Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

Ludilo gomile protiv hrvatskoga predsjednika Zorana Milanovića

 
 
Polemike između predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i njegovih oponenata dobro su uzburkale našu javnost. Pri tomu mislim, prvo na konglomerat svega, svačega i ničega (Tomislav Tomašević, Rada Borić, Darija Orešković, Marijana Puljak, Sanja Sarnavka, B.a.B.e, Gongovci, pravobraniteljice za pitaj Boga čega sve ne, civilne udruge i još poneke persone i partije željne slave. Svi oni nešto galame,viču, laprdaju, performiraju, napadaju druge a ne rade ništa. Bogu kradu dane i troše novce osiromašenog hrvatskog naroda, no dobivaju oni i iz nekih međunarodnih fondova?! Što osim naricanja i lupetanja stoji iza te prazne hrpe ispolitiziranih osoba, koje su sretne da se stalno pojavljuju pred TV ekranima, na stranicama dnevnih i tjednih novina u kojima čovjek ionako ništa pametno više ne može pročitati. Ali, za njih se čuje, za njih se zna, one imaju rejting u javnosti, one se pozivaju u radijske i TV emisije u kojima prosipaju bjelosvjetske mudrosti. Sve znaju o politici, ekologiji, ekonomiji,  zakonodavstvu, demografiji, spolu, rodu, identitetu, religiji, crkvi, jeziku, pravdi i krivdi, rješavanju svjetskih problema, kulturi i umjetnosti…
https://www.onthisday.com/images/people/louis-xiv-medium.jpg
Louis XIV.
 
Dok se ozbiljan i pristojan svijet temeljito priprema da bi dobro ovladao nekom temom, ponekad i cijeli život, one sve znaju, za sve su kompetentne, o svemu imaju mišljenje i stav – i ne daj Bože da se s njima ne slažete. To gore po vas. Dobit ćete hrpu etiketa. Da samo etiketa! A onda nastupa hrpa antihrvatskih medija, novinarske klateži. Za one koji se detaljnije žele upoznati s tim konglomeratom – nazovi pameti i mudrosti, netolerantnosti, mržnje i lijevo radikalnog aktivizma preporučujem, nakon Čudne smrti Europe, novu uspješnicu Douglasa Murraya: Ludilo gomile (Puls, Zagreb, 2020.), i Zašto liberalizam nije uspio, Patricka J. Deneena (Verbum, Split, 2020.). Sve će vam biti jasno. Ovoj prvoj skupini Milanović je rekao što ih ide. I to veoma blago i obazrivo. Moja malenkost se ne bi toliko bavila ovom skupinom jer je potpuno beznačajna. Ali glasno organizirana od drugih! Nešto poput svojevremenog laprdanja i cirkusiranja  pripadnika političkih stranaka Živi zid ili Orah koji su s vremenom pokazali o kakvom se štofu radi. Pluskvamperfekt. Danas je to ovom narodu jasno, ali ih je taj isti narod pretvorio u treću političku stranku.
 
Koliko treba vremena našem narodu da odvoji žito od kukolja? A žita sve manje! Odgovornost za nasilje ovoga konglomerata u javnosti snose urednici medija, novinari, mnogi od njih jednako ideologizirani i tendenciozni, ali također znalci o svemu. Ali toj skupini valja priznati umješnost u razumijevanju da se ozbiljnim poslom, znanstvenim i stručnim (za što pojedinci iz ove skupine imaju kapaciteta), ne može daleko dogurati. I postati slavan i čuven. Bolje se ostaviti takva ćorava posla a prihvatiti se unosnog političkog aktivizma. I pljuj uzduž i poprijeko! Doći će Soros i k nama!
 
Drugom vrstom oponenta predstavio se politički filozof, ili bolje rečeno politički agitpropovac, dr. Žarko Puhovski. Njega je Milanović nazvao drukerom, cinkarošem, naški špijom (op.a.) ništarijom, sudionikom montiranih političkih presuda koje su se vodile po nalogu ondašnjeg Titina sluge za Hrvatsku, dr. Vladimira Bakarića, zvanoga Svileni, 1972. godine. Oštro. Ali, kako kaže predsjednik, to nije sve. Postavljam sebi i javnosti pitanje: je li predsjednik govorio istinu, poluistinu, je li lagao kako bi obmanuo javnost. Po mojem skromnom mišljenju, poznavajući tog agitpropovca iz 1971. i 1972. godine i njegova djela iz kasnijih godina, predsjednik nije lagao. Dapače, hrabro je progovorio o nečemu o čemu civilizirani i demokratski svijet ne bi smio šutjeti. U Njemačkoj, nakon rušenja berlinskoga zida, takvima poput ovoga agitpropovca strogo je zabranjeno sudjelovanje u javnosti, napose na sveučilištu. Ali, Milanović nije sve rekao. Glede Hrvatskoga proljeća potvrdio je sramotnu ulogu tog bezosjećajnog čovjeka kojemu ništa nije sveto da svjedoči protiv svojih profesora i kolega studenata. Mi koji smo u to vrijeme sudjelovali u studentskom štrajku i studentskim zborovima na tadašnjem "Fakultetu političkih nauka", ali i na drugima, iz prve smo ruke vidjeli o kakvom se zloduhu radi. Sjeća li se taj cinker sudbine svojih i naših profesora? Pitaju li ga novinari nešto o tomu kada ga zovu u svoje emisije?
 
Nadam se da će na znanstvenom skupu koji će se iduće godine održati u Zagrebu na temu 50. obljetnice Hrvatskoga proljeća biti riječi i o takvima! Ali, što još predsjednik nije rekao? A trebao je. Samo taksativno. Kada su se u našoj Domovini vodile borbe na svim frontama, kako bi se izbjeglo velikosrpsko divljanje i ratni pohod barbara s Istoka - iz Srbije i dijelova Hrvatske, naš politički filozof, zajedno s Miloradom Pupovcem, (danas Plenkovićevom  partneru!), žustro 1990. radi na osnivanju UJDI-ja (Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu) protuhrvatske političke stranke koja se trebala suprotstaviti volji hrvatskoga naroda za svojom slobodom i svojom državom. UJDI i Puhovski sa svojim istomišljenicima zalagali su se za opstanak Hrvatske i hrvatskog naroda u tamnici naroda u kojoj nitko, osim Srba, nije htio više živjeti? Osim Žarka, Milorada i njima sličnih. Po završetku Domovinskog rata politički filozof cinka Hrvatsku pred Haaškim sudom. Kao svjedok Tužiteljstva Haaškog tribunala sudjeluje u sudskom procesu protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Haaški tribunal je odbacio svjedočenje Puhovskog o broju žrtava nakon operacije hrvatske vojske Oluja. Koliko se sjećam, Haaški je sud priznao 42 takve civilne žrtve, dok je Puhovski u optužbi spominjao oko 700?! Sve je to politički filozof pripremio u knjizi Vojna operacija Oluja i poslije, koja nema nikakve veze s političkom filozofijom, kojom se on tobože bavi? Političku filozofiju je tada ostavio po strani. Važniji mu je bio ostanak Hrvata u jugoslavenskoj tamnici naroda. Ne zaboravimo da je taj cinker, kako ga dobro detektira predsjednik države, zastupao tezu kako su tobože Franjo Tuđman i Slo0bodan Milošević, između Hrvatske i Srbije, podijelili BiH?!
 
Naposljetku, taj politički filozof u zadnjih 30 godina hrvatske samostalnosti nije znanstveno ništa napisao, objavio neku vrijednu knjigu, osim spomenutog pamfleta protiv Republike Hrvatske, već se smucao po ustanovama, poput Hrvatskog helsinškog odbora, financiranoga iz različitih fondova. U javnosti su spominjani Sorosevi lihvarski i pljačkaški stečeni dolari. Ali, i po ovdašnjim medijima, kao komentator, politički mudrac i procjenitelj događaja. Uglavnom, promašenih i šupljih, kako s pravom ukazuje Milanović. Taj tobože neovisni politički analitičar. Obzirom na prošlost i sadašnjost možete misliti – neovisni?! Kao i oni koji ga pozivaju u svoje medije.
 
Kao autor ovoga teksta ne pripadam poklonicima političke ideologije predsjednika Republike Zorana Milanovića. Nešto sam o tomu pisao a napose o štetnosti ideologiziranja uloge jugoslavenskog komuniste Ivice Račana u povijesti ovoga naroda i samoga SDP-a. (Prigodom 125. godišnjice nastanka hrvatske socijaldemokracije – Račanovo, Milanovićevo i Bernardićevo predsjedanje sadržajno obnavlja i nastavlja Titovu jugoslavensku politiku,2019.) I ne slažem se s mnogim njegovim političkim idejama i postupcima. Većinom. Ništa ne znam za njegovo eventualno sudjelovanje u aferi Janaf, što mu se otvoreno ili prikriveno pripisuje. Ili ga se na neki način, s pravom ili ne, zbog nečega ucjenjuje i odstranjuje?! Ne znam. No, prateći kanonadu otrovnih strijela iz svih antihrvatskih busija, izniklih iz  ropotarnica propalih podvrsta staljinističkog sustava, preobučenih u zelene i šarene boje, liberalnog propalog projekta, smatrao sam da trebam poduprijeti predsjednikove stavove. Napose bih mu čestitao na hrabrosti i odlučnosti da se otvoreno i argumentirano suprotstavi ovom ludilu gomile koja je preplavila ovdašnje medije, društvene i političke strukture, civilne i ostale, brojne nepotrebne udruge koje troše teško stečeni novac sve manjega broja zaposlenih. I odgovor komentatoru - političko medijskom arbitru Puhovskom, koji je trebao  biti lustriran i otjeran u ropotarnicu povijesti pred 30 godina. Da nema potporu i debelu kožu, kako kaže naš narod, i sam bi otišao.
 
Predsjednik je rekao, kako se to kaže, popu pop, bobu bob! Žao mi je da to nije i ranije učinio. Vidim također da je razapet i od strane Plenkovićevih medija koji su mu navijestili svojevrsni križarski rat. Ali i iz njegove Partije koja nikada nije bila hrvatska socijalno-demokratska stranka, već i danas titoističko-jugoslavenska. S novim šefom Peđom Grbinom, koji je već nagovijestio blisku suradnju s onim konglomeratom s početka članka, njezin radikalno titovsko - jugoslavenski karakter će ojačati. Ojačan s konglomeratom! Ništa tu nema hrvatskoga. Samo statistički koji postotak rođenjem Hrvata. Poput Željka Kolara, neuspješnog graditelja Titinih kumrovečkih dvora – najvećem zločincu nad hrvatskim narodom i Hajdaša Dončića! Ne znam razumije li to danas Zoran Milanović? Žele ga ostaviti samoga na brisanu prostoru. I jedni i drugi. Ali, znam da tom liberalnom i lijevo radikalnom aktivističkom ludilu gomile pripada više sâm Plenković, nego Milanović, i da mu je u svevlađu prema načelu Louisa XIV. – Država to sam ja – Milanović jedina prepreka.   Ali sam i duboko uvjeren da je Milanovićevo domoljublje iskrenije i poštenije (usprkos svemu) od Plenkovićeva lažnog demokršćanstva i tobožnjeg hrvatskog domoljublja. To dobro znadem i po obiteljskom odgoju jednoga i drugoga. Vjerujem da ne griješim. Doista ne bih pomislio da ću ikada dati potporu Zoranu Milanoviću. Zbog puno toga. A ipak to činim. Danas. S razlogom.
 

Mijo Ivurek

Predsjednik države ne laže. Možda ponekad u nečemu uveličava, ali ne laže…

 
 
»Četiri su glavna zla vlasti: odgađanje, podmićivanje, grubost i povodljivost.«
(Francis Bacon)
 
Zoran Milanović je predsjednik Republike Hrvatske. Sami smo ga izabrali. Kakav je takav je. Sve smo znali i očekivali. Dobar je i koristi sve svoje ovlasti, mogućnosti i nemogućnosti, da govori o svemu, naročito o onome što nije dobro, što treba promijeniti i savjetuje kako bi bilo to najbolje promijeniti. U tomu nema sugovornika, niti potporu na drugom brdu, odnosno u vlasti, Vladi i premijeru. Prepucavanje, podbadanje, omalovažavanje, opovrgavanje, politička i stranačka nadmoć, bildanje mišića, podrugivanje, ismijavanje, ruganje, ironija, neprihvaćanje prijedloga i suradnje, podcjenjivanje funkcije predsjednika države i aktualnog predsjednika, kao osobe i stručnjaka, nikuda ne vodi, osim što dovodi do kaosa, nesigurnosti, straha, gacanja po blatu, bauljanja u mraku, zamagljivanja i razvodnjavanja pojedinih afera, svođenja na zajednički nazivnik žrtve i počinitelje zločina, prilagođavanja novom normalnom, štogod to značilo i bilo. Uglavnom, to je izgovor i bijeg od problema, umjesto da s njima svi nadležni uhvate u koštac i pokušavaju ih riješiti, što brže i bezbolnije.
https://img2.chinadaily.com.cn/images/202002/19/5e4c8edea31012820653be32.jpeg
Samoprozvane ikone ljevice su se malo zabunile. Umjesto table koju su stavile na Kovačevićev (?) klub, trebale su staviti tablu s natpisom Vlada Republike Hrvatske. Pritom, apsolutno nema veze koja i čija vlada. U klub su dolazili, zalazili, tamo boravili, jeli, pili, zabavljali se, neki i poslovali, članovi iz više bivših i sadašnje Vlade: ministri, predsjednici, njihovi suradnici, državni tajnici, suci (na svim razinama), odvjetnici, policajci (od prometne policije do onih na vrhu), kolumnisti, umjetnici, glazbenici, slikari, pisci…, puno prije nego je Kovačević postao vlasnik tog okultnog i opskurnog mjesta, koje je premještano, u zadnjih dvadesetak godina, ovisno o potrebama vlasnika, njegove klijentele, o političkoj i ekonomskoj situaciji, krizi koja galopira baš kao i 2008.
 
Istina, mnogi od spomenutih, iz svih profesija, naročito poznatiji i moćniji, su namagarčeni, kako reče predsjednik države. Dovedeni su tamo da budu smokvin list. Uz njih su tu dolazili pravi maheri, prekupci, nakupci, tajkuni, tajkunčići, gazde, Gazde, gradonačelnici, župani..., oni koji su mutno i ispod stola poslovali, stvarali osobnu dobiti i pogodovali vlasniku kluba, odnosno, pretvorbeno-privatizacijskom skorojeviću (homonovusu), koji još uvijek nos briše rukavom brendiranog sakoa, čijeg nema veze čijeg (Boss, Armani...) koji je spretno i sretno uplovio u poduzetničke vode, ranih devedesetih, dok su drugi ginuli, bili ranjavani, protjerivani, silovani i uništavani, po svim odrednicama koje čovjeka čine čovjekom. Bilo je više takvih koji su se koristili i okoristili ratom i poraćem da bi se enormno materijalno obogatili, što im je dalo moć, stvorilo utjecaj i učinilo ih nedohvatljivim, nedostupnim, zaštićenim amoralnim oligarsima, koji su mnoge pojedince uništili, kao i njihove obitelji, te državu osiromašili, slabim obrazovanjem, lošim odgojem… Uz to su naravno išle i pozamašne donacije, mnogima od moći, utjecaja i vlasti, kako svjetovnim, tako i duhovnim vođama.
 
U ovaj ćumez je namamljen i naš predsjednik države, po istom načelu kao i oni koji su njega pozvali. Nije da ga branim. Ljutim se na njega, zbog ponašanja prema nekim ženama, koje ga napadaju. Zna on i može biti kavalir, kad to hoće. Zna i može šutjeti, kad je nešto državna tajna, kao na primjer nekakvo “kolindiranje”. Predsjednik države i predsjednik Vlade su najvažnije i bitne osobe u državi, s tim da skoro sve ovlasti ima predsjednik Vlade. Nije dobro da oni ne surađuju u svemu, a ne samo u potvrđivanju veleposlanika, državnog odvjetnika i sudaca. Piše se i govori kako je njihova “svađa” nekakav dogovoreni igrokaz, da se time nešto prikriva, odnosno da nam se nešto gadno valja, sa čega treba skrenuti pozornost. Ne vjerujem u to. Kad bi tu bilo imalo istine, ne bi valjalo. Svoje eventualne razmirice, netrpeljivosti, nekakve “dugove” iz mladosti, trebali bi rješavati u četiri zida. Bez svjedoka, verbalno, neverbalno, sasvim svejedno dok je to na intelektualno razini. Njih dvojica su naš najviši i najodgovorniji predstavnici. Bilo bi dobro da su i naši zaštitnici. To bi trebale biti osobe od najvećeg povjerenja, ugleda i časti. Mislim, da oni to i jesu, svaki na svoj način. Nažalost, to tako ne izgleda. Svojim trenutačnim međusobnim ponašanjem komunikacijom, ignoriranjem, neozbiljnim komentiranjem, dovode nas u situaciju stvaranja svakojakih mogućnosti, o državnoj nesigurnosti i još većem propadanju.
 
Naš predsjednik države ne laže. Ponekad možda, negdje u nečemu hiperbolira, približava se asimptoti, s jedne i druge strane u prvom i četvrtom kvadrantu. Takav je, kakav je. Što na umu, to na drumu. Ponekad ne bira riječi, niti rječnik, ali je iskren. Do boli. Uglavnom na svoju štetu. Ne mora svakom loncu, uvijek biti poklopac. Bilo bi dobro pogledati kakav i čiji je to lonac. Tada doživljava da ga stvarni lopovi, lažljivci, bekrije, gavani (gavuni), prebjezi, pobjegulje, posvoduše, sponzoruše, osmanlije, arivisti, sotonisti… prozivaju, uče ponašanju i dociraju mu.
 
Što je tu je. K vragu i klub. Važno je i bitno da su se tamo obavljali mutni i prljavi poslovi. Brojio se veliki novac, uglavnom prljav. Društvena i politička elita je pokrivala i prekrivala, znajući i ne znajući, rabote podzemlja, godinama. To se prelomilo na šefu Janafa, Draganu Kovačeviću. Započela je jedna nova, drukčija saga na ovim prostorima. Znalci kažu da podsjeća na kazačok.
 

Ankica Benček

ĆIRILIZACIJA HRVATSKE - "Hrvatska će biti prepuna dvojezičnih ploča"

 
 
Srbin Boris Milošević novi je potpredsjednik Vlade za društvena pitanja i ljudska prava. Rođen je 5. studenog 1974. u Šibeniku, sa prebivalištem u Zagrebu. Završio je Pravni fakultet u Rijeci 2000. godine i stekao zvanje diplomiranog pravnika. Radio je kao sudski pripravnik na Općinskom sudu u Benkovcu, i  2004. godine položio pravosudni ispit. Od 2007. do 2008. radio je u "zavjetrini" kao tajnik  općine Kistanje. Od 2008. do 2012. u Srpskom narodnom vijeću u Zagrebu bavio se pružanjem besplatne pravne pomoći. Od 2012. do 2016. obavljao je dužnost pomoćnika ministra u Ministarstvu uprave, gdje je rukovodio Upravom za politički sustav, državnu upravu i područnu (regionalnu) samoupravu. Od 2019. godine obavlja dužnost predsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i dužnost predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu. Od 2016. do 2020. bio je zastupnik SDSS-a u Hrvatskom saboru, a obavljao je i dužnost predsjednika Kluba zastupnika SDSS-a. Bio je i potpredsjednik parlamentarnog odbora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo.
https://direktno.hr/upload/2018/02/dobrica-cosic-jovan_raskovic_5a7c7f1a06110.jpg
U vrijeme kada je vladajuću većinu zajedno sa HDZ-om činio Most, Milošević se u Saboru nije registrirao niti jednom. Nije ga bilo. Dobivao je saborsku plaću na – ne rad! "Milošević je već bio pomoćnik ministra uprave u dva mandata i predsjednik Kluba SDSS-a u proteklom mandatu i opredjeljenje je da je u ovoj fazi potrebno dati priliku čovjeku koji ima više političkog iskustva, veću političku težinu i izabrani mandat", rekao je predsjednik te stranke Milorad Pupovac nakon što ih, Srbe kao manjince, Andrej Plenković pozvao u Vladu.
 
Činjenica da je samo 7,1 posto Srba glasalo je za manjinsku listu, a sam Milošević dobio je tek 7715 glasova birača! Srbi u Hrvatskoj uvijek su htjeli Veliku Srbiju na hrvatskom teritoriju i od nje ne odustaju. To neprestano dokazuju! Preuzimajući dužnost predsjednika Srpskog narodnog vijeća nakon 22-godišnjeg vođenja SNV-a Milorada Pupovca, 16. srpnja 2019. Milošević je izjavio: "Naša uloga u hrvatskom društvu je da gradi i spaja, a to može samo ako sačuvamo vlastito dostojanstvo i ostvarimo iskren dijalog, ‘bez fige u džepu’, s većinskim narodom". Pa da vidimo kako to kod mlađahnog Miloševića "bez fige u džepu" izgleda.
 
O "ljudskim pravima"
 
"Za društvo je važno da se Srbin brine o ljudskim pravima". Skandalozno! Srbin iz Srbije ili pripadnik srpske nacionalne manjine iz Hrvatske? Na osnovi čega? S kojim pravom? Kada pripadnika srpske manjine ima samo 4,36 posto, a većinskog hrvatskog naroda čak 90,42 posto prema popisu stanovništva iz 2011. godine? Što bi značilo da 186.633 pripadnika srpske nacionalne manjine brine o ljudskim pravima 3.874.321 Hrvata? I to u  Republici Hrvatskoj u kojoj su po Ustavu RH, svi pred Zakonom jednaki! Ili nisu?
 
Prema članku 3. Hrvatskoga Ustava: "Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava".
Članak 14. - "Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki". Koje je to ekskluzivno dobro da "Srbin brine o ljudskim pravima" kada smo svi pred zakonom jednaki i kada svi imamo jednaka prava i slobode? To je skandalozna i protuustavna izjava kojom jedan diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom postavlja svoju nacionalnu manjinu na pijedestal i diskriminira većinski hrvatski narod i sve ostale pripadnike 21 ostalih nacionalnih manjina. I to "bez fige u džepu"?
 
"Najveći izazov će biti atmosfera u društvu koju stalno zagađuju razni politički akteri koji nemaju drugi politički sadržaj do dizanje tenzija protiv drugog i drugačijeg, najčešće Srba", zbori Milošević. A da nije upravo suprotno od tog što kaže Boris Milošević? Točno upravo je suprotno. Eto i samom ovom izjavom Boris Milošević upravo i diže tenzije protiv drugih i drugačijih, a to je većinski hrvatski narod! Pa bi tako Boris Milošević "prevaspitao" hrvatski narod kao politički komesari KPJ i izvodio ga na "pravi put" SNV-a po Memorandumu SANU-a 1 i 2! A pod pravim putem Partije podrazumijeva se da su Srbi "dobri, čvrsto na partijskoj liniji očuvanja jugoslavenskih  vrednota KPJ", a Hrvati "loši, nacionalisti, klerofašisti, obnovitelji NDH i samim time - ustaše"! A to konkretno znači da trebamo negirati velikosrpsku agresiju, pobunu Srba u Hrvatskoj i formiranje fantomske Republike Srpske Krajine, da zaboravimo na 15.392 poginula  hrvatska branitelja (Crkva Sv. Mati Slobode), zaboravimo na 402 poginule djece, na poginule civile, zaboravimo na ogromne ratne štete (prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisuća krajem 1991. godine na 386.264 u 1995. godini. Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. godine počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica.
 
Govor mržnje
 
"Javni prostor nam je zagađen porukama mržnje i ne bi bilo dobro da žrtve takvih poruka, niti sama javnost, povećavaju prag svoje tolerancije na takve poruke", kaže Pupovčev nasljednik i dodaje: "Nebrojeno puno puta smo upozoravali na poruke mržnje, o povicima na utakmicama, o grafitima koji postaju sve ogavniji… Sve je to rezultat relativizacije i normalizacije ustašluka i pokliča mržnje koji iz ovakvih poruka prelazi u fizičko nasilje". A tko koristi govor mržnje? Pa upravo Milošević ovim svojim neutemeljenim i izmišljenim izjavama i tvrdnjama.
 
Milošević iuvođenju ćirilice kaže: "Inzistirat ćemo na tome da dvojezične ploče budu svuda. Treba učiniti sve, da ono što je zakonom propisano, da se ostvari u svim općinama i gradovima, a pogotovo da postignemo to da Hrvatske ceste na ulaze u naselja postave dvojezične natpise. To pitanje nismo stavili pod tepih i ono će u budućem razdoblju doći na dnevni red." A može li i trojezične i četverojezične ili 22-jezične koliko ima manjina u RH?
 

Lili Benčik

Nedjelja, 29/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1718 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević