Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Gdje je problem?

 
 
Teče „slučaj“ tog vjeroučitelja koji je govorio ružne, neprimjerene, odvratne… rečenice na satu vjeronauka pučkoškolcima. Ako ih je doista izrekao. Razlio se po svekolikoj mediji u „ovim krajevima“ poput  cunamija, stig'o do ministrice Divjak, doletio do Kaptola… Gavrani i svrake ga prenijeli po „regionu“. Ne znam gdje ga sve nema. Dobro, ako je on takvo što izrekao na školskom satu, ili barem dio toga, zaslužuje suspenziju, zatim stegovni postupak, a onda što mu Bog, i školska i kaptolska procedura i pravda odrede. Galge, galge.
https://vignette.wikia.nocookie.net/godzilla/images/7/75/The_H-Man_-_Screenshot_-_30_-_Incineration.png/revision/latest?cb=20151001173143
Smatram kako je na tom prostoru tzv. pravne i proceduralne države, i „školske“ i početak i kraj ovoga slučaja. Kolektivizirati krivnju, poopćiti događaj, intervencija ministrice prije dovršetka postupka, i toga još mnoštvo - ne dolazi u obzir, ne bi trebalo. I on je minoran među tolikim nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, tisućama, desetinama tisuća, većinom, maloljetnih učenika, djece… Tko zna koliko se u tom sustavu, ta dva sustava, osnovnom i srednjoškolskom. dnevno izgovori neprimjerenih riječi, zbog tisuća raznih razloga. Možda i zbog nedovoljnog znanja učitelja, možda zbog bolesti učenika /učitelja… Poradi učiteljskog nepoznavanja “udrugarske linije“, svakako. Ili: što ako neki nastavnik završi gradivo o teoriji evolucije, neki kažu zapravo „religije“, u čijem temelju je grješka, mutacija, pa smo tako nastali „od majmuna“ - pukom grješkom, a zatim pripomene još i o nedostajećoj karici. Treba li ga prijaviti policiji, objesiti..., ili nagraditi što je i tako podučio učenike kako uvijek trebaju razmišljati, sumnjati - „cijeloživotno“ učiti. Jednostavno, kako im je, osim ostaloga, darovana i sloboda, pa makar i, evolucijskom grješkom.
 
„Slučaj“ koji nije nimalo slučajan,vjerojatno programiran, je nešto, nekoliko toga „drugoga“, od kojega je svako opasnije od u javnosti izrečenoga, navodno, zasad, izrečenoga od tog vjeroučitelja. Voda nije pomogla, možda će vatra?
 
Prvo, kontrola je potpuna: obitelj je pod kontrolom, pojedinac je pod kontrolom, učitelji su pod kontrolom, vjeroučitelji posebno, a mogući kontrolori su, pače i prokazivači - čak i maloljetni učenici. Zasad školu pohađaju s virtualnim oružjem, kojem su vičniji od roditelja - elektroničkim računalima, mobitelima - a tko zna, kako stvari stoje, ubrzo bi tamo mogli i s puškom dolaziti. Ne vidim niti jednoga razloga zašto ne bi. Nedavno su na Zemljici bila tri totalitarna sustava koja su se obračunavala s vjerom, obitelji, školom, roditeljima, rođacima, nadasve pojedincima. Boljševičko-komunistički, fašistički i nacistički. Činilo se kako su otišli, al' eto nisu. Boljševički je prvi ukinuo tu ukupnost koju bi se moglo nazvati, sasvim pojednostavljeno - „ljudskom privatnošću“, štoviše, ličnost.
 
Drugo, kad snimljenu prokazivačinu neki roditelj prebaci mediji, u vrijeme Adventa, sukob i mržnja se samo razlijevaju. Poluistina počinje carevati, sotonistička čestitka, antiobiteljska, antikršćanska, anihrvatska, anti pojedinca, svakoga… teče poput užarene lave iz medijinog vulkana. Dva su ovoga puta bila, kao i najčešće vulkanska izvora radioaktivnog smeća. Jednoga vlasnički drži neki ološ koji ne plaća porez u milijunskim iznosima, pa će guliti krumpire (a kad će, da ga netko slika?). Drugom je na čelu, navodno, neki fratar ili „fratar“, a oba su, koliko mi je za znati, načulo se, financijski, povezani sa Srbijancima. Jesu, ili nisu, zapravo je nevažno. Koga to uostalom briga. Protiv pojedinaca su gdje jesu, pojedincima se obraćaju, “propovijedaju“ , prodaju im svoju mediju. Medija koja to ovako pronosi elementarno je zlo. Čak i kad svedemo „na nulu“ i samo, eto, kršćanstvo, kako katoličanstvo, tako i pravoslavlje, pa njegove, zapadne prije svega, „denominacije“. Na svim tim izvorima, pa ni na njihovim utocima, nitko se ne će napiti. Žedni vode. Moglo bi je ponestati i za krštenje. Ni gladni nahraniti.
 
Treće, što je alternativa? Totalitaristička medija, totalitarizam svih totalitarizama na Zemljici? Evo već se objavljuju popisi, sa slikom, indeksi, potjernice „popova“, kao u jednom od dva naprijed spomenuta. Jedan je verbalno kriv, drugi također, treći je čak biskup… Jedan si je kupio skupi auto. Koji krimen! Trebao je umjesto auta nabaviti četveropreg sobova, cifraste saonice, „Djedičinu munduru“ i priključiti se religiji - Djeda Mraza. Bio bi slavljen na naslovnjačama i u virtualnosti medije. To je inače, koliko šaljivo, toliko i gorko i istinito; jedan imam nazvao „civilizacijom Djeda Mraza“. Djed Mraz kao Mesija. Potpuni sam vjernik Božje činjenice. Može i „čestice“, koja znači i kako je planet premalen za takvo što. Toliko smeće, takvu opačinu, takvo nadolazeće i već vladajuće zlo ne će moći podnijeti.
 
Raspast će se, ako ne zbog ničega, onda zbog tuge. Jednom je Svevišnji opačinu pokušao riješiti vodom (Potop) vjerojatno mu je sada vatra na misli, u riječi i u pripravi. Ako se On ipak sažali, civilizacija Djeda Mraza će se sama zapaliti, ako nikako onda evolucijskom grješkom.
 

Mato Dretvić Filakov

Nije dovoljno samo povezati proizvođače znanja s proizvođačima robe

 
 
Najnoviji projekt prijenosa tehnološkog znanja na tržište već pokazuje mane odsutnosti državne strategije. Štošta tako ukazuje i na opasnost od štetnog odljeva vrijednosti iz nezaštićenog javnog sektora. Upadljivi nedostatak medijskih reakcija popratio je nedavno potpisivanje sporazuma između Hrvatske gospodarske komore i njemačke grupacije Steinbeis o utemeljenju hrvatskog Centra za transfer tehnologija. Naizgled je posrijedi značajan ekonomsko-politički iskorak u povezivanju znanosti i gospodarstva. Odvija se u okviru šireg podunavsko-regionalnog projekta koji razvija pokrajina Baden-Württemberg u suradnji s EU-om. Ipak, nije sasvim jasno na koji način može i treba funkcionirati prijenos znanja iz akademskih centara u tržišne subjekte.
https://danube-inco.net/object/event/18158/thumbnail/23_index.jpg/width/600
Za početak pažnju privlači jedna eksplicitna nota iz pregleda dosadašnjih Danube Transfer Centera, kako se na engleskom nazivaju institucije-nositelji projekta u pojedinim zemljama. Već su osnovana dva DTC-a: u Slovačkoj pri Sveučilištu u Nitri, te u Rumunjskoj na Sveučilištu Cluj-Napoca. „Profesori na sveučilištu koriste Steinbeisov model kao mogućnost za razvoj osobnog biznisa uz njihov rad na sveučilištu“, tumači se osnovni mehanizam dotičnog transfera tehnologije. No već ovdje treba primijetiti da je sličan prostor za dodatni rad sveučilišnih predavača u Hrvatskoj posljednjih godina urodio velikim teškoćama za ta ista sveučilišta.
 
Kadar im se time počeo angažirati na honorarnim poslovima, uglavnom na privatnim visokim učilištima, dok im je osnovni rad u matičnim ustanovama, govoreći općenito, pretrpio štetu. Postavlja se stoga pitanje – nije li DTC još jedan način za izvlačenje vrijednosti iz nezaštićenog javnog sektora prema komercijalnim te privatnim poduzećima i gdje je tu država kao regulator? Sociolog ekonomije Toni Prug kaže za DW kako povezivanje znanstveno-istraživačkog sektora i poduzeća nije po sebi problematično. Ali, tako je samo ako se projekti vode u korist pripadajućeg gospodarstva, a ne vanjskih „igrača“. „Brine nekoliko aspekata koji se ne mogu iščitati iz dokumenta o sporazumu s HGK-om. U nedostatku industrijske strategije, teoretski i u praksi, Hrvatska nema određenu bazu tvrtki koje bi bile spremne preuzeti nove tehnologije iz znanosti i razvijati ih dalje. Stoga je implicitno da će nositelji tih projekata u pravilu biti strane tvrtke“, smatra Prug, dodajući da su potonji u ovom slučaju povezani s velikim partnerom čija je baza u Njemačkoj, i koji ima pregled situacije u Europi zbog svojeg dugog postojanja i raširenosti.
 
„Hrvatska nije pokazala ni minimum strateške pameti da svoje tvrtke koje imaju potencijal rasta njeguje i pomaže njihovom razvoju“, nastavlja naš sugovornik, „već ih je dva desetljeća uništavala, komadala i jeftino rasprodavala najbolje dijelove. Bez jasnih indikacija da će se s tim dugoročnim destruktivnim trendom prestati,  teško je od ovakvih inicijativa očekivati bilo što više od dosadašnje prakse: potencijali stvoreni resursima domaćih fakulteta i drugih znanstvenih ustanova – znači, primarno zajedničkim resursima hrvatskog javnog sektora - na pladnju će se servirati firmama zemalja centra Europe.“
 
Prug strahuje da će se tako zloupotrijebiti onaj najnesigurniji i najskuplji dio procesa stvaranja novih tehnologija - znanstveno istraživanje: „Jer, njega ćemo ostaviti na teret hrvatskim javnim sredstvima i ponekom EU-ovom fondu za znanost, dok će se potencijalne komercijalne nagrade servirati mreži partnera s kojom nas Steinbeis-Europa-Zentrum može spojiti. Zemljama centra nove će male hrvatske firme, koje bi znanstvenici mogli i trebali stvarati, biti na meniju kao izbor vlastitih strateških ulaganja u nove tehnologije."
 
Skeptičan je i ekonomski analitičar Guste Santini koji drži kako ozbiljne nacionalne ekonomije nikad ne zanemaruju strategiju povezivanja javnog znanja i gospodarstva. „Nažalost, u Hrvatskoj se upravo znanost tretira kao nepotrebna djelatnost. Ona se snalazi koliko sama može, umrežuje se koliko vrijedi sa svijetom, ali u konačnici predstavlja trošak ukupnog društva, jer se ne koristi na dobar način. A tu je funkcija države nezamjenljiva, i tako je baš svugdje u svijetu. Ali kad ste ovdje zadnji put vidjeli da fakulteti sustavno te po zadatku istražuju mogućnosti u npr. prehrambenoj industriji, da iznose rješenja i daju preporuke“, propituje Santini. On je pritom mišljenja da HGK ovim sporazumom povlači logičan korak, ali upozorava da RH nema kontrolu nad onim što će se događati nadalje. „Uopće ne znamo kud će se i kako prelijevati znanje, pa ovo izgleda – iz perspektive društva i ukupnog sustava – kao gradnja kuće od krova, umjesto od temelja. Nije dovoljno samo povezati proizvođače znanja s proizvođačima robe, pa u cjelovitom pristupu bez kojeg nema progresa jednostavno mora biti uključen i obrazovni sustav, a to sad nije slučaj. Iza takvih sveobuhvatnih projekata moraju stajati velike i jasne analize, a ovako nemamo ni priliku za ozbiljnu i aktivnu debatu, tek marketing“, zaključuje  analitičar.
 
Bogati bogatiji, siromašni siromašniji
 
Ipak, od Tonija Pruga zatražili smo podrobnije objašnjenje ekonomskih odnosa u Europskoj uniji, koje on smatra ključnim kontekstom za ovu temu: „Povijest dosadašnje integracije EU-a pokazuje da su bogatije države centra dobile puno više od novih članica. Razlika među njima u mnogim se socioekonomskim aspektima povećava, iako je smanjenje bio glavni argument ujedinjavanja. Ekonomska sfera konstantno se prikazuje kroz suradnju i međusobne koristi, takav je i jezik sporazuma HGK-a. No puno je češće slučaj da se radi o velikom nerazmjeru, pa jedna strana ostvaruje ekstradobit, a druga zbog svoje podređene pozicije gubi šansu da se kvalitetnije razvije."
 
„Iluzorno je očekivati da će Steinbeis raditi primarno na pomoći hrvatskoj znanosti i tvrtkama. Njegova pozicija, poslovi i kadroviranje ukazuju na to da se radi o tvrtki čija je uloga strateški promišljena od strane Njemačke i EU-a“, kaže taj sociolog ekonomije s londonskog Sveučilišta Queen Mary. „A to ne bi bio toliki problem", poantira on, „da se i s hrvatske strane radi o pozicioniranju i narativu koji ostavljaju dojam razumijevanja vlastite lokacije u postojećim ekonomsko-političkim odnosima moći unutar razvojnog modela EU-a."
 

Igor Lasić, Deutsche Welle

Rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav

 
 
PREDSJEDNICI REPUBLIKE HRVATSKE,
PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA I
SABORSKIM ZASTUPNICIMA,
PREDSJEDNIKU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I
CJELOKUPNOJ HRVATSKOJ JAVNOSTI
 
Izjava Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Iako se slažemo s brigom da se zaštite žene i obitelj kao žrtve nasilja, i u tome smislu podupiremo takvu intenciju Istanbulske konvencije, ipak, s obzirom na to da bi ratificiranje Istanbulske konvencije – uključujući i elemente rodne ideologije u njoj – snagom međunarodnoga pravnoga dokumenta nametnulo i uvođenje rodne ideologije u obrazovne sadržaje u Hrvatskoj  –  osobito ako se uvedu međupredmetni sadržaji kako ih prijedlog kurikulne reforme predviđa – Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a na sjednici održanoj 11. prosinca 2017., potaknuto i kontroverzama u javnosti, raspravljalo je o implikacijama mogućega ratificiranja Konvencije u Republici Hrvatskoj te je o tome odlučilo poslati ovu izjavu Predsjednici Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora i saborskim zastupnicima, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti.
http://images.lacarmina.com/161025-osaka-goth-satanic-occult-tattoo-parlors-territory-24.jpg
Istanbulska je konvencija međunarodni pravni ugovor koji obvezuje države koje ga prihvate da ga i primjenjuju u cjelokupnoj državnoj regulativi pa i u odgojno-obrazovnome sustavu. Glavni je cilj toga dokumenta zaštita žena i obitelji od nasilja, što nikome dobronamjernome ne može biti sporno. No, isto je tako razvidno da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji, što za odgojno-
-obrazovni sustav Republike Hrvatske smatramo neprihvatljivim jer u nj ne treba unositi zasade bilo kakve partikularne ideologije, pa ni rodne. 
 
Hrvatski se odgojno-obrazovni sustav temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj obrazovnoj tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture, te na prihvaćanju i primjeni znanstveno potvrđenih dosega znanosti. Ističemo važnost kontinuiranoga kritičkoga promišljanja i prihvaćanja novih spoznaja koje ulaze u sadržaje obrazovanja, a koji trebaju biti prihvatljivi za svih pola milijuna djece i mladih u obrazovnome sustavu te njihove roditelje koji imaju prirodno pravo odgajati djecu u vlastitom svjetonazoru. Istanbulskom konvencijom djeci i mladima nametnuo bi se „rodno neutralan“ odgoj, što je posve neprihvatljivo s gledišta slobode odgoja jer pojam roda u Istanbulskoj konvenciji definira se isključivo „ponašanjima, aktivnostima, ulogama“, a izostavlja se spol kao prirodna konstanta i ontološka datost. Nasilje se definira isključivo „rodno uvjetovanim“ s implikacijom da je isključivo muškarac nasilnik, a žena žrtva. Svaki  odgojno-obrazovni djelatnik zna iz svakodnevnoga iskustva da to nije tako pa je očito da se u Istanbulskoj konvenciji žele plasirati znanstveno nedokazane teze  o  rodnom i spolnom ustroju čovjeka.
 
Ukazujemo da školska izobrazba o pozicijama žena i muškaraca u društvu ne smije biti usmjerena na negiranje muško-ženskih spolnih i svih drugih posljedičnih razlika jer su one biološki, evolucijski, anatomski i funkcionalno zadane. Također, cilj izobrazbe ne smije biti ni nametanje shvaćanja da između muškaraca i žena nema svih onih razlika koje proistječu iz njihove biološke i evolucijske različitosti, a što je sadržano u rodnoj ideologiji u ideji da dijete samo bira svoj rod. Suprotno tome, cilj izobrazbe mora biti osvješćivanje djece i mladih o razlikama muškaraca i žena i o nužnosti da te razlike ne smiju služiti kao osnova za društvenu diskriminaciju. To se ne može postići nasilnim negiranjem i tabuiziranjem razlika, nego osvješćivanjem vrijednosti ljudske osobe, kako ženske, tako i muške. Ravnopravnost spolova ne smije se tražiti u negiranju prirode, nego u iskrenom, objektivnom i poštenom odnosu prema njoj.  Rodna ideologija stoga predstavlja opasnost i za zdrav i prirodan razvitak djece i mladih zbog nesagledivih posljedica koje mogu proizići iz njezine implementacije u školske kurikule. 
 
Pluralno društvo, kakvo Hrvatska gradi, ne bi preko Hrvatskoga sabora smjelo prihvaćati kontroverzne međunarodne dokumente bez temeljite javne rasprave i suglasja svih relevantnih stručnjaka i društvenih skupina. A rodna ideologija u podtekstu Istanbulske konvencije nije dovoljno kritički javno analizirana te su njezine moguće posljedice široj javnosti, a posebno roditeljima i učiteljima, nedovoljno poznate. Stoga postavljamo pitanje: Tko želi zaobići roditelje i njihovo pravo na (izbor) odgoj(a) svoga djeteta?
 
Upozoravamo i na jezični aspekt pojma „žena“, koji se u Istanbulskoj konvenciji definira na sljedeći način: „žene uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina“. No, kako se pojam roda u Istanbulskoj konvenciji definira isključivo „ponašanjima, aktivnostima, ulogama“, upozoravamo na nedosljednost ako se ne izostave elementi rodne ideologije iz teksta koji Republika Hrvatska može prihvatiti. U tome bi slučaju, naime, pojam „žena“ trebalo definirati ovako: „Naziv žena u ovoj Konvenciji uključuje osobu bilo kojega spola koja je preuzela ponašanja, aktivnosti i uloge žene u obitelji i društvu.“ Nama se čini očitim da takva definicija nije prihvatljiva. Ako se, naprotiv, izostave svi elementi rodne ideologije, smatramo da bi trebalo pored naziva „žena“ dodati i nazive „djevojka“ i „djevojčica“ kako bi se predmetu Konvencije dalo jasno značenje. No, i u tome slučaju upozoravamo na to da žrtve nasilja nisu jedino osobe ženskoga spola te Konvencija ne bi pridonosila zaštiti svih žrtava, čak ni sve djece, i ne čini se dosljedno promišljena u duhu humanosti i nenasilja.
 
Zbog svega navedenoga smatramo da se Istanbulska konvencija može usvojiti djelomično, tj. u dijelu u kojemu se odnosi na zaštitu žena i obitelji od nasilja, ali ne i s onim dijelovima koji sadrže postavke i terminologiju rodne ideologije. U tome se pridružujemo javno iskazanome stavu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović („Provedite obveze iz Istanbulske konvencije koje nisu prijeporne.“) i ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u njezinoj izjavi da u obrazovnim ustanovama nema mjesta ideologijama („Tehnologija a ne ideologija“).
 
Tražimo, dakle, da se Istanbulska konvencija ne ratificira s ideološki spornim formulacijama, nego da se one izostave, ili da se Konvencija ne ratificira, nego da se hrvatskim zakonima zaštite sve žrtve nasilja, a osobito nasilja nad ženama i djecom.
Tekst Izjave redigirali: akademik Mislav Ježić i prof. dr. sc. Ante Bežen.
U Zagrebu, 11. prosinca 2017.
 
Sekcija za odgoj Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU - Voditeljica: mr. Ljiljana Klinger, v. r.
 
Sekcija za opće nazivlje kurikulne reforme Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU - Voditelj: prof. dr. sc. Ante Bežen, v. r.
 

Za Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a

Potpredsjednik: akademik Vladimir Bermanec, v. r.

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Nedjelja, 18/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 661 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević