Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Zabranjuju i pjevanje! Ima li tomu kraja?

 
 
Što je borba za vlast i ostanak na vlasti sposobna učiniti čovjeku? Doslovno sve! U Hrvatskoj doslovno sve! Osim što još nisu otvoreni logori za nepodobne i neistomišljenike! Oduzeti mu dostojanstvo! Pravo na jednakost pred zakonom! Oduzeti mu pravo na nediskriminaciju! Uzeti mu pravo na rad, pa time i pravo na  život. Oduzeti mu pravo na neposredno izjašnjavanje i odlučivanje! Uzalud sva ljudska prava! Uzalud demokratska pravila, Povelje UN-a o ljudskim pravima. Povelje Europske unije o ljudskim pravima i Ustavu Republike Hrvatske! U Republici Hrvatskoj ljudska prava svakog pojedinca propisana su međunarodnim ugovorima kojih je RH stranka, Ustavom RH te, nastavno na Ustav, mnogim zakonima i drugim propisima koji na  na različitim razinama daju praktično značenje temeljnim pravima i slobodama pojedinca. Vladajući gaze sve pred sobom, sva prava, kada je njihova vlast u pitanju, njihovi interesi i opstanak na vlasti! Ima li toj samovolji kraja?
https://gdb.rferl.org/15924FEE-E326-4AD6-B00C-8879CB9CDD49_w1023_r1_s.jpg
Tko po Ustavu RH štiti zakonitost i kontrolira državne institucije? Naravno da ima! Pravosuđe svake zemlje treba zaštititi ljudska prava državljana te zemlje, provedbu nacionalnog zakonodavstva i međunarodnih obaveza koje je RH preuzela u području zaštite i promocije ljudskih prava odgovornost pripada cjelokupnom sustav državne vlasti, s posebnim naglaskom na ulogu sudova u njihovoj zaštiti, te nezavisnih institucija. Zakon o sudovima u članku 5. propisuje: ˝Sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora,  zakona i drugih važećih izvora prava.
Pravo na rad i slobodan izbor zaposlenja (čl. 23.) Povelje UN-a o ljudskim pravima.
 
Članak 55. Ustava RH
 
(1) Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
(2) Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Ali isto tako treba voditi računa o povezanosti prava na rad, sa pravom na ljudsko dostojanstvo, ljudske sigurnosti i dostojnih uvjeta rada!
Thompson i Škoro - ista sudbina. Otkazivanjem ugovorenih koncerata ova ljudska i ustavna prava oduzeta su predsjedničkom kandidatu dr. sc. Miroslavu Škori. Oduzeta su zabranom nastupa u Puljskom amfiteatru i pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu. Što je slijedeće, koje zabrane?
 
Svi predsjednički kandidati normalno rade svoj posao: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je na službenom putu u SAD-u. Mislav Kolakušić je u Europskom Parlamentu. Ivan Pernar je još uvijek zastupnik u hrvatskom Saboru itd. U puljskom amfiteatru normalno nastupaju pjevači iz cijelog svijeta, pa čak i oni koji su radili protiv interesa RH, odnosno nastupali za agresore na RH kao na primjer pjevač iz Srbije: Bajaga, a hrvatskom branitelju je zabranjen nastup!
 
Što su ljudska prava i koja su? Ljudska prava su osnovna prava koja je svaki čovjek stekao svojim rođenjem. Bez obzira na mjesto rođenja, obitelj, uvjete u kojima živi ili svoje godine, svaki čovjek ima ista ljudska prava. Temeljna ljudska prava je termin kojega se koristi za opisivanje najvažnijih ljudskih prava i sloboda.
1. Pravo na život i osobnu sigurnost
2. Pravo na to da se osobu ne drži u ropstvu
3. Pravo na to da se prema osobi ne postupa na okrutan i ponižavajući način
4. Pravo na jednaku pravnu zaštitu
5. Pravo na slobodu kretanja
6. Pravo na državljanstvo
7. Pravo na sklapanje braka (bez obzira na to imaju li partneri različito državljanstvo, vjeroispovijest ili rasu)
8. Pravo na odabir vjeroispovijesti (svaki čovjek može samostalno odabrati vjeru kojoj želi pripadati)
9. Pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne uvjete rada
10. Pravo na odmor i slobodno vrijeme
11. Pravo na obrazovanje
12. Pravo na sudjelovanje u kulturnom životu (koji se tiče umjetnosti i znanstvenog razvoja)
 
Povelja Europske unije o temeljnim pravima iz 2000. godine sadrži popis od 49 temeljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i političkih ljudskih prava:
1. Pravo na ljudsko dostojanstvo,
2. Pravo na život,
3. Pravo na integritet osobe, koja obuhvaća zabranu samovoljnog podvrgavanja ljudi medicinskim zahvatima i zabranu eugeničkih postupaka, zabranu trgovanja dijelovima ljudskog tijela i zabranu kloniranja ljudskih bića u cilju njihove reprodukcije (rađanja),
4. Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne,
5. Zabrana ropstva i prisilnog rada,
6. Pravo na slobodu i osobnu sigurnost,
7. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja,
8. Pravo na zaštitu osobnih podataka,
9. Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji,
10. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, koje uključuje pravo na prigovor savjesti,
11. Sloboda izražavanja i informiranja,
12. Sloboda okupljanja i udruživanja,
13. Sloboda umjetnosti i znanosti, koja uključuje poštivanje akademske slobode,
14. Pravo na obrazovanje, koje uključuje mogućnost besplatnog obveznog školovanja, slobodu osnivanja obrazovnih ustanova, te pravo roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima,
15. Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad,
16. Sloboda poduzetništva,
17. Pravo na vlasništvo, koje uključuje pravo na isplatu pravične naknade za gubitak vlasništva, ako se ono oduzima u javnom interesu. U sklopu prava vlasništva jamči se i intelektualno vlasništvo,
18. Pravo na azil u slučaju izbjeglištva,
19. Pravo na zaštitu u slučaju udaljavanja, protjerivanja ili izručenja, koje uključuje zabranu kolektivnog protjerivanja,
20. Pravo na jednakost ljudi pred zakonom,
21. Pravo na nediskriminaciju,
22. Pravo na kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost,
23. Pravo na ravnopravnost žena i muškaraca,
24. Pravo djece na posebnu zaštitu potrebnu za njihovu dobrobit, koje uključuje pravo da se u svakom djelovanju vlasti i privatnih institucija primarno vodi računa o zaštiti interesa djeteta, te pravo djeteta na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja,
25. Pravo starijih osoba na dostojan život i neovisnost te na sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu,
26. Pravo osoba s invaliditetom na integraciju, koje obuhvaća mjere čiji je cilj osiguravanje njihove neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice,
27. Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću,
28. Pravo radnika na kolektivno pregovaranje i djelovanje, koje uključuje pravo na sklapanje kolektivni ugovor|kolektivnih ugovora]] i pravo na štrajk,
29. Pravo radnika na besplatni pristup službama za posredovanje pri zapošljavanju,
30. Pravo radnika na pravnu zaštitu od neopravdanog otkaza,
31. Pravo radnika na poštene i pravične radne uvjete, kojima se čuva zdravlje, sigurnost i dostojanstvo radnika; te prava na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor,
32. Zabrana rada djece i pravo mladih na posebnu zaštitu pri radu koja uključuje zabranu da se onemogući zapošljavanje mladih koji su stariji od uzrasta propisanog obveznog školovanja, te pravo na zaštitu od gospodarskog izrabljivanja ili od bilo kakve vrste rada koja bi mogla ugroziti njihovu sigurnost, zdravlje ili psihički, duhovni, moralni ili društveni razvoj ili bi mogla ugroziti njihovo obrazovanje,
33. Pravo na obiteljski i profesionalni život, koja uživa pravnu, gospodarsku i socijalnu zaštitu obitelji; te pravo na zaštitu od otkaza zbog razloga povezanog s materinstvom i pravo na plaćeni rodiljni dopust i roditeljski dopust,
34. Pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, u slučajevima poput materinstva, bolesti, nesreća pri radu, ovisnosti ili starosti te u slučaju gubitka posla,
35. Pravo svakog stanovnika na korištenje prava iz socijalne sigurnosti i socijalnih povlastica,
35. Pravo na zdravstvenu zaštitu,
36. Pravo na pristup službama od općeg gospodarskog interesa,
37. Pravo na zaštitu okoliša,
38. Pravo na ljudi koji na tržištu nastupaju kao potrošači na posebnu zaštitu,
39. Pravo glasovati i biti biran na izborima,
40. Pravo sudjelovanja na lokalnim izborima,
41. Pravo na dobru upravu, koje uključuje pravo da javne institucije odlučuju nepristrano, pravično i u razumnom roku, pri čemu svaka osoba ima pravo biti saslušanja prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati; pravo svake osobe na pristup svojem spisu; obvezu uprave da obrazloži svoje odluke; te pravo svake osobe na naknadu štete zbog štete koje počini uprava pri obavljanju svojih dužnosti; te pravo osobe da komunicira s upravom na svojem jeziku,
42. Pravo pristupa dokumentima javnih institucija,
43. Pravo na podnošenje peticije,
44. Pravo na slobodu kretanja i boravka,
45. Pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u stranoj zemlji,
46. Pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje,
47. Pravo optuženika na obranu i da ga se smatra nedužnim dok mu se ne dokaže krivnja,
48. Pravo na razmjerno kažnjavanje, gdje strogost kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu, te pravo osobe da ne bude kažnjena za djelo koje nije bilo zakonom propisano prije njegovog počinjenja,
49. Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo. https://hr.wikipedia.org/wiki/Temeljna_ljudska_prava
 
Hrvatsko pravosuđe, vi ste na potezu! Zaštitite ljudska prava ove dvojice hrvatskih građana i svih drugih građana kojima su ugrožena, a pogotovo kada ih ugrožavaju  institucije hrvatske državne vlasti!
 

Lili Benčik

Treba li se sramiti institucija ove države?

 
 
Ovih dana nekako u gotovo isto vrijeme dogodile su se dvije stvari, na prvi pogled nepovezane, a nakon pomnijeg razmišljanja znakovite glede funkcioniranja EU-institucija u nas. Božidar Kalmeta je oslobođen svake krivnje u svezi neupitno utvrđenog izvlačenja novca iz HAC-a i HC-a, sektora čiji je ministar bio upravo on, uz obrazloženje sutkinje da „Indicije i optužbe nisu pretočene u dokaze da bi se Kalmeti sudilo“?! Nekako u isto vrijeme Ivan Penava gradonačelnik Vukovara izjavljuje „...da se srami institucija ove države i osoba koje ih vode...“?! Penavina izjava nema nikakve veze sa „slučajem“ Kalmeta i organiziranom pljačkom u HA-u i HC-u, ali ima veze s „institucijom“ ove države, kao i odluka sutkinje u slučaju „Kalmeta“!
https://www.sailprofessionals.com/wp-content/uploads/2019/01/Mautstation-Kroatien.jpg
Ivan Penava je to izjavio revoltiran u svezi lošeg rada, točnije rečeno nikakvog rada istražno pravosudnih institucija u svezi brojnih neriješenih slučajeva privođenja pravdi protuhrvatskih zločinaca, odnosno sramotnog ponašanja prema čovjeku koji je izgubio dva sina da bi se sutkinja mogla ponašati prema njemu kao nekom huliganskom prijestupniku. Ja bih pak tomu dodao da svaki normalan i pošteni građanin treba biti revoltiran oslobađanjem Kalmete od bilo kakve odgovornosti za utvrđeno izvlačenje novca iz HAC-a i HC-a, jer za to ima više razloga, od kojih navodim samo neke one koji su najočitiji:
- Kalmeta je svojevremeno izjavio: „Možda se kralo, ali zar ja kao ministar trebam to znati?“.
- Prema takvoj Kalmetinoj logici NITKO ni na kakvoj državnoj odgovornoj funkciji nije kriv ako mu se povjereni sektor pretvori u leglo svakovrsnog kriminala, jer on to nije naredio, on samo NE ZNA što mu se događa u povjerenom mu sektoru?!
- Nisu predočeni dokazi da je izvršena provjera imovine Kalmete, kao i njezina podrijetla!
- Nisu predočeni dokazi da Kalmeta s onima koji su osuđeni u ovom predmetu, nije imao nikakve kontakte za vrijeme obnašanja ministarske dužnosti!
- U Zagrebu postoji lokal sa nazivom „Kod lažnog svjedoka“, pa budući je sutkinja u obrazloženju oslobađanja Kalmete od bilo kakve krivnje, rekla da ga niti jedan od 97 saslušanih svjedoka nije teretio, postavlja se pitanje jesu li možda ti „svjedoci“ dovedeni iz navedenog lokala?
- Kalmeta je proglašen nevinim, a njegova tri SURADNIKA su proglašena krivim?! Ovolika nelogičnost bila bi previše i za bilo kojeg pacijenta psihijatrijske ustanove Jankomir!
 
Možda je sutkinja čak imala neko moralno „iščašeno“ pravo osloboditi Kalmetu svake odgovornosti, no ovdje se radi ne samo o sutkinji, već o institucijama, o kojima Ivan Penava govori. Svojevremeno je u jednom TV nastupu, jedan naš ugledni odvjetnik, na pitanje zašto tolike optužnice „padaju“ na sudovima, izjavio da „nije sud kriv ako su optužbe, nestručno i nekvalitetno podnesene sudu“, pa se na osnovi njih ne mogu donijeti osuđujuće presude! A tko sastavlja/podnosi sudu optužne prijedloge? Institucije koje su zadužene za istragu i njihovi djelatnici MUP-u i DORH-u! Penava možda je, a možda i nije bio svjestan koliko je bio u pravu kad je rekao da se srami institucija ove države, i onih osoba koje ih vode?! Jer odista se imamo čega sramiti u tom pogledu, jer jedino oni koje je Penava apostrofirao nemaju nikakvog srama glede onoga što rade, ne rade ili bi trebali raditi!
 
Ako je to ono što Andrej Plenković rado ističe kao njegovo dostignuće u NEOVISNOSTI INSTITUCIJA, onda je možda bolje da se takve institucije liše svake neovisnosti, a učine OVISNIM jedino od slova zakona koji treba važiti za sve. Milan Bandić sve to zna i zato se ne slučajno, sprda sa istim pozivajući ih da rade svoj posao! Koji oni, dapače, NE RADE!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Konrád: Naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije istojezične pravoslavce koje bismo mogli nazvati Srbima

 
 
Jugo Hina objavila je vijest da je umro mađarski pisac i disident Gyorgy Konrad (Berettyóújfalu). U kratkoj krajnje nepismenoj vijesti puno je pogrješaka i puno je skrivanja bitnoga. Krivo je napisano i ime i prezime ovoga osebujnoga Mađara. Piše Gyorgy Konrad, a treba György Konrád. Pogrješno je napisano njegovo mjesto rođenja. Piše: Berettyoujfau, ispravno je Berettyóújfalu. Piše da je njegov rodni grad blizu Debercena, a ovaj se mađarski grad hrvatski piše Debrecin, a mađarski Debrecen.
https://cdn-istoe-ssl.akamaized.net/wp-content/uploads/sites/14/2019/09/756b57b3ff8b34ad9d5b690e5a06d3c52d5336c2.jpg
U nastavku vijesti hvali se ovaj mađarski pisac židovskih korijena, a, siguran sam, namjerno prešućuje ono najbitnije, a to je da mu je jedna od dviju žena bila Srpkinja i da je prezirao i jako loše pisao o Hrvatima, pa i u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. A što je i kako loše György Konrád pisao o Hrvatima pogledajmo iz pera hrvatskoga, crnogorskog i srpskog pisca Mirka Kovača (Petrovići, Crna Gora, 26. XII. 1938. – Rovinj, 19. VIII. 2013.), koji je 1991. pobjegao iz Srbije jer nije podržao agresiju Srbije na Hrvatsku i BiH.
 
Mirko Kovač o srbofiliji Györgyja Konráda
 
Pišući o Konrádovoj knjizi Jugoslovenski rat i šta bi posle moglo da usledi Kovač je napisao kako mu se čini da je knjiga napisana »na brzac i u kabinetu Dobrice Ćosića«. »György je Konrád ponudio pregršt dvojbenih, malne i površnih spoznaja. Katkad mi se učini da je sve pisano na brzac i u kabinetu Dobrice Ćosića. Već za rata u Hrvatskoj nisu mi se sviđala Konrádova razmišljanja, ali tada se još moglo polemizirati s njegovim pristranim i krivim prosudbama, a sada mi se čini da bi takvo što bilo dosadno, pa ću ostati tek na popisu nekih njegovih proizvoljnosti, bezvoljan da štogod popravljam - od toga sam davno, već davno digao ruke. Pa ipak sam, čitajući ovu knjižicu, podcrtavao neke iritirajuće pasuse, jer sam bio začuđen kako autor takvog kalibra rabi loše klišeje. Nisam kanio sačiniti polemičan tekst, niti mi je do polemike, nego sam jedino bilješke s margine uredio i pretočio u svojevrsnu recenziju.
Lakše bi mi bilo i bolje bi mi leglo da je György Konrád sačinio neku svoju intimnu priču i smjestio je, kao i ovu brošuricu, u vremenski okvir od ožujka do lipnja 1999. godine, te da je NATO-bombardiranje Srbije upisao u neki svoj dnevnik i dao mu kakvu zgodnu i izazovnu literarnu formu, ali kad se stvarima prilazi socio-psihološki, kad se autor trsi povijesnim činjenicama, onda se tu mora dobro zaorati i jače zagristi. U svakom slučaju, zanimljive mislioce i pisce, a György je Konrád jedan od tih, moramo ozbiljno i s dužnim štovanjem tretirati, čak i onda kad griješe.
György Konrád bez mnogo zazora obrazlaže da je međunarodna zajednica rasturila Jugoslaviju, jer joj se, kako veli, "dopao raspad". Nije valjda netko moćan donio odluku o rasapu jedne države samo zato što mu se to sviđalo, zabave radi, "hajde da se zavalimo u fotelju i gledamo što će nam taj raspad donijeti", povikaše mudraci međunarodne zajednice. Pisac veli da su bili protiv Jugoslavije kao "umjetne tvorevine", a potom silom oružja podržali novu državu Bosnu, koja je također "umjetna tvorevina". Takav književnik, te političar i filozof, ne bi smio prihvaćati natuknice o državama kao "umjetnim tvorevinama", jer su te i takve rabljene i zlorabljene floskule svojstvene banalnim tipovima koji vole klišeje i ne prepoznaju glupost, a uza sve, može se mnogo toga nazvati "umjetnom tvorevinom", i je li uopće nužno razarati ono što je "umjetna tvorevina", ako kao takvo funkcionira.
Ne samo što je međunarodna zajednica zabave radi rasturila jednu državu nego se stavila na stranu "albanskih terorista", veli pisac, i to na isti način kako se prije toga stavila na stranu slovenske i hrvatske secesionističke politike. Autor nadalje zbori da su Zapadnjaci sve svoje greške prebacili na Miloševića i proglasili ga zlotvorom samo zato da bi okrivili "vaskoliki srpski narod", te da bi proizveli glavnog demona protiv kojega će onda pokrenuti zračnu kampanju. Ispada kako je u ovoj balkanskoj priči najnevinija domaća politička stoka koja je na ovim pustim poljima harala, ili još hara, eto više od deset ljeta.
Analitičar György Konrád tvrdi da su "zapadni političari priznali etnički nacionalizam", što je neminovno vodilo u etničko čišćenje, pa su tako "naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije istojezične pravoslavce koje bismo mogli nazvati Srbima". Ne shvaćam kako bismo ih mogli drukčije nazvati, ali dopuštam da Konrád zna još neko ime za prognane pravoslavce. On dalje veli da su i "naoružani Srbi sa srpskih teritorija u Bosni protjerali istojezične muslimane i katolike koje bismo mogli nazvati Bošnjacima i Hrvatima".
Čim analitičar dvoji kako nazvati istojezične prognanike, biva očito da je to za njega jedno te isto, te da se to jedno te isto može i drukčije nazvati, a može i ostati tako kako je. Jedino je autor nešto više siguran u to da su Muslimani zapravo Srbi, pa veli kako su Hrvati i Srbi "protjerivali muslimanske Srbe koji se drukčije zovu i Bošnjacima i koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili na strani ustaša". Ovo je toliko nevjerojatno da sam pomišljao kako je prijevod falsificiran i u službi propagande, ali znajući da je Vicko Arpad prevoditelj, temeljit i jedan od ponajboljih, onda sumnje ne stoje, neznanje je autorovo.
Čudi me da je jedan Konrád tako slasno pokusao bajato jelo iz srpske političke menze, te da je uzeo zdravo za gotovo žvaku o "muslimanskim Srbima", uz to još i ustašama. Kad se već piše ovakva studija, onda se moraju sve finese ozbiljno uzimati i pedantno složiti. Pisac brošure Jugoslovenski rat danomice zaobilazi Srbiju, koja je zapravo najozbiljniji krivac rata, valjda samo zato da bi je kasnije prikazao što nevinijom žrtvom "NATO-agresije". Zločini JNA nisu mu bitni, a za nasilje nad Albancima krivi su sami Albanci, jer su bojkotirali izbore i nisu se "udružili s opozicijom kako bi na vlast u Srbiji možda doveli neke druge ljude". Konrád bi morao znati da je srpska opozicija nacionalistička i još više protualbanska. Ona Miloševiću zamjera što Albance nije davno poubijao i protjerao. Ali jedan takav mislilac kao što je Konrád, ipak znade najednom odbrusiti, i tu smo odmah suglasni, kako mu se nimalo "ne dopada kada veliki udari na manjeg i slabijeg". To ugledni pisac misli na moćni NATO koji tuče malu Srbiju, ali taj princip ne vrijedi kad jaka Srbija udara na slabe i male Albance.
 
Doduše, on veli na jednom mjestu da je NATO-intervencija vodila k tomu da će "mali tući još manjeg", kao da je do tada vladala idila među njima, pa je NATO sve pokvario i potaknuo osvetu. Isto tako, u suglasju sam s piscem Konrádom kad veliča "duh samoodređenja" koji je zahvatio Srednju i Istočnu Europu nakon propasti komunizma, ali me čudi što niječe taj duh ako su u pitanju narodi nekadašnje jugoslavenske federacije i naziva ga secesionističkim. Nije valjda "duh samoodređenja" privilegija za jedne, a mana za druge.
Pisac Konrád okomio se u svojemu uratku na one površne i neuke koji Srbiju prokazuju kao fašističku, a Miloševića uspoređuju s Hitlerom. U njegovoj argumentaciji najjači je adut da Srbi nikoga nisu napali, nego su "napadnuti avijacijom NATO-a". Ljutito je osporio da Srbi istrjebljuju Albance, nego je slika posve drukčija, jer je "pola milijuna Srba iskusilo ubojstva i etnička čišćenja u Slavoniji, u Krajini i u muslimanskim i hrvatskim dijelovima Bosne i Hercegovine". On veli da je Zapadu bio potreban Milošević kao zlotvor, eda bi "lideri NATO-a blistali u moralnoj dobroti". Miloševića okrivljuje samo zato što se sam uklopio "u sliku đavola", i to po mjeri Zapada, i "tako im došao kao naručen".
Naravski, György Konrád ima umjesnih prosudbi i dobrih pasusa, a svatko razborit s njim će se složiti da je nasilje neprihvatljivo ma s koje strane dolazilo, ali neka su njegova tumačenja u najmanju ruku neobična ili neduhovita, kao, primjerice, kad kaže da je čitav taj rat "proveden i da se vodi zbog nas televizijskih gledatelja". Zazirem od mišljenja koje hoće po svaku cijenu biti zabavno ili "šokirati prostotu". Tko bi to u svijetu ratovao kako bi nama, televizijskim gledateljima, priuštio zabavu? I kakav je to onda svijet u kojemu živimo i tko je taj monstrum koji poradi naše zabave i valjda vlastita profita odluči poubijati nekoliko tisuća djece samo u Sarajevu. Možda ja ne kužim te "sinarhijske dramaturge" koji sjede u nekoj loži i vuku sve konce toga jedinstvenoga i globalnoga programa smrti. Ta mi je dramaturgija neprihvatljiva, jer nivelira zbiljno i fiktivno, istinito i lažno. Ili nas mislioci tipa Konráda zafrkavaju.
Prostor mi je ograničen, pa je nemoguće navesti mnoge citate iz ove knjižice, katkad zapanjujuće originalne, poput onih da je "kalašnjikov modni detalj u izgledu mladih ljudi", ili da je normalno divljaštvo i okrutnost srpskih vojnika, jer su i sami prognanici, a albanski su im gerilci spalili domove. Konráda najviše boli to što se "NATO stavio na stranu albanske nacionalističke diktature", a to mu je još čudnije kad se zna da je za "vrijeme Drugog svjetskog rata albanski nacionalizam bio saveznik hrvatske fašističke države". Nije li ovdje autor nasjeo na srpske mitove i upao u istu prazninu? A onda, pomalo posprdno, nagađa kako zagovornici zračnih udara "toliko suosjećaju s kosovskim Albancima da će se i rasplakati". Ma koliko se vrli književnik rugao suzama, moram priznati da me jad i bijeda albanskog izgona, tragičnost njihova egzodusa, toliko puta potresla i rasplakala«. (Mirko Kovač, Elita gora od rulje (7), Đerđ Konrad, srpska majka, E-novine, 2. XI. 2009., http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/31709-Konrad-srpska-majka.html)
 
Tako je Mirko Kovač pisao o Györgyju Konrádu. Tako je trebala i Hina ukratko napisati o drugoj strani ovoga mađarskoga pisca u svojoj kratkoj vijesti, koja je u cijelosti ista kao i Tanjugova vijest koju su prenijeli srbijanski mediji. A zašto Hina nije napisala istinu? Zato jer su je preuzeli ljudi koji još uvijek žale i žive u nepostojećoj jugo tvorevini, ili kako bi slikovito rekao ne tako davno preminuli hrvatski književnik, pjesnik, novinar, karikaturist, humorist, satiričar, aforističar, dramatičar Janko Bučar (Barovka, 26. VI. 1952. – New Delhi, 20. VI. 2016.) u: jugotvorovini.
 

Pavao Blažević

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Ponedjeljak, 18/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1868 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević