Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Istanbulska konvencija pretvara ljude u - stoku!

 
 
Dvojba „Plenković ili HDZ“ nameće se članovima ove stranke kao izlaz iz krizne situacije u kojoj se našla zbog Plenkovićeva naturanja ratifikacije Istanbulske konvencije (IK). Dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i Vlade RH već je bilo jasno kamo vodi put kojim Plenković usmjerava stranku i državu. U domovini se znalo, u svijetu nije ostalo nezamijećeno: „Plenković će biti poput Merkel, već se obračunao s desnim krilom HDZ-a“, naslov je teksta Gordana Duhačeka u kojem prenosi pisanje medija s njemačkog govornog područja nakon što je Plenkovićeva  vlada potvrđena u Saboru RH.
https://sydneytrads.files.wordpress.com/2016/04/stop-child-transgenderism.jpg
Odmah se primijeti i da je Plenković blokirao desno krilo HDZ-a, navodi Duhaček pisanje bečkog liberalnog dnevnika Der Standard. Švicarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ) piše da Plenkovićev izbor za premijera simbolizira kraj kulturnog rata i hvali ga što se riješio kontroverznih figura iz Vlade. 'Plenković je unutar stranke nadjačao nacionalističku desnicu…' Njemački Der Spiegel pak piše da je Plenković osudio Karamarkovu politiku. Obećao je i da će provesti suočavanje Hrvatske s prošlošću, što uključuje i Drugi svjetski rat i komunistički režim nakon toga.
 
 Sve je bilo jasno. Dakle, Plenković se „obračunao s desnim krilom HDZ-a“, „blokirao desno krilo“, „nadjačao nacionalističku desnicu“.  Porazio je desne, nacionalne snage. On je „osudio Karamarkovu politiku“. Tomislav Karamarko, bivši predsjednik HDZ-a, je optuživan je za skretanje u desno, orbanizam i podjele. Kojim snagama je smetalo skretanje u desno i orbanizam? Protivnici Viktora Orbana, orbanizma, desnih i nacionalnih snaga su revolucionarni globalisti različiti boja koji na ruševinama nacionalnih država, vjera, religija i kultura grade svoje globalno carstvo, svoj imperij. Sam Viktor Orban, predsjednik mađarske vlade, kaže da nisu male oporbene stranke protivnici „protiv kojih se moramo boriti, nego međunarodna mreža organizirana kao pravi imperij“.
 
Dakle, ova borba nije zatvorena u granice jedne države. Ono što vrijedi za Orbanovu Mađarsku, vrijedi i za druge nacionalne države: „Na jednoj strani smo mi, nacionalno opredijeljeni milijuni, na drugoj predstavnici svjetskih građana. Na jednoj strani smo mi, koji vjerujemo u nacionalnu državu, zaštitu granica, vrijednost obitelji i rad; nasuprot nas su oni koji hoće otvoreno društvo, svijet bez granica i nacija, nove vrste obitelji, obezvrijeđeni rad i jeftine radnike kojima vlada vojska nedokučivih birokrata koje se ne može pozvati na odgovornost. Na jednoj strani nacionalne i demokratske snage, na drugoj strani nadnacionalne i antidemokratske snage“, govori Orbán.
 
Revolucionarne globalističke imperijalne snage zlorabe demokraciju u kojoj su prisutne kao mržnja koja sapliće nacionalnu državu. Zato Orban naglašava: „Da bi branili vlastiti svijet, moramo se boriti protiv medija koje uzdržavaju strani koncerni i domaćih oligarsi, protiv plaćenih profesionalnih aktivista, svadljivih organizatora prosvjeda, mreže nevladinih organizacija financiranih od međunarodnih špekulanata koje simbolizira i utjelovljuje George Soros.“
 
Nasrtaj globalističkog imperija na nacionalnu državu, vjeru, religiju i kulturu postao je vidljiv, borba je postala otvoren, izišla je na političku pozornici i na svjetlo dana. „Nikad dosad nisu se nacionalne i globalističke snage postavile tako otvoreno jedne protiv drugih“, upozorava Orban. Bit ove Konvencije sažeo je Zvonimir Hodak: „Hrvati, živa bića, pobjednici krvavog rata devedesetih godina, pod budnim okom Velikog brata postupno od živih bića postadoše 'res' iliti stvar.“ Živa bića koja su „res“ ili stvar su životinje, stoka bez vjere i kulture, bez obitelji i naroda, bez doma, domovine i vlastite države. Osobina stvari je takva da one mogu biti i postaju nečije vlasništvo. Hrvati, živa  bića koja globalisti pretvaraju u „res“ ili stvari postaju  vlasništvo osvajača koji ih je pretvara u stvari, a to je u ovom slučaju globalni imperij.
 
Tzv. odgoj na načelima rodne ideologije koji djecu muškog i ženskog spola uči da nisu dječaci i djevojčice po rođenju i prirodi guši njihovu prirodu. Perverznim, izopačenim odgojem nastoji se u njima pobuditi životinjske instinkte da postanu ono što globalistički imperijalisti žele: stoka, imperijalno vlasništvo bez duhovnog, obiteljskog i narodnog uporišta. „Istanbulska konvencija naviješta smrt čovjeka kao slike Božje; smrt iza koje nema uskrsnuća“, objašnjava biskup Mile Bogović. Rodnom ideologijom pokušava se „suludo sumanuto 'dekonstruirati' samo biće čovjeka“ koje više nego očito čine muškarc i žena; ovu dekonstrukciju „samo izmanipulirani ili poremećeni um može prihvatiti”, poručuje prof. dr. sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar u otvorenom pismu upućenom svim glavnim promotorima ratifikacije Istanbulske konvencije.
 
Politički gledano ova razgradnja čovjeka je nasrtaj s pozicije imperijalnog porobljavanja, pretvaranja čovjeka u stvar, životinju i roba. Teološki gledano ovo raščovječenje čovjeka ima sotonističko nadahnuće i usmjereno je prema uspostavi Sotoninog kraljevstva na zemlji. Ako se političko i teološko gledište spoje, dobiva se zaključak da porobljivački globalni imperij ima sotonističku duhovnu pozadinu. Pojedini intelektualci i grupacije koji su u vrijeme Titove Jugoslavije kao  neprijateljska kolona podržavali Jugoslaviju i komunizam, u Oslobodilačkom domovinskom ratu radili proti RH i bili njeni tužitelji, danas podržavaju ratifikaciju IK-a. Možemo se kladiti da će oni uvijek podržavati sve što razara hrvatsko nacionalno biće, Državu i Katoličku Crkvu, te da će im globalistička mreža davati podršku i snagu.
 
Nastojanje vladajućih krugova da ratificiraju IK-a izazvalo je snažne napetosti i otkrilo duboku provaliju između njih i većine hrvatskog naroda. Desetci tisuća građana izišli su 24. ožujka 2018. na prosvjed u Zagrebu; prosvjed u Splitu najavljen je za četvrtak 12. travnja 2018. Usprkos podjelama, nezadovoljstvu i prosvjedima, vladajući krugovi nameću protukršćansku i protunacionalnu rodnu ideologiju sadržanu u Istanbulskoj konvenciji iz čega se može zaključiti da provode globalističku politiku i da su dio globalističke mreže. „Na djelu je brutalno rušenje nacionalnih vrijednosti, tradicije i ignoriranje vlastite povijesti s ciljem podređivanja hrvatskog naroda i države političkim i financijskim elitama koje upravljaju EU-om“, primjećuje dr. Sanja Bilač.
 
Do Plenkovićeva dolaska na čelo HDZ-a nije se mogao provesti naum o uništenju ove najjače nacionalne i demokršćanske stranke jar za to nisu bili stvoreni uvjeti. Zbog toga je pravac djelovanja bio „preuzimanje HDZ-a radi sigurnijega i bezbolnijega pacificiranja, pa uništenja nacionalne i prije svega kršćanske Hrvatske“. „Hrvatska je izdana, ugrožena joj je budućnost, njezina samostalnost i suverenitet. Andrej Plenković podredio je cijeli HDZ napucima i dekretima svojih gospodara. Mirno. Bez emocija. Hladno uvodi neprihvatljive ideologije u hrvatsko društvo. Okrenuo je leđa Katoličkoj Crkvi i vjernicima.“
 

Vlatko Ljubičić

Rusija je Hrvatsku priznala u veljači, a SAD tek u travnju 1992.

 
 
Neko vrijeme je SDP bio „isključio ton“ Peđi Grbinu, pa „navinuo“ Marasa, Glavaševića. I Bernardića koji se i sam, kao gensek (generalni sekretar) navijao. U stražnje vrijeme se odvio, pritajio. Uslužno, SDP je unajmio mostaše i ciglaše pa oni deru po „stankama“ u Hrvatskom saboru. Hrvatski sabor skoro ni ne radi već je u „leru“. Dakle, stoji. Čak je i Neđo Stazić već podulje off. Arsen Bauk je ostao za „intelektualne“ priče (novogovorno - narative) pa je oderao iseljene Hrvate, iseljene, utekle glavom bez obzira u Argentinu, koji su nakon Drugoga rata tamo sačuvali živu glavu, i Predsjednicu države koja ih je pozdravila. Ma gdje bili, barem su živi. Nisu bez suđenja završili u Kočevskom rogu, Barbarinom rovu, mariborskom protutenkovskom rovu u Teznu, na Križnom putu...
https://static1.squarespace.com/static/50a667d9e4b02ac9585b28e4/50c28632e4b001f1d6fe7c61/5194c7a0e4b0c4d402cb6da5/1368704983744/scan00066+-+resized.jpg
Franjo Tuđman i Boris Jeljcin
 
Bit će bi tom Bauku bilo drago da tamo Predsjednica nikoga živoga nije mogla pozdraviti. Pa ne bi ni išla. Ne bi bilo pozdrava preživjelima. Al' bidni su Hrvati utekli na „kraj svijeta“. Ti, drugosvjetsko ratni. Ma što nego - „ustaše“, i to već treće generacije. Bauk nam ne da da se „bauk ustaštva“ ugasi, makar na kraju svijeta. On ga i tamo razgorijeva.
 
Rusofob Peđa i Partija
 
Jedva je stigla doma, mam se je dohvatio Peđa Grbin, u ime partijskog kluba, ali i mnogi ka-nalitičari. „Raste i cvate“ velika koalicija. Čestitala je pobjedu na izborima „caru“ Putinu, pa joj on pozivom uzvratio zahvalom, a ona mu ponovila, ponavljam: ponovila, poziv za posjet Hrvatskoj. Ne mogu vjerovati ni očima, ni ušima, niti jednom osjetilu, ali u Hrvatskom saboru oderao ju zbog „rusofilstva“, „putinofilstva“ postkomunist, esdepejac s tipičnim europejskim imenom - „Peđa“! Di ćeš ti, „drugar'ce“ Kolinda, čestitat na pobjedi predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Vladimiroviču Putinu. Čista je, koliko sam razumio druga Peđu („drugovi i drugarice“ u SDP-u je u uporabi, kao i Rusiji, primjerice i Njemačkoj - vidi vraga!) to izdaja eunijske, vanjske, politike. Svi se kao distanciraju, a naša „teta“ Kolinda čestita na pobjedi predsjedniku Putinu.
 
Predsjednica je, koliko sam pročitao u društvu ovih čestitara: Donalda Trumpa, Angele Merkel, pa i Emmanuela Macrona, on je doduše u čestitci malo „filozofirao“, a budućeg doživotnog kineskog predsjednika Xi Jinpinga da ne spominjem. Globalno politički ovo je u svakom slučaju „visoko društvo“, ma što ja (veliko Ja) o svakom od njegovih pripadnika mislio - a mislim svašta složenoga, dok još smijem misliti.
 
Ne bih se pačao u slučaj trovanja tog dvostrukog špijuna i što je tragičnije njegove kćeri, jer, kako ja vidim ulogu profesionalnih špijuna, kako onih s tradicionalnom „dozvolom za ubijanje“ (bješe ono kraljičinom?), a naročito onih dvostrukih, i višestrukih, čini se da je u „opisu“ njihova posla i smrt. Podjednako neprijatelja i njihova. Kao što je, primjerice, kod profesionalnih nogometaša „ukalkulirano“ lomljenje nogu. Svakako je najspornije sredstvo napada, nervni bojni otrov, uporabljen na stranom teritoriju, a navodno je ruski, još sovjetski. Nakon što je britanska premijerka, zemlje koja samo što nije izašla iz EU-a, a koji izlazak je itekakav virtaulni „nervni otrov“ za Euniju, obavijestila premijere članica o ovom slučaju; oni su razumjeli kako je „najvjerojatnije“ uporabljen nervni bojni otrov u ruskoj izvedbi. Druge mogućnosti su „manje vjerojatne“, izvijestio je Donald Tusk te najavio solidarnost s Velikom Britanijom i slične mjere. Ovdje sam želio nastaviti s obranom Predsjednice, ali sam zastao, pritisnut događajima.
 
