Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu "urbanima"

 
 
Čitam i slušam komentare zadnjih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. I u svim se komentarima rezultati DIP-a (Državno Izborno Povjerenstvo) prihvaćaju kao realni i pošteni. Tu se priča o tradiciji, liberalnosti, tranziciji, ljevici i desnici, urbanima i konzervativnima, centru, neovisnima itd. Dok politolog Darko Petričić (u Bujici) kaže kako je u pitanju jedna namještaljka. Stoga moramo poći od predsjednika Hrvatske vlade i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Koji za poraz HDZ-ove kandidatkinje KGK krivi iseljenje 300.000 Hrvata iz Like i Slavonije. Kao tradicionalnih bazena glasača HDZ-a. Što zaslužuje poseban osvrt. Kao diskriminaciju i pravno upitnu tvrdnju.
https://blog.perapalace.com/wp-content/uploads/2019/11/Tito.jpg
Ako je Hrvat iz Slavonije napustio Hrvatsku, ima li on pravo glasovati na izborima za predsjednika Hrvatske, iako on nije u Hrvatskoj? Očito nema. Jer se broje samo glasovi iz Hrvatske. I nešto iz Srbije. Ali to broji Apis. Na brojenje glasova političkih izbora u Hrvatskoj nema pravo udruga UIO (Narod odlučuje). Baš oni koji traže da se u Hrvatskoj izmjeni Izborni zakon. Prema tome, Plenkovićeva izjava o gubitku HDZ- ovih glasača koji su napustili Hrvatsku je pravno upitna.  Plus toga, tu ima i diskriminacije. Baš u korist tzv. ljevice. Koja kaže da urbane sredine pripadaju SDP-u, ruralne HDZ-u. Da, tako je. Lepa Brena i SDSS napune Arenu „urbanima“. Dok su Hrvati koji su izloženi srpskom genocidu - ruralni.  A je li to prirodna ili umjetna selekcija? I u takvom režimu „predsjednik svih građana“ ne može dobiti niti 30 % glasova u Hrvatskoj. Zato se mora reći Predsjednik svih građana.
 
Nadalje, ne slažem se s time da i ljevica ima svoj dio u „apstinentima“, da su HDZ i SDP jednaki, te da je Miroslav Škoro spasonosno rješenje. Kada kritičar HDZ-a, HDZ uspoređuje sa SDP-om, previđa ključne momente koji su kumovali toj usporedbi. Kao dovođenje Ive Sanadera na čelo HDZ-a, prisilnu koaliciju HDZ-a sa SDSS-om, zabranu koaliranja sa HSP-om, optužnicu Milorada Pupovca protiv Branimira Glavaša u SAD-u. Ako je HDZ morao koalirati sa SDSS-om, ako nije smio koalirati sa HSP-om i ako je Milorad Pupovac u SAD-u pokrenuo optužnicu protiv Branimira Glavaša, nije pošteno kritizirati HDZ, forsirati Miroslava Škoru. Koji, čini mi se, taktizira prema Titi i Jasenovcu. Što uz pomoć politologa Darka Petričića razvezuje gordijski čvor. A Darko Petričić u Bujici kaže da su ovi izbori za predsjednika Hrvatske bili jedna namještaljka. Za to iznosi konkretne dokaze. I „baca rukavice u pravosudni ring“. Izaziva mnoge u pravosudni proces. A tjednik Dnevno kaže da Tito nije Josip Broz. Što je stvar, i za Vatikan, i za UN, i za Bruxelles, i za sud za ljudska prava i za sud Pravde u Den Haagu. Jer je Hrvatima nametnut nasljednik lažnog Josipa Broza koji je bio nasljednik Petra Karađorđevića. Znači, Zoran Milanović je versailleski hrvatski predsjednik.
 
Također, tu bi trebalo povući pitanje suodgovornosti mnogih hrvatskih uglednika koji su u toj namještaljci vrlo agresivno navijali za Zorana Milanovića („protiv Zorana Milanovića - kreteni“). Kojemu je Tito draži od Tuđmana. A Dnevno kaže da Tito nije bio Josip Broz. Pa ja pitam Miroslava Škoru: Poštovani gospodine Škoro, ako na sljedećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj postanete predsjednik Vlade, hoćete li tražiti da se internacionalizira slučaj Tito - lažni Josip Broz? I hoćete li tražiti ekspertizu „Bajramovićeva intervjua Feralu“. Iz kojeg je nastala optužnica protiv Tomislava Merčepa. I iz kojega je nastala drama Obitelj Zec. Koju danas gleda svijet u kazalištima, kao hrvatsku dramu.
 
