Get Adobe Flash player
Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

Stanković nijednom nije niti spomenuo Domovinski...

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

Početkom 1990. tadašnji oficir JNA nije se nimalo razlikovao od...

Srbin koji voli domovinu!

Srbin koji voli domovinu!

Peđa Mišić: "Branili smo obitelj, djecu, kuću, ulicu,...

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

Sramotan odnos Hrvatske prema šestorici Hrvata u Den...

Ljevičarima je sve dozvoljeno

Ljevičarima je sve dozvoljeno

U Hrvatskoj možeš svaki dan pljuvati po Hrvatima iz...

  • Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    Ne se 'ograditi' – Acu treba – nagraditi

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:05
  • Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    Vojarna Lora nosi ime Svete Letice!?

    četvrtak, 23. studenoga 2017. 00:01
  • Srbin koji voli domovinu!

    Srbin koji voli domovinu!

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:25
  • Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    Gubavci, šljam, ološi i ljudski talog

    utorak, 21. studenoga 2017. 13:21
  • Ljevičarima je sve dozvoljeno

    Ljevičarima je sve dozvoljeno

    srijeda, 22. studenoga 2017. 23:57

Politika masovne poljoprivredne proizvodnje i prisilne kolektivizacija glavni uzroci gladi ukrajinskog naroda

 
 
Svake godine krajem mjeseca studenog, točnije posljednja subota u studenome obilježava se kao „Dan sjećanja na Holodomor.“ Ove godine obilježit će se 85. godišnjica 'Holodomora' u Ukrajini i u drugim državama.
http://3.bp.blogspot.com/-3sZrJMJEakw/UM-87d02wiI/AAAAAAAAABQ/megzzj3Y9RM/w1200-h630-p-k-no-nu/holodomor_v1.jpg
'Holodomor' ili gladomor je katastrofa koju je prouzročio čovjek a označava veliku glad u Ukrajini od čije posljedice je umrlo između 6 i 8 milijuna Ukrajinaca u razdoblju od 1932. do 1933. Milijuni Ukrajinaca umrli su od gladi u mirnodopsko vrijeme i to je događaj bez presedana koji nikada do tada nije zabilježen u povijesti Ukrajine. U tom razdoblju Ukrajina je bila u sastavu bivšeg SSSR-a (Savez sovjetskih socijalističkih republika) i imala oko 30 milijuna stanovnika. Sovjetska politika masovne poljoprivredne proizvodnje i prisilna kolektivizacija glavni su uzroci gladi ukrajinskog naroda u tom razdoblju.
 
Naime, politikom prisilne kolektivizacije Staljin je namjeravao povećati poljoprivrednu proizvodnju i produktivnost eliminacijom malih, privatnih seljačkih gospodarstava. Dakako, proces kolektivizacije i udruživanje sovjetskih seljaka u kolhoze započeli su odmah nakon Oktobarske revolucije. Ubrzani proces opće kolektivizacije sela (razdoblje prvog petogodišnjeg plana od 1927. do 1932./1933.) doveo je do udruženja svih individualnih, tj. privatnih seljačkih gospodarstava u kolhoze s nizom negativnih i štetnih posljedica.
 
Tadašnja sovjetska Vlada prisvojila je sva privatna seljačka gospodarstva – zemlju, tj. obradive površine i stoku što je imalo razorne učinke u Ukrajini gdje se gotovo 80 % stanovništva tradicionalno bavilo poljoprivredom. Pored malih poljoprivrednih gospodarstava postojala su i ona velika čije vlasnike su tadašnji komunisti nazivali „kulacima.“ To su bili bogati seljaci koji su u svojem vlasništvu imali veće površine obradivog zemljišta, velike farme i zapošljavali su radnike na tim farmama. Staljin je bio uvjeren da upravo „kulaci“ predstavljaju opasnost za ondašnji političko-gospodarski poredak, jer su „kulaci“ bili protiv Sovjeta. Stoga je odlučio primijeniti politiku koja će dovesti do propadanja i nestanka kulaka kao klase ukrajinskih poljoprivrednika.
 
Kolektivizacijom su milijuni malih seljačkih poljoprivrednih gospodarstava bili izvlašteni iz svojeg zemljišta i prisiljeni u udruživanje, tzv. kolektivna seljačka gospodarstva ili kolhoze. Međutim, ukrajinski seljaci u kolektivizaciji su vidjeli povratak u ropstvo i stoga su se odupirali izvlaštenju i procesu prisilne kolektivizacije. Naoružane brigade Sovjetske vojske silom su konfiscirale zemlju, stoku i ostalo vlasništvo ukrajinskih seljaka i silom su otjerali čitave obitelji s njihovih posjeda. Tisuće Ukrajinaca silom je odvedeno iz svojih kuća odn. domova i vlakovima poslano u pusta, nenastanjena područja u Sibiru.
 
Staljin je potom odredio / propisao obvezne kvote za poljoprivredno-prehrambene proizvode koji su se morali iz Ukrajine prevoziti u druga područja tadašnjeg SSSR-a. Međutim, to je samo još povećalo otpor Ukrajinaca uz prosvjede na ulicama, što je dovelo i do ubojstava, a Ukrajinci su počeli sami spaljivati svoje domove. Kasnije je Sovjetski savez povećao proizvodne kvote u tolikoj mjeri da je to bilo nemoguće ostvariti. Istovremeno, opskrba hranom za ukrajinski narod bila je znatno smanjena – Sovjetski savez političkom je odlukom smanjio dopuštenu količinu hrane za Ukrajinu, a većina poljoprivrednih proizvoda otpremala se iz Ukrajine u ostale dijelove bivšeg SSSR-a.
 
Posljedice su bile katastrofalne za ukrajinski narod jer su propisane kvote prouzročile bitno smanjenu opskrbu hranom pretežito seljačkog stanovništva što je dovelo do nestašice hrane, pothranjenosti i zatim do gladi, istinske gladi. Sovjetski savez je 1932. naredio hapšenje ili čak egzekuciju (ubojstvo) svakog tko bude uzimao hranu s polja gdje je radio. Vojska je čak u potpunosti okružila sela i blokirala bilo kakav transport, tj. dopremu hrane u ukrajinska sela. U vrijeme strašne gladi dnevno je umiralo oko 25.000 ljudi.
 
Desetljećima narod Ukrajine nije smio o tome otvoreno i javno govoriti a kamoli spomenuti ovu zastrašujuću „traumu“ cijele nacije. Velika glad u Ukrajini bila je posljedica političke odluke tadašnjih sovjetskih političkih struktura i stoga je bilo zabranjeno govoriti o tome. Sovjetske vlasti zabranile su bilo kakvo spominjanje Gladomora u javnosti, a kamoli rasprave. Vjerojatno su smatrali da će narod s vremenom to zaboraviti. Otišli su tako daleko da su lažirali / falsificirali povijesne podatke o tom razdoblju tvrdeći da je glad bila neizbježna posljedica prirodne katastrofe. Prema procjenama, od posljedica velike gladi u Ukrajini je umrlo između 3 i 8 milijuna ljudi, no najčešće se spominje broj između 6 i 8 milijuna ljudi na temelju poznatih podataka. 'Holodomor' ili Gladomor je u današnjoj Ukrajini prepoznat i priznat kao genocid nad narodom Ukrajine, a to su priznale i brojne druge države. Prema navodima, Rusija navodno i danas negira 'Holodomor'  u Ukrajini i to naziva „falsificiranjem povijesti.“
 
Ukrajina danas nakon osamostaljenja od bivšeg Sovjetskog Saveza smije slobodno govoriti i upozoravati javnost – kako ukrajinsku tako i izvan Ukrajine o strahotama 'Holodomora' - velike gladi koja je prouzročila smrt više milijuna ljudi i to na temelju političke odluke. Danas su diljem Ukrajine podignuti spomenici žrtvama 'Holodomora' i svake godine posljednje (četvrte) subote u studenom obilježava se sjećanje i održavaju komemoracije za milijune umrlih od posljedica velike gladi u vrijeme 'Holodomora.' Dva su najznačajnija spomenika žrtvama 'Holodomora': jedan je u Mharu, Poltavska oblast: „Grob žalosti,“ a drugi je u Kijevu – Nacionalni muzej „Sjećanje na žrtve Holodomora“ koji je otvoren 2008. Muzej se nalazi u Kijevu, na brežuljcima Pečersk (Pechersk) na desnoj obali rijeke Dnjepar i sastoji se od memorijalnog kompleksa i podzemne dvorane, „Dvorana sjećanja,“ u kojoj je stalna izložba iz razdoblja velike gladi u mirnodopsko vrijeme. Spomenici žrtvama 'Holodomora' podignuti su u Washingtonu D.C. i Chichagu, u Kanadi, u Poljskoj itd. Žrtve 'Holodomora' ne smijemo nikada zaboraviti i ovim nevinim žrtvama moramo se duboko pokloniti i odati pijetet jednako kao što obilježavamo „Holokaust“ i brojne druge Dane sjećanja na mnoge nevine žrtve totalitarnih režima kroz burnu i krvavu povijest čovječanstva. (Izvor: Taylor Krawczewski, „World Without Genocide Associate“)
 

Rodjena Marija Kuhar

Sauli Niinistö: Stalno otkrivamo nove kiber-trikove Rusa

 
 
Finski predsjednik Sauli Niinistö zauzima se za ulazak svoje zemlje u Nato – jer dobro poznaje Putina. On se, doduše, ne boji ruskog napada, ali ga zabrinjavaju druge aktivnosti susjeda. Predizborna kampanja je započela, vode se prve rasprave, ali tek u siječnju Finci će moći izabrati novog predsjednika. U toj skandinavskoj zemlji, koja je već desetljećima neutralna, sada se gorljivo raspravlja o stalnoj temi: pristupu zemlje Natou. No ton bi ovoga puta mogao biti drukčiji s obzirom na to da je aktualni predsjednik Sauli Niinistö izjavio da je situacija na Baltiku u mnogim aspektima opasnija nego u vrijeme Hladnog rata.
https://cdn.static-economist.com/sites/default/files/images/print-edition/20160709_EUM971.png
Osim toga, scenarij u Europi posve je drukčiji negoli onda jer geopolitički blokovi nisu više tako jasni. Za 69-godišnjaka, koji je poznat po tome da teži solidnoj ravnoteži s Rusijom kao nekadašnjim okupatorom, to su snažne riječi. Niinistö se očitovao o tome iako je on do sada uvijek šutio o delikatnoj temi Natoa i mogućem referendumu o pristupu. Ovaj put, on je u više navrata ponovio, da „Finska ne će reći „ne“ Natou“. Taj neovisni političar, kojeg podržavaju konzervativci kandidira se za svoj drugi i posljednji šestogodišnji mandat.
 
Odnos prema susjednoj Rusiji, koja je Finskoj 1917. nakon što je čitavo stoljeće bila dijelom Carstva omogućila neovisnost, oduvijek je težak. U Drugom svjetskom ratu Finska je uz pomoć Nijemaca napala Sovjetski Savez, a četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća Helsinki je težio pomirenju s Moskvom i sklapao sporazume o prijateljstvu. S druge strane, Finska je 1995. pristupila Europskoj uniji, a 2002. eurozoni. U vojnom pogledu zemlja surađuje sa članicama Europske unije, ali u prvom redu Švedskom, koja kao ni Finska nije članica Natoa.
 
Prema ispitivanjima javnog mišljenja Niinistö u ovom trenutnu uživa potporu više od 70 posto građana, ali nije samo popularan u Finskoj već u čitavoj Skandinaviji i na Baltiku: u Estoniji, Letoniji i Litvi. To sigurno ima veze s posebnim odnosom finskog predsjednika i vrhovnog zapovjednika finske vojske prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. „Ja imam vrlo izravan odnos s Putinom. On dobro zna što ja mislim, i ja dobro znam što on misli. Rusima se mora jasno i izravno reći što želimo“, izjavio je Niinistö u svom uredu s pogledom na Helsinški zaljev. No uređenje ureda prije podsjeća na carsku Rusiju nego na minimalistički ukus nordijskih zemalja.
 
Od aneksije Krima 2014., kaže predsjednik, geopolitičke tenzije su porasle. On aktualnu situaciju analizira s velikom zabrinutošću. „Ako u ovoj zoni (istočnoj Europi) dođe do vojnoj sukoba, onda ćemo se suočiti sa sličnim scenarijom kao u Drugom svjetskom ratu. I to svi znaju.“ A tu bi bio samo jedan gubitnik. Stoga sve vojne odluke - vježbe na Baltiku, na Arktiku, obvezni vojni rok, stalna modernizacija vojnih snaga – moraju imati jedan cilj: izbjeći rat u nuklearnom svijetu.
 
Niinistö isključuje mogućnost ruske invazije Finske. „To Putina ne zanima.“ No unatoč tome, u finskoj politici i društvo raspravlja se o povećanju proračuna za obranu koji trenutno iznosi 1,3 posto BDP-a, ali i povećavanju vojske. Raspravu je dodatno raspirilo to što je susjedna Švedska 2010. ukinula obvezni vojni rok jer više nije osjećala opasnost od Rusije. Finskog predsjednika ne brine mnogo situacija na 1300 m dugoj granici s Rusijom, ali ga brinu kiber napadi s istoka. „Protiv njih se teško boriti. A mi stalno otkrivamo nove trikove.“ Tajne službe primjećuju sve jači utjecaj Moskve na finsku javnost. Tko primjerice kao novinar u Finskoj piše o ruskim trolovima, lažnim vijestima i ruskoj propagandi, mora računati na teške napade pa čak i prijetnje smrću.
 
Europska komisija lani je izabrala Helsinki za sjedište novog „Centra za borbu protiv hibridnih prijetnji“, koja se provodi u suradnji s Natoom. Zajedno s centrom za borbu protiv kiber napada u Talinnu i centrom za energetsku sigurnost u Vilnisu, baltičke regije i sjeverna Skandinavija trebale bi formirati obrambenu liniju protiv digitalnih napada iz Moskve. Ipak, Niinistö se oprezno kreće u pogledu pristupa Natou jer tu ideju podržava samo 20 posto od ukupno 5,5 milijuna Finaca, dok ih je 60 protiv. Stoga finski predsjednik izbjegava dati konkretan odgovor na pitanje bi li u slučaju da on pobijedi na izborima bio održan referendum o ulasku u Natu. On na to pitanje odgovara da referendum neće biti njegov prioritet ako za to ne postoji dovoljna potpora građana.
 
K tomu, on nema ni potrebne glasove u Parlamentu, koji bi svakako za taj korak morao dati svoje zeleno svjetlo: „Za pristup Natou potrebno je postići dvotrećinsku većinu, a to u ovom trenutku nije moguće.“ Niinistö ističe da vodi računa o ispitivanjima javnog mnijenja. „Finska je i dalje otvorena što se tiče pristupa Natou. Ja nemam ništa protiv toga.“
 

Belén Domínguez Cebrián, Die Welt

Njemačka Rusiju smatra 'velikom potencijalnom opasnošću'

 
 
Osim što je izvršila invaziju na Krim i Južnu Osetiju, Moskva izvodi velike kiber-napade protiv Njemačke i stabilnosti Zapada.
http://www.tagesspiegel.de/images/kahl-designated-new-president-of-the-german-federal-intelligence-agency-bnd-poses-for-a-picture-at-the-chancellery-in-berlin/13509756/1-format43.jpg
Bruno Kahl
 
Merkel se boji pasa. U djetinjstvu ju je ugrizao jedan pas i otada, kako sama priznaje, ne voli da joj se približavaju. Iako to savršeno zna, Putin je kancelarku u ljeto 2007. primio u Sočiju u društvu svog velikog crnog labradora Konija, koji je tijekom čitavog sastanka, njuškao njene noge. Merkel je tada bila na funkciji predsjednice vlade tek dvije godine i nekako je već preživjela taj izazov. Čak je poslije toga zbijala šale sa svojim suradnicima: „Pa nije baš bilo tako strašno, pas bar nije grizao novinare“. No Putin je novoj njemačkoj kancelarki jasno stavio na znanje koju će strategiju zauzeti prema Europi i Njemačkoj: dominirati ulijevajući strah. Deset godina nakon te epizode, njemačke tajne službe utvrdile su zabrinjavajuće progrese na toj liniji.
 
Direktor njemačke tajne službe (BND), Bruno Kahl, koristio je neuobičajeno transparente riječi u govoru održanom u Münchenu, kako bi upozorio da „umjesto partnera za europsku sigurnost, u Rusiji imamo veliku potencijalnu opasnost“. Također je istaknuo da se „Rusija vratila kao akter međunarodne politike i da će biti vrlo neugodan susjed“.
 
Pred 300 uzvanika Zaklade Hanns Seidel, Kahl je skrenuo pozornost na ambicije Rusije da postane globalna politička sila i utvrdio da je, otkako je on preuzeo funkciju 2016., BND je utvrdio „iznenađujuću modernizaciju ruske vojne opreme i zapovjedne sposobnosti” ruskih snaga, kao i pionirske progrese u korištenju interneta kao političkog oružja. „Sve je to uznemiravajuće, u prvom redu zato što je cilj Rusije vratiti svoju lidersku ulogu u Europi, i to očito po svaku cijenu. U skladu s tom strategijom su, smatra Kahl, i operacije čiji je cilj oslabjeti Europsku uniju u svim mogućim područjima, a SAD držati što dalje kako bi se između njih stvorio jaz. Unatoč svemu tome, Kahl smatra da je važno „ostaviti otvorenima kanal za komunikaciju s Rusijom i održati razmjenu informacija između europskih zemalja i Moskve“. No isto tako, gorljivo savjetuje Nato i EU da dobro promisle imaju li dovoljno kapaciteta za obranu od velike potencijalne prijetnje koju predstavlja Rusija. A to je, upozorio je Kahl, moguće samo u suradnji sa SAD-om, „tako da su bilateralni odnosi s Washingtonom sigurnosni element najviše razine“.
 
Osim što je izvršio invaziju na Krim i Južnu Osetiju, Putin poduzima spore, ali sigurne, korake protiv stabilnosti Zapada koji se manifestiraju u koracima protiv Njemačke. 2015. Njemačka je bila žrtva ozbiljnog kiber-napada ruskih hakera poznatih pod nazivom Sofacy ili APT 28 koji su uspjeli dočepati se 16 GB povjerljivih dokumenata Bundestaga. Osim toga, Putin je na rusku platnu listu stavio bivšeg njemačkog kancelara i socijaldemokrata Gerharda Schrödera koji je već radio za Sjeverni tok, a nedavno je dobio funkciju u ruskoj naftnoj kompaniji Rosneft, u kojoj će godišnje zarađivati 300 000 eura. Uoči izbora u rujnu, predsjednica populističke i antieuropske Alternative za Njemačku (AfD), Frauke Petry doputovala je u Moskvu kako bi se sastala s Vjašeslavom Volodinom, jednim od najbližih Putinovih suradnika. Njemačka i mnoge druge zemlje na istoku Europe, a posebno Poljska, vrlo su zabrinuto promatrale Zapad 2017 – vojne vježbe koje su zajedno izvodile ruske i bjeloruske vojne snage na granici Estonije, Letonije i Litve.
 
Ruski medili i golema propagandna mašinerija Europu predstavljaju korumpiranom i dekadentnom zajednicom koja svjedoči napredovanju novog ruskog carstva. Čini se da će idući korak Rusije biti donošenje novog zakona kojim će se zaprijetiti svim stranim medijima u Rusiji, a koji bi po riječima Piotra Tolstoja, potpredsjednika Donjeg doma parlamenta mogao imati veći domet nego što se očekivalo.” „Mediji registrirani na teritoriju druge države primaju strani novac i stranu infrastrukturu – državna tijela, tvrtke, pa čak i ruske tvrtke koje primaju novac izvana, mogle bi se smatrati stranim agentima”, izjavio je broj 2 u ruskoj Dumi. Jedan je zastupnik jasno rekao da bi tim zakonom mogli biti pogođeni američki mediji kao što su CNN, Radio Liberty, ili Glas Amerike, ali i drugi, poput njemačkog Deutsche Wellea. Posljednji put kada su se sastali šefovi ruske i njemačke vlade, u svibnju ove godine, novinari su upitali Merkel boji li se mogućeg ruskog uplitanja u njemačku politiku, na što je ona odgovorila: „Ja ne dopuštam da me vode strahove, i dalje ću voditi politiku polazeći od vlastitih uvjerenja.“
 

Rosalía Sánchez, EL ABC, Španjolska

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Petak, 24/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1190 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević