Get Adobe Flash player
Muzej

Muzej "Jugoslavija" u Beogradu

Srpski i slovenski intelektualci davno su se sastali u birtiji Mrak. Danas...

Dosta je jasenovačkih podvala!

Dosta je jasenovačkih podvala!

Jakov Sedlar revidira podlu, prvenstveno srbijansku...

Ni

Ni "alternativni" Srbi ne vide Hrvate

Ako u ničemu, Srbi su jedinstveni u negiranju...

U ritmu muzike za ples

U ritmu muzike za ples

Od Sinatre do Kaljinke     Nešto...

Svjesno uništavane tvrtke...?

Svjesno uništavane tvrtke...?

Je li godišnje do 500 milijuna kuna, umjesto dobavljačima,...

  • Muzej

    Muzej "Jugoslavija" u Beogradu

    četvrtak, 20. travnja 2017. 13:49
  • Dosta je jasenovačkih podvala!

    Dosta je jasenovačkih podvala!

    četvrtak, 20. travnja 2017. 12:38
  • Ni

    Ni "alternativni" Srbi ne vide Hrvate

    četvrtak, 20. travnja 2017. 00:42
  • U ritmu muzike za ples

    U ritmu muzike za ples

    četvrtak, 20. travnja 2017. 00:40
  • Svjesno uništavane tvrtke...?

    Svjesno uništavane tvrtke...?

    četvrtak, 20. travnja 2017. 20:58

Obavještajna služba AIVD raste zbog sve većeg broja informacija o terorizmu

 
 
Nizozemska obavještajna tajna služba AIVD (Algemene Inlichtingen - en Veiligheidsdienst) sve brže raste. Prošle je godine ta organizacija zaposlila više od 240 novih ljudi, čime je ukupan broj zaposlenih narastao na 1768. Ove godine vjerojatno će biti potrebno na puno radno vrijeme zaposliti još oko 200 ljudi, kako se navodi u izvješću za 2016. Dodatna radna mjesta u AIVD-u potrebna su zbog rješavanja sve većeg broja informacija koje dolaze od građana i policije o, na primjer, mogućim terorističkim napadima. Pored toga, AIVD posebno prati aktivnosti salafističke mladeži u umjerenim džamijama. Sve je više posla i na području elektroničke krađe dokumenata (na primjer u obrambenom sektoru).
http://groundreport.com/wp-content/uploads/2014/04/a16d167ca9147b1fc80dfbcb14eb8131.jpg
Direktor AIVD-a Rob Bertholee rekao je kako on „ipak vidi granice tog rasta“. „Želimo li ostati fleksibilni i u mogućnosti razmjenjivati informacije, rast će morati biti limitiran“. Najviše osoblja traži se među obavještajcima, dokumentaristima i prevoditeljima. AIVD investira i u zapošljavanje ICT stručnjaka za potrebe istraživanja kiberkriminala. U svom izvješću AIVD izražava zabrinutost zbog salafističke mladeži koja pokušava preuzeti vodstvo u umjerenim džamijama. „u nekim slučajevima došlo je i do nasilja“, kaže AIVD. „Salafistički nasilnici pokušavaju utjecati posebno na osjetljive skupine, poput djece i izbjeglica.“
 
Godišnje izvješće, kao i prošlih godina, upozorava na sve veću rusku opasnost. „U nastojanju da se ponovno profilira kao super sila,  Rusija ne preže niti pred korištenjem hladnoratovskih metoda.“ Pri tome su „širenje dezinformacija i propaganda veoma važno oružje“. Ipak, izvješće ne navodi konkretne primjere ruskog utjecaja na posljednju nizozemsku izbornu kampanju, o čemu je bilo nekih upozorenja. AIVD smatra da je opasnost od terorizma i dalje vrlo velika. U izvješću se posebno upozorava na utjecaj decentraliziranih organizacija u Nizozemskoj.
 
Napadi u drugim državama imaju velik utjecaj na stajalište javnosti u Nizozemskoj. AIVD je prošle godine dobio oko 5400 dojava (oko 7 % više neko 2015., a 70 % više nego 2014.). AIVD takav rast pripisuje napadima u Bruxellesu, Nici i nekim njemačkim gradovima. Od svih dojava  oko 238 njih rezultiralo je daljnjom istragom.
 

Kees Versteegh, NRC Handelsblad, Nizozemska

Putinov čovjek koji najbolje utjelovljuje rusko ‘njet’

 
 
Svjetska „unipolarna“ struktura nije mogla dugo opstati i lideri bi trebali stvoriti „pravedniji poredak“, drži ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koji je u srijedu održao predavanje iz povijesti svome američkom kolegi Rexu Tillersonu.
https://latestnewssyria.files.wordpress.com/2013/04/syria-29-4-13-russian-foreign-minister-sergey-lavrov.jpg
Sergej Lavrov
 
„Kategorički smo u nesuglasju s onima koji optužuju Rusiju da želi torpedirati tzv. liberalni svjetski poredak“, kaže Lavrov držeći kako je bilo predvidljivo da će propasti takav model ekonomsko-političke globalizacije ostvaren kao instrument za jamčenje rasta elitnih klubova pojedinih država i njihove dominacije nad drugima. Rusiji smeta što je ukinut Varšavski pakt, a nije i NATO. I kada neka država želi pod kišobran NATO-a, iz Moskve slijedi paljba.
 
Sergej Viktorovič Lavrov, rođen u Moskvi 1950., pravi je nasljednik nekadašnjeg moćnog sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromika, koji je na tom položaju bio od 1957. do 1985. Obojicu karakterizira jasno „njet“ svemu sa Zapada. No, Lavrovu je uzor Aleksandar Mihajlovič Gorčakov, ministar vanjskih poslova Aleksandra II. od 1856. do 1882., koji je bio politički protagonist širenja Ruskog Carstva u središnju Aziju. Lavrov govori engleski, francuski i sinhaleški jezik koji je naučio u Šri Lanki gdje je bio sovjetski diplomat od 1972. do 1976. Otac mu je Armenac iz Tbilisija. Majka mu je radila u ministarstvu trgovine, a završio je fakultet međunarodnih odnosa. Oženjen je Marijom, s kojom ima kćer Ekaterinu koja je završila sveučilište Columbia u New Yorku. U ministarstvu vanjskih poslova od 1981. do 1988. bio je savjetnik u sovjetskom stalnom predstavništvu pri UN-u, a od 1992. do 1994. zamjenik ruskog šefa diplomacije u vrijeme Borisa Jeljcina. Ruskim veleposlanikom pri UN-u postao je 1994., a 2004. ga je ruski predsjednik Putin postavio na položaj ministra vanjskih poslova. Ruski tjednik “Expert” proglasio je 2006. Sergeja Lavrova osobom godine.
 
Brani Assadov režim
 
Sučeljavao se s američkom državnom tajnicom Condoleezzom Rice i svojim britanskim kolegom Davidom Milibandom vezano uz rusko-gruzijski sukob. Lavrov od 2013. brani Assadov režim i sa svojim američkim kolegom Johnom Kerryjem potpisao je u Ženevi sporazum o međunarodnoj kontroli kemijskog oružja u Siriji. Ruska intervencija u Siriji 2015. smatrana je velikim međunarodnim uspjehom Rusije i Lavrova. Premda je Lavrov u načelu za nemiješanje u politiku drugih država i protiv mijenjanja granica, ipak tako nije postupio 2014. kada je Rusija anektirala Krim.
 
„Kažu da svi ratovi započinju u glavama i ondje i završavaju, ali tako nije i s hladnim ratom koji je još u glavama nekih“, ključno je promišljanje Lavrova. No i neke ruske glave svijet i dalje vide hladnoratovsko podijeljen, jer kako drukčije shvatiti želju Moskve da utječe na zbivanja na Balkanu, da kritizira ulazak Crne Gore u NATO, da želi utjecati na hrvatsku politiku preko svojih banaka i tvrtki...
 

Silvije Tomašević, http://www.vecernji.hr/svijet/lavrov-je-putinov-covjek-koji-najbolje-utjelovljuje-rusko-njet-1163141

Rusija se vraća na Sjeverni pol

 
 
Po prvi put u povijesti „Rosneft” je započeo bušenje u epikontinentalnom pojasu istočnog Arktika. Bušotina Središnja Olginskaja najsjevernija je na šelfu: nalazi se na Arktiku, na 73. geografskoj širini, na jugozapadnoj obali Laptevskoga mora. Najbliže naselje - Khatanga – udaljena je 350 km, prosječna temperatura za vrijeme provođenja radova je ispod 26 stupnjeva Celzijevih. Unatoč nedostatku pomorskih luka i izuzetno kratkog razdoblja - samo dva mjeseca – kada je plovidba moguća, iz Arhangelska na udaljenost od 3,6 tisuća km prevezeno je više od 8 tisuća tona tereta. Tijekom cijele godine  istraživačka postaja „Rosnefta” raspoređena u blizini mjesta bušenja prošle godine obavljala je pripremne radove.
http://www.offshoreenergytoday.com/wp-content/uploads/2014/05/Rosneft-Kara-Summer-2013-Expedition-Completes-Its-Voyage.jpg
Seizmička istraživanja provedena su u fantastično kratkom vremenu – za manje od godinu i pol od dana kada je „Rosneft” dobio licencu – otkrila su na šelfu Laptevskoga mora četiri puta više obećavajućih struktura nego što se očekivalo: 114 umjesto 28. Od 2014. do 2017. godine obujam seizmičkih istraživanja provedenih od strane „Rosnefta”, premašio je takve radove provedene tijekom prethodnih 30 godina. Središnja Olginskaja je istraživačka bušotina: njena svrha je potvrditi prisutnost nafte i plina te mora točno procijeniti količinu resursa.
 
Kako bi smanjili troškove u otežanim klimatskim uvjetima, bušenje u akvatoriju provodi se s obale; „Rosneft” je savladao tu tehnologiju na Sahalinu. Projektna dubina Središnje Olginskaje je do 5 km. Bitno je da bušenje provodi vlastita struktura „Rosnefta”, a ne druge (a pogotovo ne inozemne) uslužne tvrtke. Do 2021. „Rosneft” planira izbušiti četiri istraživačke bušotine u istočnom Arktiku, na na šelfu Laptevskoga mora, a osam bušotina u zapadnom Arktiku, na šelfovima Barentsova i Karskoga mora.
 
Sada „Rosneft” posjeduje 28 licenci na područja u Arktičkom pojasu s rezervama koje se procjenjuju na 34 milijardi tona ekvivalenta nafte. U posljednjih pet godina tvrtka je uložila u razvoj arktičkog šelfa oko 100 milijardi rubalja. U godinama 2017.-2021., te investicije će se povećati za 2,5 puta. Dakle, „Rosneft” ide ispred globalnoga trenda: prema predviđanjima investicijskih banaka, ulaganja u proizvodnju na šelfu nakon pada 2015-2016 godina vratit će se tek u 2019. Zahvaljujući naporima „Rosnefta” 2050. godine arkrički šelf osiguravat će 20-30 % ukupne domaće proizvodnje nafte. Razlog za ove aktivnosti, koja na razini praktičnoga rada znači težak i stalan podvig je transformacija (u uvjetima očiglednog neuspjeha ulaganja nade u „alternativnu energiju”) arktičkog pojasa, tog zadnjeg netaknutog skladišta nafte i plina, u glavnoga čimbenika u razvoju svjetske energetike, u ključ za budućnost čovječanstva.
 
U 2014. godini, glavni događaj za globalnu industriju nafte i plina bilo je otkriće ogromnog nalazišta „Pobjeda” u Karskomu moru, u zapadnom Arktiku – već tada je bilo jasno da je to samo početak kvalitativno novoga procesa. Nije slučajno Tillerson, trenutni američki državni tajnik, kao šef ExxonMobila 2015. godine, temeljem izvješća dobivenog tada detaljno potkrijepio tezu da je ruski Arktik glavna nada svjetske energetike. Otkriće novih rezervi nafte i plina, čak i u teškim uvjetima, čak i prije početka njihova velikog razvoja kvalitativno jača poziciju Rusije na svjetskim tržištima, a time i u suvremenoj politici, poboljšava kapitalizaciju zemlje i njenu stabilnost.
 
Zanimljivo je da je razvoj šelfa istočnog Arktika počeo ranije nego razvoj dijela ispred šelfa koji je jednostavniji s tehnološkog aspekta. Vjerojatno je razlog leži u prirodi vlasništva: posljednja licenca je dana, doduše najvećoj i djelotvornijoj, ali ipak privatnoj naftnoj tvrtki. A privatno vlasništvo u usporedbi s državnim daje mnogo manje mogućnosti za koncentriranje napora na ključnim strateškim pravcima. I, ma koliko je tom istom Lukoilu želja da se pojavi u ulozi „nacionalnog prvaka”, ne smijemo zaboraviti da po rezultatima iz 2016. godine više od trećine kapitalnih ulaganja te tvrtke išlo u inozemne projekte. Istodobno, više od 90% kapitalnih investicija „Rosnefta” ostvaruje se u Rusiji, što uklanja sva pitanja o tome zašto upravo ta tvrtka obavlja državni zadatak razvijanja nalazišta na arktičkomu šelfu. Predsjednik Vladimir Putin naglasio je važnost razvoja Arktika od strane državnih tvrtki: „Mi na arktičkom pojasu u moru još uvijek imamo ogromne količine neotvorenih zaliha. A polazeći od ogromne vrijednosti i važnosti tih rezervi ugljikovodika, upravo je tvrtkama u dominantnom državnom vlasništvu dopušteno obavljanje odgovarajućih radova. Tu prednost tvrtka „Rosneft”, naravno, treba iskoristiti na najbolji mogući način."
 

Mihail Deljagin, Nezavisimaja Gazeta, Rusija

Anketa

Tko je HDZ-u na lokalnim izborima veći protivnik?

Srijeda, 26/04/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1562 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević