Get Adobe Flash player
Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Sljedeće godine neka Tomislav Ivić štafetnu palicu preda...

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Definicija jednog nacionalnog identiteta negativnim naglašavanjem,...

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Pupovčeve velikosrpske Novosti šire najgori govor mržnje protiv...

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

Pupovče, spusti se u Šaranovu Jamu i pobroji virtualne...

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Partizani su se borili za obnovu Jugoslavije, a ne za slobodnu...

  • Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:53
  • Što danas Hrvate sjedinjuje?

    Što danas Hrvate sjedinjuje?

    srijeda, 19. lipnja 2019. 08:04
  • Faktograf je poticatelj govora mržnje

    Faktograf je poticatelj govora mržnje

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:21
  • I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:50
  • Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:13

Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Eiropskom parlamentu

 
 
Neki dan nam je Milorad Pupovac pojasnio koliko bi važno bilo (ne samo za Hrvatsku, nego i Srbiju, BiH i "regiju" u cjelini) da Europski parlament dobije "prvog Srbina ili Srpkinju", što će SDSS kao "stranka građanske i lijeve orijentacije" nastojati ostvariti na ovim izborima. Doduše, nije obrazložio paradoks po kojemu stranka s isključivo nacionalnim konceptom (u kojoj postoje jedino Srbi i Srpkinje) može u isto vrijeme biti "građanska i lijeva", ali je zato u nastavku iznio kratki motivacijski pledoaje za vlastito biračko tijelo (i "zabludjele" Hrvate koji još uvijek ne znaju ono što su odavno morali naučiti), te među ostalim podsjetio kako su "Srbi u Hrvatskoj najbrojnija i najpoznatija manjina", odnosno "manjina o kojoj se najviše zna".
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/09/Balvanasi1.jpg
Uvažavajući sve ove razloge doajena manjinske politike u Republici Hrvatskoj, doživotnog saborskog zastupnika, najvećeg (i najvještijeg) etnobiznismena i reketara svih dosadašnjih hrvatskih vlada (kako ga je definirao Ivo Josipović u vrijeme kad je bio predsjednik države), predlažem da se "građanskoj opciji" zvanoj SDSS izravno zajamči NAJMANJE  3 mandata u EU parlamentu - ako je to ikako moguće - tako da ne moraju ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju. To bi bilo višestruko korisno za "region", Srbiju, pa i šire, u to nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića "progura" u EU, nema. Pogotovu sad, kad mu se drma stolac pod guzicom. Ipak, što se tiče Miloradovih tvrdnji o tomu kako je manjina koju politički zastupa "najpoznatija" i da se o njoj "najviše zna", samo jedno kratko podsjećanje. Poznat se može biti iz razno-raznih razloga.
 
Da svedemo to na mikroplan, kako bi bilo razumljivije. Kod mene u kvartu, recimo, svi jako dobro znamo tipa koji svako malo nekomu razbije nos, slon je alkoholu, kocki… I on je zacijelo najpoznatija faca u krugu nekoliko kilometara, pa i šire. Za njega znaju i oni koji ga nikad nisu vidjeli i bogme dobro paze kako ga ne bi slučajno sreli. S druge strane, imam jednog samozatajnog i mirnog susjeda (dr. sc. - predaje na Građevinskom fakultetu u Zagrebu) koji vodi svoju brigu, živi povučeni obiteljski život (kuća-pos'o, pos'o-kuća, što rek'o pokojni Ekrem), pametan čovjek, pristojan, elokventan, miroljubiv - ne pije, ne tuče se i ne kocka i on, zamislite, ni iz daleka nije poznat koliko ovaj "nestašni" žitelj kvarta! Nemam pojma zašto je tako, ali vjerujte na riječ, živa istina!
 
Nije aluzija ni na što, ali eto, samo toliko da se zna kako ne mora svaki publicitet sam po sebi uvijek i u svakom slučaju značiti nešto pozitivno. Inače,  što se mene osobno tiče, ozbiljno mislim kako bi Plenković i naša Vlada sve trebali učiniti ne bi li SDSS dobio jamstvo za ta tri mandata, preko Junckera (ili koga već), a ako budu pružali otpor, skrenuti im pozornost kako će u sljedećem Biltenu SNV-a to biti protumačeno kao "diskriminacija" i "kršenje manjinskih prava", a nije isključeno da završe i u nekome od izvješća U.S. Departmenta, kad dođe vrijeme za to. Ako ni to ne pomogne, ima da im dignemo balvan revoluciju usred Bruxellesa! Pa nek' onda vide što će i kako će.
 

Zlatko Pinter

Izađimo na izbore!

 
 
Reforma mentaliteta! Što bi to trebalo zapravo značiti? Ne znam. Ovisi tko to govori, o čemu govori, zna li uopće što je reforma, naročito u politici, zna li što je što je mentalitet općenito, posebno i specijalno, kao i čemu ta sintagma trenutno treba poslužiti i zašto. Poznato je pravilo da kad god nešto gubimo, izgubimo, u nečemu smo loši, ne ide nam, drugi nas pretječu…, izvučemo tu čudesnu riječ, kojom se svi naši podbačaji, neuspjesi, nečinjenja i loša činjenja opravdavaju.
https://static1.squarespace.com/static/58b26bbe414fb5caa4e21f24/t/5964bcddb11be11eb35a3d8f/1499774439421/
Mentalitet ima puno definicija. Najkraće rečeno to je način mišljenja, osjećaja i reagiranja. Odnosno način skup psihičkih pojedine skupine sličnih osobina. Sama riječ dolazi od latinske riječi mentalis - pametan, duševni, a predstavlja pretežno razmišljanje i sklopove ponašanja jedne osobe, jedne društvene grupe ili u prosjeku jednog naroda. Uz mentalitet se obično vežu negativne konotacije, predrasude i stereotipi, gdje sklop pojednostavnjenih i uopćenih osobina pridajemo svim pripadnicima neke društvene skupine (naroda).
 
Reforma je općenito svaka promjena. Reforma nije revolucija, iako u sebi ima elemente revolucionarnog. U političkom smislu reforma bi trebala biti veća planirana, dogovorena, usuglašena, usustavljena nenasilna transformacija postojećih uvjeta i sustava. Cilj svake reforme bi morao biti poboljšanje djelotvornosti državne uprave, gospodarskog položaja države i cijelog društva, naročito određenih slojeva društva, kako ne bi došlo do socijalnih napetosti, nemira i kriminala. To sve prvenstveno ovisi o mentalitetu onih koji upravljaju (vladaju) državom, odnosno onih koji nas vode. Njihov mentalitet utječe na sve aktivnosti, odluke, zakone, pravila, postupke, ponašanja…, i sponatano se prelijeva iz vrha piramide, po slojevina, sve do baze, držeći bridovima cijelo tijelo (ustrojstvo).
 
Mentalitet nikome nije urođen i predefiniran, ali se stvara i razvija od najranijeg djetinstva, u obitelji (užoj i široj), kraju u kojem dijete živi, tradiciji, kulturi, povijesti, načinu života, vjeri, obrazovanju i odgoju (intencionalnom i funkcionalnom). Mentalitet je naslijeđeni sklop svjesnih i polusvjesnih pobuda, motiva, predodžbi, osjećaja, vrijednosti i navika, što se očituje u raznim i različitim oblicima ponašanja, djelovanja i izražavanja, u svemu. Mentalitet odlikuje čovjeka i narod. Početkom XX. stoljeća u Francuskoj su filozofi i znanstvenici (Bloch, Levre, Bradel, Goff...) počeli proučavati povijest mentaliteta i zaključili kako mentalitet stvaraju i određuju povijesno i klasno naslijeđeni spontani obrasci ponašanja i djelovanja, na određenom prostoru i vremenu. Različitosti mentaliteta među rasama i narodima, uzrokuju nejednakosti među pojedinim skupinama, zbog mnogo čega. Mentalno jedinstvo nije moguće postići, niti u jednoj vrsti mentaliteta.
 
Naš hrvatski mentalitet je vrlo složen i problematičan konstrukt, u kojem se danas odražava stupanj razvitka gospodarstva, politička razvijenost i demokracija. Za sve naše neuspjehe je kriv tzv. socijalistički mentalitet, kojega se ne možemo riješiti, a koji u sebi nosi nedovoljno razvijenu kolektivnu svijest, koja ne cijeni rad, poštenje, istinu, čestitost, pravednost, pravnu jednakost, socijalnu osjetljivost, već se vodi utilitiralnim sigurnim šprancama: kako prevariti, ukrasti, “kupiti”, trampiti, nasanjkati, obmanuti, nametnuti se, s malo rada puno postići, preskočiti korake u napredovanju, umrežiti se, uortačiti se, držati lojtre moćnicima, koristiti rodijake i kumove, na brzaka obogatiti, kako steći doktorat, kako biti pošten...
 
Socijalizam su imali Rumunji, Česi, Mađari, Slovaci…, ali se čini da u njih socijalistički mentalitet nije imao jednaku dubinu kao u nas, nije se trajno ukorijenio i petrificirao u sve slojeve društva. Međutim, to nije nikakvo opravdanje za naše neuspjehe i zadnja mjesta na ljestvicama uspješnosti bilo čega. Po svemu lošem, nazadnom, koruptivnom, nepotističkom, uhljebarskom, sluganskom, licemjernom, primitivnom, nazadnjačkom smo među prvima, negdje čak i prvi, a po dobrome, poželjnom, razvojnom, gospodarskom, demokratskom, socijalnom, zdravstvenom obrazovanom, odgojnom… smo među zadnjima. Mnogi znalci i neznalci govore da bismo se pokrenuli i uspjeli nužno je mijenjati naš mentalitet. Pitanje je samo kako i tko će to započeti. Nije dovoljno taj problem verbalno iznositi i pritom praviti se inovativan i kreativan, a da nemaš pojma što je mentalitet i reforma, a kamoli reforma mentaliteta. Kako mijenjati mentalitet u državi gdje nema poduzetnosti, povjerenja i dostojanstva, gdje u vladajućima prevladava sluganski mentalitet, kod nas odozdo prema vrhu, iz vrha prema europskim i svjetskim moćnicima, prema potrebi, na Zapadu i Istoku, prema onome tko i što diže rejting i nagrađuje odanost i poslušnost, koja to zapravo nije, što oni vani jako dobro znaju, te nas tretiraju kao nužno zlo, čiji geoplitički i geostrateški položaj i prirodne resurse žele iskoristiti isključivo za sebe, bacajući mrvice svojim slugama i “janjičarima.” Takvima naš izmiješani mentalitet odgovara. Mi se svađamo na našu štetu. Mi ratujemo u miru. Rat i ostale nedaće su nas zbližile i udružile. Stvorena je nacionalna sinergija, unatoč različitim mentalitetima slavonskom, zagorskom, purgerskom, dalmatinskom, bodulskom, primitivnom, rodijačkom, mešetarskom, bosanskom, balkanskom, bizantijskom, “istrijanskom”, podravskom, graničarskom… Tom sinergijom smo pobijedili nadmoćnog neprijatelja, jer smo se borili za naše, za pravdu, istinu… Za Domovinu!
 
Zar nam ta domovina više ništa ne znači. Malo nas je, al nas ima. Zar ćemo dopustiti šačici “odabranih”, postavljenih, nesposobnih, nedovoljno obrazovanih, nedomoljubnih, nedoraslih, nekompetentnih, “prodanih”… da nas upropasti, da do kraja isprazni pojedina područja, da našu djecu i unuke otjera u tuđinu, da zagospodari svima nema, s platformom demokracije i pod agendom stvaćanja boljitka za nas i državu.
 
Maske su već svima odavno pale. Znamo dobro s kim imamo posla. Pogledajte samo neke što su imali kad su ušli u politiku, a što imaju danas. Svaka čast onima koji su u licu znoja svoga to postigli, uzdigli se i dostojno čovjeka žive. Takvima ne treba reforma mentaliteta. Oni su uzori, vuku naprijed, predstavljaju poštene ljude, ne nužno društvenu i političku elitu, nego jednostavne, normalne obične ljude, koji su uspjeli, koji su se realizirali kao u odrednicama koje čovjeka čovjekom čine, koji čuvaju i cijene svoje, poštuju tuđe i drugačije. Reforma mentaliteta bi trebala onima koji su nas doveli u stanje u kojem se nalazimo, zbog kojih naša djeca napuštaju rodni dom i domovinu. Zapravo, njima ne treba ništa, već da se maknu s pozicija koje su zauzeli i drže ih godinama, stalno uspinju, bez potrebnih stručnih uvjeta i dobrih karakternih osobina. Ovdje odrađuju dobivene zadatke od europskih i svjetskih mentora, čekajući trenutak kad će odmagliti, na mjesto koje im je obećano ukoliko solidno odrade dobivene zadatke.
 
Čini se kako svi ti zadaci vode propasti ovog društva, gubljenju suvereniteta, tradicije, kulture, nezavisnosti, slobode, pravne jednakopravnosti, stvaranju poslušnika, uslužnika, živih “robota”, nerealiziranih pojedinaca, pragmatskih interesnih skupina, pokorenog, depresivnog, apatičnog, beznadnog, demoraliziranog, očajnog, zbunjenog, jadnog i gladnog povijesnog naroda, koji bijaše hrabar i ponosan kroz vjekove, boreći se za slobodu, samostalnost i pravdu. Izgleda da “Zvonimirova kletva “ još uvijek nije srušena.
 
Ipak, ovo nije vrijeme mitova i za mitove. Nikakav bodulski mentalitet, nastao u otočkoj izoliranosti ne će nas spasiti. Ti i takvi rade za sebe. To se vidi i u Brexitu. Bez obzira što u tom mentalitetu prevladavaju osjećaji i mišljenje o posebnosti, izvrsnosti, izuzetnosti, nadmoći, jedinstvenosti, mudrosti i osobnoj učinkovitosti, nema nam pomoći bez nas samih, našeg rada, djelovanja i ponašanja, svakog posebno, u obitelji, na radnom mjestu, u društvenoj zajednici i politici (aktivnoj i pasivnoj). Moramo se pokrenuti. Probuditi iz opće i posebne letargije i za početak izaći na izbore, od prvih do posljednih. Ponuđeno je puno lista s oko 500 kandidata, ali baš i nema velikog izbora. Možda bi trebali konačno krenuti s mladim, obrazovanim nepotrošenim ljudima, bez repova, nepotizma, karijerizma, nacionalizna, uz one poznate, provjerene, koji su svaki cent pošteno zaradili u Europskom parlamentu, te pritom ostali normalni, pošteni, istinoljubivi i domoljubni.
 

Ankica Benček

Istra više izvlači iz Proračuna nego što u njega ulaže

 
 
Miletić i Flego izjednačili se s Istrom. Umislili su da su oni Istra. „Premijer degradira Istru", razvikali se  Boris Miletić i Valter Flego. Nije točno Miletiću i Flego! Degradira vas, a ne Istru! Vi sebe izjednačavate s Istrom“ Zar ste vas dvojica Istra? Ne, niste! IDS nije Istra!Istra je puno više od IDS-a! Istra je narod istarski, stanovnici Istre, koji vole Istru, a vi ste ti koji ste narod Istre iznevjerili, iznevjerili njihovo povjerenje, radili na štetu istarskog čovjeka umjesto da ste branili njegove interese, za što vam je svojim glasovima dao mandat na izborima!
https://pbs.twimg.com/profile_images/1745385646/_______16_400x400.jpg
Danas 26. travnja 2019. premijer Andrej Plenković posjetio je Istru, ACY marinu u Rovinju i nastavak gradnje Istarskog Ipsilona. Nije pozvao istarskog župana Valtera Flegu, ni predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule Borisa Miletića, koji su se našli "duboko uvrijeđeni i povrijeđeni". Tom prigodom sazvali su konferenciju za medije i zamalo plačući i kukajući, puni jala udarili tračati po premijeru Plenkoviću. „Odnos svih HDZ-ovih vlada prema Istri bio je diskriminirajući, ali niti jedna Vlada nije pokazala takvu aroganciju prema Istri kao ova Vlada. Predsjednik Vlade RH u velikom stilu dolazi s ministrom gledati radove na Y, otvara danas super luksuznu ACI marinu, dok svega 30 kilometara dalje u sablasno praznom brodogradilištu, radnici Uljanika čekaju da im netko kaže što će biti s njima. Možemo ovdje govoriti o bontonu, o protokolarnoj praksi, o tome kako se jedan državnik treba ponašati, ali nažalost, ovdje se prije svega radi o odnosu HDZ-ove vlade prema Istri. Ovo je očigledno još jedan u nizu poteza kojim se Istru nastoji poniziti, pa čak i kazniti“, kazao je Flego dodavši da je „jednostavno nevjerojatno doći u otmjenu ACI marinu u Rovinju, a kompletno izignorirati radnike Uljanika“.
 
Eto kako je to patetično i sa puno jala izgovorio župan Flego, i pri tome je iskoristio radnike Uljanika, za koje nikada nije iskazao ni malo brige, ni suosjećanja. Nije točno da je odnos HDZ-ovih Vlada bio diskriminirajući prema Istri! Čak su sve Vlade bile popustljive Prema IDS-u i davale mu previše slobode u obnašanju vlasti u Istri. IDS je stalno kalkulirao i balansirao na rubu priznavanja države Hrvatske svojim autonomaštvom i iredentizmom, surađujući otvoreno sa talijanskom iredentom, koja i danas ima teritorijalne pretenzije prema Istri.
 
Ako ćemo baš govoriti o odnosu HDZ-a prema Istri, onda najprije treba govoriti o odnosu IDS-a prema Zagrebu i državi Hrvatskoj. A po tom pitanju župan pati od sinkope, ili je iznenada dobio amneziju i zaboravio IDS-ovu politiku neprestanog podrivanja suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske. Na svu sreću gospodine Župane ne patimo svi od amnezije ili sinkope kao vi. Ima nas još puno koji smo svjedoci vremena i pamtimo IDS-ovu politiku od stvaranja hrvatske države do danas.
A naš vrli puljski gradonačelnik tom istom prigodom izjavljuje da je „situaciju s Uljanikom Vlada pretvorila u politički rat s Istrom, najrazvijenijom hrvatskom regijom u kojoj HDZ nema nikakav politički utjecaj i koju se na svaki način pokušava poniziti“. Eto upravo je sam Miletić ne razmišljajući razotkrio, da HDZ nije imao nikakav politički utjecaj u Istri, što znači da HDZ i Vlada nisu mogli utjecati na procese koji su se odvijali u Uljaniku, već je samo IDS, koji je na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske mogao utjecati na propast Uljanika! Nenamjerno htijući optužiti HDZ i Vladu potvrdio je ono što svi znademo, da je jedino IDS imao politički utjecaj na sve procese koji su doveli do propasti Uljanika. Zar je premijer ponizio Istru svojim dolaskom? Naravno da nije! Ponizio je vas dvojicu ne pozvavši vas, nije ponizio Istru. Umišljate li to vi Borisu Miletiću i Valteru Flego da ste vas dvojica Istra?
 
Istarski župan Valter Flego i puljski gradonačelnik Boris Miletić "pretrgli" su se od "brige" za radnike Uljanika. Za radnike Uljanika spremni su izdvojiti 300 kuna pomoći, a za kupnju prostora u Zagrebu, za Klub studenata 2-3 milijuna kuna! Boris Miletić stalno priča jedno te isto o Istri kao "najrazvijenijoj hrvatskoj regiji" i da "Istra više uplaćuje u Proračun RH, nego što dobiva sredstava iz Proračuna". To jednostavnom računicom nije točno. Koliko je iz Proračuna izdvojeno za jamstva Uljanika, to Miletić uopće ne računa, a tako je "velika njegova briga za opstanak Uljanika i njegove radnike"? Vlade RH isplatile su po jamstvima Uljanika iz državnog proračuna 3 milijarde kuna više no što je Istra u njega uplatila. A tek koliko još ima za platiti po izdanim jamstvima. O čemu to onda priča Boris Miletić? Očito je da se IDS izgubio sam u svojim floskulama i parolama, pa sami sebe opovrgavaju. To pokazuje svu nesposobnost IDS-ovih čelnika, da se suoče sa problemima i rješavaju ih. Onda zazivaju i prozivaju Državu, odnosno Vladu da razriješi ono što su oni zabrljali, a ovim postupkom premijer Plenković pokazao im je da više ne mogu računati na kontrolu  i manipulaciju državnim  institucijama, da im se sprema istraživanje imovine koju su "stekli" od kada su se politički aktivirali.
 
Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno:
• Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem ,pa se on dijeli raznim udrugama, nacionalnim manjinama, braniteljskim udrugama i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.
• Malom izlaznošću na izbore. Evo primjera: na lokalnim izborima 2017. godine, za puljskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50.360  birača, na izbore izašlo je njih 18.791  ili 37,31 % . Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača, što je u postotku 51,83 %, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740 birača.
• Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9740 prema 50360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću!
 
Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼  građana Istre.U Istri je registrirano prema podacima DIP-a 187.474 osobe s pravom glasa. Na izbore je izašlo 84.618 glasača, što je izlaznost u postocima 45,14 % . Od glasača koji su izašli na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46.548 glasača što iznosi 56,78 %. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187.474 broj 46.548 koji su glasali, taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. (http://www.izbori.hr)
 

Lili Benčik

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Srijeda, 26/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1282 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević