prijedloge? Institucije koje su zadužene za istragu i njihovi djelatnici MUP-u i DORH-u! Penava možda je, a možda i nije bio svjestan koliko je bio u pravu kad je rekao da se srami institucija ove države, i onih osoba koje ih vode?! Jer odista se imamo čega sramiti u tom pogledu, jer jedino oni koje je Penava apostrofirao nemaju nikakvog srama glede onoga što rade, ne rade ili bi trebali raditi!
 
Ako je to ono što Andrej Plenković rado ističe kao njegovo dostignuće u NEOVISNOSTI INSTITUCIJA, onda je možda bolje da se takve institucije liše svake neovisnosti, a učine OVISNIM jedino od slova zakona koji treba važiti za sve. Milan Bandić sve to zna i zato se ne slučajno, sprda sa istim pozivajući ih da rade svoj posao! Koji oni, dapače, NE RADE!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Srijeda, 13/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1003 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević