Veliko posezanje srednje klase za vlašću

Neprestano nailazim na nepokolebljiva predviđanja o tome kako budućnost pripada Kini. Ili na posve suprotna, da Carstvo sredine ne će lako dovesti u pitanje američki primat. Ne pitajte gdje su tu Indija i Brazil. Koliko god bilo zabavno, ovo je prepravljanje geopolitičkog krajolika i neka vrsta odvraćanja pažnje. Dvadesetprvo stoljeće ne će oblikovati apstraktan niz država. Transformacijska snaga pripadat će novoj globalnoj srednjoj klasi.

U protekla dva desetljeća govori se o velikom pomicanju gospodarske težine i geopolitičkog utjecaja sa zapada na istok. Ono će trajati još neko vrijeme. Međutim, usporedbe relativnih pozicija etabliranih sila i onih u nastanku zatamnjuju neke važnije pokretače promjene. Ono što se događa unutar država jednako je važno kao i ono što bi se moglo promijeniti u odnosima među njima. Za otprilike dvadeset godina svijet u kojemu sada prevladavaju siromašni bit će uglavnom svijet srednje klase.

Države će, naravno, i dalje biti prevladavajući oblik političke organizacije. Sve veće bogatstvo ne će zamijeniti kulturne i nacionalne identitete. Oživljavanje nacionalizma moglo bi biti jedna od velikih opasnosti za međunarodni mir i sigurnost. Ali na način ponašanja većine novih globalnih aktera utjecat će dosad neviđena redistribucija moći s vladajućih na one kojima se vlada.  

Gole brojke izložene su u zanimljivom izvješću Globalni trendovi 2030. Instituta za sigurnosne studije (ISS) sa sjedištem u Parizu. Prema sadašnjim trendovima, stoji u izvješću, srednja će klasa narasti  sa sadašnje 2 milijarde na 3,2 milijarde 2020. i 4,9 milijarde 2030. – ova zadnja brojka od ukupno nešto više od 8 milijardi stanovnika na svijetu. Drukčije rečeno, prvi put u ljudskoj povijesti bit će više ljudi srednje klase nego siromašnih.

Ekonomisti mogu raspravljati o točnoj definiciji. ISS u srednju klasu ubraja ljude koji dnevno na raspolaganju imaju od 10 do 100 dolara. Drugi stavljaju prag nešto više pa polaze s oko 15 dolara dnevno. Prema zapadnim mjerilima i ta je brojka preniska – ali valja se sjetiti koliko ljudi preživljava s jednim dolarom dnevno. Važno je to da čak i najkonzervativnije pretpostavke pokazuju da dolazi do neopozive preraspodjele ekonomske moći. Nije iznenađenje da je transformacija najizraženija u Aziji. Kina već ima oko 160 milijardi potrošača u srednjoj klasi, što je druga brojka iza SAD-a. No, oni predstavljaju samo oko 12 posto kineskog stanovništva. Do 2030., predviđa ISS, taj bi postotak mogao biti 74 posto. U Indiji bi polovina stanovništva prije 2025. mogla prijeći prag od 10 dolara na dan, a do 2040. godine 90 posto će pripadati srednjoj klasi.

Plima će dohvatiti i svijet izvan Azije. Do 2030. više od dvije trećine Brazilaca vjerojatno će se ubrajati u srednju klasu, a iste godine Srednja i Latinska Amerika imat će isti broj potrošača srednje klase kao i sjeverna Amerika. Tranzicija će biti sporija u Africi, ali čak i tamo brojka bi se do 2030. mogla udvostručiti. Ovi novi potrošači imat će, naravno, još uvijek manje novca na raspolaganju nego potrošači u Sjevernoj Americi ili Europi. Svejedno će se udio bogatih država u potrošnji srednje klase do 2030. vjerojatno smanjiti više od polovine, sa 64 na 30 posto.

Posljedice ove transformacije bit će duboke i za dinamiku političkog poretka u državama u usponu kao i za odnose između njih i etabliranih sila. Veća, bogatija srednja klasa vjerojatno će tražiti odgovorniju vladu. To ne znači nužno da će zahtijevati predstavničku demokraciju zapadnog tipa, ali znači da će postojeći, često autoritarni režimi biti pod pritiskom. Zahtjeve srednje klase za većim pravom odlučivanja u organizaciji društva pojačat će sve veći pristup obrazovanju – osobito među ženama – i neumoljiv napredak digitalne tehnologije. Utjecaj digitalne revolucije već se pokazao u arapskom svijetu. Brz i praktički slobodan pristup slobodnoj komunikaciji srednjoj klasi u ruke daje moćno oružje u borbi za više kontrole nad vlastitim životom. U Kini već ima više korisnika interneta nego što SAD ima stanovnika.

Ove po sebi dobre izglede da milijardi ljudi izađu iz siromaštva Zapad promatra zajedno s vjerojatnošću da će mnogi – vjerojatno većina – prihvatiti temeljne vrijednosti kao što su individualna sloboda, ljudsko dostojanstvo i vladavina prava. Nema mehanističke veze između bogatstva nekog društva i slobode pojedinca. Niti ravne crte od prosperiteta prema demokraciji. Mnogo je dokaza koji govore da građani što su bogatiji i obrazovaniji, to više prihvaćaju univerzalne vrijednosti. Represivne vlade imat će problema s političkim buđenjem.

To ne znači da će svijet biti stabilniji ili mirniji. Velike sile i dalje će se natjecati. Režimi pod pritiskom kod kuće mogli bi potražiti neprijatelje u inozemstvu. Utrka za prirodnim resursima te jaz između očekivanja nove globalne srednje klase i sposobnosti država da ih ispune autoritarne će režime pozvati na buđenje zloduha ksenofobije. Vjerojatan slom institucija globalne uprave ne će biti od pomoći. Ali mogućnost da svijet odjednom postane bogatiji i privrženiji slobodi? U tome sigurno ima dobroga.

Philip Stephens, The Financial Times, London