A što se tu može? Kada u jednoj prijevari, nasljednik lažnog Josipa Broza postane predsjednik Hrvatske. Netko bi morao Titine uši iz tjednika Dnevno izlagati u UN-u i u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Naime, u tom tjedniku su dvije slike iz profila. Na jednoj je Josip Broz iz 1928., na drugoj Tito iz 1946. A po uhu se vidi da to nije ista osoba. I na koncu, koliko je ovoj tragediji u Splitu kumovalo tepanje Torcidi. Kao o najvatrenijim navijačima? Ima li to kakve veze s udrugom Naš Hajduk, sa SVASTIKOM, nekim uzvicima i sa svim problemima koje rade huligani na nogometnim utakmicama?
 

Jure Vukić, Tribanj

Veselin Čajkanović: glavna karakterna osobina svetog Save sklonost gnjevu i pripravnost za kažnjavanje

 
 
Suvremeno velikosrpstvo je zadnjih desetljeća uspjelo genocidom oslikati predjele bivšeg saveza država (konfederaciju SFRJ). U toj ideologiji, koja inače ima nekoliko sastavnica, Srpska crkva izravno sudjeluje sa svetosavskim fundamentalizmom - svetosavljem. Sveti Sava, uvjetno rečeno, među Srbima živi tri života: povijesni (koji se uglavnom taji ili falsificira, osobito njegove veze s Rimom), drugi predstavlja svojevrsni doživljaj ovog sveca među Srbima, dok je treći preradba za potrebe svetosavske ideologije.
https://tamoiovde.files.wordpress.com/2014/10/1243425_10201845670441005_1186737654_o.jpg?w=545&h=231
Svetosavlje zapravo samo kao povod i zaštitni znak uzima „lik i djelo“ svetog Save, a u biti se radi o totalitarnoj ideologiji koja se prakticira kroz političko-vjerske pokrete i pomoću i instrumenata srpske države, primjerice vojske, ali još češće pomoću različitih parastruktura (tipa četništva) pod pokroviteljstvom države i SPC-a. Nastojeći tako temelje svetosavlja učiniti neupitnim jedan od njegovih suvremenih ideologa, episkop Atanasije Jeftić, tvrdi da je sveti Sava „od Hrista Boga uzdignuti i na apostolski presto Crkve Saborne u Srbiji postavljeni svetitelj.“ Kad se tomu dodaju stajališta poput onoga da je svetosavlje „temelj srpske države i crkve“, spozna da ono izjednačava „narodnost i crkvenost“ i spaja „ideal vjere i nacionalizam“, proizlazi fundamentalizam u čistom obliku. Ono se dakle najprije utemeljuje kao nekritičko čitanje tradicije, zatim razvija kao ekskluzivno („nitko nema što Srbin imade…“) i odatle premeće u svojevrsni rasizam. Sijanjem straha od suvremenog, stranog, različitog, „bacanjem“ prokletstva na zapadnu civilizaciju, širenjem paranoje o „ugroženosti“ isl., ono ujednačava, ujedinjuje i mobilizira Srbe i šalje - u sveti rat. Doista, u svom priopćenju iz svibnja 1991. (Pravoslavlje od 1. lipnja 1991.), dakle neposredno prije intenziviranja srbijanske agresije, Sveti arhijerejski sabor Srpske crkve, a čine ga svi njezini episkopi, od Srba traži da se u budućem „sukobu širih razmera“ ponašaju kao „sveti ratnici“. To bi, najkraće, i bila svetosavska sudbina svetog Save - ideološko opravdanje agresije.
 
Mitski sv. Sava
 
Drugi Savin život među Srbima, onaj mitski, posebno je zanimljiv stoga što je nepriličan za jednoga kršćanskoga sveca. Proučavajući srpsku tradiciju, religiju i mitologiju s namjerom da razluči „što pripada religiji i mitologiji, a što istoriji“. Veselin Čajkanović (1881.- 1946.) jedan od rijetkih akademika SANU-a koji si je iskreno postavio takav zadatak, dolazi do zaključka da „u suštini po svome karakteru i temperamentu, po mitovima i verovanjima koji se uz njega vezuju pripada on (Sv. Sava, o.a.) još starom prethrišćanskom vremenu“, (navodi u tekstu iz svoje knjige Mit i religija u Srba, SKZ, Beograd, 1973.). Tomu u prilog navodi niz dokaza. Tako nalazi da je glavna karakterna osobina svetog Save sklonost gnjevu i pripravnost za kažnjavanje. Njegov gnjev je najvećim dijelom nemotiviran, a kazne okrutne, neopravdane i nepravedne. Navodi za to niz primjera. Sava je tako prokleo i upropastio svoga psa, koji mu je inače bio vjeran samo zato što ga nije mogao slijediti u skoku s brda na brdo. Nekog pastira je pretvorio u psa zbog toga što je jeo ležeći. Cijelo jedno selo „kolektivno“ je kaznio zbog toga što mu je neki seljanin obojio magarca u crno. Kazna je bila drastična i značila je njihovo istrjebljenje: nisu više mogli rađati i do smrti su morali nositi crninu. Neki gradić je pak potopio zato što mu je neki njegov stanovnik sakrio rukavice.
 
Još okrutniji svetac se pokazuje u priči o kosu. Priča kaže kako je jednoga proljetnog dana kos veselo pjevao na nekom glogu. Naišavši  tim putem svetac, navodno se šaleći, upita ga zašto je „pokunjio nos“. Kos mu odgovori da on „nije kos što je pokunjio nos, nego kos što diže nos“. Svetac se na to razbjesni „pa zapovedi da odmah padne sneg sa hladnim i jakim mrazem“. Sutradan je kos doista „pokunjio nos“ jer mu je od studeni uginula kosica a i sam je bio pri kraju. Svetac tada „vrati“ proljeće. Zanimljivo je da je jednom zgodom blagoslovio neku lijenu djevojku, a prokleo marljivu.
 
Srpska mitologija svetog Savu drži zaštitnikom vukova, „Vučjim božanstvom“. On vukove naziva svojim „drugovima“, oni ga prate poput pasa i imaju njegov blagoslov da u toru izaberu najbolju ovcu - štoviše, on ih tamo šalje. Prema tom vjerovanju svetac ih na „svoj dan“ saziva u planini i određuje im hranu za iduću godinu. Tako se, kaže jedna priča, neki pastir slučajno zatekao u planini na dan kad je svetac sazvao vučji sastanak radi određivanja plijena. Vidjevši toliku množinu vukova, pastir se uplaši i popne na drvo. Nakon što je Sava već bio raspodijelio sav raspoloživi plijen, odnekud se pojavi „hromi vuk“. Svetac problem riješi na slijedeći način: „Eno tebi onoga čoveka na drvetu“, reče. Usuprot pokušajima jadnika da se lukavstvom nekako spasi, „hromi vuk“ ga uskoro pojede. Nastojeći odobrovoljiti tako okrutnoga „vučjeg pastira“, da im ovce ne pokloni vukovima, pa i njih same, Srbi su po sedam dana postili njemu u čast, ili ga nastojali umilostiviti na drugačije načine, primjerice i običajem učestalog davanja osobnog imena „Vuk“, a među njima je bio i jedan poznati „hromi“ (navodno austro-ugarski agent).
 
Matija Bećković: Vučji smo narod!
 
Neobično je zanimljiva pojava da neki suvremeni Srbi cijeli srpski narod poistovjećuju s vukovima, stavljajući ga tako pod zaštitu „vučjeg božanstva“, a ne kršćanskog sveca. Tako Matija Bećković, perjanica velikosrpstva od osamdesetih kaže: „Vučji narod smo bili, u vučje božanstvo verovali, vučji čobanin nas čuvao“. Pojava „vučjeg svetosavlja“ završila bi kao priča iz davnine i pjesnička figura - da nije medijskog i inog prizivanja mitske agresivnosti srpskih masa u funkciji osvajačkog rata; i vučjeg, onog mitskog, ponašanja srpskih vojnih i paravojnih postrojbi (devedesetih). Simbolima straha, stradanja i smrti, kostima koje da „vape“ za osvetom, „moštima pokojnika“ (Lazar, vladika Velimirović i dr.) koja navodno jamče pobjedu, stratezi srbijanske agresije uzburkali su podsvijest svojih masa našavši u njoj sam pakao. Štoviše, poganističkim spiritizmom pomoću najsuvremenijih medijskih sredstava pakao su uspješno prizvali na svjetlo dana. Ima li tada ikakvih razloga da se „vučji narod“, pod zaštitom „vučjeg božanstva“ ne ponaša kao mitski vuci? Pitanje osobito postaje smisleno ako se posluša svojedobno Čajkanovićevo upozorenje: „Naš narod (srpski o.a.) ima čudnu religiju: inteligencija je, uglavnom ireligiozna; narodna masa je, isto tako, ili apatična ili fetiš. Naši pogrebni i svadbeni običaji preneseni su, nepromenjeni i nedirnuti, još iz bronzanog doba. Kad se sve sabere, mi imamo ne pravu religiju nego supersticiju. Da li je ovaj nedostatak prave religije imao za posledicu izvesnu moralnu neosetljivost i nezrelost to treba ispitati“ (Veselin Čajkanović, Mit i religija u Srba, SKZ, Beograd, 1973.),ž
 
„Moralna neosjetljivost i nezrelost“ koju su Srbi pokazali u agresiji na Hrvatsku i BiH bila je više nego očita, a upravo frapantno djeluje „moralna neosjetljivost“, najblaže rečeno, koju je spram zločina i zločinaca iskazao elitni, monaški red, kler Srpske crkve. Primjera je bezbroj, a ovdje ćemo navesti samo tri koji o tome svjedoče.
Mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju u služenju mise na Badnjak 1991. pomaže Arkan - i dva voda arkanovaca, prethodno sudionika voćinskih, vukovarskih i inih pokolja.
Patrijarh srpski Pavle u rano proljeće 1992. polaže temeljni kamen srpske crkve u, pokoljima i progonima, etnički očišćenu krvavu zemlju Lovasa (Vukovar).
Čak dva episkopa Srpske crkve, šabačko-valjevski Lavrentije i tuzlanski Vasilije, zajedno s Arkanom, a nakon bijeljinskih kristalnih dana i noći, posvećuju novi most na Drini između Mačve i Semberije, u kolovozu 1992., itd.
Čime čelnici Srpske crkve mogu opravdati  ovakve postupke? „Svetim ratom“ pa je onda Arkan (bio) „sveti ratnik“? Onim što je ustvrdio Čajkanović pa se „moralna neosjetljivost“ može objasniti odsustvom kršćanskog morala u „srpskoj vjeri“? Ili je doista na djelu „vučje svetosavlje“? Susjedima „komšijske civilizacije“ odgovori na ova pitanja zapravo i nisu bitni, njima ostaje učiti, pa i mitologiju kako se ne bi ponovo čudili. Jer čuđenju doista nema mjesta.
 

Mato Dretvić Filakov

Najprije bi trebalo izvršiti ekspertizu Bajramovićeva intervjua Feralu

 
 
Za početak jedan aforizam: Koji je to predsjednik svih građana? Onaj koji ne može bez tjelesne straže. On i njegovi bližnji. I nakon prestanka njegova predsjedničkog mandata. A Franjo Tuđman u Benkovcu 1990.? Jasno da je u pitanju parola iz Udruženog zločinačkog pothvata protiv Hrvata. Odnosno, Zvijer sa 7 glava i sa 10 rogova iz Otkrivenja. Tako danas, od Washingtona do Beograda i Sarajeva, svi tepaju Zoranu Milanoviću da je on predsjednik svih građana. A za Tuđmana govore da je bio autokrat. „Autokrat bez tjelesne straže“. Dok HNS (Hrvatska Narodna Stranka) ne može bez civilizacije. Danas Reformist Radimir Čačić: „Ljudi su izabrali civilizirani stav“. Što je uz fašizam osnovni alat protiv Hrvata. Sigurno nikada ni jedan narod nije bio izložen takvoj difamaciji kao danas Hrvati. U njegovoj borbi za goli biološki opstanak.
https://poglavnik.files.wordpress.com/2012/03/andrijaartukovicmz8.jpg
Andrija Artuković
 
Časna i viteška borba protiv divljaštva i genocida, kontaminirana je najprljavijim, najglupljim i najotrovnijim lažima. Na svim političkim izborima u Hrvatskoj, iz Udruženog zločinačkog pothvata protiv Hrvata govore da za HDZ glasaju mrtvi, da HDZ kupuje glasače i da HDZ-ovi volonteri dolaze u staračke domove, gdje sami zaokružuju broj za HDZ itd. U tom zločinačkom pothvatu, ja iznosim dva detalja. Zbog kojih ću prozvati mnoge. Zbog Miroslava Škore. Koji me je izludio. Iako mi je bio sumnjiv, u prvom sam krugu svoj glas dao Miroslavu Škori. A sumnjiv mi je bio zbog „pomilovanja Tomislava Merčepa“. Što moramo staviti u kontekst sa „Šlampavo obavljenoj 1945.“, suđenja Andriji Artukoviću, Dinku Šakiću, Mirku Norcu i Slobodanu Praljku. Jer, posljednje riječi Slobodana Praljka su bile: „Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s krajnjim prijezirom odbacujem vašu presudu“. A da je Praljak tražio pomilovanje? Pomilovanje nisu tražili ni Dinko Šakić ni Mirko Norac. Jer se preko dotičnih pojedinaca sudi Hrvatskoj! Gdje je traženje pomilovanja - potvrda presude.
 
A Tomislav Merčep? Traži li pomilovanje Tomislav Merčep? Ako Tomislav Merčep ne traži pomilovanje, tko je Miroslava Škoru ovlastio da on obećava pomilovanje Tomislavu Merčepu koji je optužen i osuđen po „Bajramovićevu intervjuu Feralu“? Koja je svrha i cilj toga? Možda ona „Hrvati hoće predsjednika koji bi pomilovao ratnog zločinca“. Što je i bio interes Partije (Zorana Milanovića) koja za HDZ kaže da je blato, kriminal i ratni zločin. A Velimir Visković kaže kako protiv „normalnog kandidata“ (Milanovića) mogu glasati samo kreteni (portal Dnevno hr., 28. 12. 2019., Velimir Visković: Također, mislim da Hrvati nisu kreteni, valjda procjenjuju pamet, i znanje, pa i normalnost kandidata. Stoga, unatoč svemu, ja mislim da ima šansi za normalnu Hrvatsku“).
 
Zbog čega je potrebna i intervencija znanosti (HAZU-a). Zbog ponavljanja povijesti. Naime, ako je u pitanju ponavljanje povijesti od 1945.-1990. u Hrvatskoj, može se reći da se priprema novo krvoproliće. Gdje su atributi (pojmovi) vrlo važni. Poslije 1945. gnjide, uši, ustaška banda; danas… blato, kreteni, fašisti, kriminal i ratni zločini. Što je najgore, tu retoriku prate i dokumenti, drama… Obitelj Zec, Dnevnik Diane Budisavljević i igrani film Jasenovac. Inače, kada Zoran Milanović za HDZ kaže da je to blato, kriminal i ratni zločini, Milanović otkriva režim Partije. Gdje Partija priznaje da je HDZ državotvorna i ustavotvorna hrvatska stranka. Da je HSP trojanski konj, te da je Anto Đapić SDP-ov, ne HDZ-ov agent. Baš zato što kaže da HDZ stranka ratnih zločinaca. Time kaže da je za njih HDZ, isto što i NDH. Svi optuženi i osuđeni hrvatski vojnici i generali su iz HV-a i iz HVO-a. Odnosno iz HDZ-a. Tako se, ustvari sudi današnjoj Hrvatskoj kao NDH. Na sudu generali HV-a, a pravaši Anto Đapić i Ante Prkačin ugledni i moćni u Hrvatskoj. Iz dva razloga. Prvi je razlog, da bi se današnju Hrvatsku moglo zvati ustaškom i fašističkom. Drugi razlog je još pogubniji za Hrvate. U pitanju je kredibilitet pravosuđa. „Kada su u Hrvatskoj na slobodi crnokošuljaši koji viču za dom, pravosudni proces protiv Tomislava Merčepa je objektivan“. To je sublimirana poruka iz Udruženog zločinačkog pothvata.
 
Sad slijedi pravi specijalitet iz Udruženog zločinačkog pothvata protiv Hrvata. Radi se „spokoju mrtvih“. Kad Zoran Milanović kaže kako HDZ koristi i mrtve (u Vukovaru) u svojoj kampanji. Znači, da bi mrtvi (u Vukovaru) imali svoj mir, o (u) Vukovaru - tišina. Tišina i zaborav. Kao Bleiburg. E pa gospodo akademici, gospodo sudci Ustavnog i Vrhovnog suda Hrvatske, gospodo Desničari i ostali hrvatski uglednici, ja umirem od straha kada slušam da sam neciviliziran, kreten, da dolazim iz blata, kriminala i ratnog zločina. Kada slušam da Svijet gleda dramu Obitelj Zec i film Dnevnik Diane Budisavljević i da će gledati igrani film Jasenovac. Ja tu vidim Udruženi zločinački pothvat protiv Hrvata. Po „Bajramovićevu intervjuu Feralu“. U kojem Bajramović optužuje Tomislava Merčepa, da je Tomislav Merčep, kao nadređeni Bajramoviću odgovoran za smrt Aleksandre Zec. A Tomislav Merčep kaže kako nikad nije vidio, ni čuo za Miru Bajramovića. Prema tome, da je ovo normalna vlast u Hrvatskoj, u Hrvatskoj bi najprije trebalo izvršiti ekspertizu „Bajramovićeva intervjua Feralu“.
 

Jure Vukić, Tribanj

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Petak, 24/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1167 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević