Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj – pokušaj reaktivacije Plana Z-4

 
 
• Nevjerojatno je kako se ponavljana medijska laž može pretvoriti u veliku LAŽ. To se ovih dana dogodilo oko izmišljene izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u kojoj nije spomenula „marginalce“, ali su joj neki obavještajni krugovi – u državi i inozemstvu – svim silama to pokušali ucijepiti. Ponavljam, Predsjednica je, govoreći o onima koji su je napali što je pozvala srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića, izrekla i ovu rečenicu: »Mi ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja diktiraju politiku. Politiku i međudržavne odnose moramo definirati mi državnici i naravno ogromna većina naših građana koja podržava posjet predsjednika Vučića Hrvatskoj, zato što moramo razgovarati o pitanjima koja opterećuju naše odnose i moramo raditi na boljitku naših država i naših naroda« u kojoj nema riječi „marginalci“. Iako te riječi nema, u javnosti je nastavljeno s ponavljanjem da je ima. Isto kao što se već desetljećima ponavlja i laže da su Hrvati „genocidni“ ili da je u jasenovačkom radnom logoru pobijeno od 85.000 do 1.706.000 Srba i „srpske nejači“!
https://images.dailykos.com/images/356509/story_image/Rosneft.jpg?1485371297
Tjedan dana kasnije hrvatska predsjednica u razgovoru za Novi list dobila je od Edija Prodana isto to lažno pitanje s tvrdnjom o „marginalcima“ kojih nije bilo. Prodan pita Predsjednicu: "Raščistimo odmah problem koji je u domaćoj javnosti vrlo nezgodno odjeknuo, a izrečen je prigodom jednog od vaših istupa za dvodnevnog posjeta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Tko su dakle hrvatski politički »marginalci«"?, a Predsjednica na ovu laž odgovara: "Na to pitanje već sam se više puta očitovala i mogu samo još jednom odbaciti zlonamjerna tumačenja moje izjave, u kojoj riječ »marginalci« nikada nisam spomenula. Pravo na prosvjed ustavno je pravo i ni na koji način nisam ga dovela u pitanje. Takvi prosvjedi, uostalom, posve su uobičajeni u demokratskom svijetu. Imam puno razumijevanje za udovice poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, te za braniteljske udruge koje su iskoristile svoje demokratsko pravo i izrazile svoj stav o dolasku predsjednika Vučića. Uvjerena sam da svima koji znaju moja uvjerenja i poznaju moj odnos prema Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima to ne treba posebno objašnjavati. Riječ je, dakle, o pojedincima s rubova političkog spektra koji ne prihvaćaju proces dijaloga i, u krajnjoj liniji, pa makar i u uvjerenju da brane hrvatske interese, čine štetu Hrvatskoj. To nisu niti udovice hrvatskih branitelja, niti hrvatski branitelji. S predstavnicima braniteljskih i drugih udruga proizašlih iz Domovinskog rata sastala sam se uoči posjeta i s njima ću se ponovno sastati i ovih dana kako bih ih upoznala s rezultatima razgovora, kao što sam im i obećala, s posebnim naglaskom na otkrivanje sudbina naših nestalih branitelja i civila." Predsjednica toliko. Sada je red na medijskim spin-majstorima da prekinu s laganjem.
 
No, znam da laganje ne će prestati sve dotle dok se politički rat vodi putem medijskih laži. Hrvatska je jako daleko od Poljske - u kojoj su na vlasti domoljubi i ljudi koji vole domovinu - da donese zakon kakav su donijeli Poljaci o kažnjavanju sviju onih koji i dalje budu lagali da su u Poljskoj tijekom Drugoga svjetskog rata postojali „poljski koncentracijski logori“. U Varšavi samo žele istinu – da se ti logori nazivaju pravim imenom „nacistički (njemački) koncetracijski logori u okupiranoj Poljskoj“. I ništa više. Uvjeren sam da će jednoga dana i Hrvatska imati političku elitu koja će donijeti zakon kojim će se kažnjavati svi oni koji Hrvatima nameću nepostojeću genocidnost i koji iz hrvatskoga proračuna troše milijarde kuna za širenje lažnoga popisa jasenovačkih žrtava, izmišljenih žrtava u Jadovnu i slično.
 
• Kod napada na hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, zbog toga što je pozvala srbijanskoga kolegu Aleksandra Vučića da posjeti Hrvatsku, ima jedan detalj koji se prešućuje. Naime, Vučić je bio u Zagrebu i 15. veljače 2015. na svečanosti ustoličenja hrvatske predsjednice, ali njegov dolazak nije tada bio nikakav problem, kakvim se je sada prikazivao zbog Vučićeva ranijeg četnikovanja. Tada je Vučić na Markovom trgu sjedio u prvom redu i nije bilo demonstracija kao sada i nitko ga nije pitao za velikosrpski govor u Glini od 20. ožujka 1995. Što nam to govori? Da iza prosvjeda možda stoje i neke inozemne snage kojima je u interesu nemir u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje: koje su to snage? Višestruke. Ima ih i s Istoka i sa Zapada. Pogubnije su one koje žele da se Hrvatska oslobodi političkoga i vojnog utjecaja SAD-a i NATO-a, čime bi ojačao ruski politički, gospodarski i financijski utjecaj, nakon čega bi Inu mogao kupiti Rosnjeft, a Lukoil bi mogao preuzeti mrežu crpki i opskrbu tržišta naftom i naftnim derivatima. To znači da bi se, prema tom scenariju, spriječila izgradnja terminala ukapljenog prirodnog plina (UPP) na Krku, opstruirala Inicijativa Triju mora i onemogućilo pridruživanje Hrvatske Višegradskoj skupini.
 
• Posjet Aleksandra Vučića Hrvatskoj ostavio je trajne razorne posljedice na odnos predsjednika Vlade i predsjednice Države. Nesporazum je nepremostiv. U želji miniranja posjeta gosta iz Srbije Andrej Plenković je potencirao ratnu odštetu, znajući kako će to obilježiti oba dana posjeta. Država nije bila u pitanju. Naprotiv, Država je najviše izgubila. Sve se svelo na međusobni obračun. A i na obračun između američke politike (Predsjednica) i eunijske politike (predsjednik Vlade). To je posebno oslabilo hrvatsku međunarodnu politiku. Posebice u svjetlu ne tako dalekoga hrvatskog predsjedanja Unijom.
 
• Na zahtjev Milorada Pupovca i njegova velikosrpskog tzv. Srpskog narodnog vijeća da se reaktualizira zlokobni Plan Z-4 (država u državi) donesena je »Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj«. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odmah se oglasila protuizjavom kako »svatko u Hrvatskoj kao demokratskoj državi, ima pravo postaviti zahtjev za ispunjenjem prava koja smatra važnima, a isto tako svatko te zahtjeve ima pravo podržavati ili ne, a ako njihovo ispunjavanje pretpostavlja izmjene ili donošenje novih zakona, za to su nadležni Vlada i Sabor«. Slično je odgovorila i bivša predsjednica HNS-a Vesne Pusić: "Srpska zajednica ima pravo tražiti što god hoće, ali Hrvatska vlada mora odlučiti i preuzeti odgovornost za ono o čemu se može i ono o čemu se ne može dogovarati". Ministar policije Davor Božinović je odgovorio sličnom frazom kako »u Hrvatskoj kao demokratskoj državi svatko može postavljati svoje zahtjeve i očekivanja«. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković je bio određeniji. "Oni mogu slati zahtjeve kakve žele, ali parlamentarna većina će odlučiti o tome što je ispravno, a što ne", rekao je Jandroković. Ministar uprave Lovro Kuščević poručio je Pupovcu i društvu kako u Hrvatskoj već »postoje sve razine zaštite prava nacionalnih manjina, a tako i u odnosu na njihovu zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave«. Napokon, oglasio se i predsjednik Vlade Andrej Plenković: »Vlada, u skladu sa svojim Programom, promovira uvažavanje i suradnju s nacionalnim manjinama radi zaštite njihovih prava. Operativni programi za nacionalne manjine za razdoblje 2017. – 2020., koje je donijela Vlada u suradnji s izabranim predstavnicima nacionalnih manjina, ne predviđaju promjenu pravnog statusa tijela srpskih/manjinskih zajednica«. Sve mi se čini kako će se opet trebati pojaviti neka nova Vesna Pusić, kao i 2010. godine u vrijeme loše vladavine Jadranke Kosor, da nas zaštiti od SNV-a i trojice Srba u Saboru koji drže ključeve Plenkovićeve tanke vladajuće većine.
http://travels.bowenplace.com/europe_2008/history_9/files/BIGseselj_nr_vukovar_1991.jpg.jpg
"Obespravljeni" Srbi u Vukovaru 1991.
 
• Udruge obitelji nestalih i zatočenih u utorak, 20. ožujka 2018., u Beogradu su se susrele s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i zatražile podatke koje Hrvatska od Srbije predugo čeka. Među njima je bila i Manda Patko, predsjednica udruge 'Vukovarske majke', koja svoga muža traži 27 godina. Na Veleprometu mu se izgubio svaki trag. Sastanak je dogovoren tijekom posjeta Vučića Hrvatskoj kada je obećao "da ćemo imati značajnih pomaka u narednom razdoblju". U Beogradu je bila i Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i zatražila zapise iz ratnih dnevnika jedinica JNA koje su bile na okupiranom području Hrvatske i zubne kartone te izjave svjedoka u sudskim procesima iz kojih se daju iščitati podaci o nestalima. Pomoću te dokumentacije iz bolnice mogla bi se riješiti sudbina dijela 60 nestalih koji još uvijek nisu identificirani. Vučić je Hrvaticama obećao, hoće li obećanje izvršiti ponajvećma ovisi od pritiska EU-a na Srbiju.
 
• Agrokor i dalje vrije. Andrej Plenković je napokon prekinuo šutnju i primorao Antu Ramljaka da se, radi mira u kući, elegantno povuče. Izvanredni povjerenik je pristao otići, što i nije loše, samo me brine kako to da nitko više ne govori o milijunima kuna koje su otišle njegovim savjetnicima pomoćnicima. Da je Ramljak i situacija oko Agrokora težak teret za hrvatsku svekoliku političko-gospodarsku scenu potvrđuje i to što – i nakon podnošenja ostavke – Ramljak i dalje ostaje na istom radnom mjestu. Pitanje je, dokle?! To je, dakako, povezano i sa statusom Martine Dalić, druge osobe izvršne vlasti. Sve dotle dok ostaje sadašnja ministrica gospodarstva na svome položaju teško je očekivati bitnije promjene oko sređivanja stanja u i oko Agrokora.
 
Andrej Plenković živi prestresno. Gotovo da nema dana a da mu se ne dogodi nešto loše. Zadnji takav stresni događaj je iznenadno povlačenje Marina Strmote, državnog tajnika za demografiju. Strmota je, kako kažu, pod utjecajem našega u zadnje vrijeme narazvikanijeg demografa Stjepana Šterca, javno optužio Plenkovića i Vladu da ništa ne čine za pokušaj spasa od izumiranja Hrvata. Njegovo emotivno kratko obraćanje javnosti dokaz je kako nema nikakve suradnje između predsjednika Vlade i državnih tajnika. To što je rekao, na žalost, stoji, što je potvrđeno žurno Plenkovićevo obećanje nekih vatragosnih mjera za spas što se spasiti mora. Sve dotle dok za svu djecu u Hrvatskoj ne budu besplatne jaslice, vrtići i školske knjige ne može se govoriti o pomaganju roditeljima da imaju djecu. Novaca ima, samo se nalaze kod onih koji ih ne zaslužuju. Uglavnom protuhrvatske tzv. civilne i nevladine udruge godišnje dobivaju tri milijarde kuna (3.000.000.000,00 kn!) i taj je novac dovoljan za rješavanje svih problema oko provedbe nužne demografske i populacijske politike. Hrvatska država, a ne samo neki gradovi i općine, mora stimulirati rodilje i novorođenčad po uzoru na Švedsku i Norvešku. Sve drugo je bježanje od odgovornosti i čista demagogija.

 

• Hrvatska ne namjerava odustati od pokretanja pitanja ratne odštete od Srbije sve dotle dok je na čelu izvršne vlasti Andrej Plenković. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković podsjeća da i Njemačka isplaćuje odštetu Poljskoj i drugim državama za štete nastale u Drugom svjetskom ratu.
 
• Crnogorsko nebo od ljeta čuvaju talijanski i grčki borbeni zrakoplovi! NATO štiti baltičko nebo od 2004., kada su se Estonija, Litva i Letonija pridružile Savezu. Zračni prostor Slovenije pokrivaju Mađarska i Italija. Albaniju pokrivaju Grčka i Italija. A Bošnjaci se u BiH ljute što Hrvatska čuva nebo iznad njih.
 
• U Sarajevu je boravilo izaslanstvo Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, koje je predvodio predsjednik Miro Kovač. Kovač je poručio bošnjačkim vlastima kako nema potrebe otvaranjae pitanja granice. "Postoji ugovor o državnoj granici kojega su dva državnika, odnosno tadašnji predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, potkraj 90-ih godina potpisali i on se od tada primjenjuje i funkcionira", rekao je Kovač i dodao: "Uvjeren sam da bi to (otvaranje pitanja granice) bilo štetnije za BiH nego za Hrvatsku". Što to znači? Znači da je Hrvatska izgubila puno više hrvatskoga teritorija, koje je i u XX. stoljeću pripojeno Bosni i Hercegovini, prije svega Neum i dio sjeverozapadne zapadne Bosne (Željava, Zavalje, Skočaj, Međudražje, Mali i Veliki Skočaj..., gornje Pounje).
 
• Sve ide prema planu. Nijemcima je dosta recikliranih komunista, tzv. socijaldemokrata, pa je ovih dana SPD na drugom mjestu pretekla njemačka domoljubna stranka Alternativa za Njemačku (AfD). AfD podržava 16 posto ispitanih Nijemaca, a SPD podržava 15,5 posto ljudi.
 
• Turski pisac Orhan Pamuk trebao je dobiti titulu "počasnog građanina Sarajeva". Trebao, ali ne će. Ne daju mu militantni gradski oci i turski diktator Reçep Tayyip Erdoğan zbog toga što je ovaj nobelovac još 2005. priznao turski genocid nad 2,5 milijuna Armenaca, Kurda i drugih neTuraka od 1915. do 1918. godine. Nije im dovoljno radikalan. Naime, u obrazloženju pravila igre kod dodjele ovakve nagrade u početku je stajalo da je Pamuk zaslužio nagradu zbog "stalnog podsjećanja na značaj Sarajeva kao mjesta susreta civilizacija i kultura", i kako to više nije poželjno u jednonarodnom i jednovjerskom gradu na Miljacki, Pamuk je izvisio. Nije mu pomoglo ni to što je pristao raditi na scenariju za igrani film koji bi podsjetio na ratni koncert Sarajevske filharmonije u razrušenoj sarajevskoj Vijećnici pod ravnanjem Indijca Zubina Mehte. A možda mu je to i odmoglo. I tu nije kraj priče. Kada im Organ Pamuk nije bio dovoljno islamski radikalan, okrenuli su se jugonostalgiji, i umjesto Turčina za nagradu odredili 'Hrvata' Stjepana Mesića. On je toliki kameleon da mu se ništa loše ne može predbaciti.
 

Marijan Majstorović