Get Adobe Flash player
Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

Obmanjivanje javnosti o velikoj potpori birača Milanu koji...

Bankarski lobi iza Marijane Puljak

Bankarski lobi iza Marijane Puljak

Bankarica Puljak i Pametno Trojanski su konj...

Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

Svaki pojedini glas je važan i može poremetiti bilo čiji...

Dnevničarenje Kukuriku koalicije

Dnevničarenje Kukuriku koalicije

Plakat-meštar Gordan Maras cijeli je tjedan bio u Las...

Zdvojni papa Franjo

Zdvojni papa Franjo

Bezrazložno nas je ponizio pred Srbima     Imaju li...

  • Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

    Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

    četvrtak, 18. svibnja 2017. 15:46
  • Bankarski lobi iza Marijane Puljak

    Bankarski lobi iza Marijane Puljak

    četvrtak, 18. svibnja 2017. 08:31
  • Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

    Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

    srijeda, 17. svibnja 2017. 13:31
  • Dnevničarenje Kukuriku koalicije

    Dnevničarenje Kukuriku koalicije

    ponedjeljak, 15. svibnja 2017. 18:25
  • Zdvojni papa Franjo

    Zdvojni papa Franjo

    srijeda, 17. svibnja 2017. 13:28

Makedonija gori – Europa spava

 
 
Ostat ćemo još malo u Makedoniji. Zašto su tamo već nekoliko godina, nakon predzadnjih izbora 2014. kad su VMRO-DPMNE i DUI (stranka Albanaca, „Demokratska unija integracije“) formirali vladu trajali prosvjedi vođeni kao tipična „šarena revolucija“. Svatko to već zna, pa i vrapci na krovu, kako su njeni razlozi i povodi uvijek i svugdje isti - korupcija. Ona je jedna od tzv. tranzicijskih konstanti - od Središnje Azije, preko Gruzije, Ukrajine, pa do Makedonije, Albanije... I u Hrvatskoj ih je bilo, primjerice „stojadinka“ (bizarno, korumpirani radio u međuvremenu propao borio se za „slobodu“, svašta), odnosno pokušaja više njih i moglo bi se reći kao puzajućih i uspješnih, nu o toj državi kasnije. „Svetoj korupciji“ se onda dodaju još poneke mjesne specifičnosti, vjerske, etničke, „ljudsko-pravne“, seksualne, prvenstveno homo... U Makedoniji je ta specifičnost prošlih godina bila navodno masovno prisluškivanje od strane vlasti, pa udri u demonstracije. Ponegdje, kao u Srbiji svojedobno i u lonce i poklopce. (Organizirao im jedno vrijeme naš dragi „guverner“ Monty. Ne znam, prodao je vilu u Cavtatu, možda se odavno i odselio odavde, nakon što je nastala ta nesnosna turistička gužva u Dubrovniku.)
http://kurir.mk/en/wp-content/uploads/sergej-50.jpg
Svugdje je, manje-više, ista soroševsko-amerska udrugarska struktura i, dakako sredstva. Pojavljuju se često i isti internacionalni borci (nešto kao šareni interbrigadisti, „prepisano“ od Kominterne i Staljina), a bogme je neizostavna i lokalna mafija. Kad na kojoj, ali većinom na pobjedničkoj strani.
 
Nova "filtracija" makedonske političke scene
 
Tako je bilo i zadnje dvije godine u Makedoniji, nu ovdje je nevažno kako, već zašto? Nato je u Makedoniji odavno, ako ne formalno, onda stvarno, u Bugarskoj je, na Kosovu, u Albaniji, u Grčkoj odavno, U Crnoj Gori uskoro, ponešto je smekšao i Srbiju iako je ona formalno „neutralna“. Makedonske vlasti, posebno kombinacija VMRO-DPMNE i DUI, Zapadu, Euniji i Americi bila je i više nego vjerna i poslušna, međuetnički sukobi inducirani u Makedoniji 2001. manje-više su se primirili do te mjere da je jedan od zapovjednika albanskih pobunjenika, Talat Xhafery, bio i ministar obrane. Sad je predsjednik Sobranja, a 17. 5. 2017. je konačno predsjednik Makedonije Georgi Ivanov popustio pod pritiscima izvana i dao mandat za sastav vlade Zoranu Zaevu (makedonski „šareni“ postkomunisti) pa će se tek vidjeti hoće li i nadalje svaki dan preko sto tisuća Makedonaca protestirati, sada i protiv nove vlade, te hoće li se albanske stranke odreći „Tiranske platforme“, koja od Makedonije, za početak čini federalnu, a zatim vjerojatno konfederalnu državu. Dakle zašto je tzv. Zapad odlučio ovdje zamijeniti „konjsku zapregu“, i to samo jednoga „konja“, onog makedonskog, uvjetno desnog, s makedonskim „šarenim“. Korupcija u postkomunističkim, „tranzicijskim“ državama vječni je razlog za politički „auzmiš“ - ta izašle su iz najkorumpiranijeg sustava, komunizma, pa im je ona u „genima“. Ni kapitalizam, poglavito ovaj neoliberalni, na nju nije nimalo imun.
 
Ona, u pravilu nije glavni razlog smjene, već onako za javnost, lako ju guta, a u pozadini je uvijek nešto drugo. Prethodni „igrač“ nije „odradio“ što je i kako je trebao, malo se predomišlja, pa mora otići. Vmro-Dpmne, Nikola Gruevski je izgleda suviše zaigrao „kazačok“ (svojataju ga kao kulturno dobro i Rusi i Ukrajinci, pri čemu Rusi Ukrajince smatraju - Rusima) malo se okrenuo suviše prema Trećem Rimu. Grčko-ruske pravoslavne veze se sve više pletu, naročito u ovo doba zapadnog „žmikanja“ Grčke. Tursko-ruske također, u Bugarskoj je ojačala rusofilija, tu su „mali Rusi“ (Srbi), srpska republika, Viktor Orban je vrlo euroskeptičan, Rusi mu grade novu atomsku elektranu... Zato je odnekud sa Zapada (Velika Britanija, Amerika, Njemačka, koliko može i smije...) Albancima privremeno dopuštena  ideja, „prirodne Albanije“, poznatije kao Velika. Različiti teoretičari inače, poglavito srpski analitičari, drže Albance, sve po svuda, „pješaštvom Natoa“ na Balkanu, najvjernijim saveznicima.
 
„Uloga mafija od početka devedesetih se ovdje inače značajno proširila. Jednu je stvorila s njom operirala, pa ju pustila s lanca, bivša Udba, koja se onda „razlistala“ po državama sljednicama. Globalni „zakon“, točka prva, inače glasi: svaka tajna služba ima svoju mafiju.  Bidni Makedonci kukaju da samo oni nemaju svoju! Druge su se stvarale za različitih embarga i sankcija. Primjerice Momir Bulatović svjedoči kako su spašavali, on i Milo Đukanović, Crnu Goru - švercom cigareta i nafte, morskim putem, ali i preko Skadarskog jezera, znači s Albanijom. Tko bi povjerovao kako tu nije bilo i nema i „vina“ i heroina, različite droge, a danas „robe“ na dvije noge (šverc migrantima). Smatra se kako je trenutno najmoćnija mafija na Balkanu upravo albanska (sociološki je to lako objašnjivo). Malo znamo o situaciji na tzv. Zapadnom Balkanu, ovdje se uglavnom piše o kretenskim istupima kakvog Šešelja, nekog Vulina, a do njih više ni Srbi ne drže, ili ih drže idiotima, a bogme i srpskim štetočinama. Nezamislivo, ali Aleksandar Vučić prijeti, na albanskoj televiziji, kako će svakoga tko i spomene veliku Srbiju 'apsiti, pa Šešelj moli da se njega 'apsi odmah, dok je još živ.
 
Najbogatiji Makedonac - Rus
 
O Makedoniji znamo još manje. Tako se ovdje  ne zna (osim Line Červara i profesionalnih rukometaša i rukometašica Vardara) kako je najbogatiji Makedonac, i desetak i više puta bogatiji od domaćih tajkuna - Rus. Sergej Samsonenko, rođen u Rostovu, vjerojatno etnički Ukrajinac, koji je u Makedoniju došao prije desetak godina, već kao milijunaš s biznisom kladionica. U Makedoniji ih je u međuvremenu zatvorio, ali ih u Rusiji i bivšim sovjetskim republikama ima petstotinjak, dok se ovdje bavi „običnim“ poslovima. Težak je između dvjesto i petsto milijuna dolara, tko zna. Izgradio je športski centar, hotel „Rusiju“, a tu su i drugi poslovi. S obitelji živi u Makedoniji, govori odlično makedonski jezik. S dvanaestak milijuna financira dva rukometna Vardara, oko 9 milijuna godišnje, a s oko tri nogometni. Rukomet im je uspješan u europskim okvirima zahvaljujući i našem Lini, još nekim trenerima i hrvatskim rukometašima. Čini tako Makedoncima jedno športsko veselje. Usko ga povezuju s VMRO-DPMNE pa (i) na tom tragu protivnici traže i vide korupciju te makedonske stranke.
 
Rusija i Kina na Zapadnom Balkanu
 
Ono pak važnije ipak je izgleda sljedeće: Vmro-Dpmne počeo je jače „koketirati“ s Rusima - zainteresiran je „Turski tok“, plinovod koji se već gradi po dnu Crnog mora od Rusije prema Turskoj, pa bi slijedila Grčka, Makedonija, Srbija, Mađarska… U igri su i Kinezi, zakupili bi solunsku luku, izgradili željeznicu Solun - Budimpešta, ceste i pruge po Srbiji već grade, pa ti onda vidi vraga. Ode i gospodarski Eunija. Ne treba potpuno zaboraviti i svojedobne dugotrajne veze komunističke Kine (koja to još uvijek jest) i komunističke Albanije - nemoguće je da su te veze i prijateljstvo sasvim isparile. Spominje se čak i jedan prastari projekt, vjerojatno iz srpske „mašte“, ali danas nimalo nerealan, poglavito kad su Kinezi u pitanju: izgradnja kanala Solun - Dunav, spajanjem korita Vardara i Morave! E pa zbilja onda  te treba skinuti - zbog „korupcije“, iako su i oni koji odlaze i oni koji dolaze  načelno podjednako korumpirani. Skidaju se i kao „nacionalisti“, što im govore i pišu svi zapadni mediji, čak i ovi iz Hrvatske, i eunijski birokrati, pri čemu zastupnici „prirodne Albanije“ to nisu. Makedonci, ovi „nacionalisti“, nadali su se promjeni barem američke politike nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa, kako će se riješiti te „sorošijade“, ali ništa od toga. Na vlast, iako najvjerojatnije  i protuustavno dolazi Zoran Zaev. Nije nacionalist, nit' komunist, već doista „konj šarenko“ i eto među prvima opalio je po Aleksandru Vučiću.
 
Hlađenje "prirodne Albanije"
 
U međuvremenu se i među Albancima stvari nekako mijenjaju, kako u Albaniji, tako i na Kosovu. Na Kosovu će uskoro izvanredni izbori, pala je tamošnja vlada, a u Tirani su prilično masovne demonstracije protiv vlasti premijera Edija Rame (stigao na konju „šarene revolucije“), osim ostaloga pokrovitelja „Tiranske platforme“ - zbog unutarnjo političkih problema. I tamo bi trebali biti izbori, oporba ga optužuje za jednostranačje, želi ih bojkotirati, traži novu fazu demokratizacije i „poštene“ izbore. Što se pak „prirodne Albanije“ tiče neki intelektualci s Kosova ju smatraju neprirodnom i čvrsto su za dvije albanske države - Kosovo i Albaniju. I doista, u Albaniji pretežu Toski, povijesno više mediteranska nacija(?), značajno pod utjecajem i kršćanstva, posebno Italije, na Kosovu Albanci Gegi vjerski puno više muslimani. Kosovo smjera utemeljiti vojsku, što će se kad-tad dogoditi, Srbija ga još uvijek i ustavno svojata, neriješen je status njegova sjevera koji je „ni tamo, ni ovamo“… Eunija je u Albaniji zasad na strani Edija Rame, nu pitanje dokle. I tamo će izgleda uslijediti „auzmiš“, filtracija ove ekipe i dolazak nove-stare. Sve u svemu bit će toga još, dok medija iz Hrvatske o tome uglavnom šuti. Ona je izgleda iz onoga prastaroga vica:
- Susjede je l' tvoja krava puši?
- Ne, odgovara ovaj.
- Onda ti gori štala.
Hatevej o tome ne izvješćuje, jer očito stvarno misli kako susjedova krava puši.
 

Mato Dretvić Filakov

Trumpov potez koristan je – ali nije bez rizika

 
 
Donald Trump naslijedio je loše i gore mogućnosti postupanja u Siriji. Ovaj tjedan predsjednik je odabrao jednu od manje loših odobrivši plan naoružavanja sirijskih Kurda koji se bore protiv Islamske države. Pentagon je u srijedu rekao da se priprema za prvu isporuku YPG-u. Oružje bi trebalo pomoći kurdskim borcima koji namjeravaju otjerati kalifat iz njegova „glavnog grada“ Rake. Washington već pomaže YPG-u  zračnom obranom i  posebnim snagama.
https://c1.staticflickr.com/9/8584/15864064089_56223173bf_b.jpg
Elitna kurdska vojska
 
Transfer oružja učvrstit će YPG-ovu poziciju kao glavnog američkog namjesnika na terenu u Siriji. Alternativa nema mnogo, u područjima u kojima se bori YPG nema ni blizu tako pouzdanih partnera. Kurdski su se borci dokazali i na bojnom polju. U srijedu su preuzeli kontrolu nad Tabkom, 33 kilometra udaljenom od Rake, gdje  se nalazi najveća sirijska brana. Njihov uspjeh u bitci za Kobane 2014. naveo je Pentagon na zaključak da je najbrži put do oslobođenja Rake suradnja s Kurdima.
 
Naoružavanje YPG-a nosi i rizike. Kurdi su loši osloboditelji u arapskim područjima kao što je Raka. Kurdske snage mogu vojno poraziti islamsku državu izvan tradicionalno kurdskih područja, ali teško im je držati i upravljati teritorijima u kojima su u većini Arapi suniti. YPG u svojim redovima ima arapske saveznike i Pentagon bi trebao  inzistirati na tome da Arapi preuzmu vodstvo u Raki. Veću zabrinutost izazva Turska. Predsjednik Erdogan YPG smatra loše prikrivenom sirijskom podružnicom Kurdske radničke stranke PKK-a, koju SAD označava kao terorističku skupinu, a Turska se protiv nje bori na jugoistoku Turske.  Erdogan kaže da se SAD služi teroristima u borbi protiv terorista. Mogao bi se osvetiti tako da američkom zrakoplovstvu oduzme pravo da se služi zračnom bazom u Incirliku, a ono je vrlo važno u borbi protiv Islamske države. Mogao bi na nišan uzeti i YPG-ove položaje u Siriji, što je već činio, iako je to sada manje vjerojatno s obzirom na mogućnost da naškodi američkim posebnim snagama.
 
Da bi smanjio zabrinutost, Washington bi mogao od YPG-a tražiti da se distancira od PKK-a. Američko oružje služi i kao poluga. Suradnja američke obavještajne službe protiv PKK-a također bi mogla pomoći da se Erdogan smiri. Kako su u srijedu izvijestili  naši kolege iz Journala, Trump širi kapacitete u zajedničkom američko-turskom obavještajnom centru u Ankari koji nadgleda PKK. Erdogan isto tako s pravom misli da je sirijski moćnik Bašar al-Asad glavni poticatelj građanskoga rata u Siriji. Oštriji stav prema sirijskom režimu mogao bi smanjiti napetost zbog kurdskog oružja.
 
Kad dogovor u Siriji jednom bude na vidiku, Kurdi će pokušati svoje usluge Zapadu  pretvoriti u neku vrstu anatomije po uzoru na kurdsku zonu u sjevernom Iraku. Taj problem jednom će se morati riješiti. Zasad Trump može tvrditi da je poraz Islamske države  prioritet svih ozbiljnih igrača u regiji, a naoružavanje sirijskih Kurda jedan od manje loših načina da se to postigne.
 

The Wall Street Journal, SAD (urednički komentar)

Na granici s Njemačkom 77 tisuća ljudi ima svoj zasebni parlament, vladu i zastavu, a sada i sasvim novo ime

 
 
Regija u istočnoj Belgiji koja je službeno poznata pod imenom 'njemački govoreća zajednica Belgije' nedavno je krenula u 'rebranding' s novim imenom Ostbelgien (Istočna Belgija, njem.). Ovaj potez izazvao je nervozu u valonskoj polovici Belgije koja koristi francuski jezik, jer neki smatraju da se radi o opasnom iskoraku prema separatizmu, piše Guardian. Anketa belgijskog RTL-a na ulicama Eupena, istočnobelgijske metropole, utvrdila je da se 90 posto tamošnjih stanovnika ne smatra Valoncima, iako regija jurisdikcijski pripada Valoncima.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e4/Ostbelgien2.png
Nacionalni identitet u državi sa sedam parlamenata i tri službena jezika nije jednostavna stvar. U istočnoj Belgiji, po novome 'Ostbelgien', koja se nalazi na francuskom govornom području Belgije, živi 77 tisuća ljudi koji velikim dijelom govore njemački. Ova regija ima svoj parlament, vladu i zastavu, te zahvaljujući belgijskom političkom sustavu ima pravo veta, po kojem čak mogu blokirati bilo kakav trgovinski sporazum između Velike Britanije i EU nakon Brexita. Zvuči nevjerojatno da 77 tisuća ljudi može odlučiti o takvoj stvari, ali Istočna Belgija svoje ustavno pravo veta do sada nije koristila u praksi.
 
Oliver Paasch, ministar-predsjednik Istočne Belgije, odbija tvrdnje da se radi o separatizmu prilikom uvođenja novog imena, te ističe da je 99 posto stanovnika njegove regije lojalno Belgiji. Novo ime "ne označava bilo kakve političke ili ustavne zahtjeve, već se radi o čistoj marketinškoj logici iz vrlo pragmatičnih razloga", kazao je za britanski Guardian. Kao i drugdje u Europi, stanovništvo istočne Belgije stari i nema dovoljno mladih ljudi koji bi na tržištu rada iz svojih plaća odvajali za mirovine starijih stanovnika. Ostbelgien želi privući kvalificiranu radnu snagu, a kako kaže lider ove regije, uz dosadašnje službeno ime 'njemački govoreća zajednica' ljudi u Njemačkoj prije pomisle da se radi o Nijemcima u Londonu ili New Yorku, nego u Belgiji.
 
Ovo područje postalo je dio Belgije 1920. po Mirovnom sporazumu u Versaillesu, a između 1918. i 1945. stanovništvo regije mijenjalo je svoju nacionalnost tri puta. K tome, svaka šesta odrasla osoba bila je u zatvoru tijekom poslijeratnog procesa denacifikacije. Bez obzira na svoj kompleksan identitet, ipak nije realno očekivati odvajanje Istočne Belgije, jer bi 77 tisuća stanovnika s tog područja u Njemačkoj bilo na dalekoj periferiji političkih zbivanja, dok u okviru Belgije imaju povlašteni status, a njihovi dužnosnici u svojem parlamentu redovito dočekuju mnoge visoke goste.
 
http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/strah-od-separatizma-u-belgiji-na-granici-s-njemackom-77-tisuca-ljudi-ima-svoj-zasebni-parlament-vladu-i-zastavu-a-sada-i-sasvim-novo-ime/5991791/

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 24/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1061 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević