RUSKI POGLED - Kontakti s Moskvom su svedeni na minimum

 
 
Tijekom cijele godine, Ukrajina je ostala u fokusu ruskih političara i medija. Pri tomu, praktično ni jedna novost označena s „plusom” za Moskvu iz te zemlje nije došla. Vrhovna Rada je službeno proglasila Rusiju „agresorskom zemljom”. Donesen je zakon koji ograničava školovanje na ruskom jeziku. Najavljeno je uvođenje novih pravila za prelazak granice za Ruse, koji se službeno ne smatraju uvođenjem viznoga režima, ali će znatno otežati živote stanovnika Ruske Federacije, koji i dalje putuju u Ukrajinu i mogli bi ih definitivno odsjeći od sebe.
http://euromaidanpress.com/wp-content/uploads/2014/11/image001.gif
Odsijecaju Rusiju, ruski jezik i "ruski svijet" ukrajinske vlasti. To se čini dosljedno, korak po korak - u okviru svjesnog i jasnog koncepta stvaranja nacionalne države. Reći da ovaj koncept potiču predsjednik Petro Porošenko i njegovo okruženje bilo bi iskrivljavanje istine. Šef države ne oblikuje "patriotsku" agendu, ali joj se niti ne protivi, uklapa se u ideološki mainstream koji stvaraju egzaltirani javni aktivisti, drugovi, volonteri, Majdanovi, heroji antiterorističkih snaga.
 
Ne može se reći da je cijelo stanovništvo Ukrajine oduševljeno takvom ideološkom evolucijom, idejom maksimalne izolacije od Rusije. Bivši birači Viktora Janukoviča i Stranke regija nisu nestali. Iako danas, nakon gubitka Krima i Donbassa, ti ljudi više ne čine većinu, ali čine 30-40 posto biračkog tijela. U bilo kojoj drugoj zemlji, stranke koje brane interese tih ljudi imale bi blokirajući paket, vlasti bi morale računati s njima. Ali ne u današnjoj Ukrajini. Tamo je ideološki vektor postavljen jasno i bespovratno. Čak i predstavnici "Oporbenog bloka", koje se povremeno optužuje za izdaju nacionalnih interesa, na televiziji i na tribinama govore o "ruskoj agresiji", "pripojenju Krima", "okupiranom Donbassu" i "hibridnom ratu Kremlja protiv Ukrajine". To je obvezni rječnik, bez kojeg je nemoguće preživjeti u aktualnoj ukrajinskoj politici.
 
Beskorisno je usprotiviti se, a parlamentarci, čak i predstavnici oporbe i ruskog govornog područja, prisiljeni su igrati na "domoljubnom" polju. Jednostavno nema drugoga polja. Kontakti s Moskvom su svedeni na minimum. Rusija i sve povezano s njom su supertoksična tema. Čak i ako pretpostavimo da će sutra doći do smjene vlasti u Kijevu,  ruskom će smjeru sve ostati kao i prije. Ne postoje promoskovske snage u zemlji, i teško će se pojaviti u doglednoj budućnosti. Jaz između dviju država i naroda samo će se produbiti.
 
Sljedeće godine, Rada će se vjerojatno vratiti k razmatranju pitanja o razbijanju diplomatskih odnosa, uvođenju viznog režima i ukidanju željezničke komunikacije s Rusijom. Paradoksalno, jedina stvar koja zadržava žar "patriota" u Kijevu danas je nespremnost da se u očima Zapada pokaže previše radikalnim, te da se definitivno potkopa proces iz Minska i šanse za mirni povratak Donbassa. Ni SAD, a posebno Europa, ne žele pokopati proces iz Minska. Ukrajina je prisiljena računati s tim. I suzdržati se od najodlučnijih koraka, poput raskida diplomatskih odnosa, za što se Rada pripremala glasovati u godini na izmicanju. Ali, na kraju, do sada ipak nije glasovala. Sve to je, naravno, slaba i vrlo uvjetovana utjeha. Ukrajinski vlak, koji je dobio zamah u 2014, nakon Krima i Donbassa, neodoljivo se kreće u određenom smjeru – sve dalje od Rusije. A obratnoga puta nema na vidiku.
 

Maksim Jusin, Kommersant, Rusija