Moraju se povući crvene crte za Erdoğana

 
 
Kako reagirati na razvoj situacije u Turskoj? Ako spremnost Europe na pregovore bude neograničena, onda će to biti poruka turskoj vladi da može kršiti svaki tabu. Optuživati urednike lijevog lista Cumhuriyet za poticanje islamskog Gülenova pokreta isto je kao i optuživati urednike taz-a za suradnju s Nacionalsocijalističkim podzemljem. Gotovo nijedno uredništvo nije prije odlučnije upozoravalo na opasnost od Gülenista koji su nekoć bili koalicijski partneri turskog predsjednika R. T. Erdoğana. No vjerojatno Erdoğanova borba protiv slobode izražavanja mišljenja u Turskog ne će prestati.
https://newcoldwar.org/wp-content/uploads/2015/11/Journalists-protest-arrests-of-Cumhuriyet-newspaper-editors-in-Istanbul-Nov-27-2015-Ozan-Kose-AFP-Getty-Images.jpg
A kada država želi staviti logiku izvan snage i od svojih građana traži isto, to je jedan od prvih znakova uvođenja diktature. Zbog toga možemo biti zabrinuti, kao što je zabrinuta njemačka vlada. Ali možemo učiniti više. U jednom trenutku to ćemo čak i morati. Jer Erdoğan ne će stati na ovome. Što ako turski predsjednik ponovno uvede smrtnu kaznu? O tome sve više govori. Ako obistini tu prijetnju, onda više Turska ne će moći biti članica Vijeća Europe. A upravo je Vijeće Europe institucija koja bi trebala posredovati između Ankare i Europske unije u prijeporu o viznim olakšicama za turske državljane, čije je rješenje uvjet za provedbu sporazuma o izbjeglicama.
 
Ako ubijanje ljudi uistinu postane praksa turskog pravosuđa, onda će Europa morati odustati od sporazuma o rješavanju izbjegličkog pitanja. Najkasnije tada. Moraju se povući crvene crte za Erdoğana. Jer ako spremnost Europe za pregovore bude neograničena, turska vlada shvatit će to kao pozivnicu da krši svaki tabu. Tada Europa više ništa ne će moći postići. Za kratkoročno smanjenje broja migranata u konačnici nije zaslužan pakt s Ankarom, već zatvaranje balkanske rute.
 
Srednjoročno gledano nedemokratska Turska mnogo je veća opasnost od nekoliko stotina tisuća izbjeglica manje ili više. Među političarima i građanima Njemačke raširen je stav da se zemljom poput Turske može vladati samo čvrstom šakom i da je Erdoğan pouzdan partner. No upravo je nefunkcionalnost autokracija dovela do katastrofa na Bliskom istoku čije posljedice ugrožavaju i nas. Diktatura proizvodi konflikte, a što je ona duža i žešća, to je gore. Tu logiku pregovorima ne može ukloniti nijedna zapadna diplomacija.
 

Daniel-Dylan Böhmer, Die Welt