Dan poslije
 
Ovo sam već bio napisao, a onda su počele protumjere - solidarno protjerivanje ruskih diplomata iz članica, doduše samo iz nekih. Dakle, „dan prije“, a nastavak pišem „dan poslije“. Zastao sam pitajući se, ne će valjda i naša Vlada protjerati nekog Rusa. Naročito ne tek nekoliko sati nakon posjeta britanskog veleposlanika Banskim dvorima. Ma hoće, kako ne bi. Kud samo dio članica EU-a tud i „ćorava“ Hrvatska. Potjerali su Ruse još i: Njemačka, Francuska, Poljska, Češka, Litva, Španjolska, Nizozemska, Danska, Italija, Mađarska, Švedska, Rumunjska, Finska, Estonija i Letonija, Belgija, te SAD, Kanada, Ukrajina, Norveška, Makedonija, Albanija, Australija i Crna Gora a nekoliko ih je protjerano iz sjedišta NATO-a. Nisu potjerale: Bugarska, trenutno predsjedavajuća u EU-u, Grčka, Cipar, Austrija, Slovenija, Slovačka, Portugal, Luksemburg, Irska i Malta. Njemačka i Francuska su protjerale četiri, naši jednoga. Uzimajući u obzir njihovu veličinu, brojnost stanovništva, gospodarsku moć, Francuska je i nuklearna sila, ovaj odnos 4 prema jedan potpuno je neprimjeren. Primjereniji bi bio pedeset prema jedan, a  to onda znači: Ako Francuska i Njemačka protjeruju četiri, Hrvatska bi trebala protjerati 4/50 ruskih diplomata, odnosno 0,08 jednog, njegove cipele, košulju…
 
Kako je to nemoguće, možda je prema ruskom veleposlanstvu bio dostatan odgovarajući prosvjed zbog „najvjerojatnije“ uporabe bojnog nervnog otrova u ovom atentatu. Ako bi se u međuvremenu dokazalo kako je to „najvjerojatnije“ ujedno i istina, onda bi to moglo biti nešto drugo. Čak i tada se nekako nadaje kako je ovaj odgovor-akcija nerazmjeran događaju. Koliko li ih je, „trovanja“, bilo u Siriji, pa i „zaslugom“ Rusa, a spominjali su se i bojni otrovi, pa nije bilo ni približnih reakcija. Uostalom zasad, barem to mediji nisu izvijestili još nitko nije smrtno stradao. Posebno je zanimljivo i kako političku akciju vodi EU, a na čelu je jedna zapravo bivša članica. Neki su mi tu iza kulisa.
 
Opasno čačkanje po dubinama "dubokih država"
 
Razumijem postupak zemalja poput Poljske i baltičkih država, donekle čak i skandinavskih, pa i ostalih iz bivšeg sovjetskog bloka, ali naše… U tzv. složenoj smo situaciji. Članica smo NATO-a pa su naši vojnici, malobrojni, i u baltičkim državama - na ruskoj granici. Naša Predsjednica je jedna od nositeljica inicijative Međumorja, primjenjujemo, na svoju štetu, sankcije protiv Rusije, na strani smo Ukrajine pri čemu sumnjam kako neke europske zemlje doista i jesu… Pa zar još treba i takav očiti dokaz pravovjernosti: da mala zemlja  „gurne“, a danas je to medijski očito - virtualni, poručni, prst u oko „medvjedu“. Toliko za one „genijalce“ koji se zalažu da Hrvatska ne sjedi na „dvije stolice“ k'o Tito.
 
Postoji još jedan, povijesno važan razlog: Hrvati s Rusima zapravo nisu imali nekih velikih sporova, dapače hrvatsko-ruske, ako tko voli  i odavde inicirane katoličko-pravoslavne veze zapravo su plodonosne (o čemu se moglo čitati i na ovim stranicama, Teo Trostmann). I što je, u suvremenosti najvažnije, Rusija nije bila neprijateljski usmjerena prema Domovinskom ratu i obnovi hrvatske samostalnosti, dapače. Ako je netko zaboravio, Rusija je Hrvatsku priznala u veljači, a SAD tek u travnju 1992. U Hrvatskoj nije bilo tzv. rusofobije, ne izjednačavajući pritom sovjetofobije 1948. i 1968. s Rusima - druga je to, a zapravo, sa stajališta hrvatskih interesa i puno složenija priča. Osim u umjetnosti, poglavito književnosti, ozbiljnoj glazbi i baletu, što traje i danas, nije bilo ni neke rusofilije.
 
Može li itko reći koji je trenutni intenzitet rusofilije u Njemačkoj, pri čemu taj „osjećaj“ ne smatram ni negativnim ni pozitivnim. U istočnim dijelovima, vraćenim tek poslije pada Zida, vrlo je intenzivan, pa i „šire“. Neki, čije mišljenje dijelim, smatraju kako je čišćenje KGB-ovskih, stasijevskih struktura u bivšem DDR-u koje se ovdje hvali na sva usta i traži takva lustracija, bilo samo površinsko. A tek duše… Kolika li je rusofilija u ljevičarskom krilu, dijelu Francuske, kolika među zamrlim ljevičarima u Italiji, kolika u Španjolskoj, Grčkoj, Bugarskoj… Od izbora Donalda Trumpa na čelo Amerike beskrajno se tambura o tzv. dubokoj državi. Posprdno i plitko dakako, jer država koja neprekidno traje preko dvjesto godina svakako je „duboka“, ima i te stare, duboke strukture.
 
Rusija koja traje tko zna koliko stoljeća, bez obzira na promjenu careva i „carstava“, dakle sustava, sigurno nije bez „duboke države“. Uostalom ona je i obnovila Rusiju, njen bivši pripadnik je i Vladimir Vladimirovič Putin. Koliko li je tek duboka „duboka država“ na Otoku? Hoću reći, ne trebamo zaranjati u tolike vanjsko-političke dubine, naročito ne roniti „na dah“, bauljati „k'o guske u magli“. Za žešće reakcije prema Rusiji postojao je, primjerice, dugogodišnji povod - trovanje stanovnika Slavonskog Broda iz rafinerije u ruskom vlasništvu u Bosanskom Brodu. Pa ništa, a i solidarnost članica EU-a s Hrvatskom u tom problemu nije postojala. Problem se počeo rješavati tek nakon posjeta ministra Stiera, a posebno Predsjednice Grabar-Kitarović Rusiji. Zatim je tu slučaj Agrokor, pa novo otkriće o ruskom miješanju, usporavanju izgradnje plutajućeg terminala za ukapljeni plin u okviru aktualne bitke za tržište energentima… Ukratko, tamo gdje i kad je trebalo, za hrvatske interese, nije se reagiralo. Nego ovo je povod, važnije je što se iza brda valja.
 

Mato Dretvić Filakov

Lakoća neinteligentnog dirigiranog laganja...

 
 
Dana 24. ožujka 2018. u Zagrebu je održan prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, za koju Plenky i njegovi podrepnici tvrde da ju samo oni znaju čitati, i za koju tvrde da su samo oni u stanju razumjeti što u njoj piše. To i nije čudno jer je općepoznato da je razumijevanje isključivo za sebe „rezervirao“ Plenky, te da sebe smatra jedinstvenim u pogledu kognitivnih kapaciteta, a jedinim istinama smatra samo ono što mu nalažu bruxelleski nalogodavci da govori. Za njega su i saborski zastupnici samo neuki debili kojima on povremeno održava lekcije o tome što je što, jer tobože oni nemaju pojma ni o čemu, a degutantno je i gledanje prijenosa s otvorenih sjednica Vlade, gdje se nazočni ponašaju kao zombiji blokiranih mozgova, pa Plenky proglašava – „Znači jendoglasno je usvojeno“ i prije nego što članovi Vlade stignu dići ruke. No ovaj put ne želim govoriti o toj njegovoj narcisoidnoj obuzetosti samim sobom, već o jednoj pojavi koja postaje sve očitija u Hrvatskoj, a to je otvoreno i neuvijeno laganje narodu, proglašavajući te laži istinama, i smatrajući da narod ne razumije ono što sluša, i ne vidi ono u što gleda.
Procjena broja sudionika prosvijeda 24. ožujka 2018. je samo najnoviji pokazatelj neinteligencije i dirigiranog laganja onih koji dirigirano podržavaju sve neistine koje narodu servira Plenky. Da ne ostane sve samo na verbalnoj konstataciji o neinteligenciji i laganju, pokušati ću s činjenicama potkrijepiti ove tvrdnje, i to koristeći metodologiju procjene broja sudionika na događanjima na otvorenom.
 
Pri procjeni broja sudionika koriste  se dva parametra, i to veličinu prostora u m2, na kojem se događa neki događaj, te broj (N) osoba koji se prosječno može nalaziti po 1 m2, to jest N/m2. U ovom slučaju brojke su sljedeće: Trg bana Josipa Jelačića ima 12.000 m2, pa ako je trg bio iskorišten za prosvjed samo sa 60 posto, onda za prosvjed je bilo iskorišteno 7200 m2. Svatko tko je gledao slike, bilo na TV-u, bilo u tisku, mogao je vidjeti da na trgu ljudi nisu stajali po 1 metar udaljeni jedni od drugih, već je ta udaljenost bila nešto manja. No ako čak i prihvatimo nerealnu procjenu da je na svakom metru četvornom stajala samo jedna osoba, dobivamo broj od 7200 prosvjednika, što je više od 5000 osoba koliko je neinteligentna i lažna procjena „plenkyjevaca“ iz policije i medija.
 
No gledajući snimke na TV-u i u tisku, očito je da je bilo više od 1 osobe po m2, pa bi realnija procjena bila da je na trgu bilo najmanje 3 osobe po m2, što onda daje brojku od 21.600 osoba koji su prosvjedovali. A ako bi računali sa 4 osobe po m2, i sa većom iskorištenošću trga od 60 posto, onda bi broj prosvjednika mogao biti 12.000 x 0,8 = 9600 m2 x 4 = 38.400 osoba! Ako tome dodamo još i broj osoba koji su stajali u pokrajnim ulicama i bili na Markovom trgu, onda bi realna procjena broja prosvjednika mogla biti najmanje između 40.000 i 50.000 osoba !
 
Policijska sramotna procjena da je bilo 5000 prosvjednika, koja je očito bila „naručena“ od strane politike, i pretjerana procjena da je bilo 70000 prosvjednika od strane organizatora prosvjeda, dvije su nerealne krajnosti, koje nemaju veze sa stvarnim brojem prosvjednika i kojepokazuju s kolikom lakoćom i nedostatkom inteligencije, pokušava lagati narod o nečemu što, kako bi narod rekao, 'ni pas maslom ne bio pojeo'! I nije to ni prvi, a ne će biti ni poslednji put da se pokušava tako narodu podvaliti laž kao istinu.
 
Nažalost dosta često, prečesto čak, to prolazi kod naroda i narod se da „navući“ na taj ljepak laži. Najčešće se to događa za vrijeme izbora, kada kandidati s takvom lakoćom lažu obećavajući 'kule i gradove', da bi nakon izbora sve to zaboravili. Obećavao se opći prosperitet kada se učlanimo u EU, a nikada nismo bilo lošiji na listama uspoređivanja zemalja EU-a po svim kriterijima. Obećavala se borba protiv korupcije, a nikada nije bilo više korupcije i 'uhljebništva' nego danas. Obećavalo se da će se zauzdati „kancerozni“ rast državne administracije i zaposlenika u državnom i javnom sektoru, a rast zaposlenosti nije nikada bio veći u tim sektorima nego danas. Obećavala se zaštita državnog suvereniteta, a nikada nismo bili činjenično manje samostalni i suvereni kao država, nego danas. I mogla bi se redati u nedogled obećanja koja se nisu ispunili, a vjerojatno se nisu ni namjeravali ispuniti, već su samo bila 'slatke laži' namijenjena narodu/biračima, na koje nažalost za sada birači neinteligentno nasjedaju na izborima za sva tijela državne i lokalne uprave, pa se poslije zakašnjelo „češu tamo gdje ih nije svrbjelo“.
 
A što tek reći za neinteligentne političke i medijske laži da Donalda Trumpa nisu izabrali američki birači nego Rusi, da smo mi pozvani „savjetovati“ Ukrajince kako da „pobijede“ Ruse, da moramo „priprijetiti“ Rusima radi ubojstva dvostrukog špijuna u Engleskoj, da je Viktor Orbán diktator, fašist i rasist, da Ameri „šire demokraciju“ u zemljama gdje vojno interveniraju i ostavljaju te zemlje u ruševinama i kaosu...? Nema se na to što reći osim toga da je danas laž „jeftina“ roba koja se lako „prodaje“, a oni koji promiču istinu to skupo plaćaju! No unatoč svemu tome, o tome treba govoriti svugdje i sve češće, jer će nam se inače društvo pretvoriti u Orwellovu 1984.!
 

Laslo Torma, dipl. ing. el. teh., Zagreb

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1049 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević