Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

Charlie Beck: Ako netko može, onda je to Kalifornija...

 
 
Kalifornija je drukčija od ostatka SAD-a. U to su mnogi njezini stanovnici toliko uvjereni da se zalažu za punu samostalnost svoje savezne države. Hoće li nakon brexita uslijediti i kalexit? Yes-California  kampanja je koja ima 11.000 pristaša, a neki od njih  odmah nakon Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima u SAD-u prosvjedovali su zahtijevajući izlazak te savezne države iz sastava SAD-a.
https://inserbia.info/today/wp-content/uploads/2016/11/california.jpg
Kampanja za neovisnost Kalifornije postoji već duže vrijeme, ali nakon predsjedničkih izbora dobila je  snažniji zamah. Kalifornija je tradicionalno demokratska, to se vidjelo i na ovim izborima. Silicijska dolina u Kaliforniji  stala je skoro isključivo iza Hillary Clinton. I upravo ondje, u domovini Facebooka, Googlea i Applea, ima i  mnogo onih koji su pristaše kalexita. Kao na primjer Shervin Pishevar, investitor koji je upravo objavio na svom Twitteru da želi financijski podržati tu kampanju, a predsjedniku Baracku Obami poručio da će se povući iz upravnog odbora programa za razmjenu znanstvenika Fulbright, jer on, kako kaže, ne bi mogao obavljati tu dužnost čiste savjesti s Trumpom kao predsjednikom.
 
"Ako netko može, onda je to Kalifornija..."
 
Mnogim građanima Kalifornije osobito se ne dopada Trumpova politika mržnje prema strancima. A Kalifornija je upravo jedna od pravih doseljeničkih američkih saveznih država u kojoj žive mnogi Latinoamerikanci, što legalno, što ilegalno. Šef policije u Los Angelesu Charlie Beck nedavno je izjavio kako ne će podržati Trumpovu politiku protjerivanja. I investitor Paul Holland vidi dobre razloge za izlazak Kalifornije iz Sjedinjenih Američkih Država. "Ako netko to može, onda je to Kalifornija, pa mi smo šesto gospodarstvo svijeta, mi bismo mogli sami osigurati i hranu i radna mjesta."
Za aktiviste pokreta Yes-California neovisnost nije zanimljiva samo zbog suprotnosti političkih stavova, već prvenstveno zbog jake industrije te najmnogoljudnije američke savezne države u kojoj živi 38 milijuna ljudi. Silicijska dolina, proizvodnja vina i turizam - sve su to jamstva za velike prihode od poreza. Naravno, veliki dio tih prihoda odlazi u Washington - što užasno ljuti pristaše kalexita.
 
Ali koliko je kalexit stvarno izvediv? Politički stručnjaci sumnjaju u to da ga je moguće provesti. U američkom ustavu  stoji naime da se neka zemlja može priključiti SAD-u, ali ne i da  neka savezna država može izaći iz SAD-a. Posljednju riječ svakako ima vlada u Washingtonu. No i u drugim saveznim državama stalno se  pojavljuju zagovornici neovisnosti, na primjer u Teksasu, ali do sada bez nekog većeg uspjeha.
 

Katharina Wilhelm, Deutsche Welle

Zašto Rusi podržavaju Staljina

 
 
Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da je u 2016. podrška Staljinu u Rusiji veća nego ikad: više od polovice Rusa vjeruje da je on odigrao pozitivnu ulogu u povijesti zemlje. Komunisti planiraju koristiti sliku sovjetskog lidera na parlamentarnim izborima, a takva taktika mogla bi biti uspješna.
http://animalfarmianjim.weebly.com/uploads/1/7/8/9/17897785/367451_orig.jpeg
Kad je 1953. godine umro Josif Staljin, jedan od najkontroverznijih lidera u povijesti Sovjetskog Saveza i modernoj Rusiji, za sovjetski je narod on bio nešto poput boga. Zahvaljujući propagandi Staljina su obožavali u cijelom Sovjetskom Savezu: vođi su podizali spomenike za njegova života, o njemu su se skladale pjesme, u njegovu su čast nazivali gradove.
 
Nakon Staljinove smrti, kult ličnosti ubrzo se raspao. Novi lider Nikita Hruščov osudio je staljinističke represije koje su dovele do smrti milijuna nevinih ljudi. Započela je destaljinizacija: srušeni su spomenici vođi, a službena lica radije nisu spominjala njegovo ime. Za vrijeme perestrojke i poslije raspada SSSR-a šutnju je zamijenila kritika. "Krivnja Staljina pred partijom i narodom za odobrene masovne represije i bezakonje ogromna je i neoprostiva", rekao je Mihail Gorbačovu izvješću 1987. godine. Postsovjetski vođe također su u više navrata osudili zločine Staljinove epohe.
 
Neuspješna destaljinizacija
 
Pa ipak, u 21. se stoljeću u Rusiji dižu novi spomenici Staljinu. Obično se radi o malim bistama koje postavljaju komunisti. Od 2012. godine u nekim gradovima Rusije na Dan pobjede aktivisti vješaju portrete Staljina na autobuse - "staljinobuse". U Penzi (640 km jugoistočno od Moskve) su komunisti otvorili mali "Centar Staljin" sličan "Centru Jeljcin" u Ekaterinburgu i proglasili 2016. godinu "godinom Staljina".
 
Staljinov stil odijevanja: Asketizam i moć
 
Komunističke inicijative nailaze na razumijevanje. Prema istraživanju Levada centra u ožujku 2016. godine, 54 % Rusa vjeruje da je Staljin odigrao pozitivnu ulogu u povijesti zemlje - to je zasad najviša brojka otkad postoje takva istraživanja (od 2003.). Broj Rusa koji pozitivno ocjenjuju Staljina smanjio se 2008. godine (39 %), ali je onda ponovno počeo rasti. Neviđeno visok pokazao se i postotak Rusa koji smatraju da su Staljinove represije bile "politička nužnost" - tako ih je okarakteriziralo 26% ispitanika.
 
Aleksej Makarkin, potpredsjednik Centra za političke tehnologije, vjeruje da destaljinizacija nije upalila jer se povezuje s razdobljem neuspjeha i nesreće. "Staljina su tijekom perestrojke aktivno kritizirali, otkrili su njegove zločine i to je bio šok. Danas se perestrojka masovno doživljava kao razdoblje pogrešaka i raspada zemlje pa ljudi rezoniraju "obrnuto" - ako su Staljina kritizirali za vrijeme perestrojke, onda to znači da je dobar", rekao je stručnjak za RBTH. 
 
Imidž pobjednika
 
Prema Makarkinu, glavna komponenta Staljinove popularnosti je pobjeda u Drugom svjetskom ratu: "Staljin je bio Vrhovni zapovjednik. U ruskom društvu postoji vrlo jak kult pobjede i u svijesti većine nemoguće je ignorirati ulogu onoga koji je vodio vojsku". Makarkin smatra da se i ostali uspjesi iz Staljinove epohe pripisuju samom vođi: "U glavama staljinista upravo je Staljin ostvario industrijalizaciju, izgradio tvornice, prisajedinio novi teritorij. Trenutno u Rusiji dominira pragmatični pristup povijesti, a ne moralni. Ako proširite teritorij države - uspješan ste lider".
 
Staljin kao susjed?
 
Valerij Solovej, politički analitičar i profesor na MGIMO, uvjeren je da "kada ljudi kažu da im se sviđa Staljin to ne znači da žele živjeti pod njegovom vlašću. Svatko želi Staljina za svog susjeda, ali ne i za sebe". Statistika potvrđuje njegove riječi: anketa Levada centra pokazuje da bi, unatoč velikom broju Staljinovih simpatizera, samo 23 % Rusa osobno željelo živjeti i raditi pod njegovom vlašću. Suvremeni ruski staljinizam je, prema riječima stručnjaka, u velikoj mjeri protestan. "Slika Staljina je slika skromnog vođe koji hoda "u jednom šinjelu". U kontekstu korumpiranih elita mnogi ljudi Staljina percipiraju kao primjer čestitosti", dodaje Aleksej Makarkin. Solovej se slaže s njime: "Izražavanje ljubavi prema Staljinu je simbolični protest, želja za snažnom rukom koja će dovesti stvari u red." 
 
Zastava komunista
 
U rujnu 2016. godine u Rusiji će se održati izbori za Državnu Dumu. Predstavnici Komunističke stranke (druge po veličini u trenutnom parlamentu) već su najavili da će oni koristiti sliku Staljina na izborima kako bi "privukli više glasova". Stručnjaci procjenjuju da ovaj potez ima potencijala - oduševit će one koji su nostalgični za Sovjetskim Savezom. "Biračko tijelo Komunističke stranke ima pozitivan stav prema Staljinu", kaže Aleksej Makarkin. "To bi moglo utjecati na njih, moglo bi ih mobilizirati." Za liberalno nastrojen dio društva Staljin je mračna figura, arhitekt represije u kojoj je stradalo (prema podacima organizacije za ljudska prava "Memorial") između 11 i 39 milijuna ljudi. Izjava komunista već je naišla na ozbiljno negodovanje, ali skandal će, smatra Solovej, samo pomoći komunistima.
 
"Staljin će im povećati broj glasova, simpatije i prepoznatljivost", rekao je Solovej za RBTH. "A oni koji su protiv Staljina i tako ne će glasati za Komunističku stranku. Tako stranka neće izgubiti glasove". Prepreka komunistima može postati jedino nacrt zakona zastupnika Liberalno demokratske stranke kojim se želi zabraniti korištenje slika pokojnih ljudi u predizbornoj kampanji. Prema izjavama zastupnika Liberalno demokratske stranke, prijedlog zakona nije povezan s inicijativom Komunističke stranke, ali će, ako prijedlog bude usvojen, komunisti kampanju provesti bez svog pokojnog vođe.
 

Oleg Jegorov, EPA, http://hr.rbth.com/politics/2016/06/01/nostalgija-za-vodom-zasto-rusi-brane-staljina_599235

Velika brojnost ruske manjine najveća opasnost suvremene Letonije

 
 
Još od sovjetskih vremena u Letoniji živi velika rusofona manjina s ograničenim pravima koju Rusija pokušava instrumentalizirati. Kada se govori o naslijeđu imperija iz latvijske perspektive, nužno je znati da razvoj Letonije u Sovjetskom Savezu u mnogim aspektima proizlazi i iz vremena prije 1918. Te je godine Letonija – jednako kao Finska, Estonija i Litva – zahvaljujući Lenjinu mogla napustiti sovjetsku rusiju i steći neovisnost. Letonija je – za razliku od Litve – tada prvi put iskusila samostalnost.
https://lossuenosdepiedra.files.wordpress.com/2012/07/latvia.gif
Livonija je godinama bila izlaz Ruskog Carstva na more, a taj je status itekako obilježio njen razvoj. Današnji glavni grad Letonije bio je na početku Prvog svjetskog rata moderni industrijski grad i nakon Sankt Petersburga (Petrograd) drugo najvažnije industrijsko središte Ruskog Carstva. Udio gradskog stanovništva u zemlji bio je visok, a za pokrivanje rastućih potreba imperija razvijale su se proizvodnja i infrastruktura. No nakon što je Letonija postala neovisnost, struktura gospodarstva koje se u međuvremenu odvojilo od Rusije počelo se postupno mijenjati i reorijentirati se u smjeru agrarne proizvodnje usmjerene na domaću potrošnju. Nakon što je zemlja 1940. postala dijelom Sovjetskog Saveza i nakon Drugog svjetskog rata sovjetsko vodstvo radilo je na tome da osposobi latvijsko gospodarstvo za pokrivanje potreba sovjetskog imperija.
 
U tom se vremenu demografski sastav stanovništva drastično promijenio. U vremenu od 1918. do 1949. udio rusofonog stanovništva (Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci) uglavnom je bio oko 12 posto. 1959. popeo se već na 30 posto, a do 1989., na razini zemlje, na 40 posto. U Rigi je 1989. čak 60 posto građana bilo rusofono. Takav nagli porast rusofonog stanovništva potpirio je među latvijskim intelektualcima strah od toga da Letonci jednoga dana više ne će moći ostati većina u vlastitoj zemlji. Kada je 1986. sovjetska vlada započela s pripremama za gradnju podzemne željeznice u Rigi, domaći građani pobunili su se jer su se opravdano bojali da bi građevinski radnici za taj projekt došli iz drugih sovjetskih republika i trajno promijenili demografsku sliku zemlje. Blagi otpor protiv gradnje podzemne željeznice postao je najvažniji događaj koji je omogućio jačanje nacionalne svijesti i stvaranje pokreta za osamostaljenje od SSSR-a. Demografsko pitanje provlači se poput crvene niti kroz čitavu noviju povijest neovisne Letonije.
 
Nakon što je 1991. Letonija ponovno stekla neovisnost, vlada u Rigi postavila je za cilj ulazak zemlje u članstvo Natoa i Europske unije. Kako bi se zaštitila od reakcionarnih snaga, dakle rusofone manjine, uveden je status negrađanina koji je dotada bio nezabilježen. Riječ je o statusu ljudi koji su priznati kao stalni stanovnici zemlje, ali koji ne mogu birati niti biti birani. I to sve protivno jamstvima koja su dana prije referenduma o izlasku iz Sovjetskog Saveza. Na tom su referendumu glasovali svi stanovnici Latvije, a analiza rezultata glasovanja pokazala je da su i Latvijci i Rusi u jednakoj mjeri podržali neovisnost.
 
Nepovjerenje prema rusofonom stanovništvu
 
No unatoč tome, letonska vlada, kada je neovisnost zemlje bila de jure priznata, odlučila ograničiti prava oko 30 posto građana čiji su preci stigli u Letoniju tek nakon 1940. Da je bilo prema planovima Europe, Letonija bi problem negrađana bila riješila još prije ulaska u članstvo EU-a. No letonski su se pregovarači izborili za odgodu, uz argument da bi znatno viši broj rusofonih birača mogao utjecati na ishod referenduma o pristupu zemlje Europskoj uniji (2003.), onemogućiti ulazak u Nato i vratiti Letoniju u rusku sferu. Potom je egzistencija te manjine (40 posto) čijem je dijelu uskraćeno državljanstvo i pravo izlaska na izbore – čak i na lokalne, postala stalna tema u odnosima između Letonije i Rusije i odnosima između Rusije i Europe.
 
Već samu činjenicu da rusofoni građani nemaju državljanstvo Rusija instrumentalizira kada ukazuje na rezanje prava rusofonih građana u zemljama Europske unije i odgovara na optužbe za kršenje ljudskih prava, ili lansira inicijative za potporu svojih sunarodnjaka u inozemstvu. Ignoriranje velikog dijela rusofonog stanovništva u Latviji protivno je zdravom razumu jer bi upravo ti ljudi svojim vezama i jezičnim znanjem mogli pridonijeti gospodarskom rastu zemlje.
 
Do događaja u Ukrajini 2014. letonska je vlada kako bi privukla ulagače pozicionirala zemlju kao most između istoka i zapada. Pritom je isticala blizinu tržištu Rusije i tržištima ZND-a, na željezničku mrežu koja je stvorena u vrijeme Sovjetskog Saveza i dobru cestovnu povezanost s Moskvom i Petrogradom. Rusija je prije bila drugi najveći trgovinski partner Letonije, a danas je na četvrtom mjestu, iako je ovisnost o Rusiji u pogledu tranzita jednaka kao prije.
 
Od mosta do rizika
 
Kada su se, međutim, odnosi između Rusije i Zapada zbog aneksije Krima radikalno pogoršali, veliki dio rusofonog ruralnog stanovništva, isključenog iz političkog života, više je puta morao dokazivati svoju lojalnost zapadnim vrijednostima. I iako sva objektivna ispitivanja pokazuju da su ti strahovi bili neutemeljeni, i u zemlji i među zapadnim stručnjacima o toj se temi redovno govori. Postupno se Odbor rusofonih građana koji od 2004. istina imaju status građana Europske unije, ali imaju manje prava od građana bilo koje druge članice koji žive u Letoniji više od tri mjeseca razvio u instrument za ostanak na vlasti tradicionalnih vladajućih stranaka. Oni s pravom drže da bi se situacija drastično promijenila u slučaju da jednoj od velikih skupina stanovnika koja je dugo vremena bila izolirana bude dano latvijsko državljanstvo.
 
Letonci iseljavaju
 
Također je vrijedno spomenuti još dva aspekta u pogledu demografskog sastava stanovništva. Neovisno o golemim migracijskim strujama – u 20 godina Letoniju je u potrazi za poslom napustilo više od 15 posto radno sposobnog stanovništva – Letonija sprječava priljev radne snage iz, primjerice, Ukrajine i Bjelorusije. To dovodi do toga da nema pomlađivanja radne snage jer se etnička latvijska većina, koja balansira na granici od oko 60 posto, želi zaštititi od prihvata slavenskih etnija, a istodobno nije u stanju zaustaviti iseljavanje vlastitih građana.
 
Ta migracija odražava se na troškove očuvanja infrastrukture koja je za stanovništvo koje sve više hrli u glavni grad pretjerano razgranata. To stvara neravnotežu u razvoju regija i jasnu dominaciju glavnog grada, u kojem zajedno s Regijom Riga živi više od polovina stanovnika zemlje, dok udio onih koji rade u glavnom gradu na razini zemlje iznosi više od 60 posto. Razvoj zemlje u Sovjetskom Savezu doveo je do disbalansa tako da je glavni grad neovisne Latvije danas prejak i prevelik za prilike u zemlji te predstavlja konkurenciju drugim gradovima koji je po broju stanovnika premašuju deset puta ili još više, i čije resurse i stanovnike isisava.
 
Istodobno se ta situacija odražava na dva suprotna cilja: želju da se etnička većina zaštiti od konkurencije potencijalnih radnih migranata s istoka, a s druge strane na nužnost da se mladi i radno sposobni ljudi zadrže odnosno dovedu u zemlju. Letonija je danas, zajedno s drugim baltičkim državama, dobar primjer uspješne eurointegracije. U usporedbi sa situacijom u susjednim zemljama, drugim bivšim sovjetskim republikama, Letonija može služiti kao uzor za uspješne reforme, pozitivan gospodarski razvoj i rast životnog standarda. No isto tako Letonija također mora riješiti probleme u zemlji: prevladati društvenu podjelu i tako stvoriti jedinstvenu naciju. U suprotnom će se u doglednoj budućnosti demografska situacija i isključenost dijela građana iz sfere interesa vlade odraziti na poslovno ozračje, otežati razvoj i donijeti sa sobom velike rizike.
 

Sergejs Potapkins (Riga, 1997.), član je letonskog parlamenta i socijaldemokrat. Ruskog je podrijetla. Nakon proglašenja letonske neovisnosti 1991. postao je 'negrađanin'. Kasnije je ponovno primljen u državljanstvo, a 2011. izabran je za zastupnika u parlamentu. Od 2014. tajnik je Vanjskopolitičkog odbora, Die Zeit, Hamburg

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 12/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 966 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević