Get Adobe Flash player
Bandić ugostio Arkanova pobočnika

Bandić ugostio Arkanova pobočnika

IDS-ovci ugostili talijanske fašiste u jeku srbijanske agresije na...

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

Aktualna Vlada nema izborni i politički legitimitet građana, što...

"Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

Srpski i crnogorski agresori došli naoružani u Hrvatsku i sada...

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

(Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

Zašto se snaha Slavena Letice ne preziva Letica ili...

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

Da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali...

  • Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    Bandić ugostio Arkanova pobočnika

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:23
  • Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    Sve što radi Pupovac, određuje Plenković

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:16
  • "Perzijanci tužili hrvatskog Leonidu"

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:12
  • (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    (Anti)fašizam živi od proizvodnje ustaša

    srijeda, 07. studenoga 2018. 15:08
  • Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    Gazda je u Remetincu, a kada će ostali?

    četvrtak, 08. studenoga 2018. 14:30

Sedamdesetih godina XX. stoljeća stvoreni idealni uvjeti za najbezobzirniju manipulaciju svjetskim naftnim tržištima

 
 
Britanska vlada, koja je bila vlasnik 51% dionica Anglo-iranske naftne kompanije, raspravljala je o mogućnosti invazije na Iran kako bi zauzela područje s naftnim ležištem u blizini Abadana u Perzijskom zaljevu. […] Redefiniranje uloge nafte na Bliskom istoku, kao prioritet nacionalne sigurnosti SAD-a tijekom Eisenhowerove vladavine, bila je u potpunoj suprotnosti s konvencionalnom idejom o nacionalnoj sigurnosti u smislu ključnih dobara i sirovina - koja je držala da prioritet trebaju imati 'domaći' naftni izvori. Bila je to geopolitička promjena i izvor neprestanih ratova za naftu, bilo izravnim sudjelovanjem SAD-a, kao u slučaju Iraka, ili preko drugih sudionika - kao što je bilo u slučaju Iransko-iračkog rata (1980.-1988.), koji je pokrenuo SAD. […]
https://i.imgur.com/3yBbOtg.jpg
Stvoreni su idealni uvjeti [ranih 1970-ih] za najbezobzirniju manipulaciju svjetskim naftnim tržištima. Vodeći američki i britanski naftni giganti, zajedno s odabranim bankarima iz New Yorka i Londona, te nekoliko visokopozicioniranih vladinih dužnosnika SAD-a i Zapadne Europe, sastali su se pod visokim mjerama sigurnosti na otoku u blizini Stockholma u Švedskoj, kako bi postavili temelje za svjetskim naftni šok. Spremali su se testirati reakcije svijeta na dogovoreni rast od 400% u dolarskoj cijeni nafte, što je bila najdramatičnija primjena njihova naftnog oružja - 'tihog oružja za mirne ratove'. […] Ukratko, u krajnjoj su se tajnosti, bez pristupa novinara, okupili američki i britanski naftni i bankarski moćnici […] Na sastanku Družbe Bilderberg u Saltsjöbadenu u svibnju 1973. godine pripremljen je naftni šok iz 1973. godine. […] Bilderberški proces bio je jedan od najučinkovitijih mehanizama poslijeratnog oblikovanja anglo-američke politike. […] Cilj je bio uvesti odabranu europsku elitu u promjenjiv američki geopolitički plan - čak i ako je taj plan bio štetan po europske državne interese. […] U svibnju 1973. godine moćnici okupljeni u Družbi Bilderberg odlučili su kako je potreban veliki ekonomski šok kako bi vratili ravnotežu moći prema američkom dolaru, a posebice prema internacionalnim njujorškim bankama kao što su [Rockefellerova] Chase Manhattan i Citibank, kao i prema velikim naftnim kompanijama koje su usko povezane za te banke. […] Politika Družbe Bilderberg, ili točnije rečeno politika Rockefellerovih, bila je potaknuti OPEC na globalni embargo na naftu zbog iznuđivanja drastičnog porasta cijene nafte u svijetu. […] Nikad u povijesti tako malen krug moćnika - sa sjedištem u Londonu i New Yorku - nije u tolikoj mjeri kontroliralo gospodarsku sudbinu cijeloga svijeta. […] Dana 16. listopada 1973. godine, nakon sastanka u Beču, zemlje članice OPEC-a podigle su cijenu nafte za nevjerojatnih 70%; s 3,01 na 5,11 dolara po barelu. […] Tog su dana arapske članice OPEC-a, pozivajući se na američku podršku Izraelu u ratu na Bliskom istoku, proglasile i embargo na prodaju nafte SAD-u i Nizozemskoj, gdje se nalazi Rotterdam, najveća luka u Zapadnoj Europi. […] Na drugom sastanku ministara OPEC-a u prosincu 1973. godine, na zahtjev iranskog šaha OPEC je dodatno povisio službenu cijenu barela nafte na 11,65 dolara, što je ukupno povećanje cijene nafte - najvažnije svjetske robe - za 400%. Tijekom samo tri mjeseca OPEC je prouzrokovao nevjerojatan šok u svjetskom gospodarstvu i nevjerojatnu korist za bilance najvećih njujorških banaka, te američkih i britanskih naftnih giganata. […]
 
Šah [Pahlavi] je naredio da se svi veći računi Iranske vlade vode u [Rockefellerovoj] banci Chase, kao i goleme svote od prodaje iranske nafte - koja je prešla milijardu dolara mjesečno nakon porasta cijene iz 1974. godine […] [Henry] Kissinger je predložio da se zemlje Zapadne Europe nakon 1973. udruže sa SAD-om u novu Međunarodnu energetsku agenciju (International Energy Agency, skraćeno IEA) […] Cilj IEA-e bio je držati europsku inicijativu za opskrbu naftom strogo pod organizacijom koja je pod američkom kontrolom i na taj način spriječiti nezavisne europske bilateralne inicijative kojima bi Washington i Sedam sestara Rockefellerovih izgubila kontrolu nad naftnim oružjem. […] OPEC je 1960. godine utemeljio pet zemalja-proizvođača nafte: Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela. Do kraja 1971. godine OPEC-u se pridružilo još šest zemalja: Katar, Indonezija, Libija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Alžir i Nigerija […] Zemlje članice OPEC-a bile su skupina koja je bila ovisna o Washingtonu zbog vojne pomoći, te zbog kontrole nad svjetskim prometom naftnih tankera, prerađivačke industrije, naftovoda i marketinga. […] Sada je 'neprijatelj' bio OPEC, no iza kulisa njujorške i londonske banke spremale su se prigrabiti petrodolare, odnosno, kako bi Kissinger i sudionici sastanka Družbe Bilderberg u Saltsjöbadenu to rekli, 'reciklirati petrodolare' kroz najveće britanske i američke banke, koje su bile usko povezane s najvećim anglo-američkim naftnim kompanijama. […] Znakovito, Kissingeru je 1973. godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir. […] Ustvari, odvajanjem dolara od zlata 1971. godine, nakon čega je dolar slobodno plutao, oslobođen je put da se 1974. godine dolar, kao valuta vezana za zlato, pretvori u petrodolar, a to je bila promjena s velikim posljedicama. […] Sedam naftnih kompanija - Exxon, Mobil, Texaco, Chevron, Gulf Oil, British Petroleum i Shell - postale su najmoćnija svjetska dionička društva s godišnjim profitom koji je premašivao BDP mnogih zemalja. Petrodolari OPEC-a polagali su se u 'prave' banke u New Yorku i Londonu […] Reciklirani petrodolar iz njujorških i londonskih banaka ponovno je izašao van u obliku bankovnog kredita iz eurodolarskog tržišta u Londonu, kojim se financirao uvoz nafte u zemljama poput Brazila i Argentine, čime se pripremala dužnička kriza Trećeg svijeta iz 1980-ih. […]
 
Stručnjaci za socijalno planiranje američkog establišmenta i njihovih kolega u Velikoj Britaniji i Europi počet će novu fazu njihova 'tihog oružja za mirne ratove'. Namjera im je bila obične građane uvjeriti da su oni, ljudska bića, najveća prijetnja budućnosti planeta - kako bi jedan član elite rekao: 'ljudi su rak'. […] Ukratko, to je bio totalitarni program za osnivanje svjetske vlade koji se koristio navodnom ekološkom katastrofom kao pokretačem takve goleme promjene; 'drastične promjene vrijednosti sustava i ciljeva čovjeka', kako je Rimski klub naznačio. […] Rimski klub od početka je bio projekt obitelji Rockefeller, iako je zbog političkih razloga obitelj koja je kontrolirala svjetski dotok nafte i većinu svjetskog novca radije ostala u pozadini. Klub je osnovan 1968. godine na privatnom imanju Zaklade Rockefeller, u Vili Serbelloni, osamljenom konferencijskom centru Bellagiu, na jezeru Como u Italiji. […] Cilj mu je bio promovirati ideju 'ograničenosti prirodnih resursa' (plina i ulja [nafte]), te poticati upotrebljavanje tzv. alternativnih izvora energije, poput vjetra i sunčeve energije. […] Krugovi okupljeni oko Rockefellerovih trustova mozgova, te bankarski interesni krugovi nisu se zaustavili na osnivanju Rimskog kluba. Pokrenuli su stvaranje niza neomaltuzijanskih nevladinih organizacija koje su navodno bile predane 'zaštiti prirode' i koje su propagirale ideju da 'ljudi zagađuju okoliš'. Dakle, kako bi se smanjilo zagađenje, mora se smanjiti i broj stanovništva, i to drastično, osobito u zemljama Trećeg svijeta u Africi, Latinskoj Americi i Aziji, gdje ono brzo raste. […]
 
Osnivanje brojnih nevladinih organizacija početkom 1970-ih bilo je dio osmišljene strategije. Zamisao je bila upotrijebiti nevladine organizacije, koje su novac izuzet od poreza dobivale iz subvencija, kako bi se dobio dojam da je riječ o sveobuhvatnoj, spontanoj podršci javnosti iza kojih stoji odabrana politika, koja će, ako se izravno poveže s prezimenom Rockefeller ili njihovim korporacijama, biti sumnjiva javnosti. Strategija korištenja nevladinim organizacijama pokazat će se kao jedno od najučinkovitijih oružja elitnih krugova u provođenju njihova privatnog programa. […] Smatrali su da populacija koja se suočava sa sve manjim prihodima i jedva se bori za kruh ne će imati vremena i volje za razmišljanje o ozbiljnom revoltu. […] Drugi [mehanizam] je bio slabo poznata, no izrazito utjecajna elitna skupina 'Klub 1001: fond za očuvanje prirode' (1001 Club: A Nature Trust), koju je 1971. godine osnovao utemeljitelj i predsjednik Družbe Bilderberg, nizozemski princ Bernhard. […] postaje jasno da se Rockefellerov 'fond za očuvanje prirode' sastojao od odabranog kluba najbogatijih i najmoćnijih svjetskih pljačkaša. […] U govoru na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u Švicarskoj, engleski princ Filip, koji je tada bio predsjednik međunarodnog WWF-a, rekao je elitnom skupu sastavljenom od najutjecajnijih svjetskih poslovnih i političkih moćnika da ljudsko stanovništvo treba tretirati kao ovce i da ga treba 'srezati' na željeni broj. […] Princ Filip nije rekao tko će preuzeti na sebe strašnu odgovornost odlučivanja u ime cijele ljudske vrste o tome tko će biti 'srezan', a kome će biti dopušteno živjeti. […]
 
Bit nove pozornosti Rockefellerovih usmjerene na ekologiju bila je u tome da su oni, a ne opća populacija, određivali što se podrazumijeva pod ekologijom, kao i koga kriviti za probleme vezane za nju. Kao dio programa 'Tiho oružje za mirne ratove' globalnog socijalnog planiranja, počeli su propagirati znanstveno nedokazanu misao da su emisije ugljikova dioksida koje dolaze iz automobila na naftna goriva i elektrana na ugljen nova prijetnja budućnosti planeta, odnosno da su odgovorni za 'globalno zagrijavanje'. […] I dok je zagađenje bilo pravi problem, ideja da se planet 'zagrijava' bila je varka. […] Pitanje koje se nametnulo bilo je zašto bi vodeće osobe iz anglo-američkih naftnih i bankarskih krugova osnovale i financirale pokret koji se navodno zalaže za smanjenje industrijskog razvitka i naposljetku potrošnje nafte. […] Odgovor nije bio tako očit. Kao što je sredinom 1970-ih, u vrijeme pokretanja nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, tadašnji ministar vanjskih poslova Henry Kissinger navodno izjavio: 'Kontrolirajte naftu i kontrolirat ćete cijele države, ili skupine država'. Vrijedno je spomenuti da je širenjem poruke o 'čovječanstvu' kao 'pravom neprijatelju' korporacijski svijet učinkovito skrenuo pozornost sa sebe. Za krugove okupljene oko Davida Rockefellera nafta je postala mnogo više od izvora osobnog ili korporativnog bogatstva. Postala je učinkovit regulator ili kontrolor cijele svjetske ekonomije. Ako su određeni moćni interesni krugovi mogli kontrolirati taj regulator, puštanjem ili isključivanjem goriva, mogli su kontrolirati i sudbinu država i svjetske geopolitike. To je bio plan Rockefellerovih 1970-ih. Razvoj događaja u sljedećim desetljećima rezultirat će ratovima i svjetskim gospodarskim krizama, što je malo tko uopće mogao predvidjeti. […]
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Krešo Macan dolijao, Plenković... dodijao!

 
 
Izjava gospara predsjednika Donalda Trumpa o ratobornim Crnogorcima koji bi mogli izazvati Treći svjetski rat mnogima djeluje šaljivo, nekima (naivcima) pak i ignorantski. Američki predsjednik poznat kao veliki meštar od biznisa nije neupućen u zemljopisne pojedinosti, podsjetimo da je supruga Melanija iz susjedne i prijateljske alpske dežele, naši stari mejaši! Ključna stvar je boravak američkoga predsjednika u Rusiji i razgovori s kolegom Vladimirom Putinom. Što SAD može ponuditi Rusiji i što s time dobiva?
https://www.nato.int/nato_static_fl2014/assets/pictures/2016_02_160215a-montenegro-accession-talks/20160215_160215a-001.jpg
Rusija je svjesna da živimo u policentričnom svijetu gdje Kina i Indija stoje kao giganti; muslimanske države srednje veličine i snage (Iran, Saudijska Arabija, Pakistan, Indonezija, Turska, Egipat...) strateški su bitne kao spona Istoka i Zapada, ali i energetski. U igri u kojoj bi se Europa i Azija ekonomski promrežile i stvorile zonu stabilnosti NATO ne bi imao mjesta, a Velika Britanija bi ispala periferna zemlja, izvoznik magle. SAD svojom vojnom i tehnološkom snagom imponira, ali slabljenje dolara bi ugrozilo blagostanje velesile. Ledeni rezoner u Kremlju nije zainteresiran za pripajanje istočne Ukrajine, još manje ga zanima Balkan (čitaj Crna Gora); uostalom ne bacaju se mrvice psićima, a još manje ruskom medvjedu.
 
Crna Gora je etnički nejedinstvena; ima 625.000, od čega Crnogoraca 45 %, Srba oko 29 %, Albanaca oko 5 %, islamizirani Slaveni se osjećaju više kao Bošnjaci 8,65 % nego kao Muslimani 3,31 % (bilo bi zanimljivo znati koliko se muslimana izjasnilo kao Crnogorci), Roma ima 1 %, koliko i Hrvata. Kinezi rade brzu cestu Bar - Boljare koja bi trebala povezati bolje sjever Crne Gore i Crnu Goru sa Srbijom, što bi ekonomski pomoglo tom nerazvijenom kraju gdje se manipulira sjevernjacima da južnjaci ne vode o njima računa. I srbijanski predsjednik je osjetio neku kolebljivost u izjavama američkoga veleposlanika i već pruža krakove na neke sjeverne dijelove Kosova, možda bi Albancima dao Preševo za Mitrovicu, Peć i Trepču, ali to ne će ići! Nije realan niti ikakav američki napad na Iran.
 
Donald Trump je izvrstan trgovac, zna da među državama nema prijateljstava nego samo interesa. Mudra izreka iz filmova o mafiji glasi: "S prijateljem budi blizak, s neprijateljem još bliži." Jednostavno Trump je poput teškaša u ringu; malo lijevo malo desno, odmjeravanje protivnika; takav je to šport, malo se osloniš na konope, malo muneš u rebra, malo grliš kao Teletabisi - a kad se slonovi šale, mali pod stol rekao bi Vladko Maček. Njih ne zanimaju "detalji", tj. još i shvaćaju da netko može u Hercegovini biti Bošnjak, ali u Crnoj Gori? Ili da Srbi žive preko 400 godina u Hrvatskoj, žene se sa Hrvatima i opet dižu ustanak protiv Republike Hrvatske, ili da je Hercegovina pretežno po pučanstvu Hrvatska, ali da u Trebinju gdje se nalazi najstarija katolička biskupija u BiH žive Srbi, te da je do 1945. (možda i 1968.) bio pretežno bošnjački gradić. Ili da su Iliri prastanovnici JI Europe (donekle srodni Albancima), da antički Makedonci uvjetno rečeno jesu bili Heleni, da su slabo jasne razlike Makedonaca i Bugara - sva ta povijest zanima velike sile samo utoliko ukoliko se poklapa sa njihovim interesima, plinovodima, naftovodima, lukama i vojnim bazama.
 
Zato pozdravljamo lijep razgovor koji je sa srbijanskim tiskom imao izbornik Zlatko Dalić; predstavio se kao gospodin i kao zreo čovjek. Ponosimo se Domovinskim ratom, ali želimo mir i suradnju, uz dakako objektivno suočavanje sa prošlošću bez eufemizama za izvršenu agresiju JNA. Za čiju ljubav bi ovaj dio svijeta izgledao kao cirkuska menažerija gdje se male države grizu kao njemački kratkodlaki oštrodlaki terijeri, da nas netko pogladi, da nam pruži privatizacijsku kost, otpjeva nam ringe ringe raja o ljudskim pravima i slobodama u zboru s dr. Pusićkom i tetom Anđelom, ili (š)lagere o dobroj staroj Jugi s raspjevanim detektivom Puhovskim. I tako Rusi i Ameri trguju, Njemačka izvozi turbine i generatore na Krim, a Hrvatska drži sankcije Rusima tako da voće i povrće trune bez plasmana na rusko tržište, pogotovo mandarine i lubenice. A gdje su ruski turisti?
 
A za kraj ću se i ja našaliti, da Hrvatska postane 52 američka država, SAD bi postao značajna sila u nogometu, rukometu, vaterpolu, skijanju, (u košarci već jest, ali bi Cibona bila prvak NBA lige), boćanju. Možda bismo u miraz dobili i Kranjsku Goru, da Kostelići imaju gdje skijati. Francuzi su morali osvojiti pola Afrike da bi danas imali reprezentaciju, a Englezi su bili toliko fer da su dopustili Škotima, Velšanima i Sjeveroicima repku. Zato im hvala. Kunderinu "Šalu" smo doživjeli u praksi, podsjećam da je Isus rekao oprostite im jer ne znaju što čine. A što kad znaju? Kao Dickensov Old Fagin i bivši komunisti. Kao kad su napadali Miroslava Ćiru Blaževića u tisku 1997./98.? Sada su spremali lomaču za Zdravka Mamića, preko njega napali su i Predsjednicu! I kako je stvar razriješena? Krešo Macan dolijao, Plenković... dodijao!
 

Teo Trostmann

Američke i britanske kompanije imale su potpunu slobodu nad svjetskim naftnim tržištima

 
 
Uništavanjem postojeće strukture željeznice i električnih tramvaja na Manhattanu, te zamjenom željezničkog prometa autobusima i automobilima na benzin, General Motors je prouzrokovao prometni kaos i golem porast u prodaji automobila i potrošnji goriva. […] Između 1945. i 1964. godine korištenje lokalnim željezničkim linijama smanjilo se za nevjerojatnih 84% jer je svaki Amerikanac koji je to mogao priuštiti kupio vlastiti automobil. […] Desecima milijuna Amerikanaca automobili i autobusi postali su nužni za odlazak na posao i za svakodnevni život. Rijetki su sumnjali u očit nedostatak energetske učinkovitosti transformiranog krajolika; sve je bilo prihvaćeno kao nešto što je gospodarski nužno. […] Nafta je postala gorivo izbora u pomorskom prijevozu, te je ugrozila upotrebu ugljena kao glavnog izvora energije u industrijskoj proizvodnji. Strojevi na naftni pogon postali su ključni u modernoj poljoprivredi, a nafta je postala osnovna sirovina za proizvodnju gnojiva i pesticida. DuPont, Dow Chemical i ostale kemijske kompanije temeljene na nafti bile su usko povezane s interesima Rockefellera. […] Vodeći američki naftni divovi, zajedno s proizvođačima automobila iz Detroita, postali su jedna od najvećih i najmoćnijih korporacija u povijesti. […]
https://image.slidesharecdn.com/antitrustpresentation-170506015602/95/antitrust-policy-a-century-of-economic-and-legal-thinking-10-638.jpg?cb=1494036061
Zaklada braće Rockefeller i Zaklada Rockefeller, čije su stipendije oblikovale budućnost znanstvenih istraživanja diljem svijeta, [činile su to] sve za ispunjenje krajnjeg cilja privatnih obiteljskih interesa. […] Do 1950. godine velike naftne kompanije Rockefellerovih bile su povezane s pojavom američke 'državne nacionalne sigurnosti'. Sve veća ratna mašinerija Pentagona bila je jedna od najvećih potrošača nafte i plina. […] Godine 1948. Zaklada Rockefeller dodijelila je, za tadašnje uvjete pozamašnu, stipendiju u iznosu od 100.000 dolara mladom ekonomistu sa Sveučilišta Harvard, Wassilyju Leontiefu, rođenom u Rusiji. […] Za izračunavanje složenih ekonomskih varijabli po prvi su put korištena moderna IBM-ova digitalna računala. Rezultat rada Leontiefove skupine na Harvardu bio je vrlo vrijedan dar vladajućim skupinama unutar establišmenta: precizan mehanizam koji je po prvi put mogao odrediti slučaj kada razvoj gospodarstva ugrožava njihove interese. Leontiefov rad podario je Rockefellerovim krugovima mehanizam socijalnog planiranja nevjerojatnih razmjera. […] 'Upravljanje ograničenim resursima' - razvijeno primjenom Leontiefovih operacijskih istraživanja - postalo je temelj ekonomske strategije Rockefellerovih nakon 1950-ih. No bili su odlučni u tome da budu jedini koji će moći odlučivati kada, gdje i na koliko ograničiti najvrjedniji od tih navodno 'ograničenih' izvora - naftu. […]
 
Razvijanjem sve sofisticiranijih metoda ekonometrije za opisivanje i 'bilježenje' ukupnog gospodarstva i njegovih energetskih potreba daleko u budućnosti, te prijelazom američkog gospodarstva sa željeznice, koja se koristila ugljenom, na prijevoz koji je upotrebljavao naftu, grupacija Standard Oil, njihovi saveznici u Shellu i tadašnja Anglo-iranska naftna kompanija (kasnije British Petroleum), postali su sve zabrinutiji da bi se njihova pažljivo osmišljena konstrukcija svjetske dominacije nad naftom mogla urušiti ako prevelike količine nafte odjednom preplave tržište. Tada su, 1948. godine, Rockefellerove kompanije unutar podružnice Standard Oila u Saudijskoj Arabiji - američko-saudijske kompanije Aramco - otkrile najveće naftno polje na svijetu Ghawar. […] Otkriće naftnog polja u Ghawaru preko noći je promijenilo svijet nafte, te je postavilo temelje za strategiju koja će naftom bogati SAD učiniti ovisnim o uvozu nafte. […] Nakon Ghawara uslijedilo je otkriće golemog naftnog polja Rumalia u Iraku 1953. godine. Srećom po Rockefellerove američke gigantske naftne kompanije, kao i njihove vrlo bliske britanske kompanije Shell i Anglo-Iranian (BP), većina značajnih, novih divovskih naftnih polja bila su pod izravnom kontrolom Rockefellerovih.
 
S obzirom na to da su pod kontrolom imali nova polja u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i Bliskom istoku, američki naftni giganti okupljeni oko grupacije Rockefeller odlučili su da bi bilo mnogo bolje koristiti se vrlo jeftinom naftom s Bliskog istoka umjesto domaćim američkim zalihama, koje je često bilo mnogo skuplje crpiti i koje su često bile u rukama malih nezavisnih naftnih kompanija. […] Ne čudi stoga što su vodeće naftne kompanije počele zajedničku akciju preplavljivanja američkog naftnog tržišta svojom jeftinom naftom s Bliskog istoka, te na taj način upropastile tisuće malih i srednjih nezavisnih američkih proizvođača nafte. […]
 
Od [Marion King] Hubberta [geofizičara Sveučilišta u Chicagu] su zatražili da napravi rad za godišnji sastanak američkog instituta za naftu 1956. godine, za događaj koji će postati jedan od najsudbonosnijih primjera znanstvene izmišljotine u modernom dobu. Hubbert je svoje zaključke iz 1956. godine temeljio na nedokazanim pretpostavkama da je nafta fosilno gorivo, biološki spoj dobiven od ostataka mrtvih dinosaura, algi i drugih oblika života od prije 500 milijuna godina. Hubbert je prihvatio teoriju o fosilnom podrijetlu nafte, a da nije ni pokušao znanstveno potvrditi taj bitan, ključan dio njegove teze. […] Štoviše, Hubbert je malo prije smrti, u nevjerojatno iskrenom intervjuu, priznao da metoda kojom se koristio za izračun ukupno pridobivenih američkih rezervi nafte nije bila znanstvena. Moglo bi ju se usporediti s metodom provjere jakosti vjetra uz pomoć navlaženog prsta. […] L. G. Weeks, u to vrijeme najcjenjeniji istraživač naftnih rezervi u SAD-u, procijenio je da postoji 400 milijuna barela pridobivenih rezervi nafte, i redovito je povisivao tu cifru, što je velikim naftnim kompanijama bilo neprihvatljivo. Ako nafte ima u izobilju, kako će opravdati njezinu visoku cijenu i podizanje te cijene u budućnosti? […] Marion King Hubbert je bio član fašistoidne skupine Technocracy Incorporated, koja je zagovarala ideju da društvom trebaju upravljati tehnokrati - znanstvenici i inženjeri. [Kojim to 'demokratskim' izborima? Možda onim koji djelatnicima Sveučilišta 'plaćaju' postdiplomski studij, što za ostalu 'raju' ne vrijedi!] […] Moćni naftni establišment nagradio je Hubbertov trud. Godine 1957. primljen je u Američku akademiju znanosti i umjetnosti. […] Nakon što je CIA izvela udar u Iranu 1953. godine i ponovno dovela na vlast iranskog šaha koji je bio sklon obitelji Rockefeller, velike količine jeftine iranske nafte po prvi su se put našle u rukama američkih naftnih giganata. […]
 
No, nije se javno govorilo o tome da su vodeće naftne kompanije SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u poslijeratnom razdoblju uživale slobodu kakvu su ostale korporacije mogle samo sanjati. Imale su manje-više potpunu slobodu nad svjetskim naftnim tržištima, što će kasnije imati kobne posljedice i gurnuti svijet u bezbrojne ratove i sukobe zbog nafte. […] Izvještaj ['Međunarodni naftni kartel'] je pokazao da sedam najvećih naftnih kompanija: Anglo-Iranian (BP), Royal Dutch Shell, Standard of New Jersey (Exxon), Standard of New York (Socony Mobil), Gulf Oil, Texaco i Standard of California (Socal, kasnije Chevron) - kontrolira 88% naftnih rezervi izvan SAD-a i Sovjetskog Saveza. Tih sedam kompanija, 'Sedam sestara', kontrolirale su većinu područja na kojima se proizvodila nafta izvan SAD-a, kao i sve strane rafinerije; međusobno su dijelile svjetska tržišta, naftovode i tankere, te namještale cijenu nafte diljem svijeta. […] Pedesetih godina 20. stoljeća svijet je počeo ovisiti o anglo-američkoj kontroli nafte, a Rockefellerova grupa kontrolirala je taj svijet, barem izvan SAD-a. […]
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastvak slijedi)
 

Đivo Bašić

Anketa

Po čijem su nalogu na granici uhićeni i pretraživani Nikola Kajkić i Zorica Gregurić?

Srijeda, 14/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 784 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević