Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Kina počinje ribariti u Južnom kineskom moru

 
 
U najnovijem krugu japansko-kineskog  prepiranja oko spornih otoka u Istočnom kineskom moru u posljednjih je nekoliko dana došlo do eskalacije napetosti. Dana 5. kolovoza, prema objavi japanskog Ministarstva vanjskih poslova, čak je 230 kineskih ribarskih brodova i 13 brodova obalne straže plovilo prema susjednim područjima koja okružuju skupinu otoka, poznatu kao Senkaku otoci u Japanu i Diaoyu otoci u Kini. Tri  broda su navodno imala topove, a još dva broda kineske vlade navodno su u nedjelju navečer došla na udaljenost od 12 milja od otoka Senkaku/ Diaoyu.
http://img.news-us.jp/world/china/spratly/167372_600.jpg
Postoje dvije glavne stvari koje trebate imati na umu u pogledu razvoja ove situacije. Prva je da to  predstavlja umjereno intenziviranje napetosti između Japana i Kine u područjima oko spornih otoka,  gdje se preklapaju teritorijalne pretenzije dviju zemalja. Druga je da je ne treba prenapuhavati ovu eskalaciju.  Kina u stvari ne želi sukob, a Japan nije u situaciji da uđe u sukob.
 
Teško je odrediti točan trenutak kada su počele rasti napetosti između Kine i Japana. Ovaj posebni teritorijalni spor izazivao je konstantan pritisak niske razine na obje strane, čak i kada su odnosi bili dobri. Međutim, ističe se nekoliko nedavnih događaja. Dana 15. lipnja, kineski špijunski brod Type 815 ušao je u japanske teritorijalne vode u blizini otoka Sakishima, u regiji Okinawa - te je prvi put od 2004. godine Kina bila toliko hrabra. Nakon toga je, 2. kolovoza, Japan objavio svoju godišnju obrambenu bijelu knjigu u kojoj je kritizirao Kinu zbog pretjerano agresivnog stava u Istočnom kineskom moru. Kineska ministarstva obrane i vanjskih ministarstva odgovorila su  teškim riječima na ono što su oni smatrali nepravednim optužbama, te obećali da će zaštiti kineski suverenitet „nepokolebljivom“ odlučnošću.
 
Korištenje ribarskih bordova za ulazak u japanske teritorijalne vodi nije nužno nova taktika, ali je stupanj do kojeg je Kina to primijenila i uporabila prošlog vikenda protiv Japana značajan. U Južnom kineskom moru,  Kina često koristi ribarske brodove - sa ili bez pratnje brodova obalne straže - kako bi delegitimirala druge pretendente poput Malezije i Filipina. Kina je to isto učinila i prije oko otoka Senkaku / Diaoyu. Brod japanske obalne straže se 2010. godine sudario s kineskim ribarskim brodom, što je izazvalo nacionalističke prosvjede u Kini. Međutim, 230 ribarskih brodova i 13 brodova obalne straže su izravni izazov, a ne pogrješka, i ne radi se samo o nekoliko ribarskih brodova koji tragaju za velikom količinom ribe i velikom zaradom. 
 
To je učinkovita strategija za Kinu, jer joj omogućava da utvrdi teritorijalne pretenzije, a da zapravo ne izazove silovit  sukob. U ovom slučaju, Japan ne želi započeti sukob s Kinom. Jedan od razloga je da Japan ne može biti siguran da će ga Sjedinjene Države podržati, ako bude smatran agresorom. Japan također ne želi dati Kini izgovor da postane još oštrija, niti želi potaknuti nacionalističke osjećaje u Kini kao odgovor na bilo koju  uvredljivu akciju koju bi poduzeo.
 
Kina zatim može odabrati najbolju vrstu sukoba: onu koja zapravo neće prerasti u  sukob. To daje dojam da je Kina snažnija nego što izgleda, te čini da Japan izgleda slabiji nego što jest. To omogućuje Kini da igra ulogu provokatora i promatra koliko daleko može ići s vršenjem pritiska zbog svojih pretenzija, dok također sebi ostavlja prostor da se povuče, ako to bude potrebno. Premda je Kina slabija strana – a možda čak i zbog toga – često prekoračuje granice.  Usred tog zveketanja oružja između Kineza i Japanaca istodobno dolazi do odmrzavanja odnosa između Kine i SAD-a. Nešto više od 48 sati nakon što je započela drama u Istočnom kineskom moru, američki raketni razarač Benfold stigao je u kinesku  luku Qingdao, a američka mornarica je priopćila da se radi o kurtoaznom posjetu. To je prvi put da je američki ratni brod posjetio Kinu, jer su Kinezi u svibnju, u posljednji trenutak otkazali posjet nosača zrakoplova John C. Stennis. To je ujedno i prvi posjet otkako je Stalni arbitražni sud u Haagu 12. srpnja ove godine presudio u korist Filipina u sporu s Kinom.
 
Nejasno je zašto bi američki razarač došao u kurtoazni posjet u kinesku luku tijekom intenziviranja prijepora između Japana i Kine. Izgleda malo vjerojatno da je Kina pozvala američki brod da dođe u tu luku kako bi stvorila probleme između SAD-a i Japana. Raketni razarač Benfold imao bi dovoljno vremena da se okrene, da je to bilo potrebno. Međutim, to naglašava ispraznu prirodu rata riječima, ribarskim brodovima i nenaseljenim otocima u Tihom oceanu. Napetost u odnosima između Kine i Japana je važna, kao i to kako će se pozicionirati Sjedinjene Države, ali u konačnici, to je uravnoteživanje moći politikantstva, a ne uvod u neposredno nasilje.
 

Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Teksas, SAD

Rusija, Kina, Turska...

 
 
Državni udari možda izlaze iz mode, ali čistke su sada moderne. U nekima od najmoćnijih zemalja na svijetu u tijeku su velike čistke  koje zadiru duboko u njihove političke, vojne i sigurnosne strukture. Kineski predsjednik Xi Jinping to naziva kampanjom protiv korupcije. Ta čistka usmjerena je na sve: od regionalnih vlada do potpredsjednika Središnje vojne komisije. U Rusiji, predsjednik Vladimir Putin reorganizira svoje različite sigurnosne i obavještajne službe, slama korupciju i čisti kuću od nekih dijelova vojske. U Turskoj, želite li to nazvati protu-udarom ili iskorištavanjem situacije od strane predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, za uklanjanje onog što on naziva "paralelnom državom", provodi se čistka širokog spektra. U Sjedinjenim Državama, mi to jednostavno nazivamo "izborima".
http://minber.ba/wp-content/uploads/2016/07/turska-udar-735x400.jpg
Čistka može biti znak snage, znak slabosti ili oboje. Neke čistke pomažu očistiti put prema konsolidiranju moći. Druge čistke mogu toliko osakatiti  ovlasti institucija u nekim zemljama da se kratkoročne prednosti pretvaraju u nered i kaos. 
 
Xijeve čistke u Kini počele su nakon njegova uspona na mjesto predsjednika  2012. Jedan od slogana njegove kampanje bio je "Tigrovi i muhe" - to znači da su cilj visoki dužnosnici (tigrovi) i manji igrači (muhe), iste razine hitnosti. Kampanja je zadrla duboko u Komunističku partiju, a na nišanu su bile i razne organizacije, poput Komunističke lige mladih. U posljednjih godinu dana, čistke su se proširile na vojsku, te je osnovano posebno povjerenstvo početkom 2016., za provođenje istraga samo unutar vojske. Prošlog tjedna glavni general zadužen za planiranje važne vojne parade 2015. godine našao se pod istragom, a Guo Boxiong, bivši potpredsjednik moćnog Središnjeg vojnog povjerenstva, osuđen je na doživotnu robiju zbog kršenja „političke discipline“ Komunističke partije. 
 
Kini čistke nisu strane. U 20. stoljeću, čistke su imale duboke učinke na način na koji se Kina razvijala. Godine 1942., u jeku rata s Japanom i sukoba s kineskim nacionalistima, počela je „Kampanja ispravljanja“ u Yan'anu. Protu-desničarski pokret je od 1957. do 1959. kaznio stotine tisuće kineskih najobrazovanijih građana jer su se zamjerili Mao Ce Tungu i partiji. Velika proleterska Kulturna revolucija možda je najpoznatija čistka. Započela je 1966. godine, a među metama su bili Liu Shaoqi, Deng Xiaoping (koji je došao na vlast nakon Maoa) i na kraju Lin Biao, očekivani nasljednik Maoa, sve do njegove tajanstvene smrti. 
 
Xi nije Mao. Međutim, Kina je i dalje Kina. Xi stvara upečatljivo delikatnu ravnotežu. On pokušava biti siguran da je Komunistička partija njemu odana  i da je Narodna oslobodilačka vojska (PLA)  odana Komunističkoj partiji. Međutim, on ne može provoditi čistke iste širine i dubine kao Mao, jer mu je potrebno da institucije kineske vlasti djeluju. Xijeve reforme na  strani opskrbe, njegova želja da preoblikuje PLA u suvremenu borbenu silu, čak i osnovno pitanje osiguravanje da Kineska burza radi uz određenu razinu dosljednosti - sve to zahtijeva funkcionalnu vladu i vojsku. Do sada je bilo malo otvorenog otpora prema Xijevim potezima, a Komunistička partija nije u stanju paralize. Međutim, paraliza je na kocki za Xija. On provodi čistke zato što mora. To ga čini jakim u jednom smislu i vrlo slabim u drugom.
 
Putin se nalazi u sličnoj situaciji u Rusiji. Nakon ruskog obavještajnog neuspjeha u Ukrajini, Putin je u studenom 2014. objavio da će najvažnija ruska služba sigurnosti, FSB, biti "restrukturirana" – što je uobičajeni eufemizam za onu vrstu čistki o kojoj govorimo. Nakon što je FSB reorganiziran prema njegovom ukusu, Putin nije oklijevao dobro ga iskoristiti. Početkom ove godine, Putin je krenuo u neku vrstu svog protu-korupcijskog pohoda, i do sada je FSB uhitila gradonačelnike, guvernere i zamjenike ministara u vladi (među mnogim drugima) temeljem raznih optužbi. Samo početkom ovog mjeseca, Putin je otpustio više od 50 časnika ruske Baltičke flote, uključujući i viceadmirala. 
 
Ni u Rusiji čistke  nisu nešto strano. Velika Staljinova čistka od 1936. do 1938. godine možda je najpoznatija, jer su mu čistke pomogle da učvrsti svoju vlast. Povjesničar Robert Conquest jednom je procijenio da je 20 milijuna ljudi umrlo u čistkama za vrijeme Staljinove ere, a Aleksandar Solženjicin  je 1973. ovjekovječio mračne uvjete u gulagu u  svojoj knjizi. Sovjetski Savez zadržao je koheziju nakon Staljinove smrti kroz djelovanje svojih službi sigurnosti, a Putin se vratio toj formuli kako bi zadržao svoju vlast u zemlji, dok njezino gospodarstvo pati zbog niskih cijena nafte, koje u skoroj budućnosti neće  znatno porasti.
 
Putin također nije Staljin, i njegove su kampanje vrlo blijede u odnosu na ono što je Staljin bio sposoban učiniti na vrhuncu svoje vladavine. Čak i više nego Kina, Putin djeluje s pozicije slabosti. Ruska ekonomija je u ruševinama, pogrešno je odigrao igru u Ukrajini, te sada pokušava održati svoju ogromnu i posrnulu zemlju jedinstvenom. Nije jasno radi li se o samo jednom većem koncentriranom naporu,  ili o tome da su Putinovi ciljevi više kirurški. Možda su kao i u slučaju FSB-a Putinovi potezi glede Baltičke flote pomalo nalik na proljetno čišćenje,  kako bi bio siguran da su njegove snage kompetentne u slučaju sukoba. Ili je to možda pitanje lojalnosti, a  Putin uklanja izvore neslaganja s njim u cijelom sustavu. Jasno je da se Putin nalazi pod pritiskom, stoga on radi ono što može kako bi kontrolirao situaciju. 
 
Turska ima manje priča o čistkama  u svojoj povijesti. Udari su bili glavno sredstvo  turske vojske za  zadržavanje određenog stupnja kontrole nad političkim zbivanjima u zemlji. Udari su  se dogodili 1960., 1970., 1980. i 1997. godine (premda su čistke vrlo često uslijedile nakon udara). Mnogo se buke stvorilo glede Erdoganovih čistki  kao reakciji na propali puč, ali je osnova neuspjelog puča izvedenog prošlog mjeseca dijelom postavljena početkom 2000-ih, kada su Erdoganova Stranka pravde i razvitka (AKP) i gülenisti nastojali smanjiti snažan utjecaj nekih istaknutih predstavnika vojske. 
 
Očito je da AKP nije bio sposoban uklonili sve protivnike svoje vlasti. Međutim, bio je sposoban napraviti dovoljno štete da osakati opoziciju u vojsci  do te točke da  nedavni pokušaj državnog udara jednostavno nije bio dovoljno jak da omogući preuzimanje kontrole nad Turskom, kao što se to dogodilo  1960. i 1980. AKP i gülenisti zajedno su  se okomili na "derin devlet" (koaliciju protudemokratskih snaga)  u Turskoj. Sada se  Erdoğan okrenuo protiv gülenista - "paralelne države" -  kako bi se riješio još jednog potencijalnog izazivača. 
 
Za razliku od Rusije ili Kine, Turska je na uzlaznoj putanji moći. Svaka veća sila u svijetu prošla je kroz razdoblje kaosa i nasilja,  prije nego što je postala prominentna. Sjedinjene Države imale su građanski rat. Francuska je imala Francusku revoluciju. U Japanu se vodio građanski rat prije obnove Meiji. Popis se nastavlja. Erdoğan  umirovljuje stotine visokih vojnih časnika i otpušta tisuće sudaca i akademika. CNN procjenjuje  da je više od 50.000 dužnosnika  u čistkama do sada izbačeno iz državne uprave, a vjerojatno će ih biti izbačeno još više u budućnosti. Ako Turska želi postati regionalna sila, prvo mora razviti unutarnju koheziju. To se može dogoditi kao rezultat demokracije ili kao rezultat čistki. Metoda nije važna. Ključna činjenica je da se, za razliku od Rusije ili Kine, čistka u Turskoj ne provodi samo kako bi se stekla kontrola, nego je  i potencijalno sredstvo za projekciju sile.
 
Neki bi se mogli protiviti zbog uključivanja Sjedinjenih Država u ovu skupinu. Mogao bih im odgovorili tvrdnjom da bi na nedavni komentar  Chrisa Christiea o tome da bi Donald Trump mogao zatražiti od Kongresa da promijeni zakone o državnoj službi kako bi se omogućilo lakše „otpuštanje“ – čitaj lakša čistka – oni koje je imenovao Barack Obama  trebali osvijestiti to pitanje u umu američkih čitatelja. Reuters koristi riječ "čistka" u svom naslovu o toj priči. Međutim, čistke u američkoj vladi nisu nešto novo. Obama je imenovao potpuno novi Kabinet dužnosnika (osim Roberta Gatesa) kad je preuzeo mjesto predsjednika 2009. godine. To je jedan oblik čistke. Franklin D. Roosevelt pokušao je napuniti svojim ljudima Vrhovni sud. Nakon što je Andrew Jackson postao predsjednik 1828., senator New Yorka William L. Marcy slavno je izjavio da  "pobjedniku pripada plijen." I jedno i drugo  također su neke vrste čistki.  Sjedinjene Države samo provode svoje čistke jednom u svake četiri godine, i ne dopuštaju da naraste pritisak u sustavu tijekom desetljeća. Znak je zdravlja liberalne demokracije ako njezini političari, generali i dužnosnici mogu po kratkom postupku biti  otpušteni. 
 
Ne pokušavam uspostaviti izravnu jednakost između navedenih  zemalja. Očito je da Sjedinjene Države nisu Rusija. Također je očito da Rusija nije Sovjetski Savez. Tvrdim, međutim, da su čistke nužne, da su ponekad zdravi dio politike, te da se tek tako događa  da četiri zemlje koje su ključne za naš geopolitički model u previranju ili na vrhuncu velikih čistki. Jedna od njih - Sjedinjene Države - to radi po planu. Ostale se nalaze na prvim linijama globalne krize, te su se kao rezultat toga svaka okrenula prema sebi. Činjenica da  riječ "čistka" ima negativno značenje često može sakriti njezinu važnost ili dovesti do stvaranja osjećaja moralne superiornosti. Ni jedno ni drugo nije produktivno kada se pokušava shvatiti što se u stvari nalazi na kocki.  
 

Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Austin, Teksas, SAD

Putin i Erdoğan jedinstveni su prije svega u neprijateljstvu prema demokratskoj Europi

 
 
„Prošlost je izbrisana, brisanje zaboravljeno, laž je postala istina.“ Ta rečenica Georgea Orwella (1984.) u prošlosti se često citirala vezano za postupanje s činjenicama u komunističkom prikazivanju prošlosti. Dvadeset i pet godina nakon raspada Sovjetskog Saveza njegova se povijest piše iznova u Orwellovu smislu, a oslobođenje nacija od ruske vlasti prikazuje se kao uspješna zapadna, prije svega američka zavjera. Svaka kritična obrada sovjetske povijesti u bivšim sovjetskim republikama odbacuje se kao „proturuska“. Pobjeda nad nacističkom Njemačkom pripisuje se samo Rusiji i istovremeno se odbija kritika okupacije baltičkih država i njezinih posljedica. Nacionalističkim i ultranacionalističkim parolama, uz podršku pravoslavne crkve Vladimir Putin dosad je uspijevao unatoč gospodarskom padu pridobiti jasnu većinu Rusa za svoj agresivno ekspanzionistički kurs. Intervencijama u Gruziji, Ukrajini i Siriji, te informacijskim internetskim ratom protiv SAD-a i EU-a, podijeljenog  i na pitanju sankcija, Putinova Rusija postala je uzor svima onima koji sanjaju o jakom vođi i snazi modela protivnog liberalnoj demokraciji.
http://www.cunoastelumea.ro/wp-content/uploads/2015/12/putin-erdogan-car-sultan-670-620x264.jpg
Mješavina moći i oholosti uvijek je, bez obzira na ideološko pakiranje, svojstvena autokratima. Na otpor reagiraju s jedne strane jačanjem moći i njezinom koncentracijom, s druge strane prijezirom prema navodno dekadentnim zapadnim demokracijama, spremnima na kompromise, mnogostranim i previše kompliciranima. Na toj pozadini valja promatrati i iznenadno prijateljstvo Reçepa Tayyipa Erdoğana i Vladimira Putina, dvojice naizgled tako različitih autokrata, prije njihova susreta u Petrogradu. Čini se da je, kao kod Orwella, službeno zaboravljeno da su oni krajem 2015. gotovo zaratili jer su Turci 24. studenoga blizu sirijske granice srušili jedan ruski borbeni mlažnjak. Ruske sankcije – zabrana uvoza iz Turske i putovanja ruskih turista u Tursku – teško su pogodila tursko gospodarstvo već potreseno terorističkim napadima. Nakon sedam mjeseci Erdoğan, izoliran na zapadu, napisao je unatoč poniženju kojemu ga je javno izložio Putin pismo isprike obitelji ubijenoga ruskog pilota. Sankcije su ukinute. Nakon pokušaja puča Erdoğana je Putin nazvao prvi put i izrazio mu svoju podršku.  
 
Dvojica autokrata jedinstveni su prije svega u svom neprijateljstvu prema demokratskoj Europi, protiv onih koji ih ometaju poukama o pravnoj državi i ljudskim pravima. Obojica teže apsolutnoj vlasti i obojica se osjećaju isključenima od zapada. Ali uvjete njihovog novog strateškog partnerstva diktira samo jedna strana, taktički pobjednik Putin.
 

Paul Lendvai, Der Standard

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1928 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević