Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Virus je manje smrtonosan za Njemačku od vala gripe iz zime 2017./2018. godine

 
 
Njemačka savezna vlada i glavni mediji angažirani su u kontroli štete nakon izvještaja koji je iscurio iz Ministarstva unutarnjih poslova a koji dovodi u pitanje službeni stav o Corona priči. Neke od ključnih točaka prema izvještaju su:
• Opasnost Covid-19 je pretjerana: Novi virus ni u kom slučaju ne predstavlja opasnost veću od normalne.
• Ljudi koji umiru od Corone su isti oni koji statistički umiru ove godine jer su stigli do kraja svojih života i njihova oslabljena tijela se ne mogu uhvatiti u koštac s bilo kojim rubnim dnevnim stresom (uključujući i 150 virusa u dnevnoj cirkulaciji).
• Diljem svijeta u tijeku četvrtine jedne godine ima više od 250.000  umrlih od Covid-19 u usporedbi s 1,5 miliona smrti (25 do 100 u Njemačkoj) kako je bilo za vrijeme vala gripe 2017./2018.
• Opasnost očito nije veća od bilo kojeg drugog virusa. Nema dokaza da bi ovo bilo išta više od lažnog alarma.
• Pristup ovome bi bio u skladu: Da se u Corona krizi država pokazala kao najveći proizvođač Fake News – Obmana.
https://external-preview.redd.it/Ekv0c-NfGw1uBZGv-9ffPmIFK9EF_6LamNJR4MxiGkk.jpg?auto=webp&s=db5b317d2577d5f4145af5e71d6a9264fd38c390
Stephan Kohn
 
To je loše  ali dolazi još gore.Izvještaj se usmjerava na „mnogostruke teške posljedice Corona mjera“ i opominje da su „ozbiljne“. Više je ljudi umrlo zbog mjera koje je nametnula država nego bi ih ubio virus.
Nastao je skandal: Njemački zdravstveni sustav usmjeren na Coronu odgodio je kirurške operacije koje život spašavaju, odgodio je liječenja svih Ne-Corona pacijenata.
 
BERLIN PORIČE, ZNANSTVENICI NAPADAJU
 
U početku vlada pokušava odbaciti izvještaj „kao djelo jednog službenika“ i sadržaj je „njegovo osobno mišljenje“. U zatvorenom novinarskom krugu nema pitanja političarima. Ali izvještaj od 93 stranice pod naslovom „Analiza upravljanja krizom – Analysis of the Crisis Management“ je nacrt znanstvene grupe koju je imenovalo Ministarstvo unutarnjih poslova i sastavljena je i od vanjskih medicinskih eksperata s više njemačkih sveučilišta. Izvještaj je bio inicijativa odjela Ministarstva unutarnjih poslova pod imenom Unit KM4 zajedno sa „Zaštitom kritičnih infrastruktura“. Na njemu je radio i Stephan Kohn, koja je postao zviždač i od njega je vijest iscurila u medije.
 
Autori izvještaja su organizirali konferenciju za tisak već 11. svibnja 2020. savjetujući vladu da se ne obazire na savjete eksperata i tražeći od Ministarstva unutarnjih da službeno komentira stav pozvanih eksperata:„Terapeutske i preventivne mjere ne smiju nikada nanijeti veće štete od same bolesti. Cilj bi bio zaštita rizičnih grupa a ne ugrožavanje dostupnosti medicinske skrbi za zdravlje čitavog stanovništva, kako se to na nesreću, dogodilo. Mi u znanstvenoj i medicinskoj praksi doživljavamo dnevnu sekundarnu štetu na pacijentima zbog Corona mjera. Zbog toga mi tražimo od Saveznog Ministarstva unutarnjih poslova da se izjasni o našoj konferenciji za tisak i nadamo se odgovarajućoj diskusiji koja se tiče (Corona) mjera koja bi vodila najboljem mogućem rješenju za cijelo stanovništvo.“
 
U vrijeme dok ovo pišemo njemačka vlada se tek treba oglasiti. Ali činjenice, na žalost, opravdavaju zabrinutost.Dana 23. svibnja 2020. njemački list Das Bild pod naslovom: „Dramatične posljedice poduzete protiv Corona virusa: 53.000 odgođenih operacija oboljelih od raka.“ Jedan liječnik opominje „da ćemo osjećati posljedice krize Corona godinama.“
 
UBI ZVIŽDAČA. IGNORIRAJ PORUKU
 
Der Spiegel izvještava 15. svibnja 2020.: „Stephen Kohn (zviždač) je suspendiran s posla. Savjetovano mu je da uzme odvjetnika i njegov kompjutor je konfisciran.“Kohn je objavio izvještaj 9. svibnja u liberalno-konzervativnom magazinu Tichys Einblick, jednom od najpopularnijih njemačkih medija. Novost izvještaja se proširila Njemačkom u idućem tjednu svibnja, ali su već u trećem tjednu mediji i političari zaustavili diskusiju o temi odbijajući komentare. Značajan je pristup koji je zauzeo Günter Krings, predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova Horsta Seehofera, šefa zviždača: Upitan bi li dokument shvatio ozbiljnim, Krings je odgovorio: „Ako počnete analizirati takve dokumente uskoro ćete pozvati momke sa kapama od aluminija  na parlamentarna saslušanja.“ (Kapa od aluminijske folije – tin foil hat – je u Njemačkoj naziv za one koji vjeruju u teorije konspiracije). I doista, članak kojim se Der Spiegel osvrnuo na Corona prossvjedni pokret i posljedice curenja izvještaja sadrže riječ „konspiracija“ 17 puta. Ali sam izvještaj nije izazvao rasprave. Vijest nije prenesena izvan Njemačke.
 
PROTESTNI POKRET  ili „CORONA POBUNJENICI“
 
Nijemci su počeli prosvjedovati protiv izolacije već u travnju. I tisuće građana se pojavljivala svakog vikenda čak i onda kada je vlada popustila u restrikcijama. Demonstracije nisu bile samo protiv restrikcija koje su bile relativne blage u usporedbi s drugim zapadnim državama.  Demonstracije su bile u svezi sa čitavom pričom o Corona virusu, čak i više, posebno o ulozi koju u priči ima Bill Gates i Svjetska Zdravstvena Organizacija kojoj je on najveći donator (najglavniji nakon što je D. Trump obustavio financiranje od strane SAD-a.) I najveće takve demonstracije dogodile su se u Stuttgartu 9. svibnja, kada se desetak tisuća ljudi skupilo izreći svoje NE – NWO (Novom Svjetskom Poretku).
 
Nijemci su izrekli svoje NE orwellijanskom modelu koji bi vlada mogla jednog dana nametnuti s upitnim „izvanrednim stanjem“, s masovnim nadzorom i primjenom obveznog vakciniranja.Izvještaj koji je iscurio potvrdio je da su njihovi strahovi bili opravdani. Bar kad je u pitanju laž nametnuta kao „Corona pandemija“. Nastavak može uskoro uslijediti. (Jesu li Hrvatska i njezina vlada bili najposlušniji sljedbenici Angele Merkel ne samo u Corona Virus događanju nego i šire. Nitko ne spominje manevre NATO-a s 20.000 američkih vojnika koji se na ruskoj granici unatoč Corona virusu odvijaju bez maske od ožujka do kraja lipnja. Korona virus na prvoj stranici, a manevara nema. Po tumačenju apokaliptičnih biblijskih znakova potresi su znak kazne Božje za otpad od Logosa, Istine, Riječi Božje. Nije li potres u Zagrebu za vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom unijom jedan od znakova, kao i rušenja tornja Katedrale zbog obustave službe Božje u vrijeme Uskrsa koje se nije dogodilo ni u I. ni u II. ni u Domovinskom ratu?, op. K.P.)

 

Daniele Pozzati, https://www.strategic-culture.org/news/2020/05/29/german-official-leaks-report-denouncing-corona-as-global-false-alarm/

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Je li Turska barbarska država i treba li mijenjati granice?

 
 
U četvrtak, 28. svibnja, tursko Ministarstvo vanjskih poslova reagiralo je na današnju izjavu grčkog ministra vanjskih poslova Nikosa Dendiasa, koji je, govoreći o Turskoj, navodno uporabio riječ „barbari“.„Sramotno je nazivati Tursku „barbarom“, onim koji nesavjesno postupa s nevinim ljudima na granici na očigled cijeloga svijeta. Grčka država najprije mora odustati od svog „barbarstva“, izjavio je glasnogovornik turskog MVP-a  Hami Aksoy, dodavši, kako izjava grčkog ministra ukazuje, kako umjesto dijaloga on izabire politiku napetosti u odnosima s Turskom i dovodi javnost u zabludu, manipulirajući unutarnjopolitičkim motivima. Aksoy je također kazao kako u izvješćima međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava postoje činjenice o „otvorenim kršenjima“ temeljnih prava i sloboda izbjeglica od strane Grčke, te dodao kako Grčka njih morati uvažavati.
https://ahvalnews.com/sites/default/files/styles/is_article_featured_top_1200x550/public/2019-12/Dendias.jpg?h=5149b436&itok=vuThJ-Oe
Nikos Dendias
 
Međutim grčki šef diplomacije danas je izjavio sljedeće: „Oni, koje međunarodna javnost osuđuje za iskorištavanje ljudskih stradanja u političke ciljeve, očito, nemaju pravo učiti bilo koga ljudskim pravima.“ Grčki medij, koji je objavio ovaj citat, riječ „barbari“ uopće ne spominje pa nije jasno zašto je Ankara reagirala baš na ovakav način.
 
A svemu je, očito, „kriv“ turski medij Daily Sabah, koji je u srijedu, 27. svibnja, objavio kako Atena namjerava pojačati policijske snage na granici s Turskom s obzirom kako očekuje novi val migranata. Isti medij prenosi riječi grčkog ministra unutarnjih poslova Teodorisa Hronopulosa, koji je izjavio kako će se još 400 policajaca poslati na sjeveroistok zemlje, u pograničnu zonu rijeke Marice. Upravo je tamo u ožujku i bilo žarište sukoba grčkih snaga sigurnosti i migranata koji su ilegalno željeli prijeći na teritorij Grčke odnosno EU-a, pričemu su bacali kamenje na grčke policajce, koji su reagirali bacanjem suzavca, navodi ovaj turski mediji.
S druge strane, grčki ministar obrane Nikos Panaitopulos je u utorak, 26. svibnja, izjavio za tamošnju televiziju Sky, kako su njegovoj zemlji poznate „određene izjave“ (turske vlade), „koja smatra kako ćemo se mi ponovo suočiti s pritiscima na našim granicama, poglavito onim kopnenim“.
 
Grčka je, zato, počela proširivati svoju pograničnu ogradu, što je Ankara oštro kritizirala, tražeći od Atene razgovor oko toga poteza jer smatra kako se tok rijeke Marice „značajno promijenio na umjetni način“ od vremena uspostave granice 1926. godine. Turska ustraje na tome da je nužna „tehnička koordinacija“ i da ona ne će dozvoliti „svršen čin“ na svojoj granici. Grčka, s druge strane, tvrdi, kako se granica nije promijenila i da se ona nije obvezna konzultirati s Turskom glede izgradnje infrastrukture na svojoj strani granice. Dakle, opet „čačkanja“ oko granica i tvrdnje kako oko njih postoje sporovi i da su one u sadašnjem obliku nepravedne, a što ne sluti na ništa dobro. Upravo na tome tragu, o promjenama granica u Europi i Bliskom istoku, govori i izvrsna analiza Maria Stefanova koju objavljujemo večeras.
 

Irina Meter, https://www.geopolitika.news/vijesti/grcko-turski-diplomatski-skandal-jeli-turska-barbarska-drzava-i-treba-li-mijenjati-granice/

Stanje ozbiljnije nego što se prikazuje!

 
 
Posljednja tri mjeseca svjedočili smo globalnom naftnom ratu tj. ratu cijena „crnog zlata“ pokrenutog u geopolitičke svrhe, kao i njegovim ekonomskim posljedicama. One su dovele do nikada u povijesti viđenog kraha naftnog tržišta, kojeg (barem za sada) ne uspijeva stabilizirati niti u međuvremenu postignuti novi naftni sporazum globalnog karaktera. Cijene nafte, naime, rastu sporije od očekivanog, što je jasan znak kako još uvijek nema jačeg zamaha globalne gospodarske aktivnosti (o svemu ovome smo već u više navrata pisali na portalu Geopolitika News). U tim i takvim okolnostima, itekako zakompliciranim pandemijom koronavirusa COVID-19, do izražaja je došla, jedna, vjerojatno i najbitnija pojava: duboka kriza neoliberalne globalne ekonomije, koja je počela i prije navedene pandemije (pa joj ova, čini se, itekako dobro dođe za pokušaj prikrivanja vlastitih neuspjeha u formiranju uspješnog modela funkcioniranja svijeta prema zamislima neoliberala i zakonitostima tržišta – onakvima, kakvima ih oni shvaćaju i nameću). A upravo bi ta duboka kriza mogla imati nesagledive posljedice.
https://img.aws.la-croix.com/2020/04/27/1201091456/recolte-region-Novossibirsk-septembre-2019_0_1399_922.jpg
Oporavak svjetskog gospodarstva, naravno, najviše će ovisiti o duljini trajanja pandemije koja je „okrenula svijet na glavačke“, ali je najveći problem u tome, što danas nitko u svijetu nije u stanju dati bilo kakve čvrste prognoze niti oko epidemiološkog, niti gospodarskog, niti sigurnosnog razvoja stanja u svijetu, a što onda uopće „ne miriši“ na dobro. Desetljećima vladajući globalizacijski liberalizam – sa svojim političkim ekspoziturama u zemljama diljem svijeta čiji su državnici samo izvršitelji naloga liberalnih elita iz globalnih financijskih i političkih središta moći, bez ikakve stvarne želje za zaštitom nacionalnih interesa – sada opasno posrće, a da stvarna alternativa njemu još uvijek nije ponuđena, niti je, samim time, oko nje mogao biti postignut nužni, široki globalni konsenzus koji bi onda odredio i smijer razvoja svijeta u daljnjem dugoročnom razdoblju (sadašnji trend zatvaranja lokalnih tržišta i okretanja država samih sebi ipak je još uvijek primarno refleksna reakcija na nastalu pandemiju i na neuspjeh globalnog liberalizma da ju spriječi ili se s njom uspješno uhvati u koštac).
 
Poslije naftnog počinje i „pšenični rat“?
 
U takvom vakuumu, nastalom krahom globalističke liberalne ekonomije i nepostojanjem jasno artikulirane i općeprihvaćene alternative, moguća su svakojaka neugodna iznenađenja, od kojih i jedno, o kojemu se vrlo malo govori – mogućoj nestašici pojedinih prehrambenih proizvoda i(li) njihovom podizanju cijena „u nebesa“, a što u konačnici može dovesti i do onoga što je u razvijenom svijetu već odavno tabu, nešto što se događa „tamo negdje daleko“ – do pojave gladi! Nadamo se kako se ovaj scenarij ipak neće ostvariti ali i za njega se ipak svaka ozbiljna država mora pripremati jer bi, u suprotnom, ako do njega ipak dođe, posljedice mogle biti katastrofalne. A od negativnih pojavnosti u svijetu, koje bi mogle utjecati upravo na takav scenarij, ovom bih prigodom izdvojio slijedeće:
1. Mogući nedostatak pšenice zbog zatvaranja tržišta, kao i posljedični veliki porast njihove cijene;
2. Najezda skakavaca i dolazak pandemije koronavirusa u Afriku, što prijeti ozbiljnom porastu gladi na „Crnom kontinentu“, a onda i novim, možda do sada neviđenim migracijama tamošnjeg stanovništva prema sjeveru tj. Europi.
 
Što se tiče onog prvog, upozorio bih kako je najveći svjetski proizvođač i izvoznik pšenice – Rusija, poduzela mjere iz kojih se može iščitati oprez Moskve  zbog razmjera krize s kojom ta zemlja, očito, ozbiljno računa na globalnoj razini. Naime, ruska je vlada 31. ožujka uvela kvote na izvoz čitavog niza žitarica. Kvote, u ukopnom iznosu od 7 milijuna tona (za pšenicu), trebale su vrijediti do 30. lipnja 2020. g. Međutim, 26. travnja, rusko Ministarstvo poljoprivrede  objavilo je kako su izvoznici u potpunosti iskoristili navedene kvote, što znači kako je ta zemlja obustavila daljnji izvoz svojih žitarica. A kako izgleda zatvaranje globalnih tržišta i okretanje sebi u praksi, izvrsno se vidi i iz riječi ruskog premijera Mikhaila Mishustina: „Žitarice imaju veliku važnost za nacionalno tržište. Rusija daje prioritet isporukama prinosa svojim građanima.“ On time opravdava ovu odluku koja može izazvati novi val napetosti na tržištima, slično kako je to bilo i s naftom. Ruski gospodarski stratezi pažljivo promatraju i osluškuju svjetska tržišta i burze i ne žele da bogate i moćne inozemne korporacije sada jeftino kupuju rusku pšenicu, a da bi je potom preprodavali za puno veće iznose drugim kupcima i gladnim zemljama diljem svijeta, jer uopće nije isključeno kako postupno može dolaziti do ozbiljnog manjka pojedinih prehrambenih proizvoda. Dovoljno je pogledati na sveopću paralizu svjetskog gospodarstva pa da ta slika itekako postane realna.
 
Na Zapadu se ova ruska odluka snažno kritizira. Naime, Rusija predvodi grupu od 20 najvećih država izvoznica pšenice u svijetu, a ulogu vodećeg igrača na svjetskom tržištu pšenice vratila je prije 15-ak godina, s tim da ju je prije toga imala još davne 1914. g. Danas ona prodaje oko 30 milijuna tona pšenice godišnje. Kritika te odluke ruske vlade sastoji se u tome, da će Rusija sada čuvati svoje rezerve žita dok će druge zemlje ući u glad i trebati to isto rusko žito koje više neće moći dobiti. U tom se smislu, kao primjer spominje Egipat, koji godišnje uvozi 12 milijuna tona žita, od čega 3 milijuna tona iz Rusije. (info: francuski medij La Croix, https://www.la-croix.com/Economie/Monde/Russie-bouscule-marche-mondial-ble-2020-04-27-1201091456).
 
Ovdje treba dodati i kako su jedna od zemalja koje imaju najveće zalihe pšenice i Sjedinjene Američke Države, ali je, također, pitanje kako će Washington njima upravljati, pričemu je jasno kako se Trumpova administracija u sklopu svojih vanjskopolitičkih strategija, osim uobičajenih, bez problema može koristiti i tom važnom polugom za ostvarivanje svojih interesa. Oružje ipak ne trebaju svi, ali hranu svakako.
I drugo, afrički kontinent zahvatila je rijetko kada viđena najezda skakavaca, započeta još krajem prošle godine na jugo-istoku toga kontinenta. Ona ne samo kako nije završila, nego je sada u tijeku i njezin drugi – još veći val. Ta pošast, doslovno, pred očima tamošnjih farmera u potpunosti uništava poljoprivredne nasade i već je sada jasno kako se mnoge afričke zemlje neće moći izvući iz ove katastrofe (a da i ne spominjem nadolazeći vrhunac pandemije COVID-19 koji Svjetska zdravstvena organizacija upravo najavljuje za Afriku, i koji će na tom kontinentu ostaviti još ozbiljne posljedice s obzirom na velike gospodarske, socijalne, zdravstvene i sigurnosne probleme s kojima se tamošnje brojno stanovništvo već odavno susreće) bez snažne intervencije i pomoći međunarodne zajednice i nadležnih institucija. Pa ako i dobiju kredite (u što ne treba sumnjati, barem kada je riječ o Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i Svjetskoj banci (WB) kojima je scenarij oko nužnog zaduživanja uvijek dobrodošao jer predstavlja i smisao njihovog postojanja) postavlja se pitanje: što će i od koga afričke zemlje za dobivene novce moći kupiti kako bi njihovo stanovništvo preživjelo glad koja ozbiljno „kuca na vrata“?
 
Službeno upozorenje UN-ovih organizacija za poljoprivredu (FAO) i zdravstvo (WHO) od početka travnja, kojima se pridružio i WTO, o usporavanju izvoza poljoprivrednih proizvoda koje može dovesti do globalnog problema s gladi, iz nekoga je razloga ostalo bez posebnog medijskog i političkog odjeka. A stanje u Africi je vrlo daleko od povoljnog. Čak i tamošnji veliki izvoznici energenata, poput Alžira i Nigerije, koji time ostvaruju značajne devizne prihode, zbog velikih gubitaka nastalih krahom cijena nafte imat će ozbiljnih problema oko nabavke pšenice za prehranu stanovništva. A kako će onda tek biti s drugim državama toga kontinenta, možemo samo zamisliti.
 
Prema podacima UN-a, najgore stanje može nastati u državama Afrike južno od Sahare, u kojima može ozbiljno porasti broj gladnih. On se, sa 135 milijuna u 2019. godini, može povećati na 265 milijuna u ovoj godini.
Ali neovisno o tome, pojedini analitičari, koji se bave ovom problematikom, ipak smatraju kako mjesta za paniku nema jer na svijetu postoje goleme zalihe žitarica. Međutim, s tim u svezi ipak bih upitao slijedeće: a što ako većina ili barem dio tih zaliha ostane „zaključana“ kao rezerve u vlastitim državama? Jer ne treba biti nikakav paranoik kako bi se uočilo da stanje u svijetu ni u kom pogledu ne izgleda dobro i kako je oprez itekako potreban. I tko to, zapravo, danas može jamčiti kako je oprez, koji po ovom pitanju pokazuje Rusija (iako joj je izvoz žita itekako važan izvoz deviznih prihoda) suvišan i nepotreban jer će sve biti u redu. A kockati se s takvim stvarima, koji se tiču prehrane stanovništva, sigurno malo koja vlada danas želi.
I za kraj, evo nekih zanimljivih podataka o proizvođačima i izvoznicima pšenice: U sezoni 2019./20. svjetska proizvodnja žita iznosit će 763 milijuna tona, od čega će 181 milijun tona biti izvezeno. Glavni proizvođači (ako isključimo Kinu koja proizvodi sama za svoje potrebe) jesu: EU (ukupno) – 156 milijuna tona; Rusija -73 milijuna; SAD – 52 milijuna; Kanada – 32 milijuna i Ukrajina – 29 milijuna tona.
Glavni izvoznici su: Rusija – 34 milijuna tona; SAD i Kanada – svaka po 25 milijuna tona, EU – 30 milijuna i Ukrajina – 20 milijuna tona pšenice.
Najveći uvoznici su: Egipat – 12,5 milijuna tona; Indonezija – 11 milijuna; Brazil – 7,7 milijuna; Alžir – 7 milijuna; Maroko – 4,8 milijuna tona (info: La Croix).
 

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/analize/zoran-meter-glad-kuca-na-vrata-stanje-ozbiljnije-nego-sto-se-prikazuje/

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Ponedjeljak, 13/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1479 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević