Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06
Grubori su velikosrpski projekt
 
 
Kada je genocidna Srbija na koljenima, kada se i Vojvodina priprema za odvajanje od Beograda, srpsku genocidnu politiku spašavaju Grubori i obljetnica Oluje u Kninu. Već sam na ovom portalu pisao, da se u Hrvatskoj, i jedna crna majica (košulja) može koristiti kao političko sredstvo. Iako se smrtno stradanje nekolicine osoba ne može uspoređivati sa odjevnim predmetom, u Hrvatskoj je to povezano. Kao što se crna odora koristi(la) za zabranu komemoracije na Bleiburgu, šest srpskih staraca u Gruborima, ubijeno je za obnovu Jugoslavije. Za nove Bleiburge i Ovčare.
Vidi izvornu sliku
Uz sve pohvale za komemoriranje hrvatske Vlade u Gruborima, tu su, i aplauz Anji Šimpragi u Saboru, „pomirenje na obljetnici Oluje“ i politička analiza: „Puno je godina prošlo od rata i pomiriti se treba, iako je lakše govoriti ako vi sami ili netko od vaših bližnjih nije žrtva ni na jednoj strani. Plenković je napravio dobar potez jer i sama obljetnica održat će se u specifičnom kontekstu. Doba je korone i svi problemi koji su pred Vladom jednostavno impliciraju potrebu za traženjem konsenzusa gdje je to moguće“. Izjave i ponašanje hrvatskih uglednika, kao sa trake. Kao iz laboratorija. Budući da se zločin u Gruborima dogodio nakon prestanka rata u Hrvatskoj. Kada je hrvatska civilna vlast (Ivan Čermak) preuzela nadzor nad tim područjem, nitko ne traži policijski zapisnik za taj zločin. Nitko ne spominje forenzičare. Samo što govore je „Grubori su hrvatski ratni zločin, mora se ići na komemoraciju u Grubore“. „Vrijeme je za ispriku i pomirenje“.
 
Ali tu se ništa ne može. Sigurno su svi politički analitičari bili na onom skupu Stojedinice na Trgu bana Josipa Jelačića. Kada su, zbog neuspjeha Slobodana Miloševića (uspjeha Franje Tuđmana u obrani od Miloševića) udareni temelji unutarnje agresije na Hrvatsku. Oni sa tog skupa, poslije 2000. vladaju Hrvatskom. Oni nameću, selektiraju i cenzuriraju. Oni oblikuju politički okvir Hrvatske. Oni su čekali 25 godina, da bi mogli reći kako je došlo vrijeme za pomirenje Hrvata i Srba. Za njih je (danas) komemoracija hrvatske vlasti u Gruborima uvjet obnašanja vlasti. Kao „pomirenje“ Hrvata i Srba na obljetnici Oluje u Kninu. I unakrsna isprika za ratne zločine. Baš onako kako piše u Branjenju povijesti, jugoslavenskih povjesničara, nedavno u Beogradu.
 
Tako se to radi na jednom od najvažnijih svjetskih kriznih žarišta… Bliski istok, Afganistan i Istočna obala Jadrana (Hrvatska). Tajne službe insceniraju neki zločin, ili nešto drugo, što čekaju novinari, „kozmopoliti“, „politički analitičari“ i „borci za ljudska prava“. I vrte taj slučaj kao uzrok. Pa o „demokraciji“, „slobodi medija (mišljenja)“ i „toleranciji“. I nema tu mrdanja… “Garaža i Grubori su hrvatski ratni zločini nad Srbima“. „Hrvatska mora na komemoraciju u Grubore i mora se ispričati za ratne zločine nad Srbima poslije Oluje“. „Od rata je prošlo 25 godina, vrijeme je za pomirenje Hrvata i Srba“. Što je povratak u Srboslaviju i nove Bleiburge i Škabrnje. Sve je isto kao prije 1990. Samo drugi ljudi. Vukovar kao Bleiburg, Grubori novi (mali) Jasenovac. A na obljetnici Oluje u Kninu prisilno pomirenje Hrvata i Srba. Kao da je u pitanju pomirba dvaju lovaca, iz istog lovačkog društva.
 
Da je u pitanju jedna globalna urota protiv Hrvata, govori kontroverza „Rat je gotov, moramo na komemoraciju hrvatskog ratnog zločina nad Srbima u Gruborima“. Kada se iz desetaka tisuća žrtava genocida (nad Hrvatima) izdvaja stradanje nekolicine, iz genocidne strane, onda je to sastavnica tog istog genocida. Ne zbog podjele, nego inverzije krivnje. Koja se postiže planiranom bučnom komemoracijom i planiranom bučnom isprikom žrtve agresoru. Kao i planiranom bučnom pomirbom. Što u konačnici zasjenjuje srpski plan genocida nad Hrvatima, te genocidnu srpsku politiku vraća u predratno stanje. Grubori zasjenjuju Vukovar, a u Srbiji Hrvata više i nema. Pored toliko zaklanih Hrvata, preko komemoracije u Gruborima i „Isprike za hrvatske ratne zločine nakon Oluje“, Srbin opet superioran nad Hrvatom. I u Zagrebu! Tko kaže da je rat između Hrvata i Srba završen, a ide ili podržava komemoraciju u Gruborima, za zločin za koji se sa velikom sigurnošću može reći da je insceniran zločin za kolektivno optuživanje Hrvata, i za „srpsku ugroženost u Hrvatskoj“, s njim to nije u redu. Sve je to izrežirano. I ima svoj scenarij. U toj trilogiji laži i bezumlja, velika je konkurencija za glavne i sporedne likove. Statista, koliko hoćeš. Tko može odoljeti onoj „Treba osuditi sve ratne zločine“, „osudi fašizma“, „toleranciji“, „pomirenju Hrvata i Srba, nakon 25 godina“ i „osudi hrvatskih ratnih zločina poslije Oluje“. Ono što Srbija nije dobila na sudu (u Den Haagu), dobiva „isprikom“ i „pomirbom“ na obljetnici Oluje u Kninu. Te komemoracijom u Gruborima. „kuhanjem žive žabe“.
 
Jure Vukić, Tribanj
Povijest nas uči da će svi alati koje nam daje tehnologija biti nemilosrdno iskorišteni
 
 
Doktor teologije Josip Mužić rođen u Splitu 1961. briljirao je još kao student. I njegova knjiga „Rat protiv čovjeka“ je sustavna, pregledna, izuzetno bogata literaturom i odaje oštroumna i temeljita čovjeka,i ne čudi nas što je i u Rimu i u Španjolskoj ocjenjivan summa cum laude!
Vidi izvornu sliku
Don Josip Mužić
 
Ne zamjerite mi na bioetički spornoj konstataciji da ne pada jabuka daleko od stabla! Moguća je polemika je li naše doba najsretnije povijesno doba  sa produženim vijekom života, dobrim medicinskim uslugama i cjepivima, te što na Zapadu i većem dijelu svijeta ljudi mogu birati profesiju i bračnoga druga, školovati se i čak uživati u hrani i putovati te prakticirati demokraciju; ili je to naše doba pak krastavac (da ne kažem nešto gore) premazan medom (izvana gladac, iznutra jadac) u kojem harač ne nose epidemije već pobačaji, a ljudska bića se u iluziji slobode nalaze u infantilnom stanju u predvorju pakla što ga otvaraju zlorabljenja biotehnologije, dirigirani mediji koji ispiru mozak, zastrašujuća oružja, otuđenje i degeneracija moralnog relativizma pripremaju. Mi ne znamo što će na kraju prevagnuti i u što će se naš svijet pretvoriti, ali povijest nas uči da će svi alati koje nam daje tehnologija biti nemilosrdno iskorišteni. Ne ću prepričavati odličnu Mužićevu knjigu koju bi svaki čovjek, posebno akademski građanin i svaki svećenik morao barem prelistati, ali ću se poslužiti (često „zbrda zdola“) velikim brojem citata i osobito statistika, jer statistike su mape sadašnjosti i budućnosti.
Godine 2012. 30 posto adolescenata u Italiji pobjeglo je od kuće, što je u odnosu na 2011. povećanje od 3 puta.
 
U Hrvatskoj tijekom druge polovice XX. stoljeća broj sklopljenih brakova se gotovo prepolovio.
Broj razvoda u SAD-u od 1965. – 1985. se učetverostručio, svaki drugi brak se raspadne; broj nevjenčanih parova od  523.000 godine 1970. povećao se 8 puta 1988. na 4,2 milijuna.
Godine 1965. 3,1% bjelačke i 24 % crnačke djece rađalo se izvan braka; nakon 25 godina brojevi su porasli na 18 % za bijele i 64 % za crne građane. (možda parovi lažiraju jer samohrane majke dobivaju veću pomoć?, T.T.).
U SAD-u 2011. parovi sa djecom čine svega 25 % kućanstva; statistički gledano zajednički život prije braka rezultira 60 % većim rizikom razvoda. Istraživanja u SAD-u (1994.) pokazuju da glavni činitelj porasta maloljetničke delinkvencije je jedno –roditeljstvo, tj. život samo sa majkom. Kod muške djece potiče dokazivanje agresivnošću, kod cura događa se gubitak apetita, depresija, pogrješna prehrana, kriza spolnog identiteta.
U SAD-u „iznajmljivanje maternice“ (žena prima oplođeno jajašce do poroda) košta 59.000 do 80.000 dolara. (ne znam koliko dobiva posrednik, koliki su drugi troškovi, T.T.)
U SAD-u svako treće dijete jede nezdravu hranu (junk food).
 
Od 1991. do 2011. (Hrvatska) udio neoženjenih i 45 % kućanstava je samačko!), 760.000 ljudi ima svakodnevnu potrebu za tuđom pomoći.
 U Hrvatskoj tijekom druge polovice XX. stoljeća broj sklopljenih brakova se gotovo prepolovio.
EU je 1995. odobrio projekt ENHPS po kojem spolni odgoj treba započeti već sa 3 godine.
Mužić uvjerljivo piše o uzrocima gladi u svijetu, uništavanjem agrarne proizvodnje malih i slabih država poticajima koje Zapad daje svojoj agroindustriji, a o glifosatu (uzročnik raka, sterilnosti, malformacija ploda, T.T.) vidi radove Rodjene Marije Kuhar.
GMO hrana udvostručuje bolesti u SAD-u (CDC), astma je porasla 50 %,leukemija i rak mozga 40 %, autizam 1000 %. Od 1920. do 2006. američko stanovništvo je naraslo 2,8 puta, dok je broj zatvorenika (u SAD-u) narastao 20 puta. SAD ima 22 % svih zatvorenika na Zemlji.
Godine 2011. 22,5 mil. (8,7 % stanovništva) SAD-a iznad 12 godina starosti koristilo je zabranjene narkotike, 9,4 mil. je vozilo pod utjecajem droge.
Adolescenti u SAD-u (9 – 14 godina) kada su budni 20 % su uz TV, 9 % hobiji, 3,5 % domaće zadaće; 70 milijuna stanovnika je skoro nepismeno, 106 milijuna ne zna čitati bez sricanja, 1 od 3 američka studenta ne zna tko su bili nacisti, kad je rođen Krist, 40 posto ne dovodi kalendar u vezu sa Kristom.
Do 18. godine Amerikanac vidi 350.000 reklama, od čega 100.000 za pivo.
U V. Britaniji ako dijete živi samo sa majkom 14 puta je veći rizik da bude zlostavljano, a ako majka živi s muškarcem koji nije otac djeteta rizik je 33 puta veći, 73 puta je veća mogućnost da bude ubijeno.
Nažalost eksploatacija djece, pa i u pedofilske svrhe u svijetu je enormna, što dr. Mužić dokumentira zapanjujućim ciframa. Izgleda da su glad i AIDS stvarni problemi svijeta, a ne neka gripica. Teško je provjeravati stare statistike, ali izgleda da su trgovci robljem od XVI. do XIX. stoljeća prodali 15 milijuna Afrikanaca, dočim je danas u svijetu 200 milijuna robova.
Trgovina ljudskim organima, embrijima, otmice djece su grozotna i visoko isplativa tržišta koja bi presahla bez potpore moćnih.
 
Teo Trostmann
Ti si imao i razumijevanja za neke moje probleme u MVP-u, a ja za tvoje kasnije velike probleme sa Sanaderom
 
 
Komentirajući huškačku izjavu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića nakon proslave 25. obljetnice VRO Oluje u Kninu, hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman hrvatskim medijima izjavio je: "Srbija se mora suočiti s prošlošću i mora napraviti iskorak, a Hrvatska je upravo najbolji primjer. Na proslavi Oluje bio je član potpredsjednik vlade Boris Milošević i to je ono što Hrvatska želi - stvarati ozračje, nakon 25 godina, stvarati hrvatsko društvo i budućnost za nove generacije koje će dijeliti jednako i prava i obveze i gdje će se svaki građanin RH osjećati sigurno". Još je dodsao: "Mislim da smo u tome napravili velik civilizacijski iskorak, ovo je gesta, Hrvatska pruža ruku, istaknuo je Grlić Radman. Po njegovim riječima, Hrvatska može biti primjer stabilne države u Europi koja je stvorila demokratsko društvo u kojem svatko ima svoja prava i obveze, u kojem će, bez obzira na nacionalnost, građani RH moći živjeti u ozračju u kojem će zemlja ići u smjeru budućnosti, socijalne stabilnosti, snaženja gospodarstva i blagostanja za sve građane."
Vidi izvornu sliku
Antun Babić
 
Dragi Gordane, to su lijepe i humane misli, i još ljepše želje, s kojima se svaki normalan čovjek mora složiti. Međutim, prijatelju, moram te podsjetiti na teške i za život opasne dane, mjesece i godine kroz koje smo u Domovinskom ratu prolazili, netko više, a netko manje, čak i mi u Ministarstvu vanjskih poslova. Duboko se nadam da nisi zaboravio tko je u tom ratu bio agresor, a tko žrtva te u kojoj su mjeri u pokoljima Hrvata, od Vukovara do Škabrnje…, sudjelovali ne samo srbijanski agresori, nego i domaći četnici, koje Plenković (kao dezerter nije osjetio strahote rata) i ti sada držite kao kap vode na dlanu, a istinske domoljube i branitelje tretirate kao da smo mi bili agresori na Hrvatsku, a ne domaći Srbi. Je li to humana politika s kojom se po svijetu dičite Plenković i ti?
 
Podsjetit ću te da je i zgrada Ministarstva vanjskih poslova, u Visokoj ulici, bila pogođena srpskim (JNA) raketama, koje su 7. listopada 1991. iz vojnih zrakoplova bacane na Banske dvore. Jedan djelatnik je bio ranjen. Mislim da ti u to vrijeme još nisi ni bio u Ministarstvu vanjskih poslova. Većinu noći, uoči napada, 6. listopada 1991. proveo sam u bunkeru u Visokoj, gdje sam, nakon upozorenja iz Moskve, zajedno sa članom australskog parlamenta Paulom Filingom, kojeg sam doveo u Hrvatsku da nam pomogne, na engleskom jeziku sastavljao apel UN-u i cijeloj svjetskoj zajednici da spriječe zračnu agresiju JNA na Zagreb. Sljedećeg jutr Filinga sam odvezao u Ljubljanu, a na povratku iz Ljubljane na Hrvatskom radiju u automobilu sam čuo da su u zraku, na putu za Zagreb, srpski vojni zrakoplovi. U tom trenutku još sam bio u Sloveniji i odmah sam tražio prvi telefon s kojeg sam mogao zvati Hrvate u Australiji da obavijeste australskog predsjednika Vlade te da ga zamole da žurno intervenira kod Amerikanaca i UN-a da se spriječi zračni napad na Zagreb. Nakon tog poziva, sjeo sam u automobil i vratio se u Zagreb, ne znajući hoće li Zagreb biti bombardiran ili ne. Nažalost, Banski dvori su ipak bili bombardirani, a pogođena je i zgrada Ministarstva vanjskih poslova. O brojnim drugim opasnostima, kojima sam bio, kao povratnik iz političke emigracije, izložen, unutar Ministarstva vanjskih poslova, ali i tijekom mojih posjeta prvim crtama bojišnice u RH i BiH pišem u mojoj knjizi, koja se konačno približava kraju.
 
Dragi moj Gordane, kad si došao u MVP, brzo smo se upoznali i sprijateljili. Kao povratnici iz iseljeništva (ti iz Švicarske, a ja iz Australije), brzo smo shvatili da imamo puno toga zajedničkog. Ja o tvojem golemom bogatstvu tada nisam apsolutno ništa znao, ni kako si do njega došao. Tada smo ipak svi nosili glavu u torbi, pa smo se brinuli s velikim problemima kako na najbolji način informirati međunarodnu zajednicu o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. U tom kontekstu ja sam svaki dan bio u kontaktu sa stranim novinarima, a kasnije i stranim diplomatima, i davao im detaljne informacije o strahotama koje se u Hrvatskoj događaju. Ti si mi se tada, a i godinama kasnije, predstavljao kao veliki hrvatski domoljub, koji je redovno išao u crkvu. Ti si imao i razumijevanja za neke moje probleme u MVP-u, a ja za tvoje kasnije velike probleme s predsjednikom Vlade Ivom Sanaderom. Sjećam se da sam ti u to vrijeme u tvojem uredu na Zrinjevcu vrlo rezulutno rekao "da Ivo Sanader ne radi dobro i da će loše proći". Stavio si prst na usta i molio me da budem tiho, jer si živio u strahu.
 
Dragi Gordane, nakon što se vratio iz Beograda, gdje je na njega 20. lipnja 1928. izvršen atentat, Stjepan Radić je u izjavi jednom stranom novinaru rekao: "Nikada više u Beograd". Nažalost, Radić je mjesec i pol dana kasnije umro od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini, a njegov zamjenik na čelu HSS-a dr. Vlatko Maček nije Radića poslušao i nastavio je s politikom "pomirenja i suživota" sa Srbima u Hrvatskoj, koji su bili produžena ruka imperijalističkog Beograda. Čim se ukazao prvi pogodan trenutak, i Srbijanci i Srbi su odbacili sve sporazume s Mačekom i Hrvatima i nakon proglašenja hrvatske države 10. travnja 1941. digli su četnički ustanak u Hrvatskoj. Isti scenarij je bio i 1991., nakon što se Republika Hrvatska odcijepila od Titove Jugoslavije, u kojoj su vladali Srbi, a posebno u Hrvatskoj. Nadam se, dragi Gordane, da to znaš. Ne znam zbog čega si ti otišao u Švicarsku, ali ja sam morao bježati iz Jugoslavije 1968. godine jer sam kao dijete državnih neprijatelja bio na crnoj listi. Moj je otac bio domobran i teško je ranjen na Križnom putu. Bio je običan radnik, a ne socijalistički direktor.
 
Gordane, kako onda možeš očekivati da ću ja povjerovati Plenkovićevoj i tvojoj propagandi (koja je razrađena u bruxelleskoj kuhinji radi ulaska Srbije u EU) o nekom stvarnom suživotu Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ne, moram se ispraviti. Zapravo velika većina naivnih i politički neinformiranih Hrvata spremna je prihvatiti taj suživot dva potpuno različita naroda, od kojih je jedan agresor na Hrvatsku već sto godina, a drugi naivni mirotvorac, jer kako bi inače došlo do toga da izaslanstvo Narodnog vijeća, osnovanog 5. listopada 1918., ode u Beograd, gdje je 29. studenoga 1918. Hrvatska predana u ruke srpskom kralju.
 
Dragi Gordane, ne ću se pomiriti s politikom izdaje, koju Plenković, i uz tvoju pomoć, danas diktatorski provodi u Hrvatskoj. Prije zadnjih parlamentarnih izbora Plenkoviću su bila puna usta Tuđmana i hrvatskog domoljublja. Niti u jednom predizbornom govoru nije najavio politiku koju sada provodi. Zar to nije ne samo prijevara, nego i izdaja? Konačno, moram se složiti s tvojom izjavom "da će se nakon 25. obljetnice VRO Oluje u Hrvatskoj stvarati ozračje - hrvatsko društvo i budućnost za nove generacije koje će dijeliti jednako i prava i obveze i gdje će se svaki građanin RH osjećati sigurno." Na našu duboku žalost i tragediju, to ozračje vrijedit će, kao i od 1918. do 1941. te od 1945. 1990., samo za manjine, a posebno srpsku manjinu (etničku zajednicu), ali ne i za većinski hrvatski narod, posebno ne za iskrene hrvatske domoljube, koji ne mogu i neće prihvatiti Plenkovićevu i tvoju politiku.
 

Antun Babić

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 22/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2255 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević