Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Bratstvo i jedinstvo bivšeg auto-provalnika

 
 
U svečanoj atmosferi zagrebačkog hotela 'Sheraton' održao se tradicionalni, kvazi - božićni a u biti politikantski domjenak u organizaciji Pupovčevog  Srpskog narodnog vijeća. Osim temeljnog koalicijskog partnera, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, članova koalicijske Vlade i neizostavnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića bez štaka, na skupu je govorio i bivši masovni auto-provalnik, danas šef HSS-a Krešo Beljak (inače, po zanimanju 'abdicirani' profesor zemljopisa!?). Krešo Beljak je od SNV-a dobio figurativno rečeno odličje imena 'orlova muda s mačevima' odnosno po nekim orjunašima, hvalevrijednu plaketu simptomatičnog naziva 'Svetozar Pribićević', koja se dodjeljuje za unaprjeđenje dobro-komšijskih odnosa Hrvata i Srba (valjda, onih koji nevoljko žive u Hrvatskoj!?).
https://storage.googleapis.com/cb-1bd51-dl/dl/2017/06/beljak-800x445.jpg
Krešo Beljak
 
Krešo Beljak, inače policijski registrirani 'meštar od auto-kazetofona', na tom tradicionalnom pred-božićnom domjenku 'julijanaca' zahvalio je na nagradi te u kratkom obraćanju prisutnima neuvijeno otkrio svoj yugo-orjunaški svjetonazor: „Duboko vjerujem u bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda!“ Ovom politikantskom derneku nazočio je i 'preosvešteni' Porfirije Perić, mitropolit Ljubljane i Zagreba i vascele Italije, te još jednom naglasio važnost Beljakove utopije o srpsko-hrvatskom bratstvu i jedinstvu: »Važno je«, ustvrdio je Porfirije Perić, »jesmo li spremni prepoznati u sebi istinu da smo međusobno braća, da smo pozvani zajedno graditi zajednicu koja funkcionira na temeljima mira, prostoru u kojem možemo pronaći radost i ljepotu života. Danas kada slavimo Božić, Hristos nam donosi i realnost, ali i veliki put kroz koji se to može postići, a to je da svatko od nas počne preispitivati sebe, da bude spreman tražiti oproštaj i za ono za što je optužen, ali i više od toga, jer sigurno smo i više od toga loše učinili i drugima i sebi«, zaključio je svoju miroljubivu tiradu 'četnički kantautor' a uz to i mitropolit ljubljansko-zagrebački Porfirije.
 
A što se samog Porfirija tiče nije na odmet prisjetiti se zanimljive video-snimke od travnja 2015. godine koja sasvim jasno otkriva njegovu usku povezanost sa četnicima i neumrlom idejom o velikoj Srbiji. Štoviše, na toj snimci se jasno vidi i čuje kako je upravo mitropolit Porfirije osobno tražio da veselo društvo polu-trijeznih četničkih veterana (mahom pravoslavnih protića) zapjeva poznatu četničku pjesmu, dakako s ratnohuškačkim notama: 'Šta se ono na Dinari sjaji? Đujićeva kokarda na glavi, sa Dinare svanuće sloboda donet će je Momčilo vojvoda'. Nema sumnje da se možda radi o 'namještaljci' ili da se mitropolit Porfirije, pripit, spletom okolnosti u krivo vrijeme našao na krivom mjestu.                               
 
'Još, još jedanput! Naša pjesma! Ajmo!',nagovarao je preosvešteni mitropolit Porfirije okupljene filo-četnike, nakon čega je Vojislav Bilbija započeo s poznatom četničkom pjesmom koja veliča ratnog zločinca, četničkog vojvodu i pravoslavnog protu Momčila Đujića. Dotični Vojislav Bilbija inače je starješina Roterdamske parohije SPC-a te je ispovijedao srpske ratne zločince u odajama Sheveningena.
 
Prema kontekstu se moglo zaključiti da je ova autentična video-snimka nastala u Chicagu, inače poznatoj 'utvrdi' četničke emigracije gdje je upravo živio i umro opjevani ratni zločinac Momčilo Đujić. Ova snimka zasigurno baca sumnju na iskrenost svih Porfirijevih mirotvornih izjava, jer malo tko može povjerovati njegovim miroljubivim porukama s oltara, a istovremeno gledati i slušati kako taj isti, 'preosvešteni' Porfirije Perić pjeva pročetničke stihove: 'Sa Dinare svanuće sloboda, doneće je Momčilo vojvoda'. Činjenica da je zagrebačko-ljubljanski mitropolit otvoreno pro-četnički nastrojen ne samo da otkriva to kako je svaka njegova miroljubivost čista fraza, već ta činjenica otvara pitanje može li jedan takav čovjek i dalje stolovati u Zagrebu i, figurativno rečeno, 'prodavati puku (četnička) muda pod (miroljubive) bubrege'??
 
Dakako da može, jer…'Koja je ovo država'! Spektakl politikantskog pravoslavnog Badnjaka u 'Sheratonu' bio bi daleko atraktivniji da je aktualni hrvatski Svetozar Pribićević, Milorad Pupovac, umjesto pismene plakete Kreši Beljaku poklonio jedan omiljeni mu kazetofon u znak sjećanja na njegovo moralno političko odrastanje a sve to uz milozvučno i gromoglasno ojkanje četničkog kantautora i vikara, Porfirija Perića. Bio bi to pravi Porfirijev blagoslov uime blagopokojnog popa Đujića na Beljakovo, srpsko-hrvatsko bratstvo i jedinstvo, sic.!
 

Damir Kalafatić

Nije pokleknuo, nije priznavao eventualne trenutačne ili dulje poraze

 
 
Što god tko o njemu mislio, volio ga ne volio, bio protiv njega, zbog bilo čega, aktualni Predsjednik Vlade je osoba godina i to daleko iznad svih ostalih. Sve Scile i Haribbe što su se srušile na njega sa svih strana, otklonio je, neke pobijedio, neke zamemario, neke relativizirao, neke potcijenio, neke pospremio, neke delegirao… Nije pokleknuo, nije priznavao eventualne trenutačne ili dulje poraze. Uvijek je onako gandhijevski strpljivo, ne baš ponizno i skrušeno, ponekad autoratitivno, čak i pomalo drsko i arogantno, verbalno “sredio” protivnika i neistomišljenika. To baš nije bilo primjereno, u njegovu stilu, sukladno njegovu odgoju, karijernoj diplomaciji, gospodskom ponašanju, ali je pokazao da može i tako. To je bilo nalik nekim javnim istupima jednoga od bivših predsjednika Vlade, Zorana Milanovića, ali vrlo blijeda kopija. Ne leži to gospodinu Plenkoviću. To se stvara godinama odrastanjem u određenom okruženju (kvartu). Za to moraš biti “štemer”. Ne postaje se takvim na određenoj državnoj funkciji, kad imaš vlast i moć. To si donio sa sobom.
http://hr.n1info.com/Picture/147591/png/Andrej-Plenkovic1.PNG
Iskreno, danas u našoj politici nema “štemera” tog tipa. Krešo Beljak je na tom tragu, ali se niti ne približava Zoranovom stilu, koji ni pred kim nije savijao kralježnicu. Onu puknutu cijev, što je spominjao u Gunji, su krivo shvatili i protumačili. Nitko nije tako glup, a Milanović može biti sve, samo ne glup da taj slučaj uspoređuje s događanjima u Gunji i posljedicama toga za pojedince, sve mještane, zajednicu, županiju i državu.
 
No, vratimo se aktualnom predsjedniku Vlade. Ravnopravno, pomalo i suvereno se nosi u međunarodnim odnosima, sa svima, što posebno ne ističe. Ne hvali se time. To se vidi, iz njegova ponašanja, nastupa i govora. Ona situacija s Jean-Claudom Junckerom (slanje puse). Što je Plenković mogao napraviti? Svi vidimo kako se Juncker ponekad ponaša. S obzirom na funkciju gospodina Junckera, njegovo godine, ponekad neuračunjivo stanje, naš premijer je i u toj situaciji bio gospodin i državnik. Ne bih sad nabrajala pojedine teške probleme od Agrokora, Preko Istanbulske konvencije, do Marakeškog sporazuma, te mnogih ostalih ne manje važnih, svakodnevnih raznih i različitih problema.
 
Pobjedama i uspjesima naših športaša svi su se radovali. Zaboravili smo na tren naše stvarno stanje. Skrenuli smo pogled i pažnju s onoga što je rak-rana našeg društva – demografija. Većina donesenih mjera s ciljem sprječavanja tog velikog zla i iseljavanja najpotentnijeg dijela našeg stanovništva, su samo slabe vatrogasne mjere, kod velikog požara, gašenje vatre kanticama za zalijevanje cvijeća. Neke su općine i mala mjesta to jako dobro napravile. Mladi ne iseljavaju, već useljavaju k njima. Nije u pitanju samo novac. Treba to htjeti i znati napraviti. Ne iseljavaju se naši ljudi zbog neimanja posla, lošeg materijalnog stanja i niskog standarda, već zbog raznih nepravdi, pravnih nejednakosti, korupcije, nepotizma, klijentelizma, partikularizma, gubljenja povjerenja u one koji bi se trebali brinuti o nama, stranačke podobnosti, rodijačke umreženosti, mediokritetske bahatosti, primitivizma, bizantizma, srozavanja demokracije, političke trgovine, neviđenja početka ikakvih promjena i dobre voje da se to popravi. Ti mladi ljudi, što danomice odlaze, ne žele da njihova djeca rastu, odgajaju se i obrazuju u nedemokratskom i korupcijskom društvo.
 
Plenković zna da nema oporbe. Možda bi imao oporbu, kad bi se oporba  i “oporba” ujedinila, što se nikad ne će dogoditi, zbog velikog ega  oporbenih strančkih lidera i ega pojedinaca koji formiraju nove stranke. Glavna oporba su Živi zid? Pitanje je jesu li oni politička stranka ili politički (društveni) pokret? Njihovo iskakanje u prvi plan na oporbenoj sceni, sve govori o drugima, odnosno o društvu u kojem živimo. Simpatični su to dečki. Neki obrazovani, sposobni, vješti i najvjerojatnije pošteni, ali, puno je tih ali. Zbog svega toga “Titanic” mirno plovi. Malo je previše napučen teškim i sumnjivim teretom. Kapetan će se na vrijeme tog balasta riješiti, tijekom plovidbe. Jedan po jedan će napuštati brod. Samo treba dobro slušati što govori predsjednik Sabora. Za koji dan to će se dogoditi. Nije on Nostradamus, samo zna dobro procijeniti i ocijeniti situaciju, kao i svoje ljude postaviti na prava mjesta u pravo vrijeme u suradnji s  domoljubima i Hrvatinama.
 
Naš aktualni predsjednik Vlade je čovjek Novog doba, kao takav mnogima ne odgovara. Neki misle da je više Europejac nego Hrvat. Neki misle da naginje ulijevo. Neki misle da je izdajnik. Neki misle da mu je sve svejedno, da jedva čeka odraditi ovaj mandate i otići na neku visoku dužnost u EU. Sve ovisi o osobnoj percepciji, spinovima. PR-u, brendiranju, sagledavanju sirtuacije iz pojedinih kutova, vremena,  prostora i naočala koje trenutačno ili stalno nosiš. Kako bilo da bilo Andrej Plenković, naš Predsjednik Vlade, osoba je 2018. godine. Sasvim svejedno pozitivna ili negativna.
 

Ankica Benček

Prije su političari bili gospari, a danas imamo Junckera, Jandrokovića...

 
 
Moram priznati da isprva nisam dovoljno ozbiljno shvatio predavanja dr. Ranka Rajovića, niti knjigu Nicholasa Carra "Plitko" o tome što tehnologija čini našem mozgu. Promatrao sam dječaka od 7 godina koji nas je posjetio sa majkom, njegova sposobnost sabranosti (koncentracije) na neki sadržaj (knjiga, slikovnica, crtani film) iznosila je oko dvije minute.
https://bilddunggalerie.files.wordpress.com/2015/09/dc3a4mon-kratie.gif
Moram reći da su djeci dostupni više nego ikada loši uzori, holivudski glumci, turbo folk, manekenke, loši filmovi i serije, agresivne video igre koje stvaraju kaos u mozgu nalik pijanstvu, pa i razni nemoralni sadržaji uvijeni često u privlačan celofan... Obilje smeća i ispraznosti. Gubitak odnosa sa prirodom, praktičnim radom, nedostatak discipline, nepoštovanje autoriteta i gubitak kvalitetnih socijalnih kontakata, rada koji razvija upornost volju i samopoštovanje su samo neki od aspekta kako tehnologija oblikuje naš mozak. Postoje naraštaji koji su pretili ili anoreksični, koji hodaju poput pataka, trče punom nogom, imaju respiratornih teškoća uslijed previše šećera i ugljikohidrata, zubi su im loši, vid oslabljen, ne čitaju knjige, ne poznaju filmske klasike... Facebook može biti zabavna stvarčica, ali najčešće je puki kvantitet i bombardiranje gomilom dopadljivih sitnica, mobitel postaje poligon za videoigru ili isprazna ćaskanja (ćakule).
 
Mediji besplatno pružaju uslugu da bi nam zauzvrat ukrali osobnost, postajemo pomodari, materijalisti, liberaliziraju nam se svjetonazori, postajemo pasivni konzumenti, infantilni ovisnici. Rezultati logičkog mišljenja, praktičnih vještina, znanja matematike, pismenosti, likovnog izražavanja, tehničkih i motoričkih sposobnosti opadaju. Moralni relativizam, malodušnost, pragmatizam nasuprot karakteru i jasnim vrijednostima dovode i do raznih oblika bijega od slobode i autonomnosti; droge jesu isključenje od svijeta koji nam je nejasan i neprijateljski, ili postavlja zahtjeve koji diraju naš ego i komociju. Da, i struktura zanimanja stvara ljude od glinamola; jedan seljak ili obrtnik ili poduzetnik nije bio objekt državnoga aparata koji je vezan pupčanom vrpcom uz državu hraniteljicu.
 
Kladionice, urnebesni dočeci Nove godine (pogledajte količinu novca koju izvođači dobivaju, kao i izbor glazbe!), glamurozna vjenčanja, nogometni navijači koji umjesto podrške svome klubu pružaju vandalizam zbog kojega slijede međunarodne sankcije, a i fenomeni u kojima je Torcida vjerna neuspješnom Hajduku, dok BBB drvljem i kamenjem udaraju na tvorca hrvatskoga nogometnoga čuda (inače meni ne baš simapatičnom čovjeku) su stvarnost u kojoj se više ne snalazim. Svijet postaje nečija volja i predodžba, umjesto objektivnog ispitivanja i kušanja. Pa i obični dječji rođendani su postali "hepening"! Prije je pjevač znao pjevati i bio gospodin čovjek (Robić, Dragojević, Vukov), prije je umjetnik prvo svladao zanat, pa zatim tražio svoj originalni doprinos svijetu (Medović, Augustinčić, Zweig), političar je bio gospar De Gaulle i Adenauer, ili F. J. Strauss, a ne nekakav Juncker ili Jandroković...
 
Zapad se sve više pretvara u Disneyland (maštoviti i teološki vudreni C. S. Lewis nazvao bi to oholo, plitko i samoživo stanje duha sotonizom), dok je Istok danas realizam i stega, pa čovjek mora priznati, volio ili ne volio Putina (osobno sam uvijek za distancu prema velikim silama i mnogo toga u Rusiji i Kini mi se ne sviđa) da je ruski predsjednik prošao neku životnu školu i obuku, da zna znanje koje se tiče geopolitike, ekonomije, diplomacije...
 
Mi možemo pisati i raditi na reformi školstva, pravosuđa, zakona, državne uprave, gospodarstva - ali u srži svega je uvijek čovjek i zajednica, naše moralne norme i vrijednosti u koje vjerujemo, naša sposobnost da stvaramo novu vrijednost. Ili sustav stvara čovjeka ili ljudi stvaraju sustav? Možemo reći da pojedinci stvaraju povijest, ali kako i zašto ti pojedinci dolaze do izražaja u nekim društvima, u drugima pak ne? Bezlični i ružni gradovi od jeftinih materijala, mrtva sela, obitelji s jednim djetetom, pogrješno koncipirano visoko školstvo (daleko od potreba tržišta), nemoć da se išta proizvede, neučinkovita i glomazna javna uprava, neodgovorni političari i pasivno hirovita javnost su naša stvarnost.
 
U takvim situacijama samo Vlada nacionalnog jedinstva može koncenzusom provesti bolnu terapiju. Mi za to nismo zreli, narod bi to odbio, a ni velikim silama ne odgovara jaka i prosperitetna Hrvatska. Naša politička agonija će se nastaviti, dok ne počne kažnjavanje za kriminalne aktivnosti; jer demokracija bez sankcija je neodgovorna demagogija u kojoj onaj tko ima poluge vlasti poput hobotnice upravlja društvom. Rezultati se već vide, počevši od urušavanja zdravstvenog sustava i iseljavanja mladih!
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Subota, 19/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1116 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević