Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može opstati!

 
 
„Ali ne će meni nitko kao predsjedniku HDZ-a birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina. To je ono što je 100 posto i na tome stojim čvrsto da ne mogu biti čvršći. Bez obzira od koga, kada i na koji način dolazi do toga", riječi su predsjednika Vlade Andreja Plenkovića kao odgovor na pitanje novinara za svog posjeta puljskom Uljaniku, a odnosi se na branitelje koji traže raskid koalicije s Pupovčevim SDSS-om i HNS-om, a među njima je i HDZ-ov branitelj Stevo Culej. Koliko je to daleko od one francuskoga kralja Louisa XIV. koji je izrekao:L'état, c'est moi (Država, to sam ja!). Prevedemo li to na današnje prilike i stoji ovako; demokratskim putem sam došao na ovaj položaj i sad je demokratski onako kako ja kažem. I točno je tako. Nitko od nas nije glasovao za koaliciju s SDSS-om i HNS-om, ali toliki su glasovali za HDZ-eovu listu gdje je isplivao Plenković (demokratski) i sad on može poput Louisa XIV. kazati: la démocratie c'est moi!
http://wp.production.patheos.com/blogs/daylightatheism/files/2015/08/CoronationCartoon.jpg
A zašto ovo kažem ili pišem? Pa zar nam nije sličan primjer u BiH danas (8. listopada 2018.)  kako je  izjavio Željko Komšić nakon pobjede na izborima u predsjedništvo BIH: „Ja sam vaš predsjednik, bez obzira glasovali za mene ili ne“, kao tješeći Hrvate u Bosni da ne strahuju zbog toga. A naš Plenković tješi Pupovca, da se ne boji Penave, Vukovara i branitelja, žrtava, nestalih, silovanih, ta zar nije maknut onaj najopasniji za Pupovca Nikola Kajkić koji je u istraživanju došao do Pupovčevih pajdaša, tj. iz SDSS-a, od kojih je jedan od njih bio na Ovčari pri egzekuciji, tj. nazočio i mogao bi puno toga otkriti oko tog barbarogenog zločina i tolikih.
 
Poželjet će drumovi Turaka, stara je izreka, tako i toliki će poželjeti Jacino doba kada je grunula po Hrvatskoj za topničkim dnevnicima za potrebe Den Haaga, zatvaranja zapovjednika obrane Siska Đure Brodarca u vrući zatvor gdje umire zbog neizdržljive vrućine. Poželjet će mnogi za dobom vladavine Zorana Milanovića kada je taj koristio državne zrakoplove za nježne afere po Rijeci i „lex Perković“. Sve su to doba, kad su ti fenomeni neusporedivo manje opasni pred ovim što se danas dešava oko najavljenog prosvijeda u Vukovaru zbog inertnosti državnih institucija glede zločina počinjenih od strane pripadnika srpske nacionalnosti i njihovog udjela u sadašnjim vlastima i institucijama, a posebno onih silovatelja koji žive u gradu svojih žrtava i cerekaju se u prolazu, tj. susrećući ih na ulici. A prevedeno na“ la démocratie c'est moi“ to im se Plemković cereka i njegovi, poput, ministra Božinovića, Kuščevića, Jandrokovića i tolikih u Vladi i Saboru.
 
No, nije isključeno da se baš poslije prosvjeda u Vukovaru dogodi udar svjetla Istine (da velikim slovom) i obori Plenkovića poput svetog Pavla (ex Savla) ispred Damaska i poviče:la démocratie, c'est un peuple! (demokracija, to je narod). Referendum je alfa i omega demokracije. A Savao (poslije sveti Pavao) je uhićivao i progonio svoje sunarodnjake jer su postali kršćani. Shvatio je da je Isus onaj koga progoni i pobjegao je u arabijsku pustinju tri godine skrivajući se od sunarodnjaka. Kad bi Plenković raskinuo koaliciju s Pupovcem, vjerujem da bi Bruna Esih, general Glasnović i Hasanbegović kompromisno prihvatili HNS u koaliciji jer su manje opasni od mostovaca i tako bi dogurali do kraja mandata ove Vlade i saziva u Saboru. Tako što može proći!
 

Nikola Bašić, Vis

Kako je Slovenija Hrvatskoj otela zapadno Međimurje

 
 
Marijan Majstorović u knjizi Stoljeće slovenskih teritorijalnih posezanja, Tkanica, Zagreb, 2018., vrlo detaljno i temeljito obrađuje slovenski apetit za hrvatskim teritorijem i stanovništvom. Cijeli niz hrvatskih glasila je Majstorović (rođen 1953.) uređivao devedesetih prošlog stoljeća, danas još se drži, makar u internetskom izdanju Hrvatski fokus te izdavačka kuća Tkanica, iako vremena nisu naklonjena kritičkoj riječi i domovinskom štivu! Bilo je doduše i težih doba, kada se otvorenije i grublje progonilo hrvatstvo i kršćanstvo. Djelo je primjer kako treba pisati, jer činjenice same govore, iako se naravno otkriva i profil pisca kao domoljuba i nositelja tradicionalnih vrijednosti; za to treba snage i vjere jer ova naša stvarnost gazi i preobražava čovjeka!
Majstorović piše pregledno i sustavno, daje eruditske podatke o ljudima i vremenima, tako da su činjenice sa „mikroskopskoga“ terena popraćene sagledavanjem širega konteksta i odnosa snaga, ali i zanimljivim biografijama malih i malo većih ljudi, npr. Velimira Židoveca, Jurja Kolarića itd. Strast novinara spojena sa strašću za povijest i politiku dobra je kombinacija, iz ove knjige se iščitava i model po kojem se razne vlasti ponašaju; strategije, taktike, pa i uljuđenost i neuljuđenost režima.
 
Međimurje je u starini obuhvaćalo i mađarsko Prekomurje te sjeverne slovenske krajeve koji govore panonskom kajkavštinom hrvatskoga tipa, često je prezime Horvat i preko „meje“. Uvijek je Međimurje bilo dio Zagrebačke nadbiskupije, te je povijesno u sastavu Hrvatske od ranoga Srednjega vijeka; kasnije Mađari pokušavaju oduzeti taj kraj Hrvatskoj, ali Slovenci njime vladaju tek od 1922. (Maribor), osnutkom Dravske banovine 1931. godine. Štrigova na zapadu trpi nasilnu slovenizaciju, kojoj se zagrebački Kaptol svom duševnom moći  protivi.
 
Jože Rus (1888. – 1945.), koji je kao stručnjak za zemljopis i povijest radio u Beogradu 1919. do 1924. u ministarstvu tražio je za Sloveniju i Međimurje i Varaždin! Zamislite kada tražite teren koji Vam povijesno ne pripada i gdje nema nijednoga vašega sunarodnjaka! Štrigovski kapelan Juraj Miklaužić je zbog vjeronauka na hrvatskom jeziku kažnjen sa čak 500 jugodinara globe; ako ne plati dospjet će u zatvor. Slovenski činovnik mu piše „hrano, ali denar za prehrano si prinesite seboj (sobom) (28. kolovoza 1940.). Globu plaća nadbiskup Stepinac, ali već 1941. nesretnog Miklaužića Slovenci tuže zbog raspirivanja plemenske mržnje jer je hrvatskoj djeci na hrvatskom jeziku govorio! Uz Miklaužića istakao se župnik Juraj Horvatović u borbi za hrvatstvo Štrigove i Raskrižja!
 
Talijanski imperijalizam se u šali nazivao imperijalizmom siromaha, ovaj pak slovenski je čisto mejaški; maleni slovenski narod ugrožen od velikih susjeda koji su mu progutali možda i više od četvrtine teritorija i stanovništva, sa tisuću godina bez vlastitoga plemstva (ako Celjske ne računamo braniteljem kranjskih interesa!) i sa građanstvom koje je mahom ponijemčeno ili je stranog podrijetla, takav narod morao je boriti se kao što se seljaci u Prežihova Voranca bore da očuvaju komadić zemlje koji guta kraški ponor. Mi Hrvati to vrlo dobro razumijemo, jer smo u istim nedaćama rasli i stvoreni, razumijemo da se komadić zemlje koji se zove Zapadno Međimurje (cijeli kraj oko Štrigove za Kraljevine, u SFRJ „samo“ Raskrižje) ne vraća Hrvatskoj, naime poklonjeno Dravskoj banovini od starne Karađorđevića za vjernu i pokornu službu, a što se nikad nije nalazilo unutar Slovenije! Poklonjeno i osvojeno nitko ne vraća bez prisile.
 
Shvaćam i da su Slovenci profitirali u Jugoslavijama (I. i II.) i sačuvali svoje biće pred nasrtajima njemačkoga nacizma i talijanskoga fašizma, ali da je baš Anton Korošec, slovenski svećenik i šef Slovenske ljudske (narodne) stranke „držao svijeću“ diktaturi i davao joj prema vani legitimitet dok je tlačila hrvatski narod i druge narode to ne shvaćam. Korošec je prihvatio i antisemitizam, čudno je kako se lako zaboravilo i prešlo preko toga. Diktatura i centralizam su stvorili ogorčenje kod Hrvata; užasi Drugoga svjetskoga rata i očajnička mržnja između Srba i Hrvata idu dijelom na dušu Korošecu koji je svojim glasovima davao parlamentarnu većinu centralističkom i brutalnom velikosrpskom režimu. Korošec je čak zabranio kočevskim Nijemcima da se služe materinjim jezikom.
 
Kada mislimo na loše ljude i razbojnike rijetko se sjetimo sitnoga karijerizma, poltronstva, ljudi koji kažu kada susjedu kuća gori „ne bi se štel mešati“ ili „gledaj svoja posla“; mišja logika može voditi stranke i političare, ali nikako svećenika kojemu je uzor Isus Krist. I nakon 1945. slovenski crkvenjaci nastoje zagrebačkom Kaptolu oduzeti Raskrižje, što na kraju i uspijevaju 1994. Naravno, prethodno ga lukavo odvajaju od Štrigove u posebnu župu. Godine. Naša braća po Kristu! Mišja logika proizašla iz bijede, nesigurnosti, straha nije dostojna čovjeka.
 
Dr. Maček (Slovenac po ocu) i Broz (Slovenac po materi, ako je on dotični) su krojili hrvatsku politiku, jedan po komunističkom kalupu i svojim hedonističkim sklonostima drugi pak učinio je sve ispravno, ali ispalo je loše. Je li baš bio ispravan, premda je radio zdravorazumski i sam se vrlo napatio? Procijenio je da će Nijemci izgubiti rat i vezao se uz Engleze. Englezima je pak trebala kakva takva Jugoslavija (svejedno velikosrpska, komunistička, fašistička) kao brana Rusiji i Njemačkoj; Hrvati su u toj jednadžbi smetali. Pred kraj rata taj čestiti muž je pregovarao sa rojalistima (četnicima)i komunistima, stavio Titi masona Šubašića u Vladu i mudro dočekao progonstvo. Nadbiskup (kasnije kardinal) Stepinac je zato obavljao njihov posao; branio hrvatski puk Međimurja, primio više od 367 protjeranih svećenika i časnih sestara iz Slovenije (jedna je završila kao Drinska mučenica), kritizirao ustaški režim, suprotstavio se stvaranju posebne Hrvatske crkve izvan zajednice sa Rimom.
 
Zapravo se čovjek ne može ljutiti na slovenske nacionaliste, baletan i framaceut Jelinčić, Darja Mihelič. koja bi sa svojim povijesnim sastavima mogla konkurirati za svjetsku prvakinju u SF pričama, te junačina Joras kojemu se kuća našla sa krive strane granice su više čudaci nego politički opasni ljudi. Bogme bi Joras mogao promijeniti prezime u Krivokuća kao moj davni grkonesjedinjeni satnik iz JNA. Da ne bih govorio o Sloveniji kao o vrsti male agresivne alpske vjeverice ističem kako je odluka Slovenaca da izađu iz SFRJ prisilila i mlitavo partijsko vodstvo KPH da napusti 14. sjednicu KPJ; bez odlaska Slovenije Zapadni svijet bi teže prihvatio raspad SFRJ. Da, to zvuči zabavno, ali Ljubljanska banka, Savudrijska vala (tzv. Piranski zaljev) i Sveta Gera koju su Slovenci hitro prozvali Trdinov vrh, i koju je UDBA - Perković dao na upravu slovenskom kolegi uz obećanje da će dobivati slovenska izvješća što Srbi pričaju, a u cijelu tu šašavu storiju noriju je uvezan i hrvatski general Slovenac Karl Gorinšek.
 
Nisu to šaljive stvari, makar Raspudiću naličilo na sjajne lutke iz „A je to“, naime u ratu koji odnese 60 milijuna ljudskih života (najviše Rusa, Nijemaca i Poljaka!) Slovenci gledaju dobiti Raskrižje kad već nisu Trst, pa šalju delegaciju „caru“ Josipu Brozu. O tome svjedoči Lenart Horvatič, tj. da je samo zaslugom njegova oca Ivana i gosp. Šimuna Kutnjaka Raskrižje ostalo u Sloveniji, naime njih dvojicu nije primio Kardelj, ali jest predstavnica Komisije FNRJ Lepa Petrović; e sad je li Lepa kazala što lijepo maršalu pa se on smilovao Kutnjaku i Horvatiču to anpak moremo samo nagađati. Tak se to dela, tako je i Krim riješen i poljsko-ukrajinska i poljsko-njemačka granica.
 
I istarska sela u Bujštini (sjeverno od mjesta Buje) su pripojena Slovencima, a Bela Krajina (Černomelj, Metlika) je zlosretno izgubljena u Srednjem vijeku, jer bijaše vlasništvo švapskih grofova. Mađari su u Međimurju nastojali na lukav način provesti mađarizaciju, Atanasz Horvat (mađarski svećenik hrvatskoga podrijetla) je sastavio djeci kajkavski katekizam (domaći kajkavski je malo znao, pa je to slabo ispalo), ali pisan mađarskim pravopisom. Mađari su nastojali hrvatske svećenike prisiliti na prisegu, ali Stepinac uz podršku Vatikana je to odlučno otklonio! Nadbiskup Stepinac je uvijek držao određeni višak svećenika u Međimurju, da ne bi zbog bolesti, slabosti ili kojeg drugog razloga Mađari stavili svoje duhovnike namjesto naših Hrvata.
 
Mađarski činovnici i učitelji su došli 1941. i 1945. otišli, ali jugokomunisti su 1945. izveli prava krvoprolića po uzoru na slavne jakobince, i to pobivši bogataše, simpatizere križarskoga pokreta (potpuno nerealan pokret), mađarone (većinom su ti ljudi slaboga karaktera a velike ambicije bili su jugovići rojalisti i Slovenci i mađaroni, kako koja vlast dođe) (vječiti naši koalicionaši). Vlastelin Fodroczy je ubijen sa ženom, sinom i kćerkom. U Repovoj šumi su 1947. ubili 31 osobu, za koje slovenski izvori navode da su svi usmrćeni Slovenci. Doduše, Slovencima možemo smatrati dvije sestre Židovke i obrtnika Nijemca koji su rođeni u Sloveniji, ali oni su stradali ranije i na drugom mjestu. Dokumentaciju je prikupio vrijedni Ivan Novak. Svega 4 ubijene osobe su stvarno Slovenci, tu su uglavnom Hrvati ubijali Hrvate!
 
Protiv postupaka Slovenaca dosta su učinili Silvije Tomašević i osobito Zvonimir Bartolić koji kaže „Slovenija je okupirala zaljev Dragonja, Svetu Geru i Raskrižje, Ljubljanska banka je uzela hrvatski novac, Slovenija hrvatski dio NE Krško, nakon svega je iz toga napravila međudržavno pitanje i optužila Hrvatsku da želi za se  tuđe, slovensko. Slovenac Danijel Starman tvrdi da Hrvatska duguje Sloveniji 277.832.132 maraka (DM) na ime istarskih željeznica?! Tajni sastanak Kučan (predsjednik Slovenije) – Milošević (predsjednik Srbije) dogodio se 24. 1. 1991., dakle samo 4 dana nakon što su se Slovenci i Hrvati dogovorili oko zajedničke obrane ukoliko bi JNA napala jednu od republika. To je vrijeme afere Špegelj, naime u generalovoj kući postavljena je kamera s namjerom da se optuži Hrvate za ilegalno naoružavanje i da to bude povod za intervenciju savezne vojske u kojoj su etnički Srbi činili iznad 70 posto časničkog kadra. Kučan je iznio svoj stav u razgovoru s austrijskim kancelarom Vranitzkym 4. ožujka 1991., jasno govoreći o potrebi političke autonomije za Srbe u Hrvatskoj. Stvarno, tko je Kučan i tko – što ga tjera da se bavi tuđim poslima?
 
Drugoga kolovoza 1991. je svećenik Stjepan Slaviček, od 1954. župnik u Raskrižju, onemogućen da drži u Raskrižju misu na hrvatskom jeziku. Selu koje je pripojeno Sloveniji u poraću, iako je u njemu 1921. živio samo jedan Slovenac! Otišao je Slaviček 1992. Zauvijek.
 
Četrnaestoga kolovoza 1991. sastala se slovenska delegacija (D. Rupel, F. Bučar) sa književnikom i političarem Dobricom Ćosićem, jednim od tvoraca velikosrpskoga projekta SANU. Oni su dogovorili 6 točaka koje dopuštaju Sloveniji izlazak iz Jugoslavije, a Srbima zauzvrat jamči slovensku neutralnost, pa i više od toga, jer spominje se jugofederacija (sa ili bez Hrvatske), te nekakve autonomije (nedefinirane, ali iz konteksta se pretpostavlja u sklopu južnoslavenskih naroda, op. T.T.). Nadalje, 26. kolovoza 1991. peteročlano slovensko predsjedništvo na čelu s Milanom Kučanom donosi odluku da će pomoći Hrvatskoj ograničeno (na kapaljku, op. T.T.); te se podržava srpski interes za Jugoslavijom (da svi Srbi žive u jednoj državi), tj. govori se čak i o autonomiji Srba na područjima izvan Srbije! Da stvar bude još zanimljivija Slovenija je tajno prodavala oružje Hrvatskoj i BiH! To je politika. Te su stvari vrlo jasne i Dejanu Joviću, i američkom projugoslavenskom veleposlaniku Zimmermanu, engleskim novinarima Silberici i Littleu, Mishi Glennyju, te norveškoj politologinji Sabrini Petri Ramet koji svjedoče o događajima.
 
U Sloveniji je 2007. objavljena knjiga Talijana Rivellija puna netočnosti i zlonamjernosti o kardinalu Stepincu, a knjiga je napisana uoči njegova proglašenja blaženim. I kad se sjetimo ucjena uoči ulaska u EU, te dolaska engleske kraljice u istom timingu stvari postaju jasnije. Slovenski humor mi je bio uvijek drag; recimo starcu Stjepanu Slavičeku nakon 38 godina župnikovanja u međimurskom hrvatskom selu Raskrižje (dodijeljenom Sloveniji od strane „drugova“) onemogućiti dobivanje slovenskoga državljanstva pod izlikom da je opasan! Ostarjeli velečasni opasan; za koga, za što, i na koji način? Na taj način da moli na zabranjenom hrvatskom jeziku svetu misu; zabraniti domovinsku riječ u tisućljetnom hrvatskom mjestu! Usred Europe!
 
Doduše sud u Strasbourgu je stao na stranu izbrisanih (izbrisani su ljudi kojima je oduzeto državljanstvo 1992. godine, op. T.T.) i dodijelio im odštetu od 37.000 do 70.000 eura. Sada to pomnožite sa 25.000 i vidjet ćete cijenu gluposti! Napominjem izvjesnu Vidu Žabot, časnu sestru (podrijetlom Hrvaticu iz Raskrižja) koja je prednjačila u napadajima na župnika Slavičeka. Dotična je proglašena Slovenkom godine, sa 44 ljeta mladosti izašla iz redovništva i sada se bavi alternativom?! Kada je Raskrižje administrativno dospjelo pod Ljutomer i crkveno izuzeto od zagrebačke nadbiskupije prestala je i briga slovenske  države za njih kroz infrastrukturne zahvate i politiku široke ruke prema potrebama stanovništva. Prošla baka sa kolačima!
 
Navedimo Majstorovićev podatak da je granica na Dragonji mijenjana  u više navrata u razdoblju 1944. do 1992., uvijek na štetu Hrvata i Hrvatske, te smo ostali bez 25 sela, 2.410 ha i 1.014 stanovnika; na sreću nam je ostao junačni Joras i njegova kućica. Ako će u Savudrijskoj vali (Piranski zaljev) Slovenija „tjerati mak na konac“ Hrvatska može komotno legalno zatražiti piransku zračnu luku i solanu! (390 ha kanala sv Odorika). Svojataju i naši dragi suvremenici Slovenci i pse; istarskog kratkodlakog i oštrodlakog goniča, šarplaninca, posavskoga goniča, hrvatskog ovčara, dalmatinca, balkanskog goniča, bosanskoga barka, trobojnog goniča itd.; usto dakako i hrvatske sorte vinove loze i vina! Neki kada se opiju vide bijele miševe; poneki anpak cuceke! Moguće je da su neki od tih pasa prelazili granicu, te ih možemo smatrati domaćim cuckima.
 
Uz Sloveniju i Slovence me vezuju drage uspomene, naše granice su stoljetne i naši narodi nemaju teških zavada; to ipak nije razlog da nas Hrvate netko šibicari, pa bilo skrivajući se iza EU-a, bilo iza YU-a. Prisjetimo se i slovenskoga književnika Josipa Vidmara, prijatelja Krleže i čovjeka koji je nastojao ublažiti odnos režimlija i titoista (pa i Kardelja naravno) prema Hrvatima i župi Raskrižje. Vidmar je 1983. članovima većinski nacionalistički nastrojene (velikosrpski) srpske akademije (SANU) kazao da ga njihovo ponašanje podsjeća na vrijeme diktature kralja Aleksandra.
 
Mnogi Hrvati su starinom iz Slovenije, kao naš Davorin Rudolf agilni borac za povijesne hrvatske granice, mnogi Slovenci su starinom Hrvati kao Janez Janša i Antun Dalmatin. Ja vjerujem u hrvatsko slovensko prijateljstvo, ali temelj toga prijateljstva može biti samo u iskrenom i poštenom odnosu, bez grickanja teritorija i uskraćivanja puku domovinske riječi! Hrvati trebaju odlučnije braniti svoja prava i svoj teritorij.
 

Teo Trostmann

PISMO HNES-u - U pitanju je sigurnost i opstanak hrvatskoga naroda i države

 
 
Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod i sve domoljubne stranke, intelektualci, radnici i svi građani Hrvatske koji ju smatraju svojom domovinom, odrede prema izdajničkoj ulozi premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, nekada stranke tuđmanovsko-domoljubne demokršćanske orijentacije,  koja, od njegova postavljanja na njeno čelo, to više ni u tragovima nije. Dapače, ona je postala partija radikalno lijeve orijentacije i to, orjunaške provenijencije. U kratkim crtama nastojat ću u deset razloga pojasniti zbog čega ta osoba predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, slobodi i demokraciji, ostvarenoj u herojskoj borbi hrvatskih branitelja i naroda, protiv srpskih okupatora i tzv. JNA.
http://hrvatskonebo.com/wp-content/uploads/2016/03/vukovar-sljivan.jpg
Dolaskom na čelo HDZ-a sve vrijednosti Domovinskog rata, ali i hrvatske kulture i uljudbe, dovedene su u pitanje. Naša država nalazi se u razdoblju koje slikovito možemo usporediti s vremenima post Vidovdanskog ustava 1929. godine, pogroma Rankovićevih tajnih službi i žandarmerije nakon rata, sloma Hrvatskog proljeća 1971. i progona hrvatskih domoljuba, srpskih balvanaša devedesetih godina. Hrvatski je narod ponovno proskribiran, kako iz same svoje države, Srbije, prosrpskih i pojedinih židovskih udruga u svijetu, za izmišljene ili preuveličane zločine, čak nacizam. Plenkovićeva vlast olako prelazi preko toga jer u suradnji s osvjedočenim  protivnicima Hrvatske, Pupovcem, njegovim glasilom Novostima i strankom SDSS, koju je utemeljio ratni zločinac Goran Hadžić, osiguravaju saborsku većinu i opstanak na vlasti. Plenkovićeva vlast izbjegava se suočiti opasnostima koje proizlaze iz te nakaradne partnerske koalicije. Vrijeme sve više pokazuje da nije samo u pitanju očuvanje saborske većine već i brojne podudarnosti (napose jugoslavenstvo) koje Plenković dijeli sa Miloradom Pupovcem. Biti Hrvat i svjedočiti svoje domoljublje sve je opasnije. Plenković je to odmah proglasio istjerivanjem ekstremizma iz redova svoje partije i društva?! No, krenimo redom.
 
1. Prijevara članova HDZ-a i glasača HDZ-a
 
Čim je došao na vlast u stranci počeo je mijenjati svjetonazorsku orijentaciju stranke, pod kojom je HDZ poveo hrvatski narod u oslobodilačke bitke protiv srpskih imperijalista i velikosrpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Na mjesto hrvatskog domoljublja, hrvatske kulture, jezika, obrazovanja, Katoličke Crkve i vjere, došle su neoliberalističko-soroševske anacionalne svjetonazorske teorije i praksa koje je Plenković preko svojih agentura počeo umrežavati u sve društvene pore. Tu na prvo mjesto treba spomenuti promjene izvršene u Ministarstvu kulture i tragom toga posljedice: financiranje antihrvatskih filmova, udruga, knjiga, kazališnih predstava – frljičizam, regionalizam u prostorima bivše Jugoslavije itd. itd. S prijašnjih Tuđmanovskih svjetonazorskih hrvatskih temelja članstvo i glasaći HDZ-a trebaju prepoznati novi smjer koji u potpunosti odudara od ideoloških temelja zbog kojih je ta stranka bila prepoznatljiva u narodu i na izborima dobivala njenu potporu. Dakle, Plenković je prevario članove stranke i glasaće koji su davali potporu toj stranci na tuđmanovskim domoljubnim temeljima. Plenković je na početku svoga mandata u HDZ-u obećao borbu protiv (ne)postojećega ekstremizma u stranci, a zapravo borbu protiv svega hrvatskoga u stranci i u društvu, što će se bjelodano vidjeti u ove dvije godine njegove tiranije.
 
2. Trgovačke i diktatorske manire
 
Kako bi stvorio novu stranku koja odgovara njegovu antihrvatskom svjetonazoru, sistematski i uporno, nametao je i nameće, politikom bića i mrkve, svoju volju i svjetonazor stran hrvatskom narodu. Uz osobne karakteristike koje ga ocrtavaju: nekultura, bahatost, neodgojenost, netolerancija, arogancija, častohleplje, sebeljublje, obmane i laži, Plenković se prema svojim pokornim i sluganskim  stranačkim kolegama i sudionicima u vlasti,  pokazuje kao Djed Mraz, s rukama darova, ovlasti, udjeljivanja položaja, beneficija, zapošljavanja najbližih, perspektivama na izbornim listama, promocijama, ali, ukoliko ne misle kao on, s uvredama, ponižavanjima, ucjenama, staljinističko-titoističkim smjenama i stavljanjem u nemilost. Mnogi u strahu od egzistencijalnih problema šute i trpe. U tim njegovim trgovinskim manirama napose je uočljiva praksa da na mnoga mjesta, od Vlade pa nadalje, stavlja znatan dio izraženo nesposobnih ljudi, od kojih može očekivati trajnu slugansku potporu. To što država trpi od nesposobnosti resora i državnih tijela koje isti vode, Plenkovića puno ne brine. Isto se odnosi na prebjege koji njemu daju potporu, a za uzvrat očekuju zaštitu od kaznenih i sličnih progona, obustavu postupaka, sudska odugovlačenja i sl. Ova praksa koju na diktatorski način provodi u hrvatskoj državi razvidan je primjer neciviliziranog, totalitarnog i diktatorskog ponašanja, stranog vrijednostima hrvatskog naroda i civilizirane Europe.
 
3. Domovinski rat
 
Odnos prema hrvatskom obrambenom ratu Plenković je najbolje pokazao napuštanjem Domovine kada su ostali mladi ljudi puškom u ruci ginuli za njenu slobodu. Takve ljude se u svim zemljama zovu dezerterima ili izdajnicima. U mnogim zemljama protiv takvih se vode sudski sporovi. Anemični se izvukao, no njegovi kasniji istupi i ponašanje pokazali su koliko poštuje branitelje i Domovinski rat.  Premještanjem mjesta obilježavanja Oluje u Kninu i u što ranije sate, kako bi se na svečanosti pojavio što manji broj branitelja, pokazao je prijezir prema susretu s braniteljima. Zacijelo i nelagodu, možda i sram. Nedavnom izjavom na međunarodnom skupu u Dubrovniku o nekim sukobima pred 15, 20 godina na ovim prostorima, pokazao je bešćutnost prema stradanjima hrvatskih branitelja i civila, porušenoj zemlji, ratnim štetama… Nekim sukobima?! Njegovi vjerni sluge su pojasnili hrvatskoj javnosti da je dotični mislio na Kosovo, jer je na skupu bio albanski premijer. Jadno, bijedno i žalosno. On sam nije našao za shodno objasniti javnosti na koga je mislio, jer za sve takve stupidarije ili svoju istinu ima revne sluge. O prisustvu partnera u vlasti Pupovca na četničkom skupu u Bačkoj Palanci ni riječju nije tražio partnerovo obrazloženje što misli o velikosrpskim nacističkim  porukama prema Hrvatskoj u kojoj u živi (i materijalno uživa) marni prijatelj i obdržatelj njegove vlasti, a nije ni dopustio da se ta tema nađe na sjednici Sabora. Nije reagirao ni na Pupovčevu izjavu kod Stankovića u 2. da je Hrvatska protjerala tristo tisuća Srba i zato mora šutjeti?!  Osorni i neprijateljski odnos pokazao je i prema inicijativi vukovarskog gradonačelnika za održavanjem mirnog prosvjeda u Vukovaru na kojemu bi se kritički progovorilo o ulozi državnih institucija u neprocesuiranju ratnih zločinaca. Onako lakonski je izjavio da se to tako ne radi! A on, doista, najbolje svjedoči kako se ništa ne radi? Na mjestima na kojima bi se trebali pokretati postupci prema osumnjičenima za ratne zločine nalaze se njegovi ljudi koji ništa ne mogu pokretati bez  njegova  miga. Da bi nekako pokrio odnos prema braniteljima, kojima ne daje nikakvo pravo na iznošenje stavova o stanju u državi, odgovara bezobrazno kako mu oni ne će određivati s kime će on formirati saborsku većinu, a na njihove skupove sve češće šalje ministre koji imaju ugled među njima i narodu, ali ih sve više branitelji i narod doživljavaju kao smokvine listove ili korisne budale, koji tobož kroatiziraju i obmanjuju, svjesno ili nesvjesno,  njegovu, inače antihrvatsku i antibraniteljsku politiku. Ranije je razvidno pokazao svoj odnos prema postrojbama HOS-a, a u raspravi o rezolucijama Vijeća Europe i Europskog parlamenta, kojima se osuđuju obadva totalitarizma – nacističko-fašistički i komunistički, zauzimao se za opstanak zvijezde petokrake kao simbola zločinačkog titoističko-komunističkog sustava. Počeo je s rastakanjem HDZ- a kao domoljubne i demokršćanske stranke, rastakanjem hrvatskih institucija, sukobom s Katoličkom crkvom a sada nastavlja sa stvaranjem kaosa i podjela u hrvatskim braniteljskim udrugama i među braniteljima.
 
4. Gospodarski rasap države
 
Po svim temeljnim gospodarskim čimbenicima u EU-u hrvatsko se gospodarstvo nalazi na samom dnu. Ključni znak je pokazatelj stanja BDP-a čiji se rast već nekoliko godina kreće između 2,7 i 2,8 posto. Sve države, nama usporedive u EU-u, bilježe rast između četiri i pet posto. S ovom stopom rasta ne možemo rješavati trenutne probleme a kamoli osigurati ozbiljniji rast i razvoj. Masovni odlazak radne snage, čak i cijelih obitelji, u najproduktivnijoj starosnoj dobi predstavlja nerješivi problem za trenutne, a ne samo dugoročne potrebe poslodavaca. Nestanak tisuća poljoprivrednih gazdinstava, u ratarstvu, stočarstvu, mljekarstvu, voćarstvu zemlju dovodi u totalnu ovisnost o uvozu i dominaciji trgovačkih lobija. Neadekvatno, ili potpuno nerješivi problemi u pojedinim tvrtkama, pokazuju neznanje, nesposobnost vlasti od najnižih do najviših državnih struktura. Primjerice, posljedice afere Agrokor (škandala sa klijentelističkom grupom Borg, neizvjesna sudbina restrukturiranja (točnije priprema za prodaju!) i utjecaja na hrvatsku poljoprivredu i gospodarstvo), INA – odugovlačenje rješavanja problema preko ino-konzultanata, neizvjesna sudbina brodogradnje (državna jamstva, tisuće novo nezaposlenih, sudbina prateće industrije brodogradnje, troškovi nezaposlenih), kutinska Petrokemija, Croatia Airlines, LNG, Imunološki zavod itd. Usto, pada industrijska proizvodnja, izvoz, među zadnjim smo zemljama po povlačenju sredstava iz fondova EU! Nema investicija. Nitko ne želi ulagati u Plenkovićeva Potjemkina sela. Plenkovićeve vlasti imaju pripremljene odgovore na te i takve probleme: sve smo mi to naslijedili, te kisele jabuke samo su nama došle na rješavanje jer se ostale vlade njima nisu htjele baviti, to se ne može riješiti preko noći, formirat ćemo stručne timove koji će dati pravac kojim treba ići, fokusirat ćemo se na... Sramotno niski rast BDP-a u javnosti se predstavlja kao uspjeh, a odlazak naših građana u inozemstvo, pribraja se padu nezaposlenih!? Lažno predstavljanje kreditnoga rejtinga. Preostali radnici mogu raditi za najniže plaće za strane i domaće poslodavce, jer kako kaže Plenković,  u tome je  naša prednost!' Morbidno. Uz njegovu izjavu da bi nam mnoge afričke zemlje pozavidjele na našem standardu? Upravo tako – u tome je  europejac Plenković našao odredišta usporedbe. Gospodarske uspjehe Plenkovićeve vlasti možemo jedino usporediti s Potjemkinovim selima.
 
5. Reforme
 
Premijer Plenkoviće i vožd HDZ-a stalno obmanjuje narod kako ovdašnja Vlada striktno provodi reforme i kako su ti efekti vidljivi na svakom koraku. Naravno, radi se o prvorazrednoj obmani. Predstavljene ili koncepti  reformi u radnom zakonodavstvu, poreznom sustavu, pravosuđu, mirovinskom i zdravstvenom sustavu, školstvu i obrazovanju, od stručnih i znanstvenih krugova te poslodavaca,  izložene su brojnim argumentiranim kritikama, a za mnoga rješenja sindikati prijete sa štrajkovima i prosvjedima. Veliki dio priprema reformi i prezentiranje javnosti, radi se mimo ili bez ozbiljnijih dogovora sa subjektima na koje se one odnose. Posebno je uočljivo da u timovima koji rade na pojedinim reformama nema najstručnijih ljudi iz tih područja, jer su važniji politički podobni a ne stručni i znanstveni kadrovi.
 
6. Demografija
 
Plenkovićeva vlast je bombastično najavljivala promjene u demografskoj  strukturi zemlje s obzirom na enormno iseljavanje hrvatskih građana i brojne probleme koji iz toga proizlaze: ekonomske, socijalne, kulturološke, školsko-obrazovne i druge. Na čelo ministarstva zaduženog za analizu stanja, prijedloge najboljih mjera, kontinuitet njihova rješavanja, financijska i ostala pitanja, Plenković je postavio potpuno nesposobnu (ali, kao i u drugim slučajevima, odanu i bespogovornu) osobu koja se demografijom kao ozbiljnom znanošću i područjem nikada nije bavila. Ubrzo će taj rad demaskirati državni tajnik u tom ministarstvu koji će pokazati da se radi o pukom cirkusu. Inače iz tog zahtjevnog rada izostavljeni su najbolji hrvatski stručnjaci iz područja demografije! Umjesto znanstveno-stručnog projekta demografske revitalizacije zemlje, koji je u biti dugoročnog karaktera, ali i aktualan u rješavanju urgentnih demografskih problema. Plenkovićeva vlast je pak krenula s pojedinim paušalnim mjerama koje pojedinačne, bez ozbiljne strategije, ne mogu i ne daju rezultate. A koga briga za to?! Podatci su zastrašujući. U nekoliko zadnjih godina zemlju je napustilo preko 300.000 ljudi, a samo iz Slavonije, u nekoliko narednih godina očekuje se odlazak oko sto tisuća novih. Vlada se hvali uspjesima na ovom području. I ovdje nas plaše Plenkovićeva Potjemkinova sela. Razotkrivena.
 
7. Manipulacije s javnošću
 
Za prikrivanje neuspjeha Plenkovićevih vlasti zaduženo je stranačko vodstvo, ministri u vladi, predsjednik Sabora, odane, dobro plaćene i uhljebljene sluge, tzv. marketinški stručnjaci, novinska agencija, agencija za ispitivanje javnoga mnijenja (iliti oglasna), najveći dio medija, kojima istina ništa ne znači. Bivši tzv. marketinški stručnjak koji je skup  navijača hrvatske nogometne reprezentacije na njenom dočeku u Zagrebu prozvao pripremom za svrgavanje Plenkovićeve vlasti. (Nažalost, nije!) Isti je, dok ga vožd nije privremeno sklonio, izjavio kako Plenković pod kontrolom ima 98 posto medija, a da ih onih dva posto ne zanima! I nije pogriješio. Macana zamjenjuje novo ime iz Yutelovskog miljea. Slučajno?! Kakve samo vijesti, informacije, priopćenja, satkanih od laži, poluistina, netočnosti, izostavljenih činjenica plasira javni servis, nazvan HRT?  Kakva je tek vjerodostojnost  javnoga servisa nazvanog HINA?! Svi imaju istu zadaću – neuspjehe Plenkovićeve nenarodne i pogubne  vlasti pretvoriti u uspjehe, a pojedini smokvini listovi i tzv. korisne budale odjenuti u hrvatsko ruho.  Kritičnog i istinoljubivog duha nema u tom javnom servisu a ni u ostalim medijima, pod njegovom kontrolom, više ni u tragovima. Svi rade na promociji i osiguravanju što unosnijeg posla za gazdu u Bruxellesu. Za šaku škuda oni ne zaboravljaju ni na svoje beneficije. Zajedno s gazdom tonu u nemoralnoj baruštini. Na žalost i Lijepa naša.
 
8. Nepotizam
 
Svakodnevno smo svjedoci vijesti o zapošljavanju supruga, rođaka, stranačkih kolega, osoba iz partnerskih i potpornih stranaka, zaslužnih za stranku i njihove najbliže, od najnižih do najviših struktura vlasti. Sve više dolazi do izražaja i svojevrsni nepotizam vezan uz samoga Plenkovića. On to ni ne krije. U obraćanju svojim članovima otvoreno kaže da ukoliko će mu se protiviti da ih ne će biti na stranačkim listama, od izbora za EU Parlament, Sabor, lokalne i županijske vlasti, mjesta u državnim tijelima, agencijama, upravama tvrtki i sl. Nije se jednostavno odreći, npr. mjesta župana, gradonačelnika, saborskih zastupnika, unosnih mjesta u tvrtkama i sl. Radi se o političkim, financijskim, interesnim i drugim pozicijama, pa do egzistencijalnih. A gazda to omogućuje. Koja bi se budala odrekla tih preferencija, za nekakav moral, domoljublje, vjeru?! Ma kakva Istanbulka – rodna ideologija, novi pravedniji izborni zakon, poštivanje referenduma i Venecijanske konvencije, pred mogućim darovima bruxellevskog đaka? Judino sjeme je posijano i daje otrovne plodove. A članstvo stranke?! Dobit će jednoga kandidata na izbornoj listi i koji mora pobijediti, milom ili silom! (Gospički slučaj). Makar sam kandidat (i jedini) za sebe bude  glasao! A one koje diktator izbacuje iz stranke  nemaju pravo na obranu. Viši partijski sud ili točnije: Višinski s Trga žrtava fašizma.
 
9. Izbor kadrova – case study
 
Više se puta pitam je li dobivanje potpore za održavanje vlasti od osoba koje su osumnjičene za neki krimen ili se protiv njih vode sudski procesi, ili su društveno potpuno irelevantne a imaju visoke političke ambicije, slučajno. Tu spada potpora i od stranački protivnih elemenata svemu hrvatskom. Rekli bi stalo mu je do očuvanja svoje diktatorske vlasti bez obzira na karakter i osobine dotičnih. Ali, ipak u potpunosti nije tako i ništa nije slučajno. Preciznom raščlambom vidljivo je da se radi o ljudima koji nemaju drugoga izbora i koje je lako držati na lancu. Ukoliko ćete biti pokorni eventualni procesi će se odugovlačiti u nedogled – do zastare ako treba, dobit ćete medijsku potporu, u medijima vaš slučaj će biti marginaliziran ili interpretiran na povoljniji način. I sudstvo je u našim rukama.  U onih 98 posto blagonaklonih medija (da ih tako nazovemo) uvijek će se naći spremnih za takve radnje. Tako zlikovci postaju pravednici i pripravni na nove funkcije. Najveći dio ministara u Vladi, potpuno je podkapacitiran, i ovisan o gazdinoj milosti. Plenkovićeva kadrovska politika lomi kičme i od neporočnih ljudi, a kamoli poročnih. Rezultat je destrukcija ljudskih karaktera i stvaranja nemoralnih zombija koji se mogu oblikovati kako god to gazda traži. Najpoželjnije u staljinističko-titoističko-orjunaškom pravcu, i prema modernističkoj globalističko-soroševskoj, antihrvatskoj agendi.
 
10. Na djelu laži, prijevare i obmane hrvatskoga naroda
 
Na kraju ovog kratkog prikaza naveo bih sofizam, licemjerje i poruge kojim se aktualni vožd služi prema članovima svoje stranke, hrvatskim institucijama u čijem stvaranju sudjeluje, Katoličkoj crkvi, hrvatskom Domovinskom ratu, hrvatskoj javnosti. Pred članovima stranke i pred javnošću govorit će pozitivno o ulozi dr. Franje Tuđmana u stvaranju moderne hrvatske države, pojavit će se i na njegovu grobu, položit će vijenac, da bi istovremeno sistematski uništavao tuđmanovski karakter HDZ-a. Javnost je obmanjivao da je vrh Katoličke crkve u Hrvata suglasan sa usvajanjem Istanbulske konvencije. Nastavio je s obmanom oko tzv. Intepretativne izjave kojom se tobože iz nje odstranjuje rodna ideologija da bi je, preko ministrice obrazovanja, uveo u školski obrazovni sustav. Vrijeđa biskupe da ne znaju čitati. Bez imalo srama u toj istoj crkvi i tim istim biskupima i svećenicima dolazi na svete mise i primanje sakramenata. Iz prvoga reda.  Vodi punicu Svetom Ocu. Kao da želi pokazati da mu njegovi roditelji broj jedan i dva (da budemo u duhu Istanbulke) nisu pružili istinski kršćanski odgoj s kojim se lažno promovira u javnosti. U javnosti istupa s idejama protiv svih oblika totalitarizama, kako to stoji u rezolucija Europskog vijeća i Parlamenta i deklaraciji hrvatskoga Sabora, da bi se s predsjednikom HAZU-a zalagao za opstanak zvijezde petokrake pod kojom su počinjena najveća zvjerstva prema hrvatskom narodu. U javnosti se tobože zalaže za demokraciju a istovremeno nedemokratski sa svojim slugama ruši referendumske inicijative koje je potpisalo oko milijun hrvatskih građana.
 
Ne poštuje odluke tzv. Venecijanske komisije koja izričito zabranjuje predstavnicima vlasti da javno urgiraju protiv referendumskih inicijativa. Srebroljubaca, ulizica, izdajnika, častohlepnih, juda, - uvijek je bilo i bit će. Onemogućuje mirni prosvjed hrvatskih branitelja i građana u Vukovaru kojim će se izraziti opravdano nezadovoljstvo neučinkovitošću hrvatskih državnih institucija spram procesuiranja ratnih zločina, 23 godine nakon rata. Bahato i bezobrazno upućuje prijetnje hrvatskim braniteljima da mu oni ne će diktirati njegove partnere u vlasti. Naravno, branitelji dobro znaju da takvu ulogu ima njegov partner, predsjednik SDS-a Pupovac, čuvene stranke ratnoga zločinca, četnika i skladištara  Gorana Hadžića. Danas, srpskoga heroja! Dakako, hrvatski branitelji  ne žele sudjelovati u Plenkovićem trgovačkim poslovima sastavljanja i održavanja njegove stabilne vlasti. Jedino su upozoravali na neprocesuiranje ratnih zločina i zaštitu pojedinih osumnjičenika koji se nalaze, i  u Pupovčevim redovima. Očito je to razgnjevilo vožda i njegova saveznika. Briga Plenkovića za hrvatske branitelje kojima je na početku Domovinskog rata okrenuo leđa. Zašto bi ih sada uvažavao kada misli da je i njima gazda. Okuplja svoje branitelje koji žele spriječiti mirni opravdani prosvjed. Naravno, srebroljubaca, ulizica,izdajnika, Juda – uvijek je bilo i bit će ih. Pa i ovom prilikom.
 Posebna tema bila bi obmana javnosti oko Lex Agrokora i skupine Borg. No, za takvo nešto bile bi potrebne stranice i stranice. No, ni to ne će ostati, kad-tad, zapisano. Zaklela se zemlja Raju ….
Potpuno na kraju upit. Može li državu Hrvatsku, hrvatski narod i njene građane, voditi osoba koja sublimira: bahatost, laži, obmane, prijevare, diktaturu, egoizam, vrijeđanje i progon neistomišljenika, nepotizam, neznanje, nesposobnost vidljivu u očajnim rezultatima njegove vlasti, izdaja, ucjenjivanje članova svoje stranke, totalitarizam, antihrvatstvo... Može li?
 
Može, ako šutimo i ništa ne poduzimamo. Ne samo protiv njega već i protiv njegovih slugu. Opet ću spomenuti poruku i geslo velikog hrvatskog književnika Petra Šegedina: Svi smo mi odgovorni.
Ovo pismo upućujem časnom Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu kako bi, kao što je to učinilo u nizu dosadašnjih slučajeva, razmotrilo izdajničko i antihrvatsko djelovanje Andreja Plenkovića, pogubno za hrvatske nacionalne interese i opstojnost naroda i države.
 

Mijo Ivurek, Zagreb

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Subota, 20/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 911 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević