Novi hladni rat diše za vratom, a njegovo je središte u istočnoj Aziji

 
 
Kina ne želi izvesti svoj gospodarsko-politički model, Putin istodobno predstavlja opasnost za jedinstvo Europske unije – rekao nam je Gerard Roland, profesor na kalifornijskom Sveučilištu Berkeley. Belgijski ekonomist koji istražuje azijske gospodarske modele smatra kako je istočna Azija na rubu rata.
https://mno.hu/data/cikkek/2442/24424/cikk-2442468/BD_3574_focuspoint_926x504.jpg
• Prije sedam godina, 2011. napisali ste studiju o šansama eventualne kapitalističke pretvorbe sjevernokorejske ekonomije. Kako sada vidite položaj te azijske diktature?
= Gospodarstvo Sjeverne Koreje se je proteklih godina nažalost snažno razvilo, što je dovelo do jačanja režima, a manja je šansa za urušavanje sustava. Osim toga, iskoristivši razvoj, Sjeverna Koreja postala je nuklearnom silom. Stoga je danas nit vodilja procesa u regiji hladnoratovsko stanje. Zbog toga će u bliskoj budućnosti vjerojatno i Japan i Južna Koreja započeti s razvijanjem nuklearnih sredstava, što može predstavljati ozbiljnu opasnost za status Kine kao regionalne sile.
 
• U spomenutoj studiji iz 2011. godine jedan od scenarija bila je gospodarska pretvorba uz urušavanje režima u Pjongjangu. Što mislite o drugoj mogućnosti, naime da Sjeverna Koreja prijeđe na kineski ili vijetnamski mješoviti gospodarski model?
= Trenutno smatram da su male šanse za to. Pjongjang se naime boji rizika koje to donosi. Za njega je za sada pouka kako gospodarski razvoj vodi do jačanja oružanih snaga, pa tako i moći režima. Istodobno, u svrhu održavanja razvoja u jednom će trenutku morati učiniti nešto sa socijalističkom planskom ekonomijom. Pitanje je koje će biti posljedice toga. Ako uspiju kopiranjem kineskoga ili vijetnamskoga modela izgraditi plansku ekonomiju na kapitalističkim temeljima, režim bi dugoročno mogao ojačati svoju moć.
 
• Tko je odgovoran za toliko jačanje sjevernokorejskih vlasti?
= Dug je proces doveo do toga da je Sjeverna Koreja postala nuklearnom silom. Možemo se samo nadati da će i tamo prevladati hladnoratovska logika te da će uzajamna prijetnja strane odvratiti od agresije... Stoga je porasla uloga Kine: u cilju održavanja stabilnosti Peking pokušava balansirati među dvije naizgled suprotstavljene strane.
 
• Kina nema samo regionalne ambicije, na prošlogodišnjemu forumu u Davosu prijavio se za vodeću ulogu u globalizaciji svjetskoga gospodarstva.
= Namjera Kine je u prvom redu što bolje integrirati svoje nacionalno gospodarstvo u svjetsku ekonomiju. Nije slučajno da je međunarodni institucionalni sustav koji je ona inicirala usmjerena na razvoj infrastrukture. Dobar primjer za to je usmjerenost Kine na srednjoazijska tržišta. U regiji sa zaostalom infrastrukturom jednim udarcem može ubiti dvije muhe: može sudjelovati u razvojnim projektima, a istodobno regiju bogatu sirovinama može povezati sa svojom cestovnom mrežom. Nije slučajno što Kina stalno naglašava važnost međunarodne trgovine jer jedino njome može održati gospodarski rast, što jamči vlast Komunističkoj partiji Kine.
 
• Može li sustav međunarodnih financijskih institucija, Jedna zona jedan put (OBOR), odnosno Azijska infrastrukturna investicijska banka (AIIB)  preuzeti ulogu zapadnih institucija?
- Kina vodi dosljednu gospodarsku politiku, a svjetska gospodarska kriza je još više osnažila njen status. Istodobno, ne mislim da Peking želi izvoziti svoj političko-ekonomski model. Znaju da je njihov sustav vrlo specifičan s kulturnog aspekta, stoga teško da se, osim Tajvana i Hong Konga, može i negdje drugdje implementirati. Drugo je pitanje da u svijetu ima zemalja koje, vidjevši uspjeh kineskoga modela, postavljaju pitanje: „Što će nam demokracija ako je autoritarna opcija održiva?“
 
• Pojava koju spominjete pojavljuje se i u istočnoj i srednjoj Europi. Zapadne države Europske unije optužuju npr. mađarsku vladu da Kina preko nje teži k razbijanju jedinstva EU-a.
= Smatram kako je Kina zainteresirana za jedinstveni i snažni EU, s obzirom da su u međunarodnoj trgovini njihovi interesi identični. Obje strane mogu profitirati od razvoja gospodarskih odnosa. U pogledu SAD-a to se ne može tako odlučno tvrditi, s obzirom da na gospodarske odnose Washingtona i Pekinga više utječe političko rivalstvo. To, inače dovodi do nepravdi kao što je to što u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ni SAD ni EU ne priznaju Kinu kao tržišnu ekonomiju, ograničavajući time njen manevarski prostor u trgovini. Za EU je opasan ruski predsjednik Vladimir Putin. Bruxelles, naime, kako u Ukrajini tako i u Rusiji podupire proturežimske snage, stoga Putin čini sve kako bi razbio jedinstvo Europske unije.
 
• Može li se uopće izjaviti da suradnja s istočnim partnerima doista vodi do autoritarnih političkih procesa u području srednje i istočne Europe?
= Ne mislim da produbljivanje gospodarskih odnosa vodi do takvih procesa. A to i nije politički cilj Kine. Rusija je zainteresirana za slamanje EU-a i u interesu toga služi se političkim sredstvima: pokušava utjecati na medije, podmićuje političare, povećava korupciju. Istodobno, rusko gospodarstvo je slabašno, dok države Višegradske suradnje jačaju. Stoga, čak i da Moskva namjerava putem gospodarskih odnosa staviti pod svoj utjecaj Poljsku ili Mađarsku, regija postaje sve otpornija na te pokušaje.
 

Viktor Buzna, https://mno.hu/kulfold/nyakunkon-az-uj-hideghaboru-es-kelet-azsia-a-kozpontja-2442468