Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna diskriminacija

 
 
„Drugog dana posete Hrvatskoj Vučić je izjavio da je Srbija spremna da sve ovo što traži za srpske građane u Hrvatskoj obezbedi Hrvatima, kao i drugim manjinskim zajednicama u Srbiji, i više od reciprociteta“. (www.politika.rs/scc/clanak/398283/Vucic-Ne-ocekujte-da-se-dodvoravam-i-ponizavam). Na prvi pogled citirana je izjava predsjednika Aleksandra Vučića politički korektna i odgovorna, a društveno velikodušna i humana – „obezbedit“ će ravnopravnost Hrvatima i drugim manjinskim zajednicama u Republici Srbiji, te k tome i „više od reciprociteta“. No, retorika i diskurs predsjednika Vučića ne bi bio „vučićevski“ kad u njima ne bi bilo dvosmislenosti, nedorečenosti, poluistina, post-istina, manipulacija, patetike, teatralnosti, prenemaganja, glumljenja žrtve pa i demagogije, a u konkretnoj je izjavi i logička smicalica te obmana! A što je to?
http://www.politika.co.rs/upload/Article/Image/2018_02/vucic-1.jpg
Srpska nacionalna manjina odnosno Srbi u Hrvatskoj po posebnom biračkom pravu imaju unaprijed „obezbeđena“ i zajamčena tri mandata odnosno zastupnička mjesta u Hrvatskome saboru, po čemu su i ustavnopravno priznat ravnopravan politički subjekt i čimbenik te u aktualnom zastupničkom sastavu Sabora u toj mjeri da Vlada Andreja Plenkovića bez tri glasa zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke uopće nema iznadpolovičnu zastupničku većinu i ako bi joj oni uskratili svoju potporu Vlada bi pala i morali bi biti raspisani izvanredni parlamentarni izbori! K tome, srpskoj nacionalnoj manjini pripadaju mjestâ pomoćnika ministra u osam ministarstava, direktorska i druga rukovodeća mjesta u državnoj i javnoj upravi i ustanovama kao i poduzećima, te posebnim biračkim pravom unaprijed zajamčena odgovarajuća vijećnička zastupljenost u županijskim skupštinama, gradskim i općinskim vijećima te organima lokalne samouprave.
 
Dakle, na temelju iznesenih i lako provjerljivih činjenica neprijeporno je da je srpska nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj uglavnom (jer uvijek se može bolje a tome treba stalno i težiti) u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti zastupljena primjereno demokratskim standardima te ljudskim i građanskim pravima i slobodama, sa čim je Vlada Republike Srbije očigledno zadovoljna jer ne traži ikakve promjene što je i predsjedniku Aleksandru Vučiću dobro poznato pa to nigdje u svojoj izjavi ne spominje nego govori o psihološkim i društvenim pojavama kao što su „strah, građani se plaše i ne smeju najotvorenije da iskažu svoje mišljenje; pomoći školama i obrazovanju, športskim društvima itd.“  Sve navedeno što srpska nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj na temelju demokratskih standarda i ljudskih i građanski prava i sloboda ima, to isto hrvatska nacionalna manjina u Republici Srbiji – nema! A to je upravo bit i krucijalna točka političkog i društvenog položaja odnosno statusa hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji.
 
No predsjednik Aleksandar Vučić tu političku činjenicu planski smišljeno „prenebregava“ a točnije bi bilo reći ignorira, pa umjesto da po ugledu na ustavnopravni i politički položaj Srba u Hrvatskoj i posebno biračko pravo – to isto posebno biračko pravo i unaprijed zajamčena i rezervirana zastupnička i vijećnička  mjesta te rukovodeća mjesta u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti odnosno u državnoj i javnoj upravi u vertikali od Sabora i Vlade do gradova i općina te cijele lokalne samouprave; javno obeća te u najskorije vrijeme i realizira za Hrvate i ostale nacionalne manjine (vidi sljedeći odlomak!) on izjavljuje da je: „Srbija spremna da sve ovo što traži za srpske građane u Hrvatskoj obezbedi Hrvatima, kao i drugim manjinskim zajednicama u Srbiji, i više od reciprociteta“. Kako Republika Srbija od Republike Hrvatske ne traži za srpske građane posebno biračko pravo i zajamčene zastupničke i vijećničke mandate te odgovarajuću personalnu zastupljenost u izvršnoj vlasti te državnoj i javnoj upravi – jer to oni već imaju, citirana izjava predsjednika Aleksandra Vučića može se shvatiti te značenjski interpretirati i kao sofizam, odnosno kao smicalicu kojom on obmanjuje javnost i kao da se podruguje toj istoj javnosti i hrvatskoj nacionalnoj manjini u Republici Srbiji!
 
Republika Srbija hrvatskoj nacionalnoj manjini ne treba „obezbediti“  „sve ono što traži za srpske građane u Hrvatskoj“, nego joj mora ustavnopravno i politički  priznati sve ono što joj po demokratskim standardima i na temelju ljudskih i građanskih prava i sloboda i k tome kao autohtonoj nacionalnoj manjini u Republici Srbiji – i pripada! Korektna i politički odgovorna te humana izjava mora glasiti da će: „Republika Srbija  hrvatskoj nacionalnoj manjini u Republici Srbiji odmah ustavnopravno i politički priznati sva politička i ljudska te građanska prava i slobode koje već ima srpska nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj“! Hic Rhodus, hic salta! govorilo se još u vremenu prije Krista, pa o posebnome biračkome pravu, općem političkom mandatu te unaprijed zajamčenim i rezerviranim zastupničkim i vijećničkim mandatima odnosno mjestima u predstavničkim tijelima od parlamenta do općinskih vijeća za srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, više u sljedećem odlomku.
 
Prava nacionalnih manjina u Srbiji
 
Zakon o izboru narodnih poslanika moguće protuustavan? Republika Hrvatska je u skupini europskih država koje ustavom i/ili posebnim zakonom te iz njih deriviranim posebnim biračkim pravom i pozitivnom izbornom diskriminacijom jamče odnosno rezerviraju mandate i mjesta u parlamentu koja obvezno moraju dobiti kandidati nacionalnih manjina. U Hrvatskom je saboru osam zastupnika predstavnika nacionalnih manjina (5,3 posto ukupnog sastava), od kojih tri zastupnika srpske nacionalne manjine, i svi imaju opći politički mandat tj. nemaju ograničenja u odlučivanje odnosno saborskom glasovanju i donošenju odluka. U oko 27 europskih država od kojih su 20 članice Europske unije, svi građani neovisno o etničkom podrijetlu i materinskom jeziku sudjeluju u izborima s općim i jednakim aktivnim i pasivnim biračkim pravom tako da nemaju posebnih uvjeta odnosno pozitivne diskriminacije u izbornom procesu, a neke države kao Francuska nacionalne manjine ne priznaju kao politički subjekt.
 
Nacionalne manjine u srbijanskoj skupštini
 
U Republici Srbiji ne postoje Ustavom i „Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina“ zajamčena odnosno rezervirana mjesta u Narodnoj skupštin Republike Srbije, koja obvezno  po posebnom biračkom pravu moraju dobiti kandidati nacionalnih manjina! Da bi se nacionalnim manjinama odnosno njihovim izbornim listama u izbornome procesu stvorili uvjeti u smislu pozitivne diskriminacije tako da njihovi kandidati mogu osvojiti mandat i one biti zastupljene u Narodnoj skupštini Srbije, 2004. godine „Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika“ ukinut je  za nacionalne manjine izborni prag od 5 posto dobivenih glasova tako da stranke i izborne koalicije nacionalnih manjina mogu sudjelovati u raspodjeli mandata i kada su na izborima dobile manje od 5 posto glasova od ukupnog broja birača koji su glasovali u izbornoj jedinici a to je cijela država.
 
Dakle, to je mjera pozitivne izborne diskriminacije kojoj je bio cilj da omogući ravnopravno sudjelovanje u izborima stranaka i međusobnih izbornih koalicija stranaka nacionalnih manjina, osvajanje poslaničkih mandata i zastupljenost u Narodnoj skupštini. No, je li to i ostvareno kako je namjeravano tj. je li ukidanje izbornog praga od 5 posto dobivenih glasova omogućilo da se u realnom izbornome procesu odnosno u izborima doista i postigne taj politički cilj i demokratski standard, da sve nacionalne manjine posebnim ili zajedničkim poslanikom budu zastupljene u Narodnoj skupštini?
 
Izmjenom zakona do pozitivne izborne diskriminacije
 
„Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika“ 2004. godine, u razmjernom izbornom sustavu izborni prag kao zakonska zapreka za osvajanje poslaničkih mandata, zamijenjen je prirodnim izbornim pragom (PIP) kao realnom zaprekom strankama nacionalnih manjina odnosno njihovim izbornim listama za osvajanje mandata, a koji se još naziva i teorijska klauzula inkluzivnosti ili reprezentativnosti. PIP se pak definira kao minimalni postotak glasova koji izborna lista mora dobiti od birača u najpovoljnijim uvjetima da bi osvojila svoj prvi mandat u izbornoj jedinici. PIP ovisi o veličini (ne po geografskoj površini nego po broju mandata) izborne jedinice, broju izbornih lista koje u njoj sudjeluju u izborima te o metodi pretvaranja danih glasova birača u mandate, a izračunava se po odgovarajućoj formuli. PIP za osvajanje jednog mandata zahtijeva 0,4 posto odnosno 16.000 dobivenih glasova birača uz očekivanu izlaznost od 60 posto birača od ukupnog broja birača sa popisu birača u izbornoj jedinici, što je prag kojeg izborne liste stranaka te međusobnih zbornih koalicija stranaka velike većine nacionalnih manjina vrlo teško mogu prijeći!
 
Samo mađarska, romska i bošnjačka nacionalna manjina koje je po popisu stanovništva iz 2011. činilo 253.899, 147.604 i 145.278 pripadnika mogu s relativnom sigurnošću očekivati da će na izborima osvojiti mandat(e) i biti zastupljene u Narodnoj skupštini! Hrvatska nacionalna manjina broji 57.900 pripadnika (po popisu iz 2002. bilo ih je 70.602), te svi izborni ciklusi i rezultati nakon prethodno navedene izmjene „Zakona o izboru narodnih poslanika“ koja je provedena 2004. su pokazali i dokazali da ne postoji ni teorijska mogućnost da samostalnom izbornom listom ili međusobnom koalicijskom listom prijeđe prirodni izborni prag, osvoji poslanički mandat i bude zastupljena u Narodnoj skupštini. To je mogla i ostvarila jedino u izbornoj koaliciji sa Demokratskom strankom i njezinim partnerima i imala jednog narodnog poslanika. Uz bitan demografski podatak da je hrvatska nacionalna manjina po brojnosti četvrta u Republici Srbiji  iza mađarske, romske i bošnjačke nacionalne manjine, što ujedno znači i da uz hrvatsku nacionalnu manjinu i svih preostalih 17 nacionalnih manjina realno u izbornom procesu samostalnom izbornom listom ili međusobnom koalicijskom listom ne mogu prijeći prirodni izborni prag, osvojiti posebni ili zajednički poslanički mandat i biti zastupljene u Narodnoj skupštini!
 
Umjesto pozitivne nastavljena negativna izborna diskriminacija
 
Posve je iz prethodno navedenih izbornopravnih činjenica razvidno da dobra i demokratski pozitivna politička i pravna namjera da se izmjenom izbornog zakona uvede u izborni proces  pozitivna diskriminacija izbornih lista nacionalnih manjina ukidanjem zakonskog praga i uvođenjem prirodnog izbornog praga (PIP), nije postigla svoj cilj i bila dostatna da se izborni proces demokratizira, stranke ili međusobne izborne koalicije stranaka nacionalnih manjina pozitivno diskriminiraju i postanu ravnopravne u izbornome procesu, te cjelokupni politički proces i sustav dosegnu suvremene demokratske standarde. Naprotiv, dogodilo se suprotno od onoga što je početno namjeravano a to je pozitivna izborna diskriminacija lista i međusobnih koalicijskih lista stranaka nacionalnih manjina, umjesto koje se u izbornoj praksi pokazalo i dokazalo da je i unatoč toj izmjeni izbornog zakona nastavljena negativna diskriminacija izbornih lista nacionalnih manjina!
 
Moguće je da nije bilo dostatno teorijskog znanja a izbornoga iskustva i nije moglo biti, kada se planirala i provodila ta i takva izmjena izbornoga zakona. No, od tada je prošlo 14 godina te što redovnih a što izvanrednih ukupno pet parlamentarnih izbora, čiji su rezultati pokazali i dokazali  da su nacionalne manjine čiji je udio u ukupnom stanovništvu Republike Srbije manji od jedan posto a to su sve nacionalne manjine osim mađarske, romske i bošnjačke; negativno diskriminirane u izbornome procesu, a da ništa nije poduzeto da se taj veliki i bitan demokratski deficit apsolutno neprimjeren i neprihvatljiv za demokratsku državu – otkloni!
 
Je li izborni zakon protuustavan?
 
Rezultati svih parlamentarnih izbora provedenih nakon 2004. pokazali su da izborne liste stranaka ili međusobnih koalicija stranaka nacionalnih manjina osim mađarske, romske i bošnjačke ne mogu samostalno dosegnuti prirodni izborni prag, osvojiti poslanički mandat i ući u Narodnu skupštinu! Zbog toga je potrebno ispitati je li „Zakon o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika“ protivan članku 78. Ustava Republike Srbije, koji zabranjuje bilo kakvu negativnu diskriminaciju nacionalnih manjina? Također je potrebno provjeriti i jesu li možda izborni zakoni po kojima se provode izbori u autonomnoj pokrajini te jedinicama lokalne samouprave u kojima živi stanovništvo mješovitog nacionalnog sastava, u koliziji s člankom 18o. Ustava Republike Srbije koji jamči razmjernu zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima?
 
Republika Srbija kao kandidat za prijam u Europsku uniju u pristupnim pregovorima je u procesu usklađivanja svoga zakonodavstva s pravnim stečevinama i praksom vladavine prava eurounijskih država, pa je politička, društvena, kulturna i etička prilika, pravo i obveza da pregovarači o pojedinim poglavljima dosljedno zahtijevaju da Republika Srbija i svoje izborno zakonodavstvo konačno uskladi s demokratskim stečevinama i standardima te humanim odnosom i društvenim statusom nacionalnih manjina i njihovih ljudskih i građanskih prava i sloboda kakvi su u državama članicama Europske unije. A u to neprijeporno ulazi i državna obveza da odgovarajućim ustavnim i/ili zakonskim aktom omogući pozitivnu izbornu diskriminaciju i zajamči odnosno rezervira posebnim biračkim pravom i s općom političkim mandatom, posebne ili zajedničke mandate odnosno poslanička mjesta u Narodnoj skupštini i nacionalnim manjinama kojih je udio u ukupnom stanovništvu Republike Srbije ispod jedan posto, a među kojima su i Hrvati odnosno hrvatska nacionalna manjina!
 

Blaženko Strižić

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći megalomanije

 
 
Bogu hvala što danas imamo damu na čelu države, jer propusti gospode Mesića i Josipovića, ali i onih koji su trebali biti demokršćanska većina su veliki. Prije svega bez međunarodno potvrđene agresije Srbije prema Hrvatskoj mi nemamo pravne osnove potraživanja odštete; to je jedan od razloga zašto suprotna strana inzistira na tzv. građanskom ratu. Do trenutka međunarodnog priznanja Republike Hrvatske djelovanje tzv. JNA je legitimno, osim u slučaju kršenja međunarodnih konvencija, što opet može biti problem zapovjedništva ili pojedinog (ne)časnika ali nikako države Srbije.
http://www.vlada.si/typo3temp/fl_realurl_image/sfry-succession-16d3b718a1.JPG
Milošević je bio toliko lukav da su npr. svi zapovjednici vojske bosanskih Srba bili ljudi rođeni u BiH, ili sa BiH adresama. Da bi se dokazalo faktično stanje stvari treba postojati objektivan sud i dobra prezentacija činjenica, jer tragovi vode u Beograd. I kod podjele zajedničke imovine (veleposlanstva, banke, oružje tzv. JNA, plemenite kovine, devizne pričuve i drugi računi) srpska strana je uzela lavovski dio predstavivši se kao sljednik SFRJ. Danas EU-u i posebice Njemačkoj Srbija treba kao važan dio slagalice (žeton?) energetskog i komunikacijskoga euroazijskog puta (kao i Kini i Mađarskoj!) i stoga neki veliki hrvatski pritisak na Srbiju prigodom prijama iste u EU teško je zamisliv. Ono što će Hrvatska svakako napraviti jest inzistiranje na granicama kakve smo zatekli 1990. godine i to je lakši dio posla.
 
Možda bi umjesto odštete, koju Srbija ne će htjeti platiti, mogli inzistirati na dugoročno povlaštenom položaju naših roba i usluga na teritoriju Srbije, na povratu hrvatske imovine (i prebijanju obostranih imovinskih potražbi), na boljem položaju Hrvata u Vojvodini, te što je po meni najdublji znak ekumene, na dolazak moćnika ruke sv. Ivana sa Cetinja na Prevlaku, gdje bi se nakon 20 godina ponovno vratio na Cetinje, zatim u Vukovar - te da se tako taj važni simbol kršćanstva međusobno daruje i kruži kroz stoljeća. Moćnik su križarski vitezovi ivanovci sa Malte prenijeli u carsku Rusiju, odatle je došao do Karađorđevića i našao mjesto u crnogorskoj staroj prijestolnici.
 
Hrvati i Srbi su dva malena naroda koji su na putu izumiranja, i ako dođe do korektnog priznanja događaja u prošlosti nema razloga da se ne postigne ekonomska i kulturna suradnja dvaju slavenskih naroda koji pripadaju različitim kulturnim matricama. U BiH Srbija kao i Hrvatska može pridonijeti stabilizaciji stanja; cilj Hrvatske je jedinstvena, ali ne i unitaristička i centralizirana BiH. Na terenu se dogodilo dosta nepravdi u odnosu na životni prostor hrvatskoga naroda npr. u Posavini i Srednjoj Bosni, Bošnjaka u Podrinju i Banjoj Luci, Srba koji su činili preko trećine stanovnika Sarajeva i okolice. Žao mi je što su velike sile to dopustile. I Miloševićeva politika je ostavila na cjedilu hrvatske ruralne Srbe, koji su dobrim djelom odabrali potražiti sreću u matičnoj domovini.
 
O Vučićevoj osobi ne bih ovdje raspravljao, kaže i ponekad laže slatko i glatko; ali s kim god da razgovaramo (a razgovarati se mora) postoje načela i interesi! Vjerujem da je srbijanski čelnik razuman čovjek, tim više što doživljava neugodne napadaje nepomirljivoga patrijarha Irineja. Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći megalomanije (koja je najštetnija po njih same) i prkosno hajdučkog opiranja stvarnosti, a Hrvati stava indolencije i sluganstva velikim silama.
 
Što se granice sa Crnom Gorom tiče, tu bi bilo uputno područje unutarnjih voda Boke istočno od Prevlake (osim obalnog pojasa!) proglasiti kondominijem, ali granicu prema otvorenom moru izvesti tako kao da je crta razgraničenja između otoka Mamule i Prevlake! Prvo, uvažavajući sigurnosne i plovidbene potrebe Crne Gore, drugo da se Hrvatska ne ošteti za dio ribolovnih područja i moguća nalazišta plina.
 

Teo Trostmann

Milijane, Srbija će biti prijateljska zemlja...

 
 
Nakon što je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, iznenada, usred najnovije srbijanske propagandne, tko zna koje, ofenzive, u uzvratni posjet pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, zakotrljala se i neka priča o potrebi neke njegove isprike. Što se mene tiče - hvala ne treba! Aleksandar Vučić je imao, uskoro će, pune 23 godine za bilo kakvu ispriku - ako računamo samo Glinu, a zanemarimo ono prije. Recimo, samo za ono što je izgovorio u Glini 20. ožujka 1995., u društvu svoga inicijatora Šešelja. Svi ovdje znaju što je i kako je, i s kojim žarom govorio. Mogao je odavno reći „malo sam se zaletio, mlad lud…“ (četnik, što li, dodajem). Ili samo jednostavno: „Ispričavam se za ono u Glini. Ponijelo me“. Ništa od toga, nit' glasa, nit' slovca - ni na latinici ni na ćirilici.
https://www.biografija.org/wp-content/uploads/2017/03/aleksandar-642x336.jpg
Danas, kad je realno novi srbijanski, a htio bi biti i svesrpski vožd, to pogotovo nije za očekivati. Niti bi ta isprika bila iskrena, niti bi ju se moglo prihvatiti. Stoga ponovno: Hvala, ne treba! Nego se treba suočiti s istinom. Ovdje, mislim kod nas, većina pojma nema kako je sadašnja, već duže vrijeme, vlast u Srbiji, nastavak one Miloševićeve. Dva su elementarna kontinuiteta trajnoga srbijanskog političkog tijeka, riječnog „korita“ političkog - umiveni četnici Vojke Šešelja s jedne i Slobini nacional-socijalisti s druge strane. Obličeni su, predstavljeni, u likovima Ivice Dačića i Aleksandra Vučića, ministar informiranja za Miloševića, pri čemu su obojica, obje stranke - temeljito „umivene“, a i noge su im „oprali“. E sad biste Vi, dragi čitatelju, da Vam pišem još i tko ih je tako lipo „umio“, spremio i tako redom, a ja ne bih. Ne bih se, naime, ponavljao.
 
Od koga isprika i u kojemu trenutku? U trenutku kad su svi srbijanski mediji, a svi su pod kontrolom Aleksandra Vučića - „Aleka“, kako ga „od milja“ zovu njegovi srbijanski protivnici, a navodno i ljubimci - „nagazili“ na Domovinski rat kako bi dokazali kako je Hrvatska ranih devedesetih napala Srbiju. A i „vascela Srbadija“, naročito „svetosavci“. Naravno, nije im bilo teško, jedva su takvoga dočekali, tako da sav krimen ne pada na Vučićeva pleća. A „malo morgen“ se nije radilo o srbijanskoj agresiji - od 1989. de facto, a od rujna 1990. i de jure (Ustav Srbije!) koja se isključila iz federacije. Ne vidim kako ovdašnji pismoznanci, analitičari i ostali o tome daju i slovca od sebe. Ne bi se šteli mešati, jer tko zna…, možda Vučić ipak dođe, mislim „na konju“.  
 
O tome što se događalo „na terenu“, od ranih osamdesetih - ne ću ni riječ napisati. Ali, u doba, za vlasti Aleksandra Vučića to nije dostatno već s ponovno izvlači, „izlaže“ štoviše tzv. Magnum crimen  Jasenovca. Šesto tisuća, sve do milijun, dva, tri i više samo srpskih žrtva… Oko 1400 samo jedan kolje za jednu noć (Ivica Dačić). Ako niste dokučili tu „računicu“ o „dva milijuna“ ovaj „pjevač“ Dačić, vam ju daje. Tko ne vjeruje, neka množi.
 
Doduše nema popisa, nema imena, nema kostiju, al' ima „računice“. Od takvoga Vučića, koji podržava  takvu „retoriku“ tražiti bilo kakvu ispriku - niti slučajno. Iskreno, ne dao Bog da ju i izrekne. Što se tiče izjave Milijana Brkića kako je „Srbija je naša prijateljska i susjedna zemlja“, aktualna političko propagandna srbijanska agresija ono prvo opovrgava, a ovo drugo je neka, doduše još neriješena „datost“. Kad će biti i „prijateljska“ to će biti na dugome koncu/lancu, bit' će se to rješavati i bez kraja i konca. Samo da se netko „ne puca“.  
 
„Prijateljsto“ je, nažalost, zaglavilo odavno i „tamo je daleko“. Možda se čak nije bilo ni „rodilo“. A možda bi se bilo da ne bi srbijanske agresije. Vučićev posjet je pak, onako, „real-politički“, a što to pak jest još je duža, daj Bože da ne bude i tužnija priča. Kako bilo, kad ga je Predsjednica pozvala, a on se odazvao, treba ga u miru dočekati. Još mirnije ispratiti. Rezultat? Pa trgovat ćemo. Tko sa čim.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 947 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević