Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Niti Istanbulska konvencija štiti žene, niti Marakeška deklaracija pomaže migrantima

 
 
Politički i medijski demagozi uvjeravali su javnost kako Istanbulska konvencija ima jedini cilj zaštitu žena od obiteljskog i drugih vrsta nasilja, te da nema veze s rodnom ideologijom. I natjeran je saborski 76-ruki zombijski glasački mehanizam, uz pokoji priključeni neovisno/ovisni i oporbeno/neoporbeni glas, da se Istanbulska konvencija usvoji u Saboru kao „veliki“ doprinos zaštiti žena od nasilja u nas, bez nepotrebne bojazni od širenja rodne ideologije. I što se dogodilo nakon usvajanja Istanbulske deklaracije glede zaštite žena od nasilja? Praktično NIŠTA što se i prije toga nije događalo! Bijedne kukavice i nasilnici i dalje  mlate svoježene ili cure, a tu i tamo se provodi i neki sudski proces protiv njih, no ne zahvaljujući Istanbulskoj konvenciji, već zakonima koje smo i ranije imali. Jedina promjena nakon usvajanja Istanbulske konvencije je ta što se prije na nešto takvo nije moglo ni pomisliti, a to je dijeljenje po školama slikovnica sa promoviranjem rodne ideologije, i uputom da se u dokumentima odustane od upisivanja žensko/muško, budući da po Istanbulskoj konvenciji to nije biološka činjenica, već osobni izbor?!
https://aforisticamente.com/wp-content/uploads/2014/10/falsit%C3%A0_b.jpg
Jasno je da su propagatori Istanbulske konvencije lagali javnost o pravoj namjeri pri donošenju te konvencije, budući da se glede kaznenog zakona u svezi kažnjavanja nasilnika ništa nije promijenilo, ali se očito na „puzeći“ način počinje primjenjivati rodna ideologija. Uz častan izuzetak predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je odbila ići u Marrakech u svezi dogovora o tzv. marakeškoj deklaraciji o migrantima, svi koji su „lobirali“ za Istanbulsku konvenciju, sada ponovno lažu javnost da ona ne sadrži ništa što bi Hrvatsku obvezivalo na bilo što i na bilo koji način?! Čak ne uzimajući u obzir očitu nelogičnost da je usvajanje deklaracije, koja nas tobože „ne obvezuje“ ni na što, predstavlja ordinarnu glupost usporedivu s, primjerice, usvajanjem neke hipotetske deklaracije da „sve ljude valja 'čipirati'“, ali nas to ne obvezuje ni na što?!, slijedeći citat iz marakeške deklaracije, koja glasi: "Jamčimo poštovanje i zaštitu ljudskih prava SVIM migrantima, BEZ OBZIRA NA NJIHOV STATUS, tijekom svake faze migratornog procesa", jasno ukazuje na to da se laže javnost o tome da je Marakeška deklaracija tek nešto „onako“ bez veze, u kojoj nema ništa što ne bi trebali prihvatiti!
 
Ako uzmemo u obzir da riječ/pojam „deklaracija“: znači - izjavu, proglas, izjavu o temeljnim načelima, onda je jasno da se usvajanjem te deklaracije Hrvatska obvezuje i na ono što je rečeno u gornjem navedenom citatu iz te deklaraciju! Možemo konstatirati da pored svih stvari koje rade i kojima se ova Vlada hvali u javnosti, ipak joj najbolje ide laganje javnosti. Ne laže se samo oko dviju ovih konvencija, laže se i na drugim mjestima i slučajevima. Sjetimo se tvrdnji da je sve bilo „čisto“ u svezi prodaje dijela INA-e MOL-u, i u svezi kupovine i prodaje nalazišta Bijele noći u Rusiji, da je problem Agrokora mogao biti riješen „SAMO“ pomoću grupe Borg, da Zdravko Marić „NIJE IMAO POJMA“ što se radi u Agrokoru, da Uprave 3 maja i Uljanika ciljano vode oba škvera u 'propast'. Unedogled bi se moglo nastaviti s redanjem ovakvih slučajeva kada su političari odnosno  Vlada lagala javost i narod. Zato ono što rade hrvatske vlade i hrvatska politika najbolje karakterizira parafraza teksta jedne pjesme Alke Vujice: Lažite nas, lažite, to radite najbolje!
 

Laslo Torma

Demetlika prešućuje da je Istra prepuna spomenika zločinca Tite

 
 
Na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru saborski zastupnici IDS-a zatražili su hitnu raspravu o njihovu  prijedlogu dopune Kaznenog zakona da se uvedu kazne zatvora od šest mjeseci do dvije godine za propagiranje nacističkih, fašističkih i ustaških simbola, što uključuje i ustaški pozdrav "Za dom spremni" koji su još lani uputili u saborsku proceduru.„Zaboravili“ su u svoj prijedlog uvrstiti i zločine komunizma iz jugoslavenskog totalitarnog režima, jer su jednaki po karakteristikama svi totalitarizmi samo su različitog predznaka. Fašizam, nacizam i komunizam su totalitarni, represivni režimi u kojima su suspendirana ljudska prava, pa i pravo na život. Iza sebe su ostavili milijune ubijenih samo zato što su bili drugačiji ili drugačijeg razmišljanja.
http://www.labin.hr/Gallery/GetPhotoThumbnail/3556?virtualpath=%2FFiles%2Ftito01.jpg&mimeType=image%2Fjpeg&width=1200&height=0
Prema tome, ako se traži kažnjavanje simbola jednog totalitarnog režima, onda treba biti principjelan i pod isti Zakon staviti sve totalitarne režime, jer su jednaki po svim kriterijima i posljedicama.Karakteristika i obilježja totalitarne diktature nalazi se u ideologiji, u jedinstvenoj partiji kojom upravlja pojedinac, terorističkoj policiji, u monopolu nad sredstvima komunikacije, u monopolu nad nasiljem i centralno upravljanoj ekonomiji. Sve ove karakteristike imaju svi totalitarni režimi, fašizam, nacizam i komunizam.
 
Svima se vlast temelji na jednoumnoj ideologiji koju provodi jedna Partija. Svi imaju terorističku tajnu policiju, koja ima neograničene ovlasti. Svi imaju medije pod strogom kontrolom Partije. U svima su ukinuta sva ljudska prava, pa i pravo na vlastiti život, o životu i smrti odlučuje Partija. Svi su iza sebe ostavili milijunske žrtve, milijune mučenih i pobijenih ljudi, samo zato što nisu bili pristalice Partije. Zato i jest Vijeće Europe na osnovu Crne knjige komunizma izglasalo Rezoluciju Vijeća Europe 1481/2006. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Crna knjiga komunizma - Zločini, teror, represija, knjiga je koja opisuje povijest represije, zločine i teror u komunističkim državama. Knjiga je izvorno objavljena 1997. godine u Francuskoj pod naslovom, “Le Livre noir du communisme: Crimes, terreur, repression”. Glavna je teza autora da je komunizam po svojoj prirodi totalitarna ideologija, a da je u svojoj praksi značajno nadmašio fašizam i nacizam, po razmjerima zločina i broju žrtava.
 
Po Crnoj knjizi za Hrvatsku, odnosno Jugoslaviju radi se o zločinima nad hrvatskim antikomunističkim vojnim postrojbama i civilima, prema britanskim procjenama oko 200.000 vojnika i 500.000 civila, koji su se u svibnju 1945. povlačili u više kolona preko Slovenije u smjeru Austrije s namjerom da se predaju zapadnim Saveznicima. Na Bleiburgškom polju, u Koruškoj, zaustavljeni su od strane britanskih jedinica, razoružani i predano titovoj partizanskoj vojsci, koja ih je masovno likvidirala, pobacala u jame, tenkovske rovove, rudnike i zazidala sa 12 betonskih pregrada, da se nikada ne sazna, te tjerala na križne puteve širom bivše Jugoslavije, a nakon rata vladala represivno, Goli otok, Lepoglava, Glina, Stara Gradiška itd, zatim udbaška ubojstva po svijetu, Bruno Bušić i dr. ukupno 69 ubijenih, naravno bez Suda i presude.
 
Na osnovi Rezolucija 1481/2006, hrvatski je Sabor donio 30. lipnja 2006. godine Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. - 1990. godine u kojoj između ostaloga piše:
»1. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.
2. Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma.
3. Zločini komunizma su opravdavani u ime »teorije« o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje.«
 
U Deklaraciji jasno piše što su radili totalitarni režimi i što se osuđuje, stoga veoma zabrinjava sve demokratske snage u Hrvatskoj što ljevičarske stranke i njihovi vođe, te državne institucije poput Pučke pravobraniteljice svi boluju od SINKOPE, kada su komunistički zločini u pitanju. Nitko se ne sjeća Rezolucije 1481/2006. Vijeća EU-a, i njenog usvajanja u hrvatskom Saboru. Tako su i u Saboru na konferenciji za medije saborski zastupnici IDS-a Tulio Demetlika i Giovanni Sponza oboljeli od SINKOPE, pa su im samo strašno smetali ustaški zločini, a da komunističke nisu ni jednim slovom spomenuli. TOTALNA SINKOPA. Kaže Tulio Demetlika kako reakcija državnih vlasti mora biti odlučna i beskompromisna, jer se u protivnom stvara atmosfera s kojom se relativiziraju stravični ustaški zločini. Suglasna sam da reakcija državnih vlasti mora biti odlučna i beskompromisna, ali uključivši i komunističke zločine i njihove simbole i poklič Smrt fašizmu ,sloboda narodu. To znači da se sankcioniraju fašizam, nacizam ali i komunizam. To znači Tulio Demetlika da se u Istri maknu svi titovi spomenici, titov park u središtu Pule, da se ukinu svi nazivi ulica, trgova i obala sa imenom Maršala Tita po cijeloj Istri. To znači da se isto što vi tražite za uzvik Za dom spremni, kaznu zatvora od šest mjeseci do dvije godine primjeni i na uzvik Smrt fašizmu , sloboda narodu, jer taj poklič nije donio niti smrt fašizmu, niti slobodu narodu. Slobodu samo podobnima, a smrt nepodobnima.
 
Da ne bi bilo nakon mog objektivnog prijedloga poznatih IDS-ovih floskula o antifašizmu u Istri, nabrojat ću dio komunističkih zločina u Istri; FOJBE ili jame pune su istarskih narodnjaka, koji nisu htjeli ući u Komunističku partiju. Jednostavno bi došli po njih kući i nestajali su preko noći. Golubinka blizu Raklja, iz koje se dugo vremena širio nesnosni smrad je meni osobno poznata. Najpoznatija fojba na hrvatskom teritoriju nalazi se u šumi između Malih Golji i Bičići nedaleko Vineža. Prema talijanskim dokumentima u nju je između 20. i 22. rujna 1943. godine, neposredno nakon kapitulacije Italije, bačeno 70 Talijana iz Poreča, 20 iz Labina i 16 iz Raše. Fojba se inače nalazi na imanju obitelji Nanda Golje, koji je kao 11-godišnji dječak u to vrijeme čuvao krave u njezinoj neposrednoj blizini. Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež već desetljećima nitko ne govori javno. Zbog njih se ne održavaju komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja. A potomci ubijenih u Vinežu, žive među nama, plaćaju porez i glasuju na izborima. Krajnje je vrijeme da se i kraj fojbe na Vinežu izgradi prikladno spomen obilježje.
https://istarski.hr/node/277-tomislav-ravnic-ne-govori-istinu-demantira-ga-fojba-vinez
 
Ovu priču Tulio Demetlika veoma dobro zna, jer je Vinež blizu Labina, gradića u Istri, kojem je on bio gradonačelnik, ali ima SINKOPU, kada se radi o stravičnim komunističkim zločinima, koji se pamte u Istri. Tako je odveden i otac biskupa u miru mons. Ivana Milovana i nikada se nije vratio. I još 30-tak istarskih narodnjaka.
http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/novosti/987-mucenici-i-zrtve-u-poreckoj-i-pulskoj-biskupiji.htmlTako je zaklan bl. Miroslav Bulešić, i ubijeno još 15 svećenike i 3 bogoslova u Istri. Tako je iz Istre protjerano 200 tisuća Talijana, nakon što ih je Udba zastrašivala. Primjer je Vergarola, kada je dignuto u zrak kupalište Vergarola  18. kolovoza 1946.godine, tada je ubijeno 116 ljudi, među njima puno djece, a 25 neidentificiranih sahranjeno je na civilnom groblju u Puli. Tako bih mogla nabrajati danima, dok se ne povuče Sinkopa saborskim zastupnicima IDS-a.
 

Lili Benčik

Bandićev glavni politički protivnik je DORH - "stranka u postupku"

 
 
Hoće li naš Mile pasti u (na) Jagodini ili u Rajskom Vrtu (prijevod 'Bajne Bašte')? Bandića su pokušavali rušiti mnogi – još tamo od Račana koji bi se bez Bandića teško popeo na brdo (Banske dvore), bez obzira na značajnu podršku Dijane Pleštine. Čak se neko vrijeme bio i povukao s gradonačelničkog mjesta (afera s autom i bježanje s mjesta prekršaja). Neki su ga grlili, Mesić skoro „posinio“, Sanader nije dao na njega. Milanović ga je podržavao dok nije ojačao, a zatim ga je nastojao uništiti i baciti u smeće. SDP su mu oteli, izbacili pet tisuća „njegovih“ članova, ali i oni koji su tamo ostali bili su njegovi pioniri i skojevci, ili ih je pokupio uz neku od zagrebačkih cesta kao Ivu Jelušića primjerice.
https://i.ytimg.com/vi/2YaWiyETaiU/hqdefault.jpg
HDZ se nekako već od ranih devedesetih nije u Zagrebu organizacijski ni kadrovski razvijao, zastao u razvoju, a kasnije, od dvijetisućitih i planski zaustavljen. Ostale stranke i strančice su kad-tad završavale kod Bandića na kopanji. Glasače je pridobivao na stotine različitih načina, sve pod zajedničkim nazivnikom stalnog „delanja“. Stalno je na ulicama grada ili je barem većinu uvjerio da jest. Nije imao protukandidata, a ni ne će, koji bi bolje poznavao grad, svaku ulicu. Kad bi se građani na terenu usprotivili nekoj njegovoj akciji, odluci našao bi načina kako da ih smiri, podmiti, kako li već i prevede na svoju stranu, ili barem smiri njihov bunt. Nadario je sve udruge svih boja, uključujući crnu i bijelu koje to nisu, neovisno o bilo kakvoj tzv. orijentaciji. Ni prema crkvama nije bio škrt. Rascvao je, ukratko, multikulti i razvio politički „multipraktik“ do savršenstva.
 
Skida ploče, pomiče spomenike
 
Stvorio je Snježnu kraljicu, izgradio infrastrukturu, skijaške staze, što je doista zavidan projekt, skijalište u gradu i u europskim okvirima. U novije vrijeme proslavio ga je Advent u Zagrebu. I da ne nabrajam dalje širinu polja djelovanja („delanja“) pokazao je i žrtvujući ploču Trga Maršala Tita. Na koncu jedna ploča više-manje. Najnovije, a prošlo je nezamijećeno, pomaknuo je spomenik mini piramide iz centra grada prema periferiji. Tko bi se u Zagrebu još usudio pomaknuti spomenik piramidi? I naći mu još bolji i ljepši, skoro i stariji položaj? Eto ga već stoji između Inine zgrade i Muzeja  suvremene umjetnosti. I nadalje će biti dobro, kad stranci-političari budu dolazili iz Velike Gorice u Zagreb najprije će ih dočekati piramida, pa spomenik Veci Holjevcu pod galgama (moje čitanje ovo s galgama, inače su valjda vrata) i na koncu će „stolovati“ Franjo.
 
Nedavno je Bandić učinio još jednu zanimljivu stvar - počistio je raslinje („trnje“) oko Meštrovićeva paviljona na Trgu žrtava, i tako ga pokazao u punom, Meštrovićevom svjetlu. Mogao bih geometrijski povući pravac od Meštrovićeva paviljona do mini piramide, te oko njega još svašta zapisati, ali možda nekom drugom zgodom. I eto Mile tu gdje jest, kao u onom vicu: I tako jedno pet, šest puta. Preživio je i istražni Remetinec, izašao na slobodu, čini mi se uz jamčevinu dvostruko veću od Todorićeve, 15 milijuna kuna, koju mu je osigurao njegov branitelj, odvjetnik Hanžeković, za života jedan od prvih masona u Hrvatskoj. Dobio je i prvu bitku protiv DORH-a; doduše za više nego bizarnu optužbu zbog davanja na uporabu građanskoj inicijativi piljarskih štandova za jedan referendum, dok je u međuvremenu mnoge udruge i „inicijative“, različitih političkih usmjerenja milijunski nazobio u kunama. Čekaju ga još neki procesi, za njega bi se moglo reći - „DORH ga nije volio“. Međutim Bandić je trenutačno na štakama, možda je sada trenutak za „dotući ga“.
 
Nab'o se na - palmu
 
Dogodio mu se taj Palma iz Jagodine, srbijanski politički lik kojega je šira hrvatska javnost tek sada upoznala. Dugogodišnji je načelnik Jagodine (u socijalizmu Svetozarevo), Arkanov politički suradnik, a izvori govore za vrijeme rata i poslovni - Arkan je pljačkao naftu iz Đeletovaca i hrastovinu iz Slavonije, a Palma s tim trgovao. Trenutačno je zastupnik u srbijanskoj Narodnoj skupštini, u koaliciji s Vučićem i predsjednik skupštine Jagodine. Bandić se u  dugogodišnjoj političkoj karijeri susretao s različitim političkim likovima, ovdje koalirao na sve strane, a sad se nab'o na – palmu. Nejasno je zašto je to Bandić učinio. Nije „bez Vraga“, bit će neka obveza, pri čemu je mogućnost neznanja isključena. Kako bilo ispričao se i to čak tri puta, uključivo i „građanima“ kako je tražio Zlatko Hasanbegović. Bandić vjerojatno ujedno smatra kako je Hasanbegoviću Titova „glava“ zasad dosta. Svejedno, stvorena je jedna čudna (neprincipijelna?) koalicija od desna do lijevog kuta (Nova ljevica i dr.), od Mrak-Taritaš  strančice do SDP-a i tko zna sve dokle jer u Gradskoj skupštini ima 17 (slovima sedamnaest) stranaka plus tzv. nezavisni. (Vidi, u Zagrebu nit' HDZ-a, nit' SDP-a nit' jedne ozbiljne, dugovječnije stranke.)
 
Većinu ovih strančica Palma ni ne zanima, ustvari mnoge bi ga na Bandićevu mjestu također pozvale, ali eto povoda za pokušaj stvaranja većine za rušenje. Da ga se ruši zbog loše organizacije gospodarenja otpadom u gradu, ni po jada, ali zbog čišćenja političkog srbijanskog smeća... Usput, a s kim bi bilo tko iz Hrvatske uopće i mogao razgovarati? S Vučićem, pa Palma i ostale „cvećke“ su obični pik zibneri i kad je u pitanju njihovo  aktivno sudjelovanje u srbijanskoj agresiji, s Dačićem itd.
 
Ili, evo Todorić, prvi dan na slobodi je najavio ulazak u politiku (kao da u njoj aktivno i dosad nije bio) ali ovoga puta u borbi za vlast, već je najavio i pobjedu. Koliko li se on „šetao“ po Srbiji, s koliko li milijardi u džepu i s kakvim sve „likovima“? Ili drugačije, Hrvatska vabi Srbiju u EU, aktualna ministrica ih je čak i profesionalno podučavala kako da tamu uđu, Jadranka Kosor im predala mnoštvo prijevoda (na »hrvatsko-srpskom«?!), donacija vrijedna nekoliko milijuna eura i tako dalje i tako redom. U odnosu na te kontakte i tamo i ovdje Bandićev susret s Palmom skoro je bezvrijedan. Uostalom, a kako ćemo, ako ćemo, privoditi poslijeratno razdoblje kraju nego li „klimati“ s onima koje tamo prijeko imamo. Pri čemu ne treba ni slučajno zaboraviti kako nas Eunijasti za uši još vuku na pregovore, razgovore i na „mir, mir nitko nije kriv“. Nekako mi se ipak čini kako  Bandić ni nije glavni cilj ove akcije već bi se preko njega trebalo ići na Plenkovića. Taj pak zbog toga ne će dati Bandića, a ni unutarnjo političke okolnosti potencijalnim  rušiteljima ne idu zasad na ruku. Njegov pak glavni politički protivnik je ionako „stranka“ u postupku - DORH.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Subota, 19/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1087 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević