Ivo Josipović ni sam ne zna koliko ustvari ima stanova i na čije ime glase

• O imovini hrvatskih predsjednika, bivšeg i sadašnjeg, naveliko se govori godinama. Prema tumačenju Darka Petričića Stipe Mesić je dobivao novac za svoje potrebe, pa tako i stanove, od nekih sumnjivih prijatelja s istoka. Po nekima iz Albanije, a po drugima iz arapskoga svijeta. Aktualni predsjednik Ivo Josipović nije išao daleko (po)tražiti prijatelje. Njemu ih je otac Ante osigurao za nekoliko života. Iako se godinama govori da Josipović stariji i mlađi žive u stanovima iz kojih su otjerani zagrebački Židovi – i od vlasti NDH, i od vlasti Titine druge Jugoslavije – ljudi to nisu najbolje shvatili. Ali, pojavio se saborski zastupnik HDSSB-a Igor Češek i pred TV kamerama iz sabornice odaslao vijest preko koje ne može miran prijeći ni „pravdoljubivi“ predsjednik Josipović. Odmah je sazvao i konferenciju za tisak i pokušao obraniti se. Činjenica je da Josipovići imaju četiri stana (neki vele i pet!) u kojima uglavnom žive od 1945. kada se uzimalo od „narodnih neprijatelja“.

Prema novinarskim istraživanjima Ivo Josipović živi u stanu u Palmotićevoj ulici na kućnom broju 26 u stanu koji je upisan na njegovu suprugu Tatjanu! Stan se sastoji od kuće i dvorišta površine od 341 metra četvornog. Stan je, kako piše u zemljišnim knjigama, izuzet od nacionalizacije. U istoj zgradi stan izuzet od nacionalizacije ima i Zorka Klepac, Josipovićeva punica. I ona je prema zemljišno-knjižnom izvatku također vlasnica stana od 341 metra četvornog. Činjenica je da Josipović nije prijavio stan od 341 metra četvorna, već stan od 209 „kvadrata“. Josipović se ovako brani: "U Zemljišno-knjižnom izvatku navedena je površina čestice na kojoj je sagrađena zgrada, tu je i pločnik i ulaz. Mi smo ugovorom kupili stan od 209 kvadrata".

Prema izjavi iz Ureda predsjednika predsjednik posjeduje četiri stana. Stan od 138 m² Josipović i supruga Tatjana kupili su 1995., te su zajedno upisani kao vlasnici. Druga nekretnina također je u vlasništvu Tatjane i kupili su joj je roditelji 1988. Treću nekretninu Josipović je stekao 1994., a radi se o stanu u kojem žive njegovi roditelji. Četvrta nekretnina je stan u Palmotićevoj ulici 28, za kojeg je poručeno iz Ureda da ima 209 m². U tom stanu Josipović i danas živi. Dakle, sve je u redu. Igor Češek, po predsjedniku, nije rekao istinu da je stan otet od Židova. Važno je da nam svima u ušima ostaje Češekova izjava: "I stvarno ne znam kako on može mirne duše spavati u tom stanu ako je taj stan otet židovskoj obitelji“. Može li Josipović mirno spavati, pokazat će vrijeme. Vrlo skoro.

• Ministar znanosti, obrazovanja i športa Željko Jovanović je nedvojbeno čovjek ekstrema. Grize i ujeda gdje stigne. Urla na HNS, Vlatka Markovića, Zdravka Mamića, Zorislava Srebrića i Dinamo, ali i ujeda, smijenivši ravnateljicu Instituta „Ruđer Bošković“ Danicu Ramljak, koja je DORH-u prijavila kriminal u njemu. Ovakvo nekoordinirano ponašanje ministra Jovanovića, u kojem se sve hrvatsko prepoznaje kao ono što mora pred njim ustuknuti najmanje koristi Milanovićevoj vladi. Tražiti smjenu ravnateljice Ramljak isti dan kada je DORH podigao optužnice protiv nekoliko zaposlenika „Ruđera“ nema nikakvo opravdanje. Naprotiv. Jer, kada ministar sudjeluje u smjeni osobe koja je prijavila korupciju, to diskreditira njega, njegove odluke i Vladu čiji je član.

Crveni su se protiv vjeronauka u školi borili od 1945. i izgubili su rat. Izgubit će ga i Jovanović koliko god bio bahat (možda i više od Čačića), jer hrvatski narod ipak nije toliko glup. Ništa gluplje nije od toga da je taj isti Jovanović pisani odgovor vrha Katoličke Crkve u Hrvata o kritiziranju vjeronauka proslijedio medijima, umjesto da ga je prvo uručio premijeru Milanoviću, na koga je pismo i bilo naslovljeno. Tu je najstariji napad na HNS i hrvatski nogomet, koji, koliko god tko to vjerovao i mislio, još uvijek je najbolji izvozni proizvod. Jer, ne zaboravimo, gotovo u svemu smo na repu događanja u svijetu, a u nogometu smo pri samome svjetskom vrhu. To što nam je liga slaba nije krivica HNS-a, nego upravo nesposobnih političara kakav je i Riječanin Željko Jovanović. Zbog svih tih razloga pogrješnoga djelovanja i neviđenoga govora mržnje predsjednik Vlade Zoran Milanović malo je primirio „ministra športa“. Ostaje pitanje koliko je Milanović vjerodostojan i dokle će ga i koliko Jovanović (po)slušati.

• Tvrtka Coning Ratka Čačića je u problemima. Nakon što su prevareni i izmanipulirani vjerovnici zatražili od bivše Čačićeve tvrtke, stečajni upravitelj priznao im je tek 177 milijuna kuna jer je ostalo otišlo u zastaru. Najveći dio tih potraživanja odnosio se na propali posao Coninga u Izraelu, oko 282 milijuna kuna. Time je opetovano potvrđeno da je Čačić loš poduzetnik a vješt manipulator čije tvrtke prodaju jedna za drugom, te opravdava onu izjavu Stipe Mesića 1993. da se radi o „gangsteru nad gangsterima“. Ovaj gubitak u Izraelu datira iz 1991. godine kada je tamo ugovorio gradnju oko 1300 stanova i bio protjeran.

U Izraelu Coning je ostao dužan prevarenim hrvatskim tvrtkama 50 i više milijuna kuna. Ali, da Čačić nije baš tako naivan, potvrđuje njegova „sposobnost“ prema kojoj je uz imovinu Coning na tvrtke kćeri prenio i svoje djelatnosti pa su i zaposlenici prešli raditi u nove tvrtke. Najinteresantnije je to što Coning od 1994. do obavljanja revizije 2002. nije imao ni jednog zaposlenog. Kad je rađena revizija pretvorbe i privatizacije Coninga odnosno Ingprojekta, tvrtka je imala evidentiranih nepodmirenih obveza u iznosu od 221 milijun kuna, od toga je država potraživala 63,9 milijuna kuna. Usto, u nalazu revizije navodi se da je račun tvrtke neprekidno blokiran od 1. kolovoza 1995.!

• Vladimir Zagorec se u zatvoru Remetinec po nalogu Haaškoga suda sastao s Peterom Robinsonom, pravnim savjetnikom Radovana Karadžića. Ispitivao je Zagorca o nabavi oružja iz Irana za BiH preko Hrvatske. Budući se hrvatske vlasti nisu usprotivile ispitivanju po nalogu ovoga ratnoga zločinca, ovo je još jedan dokaz sluganske hrvatske politike.

• Ipak se pritišću Deutsche Telekom i Ivica Mudrinić. Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) je na Visokome upravnom sudu zadovoljna s presudom prema kojoj je odbijena tužba HT-a i potvrdio odluku kojom su određene regulatorne obveze HT-u na tržištu širokopojasnog pristupa internetu, čime je u potpunosti završen trogodišnji postupak koji je bio predmet stalnih medijskih i stručnih rasprava. U presudi se između ostaloga kaže: "Kad ne bi ova regulatorna obveza bila određena, HT bi bio u mogućnosti iskoristiti prednost prvog ulaska na tržište te onemogućiti ostale operatore u stjecanju korisničke baze, što bi za posljedicu imalo uspostavu monopola te ograničenje tržišnog natjecanja, pri čemu nije riječ o ograničenju slobode poduzetništva jer pružanje navedenih usluga ovisi o HT-u". Za očekivati je da će ova presuda usmjeriti HT da više ne dovodi u pitanje osnovanost odluka HAKOM-a nego da nastavi s ulaganjima u svjetlovodnu pristupnu infrastrukturu te određivanjem veleprodajnih uvjeta i cijena koje će mu omogućiti ostvarivanje povrata na ulaganja uz istovremeno nenarušavanje održivog tržišnog natjecanja. No, nisu svi Hrvati zadovoljni ovom presudom suda. Ima i oniha izdajnika koji brane strane interese onih koji nam gule kožu i prazne novčanike. Jedan od njih je narcisoidni i bahati Radimir Čačić

Čačić je prozvao regulatora koji ne bi trebao trpjeti takve pritiske i uputio oštar dopis regulatoru, HAKOM-u, i zatražio da ga u roku od 15 dana izvijeste o konkretnim mjerama koje su poduzete i koje namjeravaju poduzeti kako bi se povećala razina ulaganja u komunikacijsku infrastrukturu, posebice u brzi internet, bilo fiksni ili mobilni. Čačić je još zatražio da ga izvijeste o konkretnim mjerama koje su poduzete za poticanje ulaganja u izgradnju i stavljanju u funkciju izgrađenih mreža (posebno svjetlovodnih) na brzinama ispod 20 Mbit/sek. Time se ministar Čačić svrstao na stranu najvećeg telekom operatora. “Upoznati smo s najavama operatora i njihovom spremnosti na ulaganja u širokopojasni mobilni pristup, a naročito u svjetlovodnu pristupnu mrežu, i to u iznosima od više milijardi kuna u narednih nekoliko godina, što je prilika za investicijski zamah kakvu ova Vlada ne može i ne će propustiti”, piše i proziva Čačić neovisnu regulatornu agenciju iako to nikako ne bi smio. Oni koji se pitaju zašto je Čačić stao na stranu stranaca moraju znati kako naš bahati „prvi potpredsjednik“ inače ima 10.000 dionica HT-a koje vrijede 2,18 milijuna kuna.

• Kad smo već kod telefonije, Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske "Potrošač" poslalo je otvoreno pismo predsjedniku Ivi Josipoviću, premijeru Zoranu Milanoviću, ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću i predsjedniku Saborskog odbora za pravosuđe Emiru Tomljanoviću zbog nezakonite naplate telefonske pretplate. Naime, zagrebački Općinski sud još 2007. donio presudu kojom je utvrđena nezakonita naplata pretplate od tuženog Hrvatskog telekoma. Nakon toga HT se žalio na presudu. Dvije godine kasnije Županijski sud prihvatio je tužbeni zahtjev korisnika i utvrdio nezakonitu naplatu pretplate.

Potrošač je nakon toga "sa zabrinutošću obavijestio Županijski sud o izjavama tuženih koji su u svom prospektu o prodaji redovnih dionica javnom ponudom naveli da je društvu savjetovano da će žalba biti usvojena". „Potrošač“ dodatno zabrinjava i reakcija Vrhovnog suda RH kojemu su neki od tužitelja podnijeli zahtjev za suđenje u razumnom roku 26. 9. 2011., "što bi značilo da Vrhovni sud RH nije postupio po istome šest mjeseci, a niti je odredio rok Županijskome sudu u Zagrebu da što hitnije donese presudu u navedenom sporu male vrijednosti", pa su stoga pismo poslali i Lauri Stefan, koordinatorici za antikorupciju u Europskoj komisiji, predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu, delegaciji Europske komisije u RH, odnosno Paulu Vandorenu. Na redu su svi oni; hoće li i dalje gurati glavu u pijesak ili postupiti po zakonu.

• Prema pisanju beogradskih Večernjih novosti ministri unutarnjih poslova zemalja regije već dvije godine vode intenzivne razgovore o potpisivanju ugovora koji bi omogućili građanima prijelaz međusobne granice samo s osobnom iskaznicom. U Srbiji to nazivaju "mini-Schengen zonom". U tu „regionalnu“ priču uključio se i svenazočni austrijski lijevi političar Erharda Buseka, koji već duže zagovara tješnje povezivanje regije, prije svega Srbije i Hrvatske. „Sve se može riješiti bilateralnim sporazumima. Slobodno kretanje ljudi i roba bio bi još jedan korak k postizanju pomirenja na Balkanu“, kaže Busek, a Večernje novosti dodaju kako će put k stvaranju "male-Schengenske zone" ubrzati uvedbu „regionalnog naloga za uhićenje, čiji je inicijator Srbija.

Njime bi se postupak izručenja skratio sa godinu na mjesec i pol“. Dakle, tu smo Bato! Radi se o regionalnom „ozakonjenju“ novih uhićenja hrvatskih građana po nalogu srbijanskih vlasti i nekih tjeralica od 1991. godine do danas. Uskoro, 29. i 30. svibnja, u Bukureštu će se sastati ministri policije i pravosuđa i na „balkanskoj konferenciji“ razgovarati o „unaprjeđenju međunarodne pravne suradnje u okviru stručnih skupina koje su formirali ministri pravosuđa zemalja zapadnog Balkana“. Prema riječima Vojkana Simića, pomoćnika srbijanskoga ministra pravosuđa „time će biti skraćeni rokovi, ali i pojednostavljeni postupci za izručenje učinitelja kaznenih djela organiziranog kriminala, ali i za druga djela sa kojima se usuglase zemlje potpisnice“. Ide sve po planu! A nema 500 tisuća kuna za Bleiburg!

• Ne zaboravimo da je u lipnju 2003. godine u Solunu održan sastanak šefova i premijera država članica EU-a, na kojem je zauzet stav da cijeli zapadni Balkan mora postati član EU-a pa je usvojena i deklaracija kojom se oni na to obvezuju. Tada je čak bilo govora o tome da se BiH, Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija u paketu prime u sastav Europske unije i to 2014., na obljetnicu sarajevskog atentata. Plan je kasnije izmijenjen, Hrvatska će dobiti status članice EU-a u idućoj godini, a u međunarodnoj zajednici kažu da je do promjene došlo i zbog globalne svjetske ekonomske krize i krize eura.

• Njemačka želi da zemlje članice MMF-a snažnije sudjeluju u financijskoj pomoći eurozoni. Siromašnije države kao što su Brazil i Indija krzmaju, no zluradost nikomu ne koristi. Na kraju će ipak morati pomoći. Unatoč tomu što desetine (Brazil) i stotine milijuna njihovih stanovnika (Indija) žive u katastrofalnim uvjetima bijede. Južne Amerikance i druge države u naglom rastu može se razumjeti. Upravo sada kada Europljanima ide loše, kada se oni zbog krize eura pribojavaju za blagostanje, a i za utjecaj u svijetu, trebale bi države kao što su Brazil, Indija i Kina povećati svoja sredstva za MMF u svrhu interveniranja u financijskim krizama. To se jednako teško može objasniti Brazilcima koji žive u favelama, a isto tako i Indijcima, koji u divovskim slamovima na rubovima milijunskih gradova kao što su Mumbai ili Delhi preživljavaju s velikim naporom.

Marijan Majstorović