Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

Bune su samo oni koji su loše trgovali

 
 
Najveći zločin, magnum crimen, koji zadnjih  nekoliko mjeseci pluta po medijsko-političkoj površini je - „politička trgovina“. Ako ne znate kako biste protivnika, konkurenta, neprijatelja... oblatili, pljunuli, čime zveknuli, udrite ga „političkom trgovinom“. Meni „tute“ više ništa nije jasno, skoro sam se pogubio. Sve je trgovina, i bilo je od kad je „svijeta i vijeka“, kapitalizam počiva na trgovini, neoliberalistički je još globalna slobodna trgovina. Moraš prodati sve što imaš, pa i dušu Vragu - i kupiti sve što ti se nudi, pa i novu dušu - od Istoga. Samo je eto „politička trgovina“ zabranjena. Ubijaju nas i inače neologizmi, umjesto starih, nove sintagme, novi plutajući poželjni pojmovi, od  već davnih „ljuckih prava“, do, ne znam, „sukoba interesa“, „govora  mržnje“ i toga tušta i tma. Sve još mora biti „transparentno“, ima i za to svjetska udruga, Internacionala (Lipih li vremena kad je bila samo jedna, sad ih je na stotine!). A sve to prekriva  gusta magla.
https://static-news.moneycontrol.com/static-mcnews/2017/03/euro-money-dollar-pound-finance-foreign-investment-fdi-770x433.jpg
Mnijem kako ta, kao i svaka magla u javnosti služi tek sluđivanju, naroda, puka, skupina, obitelji, i na koncu tog „svetog“ jedinka, pojedinca kako ne bi znao „tko mu glavu nosi“, pa postao ništa, što već jest. A možda je to oduvijek i bio. JA nula. Makar me metnuli na galge, ako ih ne nađete objesite me kod Vece Holjevca, sintagma „politička trgovina“ je to isto, istome služi. Mogao bih krenuti s mnoštva polaznih točaka, al' izabrat ću samo dvije, ne nužno i najvažnije: Tržište i predstavničku demokraciju.
 
Što je u „podlozi“, što je  daleko, daleko važnije, pustimo po strani. Ostavimo u magli. Što je to „demokracija“? Ustvari, manje-više ništa, Al' recimo kako je, kao i cijeli sustav - tržište. Jednostavno, na njemu se, osim ostaloga, jednom u četiri godine, većinom - trguje. Još jednostavnije, sajam, može stočni na kojemu se kupuju predstavnici, u parlamentu, pokrajini, gradu, selu. Ne magarci, već oni koji će zastupati magarad. Ide ta „predizborna kampanja“, „marketing“, Macan, Maček neki Brown i ini polit marketingaši/ce, pa vas oni nagovaraju - kao što vas nagovaraju da kupite bilo što, jaja, gaće, uloške, toaletni papir… „Kupite si Marasa, uzmite Plenkovića, bolji je Sanader, ma dajte Zoku, Jovanovića, uzmite Bulja, Pernara“… Bunjac bi bio iz „druge ruke“. I onda kupac, glasač, ovca ode, jerbo mu usput svi ti „mareketingaši“ prijete: „Ako ne birate, birat će umjesto vas netko drugi“.
 
Bidan ionako ne zna kako je baš to  prava istina - biraju ionako neki drugi, pa nasjedne i ode do škatulje. I tako, relativno rijetko, jer taj vašar traje tek svake četiri godine, ode i ubaci listić u tu kupovnu (glasačku) škatulju. Time sudjeluje u - političkoj trgovini, pri čemu je njegova kupnja završena. Kraj priče. Usložio bih priču sa stranačkim listama, kupovinom u „paketima“ „kompaktima“ (predmet referenduma koji ne će biti dopušten) pa to izostavljam. Za tako kupljenu „robu“, ako ona dospije u bilo koje predstavničko tijelo vrijedi kako se ona po kupnji/izboru može ponašati kako hoće. Roba ima svoje trgovačko-predstavničko Ja. Kao „kupac“, glasač dao sam joj ta prava; em me predstavlja, em kako hoće. (Postoje razne  filozofije i pravne i politološke i sociološke teorije, al' sve ih možete baciti u smeće, skupa s učiteljima, ma kako bili grandiozni - ne služe ničemu, osim za mučenje učenika i študenata. Ništa ne vrijede, osim  za spoznaju makerima kako Vas, jedinka, Ja, manipulirati, prati vam mozak.)
 
Osoba, vaš izabrani predstavnik ima elementarno pravo (ustavno, ne da mi se ni citirati Ustav) dalje trgovati. Točka. Ovo što se sada odvija pred našim očima politička je trgovina na malo, špeceraj. Politička trgovina na veliko odvila se dvijetisućite, poslije je malo manju, al' ipak veliku trgovinu obavio meštar Ivo Sanader sa SDS-om. I ništa, politička trgovina k'o i svaka trgovina. Može se nazvati i „koaliranje“, pa opet ništa. Osim dvije razlike: običnu robu kad kupite možete potrošiti, preprodati, baciti, ako je pokvarena. Kad „kupite“ predstavnika njemu ne možete ništa, ali on vas, vaše uvjerenje može preko nekoliko puta preprodati. Sve u svemu „politička trgovina“ nije ništa osobito – samo obična trgovina, imanentna „sustavu“. Oni pak političari i medijanci (od medija) koji urliču protiv „političke trgovine“ ne misle na vas, kao na ono veliko „Ja“ koje navodno postoji, a ustvari je ono najveća laž - nu druga je to priča - već se žale što su loše - trgovali.
 

Mato Dretvić Filakov

Sudac se razbolio, odvjetnik je tražio izuzeće nove sutkinje, svjedoci se nikoga ne sjećaju...

 
 
Zašto rabim pojam rezolucija (razlučljivost) umjesto pojma lakmus papir, poučak, indikator ili pokazatelj? Prvo jer nas podsjeća na zadarsku i riječku rezoluciju kada je barometar hrvatske političke pameti pokazao nulu (minus inteligencija ne postoji?), čistu pomrčinu, rasap društva i sustava. Fotografi rezolucijom (razlučivost) zovu veličinu kojom se definira mogućnost razdvajanja ili razaznavanja sitnih detalja kojom se opisuje kakvoća slike. Genijalni film Roberta Altmana "Kratki rezovi" spaja naizgled nepovezane banalnosti u širu kaleidoskopsku sliku jednog otuđenog i egoističnoga društva bez ikakvog morala, bez ikakve zajednice, pa čak i sa zatamnjenim emocijama.
https://e-oglasna.pravosudje.hr/sites/all/themes/mprh/images/mprh-logo-2015.png
Kada je u Zadru jedan čovjek kojeg više ne možemo nazivati mladcem (31 godina) u kafiću brutalno pretukao djevojku od 18 godina, gazeći je nogama, razbivši njenom glavom umivaonik, slomivši joj nos i kosti lica, a da nitko od nazočnih djevojci nije pomogao tada se pitamo u kakvom društvu živimo? Pravosudna drama je još pojačala nelagodu; nekoliko svjedoka je tvrdilo da se ničega ne sjeća, nekoliko nije moglo doći na suđenje, sudac se razbolio, odvjetnik je tražio izuzeće nove sutkinje uz nova vješta odugovlačenja i izuzeća; pri čemu je na kraju vješto iskorištena zakonska mogućnost da se optuženiku nije pružila prilika za temeljitu pripremu obrane, i eto ga već na slobodi nakon 6 mjeseci, jer nema optužbe osim za teške tjelesne ozljede. (do 6 mjeseci zatvora maksimalna kazna, plus zabrana prilaza!)
 
Drugi razlog zašto koristim riječ rezolucija jest da se rezolutno jasno vidi da svim tim pristašama Istanbulske konvencije (zanimljivo mjesto za obranu ženskih prava, manjinskih prava i prava liberalne oporbe - Istanbul sa svojom tradicijom ljudskih prava i sloboda?) živo fućka za žene žrtve nasilja. Naši zakoni podsjećaju na Glembayeve, samo namjesto kočija gliseri i limuzine raspuštenih mladaca i bogatuna gaze nesretnike, žene se premlaćuju, poduzeća pljačkaju "lege artis". Zar je moguće da nijedna od hrvatskih državnih i privatnih udruga odvjetnika sve ove godine demokracije nije vidjela rupe u sustavu sačinjene od oduglovačenja, izuzeća, proceduralnih grješaka? Nepoznati M.N. na internetu komentira to jurološko blago iz Jurskoga doba:
 
Osamnaest izmjena kaznenog zakona, 15 parničnog, 21 izmjena ovršnog zakona...
 
"Kazneni zakon: Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17. U posljednjih 20-ak godina bilo je 18 izmjena.
Parnični zakon: Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14. Od nastanka hrvatske države bilo je 15 izmjena, od toga u posljednjih 20-ak godina 10 izmjena.
Ovršni zakon: Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. i 73/17. Od 1996. bila je 21 izmjena, od toga u posljednjih 20-ak godina 20 izmjena."
Kako u takvom sustavu mogu "plivati" poslovni subjekti, pravnici, suci?
 

Teo Trostmann

Nove srbijanske laži u cilju umanjivanja srebreničkoga genocida

 
 
Andrićgrad (Kamengrad) kojega je izgradio Emir Kusturica, stariji je i ljepši i od onoga „Dubrovnika“ kojega je htio izgraditi onaj Vučurović iz Trebinja nakon što oni, Srbi, sruše onaj stvarni Dubrovnik. Stariji je i ljepši stoga što je Emir startao iz ničega, nečega što nije postojalo. Kako i ne bi kad je Emir Kusturica i samoga sebe izgradio „ljepšega i starijega“ postavši - Nemanja Kusturica, dakle, povijesno gledano „postarao se“ (abrakadabra) oko šesto godina. Šarena je to laž poput Disneylanda, Jurskoga parka… srpske republike. Nemanja Kusturica je njegov pedeset i jedan postotni vlasnik, a glavni financijaš ista ta republika, njena elektroprivreda i tko zna tko iz nje još, kažu informacije s interneta. Izgrađen je i na otetoj, privatnoj, bošnjačkoj zemlji kao sav ekskluzivno srpski. Pazi sad 'vamo: ime nosi po Hrvatu, najviše Jugoslavenu koji se nikad nije izjašnjavao kao Srbin. Ima Trg Nikole Tesle koji ima malo veze sa Srbijancima, tu je spomenik Njegošu koji je Crnogorac… Emirov je dakle ubuduće svemir, Svemirgrad, nakon što je svojedobno izgradio Srbijancima Drvengrad. Prema svemu ovome gradu bi najbolje „pasalo“ ime (Ostap)Bendergrad.
https://static.klix.ba/media/images/vijesti/140624048.jpg?v=1
E u tom Bendergradu Nemanja (Emir) Kusturica započinje snimanje igranog filma, a o čemu nego o Jasenovcu. Okupilo se u Ostapbender gradu šaroliko društvo, a među ostalima profesor Gideon Grajf (hrv. Greif), „stručnjak za Auschwitz“ i portugalski general Carlos Manuel Martins Branco, zamjenik misije UNPROFOR-a za Hrvatsku i BiH 1994. -1996. Glavni Kusturičin konzultant je navedeni prof. Greif, a taj je, pored ostaloga, izvolio prošle subote u Kamengradu, Andrić-Bender… gradu ustvrditi: „Usprkos svim polemikama o broju stradalih u Jasenovcu, odgovorno tvrdim da je oko 700.000 ljudi na brutalan način ubijeno u tom logoru. Ako uzmemo u obzir i sve mučenike koji su izgubili život na putu do Jasenovca taj broj bi mogao biti i veći“. I tako to biva - od tih „oko 700.000“ onda broj uz put može narasti do milijun, dva… pet, šest.
 
Nu to je stara vijest, puno „starija i „ljepša“ od Andrićgrada. Ima u tom „Politikinom“ članku od 17.  prosinca 2018., koja ga i počinje s „sedamsto tisuća“ (malo, malo) još „lipih stvari“, ali valjda će još netko ovo pro-čitati. Zato ću samo još sitnicu. Pitao sam se, a što u Ostapgradu (Andrićgrad) radi portugalski general Carlos Manuel Martins Branco, zamjenik šefa UNPROFOR-a za Hrvatsku i BiH od 1994. do 1996. Nije valjda i on stručnjak za Auschwitz? Nije, on je stručnjak za Srebrenicu, doveden kako bi potvrdio srbijansku tezu kako u Srebrenici nije bilo genocida. Ružno bi bilo da ga je bilo jer je Srebrenica preblizu Andrićgradu pa bi genocid mogao prijeći na njega, kad je sam već izvorni kulturocid.
 
Dobra režija, dobra - tamo i onda u Jasenovcu „700.00“ najmanje i još barem toliko uz put, da skromno dodam, a u Srebrenici - nitko. Što li reći do li kako se stare srbijanske laži, najbolje oslikavaju u novim. Na sve bi se možda moglo odmahnuti rukom da se ne radi o opakom otrovnom, radioaktivnom oružju - srbijanskoj propagandi koja je usmjerena prema svim susjedima, a naročito Hrvatima. Silne novca/ „pare“ ulažu Srbijanci, njihove elite, politička, intelektualna, vjerska, vojna, u propagandu. Ne znam kako sve te elite nisu primjetile kako im to opako oružje često eksplodira u rukama a i truju se pritom sami.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Ponedjeljak, 18/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1159 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević