Povratak kanadskim diplomatskim tradicijama

 
 
Otkad je prošlog listopada doveo Liberalnu stranku na vlast u Kanadi, Justina Trudeaua prikazuju u glamuroznim časopisima poput Vanity Faira i Voguea; na duplerici Helloa pojavljuju se njegova žena i djeca. Premijer će 10. ožujka sjesti s Barackom Obamom za stol na državnoj večeri u Bijeloj kući kao prvi kanadski čelnik na tom događanju u posljednjih 19 godina. „Ne mogu se sjetiti nijednog kanadskog političara koji je privukao toliko pozornosti u Sjedinjenim Državama”, kaže Laura Dawson s Kanadskog instituta u Centru Woodrow Wilson u Washingtonu.
http://i.cbc.ca/1.2854415.1420535398!/cpImage/httpImage/image.jpg_gen/derivatives/16x9_620/justin-trudeau-20141112.jpg
Justin Trudeau
 
Trudeau duguje svoju poznatost i drugim stvarima osim glamuru. Na mjestu premijera naslijedio je pretjerano uzrujanog konzervativca Stephena Harpera, koji je u deset godina na čelu države vodio ideološki nabijenu vanjsku politiku koja se kosila s kanadskom tradicijom multilateralizma. Njegov je odnos sa Sjedinjenim Državama bio napet, a riječ je o najvažnijem vanjskopolitičkom odnosu koji Kanada ima. Trudeau zamjenjuje ljutnju osmijehom. Osobno je izrazio dobrodošlicu otprilike 25.000 izbjeglica koje je Kanada pristala primiti. Takve su geste doprinijele povratku Trudeaumanije koju je začeo premijerov otac Pierre Trudeau, markantan kanadski čelnik iz 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih. „No kako pretvoriti glasovitost u utjecaj?”, pita se Dawson.
 
Trudeauov odgovor glasi: povratkom kanadskim diplomatskim tradicijama. Kanada je deseto najveće gospodarstvo na svijetu; kao vojna sila ona je manje značajna. Tijekom svoje povijesti nastojala je povećati svoj skromni utjecaj radom u međunarodnim tijelima poput UN-a i Commonwealtha. Harper je te organizacije prezreo kao forume za ćaskanje s despotskim režimima. Odbio je poduprijeti globalni sporazum o klimatskim promjenama (ili provesti vjerodostojnu politiku borbe protiv klimatskih promjena u Kanadi).
 
Sada svjedočimo povratku suradnje, kaže Stéphane Dion, novi ministar vanjskih poslova. „Pismeni mandat” koji mu je povjerio Trudeau nalaže mu da nastavi raditi kroz UN. Trudeau je potpisao globalni klimatski sporazum koji je u prosincu postignut u Parizu. Trebao se sastati s 13 kanadskih pokrajinskih i teritorijalnih čelnika 3. ožujka kako bi razgovarali o nacionalnoj klimatskoj strategiji, a nakon razgovora s Obamom mogao bi najaviti i zajedničku klimatsku inicijativu. Premijer namjerava obnoviti diplomatske odnose s Iranom i obnoviti odnos Kanade s partnerom Meksikom te sa Sjedinjenim Državama u sklopu Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini. Obećao je ukloniti vizna ograničenja za Meksikance koja su nametnuta 2009. kako bi se smanjio priljev tražitelja azila i koja su posljednjih sedam godina izazivala napetosti.
https://media.licdn.com/mpr/mpr/p/2/005/086/3f0/05d44ef.jpg
Stephen Harper
 
Novi premijer ne povlači sve Harperove politike. Kanada će vjerojatno ratificirati sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom, o kojemu je pregovarao Harper. Zemlja bi se mogla pridružiti i Transpacifičkom partnerstvu između desetak zemalja Azije i Sjeverne Amerike. „Ne bismo trebali mijenjati baš sve”, kazao je Dion u jednome nedavno održanom govoru.
 
Čak i ako Trudeau s Obamom uspostavi tek korektan osobni odnos, bit će to značajna promjena. Dvojica čelnika i zaljubljenika u šport već su razmijenili par dobronamjernih podbadanja o tome čija je hokejaška momčad bolja. Obama je dostojanstveno primio Trudeauovu odluku da povuče šest kanadskih borbenih zrakoplova iz borbe protiv Islamske države koju predvode Sjedinjene Države, a umjesto toga povećava humanitarnu pomoć i broj postrojbi koje će savjetovati iračke Kurde. Cjevovod Keystone XL, koji bi trebao dopremati sirovu naftu iz kanadske Alberte na jug SAD-a, bio je velika želja Stephena Harpera, no Obama je na njega uložio veto i nije vjerojatno da će se o njemu na međudržavnoj večeri mnogo razgovarati.
 
Dakle, ostaju trgovina i porezi. Sjedinjene Države su tržište za tri četvrtine kanadskog robnog izvoza i izvor dvije trećine uvoza u Kanadu, no trgovina bi trebala teći slobodnije nego sada. Planom „nadilaženja granica” trebao bi se ostvariti upravo taj cilj, no inicijativa je naišla na prepreku: neslaganje oko toga koji će se zakon primjenjivati na američke službene osobe u Kanadi kada će odobravati robu za uvoz. Pogoršati bi se mogao i spor oko kanadske drvne građe, koju se prema mišljenju Sjedinjenih Država subvencionira. Kanada prigovara na američki zakon kojime se kanadske banke obvezuju isporučivati podatke o bankovnim računima američkih državljana koji žive u Kanadi. No glavna prijetnja kanadsko-američkim odnosima ne će biti ništa što bi mogla učiniti dvojica čelnika na večeri u Bijeloj kući. Ključna bi prijetnja mogao biti glasan mogul iz svijeta nekretnina koji želi postati sljedećim stanovnikom te zgrade.
 

The Economist, London (urednički komentar)