Get Adobe Flash player
Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

Sljedeće godine neka Tomislav Ivić štafetnu palicu preda...

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Što danas Hrvate sjedinjuje?

Definicija jednog nacionalnog identiteta negativnim naglašavanjem,...

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Faktograf je poticatelj govora mržnje

Pupovčeve velikosrpske Novosti šire najgori govor mržnje protiv...

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

Pupovče, spusti se u Šaranovu Jamu i pobroji virtualne...

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

Partizani su se borili za obnovu Jugoslavije, a ne za slobodnu...

  • Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    Plenkovićev vijenac srama na Tjentištu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:53
  • Što danas Hrvate sjedinjuje?

    Što danas Hrvate sjedinjuje?

    srijeda, 19. lipnja 2019. 08:04
  • Faktograf je poticatelj govora mržnje

    Faktograf je poticatelj govora mržnje

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:21
  • I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    I ove godine nastavljaju se laži o Jadovnu

    srijeda, 19. lipnja 2019. 18:50
  • Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    Slijednici zločinačkog komunističkog antifašizma

    utorak, 18. lipnja 2019. 17:13

Problem nije u Habulinu, Diendoferu ili Öellingeru, problem je u našoj vlasti

 
 
• Bleiburg, naš Bleiburg, postaje naša svekolika mora. Samo zahvaljujući nekolicini pametnijih emigranata od 1945. do 1990., na čelu s vlč. Vilimom Ceceljom, sačuvan je kao simbol jedne od najvećih tragedija hrvatskoga naroda u njegovoj dugoj povijesti. Sve je bilo u redu sljedećih deset godina. Ratovalo se protiv srpskoga i crnogorskoga agresora i išlo u Bleiburg na odavanje počasti ubijenim Hrvatima nakon okončanja Drugoga svjetskog rata. Od smrti predsjednika Franje Tuđmana stanje se promijenilo. Ivica Račan i njegovi komunisti, kojima se priključio i nikad politički definirani Dražen Budiša, nisu otvoreno zabranjivali komemoraciju u Bleiburgu, ali ju nisu niti podržavali. Dolaskom Ive Sanadera na čelo izvršne vlasti stanje se donekle popravilo i s odlascima u Bleiburg i u odnosima s Bečom. Njegovim nikad razjašnjenim odlaskom s vlasti nastupilo je razdoblje toplo-hladno u kojemu je jedino Tomislav Karamarko iskreno podržavao bleiburšku komemoraciju. Netko će reći da ju nisu onemogućavali ni Zoran Milanović, ni Andrej Plenković, ali je istina da – kada bi to mogli – da bi je obojica odmah zabranili. Sin Stipe Milanovića onda, a sin Marija Plenkovića sada. Za Plenkovića je bleiburška komemoracija ono protiv čega je, a jako dobro zna da ju mora tolerirati. Jer da nije tako, u subotu bi u Bleiburgu otišli svi vladajući ljudi u državi i u HDZ-u: Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Kolinda Grabar-Kitarović. Ušli među ljude, pozdravili nazočne tisuće ljudi na Bleiburškom polju, formalno i neformalno, i stvar bi bila u redu. Tim bi činom pokazali lijevim koruškim i desnim austrijskim vlastima u Beču da stoje iza svoga naroda i da su protiv zabrana koje dolaze iz Klagenfurta. Ovako, svojim nedolaskom u Bleiburg, i provokativnim slanjem ministra Bračanina Lovru Kuščevića, koji je neomiljen u javnosti, stvoreni su uvjeti za nemir, zvižduke i nastavak urušavanja bleiburške tragedije.
https://cdn-ika.hkm.hr/images/18554.jpg
Poprsje vlč. Vilima Cecelje na Bleiburškom polju, otkriveno 2011.
 
I nakon svega ne smijemo biti protiv raznih domaćih lažnih antifašista, poput Franje Habulina, kao i onih iz Austrije koji provociraju, poput Martina Diendofera i Karla Öellingera. Problem nije u Habulinu, Diendoferu ili Öellingeru, problem je u našoj vlasti i u Banskim dvorima, i u Hrvatskom saboru, i na Pantovčaku. I još nešto, komemoracija je trebala biti u subotu 11. svibnja 2019., a ne u subotu 18. svibnja 2019. Pitate se zašto nije? Pa zato što su glavnoga organizatora komemoracije, Počasni bleiburški vod, preuzeli ljudi koji provode politiku svake aktualne vlasti, a ove posebno. I nije slučajno svenazočni Vladimir Šeks ušao u taj i takav PBV. Odabir 18. svibnja je ciljan, kako bi se dolaskom u Zagreb njemačke kancelarke Angele Merkel zasjenila svijetla bleiburška komemoracija.
 
• Iako bi svatko, kako kaže ministar financija Zdravko Marić, u demokratskom društvu trebao imati pravo izreći svoju volju i želju i za referendumom, kod Andreja Plenkovića nije tako. U prvi plan je gurnuo koalicijskoga partnera iz Pusićeve i Čačićeve partije da pokuša zaustaviti održavanje još jednoga referenduma, ovoga puta u zaštiti umirovljenika. Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Predrag Štromar bi sada pregovarao, a mjesecima je ignorirao zahtjeve sindikata. »Mislim da ne bi trebalo biti referenduma nego bismo trebali sjesti i dogovoriti se o pitanjima zbog kojih su prikupljani potpisi. Trebalo bi uštedjeti tih stotinjak milijuna kuna i od njih izgraditi vrtiće, škole ili stanove«, popuje Štromar.
 
Tihomir Ponoš je poznat po mnogo čemu, a široj javnosti po tomu što je jedan od povjesničara koji je i novinar u riječkome neojugoslavenskom Novom listu i povjesničar kod Darija Špelića na HRT-u. Jedan je od onih koji nam svaki dan sole pamet u televizijskom i radijskom kalendaru i vraćaju nas u doba prve i druge Jugoslavije. Jedan je od onih koji na stari jugoslavenski revizionistički način mijenja povijest i sudjeluje u razgradnji suvremene hrvatske države, bez obzira što pod time netko od nas mislio. Kako je sada aktualno pisati protiv bl. Alojzija Stepinca, a braniti i hvaliti papu Franju, i Ponoš je to učinio. Njegov članak u čedu Frana Supila ukrašava naslov: »Kako je blaženi Stepinac slavio uspostavu zločinačke NDH: 'Življe mi je zakolala krv, zakucalo srce'«, koji je već time trebao uništiti Stepinca i omrznuti ga i kod onih koji već nisu nasjeli na njegovu protustepinčevsku, čitaj: velikosrpsku promidžbu (http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Kako-je-blazeni-Stepinac-slavio-uspostavu-zlocinacke-NDH-Zivlje-mi-je-zakolala-krv-zakucalo-srce).
 
Nakon što je Ponoš upoznao čitatelje s Papinim posjetom Sofiji i Skoplju, započeo je s protustepinčevskom konstrukcijom koje se ne bi posramili ni Ivica Dačić, Aleksandar Vulin, Aleksandar Vučić ili Miroslav Gavrilović. „Stepinac je u plus ustašama uzimao i to što su zabranili »pornografska izdanja« i psovanje. Za Stepinca su psovanje i bogohuljenje bili vrhunaravni izraz grijeha i u proljeće 1945. organizirao je tjedan borbe protiv psovke“, piše Ponoš i zaključuje da je Stepinac kriv, i to ovim riječima: [NDH je proglašena 10. travnja 1941. godine, a Stepinac je prije dolaska poglavnika ustaškog pokreta Ante Pavelića, dva dana nakon proglašenja pohodio Slavka Kvaternika koji je NDH proglasio, iz čega se može iščitati njegovo zadovoljstvo tim činom. Stepinac je posjetio Pavelića dan nakon što je on ušao u Zagreb, 16. travnja, a biskupima je 28. travnja poslao okružnicu u kojoj je, pišući o uspostavi NDH, naveo da se radi o »najzamašnijim događajima u životu hrvatskog naroda«. Dodao je »je li potrebno isticati, da je i u našim žilama življe zakolala krv, da je i u našim grudima življe zakucalo srce? Nitko pametan toga osuditi ne može«. Prije te okružnice već je bila uništena sinagoga u Osijeku, razmahala se huškačka kampanja protiv Židova i Srba u novinama i na radiju, a usvojeni su i neki propisi (većina će biti usvojena 30. travnja) koji su bili nedvojbeno diskriminatorski]. Tu ću stati s navodom.
 
Kako nisam znao za stanje sinagoge u Osijeku, potražio sam podatak na mreži i otkrio da su u Osijeku 1941. bile dvije sinagoge. Na mrežnoj stranici Židovske općine Osijek (http://project.zo-osijek.hr/project/sinagoga-u-gornjem-gradu/) ovako piše o sinagogi:
»Zapaljena je 13. 4. 1941. kao rođendanski poklon Hitleru
Srušena je početkom 1953.
1954. katastarska čestica je očišćena
Ulazak njemačkih trupa u Osijek 11. travnja 1941.«
Dok na mrežnoj stranici (http://sib.rtl.hr/sibplus/skidamo-prasinu/652-osijek-u-slici-i-na-skici-.html) piše:
»sinagoga je spaljena 10. travnja 1941., a konačno je srušena 1950. godine, te je na njenome mjestu izgrađena stambena zgrada«.
Koje je koja sinagoga ne znam, samo vidim kako današnji osječki Židovi govore drukčije od Ponoša i ne optužuju ustaše da su 13. IV. 1941. zapalili sinagogu, znači dva dana po dolasku okupatora Nijemaca u Osijek, nego optužuju Nijemce što je puno logičnije. Za one koji ne znaju, Osijek je u to vrijeme bio većinski njemački grad i u njemu ustaše cijelo vrijeme rata nisu vladale.
 
U nastavku Ponoš ponavlja već dobro nam znane nikad utvrđene navodne pokolje Srba u Glini i insinuira da je bl. Stepinac »doista slao pisma dužnosnicima NDH i u njima se protivio provedbi politike NDH«, ali da nije shvatio da NDH, »s obzirom na njeno ustaško utemeljenje, ne može biti drugačija nego zločinačka«, što je na tragu velikosrpske politike nekada i danas prema kojoj je svaka hrvatska država za njih – ustaška! Ponoš proziva blaženika Stepinca da je bio dvoličan i da je branio Židove i Srbe »koji su se pokatoličili« i »time zapravo nije radio ništa drugo nego tražio zaštitu svojih vjernika«, što je gore vrijeđanje Stepinca od onoga što ovih dana rade u Beogradu. I na kraju, Ponoš nastoji zaključiti, poentirati i koristi jezičnu konstrukciju »nije sporno…«, kojom dodatno optužuje Stepinca, a nastoji amnestirati partizansku vlast koja ga je bez suda i dokaza strpala na robiju, na način koji dosad nije viđen u suvremenome novinarstvu. I meni »nije sporno« da Ponoš optužuje Stepinca, ali bi svima nama trebalo biti sporno zašto takav novinar i povjesničar može uređivati lažne povijesne uradke na HRT-u i za to još dobivati hrvatske kune.

 

• Poljski veleposlanik u Izraelu Marek Magierovski, dok je sjedio u svom automobilu u Tel Avivu, ispljuvan je. Odmah je reagirao poljski predsjednik vlade Mateusz Morawiecki i pljuvanje po veleposlaniku nazvao "rasističkim ispadom" i "ksenofobni nasilni čin". Poljski ministar vanjskih poslova Jacek Czaputowicz zbog tog je slučaja pozvao na razgovor izraelsku veleposlanicu u Varšavi Annu Azari. Zamislite kako bi se ponašao hrvatski predsjednik Vlade i naše Ministarstvo vanjskih poslova na čelu s ministricom Marijom Pejčinović Burić da su popljuvali hrvatsku veleposlanicu u Tel Avivu Veselu Mrđen Korać?
 
• U Zagrebu je ovih dana boravila Latinka Perović, srbijanska jugokomunistička političarka koja je – radi poznate nam jugo ravnoteže, jugo podjele krivnje – smijenjena 1972. godine zbog "liberalizma". Tom prilikom je na predstavljanju knjige "Zatvaranje kruga: ishod rascjepa 1971.-1972." ustvrdila kako se "autokracija ne može reformirati". U nastavku je govorila kako je ona, a i drugi pripadnici SKJ iz Srbije znali da su promjene nužne, ali su bili u zabludi kada su mislili da se reforme mogu provesti kroz samu svemoćnu Partiju i uz Titu kao konačnog arbitra. "Bili smo kritička struja unutar Partije i smatrala sam da je totalno gledište na to razdoblje bilo pojednostavnjeno i potaknulo je paralizu pa je odgodilo nužni dijalog unutar Jugoslavije", kazala je Perović. Latinkina poruka da se "autokracija ne može reformirati", i danas je jako aktualna u Hrvatskoj.
http://milicamagazine.com/wp-content/uploads/2017/03/Latinka-Perovic.jpg
Latinka Perović: Autokracija se ne može reformirati!
 
• Bosna i Hercegovina je zanimljiva zemljica. Iz nje su razne lude tikve izlazile tijekom prošloga stoljeća i na kraju se razbile onoga trenutka kada je Alija Izetbegović 3. svibnja 1992. telefonski razgovarao s generalom JNA Milutinom Kukanjcom. I nakon srbijanske agresije, i nakon muslimanskoga napuštanja saveza s Hrvatima, i nakon što su Muslimani 1993. postali "Bošnjaci", i nakon što je u muslimanskom dijelu BiH gotovo uveden šerijatski zakon, i nakon srpskoga pokolja u Srebrenici, i nakon svega..., još uvijek postoje oni koji zagovaraju neko novo bratstvo i jedinstvo u, njima nikad prežaljenome, "regionu". Sada te svoje jugonostalgičarske ideje pokušavaju provesti uz pomoć liberalnih krugova na Zapadu koji na ovaj način pacificiraju "neposlušna plemena", kako nas nazivaju i gledaju s visoka. U Zenici je održan petodnevni program pod nazivom "Povezivanje zajednica na Balkanu kroz mirovni dijalog i upravljanje projektima različitosti i inkluzije" na kojem su sudjelovali izviđači "iz šest zemalja bivše Jugoslavije" (https://www.klix.ba/vijesti/bih/izvidjaci-zemalja-bivse-jugoslavije-u-zenici-uce-o-izgradnji-mira-i-zivotu-bez-predrasuda/190508109). Podržava ih Svjetski izviđački pokret (WOSM), KAICID i Savez izviđača BiH. Pamet im soli Britanka Sian Begshaw iz WOSM-a. Svi se oni zalažu za "mirovni dijalog", što god to značilo, za "razbijanje predrasuda i stvaranje boljeg svijeta". Predvodi ih Međunarodni centar za dijalog KAICIID, koji je osnovan u studenome 2012. godine u Beču i partner je for UN agencies, national governments and internationally active religious and interreligious organizations, agencije UN-a za nacionalne vlade i međunarodno aktivne vjerske i međuvjerske organizacije. I sada nešto najbolje, osnivači KAICIID-a su Austrija (u kojoj je rođen, odrastao i stasao Adolf Hitler), Španjolska (u kojoj su na vlasti u Madridu kolonijalisti koji prijete tenkovima da će ugušiti pravednu borbu Katalonaca za nezavisnošću), Saudijska Arabija (u kojoj je na vlasti vjerska autokracija) i Vatikan (u kojem je na vlasti papa koji iz dana u dan ruši temelje Katoličke Crkve). Na mrežnoj stranici KAICIID-a (https://www.kaiciid.org/) piše: »Promoviramo i koristimo međureligijski dijalog (IRD) kako bismo podržali sprječavanje i rješavanje sukoba, održivi mir; društvenu koheziju; promičemo međusobno poštovanje i razumijevanje među različitim vjerskim i kulturnim skupinama; suprotstavljamo se zlostavljanju religije kako bi se opravdalo ugnjetavanje, nasilje i sukobi. Naša vizija je svijet u kojem postoji poštovanje, razumijevanje i suradnja među ljudima; pravda, mir i pomirba; kraj zlouporabe religije kako bi se opravdala represija, nasilje i sukobi«. I još nešto, varate se ako mislite da je na čelu KAICIID-a BiH muslimanka, odnosno Bošnjakinja. Ne, nije. KAICIID BiH predvodi kršćanka Maja Kos. Potpuna zbrka. Ili sustav.
 
Marijan Kustić, Plenkovićev pacifikator Like i Ličko-senjske županije iz Novalje, 8. lipnja 2018. oko 2,15 sati na raskrižju Državne ceste 2 i Županijske ceste 4111 (Bobota-Vera) skrivio je prometnu nesreću u kojoj je bilo i ozlijeđenih. Čekalo se gotovo godinu dana da ga se osudi, sve dotle dok ne prođu izbori u Lici i Novalji. I osuđen je u Vukovaru na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, ali "uvjetno"! Živjelo pravosuđe!
 
• U Hrvatskoj boravi čelnik izaslanstva katalonske vlade i savjetnik za vanjske poslove Alfred Bosch. Primio ga je Radimir Čačić, ali ne i netko iz Hrvatske vlade. Boje se Kastiljanaca i Madrida. Sramota!
 
• Novinaru-povjesničaru Večernjega lista, Davoru Ivankoviću, smeta što se protiv Srbije i Aleksandra Vučića, koji je, kako on kaže »uspješno spojio Tita, Dražu i one teroriste koji su harali Hrvatskom pet godina«, nitko u Hrvatskoj nije pobunio – od tzv. antifašista, preko Pupovca, Habulina i Krausa, sve do naše Vlade. Nema se što čuditi. Predsjednik Vlade ne vodi hrvatsku politiku, a predsjednica države je okružena savjetnicima, koji također nikada nisu vodili hrvatsku politiku.
 
• Volim na televiziji gledati Veljka Kajtazija kako u travnju nekoliko puta pohodi Jasenovac. I malo ga žalim, jer se želi svima dodvoriti. Ako je nešto uspio, uspio je u tomu što je zatvorio gubec medijima da pišu i govore ono što je istinito. Evo primjera. Naslov članka u Jutarnjem listu od 10. V. 2019. (https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/nesvakidasnji-obracun-u-varazdinu-majka-i-kci-napadnute-na-ulici-toliko-su-nas-jako-tukle-da-smo-pale-na-kolnik-bez-ikakvog-razloga/8852324/) glasi: »NARUŠAVANJE JAVNOG REDA NESVAKIDAŠNJI OBRAČUN U VARAŽDINU Majka i kći napadnute na ulici: 'Toliko su nas jako tukle da smo pale na kolnik, bez ikakvog razloga'« Jutarnji prenosi vijest s portala Varazdinski.hr.i u nastavku piše: »Dvije, zasad nepoznate, ženske osobe najprije su na ulici vikale i vrijeđale 21-godišnjakinju i njezinu 61-godišnju majku, a potom su ih krenule udarati rukama i nogama - rekli su u PU varaždinskoj, dodavši da su se počiniteljice potom udaljile s mjesta događaja«. Nema imena napadačica, nema imena nastradalih. Nema! Novinarima maca popapala jezik. Ne smiju reći… Kako u Varaždinu nema migranata, onda je netko drugi tukao Varaždinke. Tek u komentaru saznasmo o čemu se radi. Ne baš izravno, neizravno, jer i komentari se cenzuriraju. Franjo Mrvcic je napisao: »Nisu imale kuna da daju, pa dobile batina, moraš imati uvijek za takove ne prilike«, a Mario Perušina Jr. dodao: »Kladim se da skupljaju sekundarnie sirovine, čim "identitet nije poznat«. Živio Ezop! Živio Kajtazi!

• U SAD-u živi samo 0,8 posto muslimanskoga stanovništva, ali muslimanski vjernici čine 12 posto farmaceuta, 12 posto laboratorijskih tehničara, 9 posto liječnika, 11,3 posto inženjera, što znači da je to, iako mala, vrlo obrazovana populacija, koja ima elitna zanimanja (https://en.wikipedia.org/wiki/Islam_in_the_United_States).
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Islamic_Center_of_Washington.jpg/210px-Islamic_Center_of_Washington.jpg
Islamski centar u Washingtonu
 
• Svijet ide u pravome smjeru. U Austriji je stanoviti Alex Jürgen dobio dokumente u kojima nije ni muško, a ni žensko. On je postao – treći spol! Da nam živi, živi rad!
 

Marijan Majstorović

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 27/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1193 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević