Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski moćnom sustavu, a ne zato što je grješnik

 
 
Za razliku od onih koji su izbjegli kontroli Zdravko Mamić je tendenciozno kontroliran mada je samo jedan od brojnih do kojih kontrola nikad ne će doći jer su u pitanju beznačajne sume istog, da kažemo, sustava. Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski moćnom sustavu, a ne zato što je grješnik u nedifiniranom i do zla Boga uneređenom sustavu u kojem dominira anarhija i pojmovna zbrka koja odgovora našim polupismenim i nigdje doktrinarno školovanim novinarima.
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2018/03/zdravko-mami%C4%87.jpg
Zdravko Mamić
 
Pita se neki, nikad čuo za njega, Renato Ćupić: „Do kada će država trpiti to izrugivanje? Do kada će biti samo nijemi promatrač na očito rušenje ugleda Hrvatske u svijetu? Nije nam poznato. Međutim, kad Predsjednica države u svom istupu kaže da je odlazak Zdravka Mamića u Bosnu i Hercegovinu privatna stvar iako je zbog težine kazne (veća od 5 godina) on službeni bjegunac ne treba se previše nadati. Hrvatski nogomet ostaje taoc šačice pojedinaca, očito potpomognutih od države koja je sudionik svojim nečinjenjem.“
 
E, a sad da pitamo R. Ćupića do kad će naše pravosuđe biti suspektno i naši mediji umjesto formiranja javnog mišljenja od njega praviti budale? Do kad će netko, ili bilo tko, imati snage i bez stida reći da naš nogomet ruši ugled Hrvatske u svijetu? A tko ga je izgradio do sada i koja je to spotrtska udruga bolje organizirana, financijski i politički neovisna i međunarodno priznatija od nogometa? Što to ima Hrvatska bolje organizirano, financijski i o politici neovisno i međunarodno uspješno u prezaduženoj, ojađenoj i politički posvađanoj državi u kojoj službe zadužene za red i mir više brinu o HNS-u nego o onima koji narušavaju nacionalno jedinstvo načinom i metodama prethodne države. Zar HNS ruši naš ugled u svijetu zbog kojeg je zabrinut Renato Ćupić? Bilo bi korisno, kad je ugled športa u pitanju, da nam „zabrinuti Renato“ objasni, a može mu pomoći i Dražen Lalić, naš poznati sociolog što poput Vegete u svakoj je juhi prisutan, što se promijenilo u športu od samostalnosti?
 
Sport je postao šport, društvene potrebe postale su javne, zaslužni športaši ne dobivaju stanove, poslovne prostore i automobile nego mirovine, a Zakon o športu se ne donosi, i ne mijenja nego se dopunjava, recimo, športskom inspekcijom. Pitamo zar zbog športa ili zbog nogometa u njemu? Zar je potrebna športska inspekcija veslanju, plivanju, atletici, dizanju utega, plivanju, skokovima u vodu i ostalim športovima što ovise o proračunu? Nesposobni, nemoćni, pakosni i tko zna koliko tendenciozni jer se nisu u stanju prilagoditi međunarodnom tržištu birokrati i politički gubitnici spremni su žrtvovati nacionalni Dinamo i reprezentaciju Hrvatske da bi se domogli HNS-a kao najmoćnijeg socijalnog agregata suvremenog športa. Ni tu se nije ništa promijenilo. Naprotiv! Tajne službe, ma kako se one zvale i u ma kojoj se državi nalazile, kako piše G. Gerovac u svojoj kolumni (Obzor, 13. kolovoza 2016.), ostaju tajne službe, kanali za obavljanje najprljavijih poslova, za ubijanje, otimanje, trgovinu drogom, subverziju, praćenje, prisluškivanje, ucjenjivanje i sve za dobrobit građana.
 
Čini se da je Gerovac zaboravio dodati i pisce u našim medijima koji ne moraju biti djelatnici tajnih službi nego njihov instrument. Zna li, već spomenuti Renato Ćupić, kad je zabrinut za naš nogomet, što bi valjalo uraditi, promijeniti da naš šport postane djelatnost po mjeri suvremenih potreba a samim tim da Hrvatska postane športska nacija? Patuljci pojma nemaju da naš Zakon o športu nije rađen da bi se napravila razdjelnica između amatera i profesionalaca u športu i Renato, kao gotovo svi novinari, misli da je profesionalac u športu zanimanje i da postoje profesionalni i vrhunski šport; novinari pojma nemaju da samo športaš može biti vrhunski i da samo športaš može biti profesionalac a ne šport! Ta im činjenica ne smeta da laprdaju u kolopletu pojmovne anarhije u kojoj dominaraju birokrate kako bi slabima pogodovali, a moćne onemogućavali. Nitko se ne pita zašto je to tako? Zato što je pedeset godina u bivšoj državi provođeno socijalističko nasilje baš kao što se danas, još uvijek, provodi demokratsko nasilje. Zbog takvih, među kojima se našao nesretni Ćupić naša javnost ne razumije smisao sporta i tržišta u njemu; on nije jedini, nego je jedan od njih.
 
U nas su očito, desni i lijevi istog mentaliteta što djeluju na socijalističkoj sintagmi: „snađi se druže“ ili „osudimo pojave-spasimo drugove.“ Svi se snalaze mjerom kojom nisu kontrolirani ili su izbjegli kontroli.
 
Za razliku od onih koji su izbjegli kontroli Zdravko Mamić je tendenciozno kontroliran mada je samo jedan od brojnih do kojih kontrola nikad ne će doći jer su u pitanju beznačajne sume istog, da kažemo, sustava. Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski moćnom sustavu, a ne zato što je grješnik u nedifiniranom i do zla Boga uneređenom sustavu u kojem dominira anarhija i pojmovna zbrka koja odgovora našim polupismenim i nigdje doktrinarno školovanim novinarima. Piši Renato, ima vas toliko da vam je nemoguće bilo što dokazati jednako kao što ni Mamić nije u stanju dokazati pravosuđu, kojemu doduše nije ni stalo, da je žrtva okolnosti u kojoj je kažnjen samo zato što je bio uspješan u bezuspješnoj i prezaduženoj državi u kojoj čak ni krivci za Agrokor, ma čiji bio, nikad ne će biti kažnjeni jer su griješili u ime Vlade Republike Hrvatske.
 

Željko Mataja, prof.

Hrvati više ne pristaju na šutnju i nametanje kolektivne krivnje

 
 
Narode moj, vidite li vi kako ovih dana poput čopora bijesnih pasa na stražnje noge skaču čuvari jasenovačkoga mita i sljednici one zloćudne ideologije koja nam je nametnula hipoteku „genocida“, „holokausta“ i „zločinačke nacije“!? Dovoljan je dašak istine, lagani povjetarac (poput onih 15 minuta gostovanja Igora Vukića na HTV-u, nedavno, povodom predstavljanja knjige Radni logor Jasenovac), pa da se ta učmala žabokrečina, to ustajalo leglo gmizavaca uzburka i svojim ogavnim smradom podsjeti da je još uvijek tu i nakon punih 28 godina hrvatske državnosti.
https://i.ytimg.com/vi/vl5a_A8FVwY/maxresdefault.jpg
Već više od 50 godina slušamo njihove bolesne laži koje nagrizaju hrvatsko nacionalno biće poput kancera, ali još više od toga boli hrvatska šutnja i pristajanje na tu zlokobnu perfidiju. Kakvi su to mozgovi i mentalni sklopovi koji su pripravni bez ograda i promišljanja pristati na jednu rasističku tezu o „urođenoj genocidnosti“ vlastitog naroda i njegovoj „zločinačkoj prirodi“? Dakako, nisu svi Hrvati šutjeli. Imamo blistavih primjera hrabre borbe protiv tog zla. Dr. Franjo Tuđman, kardinal Franjo Kuharić, Ante Bruno Bušić, dr. Ljubo Boban i brojni drugi intelektualci, svjesni što je u pitanju i koliko je to pogubno po hrvatski narod, već su u vrijeme komunizma govorili istinu i pružali otpor velikosrpskoj i partijskoj oligarhiji kojoj su crne legende o Hrvatima služile kako bi nas disciplinirali i unaprijed osujetili svaki naš pokušaj osamostaljenja i oslobađanja iz njihovog zagrljaja.
 
Proglašavanje Ustaškog pokreta „najvećim zlom koje je postojalo u istoriji ljudskog roda“, njegovo vezivanje uz HSS i Katoličku crkvu, uz maksimiziranje „ustaških žrtava“ (kako u logoru Jasenovac tako i uopće), bili su stupovi na kojima je sagrađena zloćudna teza o kolektivnoj krivnji Hrvata. Masovne žrtve podrazumijevaju masovne počinitelje zločina – a to je onda na korak do mogućnosti ispisivanja kolektivne optužnice cijeloj naciji. Primjer koji slijedi jedan je od tipičnih iz vremena vladavine zločinačkog komunističkog režima i on pokazuje što je sve tada bilo dopušteno velikosrpskim propagandistima (koji su spletom okolnosti i silom prilika privremeno navukli komunističku ljušturu).
 
Komunistički ratni zločinac i partijski aparatčik, agitpropovac, službeni biograf Josipa Broza Tita, velikosrpski nacionalist i akademik Vladimir Dedijer (nadahnut „znanstveno“  utvrđenim spoznajama iz Magnum crimena i sličnih izvora), već u jesen 1961. godine, pišući predgovor za dansko izdanje romana Dobrice Ćosića Daleko je sunce, elaborira neka od pitanja tada recentne povijesti južnoslavenskih naroda (zanimljivo, u tekstu nema gotovo niti riječi o samome djelu, a naročito ne o njegovom sadržaju, nego je isti iskorišten za velikosrpsku propagandu pod krinkom „humanizma“ i „pijeteta“ prema žrtvama rata): „(...) Razmišljam kako ti talasi masovne nasilne smrti tuku srpski narod kroz vekove. U minulom ratu u Jugoslaviji poginulo je više od milion i sedamstotina hiljada ljudi, a u prvom svetskom ratu gubici su bili još veći. Samo je Srbija, prema službenim podacima iznesenim na Mirovnoj konferenciji u Versaju, izgubila 41% od celokupnog broja svog stanovništva ...
... Taj sveti teret nasilne masovne smrti prisutan je u svesti moga naroda, to je glavni motor koji nas održava živim,on je kompas u burama koje su pred nama, koje nam prete.
    Zbog toga skrećem pažnju čitaocu u Skandinaviji, ovde na dalekom severu, da će mu Ćosićevo štivo pomoći da bolje razume sudbinu jednog malog naroda na Balkanu.
    Ova knjiga poseduje i druga svojstva.Kunem se, još jednom,da je ona pošteno opisala rat u Jugoslaviji ...
(...) Nadbiskup Stepinac i katolička crkva u Jugoslaviji bili su u koluziji s Hitlerom, u stvari duhovni začetnici genocida protiv srpskog naroda, kojom prilikom je stradalo 600 hiljada ljudi. O tome istorije u Evropi ne pišu,jer to je jedna od najvećih sramota evropske civilizacije.
... Dobrici Ćosiću kao srpskom partizanu, mora se priznati zasluga da je kao retko koji pisac otkrio te mračne ubilačke struje u sopstvenom narodu ...“ (Dobrica Ćosić, Fjernt star S’olen. Med Forord af Vladimir Dedijer. Oversat fra serbo-kroatsk af Toni Madsen. - Kobenhavn, Aschheloug Dansk Forlag, 1961; p.p. 5-6.; preuzeto iz: Vladimir Dedijer, Književnost i istorija, Beograd, 1985., str.207-208.; dijelove teksta istaknuo: Z.P.).
 
Eto jednog kratkog i sažetog prikaza recentne povijesti jugoslavenskog prostora iz radionice Agitpropa, u čije ime Dedijer i Ćosić slabo obaviještenoj danskoj publici neupućenoj u događanja o kojima je riječ tumače „istinu“ o tomu što se događalo u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata. I ne zaboravimo, riječ je o osobnim prijateljima bravara Jože kumrovečkog i njegovim sluganima koji su svoj povlašteni položaj u Partiji i društvu koristili kako bi na sve raspoložive načine i svim sredstvima širili otrovnu mržnju i opskurne laži na štetu hrvatskoga naroda a za račun i u korist naci-fašističke velikosrpske ideologije. Čak i iz ovog kratkog ulomka jasno je vidljivo kako tandem Dedijer-Ćosić srpsku naciju stavlja isključivo u poziciju „žrtve“, a Hrvate proglašava najvećim (i jedinim!) zločincima i optužuje ih za „genocid“. Jasenovac se ne spominje, iz prostog razloga što taj mit još uvijek tada (1961. godine) nije uspostavljen, ali tu je (za svaki slučaj) bolesna laž o 600.000 pobijenih Srba i Katoličkoj crkvi kao „duhovnom začetniku genocida protiv srpskog naroda“.
 
Dedijer i Ćosić ne spominju Srbiju i Srpsku pravoslavnu crkvu (jer oni, valjda nisu bili u „koluziji s Hitlerom“), pa ni zloglasnog vladiku Nikolaja Velimirovića Žičkog (aktivnog fašista Ljotićevog 'Zbora'), oni „zaboravljaju“ što su u godinama prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata radili patrijarh srpski Varnava, njegov nasljednik Gavrilo Dožić, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Lipovac, stotine popova četničkih koljača (počevši od popa Momčila Đujića preko popova Save Božića, Sergija Urukala, Slobodana Šiljka, Milorada Vukojičića Mace i preko 360 drugih pripadnika klera SPC koji su bili  aktivni četnici i koljači koji su među ostalim ubijali i vlastite sunarodnjake po Šumadiji, Bosni i Crnog Gori), ali zato ponavljaju laži o „više od milion i sedam stotina hiljada“ žrtava rata i 41% srpskih gubitaka stanovništva u Prvom svjetskom ratu. Ovaj zlokobni dvojac bez morala u skrupula, te nebuloze i notorne neistine umotava u tobožnje nastojanje da se „otkriju mračne i ubilačke struje u sopstvenom narodu“ (tako što se Srbe prikazuje kao žrtve, a Hrvate i katolike kao krvnike!?).
 
Eto, to je samo jedan od bezbroj primjera bolesne propagande Titovih poltrona i slugana koji su zaštićeni svojim statusom i Partijom, već tada širili ogavne laži i stvarali zlu krv među narodima – i što je najperverznije u svemu, sve su to umotavali u „bratstvo-jedinstvo“ i „dobre namjere“!? Nastavljači takve propagande koji danas u Hrvatskoj skaču poput bijesnih pasa na svakoga tko takne njihove dogme i mantre, pojavljuju se u likovima Milorada Pupovca i njemu sličnih. U čoporu vlada panika. Vrijeme razotkrivanja je pred nama. Maske su spale. Hrvati više ne pristaju na šutnju i nametanje kolektivne krivnje... TOČKA!
 

Zlatko Pinter

Zastupnici Beus i Radin prikrivaju zločin nad zarobljenim njemačkim vojnicima u Puli iz svibnja 1945.

 
 
O ovom sam zločinu pisao u članku »Ratni su zločini ratni zločini«, objavljenom u rubrici Tribina u Vjesniku 6. travnja 2011. godine, da se otkriju pravi krivci, a ne da se kriminalizira sve antifašiste i partizane u Istri. Prošlo je više od šest godina od izvršenog očevida i pronalaska ostataka zarobljenih vojnika, a Hrvatska radiotelevizija još nije izvijestila javnost o tom zločinu.
http://data.labin.com/web/fotovijesti/vijesti_42860_v.jpg
U utorak 18. listopada 2011. godine, prema nalogu Županijskog državnog odvjetništva Istarske županije, policijski su istražitelji proveli očevid kraške jame (fojbe) Golubinčine kod Raklja u Istri u koju su, prema pričama stanovnika okolnih sela, partizani bacili 9. svibnja 1945. godine nekoliko stotina zarobljenih okupatorskih vojnika, uglavnom njemačke i austrijske narodnosti, koji su se pod zapovjedništvom kontraadmirala Georga Waue predali partizanima na Muzilu u Puli.
 
U Glasu Istre od 20. listopada 2011. godine objavljena su potresna svjedočenja o tom događaju dviju starijih mještanki Raklja. Ta svjedočenja potvrđuju navode iz članka pokojnog župnika Ližnjana Ivana Graha, koji je u članku »Tko su antifašisti u Istri?«, objavljenom u Glasu Koncila 3. svibnja 2009. godine, pisao o zvjerskom ponašanju provjerenih staljinističkih zločinaca prema nenaoružanim mladim ljudima. Zapovjednici i komesari partizanskih jedinica bili su članovi komunističke partije te zbog toga smatram da je za sve partizanske zločine prema zapovjednoj odgovornosti kriv Politbiro komunističke partije Jugoslavije s maršalom Josipom Brozom Titom na čelu.
 
Televizijski studio HTV-a u Puli ima snimljene neke materijale o tom ratnom zločinu, ali ih HTV nije prikazao gledateljima i nije obavijestio o obavljenom očevidu i time sprječava istinito informiranje javnosti o naravi tih zločina i o njihovim nalogodavcima te time sudjeluje u prikrivanju zločina, a to je kazneno djelo prema Kaznenom zakonu. Iako su očevidom pronađene ljudske kosti s gomilom smeća, kamenja i životinjskih kostiju niti jedan elektronički medij nije do danas objavio tu informaciju. Za sedamdeset i treću obljetnicu bio bi red da Hrvatski radio i televizija istinito izvijeste hrvatsku javnost o sudbini zarobljenih vojnika koji su se predali partizanima.  Na dnu jame pronađeno je jezero iz kojeg se podzemnim tokovima opskrbljuje izvor pitke vode u uvali Blaz u Raškom kanalu. Godinama udruge građana iz Austrije, Italije i Savezne Republike Njemačke traže od naših vlasti da se pokrene istraga o tim zločinima kako bi pronašli ostatke svojih: djedova, očeva, muževa ili braće. Nakon brojnih pisama saborskim zastupnicima iz Istre, udrugama za ljudska prava i povjesničarima i uzaludnog čekanja na odgovor, prijavio sam taj zločin 13. siječnja 2011. godine Županijskom državnom odvjetništvu Zagrebačke županije, a uviđaj je izvršen tek nakon pisma kojeg sam poslao tadašnjem Glavnom ravnatelju policije Oliveru Grbiću i HHO-u upozorivši ih na opravdanu sumnju za kazneno djelo prikrivanja ratnog zločina.
 
Od jednog člana porečkog Speleološkog društva „Proteus“ saznao sam da je on vidio kosti prilikom njihovog spuštanja u jamu prije tridesetak godina. Porečki speleolozi su 1998. godine poduzeli opasan poduhvat istraživanja jame i pričalo se da su bili prisutni policajci i da su tada speleolozi pronašli ljudske kosti. Ljeti 2012. godine vidio sam slike nekoliko lubanja žrtava iz Golubinčine s rupama na potiljku.
 
O tom sam zločinu pisao u članku »Ratni su zločini ratni zločini«, objavljenom u rubrici Tribina u Vjesniku od 6. travnja 2011. godine, uoči izricanja presude našim junacima Domovinskog rata Gotovini i Markaču, potaknut selektivnim progonom naših branitelja, da se otkriju pravi krivci, a ne da se kriminalizira sve antifašiste i partizane u Istri te da nam se takve strahote više ne ponove.Istinom, pravdom i oprostom do pomirbe je geslo koje trebamo slijediti. Kao protivnik svih totalitarizama ponosim se kao Istranin istarskim antifašizmom i doprinosom NOP-a u Istri za pripojenje Istre Hrvatskoj. U njemu su sudjelovali golemom većinom hrvatski domoljubi. Istinom i individualiziranjem krivnje skinut će se crna mrlja s antifašističkog pokreta i NOP-a Istre.
 
Zalažem se da se u Istri 23. kolovoza odaje poštovanje svim žrtvama koje su tragično završile u kraškim jamama (fojbama) u Istri kod Golubinčine i u tom smislu pokrenuo sam inicijativu preko saborskih zastupnika: Furija Radina, Damira Kajina i Gorana Beusa Richembergha početkom 2011. godine da se to ostvari ali niti jedan zastupnik nije odgovorio. Zastupnik Goran Beus Richembergh je lagao novinaru Glasa Istre Mati Čuriću da nije primio od mene nikakvu predstavku u vezi zločina nad zarobljenim vojnicima. Taj se lik ovih dana pojavljuje na svim televizijama u vezi osude pokojnog generala Slobodana Praljka i navodnim mu upućenim prijetnjama smrću na internetskim portalima. Smatram da sve žrtve zaslužuju poštovanje. Na taj način ćemo omogućiti rodbini žrtava da posjećuju mjesto stradanja svojih: djedova, muževa, očeva, ili braće. Prošlo je šest godina, a još nije učinjeno ništa da se obilježi mjesto stradanja, a HRT i dalje šuti o tome. Zločin je prikrivati zločin i po našem Kaznenom zakonu to je kazneno djelo. Ratni su zločini ratni zločini i ne zastarijevaju, a DORH ih mora istraživati po službenoj dužnosti. Pitam se zašto veleposlanstva: Republike Austrije, Savezne Republike Njemačke i Republike Italije nisu ništa poduzele da se odaje poštovanje tim žrtvama koje su završile tragično u jami kao ratni zarobljenici provjerenih staljinista suprotno međunarodnim konvencijama? Zašto šute o tome HHO i Documenta? Zašto šute britanski političari koji su znali za sudbinu zarobljenih njemačkih vojnika? Oni su to znali, jer su britanske vojne snage bile u Puli do 1947. godine. Tko je prikrio nalaz ostataka žrtava 1998. godine i zašto DORH nije po službenoj dužnosti ništa poduzeo nakon objave članka ližnjanskog župnika Ivana Graha "Tko su antifašisti u Istri" u Glasu Koncila 3. svibnja 2009. godine?
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Srijeda, 15/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1012 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević