Get Adobe Flash player
Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić...

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Nijednom riječju nije Pupi spomenuo da su ta djeca bila žrtve međusobnog...

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

"Pustimo medije neka rade svoj...

Plenković griješi poput Mačeka

Plenković griješi poput Mačeka

Nikakva Hrvatska, ni srbofilska ni liberalna ni europska ne odgovara...

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može...

  • Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:05
  • Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:01
  • Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:56
  • Plenković griješi poput Mačeka

    Plenković griješi poput Mačeka

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:51
  • Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:45

Hrvatska vlast treba uputiti službeni dopis The Holocaust Encyclopediji da sa svojih mrežnih stranica skinu laži protiv Hrvata

 
 
Na mrežnim stranicama The Holocaust Encyclopedia, United States Holocaust Memorial Museum (https://www.google.hr/url?sa=i&source=images&cd=&ved=2ahUKEwicu-K0mPvcAhUCw4sKHe-pCtMQjhx6BAgBEAM&url=https%3A%2F%2Fencyclopedia.ushmm.org%2Fcontent%2Ffr%2Farticle%2Faxis-invasion-of-yugoslavia&psig=AOvVaw3Fwdem20whLjw7Q9M60g-Q&ust=1534837760633902) između ostaloga piše:
»SRBIJA
Njemačka je postavila vojnu upravu u Srbiji u travnju 1941., kao i mjesnu upravu i policiju nadziranu od marionetske Vlade Milana Nedića, generala ex Kraljevine Jugoslavije. Tijekom ljeta njemačke vlasti su internirale veći dio Židova i Roma u zatvoreničke logore: Topovske Supe, Dedinje, Šabac, Niš, i još kasnije, Zemun (Sajmište) na drugoj strani granice, tj.u Hrvatskoj. Ubrzo su pokret partizana komunista i pokret srpskih nacionalista četnika vođen od Draže Mihailovića organizirali ustanak u Srbiji i Bosni koji je prouzročio znatne štete usred vlasti njemačke policije i vojske. Hitler je dao naredbu da se za svakog mrtvog Nijemca smakne 100 talaca. (uključuje naredba  i Srbe u vojvođanskom Banatu koji je pripadao tada Srbiji).
https://www.ushmm.org/api/phpThumb/phpThumb.php?src=/m/img/20150408-hursley-14th-1400x850.jpg&w=900&hash=ec76f18c54c95644e6d002c9668697bc
Krajem ljeta i u jesen 1941. njemačke vojno policijske snage iskoristile su rečenu naredbu (direktivu) da unište sve muškarce Židove (oko 8.000 osoba), 2000 komunista i srbijanskih nacionalista, te prijeratnih demokrata (kojih?, o. prev.), i tisuću muškaraca Roma. Židovske žene i djeca su uhićeni i zatočeni u logoru Zemun u jesen 1941. Slijedeće zime Ured za sigurnost Reicha (tadanje države Njemačke) uvezao je kamion plina (jedan odjeljak hermetički zatvoren koji je služio kao plinska komora) u Beograd. Između ožujka i svibnja 1942., 6280 osoba bilo je umoreno, takoreći skoro sve židovske žene i djeca iz zemunskog logora. Time su Židovi u Srbiji prestali postojati, osim onih koji su se pridružili partizanima ili uspjeli sakriti. 
 
HRVATSKA
U marionetskoj državi Hrvatskoj vladao je ustaški teror koji je posijao kaos. Zapravo na terenu su bile njemačke i talijanske trupe koje su vladale zemljom. Režim je ubijao i lovio stotine tisuća Srba stanovnika države. U seoskim područjima hrvatske vojne jedinice (misli na domobrane?) i ustaška vojnica palile su srpska sela i masakrirale pučanstvo, služeći se često torturom i nasiljem. Sveukupno od 1941. do 1942., hrvatske vlasti su pobile između 320.000 i 340.000 Srba iz Hrvatske i BiH. Do kraja 1941. oko dvije trećine od 32.000 hrvatskih Židova bili su pritvoreni u hrvatskim logorima Jadovno, Kruščica, Loborgrad, Đakovo, Tenja, Osijek i Jasenovac. U ovom posljednjem, koji se nalazi stotinjak kilometara od glavnoga grada Zagreba, ustaše su pobile između 12.000 i 20.000 Židova.
Tijekom dviju operacija, u kolovozu 1942. i svibnju 1943. hrvatske vlasti su prebacile 7.000 Židova u Njemačku, Nijemci su ih smjestili u Auschwitz - Birkenau. Oko 3000 od njih je izbjeglo deportaciju, najčešće jer su bili u braku sa ne Židovom, ili su uspjeli pobjeći u talijansku okupacijsku zonu. Općenito,talijanske vlasti odbile su ili su izbjegavale na zahtjeve za predajom Židova Nijemcima. Oni su izabrali okupiti Židove u logor na otoku Rabu, na Jadranu. Nekoliko stotina (Židova) je prebačeno na jug države (otok Lopud npr., op. prev.). Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. Njemačka je zauzela talijansku okupacijsku zonu. Partizani su oslobodili 3.000 Židova sa otoka Raba prije dolaska Nijemaca i pomogli im da izbjegnu uhićenje.
Hrvatske vlasti su u potpunosti eliminirale romsku populaciju Hrvatske i BiH, što znači oko 25.000 ljudi, od toga između 15.000 i 25.000 u logoru Jasenovac.«
 
Ovakve laži dandanas stoje na mrežnim stranicama The Holocaust Encyclopedije, Holocaust Memorial Museuma iz SAD-a. Kada bi ovo bilo istina, tada bi samo Židova i Roma stradalo u Jasenovcu između 27.000 i 45.000, što je suluda manipulacija. Naime, ovo je ponavljanje velikosrpskih laži o pogibiji stotina tisuća Srba u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema ovome što je napisano, hrvatske su oružane snage pobile tijekom prve dvije godine rata, 1941. i 1942., između 320.000 i 340.000 Srba iz Hrvatske i BiH, što je najokrutnija laž i suluda optužba Hrvata. Prema lažnim izračunima bosanskoga Srbina i velikosrpskoga statističara Bogoljuba Kočovića (Sarajevo, 1920. - Pariz, 2013.) to bi značilo da su tijekom četiri ratne godine nestali svi Srbi u Hrvatskoj i BiH. To se također nikako ne uklapa u kasnije izračune samoga Kočovića da je ne cijelome teritoriju ondašnje Jugoslavije kroz rat, bolest, glad itd. stradalo oko 400.000 Srba, što je također najobičnija izmišljotina. Da je taj broj točan NDH bi od konca 1942. do kraja rata 1945. imala potpuni nadzor u zapadnoj Bosni i dijelovima Hrvatske u kojima su bili nastanjeni Srba, a nije.
Nakon svega na domoljubnoj hrvatskoj vlasti je da žurno uputi službeni državni dopis The Holocaust Encyclopediji, Holocaust Memorial Museumu iz SAD-a, da sa svojih mrežnih stranica skinu ove laži.
 

Zrinko Horvat

Politički sustav je samo prividno demokratičan, a ustvari je duboko inficiran kancerogenim virusom antidemokratičnosti

 
 
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije? Što je važno, a što beznačajno? Tko je za što uistinu odgovoran? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje koje su u raskoraku s njima.
https://s3.amazonaws.com/files.thegamecrafter.com/323f38d1879fcb106f91745fe3d42535ed0cc023
Danas je gotovo općeprihvaćeno da je demokracija državno odnosno društveno uređenje koje je neupitno, i koje pretstavlja, kako se parafrazirajući Fukuyamu može reći, „kraj povijesti“ državnih uređenja. Svi govore o demokraciji, od političara do medija, dovodeći u zabludu javnost, ne definirajući što zapravo podraumijevaju pod demokracijom. A pojam demokracija ima toliko značenja, da je lako zabluđivanje javnosti tendecioznim tumačenjem toga pojma.
 
Izvorno, povijesno značenje pojma demokracije potiče iz antičke Grčke, i doslovno znači vladavina naroda, što se povijesno relativno brzo pretvorilo u tumačenje i definiciju: „Vladavina slobodnih građana, putem predstavnika izabranih neposrednim izborima“, koja se tijekom 20. stoljeća u političkom smislu počela tumačiti kao: „Državno odnosno društveno uređenje zasnovano na ustavu i zakonodavstvu koje garantira politčke slobode i ravnopravnost svih građana, privatno vlasništvo, slobodnu tržišnu konkurenciju, višestranački politički pluralizam, smjenjivost vlasti putem redovitih slobodnih izbora, autonomnost lokalne samouprave i važnih institucija, punu slobodu i neovisnost medija, jednakopravnost nacionalnih, vjerskih i drugih zajednica i manjina, te trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Postoji i tumačenje da je ekonomska demokracija organizirano sudjelovanje radnika i drugih zaposlenika u vlasništvu kako bi bili zainteresirani za uspjeh poduzeća. A po suvremenoj sociološko-političkoj doktrini i praksi, liberalna demokracija nastoji uvažavati i na pogodan način povezivati liberalna načela zaštite pojedinaca kao najveće vrijednosti i demokracije kao vladavine većine. Ovdje valja uočiti da se pojam narod, kao pojam koji označava u socijalnom pogledu najbrojniji dio pučanstva(građana), u svezi demokracije više i ne spominje.
 
Iz gornjih definicija je dovoljno jasno da demokracije kao takve, u antičkom značenju vladavine naroda, NIKADA i NIGDJE nije bilo, i NIGDJE NEMA! Da je zabluda i sustavno zabluđivanje javnosti, a prvenstveno naroda, da živimo u demokratskom sustavu, te da je širenje demokracije osnovni cilj takozvane globalizacije, lako je pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:
1. Činjenica je da se takozvani predstavnici građana ne biraju neposredno, već se na izborima glasuje za takozvane 'liste' koje sastavljaju rukovodstva pojedinih političkih stranaka, pa su oni zapravo predstavnici svojih stranaka, a ne predstavnici građana.
2. Činjenica je da  između dva izborna ciklusa, takozvani predstavnici građana rade što ih je volja, bez obzira da li je to u interesu većine građana, i bez obzira na data predizborna obećanja stranaka.
3. Činjenica je da radi činjenica iz prethodnih točaka 1. i 2. izlaznost na izborima stalno opada, pa je gotovo zakonomjerna pojava, da takozvani predstavnici građana bivaju birani na funkcije u Vladi ili Saboru sa brojem glasova, koji su apsolutna manjina u odnosu na broj građana sa glasačkim pravom.
4. Činjenica je da na raspoređivanje osoba na funkcije u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, građani praktično nemaju nikakav utjecaj, što je jedan od temeljnih razloga klijentelizmu, korupcionaštvu i zlorabi funkcija.
5. Činjenica je da se na takozvane stranačke liste za izbore, ne dolazi radi stručnosti, poštenja i zalaganja za opće interese, već radi podobnosti i podložnosti volji stranačkih čelnika.
6. Činjenica je i općepoznato, da isti zakoni ne bivaju primjenjivani na isti način za sve, već se naprimjer 'običan' građanin drakonski kažnjava za „drsku krađu“ kruha za dijete jer nema novaca da ga kupi, a 'povlaštenom' građaninu se oprašta milijunsko neplaćanje poreza pod izlikom 'bagatelnog' prekršaja.
7. Činjenica je da zakonodavna i izvršna vlast svojim odlukama pogoduje onom malom dijelu građana koji posjeduju više, nego onom većem dijelu građana koji posjeduju manje ili ništa, uz debilni izgovor da je tomu tako jer bogati „hrane“ sirotinju, a činjenica je zapravo da se bogaćenje vrši na račun sirotinje.
8. Činjenica je da bez obzira koja je politička opcija na vlasti, od javnosti/naroda se prikrivaju bitne činjenice u funkcioniranju izvršne i sudske vlasti. Da nije tako ne bi dolazilo do afera tipa Agrokor, Sanader, Vidošević, Kalmeta, Čobanković, Merzel, Saucha, Ježić, Čehok, Kikaš, itd..., koje se 'otvaraju' samo u slučajevima dobro poznatim iz svijeta kriminala, naime u slučajevima kada se 'krivci posvade oko podjele plijena, ili podjele funkcija'.
9. Čijenica je da se jedan od rijetkih preostalih mehanizama utjecaja na vlast, a to je referendum, žestoko osporava i napada od strane takozvanih predstavnika građana i same vlasti, pod nevjejrojatnom izlikom da pretstavlja opasnost za demokraciji?! A to je zapravo opasnost za nedemokratsku vladavinu.
10. Činjenica je da ono što politika naziva liberalnom demokracijom, sustav u službi liberalnog kapitalizma, pri čemu se raznim politčkim-ekonomskim-novčarskim 'spinovima' njegujući privid demokracije, narod isključuje iz donošenja svih bitnih odluka za isti taj narod.
 
I ovih deset činjenica je dovoljno da se shvati da živimo u sustavu koji je samo prividno demokratičan, a suštini je duboko inficiran kancerogenim virusom antidemokratičnosti, i isključenosti naroda iz državnih poslova. Sustav je kreiran tako da narod ima samo prividna prava, ali zato ima veoma realne obveze da financira od naroda otuđeno djelovanje vlasti. To je činjenica, a tko tako ne misli ili je naivac, ili sudionik takvog sustava. No na izvjestan način, i sam narod je sudionik takvog sustava, glasujući na izborima uvijek za iste stranke koje su već toliko puta iznevjerile očekivanja glasača.
 
(Nastavak slijedi)

 

Laslo Torma

Hladni i programirani agresivci koji u latentnoj artikulaciji svog nacionalnog identiteta niječu nacionalni identitet ne samo Hrvatima

 
 
Antu Tomića, Juricu Pavičića, Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Predraga Lucića, Ivicu Ivaniševića, Damira i Šimu Pilića, Zlatka Galla, Branimira Pofuka Ćikaša, Lelu Knežević Ćikaš, Gorana Ljubice Gerovca, Tamaru Klobučar Opačak, Renatu Rašović, Olivera Frljića, Vedranu Rudan, Nevena Šegvića, Radu, Luciju i Danila  Šerbedžiju; Miru Furlan, Ninu Violić, Vojka Obersnela, Branka Mijića, Kim Cuculić, Borisa Pavelića, Jelenu Lovrić, Branka Vukšića, Vilija Matulu – CeKa, Uršu Nedu Raukar, Dunju Vejzović, Vesnu Teršelič, Eugena Jakovčića, Sanju Sarnavku, Jelenu Berković, Sanju Benčić, Zorana Eugena Pusića Anđelinovića, Vesnu Pusić Eugena Anđelinovića, Inoslava Beškera Olivera, Andreju Zlatar Violić, Božidara Vasu Violića, Žarka i Predraga Puhovskog, Velimira Viskovića, Nikolu Viskovića, Nikolu Petkovića, Miljenka Jergovića, Vlahu Bogišića, Deana i Igora Dudu, Nenada Zakošeka, Dražena Lalića, Berta Šalaja, Ivana Rimca, Gorana Čulara, Dejana Jovića, Željka Jovanovića, Tomislava Reškovca, Borisa Jokića... i ostale mnogobrojne te u javnom prostoru dobro raspoređene i utjecajne „javne radnike“, pogrješno je nazivati – jugonostalgičarima!? Naime, to i takvo nominiranje znači da su oni osjećajni, sentimentalni, fin de siecle (franc: "kraj stoljeća") ljudi; koji su društvenom i inom nepravdom izgubili nešto im drago zbog čega su sjetni, tužni i pate; te stoga zavrjeđuju svako suosjećanje, razumijevanje, solidarnost i potporu cijelog društva!
https://www.e-ir.info/wp-content/uploads/Serbnationalism.jpg
A kao što se to dobro zna, oni nisu ikakvi emotivci, introverti i kozmopoliti;  nego hladni i programirani agresivci koji u latentnoj artikulaciji svog nacionalnog identiteta niječu nacionalni identitet ne samo Hrvatima, nego i ostalim narodima na području jugoistočne Europe odnosno bivše Jugoslavije. Što pak znači da nisu samo lažni kozmopoliti, nego su jugonacionalisti te štoviše i jugošovinisti! Ta, nije slučajnost da su još komunisti u Jugoslaviji unitarističko jugoslavenstvo nazivali – jugoslavenskim nacionalizmom, kojim se kao „smokvinim listom“ prikrivao srpski nacionalizam (i šovinizam). Zbog toga ih politološki i semantički treba odgovarajuće kvalificirati i nazivati – jugonacionalistima, a kako u latentnom procesu artikulacije svog nacionalnog identiteta tj. nacionalnoj identifikaciji, niječu i destruiraju nacionalni identitet drugih naroda, i tu činjenicu treba akceptirati te nazvati je odgovarajućim terminom – šovinizam, što znači da su i šovinisti. Nomen est omen!
 

Erih Lesjak

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Četvrtak, 18/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1083 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević