Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Trideset milijuna Kurda – najveća nacija koja nema državu!

 
 
Na čitavom Bliskom istoku, posebno nakon svih destabilizacija koje je američko „arapsko proljeće” donijelo, strahuje se od ideja o potpunom ratnom preuređenju postojećih granica. Krajem prošle godine dobro obaviješteni „Jerusalem Post” objavio je analitički članak pod nazivom „Hoće li 2016. biti godina Kurdistana?”. U procjenama raznih američkih stručnjaka, pa i institucija, poigrava se  idejom da bi do 2030. mogla nastati nezavisna kurdska država koja bi objedinjavala kurdsko stanovništvo iz svih četiriju zemalja u kojima danas živi.
http://www.edmaps.com/assets/images/kurdistan_elections_2015.png
Kurdsko pitanje već je nakon američke okupacije Iraka 2003. godine ponovo došlo u fokus. Nekad moćna Huseinova država, već tada je de facto podijeljena na tri dijela. Na sjeveru je nastao autonomni kurdski entitet, u kojem obitelj Barzani drži sve poluge moći i vlasti. Bogata nalazišta nafte daju solidnu osnovu za izgradnju vojnih i političkih kapaciteta, pa se o iračkom Kurdistanu već može govoriti kao o realnosti. Predsjednik te regije Mahmut Barzani i njegova desna ruka sin Masud, vrlo mudro i pažljivo grade poziciju svoje regije, ne govoreći o nezavisnosti, ali je uz očuvanje dobrih kontakata s svim velikim silama de facto razvijaju i pripremaju.
 
Nakon što su Francuzi, Britanci i Amerikanci 2010., uz pomoć Turske i Saudijaca, počeli rasturati  Siriju, u moru novih vojnih i političkih čimbenika izronile su i kurdske organizacije. Unatoč političkim sukobima raznih frakcija, koji su povremeno prelazili i u oružane sukobe, sirijski su Kurdi uz faktički blagoslov Assadove administracije i podršku Amerikanaca oformili svoj teritorij. Sjećamo se velike uspješno okončane bitke za Kobane, grad koji su preoteli od ISIL-a. Američka podrška kurdskoj Stranci demokratskog jedinstva ovih dana izaziva oštre reakcije turskog predsjednika Erdogana. Za njega je ta stranka filijala Öcalanovog PKK-a, s kojom je njegova država ponovno u ratu. Na čudan način ta kurdska samouprava u Siriji ima podršku čak i Irana, jedine države čiji Kurdi u ovom trenutku nisu vojno aktivni.
 
Kurdsko pitanje kod Turaka razumljivo izaziva ogromnu nervozu. Najbrojnija i najradikalnija kurdska zajednica živi upravo u državi kojom Erdogan upravlja duže od petnaest godina. Za četiri godine navršit će se stoljeće od potpisivanja mira u Sèvresu, kojim je počeo raspad Otomanskog carstva. Kao dio ovog dokumenta predviđao se nastanak nezavisnog Kurdistana na teritoriju današnje Turske. Njegov nastanak zaustavio je silom oružja Kemal Ataturk pa je do potpisivanja mira u Lausannei 1923. ideja o Kurdistanu skinuta sa stola. No, od tada do danas traje borba nemalog dijela kurdskog naroda protiv države Turske, s ciljem da se rješenje iz Sèvresa vrati na stol.
 
Kurdsko pitanje u međuvremenu je postalo moneta za razne unutarnje igre u samoj Turskoj. Dugo se spekuliralo da turska vojska namjerno potiče sukobe s vojnim snagama Öcalanovog PKK-a svaki put kad ima problem s civilnim vlastima svoje države. Ratni sukobi značili su i elemente izvanrednog stanja u kojem bi vojska uvijek mogla nametnuti svoju volju i političarima. Erdogan i AKP su prva politička snaga koja je uspjela pobijediti vojsku i bar je institucionalno staviti pod kontrolu politike. No, nakon neuspjeha na lipanjskim izborima, i AKP je, kao nekada vojska, pribjegao upotrebi PKK-a. Država je, pod izgovorom borbe protiv terorizma, okončala prekid sukoba i započela vojne operacije u dijelovima naseljenim Kurdima. Kada je PKK odgovorio, počeo je pravi rat u kojem turska vojska operira i po gradovima, a tisuće ljudi već je moralo napustiti svoje domove. Između ostalog, i zbog toga, AKP je na izborima u studenom dobio mnogo više glasova i uspio formirati vladu. Prokurdska stranka dobila je manju podršku, a PKK i ratna opcija ponovno su dobili prednost kod turskih Kurda.
http://www.lesclesdumoyenorient.com/IMG/png/kurdistan_de_sevres_a_lausanne.png
Ovo Erdoganovo igranje vatrom plaši mnoge u Turskoj, a radikali ga čak optužuju da je kriptojevrej, koji će na kraju ostaviti zemlju bez kurdskog dijela. Na čitavom Bliskom istoku, posebno nakon svih destabilizacija koje je donijelo američko „arapsko proljeće”, strahuje se od ideja o potpunom ratnom preuređenju postojećih granica. Veoma su „popularne” i raširene karte Velikog Bliskog istoka, kakvu je još 2006. objavio američki obavještajac Ralf Peters. Ova mapa kojom se neslužbeno barata i u institucionalnim krugovima, predviđa formiranje nekoliko novih država, kao što su Beludžistan, Sveta islamska država i Kurdistan.
 
Broj Kurda procjenjuje se na 25 do 30 milijuna, što ih čini potencijalno veoma moćnim narodom – to je najveća nacija na svijetu koja nema svoju državu. Točno je, doduše, da su oni i dalje politički veoma podijeljeni, da nema dovoljno povezanosti na osnovi koje bi danas netko mogao i zamisliti njihovo ujedinjenje. No, ako znamo kako su se velike sile kroz čitavo proteklo stoljeće igrale kreiranja nacija i država, onda nije teško zamisliti proces koji bi za petnaestak godina od nepovezane mase ljudi mogao stvoriti moćan pokret za sjedinjenje u Kurdistan. Put do takvih rješenja u pravilu vodi preko novih ratova. Dakle, za očekivati je da će se ova nezapamćena migracija stanovništva prema Europi nastaviti i u narednom razdoblju.
 

Miša Đurović, znanstveni savjetnik u Institutu za europske studije, Politika, Beograd

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 28/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 790 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević