Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Papa radi na poricanju europskoga identiteta

 
 
Izbori od 26. svibnja predstavljaju značajan događaj u jednom sukobu koji je značajniji od uloge Europskog parlamenta i bilo koje nacionalne države. Ustvari postoji jedan lobby kojemu je cilj uništenje kršćanskog identiteta i izgradnja kozmopolitskih organizama koji bi trebali preuzeti suverenu vlast nad životom i smrću europskih građana.Primjer tom projektu je presuda koja se dogodila u Francuskoj u kojoj je Apelacijski sud Pariza prenio na Ujedinjene Narode konačnu odluku o životu Vincenta Lamberta, francuskog paraplegičara, osuđenog na smrt po svojoj supruzi i liječnicima bolnice u Reimsu u kojoj se on liječio.
https://www.corrispondenzaromana.it/wp-content/uploads/2019/05/roberto-de-mattei-rome-life-forum-2019.jpeg
Roberto de Mattei
 
Jasno je da moć o presudi nad životom i smrću Lamberta ne pripada francuskim sudcima, ni onim europskim, ni onim UN-a. Pozitivni nacionalni ili međunarodni zakoni nemaju svoje uporište u onim organima koji ih donose i primjenjuju nego u božanskom zakonu koji prethodi ljudskim zakonima i od kojih se ljudi ne mogu udaljiti. Prirodni i božanski zakon zabranjuje ubojstvo nevinog i bilo koji ljudski zakon koji bi htio uspostaviti nešto suprotno tomu morao bi biti smatran za ne–zakon, nevaljan i nepravedan. I budući da je jedini čuvar božanskog zakona Crkva Katolička tiče se upravo ljudi iz Crkve da zastupaju neotuđivo pravo na život. Ali danas glas ljudi Crkve izostaje. Jedini problem za koji su ljudi iz crkvenih vrhova zainteresirani je prihvat izvaneuropskih migranata. Totalni prihvat, bezuvjetan i apsolutan. Dakle, ne radi se o antičkoj vrlini, krjeposti, bilo kršćanskoj ili laičkoj, nego o ideološkom izboru u kojem se filozofija prihvaća i  predstavlja u stvarnosti kao teorija poricanja europskog identiteta ili bolje rečeno njegova zamjena.
 
Pojam „velike zamjene“ je uveo Renaud Camus (Le Grand Remplacement, David Reinharc, Neuilly-sur- Seiene 2011) a razvio ga je profesor Renato Cristin u svojoj knjizi GOSPODARI KAOSA (Liberlibri, Macerata 2017.). Putem najstrože analize, autor koji predaje filozofiju na Sveučilištu u Trstu, objašnjava kako ova teorija smjera zamijeniti europske narode drugim narodima (afričkim, arapskim i azijatskim, pretežno muslimanskim) izazivajući kaos kao stvarnu povijesnu budućnost. Cristin podsjeća na postojanje jednog UN-ova projekta iz 2001 godine u kojem se izričito govori o „zamjenskom useljavanju-imigraciji“ u kojem su imigranti viđeni kao nositelji hibridne civilizacije, mulatske, kojom će se nadoknaditi europski demografski pad – odumiranje. Ova poplava naroda nije samo etničko mješanje nego civilizacijsko urušavanje, to je kolonizacija u kojoj su migranti smatrani za nositelje hibridne, mulatske civilizacije, koja je suprotstavljena onoj kršćanskoj koja je stvorila Europu. Uništenje nacionalnih država vrši se putem politike etničke i kulturne zamijene. Kulturna zamjena se sastoji u negaciji svakog ukorijenjenog identiteta u europskoj kršćanskoj tradiciji  a etnička zamjena se sastoji u uvođenju ljudskih masa migranata koje imaju zamijeniti europske narode koji su desetkovani abortusima i kontracepcijom. Nesklonost rađanju – antinatalizam, je biološki izraz kulturnog i moralnog samoubojstva Zapada.
 
Rezultati europskih izbora su nagradili političke stranke koje se otvoreno pozivaju na nacionalni identitet. Posebnu važnost ima sjajna pobjeda Lige Mattea Salvinia koja je u Italiji dobila 34 % glasova. A upravo Italija je bila država u koja je bila najviše izložena ovoj nasilnoj imigraciji gdje je na bojno polje izašla i Biskupska konferencija a papa Franjo se predstavio kao predvodnik ove politike ljevice. Naslovna stranica magazina L'Espresso od 26. svibnja prikazuje papu Franju s maskom Zoroa, egzekutora, i opisuje ga kao „glas naroda“ protiv Salvinija. 27. svibnja, na Svjetski dan migranata i izbjeglica papa Franjo je ustvrdio „da se pravi kršćanin mora povoditi za načelom da bude prvi među posljednjim“, dodajući: „ne radi se samo o migrantima nego se radi o stavljanju onih posljednjih na prvo mjesto.“ Istog jutra Papa se susreo s poglavicom indiosa Kayapom iz Amazonije, Raoni Metukire, da bi lansirao revolucionarni domorodački pokret za nadolazeći Sinod Amazonije u listopadu.Bergoglijeva teorija „posljednjih“ predstavlja otvoreno ohrabrivanje strategije „zamjenske imigracije.“ Ovdje nije jasno tko su posljednji ali je jasno tko su oni koji moraju biti zamijenjeni novom preferencijalnom opcijom.
 
Evanđelje potiče na ljubav prema bližnjemu kao samome sebi: „nema druge zapovijedi važnije od ove“ (Mk.12, 28-31). Sv. Toma Akvinski u Summa Teologica (pitanje 26., dio I.-II.) pojašnjava da ljubav za bližnjega nije neki neodređeni osjećaj nego poznaje točno stupnjevanje koje određuje ljubav po kojoj se ljubav mora širiti od najbližih prema onim udaljenima. Bog mora biti ljubljen više od bližnjeg, zatim od nas samih. Čovjek mora ljubiti sam sebe više od bližnjega a od bližnjih neke mora voljeti više od drugih. Najbliži su nam oni od kojih smo primili život i oni kojima smo ga prenijeli, naši roditelji i naša djeca. Otuda mora započeti ljubav prema bližnjemu. Ne bi imalo smisla, na primjer, izbaciti na ulicu svoje roditelje da bismo uveli u sobu par imigranata. Uostalom, ljubav koju dugujemo svojim bližnjima je prije svega duhovne naravi. Ono što želimo iznad svega je spas duša onih koje volimo. A ljubiti znači željeti i njihovo spasenje. U slučaju imigranata to se sastoji u želji da se obrate u istinsku vjeru. Ali danas nema nijednog pastorala evangelizacije koji se odnosi na imigrante u Italiji i Europi. Multikulturalizam se predstavlja kao vrijednost koja je viša od kršćanskog jednokulturalnog identiteta.
Dogma prihvata se proglašava od strane jednog društva koje oduzima život najnevinijim ljudskim bićima, djeci i starima, koji su prvi osuđeni na smrt abortusom a oni drugi eutanazijom, i to bez suprotstavljanja tim zločinima od strane Crkve. Ustvari, onaj komu je skandal raspelo izloženo u školama i krunica koju ljubi političar (Salvini je ljubio javno krunicu Op. K.P.) ne samo da želi izbaciti svaki javni iskaz kršćanstva nego želi i ugasiti božanski i naravni zakon koji je preživio u našim savjestima da branim nevini ljudski život.
 
Onaj u kome je još kršćanska savjest ne može a da se ne pozove na živu prisutnost Raspetog Krista ne samo u svom privatnom životu nego i u javnom životu i u kolektivnom identitetu europskih naroda.  Stoga tražimo od političkih stranaka Italije, Mađarske, Francuske i drugih zemalja koje su pobijedile na izborima pobjeđujući imigracionizam da se ne ograniče samo površno i obično pozivanje na kršćanske korijene nego da stvarno izraze ovaj identitet u institucijama i u europskim zakonima, a to treba početi s beskompromisnom obranom života i obitelji.
 
Slučaj Lambert, nakon Eluane Englaro, i Alphie Evansa su primjeri borbe koja se mora voditi za život bližnjih u bliskoj budućnosti. (Eluana Englaro stradala u prometnoj nesreći bila je u dugogodišnjoj komi. Otac ju je uzeo, zapravo ukrao iz bolnice, unatoč želji časnih sestara da se nastave brinuti o njoj. U privatnoj instituciji naredio da se prestane s reanimacijom. Iako u komi znacima je pokazivala da osjeća dramu. Njeno umiranje je bilo veliki skandal u talijanskom javnom životu. o.p. K.P.). To mora ojačati snage i stupanj sukoba ali se ovdje danas radi o borbi za život ili smrt naše civilizacije. Ova bitka se prije parlamentarne vodi u kulturi i mentalitetu a izborni rezultati imaju zadaću da objave duboke smjernice javnog mišljenja. U slučaju 26. svibnja izborni test pokazuje postojanje europskog naroda koji se ne predaje.
 

Roberto de Mattei, https://www.corrispondenzaromana.it/mysterium-iniquitatis-dal-nuovo-ordine-mondiale-al-caos-globale/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

U CDU-u ne razumiju napredak

 
 
Nakon što se na youtubeu pojavio video kritičan prema njemačkim kršćanskim demokratima, ta stranka je učinila baš sve pogrješno. Je li ta stranka uopće razumjela što je internet, pita se Martin Muno?
https://cdnde1.img.sputniknews.com/images/32397/86/323978620.jpg
Annegret Kamp-Karrenbauer
 
Kanali socijalnih mreža u Njemačkoj su opet eksplodirali. Povod tog ogorčenja je bila izjava predsjednice CDU-a i možda-nasljednice Merkelice, Annegret Kamp-Karrenbauer nakon izbora za Europski parlament koji, kao što se zna, nije ispao baš najbolje za tu stranku. CDU i njena sestrinska stranka je na koncu pretrpjela gubitak od dobrih šest posto. Dakle, to nije bio baš lijep dan za predsjednicu stranke koja bi na prvim izborima sa njom na čelu, radije vidjela bolji ishod.U njenom priopćenju, AKK – kako često ovdje zovu ovu političarku dugog imena – se osvrnula na više videa na YouTubeu koji su bili kritični prema CDU-u i izjavila kako se „mora razmisliti" kako bi se nekako ograničilo takvo stvaranje mišljenja. Tako je nastavila: „Postavlja se i pitanje već obzirom na temu formiranja mišljenja: koja su to pravila u analognom području (medija) i koja pravila vrijede u digitalnom području?"
 
Nekad čitava izdavačka kuća, danas samo mobitel
 
To je, ako mi dopustite, smiješno pitanje: tko u godini 2019. još čini razliku između komunikacije u svjetskoj mreži i izvan nje, taj ili nije primijetio odlučujuće promjene u proteklih 25 godina ili ih ignorira. Revolucija u internetu se jednostavno sastoji od toga da baš svaki pojedinac, bilo tweetom, blogom ili videom na YouTubeu može doći do milijuna ljudi. Prije se zato trebala radio postaja ili izdavačka kuća sa golemim tiskarskim strojevima i flotom kamiona za isporuku. Danas je dovoljan jedan mobitel. Djelomice Kramp-Karrenbauer ima pravo: za tradicionalne medije na primjer vrijedi obaveza pažljivog odnosa prema informacijama. To pomaže kad se izvještava netočno ili uvredljivo. Velike platforme u mreži su se do sad uglavnom izvlačile od te odgovornosti. Njihov stav jest: mi nudimo samo prostor za komunikaciju, za sadržaj je odgovoran svaki sam za sebe koji je tamo nešto poslao. Tu se još mnogo toga treba učiniti. Ali to nije odlučujuće kako bi se opravdala šefica CDU-a. Jer tu se vidi kako je komunikacija za etablirane političare postala mnogo teža. To se vidi po raspravi o videu kojeg je postavila njemačka YouTube zvijezda Rezo sa, treba priznati provokativnim nazivom „Uništavanje CDU-a". Na to je trebao biti snimljen video kao odgovor, pojavio se i tweet koji je javljao mjesta snimanja. Ali, na kraju nije bilo videa nego odgovor u obliku pisanog PDF dokumenta od 11 stranica teksta. Kasnije je uslijedila i ponuda za razgovor.
 
Sve to ne djeluje baš vjerodostojno ako se čitav sukob svodi na pitanje „Smije li taj mladić to učiniti?" Suvereni, cool odnos prema kritici izgleda drugačije. I o tome se sve češće ne govori samo na internetu, nego i u tradicionalnim medijima.
 
"Problem" sa mladima
 
Za CDU je bolan takav gubitak obraza u mreži, ali s tim se može živjeti jer, kao što je poznato, vrijeme liječi mnoge rane. Mnogo porazniji je ishod ovih izbora ako ga se bolje pogleda: u dobnoj skupini mladih birača od 18 do 30 godina kršćanski demokrati imaju još jedva 13 % glasova. Većina birača ove stranke je već dostigla dob za mirovinu. Ima nekih u toj stranci koji izgleda da su to razumjeli. Kao na primjer Armin Laschet, predsjednik pokrajinske vlade Sjevernog Porajnja i Vestfalije koji je na Global Media Forumu Deutsche Wellea javno priznao kako je video Rezoa utemeljen u slobodi mišljenja koje jamči Ustav i da bi odnos njegove stranke prema takvoj kritici mogao biti mnogo bolji.
 
Sa njenom novom izjavom, Kramp-Karrenbauer nije učinila uslugu niti sebi i vlastitim političkim ambicijama postati kancelarkom, niti njenoj stranci. Ako ona, kao što nas uvjerava, ne želi cenzuru, što onda želi? Da, i u mreži neosporno trebamo jasna pravila. Ali to se odnosi kada je riječ o mržnji i raspirivanju mržnje. Niti kritika Rezoa, niti preko 90 blogera koji su se demonstrativno stavili na njegovu stranu ne spadaju u tu kategoriju. Oni su kritični, djelomice polemični, ali to su i predizborni nastupi mnogih etabliranih političara. CDU ima problem sa mrežom i sa mladima. Ako ne riješi i jedno i drugo, uskoro neće imati nikakvu budućnost.
 

Martin Muno, https://www.dw.com/hr/komentar-cdu-mladi-i-internet-razli%C4%8Diti-svjetovi/a-48951246

Poljska: država gdje Keynes susreće Isusa

 
 
Poslovni svijet nipošto nije impresioniran konzervativno obojenim socijalnim programima poljske vladajuće stranke PiS. Ali kod isključenog mikrofona će i ekonomisti priznati da u toj mješavini „možda ima nečeg“.
http://bi.gazeta.pl/im/75/32/16/z23274101V,Prezes-PIS-Jaroslaw-Kaczynski-podczas-konwencji-pa.jpg
Jaroslaw Kaczynski
 
I pred ove izbore za Europski parlament, čelnik poljske vladajuće stranke PiS Jaroslaw Kaczynski je na velika zvona vješao program dječjeg doplatka „500+" predstavljenog 2016., ali i druge mjere koje bi trebale povećati potrošnju. I umirovljenici će dobiti „trinaestu mirovinu" ove godine, a svi mlađi od 26 godina su izuzeti od plaćanja poreza na dobit. „500+" je oblik države potpore gdje svi roditelji dobivaju 500 zlota (oko 115 €) za svako dijete. Obitelji s niskim prihodima će tu potporu dobiti već nakon rođenja prvog djeteta, oni sa nešto višim tek kad i drugi mališan stigne u obitelj.
 
„Čovjek s praznim džepovima nije slobodan čovjek", poručuje Kaczynski na skupovima. To je njegov način govora, nešto između kvazi-biblijske propovjedi i profanog interesa građana.
 
Socijalizam i u kapitalizmu
 
Brian Porter-Szucs, autor knjige „Kad nacionalizam počinje mrziti" ipak ne vjeruje kako je Kaczynski sad odjednom postao komunistom. Ali i dodaje: „Mnogi (u Poljskoj) žele državu u kojoj bi ostala socijalistička težnja socijalnom jedinstvu, kulturnoj homogenosti i nacionalizmu, samo što je protkan vjerskim i katoličkim rječnikom, a ne ljevičarskim." Katolička vjera je za Kaczynskog bitni dio njegovog dugoročnog plana preoblikovanja poljske države i društva u kojoj se spaja konzervativna, vjerska retorika s Keynesovim naukom obuzdavanja kapitalizma za kojeg se i tamo misli kako je otišao predaleko. „Htjeli mi to ili ne, neki od najodvažnijih novih socijalnih inicijativa dolaze od najmanje liberalnih vlada Europe", kaže Mitchell A. Orenstein, profesor ruskog i istočnoeuropskih političkih sustava na Sveučilištu Pennsylvania. „Populistička desnica tjera retoriku i politiku socijalnih demokracija u službu autoritativnih nacionalizma."
Poljski premijer Mateusz Morawiecki najavljuje kako će ovi dodatni prihodi građana povećati i ukupnu godišnju potrošnju u zemlji za 30 do 40 milijardi zlota (7 do 9,3 milijardi €). Ekonomisti procjenjuju kako će i troškovi takvih socijalnih mjera biti oko 9 milijardi eura.
 
Preskupa socijalna skrb
 
Poljski ogranak ING banke je izračunao kako će to biti vrlo skupo: već oko 4,2 milijarde eura ove godine i negdje oko 9 milijardi eura slijedeće godine. To znači čitavih 0,8 % BDP-a Poljske u 2019. i već 1,7 % BDP-a 2020. „To je preko onoga što smo očekivali", rekao nam je glavni ekonomist te banke Rafal Benecki. Vladajuća stranka u Poljskoj pak tvrdi kako si ta zemlja to može i priuštiti. Gospodarstvo Poljske je 2018. bilježilo rast od 5 %, državni deficit je postigao rekord i bio samo 0,5 %. Kad je PiS došao na vlast, stopa nezaposlenosti je bila 7%, sad je samo 3,7 %. Ali ekonomist Benecki kritizira što se državna potrošnja sve više svodi na takvu socijalnu pomoć: „Ne sviđa nam se što praktično tri četvrtine izdataka odlazi na socijalne mjere. To je politički učinkovito, ali osigurava tek kratkotrajni uzlet BDP-a i ne rješava nikakve strukturalne probleme. Ali kratkoročno gledavši, poljski proračun nije ugrožen i već je pokriveno 52 % državne potrebe za pozajmicama. Ali Benecki misli da će to biti malo teže već slijedeće godine.
 
A što je sa školama i bolnicama?
 
Tomasz Kasprowicz, ekonomist zakade Res Publica u Varšavi misli kako su upravo ovi novčani pokloni dijelu stanovništva zapravo kapitulacija ove vlade Poljske doista stvoriti pravu i dobru državnu zdravstvenu skrb, obrazovanje, infrastrukturu i provesti druge socijalne mjere. „Oni uopće ne znaju kako da to učine. Umjesto toga, dijele novac ljudima u nadi da će se onda oni snaći sa tim problemima. Ali taj novac koji se dijeli nije dovoljan za privatne klinike, privatne škole i dugoročno zbrinjavanje u starosti."
 
Prazna učionica u Varšavi - štrajk učitelja u Poljskoj
 
Povrh toga i u Poljskoj se naveliko diskutira o činjenici kako su roditelji koji primaju tu potporu „500+" mnogo češće nezaposleni nego što je to državni prosjek. To su i službene poljske statistike: od 723.000 obitelji koji primaju tu potporu ih je nezaposleno 30,3 %. Štoviše: oko 350.000 do 400.000 nezaposlena roditelja koji primaju tu državnu pomoć onda uopće više niti ne traže radno mjesto.
Kritičari ističu kako je problem i ta granica niskog primanja kad će se dobiti potpora već za prvo dijete: ona jest veoma niska, ali neki roditelji onda odluče uopće niti ne raditi kako bi primali tu pomoć. „U nekim domaćinstvima odluka naći posao može dovesti do povećanja prihoda od samo 15%. Jer tako se onda gube i socijalne povlastice, a onda treba i plaćati porez", objašnjava nam Marcin Lipka iz Cinkciarz.pl.
 
Nagrađivanje nerada?
 
Nagrađivanje nerada je ozbiljna optužba i ovoj poljskoj vladi tako da je i Ministarstvo obitelji, rada i socijalne skrbi službeno priopćilo kako „nema osnova" tvrdnji kako je program potpore roditeljima doveo i do većeg broja radno neaktivnih članova obitelji. „Tu su i drugi razlozi kao što je skrb o djetetu ili starijoj osobi, loši uvjeti rada ili neučinkovit javni prijevoz i koji bi mogli biti podjednako važni", piše Ministarstvo. Poljska je ionako daleko od granice koju je EU propisao za državni deficit od 3 %, ali neki ekonomisti misle kako bi ga ovim mjerama ipak mogla i premašiti. Isto tako misle, ako se većina novca troši na socijalnu potporu, da ga onda neće biti za nužno potrebne veće izdatke u javnom sektoru. Jer kritike kako je Poljska ovim novčanim poklonima zapravo priznala poraz doista učiniti nešto u socijalnoj skrbi imaju osnova: 2017. i 2018. su diljem Poljske štrajkali liječnici i medicinsko osoblje, nezadovoljni plaćama i brigom za njihova radna mjesta. Ove godine štrajkaju učitelji, prvi put u posljednjih 25 godina. Oni odlučno traže povišicu od 30%, na što vlada u Varšavi odgovara kako si to „ne može priuštiti".
 
Aplauz iz – SAD-a
 
I Orban po poljskom modelu - ustupci siromašnim biračima koji biraju desne populiste. Američki profesor politologije Orenstein podsjeća kako autoritativni nacionalisti kao što su Kaczynski u Poljskoj ili Orban u Mađarskoj dobivaju podršku birača ne samo napadima na migrante, nego i „vođenjem ekonomske politike koja odgovara siromašnim i nižem srednjem staležu. On konstatira kako je Poljska doista zabilježila veći natalitet nakon što je 2015. najavljen program potpore „500+" i gdje se onda roditeljima čini kako će biti novaca platiti djeci pribor za školu, odjeću i zdravstvenu skrb. „Ti programi se kritiziraju kao previše skupi, ali deficit Poljske je pao, a ne narastao. Prije bi se moglo reći kako su te mjere potakle gospodarski rast i dramatično smanjile siromaštvo djece i povećale broj đaka u školama", misli američki profesor. „Čini se da se stvara novi politički poredak u Europi i to takav koji će vjerojatno napustiti tradicionalnu političku podjelu na ljevicu i desnicu."
 

https://www.dw.com/hr/poljska-dr%C5%BEava-gdje-keynes-susre%C4%87e-isusa/a-48970108

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Petak, 23/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1283 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević