Obama se osramotio

 
 
George Bernard Shaw primijetio je da su Engleska i Amerika isti narod odvojen zajedničkim jezikom, a ništa se od tada nije dogodilo što bi promijenilo ono što je to prijateljstvo učinilo jedinstvenim među narodima. Sada će britanska odluka da pobjegne iz Europske unije, i durenje Europljana kako bi prisilili Britance da  plate za ono što  tehnokrati iz Bruxellesa smatraju britanskom drskošću i nezahvalnošću, neizbježno ponovo istaknuti „posebnost anglo-američkog saveza, koji izaziva zavist svakog svjetskog lidera osim Baracka Obame“.
http://i.ytimg.com/vi/benrxxrIgJI/maxresdefault.jpg
Predsjednik, ogrezao u  protu-kolonijalističku religiju ljevice, ponekad mora stisnuti zube kako bi se lijepo ponašao prema Englezu, čak i premijeru. Europljani su doista iskoristili svoje kolonijalne akvizicije, ponekad besramno, a ponekad ne, ali su isto tako ubrzali dolazak pojedinih vrijednih aspekata moderniziranja u zaostala i pred-industrijska društva, koja su se borila da izađu iz XVII. stoljeća.
 
Obamin pokušaj da „preobrazi“ američku vanjsku politiku, kao i njegovi pokušaj da transformira druge aspekte Amerike, bili su promašeni ili su propali tijekom zadnjih nešto više od sedam godina, a njegov pokušaj da skrene povijesni odnos između SAD-a i Velike Britanije također je doživio neuspjeh. Zajednički jezik, zajedničke demokratske vrijednosti i  zajednički interesi diljem svijeta učinili su djelotvorne odnose između  Washingtona i Londona nezamjenjivima. Svijet će preživjeti brexit. Henry Kissinger, državni tajnik tijekom mandata dva predsjednika, napisao je za The Wall Street Journal: „Bujica komentara opisuje britansku odluku o napuštanju institucionalizirane Europu kao epohalni događaj rječnikom katastrofe. Međutim, važna odluka  kraljevstva za državnika ne bi trebala biti muka ili protuoptužba. To bi trebao biti poticaj za pretvaranje prepreka u mogućnosti.“
 
Skepsa predsjednika Obame glede posebnog odnosa, njegov smiješni pokušaj da utječe na britanske birače da glasuju protiv napuštanja EU-a, vratio se kao bumerang, što bi neki lukaviji predsjednik očekivao. Širenje američkih interesa u svijetu nakon Drugog svjetskog rata ponekad je imalo tendenciju zasjeniti taj odnos. Promjene koje će donijeti brexit bit će duboke i dugotrajne, a prva među njima će vjerojatno biti kraj njemačkog pokušaja uvjeravanja drugih da EU mora dalje nastaviti s političkom integracijom ili će se raspasti. Znakovi su mnogobrojni. Francuska, nekada partner blizanac Njemačke u zagovaranju europskog jedinstva, doživjela  je transformaciju i napušta zagovaranje ekonomskog planiranja i kontrole od strane države, kao i skepsu pod vodstvom socijalističke vlade.   
 
Britanski odlazak, o čijim će se uvjetima nastaviti cjenkati, znači vraćanje ogromne uloge Britanije kao ekonomske sile svijeta. Zdrav razum i dobra sreća koji su održavali Britaniju izvan monetarne unije EU-a, koja sada posrće čega se London bojao, znači da će još jednom nastaviti jačati međunarodna uloga funte. City, kako se naziva londonska ekonomska žila kucavica, polako je ustupao svoju tradicionalnu ulogu Frankfurtu i Zürichu, a sada je može ponovo ojačati zbog britanskog povlačenja iz EU-a, koje se osjetilo u svim zemljama proizvođačima nafte na Bliskom istoku do  Hong Konga i dalje. Japanci će morati odlučiti što će učiniti sa svojim velikim ulaganjima u britansku proizvodnju kao bazu za EU.
 
Obnova posebnog odnosa nastavit će se s novim predsjednikom. Unatoč Obaminoj izvornoj politici poticanja visoke cijene energije, revolucija proizvodnje nafte iz škriljca u Sjevernoj Americi postavila je novi temelj za svjetske cijene energenata. Proizvođači na Bliskom istoku neminovno će morati smanjiti svoju enormno rasipničku politiku iz prošlosti. Sjedinjene Države mogle bi postati glavni dobavljač energije i energetske tehnologije Britancima kako bi oni mogli razviti svoje resurse. Britanci su odlučili da je autonomija važnija od suradnje s kontinentalnom birokracijom koja nije  uvažavala vrijednosti koje su učinile Britaniju onakvom kakva je bila i kakva bi mogla biti. Ako su  Europljani mudri, kako Henry Kissinger primjećuje, oni neće tretirati Britaniju „kao bjegunca iz zatvora, nego kao potencijalnog sunarodnjaka“.
 

The Washington Times (urednički komentar)