Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Farage: Soros je uložio 18 milijardi dolara u kampanju EU-a za slobodno useljevanje migranata

 
 
Jean-Claude Juncker je pohvalio mjesto koje zauzima Bugarska u Europskoj uniji unatoč kaotičnim protestima koji su se dogodili protiv Bruxellesa. Ne obazirući se na proteste na kojima su paljene zastave Europske unije u Sofiji Jean-Claude Juncker je rekao da država /bugarska/ ide „pravim smjerom“.On je govorio na ceremoniji koja je označila početak bugarskog šestomjesečnog predsjedanja Europskom unijom i o namjerama Bugarske da se priključi eurozoni. Gospodin Juncker je rekao: „Nisam rekao da će Bugarska automatski bit idući član eurozone nego da ide ispravnim smjerom. Nezaposlenost se smanjuje, stanje budžeta je jako, pa kada se to sve sabere Bugarska je  postigla napredak. To još nije dovoljno i toga su svjesni naši bugarski prijatelji ali kada se sve sabere bilo je stvarnog napretka.“ Jedanaestoga siječnja odvojeni prosvjedi na različitim mjestima održani su u Sofiji za vrijeme posjeta europoskih komesara gradu.
https://cdn.images.express.co.uk/img/dynamic/139/590x/juncker-soros-794729.jpg
SRDAČNO - Jean-Claude Juncker i George Soros
 
Bivši predsjednik Rosen Plevnelijev je rekao: „Ovi prosvjedi nisu simboli budućih politički akcija nego govore o nečemu veoma važnom – čitava politička elita nije tokom godina obavila svoj posao.“A George Penkov, Bugarin koji je trenutno član izvršnog komiteta Young Independence – Mlada neovisnost – i koji studira na sveučilištu Porsmouth izjavio je Express.co.uk: „Europska unija nema interesa za Bugarsku ni za bilo koju zemlju istočne Europe. Problemi za koje se mislilo da će se riješiti nisu riješeni i meni je drago čuti da se Bugari bore protiv ekspanzionističke i fanatične Unije. I mnogi drugi Bugari koji žive u Britaniji nadaju se da će vidjeti bugarski EXIT iz EU i pridružiti se Ujedinjenom kraljevstvu u uzbudljivoj i neovisnoj budućnosti. Vrijeme je za Bugarsku da se oslobodi vladavine mafije.“
 
Transkript
 
Nigel Farage: „Hvala vam. Kao što Vi g. Moscovici rekoste sve počinje tu, curenje iz svih tih dokumenata, popisi ljudi s offshore računima do kojih se došlo po Društvu neovisnih novinara – The Society of Investigative Journalist. Ali ono što nije rečeno ovog jutra mislim da se tiče financiranja ovog istraživanja koje dolazi od nekog George Sorosa“
Intervencija: Phili Lamberts iz Zelenih viče „Pa što onda“.
Farage: „Sada kažem da ću se vratiti na to „Pa što onda“ i da to može imati i osobnog interesa kad ste Vi u pitanju. Kažem ovog puta kada je u pitanju korištenje ovog novca i utjecaja da to može imati za rezultat BREXIT ili izbor Trumpa za predsjednika što je dovelo do stupnja virtualne histerije. Upravo prošlog tjedna je Izborna komisija u Vel. Britaniji započela istragu da utvrdi da li je Live campain koristila offshore novac  ili ruski novac. Do tog je došlo po pitanju koje je u Donjem domu postavio neki Ben Bradshaw, netko tko je povezan s organizacijom zvanom OTVORENO DRUŠTVO.“
 
Farage: „George Soros je potrošio milijarde dolara u Europskoj uniji da minira nacionalne države i u tome je međunarodno politički spor.
Upravo se čudim, kada govorimo o offshore novcu, kada govorimo o političkoj subverziji, kada govorimo o sporu, pitam se ne gledamo li u krivom smjeru. I tvrdim da, jer George Soros nedavno dao Otvorenom društvu, svojoj organizaciji koja provodi kampanju slobodnog kretanja naroda i podupire nadnacionalnu organizaciju kakva je Europska unija, 18 milijardi dolara. I njegov je utjecaj ovdje u Bruxellesu upravo nevjerojatan. Otvoreno društvo se hvali da je imalo 42 sastanka prošle godine s Europskom komisjom. Oni su čak objavili i knjigu o pouzdanim prijateljima u Europskom parlamentu u kojoj se nalze 226 imena na listama uključujući i Vas gospodine. Mislio sam da će Vas to zanimati.
 
Imali smo upravo prošlog tjedna g. Verhofstadta koji je lobirao u korist g. Sorosa na Sastanku predsjednika – Conference of Presidents- u bitci koja se tiče g. Viktora Orbána, madžarskog premijera. Ako ćemo raspravljati i govoriti o potpunoj političkoj i financijskoj transparentnosti, idemo, onda ću ja danas ispisati svih 226 vaših imena i postaviti vam poštena pitanja. Jeste li ikada primili direktno ili indirektno novac od Otvorenog drušva? Na koliko ste njihovih sastanaka bili prisutni? Možete li, molim vas, dati nam popis susreta svih predstavnika uključujući vas i George Sorosa? Ja mislim da bi ovaj Parlament morao imenovati posebni komitet da istraži sve ovo, i kažem, jer se bojim, da bismo mogli ugledati najveći stupanj međunarodnog skandala u povijesti.“
 

Joey Millar (s engleskoga prevela: prof. Kornelija Pejčinović); https://redice.tv/news/nigel-farage-exposes-george-soros-the-biggest-international-political-collusion-in-history

Manjine čak ne govore ni službeni perzijski jezik, već arapski, kurdski, belučki ili azerski jezik

 
 
Za nezadovoljstvo prosvjednika u Iranu postoje brojni razlozi. Zemlja trpi zbog korupcije, terora i visoke stope nezaposlenosti mladih. Iransko vodstvo budi dojam da je nakon tjedan dana nemira ponovno uspostavilo kontrolu nad situacijom. Vlada je u četvrtak poslala Revolucionarnu gardu u najmanje tri pokrajine zahvaćene nemirima i time pokazala koliko će ih ubuduće shvaćati ozbiljno. Šef iranskog glavnog stožera Abdorahim Mousavi prijetećim je tonom poručio da su njegove postrojbe spremne čak obuzdati i pomoćnike velikog sotone zvanog SAD“. Režim je očito bio iznenađen brzinom kojom su se širili prosvjedi, u samo nekoliko dana prosvjedi su se proširili na nekoliko gradova, od Teherana do duboke provincije. Ta pobuna odražava duboke probleme Irana koji su i doveli do nezadovoljstva režimom.
http://www.diruz.it/wp-content/uploads/2012/01/Iran_Religions_lg.jpg
Nakon što je Teheran sklopio sporazum o nuklearnom programu, Iran se počeo kretati prema naprijed, ali doduše mnogo sporije nego što je očekivala većina stručnjaka i građana. Međunarodni monetarni fond predviđa Iranu za ovu godinu, koja po iranskom kalendaru završava tek 20. ožujka, rast od 4,2 posto. Zahvaljujući sporazumu Iran se oslobodio mnogih sankcija; u jednom trenutku Iran je bilježio čak dvoznamenkastu stopu gospodarskog rasta, za što je uglavnom bila zaslužna veća proizvodnje nafte. No to nije dovelo daleko. Nekadašnje blagostanje iz vremena prije sankcija nije se vratilo.
 
Iako Iran može ponuditi više od samih energenata. „Gospodarska struktura Irana je diversificirana“, smatra Volker Treier, voditelj odjela za vanjsku trgovinu Njemačke industrijske i trgovinske komore. „No s druge strane, mnogo togo je kao kod nas prije pedeset godina. Drugim riječima, industrijski pogoni često su zastarjeli da im nema nade jer bi modernizaciji stale na put stare strukture iz vremena izolacije“, smatra Treier. Međutim, i dalje je najveći problem financiranje. Još uvijek su na snazi američke financijske sankcije protiv Irana; u četvrtak je popisu pridruženo još pet poduzeća. Međunarodne banke prežu od angažmana u Iranu jer smatraju da bi se kršenjem sankcija zamjerile Sjedinjenim Američkim Državama. Mnoge lokalne banke odlučuju se za ulaganja, ali to nije dovoljno za velike projekte. Iranska vlada često ne ulaže u istraživanje, modernu upravu ili nove ceste, već radije sva sredstva usmjerava u svoje ambicije za jačanjem vlasti.
 
„Za Iran, ali ne za Gazu, Siriju ili Libanon“, skandiraju prosvjednici kritizirajući vanjsku politiku. Islamska Republika u međuvremenu se uplela u konflikte u Iranu, Siriji, Libanonu i Jemenu, čak i vojno, za što izdvaja silne milijarde koje nedostaju u drugim područjima. Kada je SAD 2003 slomio Saddama Husseina i tako nehotice eliminirao iransku protutežu, Teheran je dobio slobodu djelovanja. Prvo je rastao njegov utjecaj u Iraku, putem skupih vjerskih i gospodarskih aktivnosti u svetištima u Najafu i Karbeli, zatim putem golemih ulaganja u južnom Iraku i pružanjem pomoći u skupom naoružanju antiameričkim milicijama.
 
Najkasnije od 2012. Iran se je zajedno s Hezbollahom upleo u sirijski građanski rat. Bez vojne pomoći Iranaca i Rusa sirijskog predsjednika već bi pobunjenici bili svrgnuli s vlasti. I nuklearna je politika, neovisno o tome jesu li motivi za to bili vojne ili civilne naravi, progutala silne sume. K tomu, izazvala je međunarodne sankcije koje su u velikoj mjeri naštetili gospodarstvu. Protivnici Irana iza te rastrošne i agresivne vanjske politike kao i iza netransparentne nuklearne politike vide 'master plan': Islamska Republika, koja je deklarirani neprijatelj Izraela, želi svoje naoružanje pomoću kopnenog mosta preko Iraka i Sirije dovesti do granice s židovskom državom. Tome govori u prilog činjenica da Teheran već od osamdesetih godina u Libanonu podupire vojno snažni Hezbollah.
 
Drugi glavni neprijatelj Irana je susjedna sunitska Saudijska Arabija. I taj se konflikt održava na Siriju gdje Saudijci pružaju potporu pobunjenicima koji se bore protiv Assada. U Jemenu su šijitski pobunjenici ustali protiv središnje vlasti. Pobunjenike u Jemenu bombardira koalicija predvođena Saudijskom Arabijom, dok im Iran, potajice, pruža podršku.
 
Mladi ljudi bez posla
 
Sudeći po brojkama Iran stoji dosta dobro: u statistikama se ne krije demografska tempirana bomba; stopa nataliteta je 1,7 što znači da je na europskoj razini (Njemačka: 1,6). Iran dobro stoji i u pogledu obrazovanja: gotovo svi mladi znaju čitati i pisati. Na vodećim visokim učilištima ne predaju se ni umjetnost, ni glazba, već matematika i fizika. Mnogi iranski fakulteti mogu držati korak na međunarodnom planu. No problem zemlje je u tome što apsolventi ne znaju što će sa svojim obrazovanjem: među mladima stopa nezaposlenosti je prema službenim podacima gotovo 30 posto, s time da stručnjaci procjenjuju da je viša za još bar deset posto. Najjači naraštaji tek dolaze, ali nemaju nikakvih izgleda dobiti dobro plaćeni posao, bar ne bez dobrih veza.
 
Prema Indeksu percepcije korupcije, koji Transparency International objavljuje svake godine, Iran je posljednji put bio na 131. mjestu od ukupno 176 – iza Sierra Leonea i ispred Papue Nove Gvineje. Iranci su već naviknuti na to da službenici, liječnici i policajci očekuju mito. No kada uzvikuju „Narod gladuje, a vođa živi kao Bog“, prosvjednici misle na drugu vrstu ubiranja novca koja se odvija u skladu sa zakonom i ne pojavljuje ni u jednoj statistici.
 
U 39 godina postojanja Islamske Republike kler je razapeo razgranatu mrežu vjerskih zaklana, instituta i ureda koje financiraju porezni obveznici. Kolike je razmjere poprimilo „samoposluživanje“ mula, Iranci su saznali tek kada je predsjednik Rohani prvi put objavio proračunski plan. Brojke sadržane u njemu brzo su se raširile putem društvenih mreža: dok se planira ukidanje subvencija, što će cijenu benzina povećati za 50 posto, a cijenu jaja i peradi za 40 posto, povećaju se rashodi u onim segmentima od kojih profitiraju nositelji sustava: vojska, Revolucionarna garda, koju čine najgorljiviji pristaše Chameneija, i milicije Basdish mogu računati na gotovo deset milijardi eura, dakle 20 posto više nego lani. Institut klerikalnog tvrdolinijaša Mohammada Taghija svoj je proračun u deset godina uosmostručio.
 
Ako više od 80 milijuna Iranaca i dalje bude trošilo ovoliko vode, do 2040. desetak od ukupno 31 pokrajine zbog klimatskih bi promjena i nestašice vode mogle postati neprikladne za život, što bi dovelo do masovnog bijega u gradove. Već 2013. ministar poljoprivrede Issa Kalantari upozorio je da „nestašica vode veća opasnost od Izraela, SAD-a ili političkih borbi za vlast“. „Iran će postati neprikladan za život“. Iran svake godine na raspolaganju ima 100 milijardi kubnih metara vode. UN-ovi stručnjaci smatraju da bi potrošnjom većom od 40 posto Iranci prešli crvenu crtu. A Iranci trenutno troše već 110 posto.
 
Mnoge su rijeke i jezera, primjerice jezero Urmia i rijeka Zayandeh u Isfahanu, već presušili, a okršavanje i pješčane oluje sve su jači što ima za posljedice smanjenje uroda. Seljaci zbog toga masovno iseljavaju u gradove. Dodatni razlog za smanjenje raspoloživosti vode je rast stanovništva – od 1979. broj stanovnika se udvostručio, a k tome iranska se poljoprivreda bazira na biljkama koje crpe mnogo vode poput riže i pistacija. Tome valja pridodati i brojne nasipe za dobivanje energije: dok je prije revolucije bilo svega 18 brana, sada ih je 647.
 
Teror i droge
 
Kada nekome u Iranu prijeti vješanje, pod vješalom često stoje separatisti. Političko-militantnih skupina posebno ima među kurdskog i belučkom manjinom. Kurdski Pejak, ogranak PKK-a, i belučka, sunitska Džundula, postavljaju bombe, ali se u pograničnom području upliću i u trgovinu opijumom iz Afganistana. Dio te droge namijenjen je Europi, ali i Iran, kao tranzitna zemlja, sada ima veliki problem s drogom.
 
U Iranu, koji je višeetnička država, središnja vlast mora balansirati interese Perzijanaca i interese manjina: Azera (16 posto), Kurda (10 posto), Lura (6 posto), te Arapa, Beludža i Turmena (po 2 posto). A to im često ne polazi za rukom. Manjine čak ne govore ni službeni perzijski jezik, već arapski, kurdski, belučki ili azerski jezik; neravnopravnost jezika samo je jedno od pitanja u kojem se manjine, primjerice Azeri, osjećaju zapostavljeno.
 
Politički sustav Islamske Republike zapravo je kompromis: vođa revolucije Ajatolah Ruhollah Homeini izborio se 1979. za svoj koncept „vladavine pravnika“ po kojoj zemljom fiducijarno upravlja kler sve dok se spasitelj šijita, takozvani Mahdi, ne vrati na Zemlju. Istodobno, iranski sustav poznaje demokratske elemente poput parlamenta i predsjednika koji se biraju na izborima. Izvršna i zakonodavna vlast djeluju međutim pod okom klera. Vijeće čuvara, koje je podređeno vjerskom vođi, može blokirati kandidate i zakone koji po njegovoj ocjeni nisu u skladu s islamskim vrijednostima. Prema tome, političkom natjecanju postavljene su uske granice. Homeini je u prvom redu onemogućio da buduće generacije obnove sustav iznutra, maršem kroz institucije. To su na svojoj koži osjetile reformske snage kada su 1997. na dužnost predsjednika dovele svog kandidata Mohammeta Chatamija jer su sve njegove inicijative propale zbog veta. A kreiranjem ustava islamski su revolucionari zacementirali status quo za koji su se nekoć izborili. Međutim, na promjene nije otporan samo ustav, već i kadrovi. Neki članovi utjecajnog Vijeća čuvara na dužnosti su još od ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća; a njegov predsjednik u veljači će napuniti 91 godinu. U usporedbi s njime vođa revolucije Chameini (78) još je relativno mlad.
 

Tomas Avenarius, Moritz Baumstieger i Henrike Roßbach, Süddeutsche Zeitung

Angela Merkel drži se na vlasti popuštajući ljevici

 
 
Angela Merkel u petak je konačno načinila velik korak prema formiranju nove vlade, ali to nije korak naprijed. Plaća cijenu stabilnosti za kojom Nijemci, kažu, žude. Merkel pokušava sastaviti koaliciju otkako je njezin kršćanski demokratski savez  na rujanskim izborima postao najveći blok u parlamentu, ali s prilično smanjenom većinom. Najprije je pokušala, ali nije uspjela postići sporazum sa slobodnim demokratima (FDP) i ljevičarskim zelenima. Sada se okrenula lijevosredinskim socijaldemokratima (SPD) radi formiranja još jedne riskantne velike koalicije kakvu je vodila osam od 12 godina na vlasti.
https://static01.nyt.com/images/2017/09/04/world/04germany/04germany-master768.jpg
SPD je nevoljko pristao na najnovije koalicijske pregovore. Nakon najgoreg izbornog rezultata od 1949. ispravno su zaključili da su ih glasači kaznili što su surađivali s gospođom Merkel umjesto da ponude alternativu.  Neki su tvrdili da bi trebali ući u novu veliku koaliciju samo ako budu mogli povući Merkel mnogo dalje ulijevo. SPD-ova baza još uvijek bi mogla potopiti najnoviji dogovor na stranačkom glasovanju krajem mjeseca ako bude mislila da se nije išlo dovoljno daleko. Iz te perspektive gledano, preliminarni sporazum postignut u petak mogao je biti  gori.  Merkel je dobila dozvolu da ponudi 10 milijardi eura smanjenja poreza na dohodak postupnim smanjenjem „dodatnog solidarnog poreza“ nametnutog za obnovu bivše istočne Njemačke. I jedna i druga stranka priznaju da Njemačka do 2020.  neće postići strašno skup cilj smanjenja emisija CO2 za 40 posto na razinu ispod one 1990. Sada neodređeno kažu da će taj cilj postići „čim bude moguće“.
 
Međutim, ostatak sporazuma sastoji se od  popuštanja SPD-u u ekonomiji. Umjesto agresivnijeg smanjenja poreza, okvirni sporazum predviđa 36 milijardi eura za javne radove i drugu potrošnju. Merkel će također omogućiti veće mirovinske povlastice i više troškova zdravstvenog osiguranja prebaciti s radnika na poslodavce. To je nastavak koalicijskog sporazuma s SPD-om prije četiri godine kojim je, između ostalih ustupaka ljevici,  snižena dob za odlazak u mirovinu i uvedena minimalna plaća.
 
Zajedno uzeto, to znači da će Merkel 2021. završiti mandat nakon  osam godina erozije reformi tržišta rada provedenih 2000-ih, koje su oživjele Njemačku kao gospodarski motor u Europi. Ovaj koalicijski sporazum neće zaustaviti otporno njemačko gospodarstvo, ali će Njemačka biti izloženija sljedećem globalnom usporavanju. Da su takvi kompromisi popularni, Merkel bi u rujnu bila dobila dovoljan broj glasova, što bi ju bilo poštedjelo stvaranja još jedne koalicije gubitnika unatoč zdravom gospodarstvu. Čini se da glasači žele više i zato se okreću strankama poput FDP-a i krajnje desne Alternative za Njemačku prosvjedujući protiv vlasti Angele Merkel. Gotovo je sigurno da će njezino vrijeme na dužnosti završiti za četiri godine, a sada se postavlja pitanje hoće li koji drugi njemački mainstream političar ili stranka ponuditi bolje ozbiljne mogućnosti.
 

The Wall Street Journal, SAD (urednički komentar)

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Utorak, 20/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 800 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević