Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Bugarska pokušava obuzdati civilne ophodnje "lovaca na migrante" na turskoj granici

 
 
Kasno u nedjelju ujutro na seoskoj cesti u blizini bugarskog sela Bliznaka, deset mladića u kamuflažnim odorama i vojničkim čizmama izašlo je iz automobila, podijelilo se u skupine po troje i četvero, povikalo „Živjela Bugarska!” i zašlo u šumu. Bili su dobrovoljci Organizacije za zaštitu bugarskih građana (OPBC), godinu dana stare nevladine skupine sa sjedištem u obalnome gradu Burgasu koja organizira projekte sadnje drveća i športske lige, a od prošlog rujna i patrole koje hvataju migrante duž turske granice. Predstavnici skupine nazivaju patrole „šetnjama šumom” kako bi izbjegli nevolje s policijom: prema bugarskome zakonu civili ne mogu privoditi druge osobe.
http://www.stefanogiantin.net/wp-content/uploads/06728f2a-592b-11e3-_483553c-580x386.jpg
Ovako Bugari dočekuju migranti
 
„Čak i ako je jedan od deset migranata terorist i ako ga uhvatimo, možemo spasiti tisuće života”, kaže Biser Rusimov. Taj 30-godišnjak, koji radi za tvrtku koja prodaje konopce za jahte, istetovirao si je na leđe riječi „Sloboda ili smrt”, što je slogan iz doba borbe Bugarske za neovisnost o osmanskoj vladavini u 19. stoljeću. On vjeruje da vladi čini uslugu: „Želimo da država zaustavi migrante, ali s obzirom da se to ne događa, želimo pomoći.” Država stvari vidi drukčije. „Svojim postupcima sudionici civilnih patrola zapravo pokušavaju potkopati povjerenje u graničnu policiju”, kaže Filip Gunev, zamjenik bugarskog ministra unutarnjih poslova.
 
Prema podatcima bugarskog ministarstva unutarnjih poslova, od početka godine bugarske granične snage privele su nešto više od 2800 migranata, odnosno 20 posto manje nego u istom razdoblju lani. Kroz zapadni Balkan od Turske do sjeverne Europe od početka 2015. prošlo je više od milijun tražitelja azila, no Bugarska je uglavnom ostala po strani. Migranti su ostali podalje djelomice i zbog ograde na granici koja se gradi od prošle godine, ali još nije dovršena. Zatvaranjem glavnih ruta kroz Grčku i Makedoniju tijekom posljednja dva mjeseca mnogi Bugari očekuju da će se krijumčari ljudi preusmjeriti na njihovu zemlju. Tako je došlo i do porasta broja civilnih patrola. Prošle jeseni jedna je patrola OPBC-a susrela skupinu od otprilike 30 migranata i predala ih policiji. Početkom travnja uhvatili su u blizini granice 23 Afganistanca. Susret su kamerama snimili i OPBC i lokalna televizijska postaja, a njemu se vidi kako pripadnici skupine migrantima daju hranu i vodu dok čekaju da dođe policija.
 
Drugi su uzeli zakon u svoje ruke agresivnije. U veljači je u bugarskim medijima kao „junak” pohvaljen 29-godišnjak Dinko Valev iz gradića Jambola zbog toga što je uhvatio skupinu sirijskih izbjeglica „golim rukama”. Na nacionalnoj televiziji pohvalio se time kako patrolira turskom granicom na motociklu s četiri kotača i „lovi” migrante, a u međuvremenu je regrutirao i druge članove za svoju skupinu. Prošli je tjedan jedna druga skupina iz Burgasa objavila videozapis na Facebooku na kojemu jedan čovjek veže ruke trojici Afganistanaca i prisiljava ih da legnu na pod, a pritom viče „Ne Bugarska! Vratite se u Tursku!” Taj je videozapis izazvao zgražanje i u Bugarskoj i u drugim zemljama; čak je i OPBC osudio korištenje silom. Petar Nizamov, čovjek koji je objavio videozaopis, priveden je u policijsku postaju i stavljen u kućni pritvor. Migranti su kazali policiji da su im prijetili pištoljem i noževima i da su ih pretražili kako bi im uzeli novac i druge vrijedne stvari.
 
Vlada šalje mješovite poruke o takvome patroliranju granicom. Nakon što je OPBC u travnju uhitio Afganistance, načelnik bugarske granične policije Antonio Angelov otputovao je u Burgas i dao članovima organizacije nagradu za njihova djela. Premijer Bojko Borisov prvo je kazao da pozdravlja dobrovoljačke patrole. No nakon objave Nizamovljeva videozapisa, osudio je praksu civilnih uhićenja i upozorio da će svatko tko ih provodi biti kažnjeno gonjen. Zamjenik ministra unutarnjih poslova Gunev kaže da vlada i dalje potiče građane da prijavljuju nezakonite prelaske granice i skupine ljudi za koje sumnjaju da su migranti, no to je sve. „Nitko ne bi trebao poduzimati ništa drugo, a kamoli pritvarati druge osobe ili ih privoditi u svojstvu civila. To je protuzakonito”, kaže.
 
Zagovornici ljudskih prava pozdravljaju promjenu vladina stava, ali kažu da je trebala nastupiti ranije. Valev je pozvan na ispitivanje zbog „goloruka” privođenja migranata tek nakon što su ga mediji mjesec dana zbog tog prozivali, i to nakon što se na slučaj požalio Bugarski helsinški odbor, skupina za zaštitu ljudskih prava. Margarita Ilieva, koja vodi pravni program te organizacije, kaže da su civilne patrole zbog odgode dobile legitimitet. „G. Valevu nije žao zbog njegovih postupaka i ne namjerava prestati s lovom na migrante”, primijetila je. Ni OPBC ne planira odustati. S izleta u nedjelju vratili su se bez plijena, iako je jedna skupina ustvrdila da je vidjela dva migranta koji su potom pobjegli. Članovi OPBC-a kazali su da su otkrili nekoliko novih putova za koje vjeruju da ih koriste izbjeglice, iako su ih možda također utrli mještani ili čak druge civilne patrole. Bilo kako bilo, poručili su da se namjeravaju vratiti sljedećeg dana i nastaviti s lovom.
 

The Economist, London (Urednički komentar)

Moskva namjerava formalno nastaviti ostvarivati svoje ciljeve

 
 
Uspješna diplomatska aktivnost Moskve oko Gorskog Karabaha razotkrila je slabosti drugih posrednika. Sukobi između Azerbajdžana i Armenije od 2. do 5. travnja bili su popraćeni neviđenom aktivnošću  Moskve, što joj je omogućilo da u toj fazi dominira karabaškim mirovnim procesom. Rusija je postigla prekid vatre u Gorskom Karabahu 5. travnja, te nakon toga  razvila diplomatsku kampanju koja je, kako njezini predstavnici navode, bila  usmjerena na dugoročno rješavanje sukoba.
Izgleda da će Rusija u skoroj budućnosti predstaviti mirovni plan, koji bi mogao uključivati ​​sljedeće elemente: ponovno uspostavljanje kontrole Bakua nad nekim od takozvanih „okupiranih teritorija“ (izvan Karabaha) koje su  zauzeli Armenci kao i sigurnosna jamstva za nepriznatu Republiku  Gornji Karabah. Plan će najvjerojatnije uključivati ​​uvođenje ruskih mirovnih snaga u zonu sukoba. Sve ukazuje na to da Moskva namjerava formalno nastaviti ostvarivati svoje ciljeve u okviru postojećih međunarodnih formata, a posebice OESS-sove skupine iz Minska, kojom supredsjedaju  Francuska i Sjedinjene Američke Države. To bi joj omogućilo da  obnovi svoj imidž  regionalne sile koja je preuzela odgovornost za svoje susjedstvo te da dobije priznanje za svoje učinkovito posredovanje.
Učinkovita provedba tog hipotetskog scenarija značila bi porast ruskog utjecaja na cijelom južnom Kavkazu, na uštrb drugih igrača, posebno Turske i Zapada. Takav utjecaj omogućio bi Moskvi - po prvi put nakon pada Sovjetskog Saveza - da stekne kontrolu nad glavnim regionalnim prometnicama u oba pravca: sjever/jug i istok/ zapad.
 
Medvjedjevljeva leteća diplomacija
 
Rusija je prva reagirala na nastavak sukoba u Gornjem Karbahu. Druge države i međunarodne organizacije učinile su to tek kasnije, a njihove reakcije bile su ograničene na pozive za zaustavljanje sukoba. Predsjednik Vladimir Putin je 2. travnja dao izjavu o karabaškoj krizi, a  ruski ministri vanjske politike i obrane, Sergej Lavrov i Sergej Šoigu  telefonski su razgovarali sa svojim kolegama u Armeniji i Azerbajdžanu. Tijekom sljedeća tri dana vođeno je niz telefonskih razgovora između Vladimira Putina i predsjednika Armenije, Serža Sargsiana i Azerbajdžana, Ilhama Alijeva. Osim toga, načelnici Glavnih stožera oružanih snaga Armenije i Azerbajdžana posjetili su Moskvu, gdje se pregovaralo o prekidu vatre.
 
Izgleda da su  ključni sastanci održani nakon primirja. Lavrov je 6. travnja posjetio Baku, a  7. i .8. travnja  premijer Dmitrij Medvjedjev posjetio je prvo Erevan, a zatim Baku (također 8. travnja, Lavrov se sastao s armenskim šefom diplomacije u Moskvi, tijekom prethodno zakazanog sastanka Vijeća ministara vanjskih poslova zemalja ZND-a.) Ti su razgovori  bili usredotočeni na ruski mirovni plan za Karabah. Nakon tih posjeta, Dmitrij Medvjedjev je rekao da je cilj Moskve pronaći konačno rješenje sukoba,  te da je obzirom na bliskost i strateške odnose koji ju povezuju s obje zemlje Rusija „prirodni“ posrednik. I Dmitrij Medvjedjev i zamjenik premijera Dmitrij Rogozin, koji je zadužen za vojno-industrijski kompleks, potvrdili su da će Rusija nastaviti prodavati oružje objema zemljama, kako bi se osigurala ravnoteža snaga između sukobljenih strana.

 

Ruska diplomatska ofenziva pokazala je da Rusija ima i političku volju i instrumente da zaustavi rat i nametne svoje posredovanje stranama u karabaškom sukobu. Istovremeno, uspješna intervencija Moskve razotkrila je slabosti drugih posrednika (uključujući i ostale supredsjedatelje  OESS-ove skupine iz Minska), koji nisu bili sposobni spriječiti izbijanje sukoba, dovesti do njegova prekida ili nametnuti svoj program mirovnog procesa.
 
Ruski mirovni plan mogao bi sadržavati elemente koje je tijekom prethodnih godina predložila OESS-ova skupina iz  Minska: povratak pod kontrolu Bakua „okupiranih teritorija“ koji graniče s Karabahom, koje su zauzele armenske snage, kao i sam Gorski Karabah, za vrijeme rata od 1992.-4. (s izuzetkom takozvanog Lachin koridora i područja Kelbajar, koji povezuju teritorij između Karabaha i Armenije); sigurnosna jamstva za Karabah tako da mu se dodijeli privremeni status (na primjer, kao punopravnog sudionika u mirovnim pregovorima) i deblokadu  komunikacijskih linija, te ponovo uspostavljanje željezničkih veza između Azerbajdžana i autonomne Republike Nakičevana (preko Armenije), te između Erevana i armenskog gradu Megri (preko Nakičevana), koje se ne koriste  od početka 1990-ih.
 
Plan Moskve  je da  primirje nadziru strane mirovne snage raspoređene između položaja armenske i azerbajdžanske vojske, koje su  trenutno izravno postavljene jedna prema drugoj, što je pogodno za razne vrste provokacija. Te snage formalno bi mogao nominirati ZND, kao što je to bilo u slučaju snaga stacioniranih u Abhaziji u razdoblju između 1994. i 2008. godine. U praksi, međutim, vrlo vjerojatno će se sastojati samo od ruskih mirovnih snaga, možda uz simbolično sudjelovanje kontingenata iz drugih zemalja. Armenski  predsjednik je već objavio svoj pristanak za nazočnost mirovnih snaga. Ako se ovaj scenarij  ostvari, Azerbajdžan će povratiti dio svog izgubljenog teritorija, a Armenija će dobiti sigurnosna jamstva za međunarodno nepriznatu Republiku Gorski Karabah (to bi značilo da će konačni status Gorskog Karabaha vjerojatno  ostati otvoreno pitanje te da će konačna rezolucija o tom pitanju do daljnjeg biti odgođena). U tome će Rusija, međutim, najviše dobiti. Zahvaljujući svojim mirovnim snagama ona će imati izravan utjecaj na situaciju u zoni sukoba. To će biti dodatni, važan instrument za vršenje pritiska na obje zemlje.
Mnogo je naznaka da je minimalni uvjet Moskve u ovoj fazi plana  uvođenje mirovnih snaga na područje sukoba, što  Rusija zahtijeva još od 1990-ih. Maksimum će biti uvući Azerbajdžan (i na kraju cijeli južni Kavkaz) u ruske integracijske inicijative te ga posebno uvjeriti da se pridruži Euroazijskoj ekonomskoj uniji, a možda i  Organizaciji sporazuma o zajedničkoj sigurnosti (Armenija već sudjeluje u objema navedenim organizacijama kojima dominira Moskva). To bi Rusiji omogućilo - bez obzira na to koji stav zauzme  Gruzija – dominaciju nad južnim Kavkazom, kao i učinkovitu kontrolu nad oba prometna pravca  sjever/jug, a posebno istok/zapad (naftovoda i plinovoda, električnih vodova, željeznica, cesta). Takav scenarij označio bi neuspjeh četvrt stoljeća napora za izgradnju tranzitnog koridora neovisnog o Rusiji  koji bi  povezivao ​središnju Aziju i južni Kavkaz s Europom. Uloga drugih igrača u regiji (Zapada, Turske, Irana) dodatno će se smanjiti, a manevarski prostor kavkaskih zemalja bit će ograničen, osobito u slučaju Armenije, jer bi njene šanse za normalizaciju odnosa s Turskom pale gotovo na nulu.
http://cdn.static-economist.com/sites/default/files/imagecache/original-size/images/print-edition/20140906_EUM996.png
Kako bi međunarodna zajednica, posebno drugi igrači u regiji, prihvatili dominantnu ulogu Rusije u mirovnom procesu, Moskva će najvjerojatnije koristiti postojeće formate, posebno skupinu iz Minska, za rješavanje sukoba. Te će formate Moskva, međutim,  praktično koristiti kao „oglasne ploče“ za svoje vlastite prijedloge. Izvanredni sastanak skupine iz Minska održan je 9. travnja u Erevanu, tijekom kojeg su supredsjedatelji podsjetili da skupina djeluje na temelju tri principa: teritorijalnog integriteta država, prava naroda na samoopredjeljenje, i zabrane uporabe sile ili prijetnje da će biti  uporabljena. Kako se čini, EU i SAD su spremni prihvatiti rješenje koje je Moskva osmislila, premda to znači daljnje smanjenje njihova utjecaja u regiji.  Regionalni suparnik Rusije – Turska, koja je za vrijeme nedavne krize objavila da se snažnije stavlja na azerbajdžansku stranu, dok je istodobno  okrivila Kremlj zbog njegove uloge u zaoštravanja sukoba - neće biti sposobna  suprotstaviti se.
 
Moskva po drugi put pokušava riješiti karabaški sukob pod vlastitim uvjetima. Prethodni sukob, koji se dogodio u jesen 2008. godine, nakon rusko-gruzijskog rata,  pokazao je da je Rusija spremna na oružane intervencije u inozemstvu kako bi obranila svoje interese. Dana 2. studenog te godine, tadašnji predsjednik Rusije Dmitrij Medvjedjev uspio je uvjeriti predsjednike Sargsiana i Alijeva da potpišu zajedničku izjavu u dvorcu Meyendorff  u blizini Moskve. U izjavi su izrazili spremnost da surađuju na mirnom rješavanju sukoba te je naglašena važnost  OESS-ove skupine iz Minska (koja je, sa svoje strane, dokument ocijenila vrlo pozitivno). Susreti između tri predsjednika su se nakon toga nastavili (Medvjedjev, a onda Putin su se sastali s Alijevim i Sargsianom u novom formatu nekoliko puta), ali to nije dovelo do pomaka jer  Erevana i Baku nisu bili voljni pristati na ustupke, a Moskva nije bila sposobna nametnuti im svoju volju.
 
Za razliku od prethodnih pokušaja, izgleda da ovaj napor  ima šanse za uspjeh, jer se promijenila i unutarnja situacija u Azerbajdžanu i Armeniji, kao i regionalni kontekst. Obje zemlje su prošle kroz teške ekonomske i socijalne krize (kriza se snažno pogoršala  u slučaju Azerbajdžana, zbog niskih cijena sirove nafte), i one ne mogu računati niti na potporu  drugih vanjskih čimbenika (Erevan nema prostora za manevriranje u svojoj vanjskoj politici. Odnos Bakua  sa Zapadom je napet zbog pitanja ljudskih prava). Jačanje važnosti i ambicija Irana, zbog ukidanje sankcija također je motiviralo Rusiju. Teheran je također objavio (u siječnju ove godine) svoju želju da posreduje u karabaškom sukobu,  što dodatno potiče Moskvu da provoditi politiku „činjenica na terenu", jer želi izbjeći da se još jedan igrač  uključi u igru. Rješenje karabaškog sukoba će također ojačati poziciju Rusije u sukobu s Turskom. Osim toga, Moskva će najvjerojatnije željeti iskoristiti trenutnu izbornu kampanju u SAD-u da riješi sukob prije nego što novi predsjednik bude izabran  u studenom 2016.  i inauguriran u siječnju  2017. godine). 
 

Wojciech Górecki, Euractiv, Belgija

Europa promatra Iran kao alternativnu zrakoplovnu rutu  

 
 
EU i Iran će tijekom sljedećih mjeseci pregovarati o horizontalnom sporazumu o zračnom prometu, što se smatra prvim korakom u jačanju suradnje koja bi mogla smanjiti utjecaj Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara kao središta za duge letove. Značajni posjet osam europskih povjerenika  Iranu 16. travnja označio je početak nove faze u bilateralnim odnosima između EU-a i Irana, druge po veličini zemlje u regiji. Obje strane smatraju zračni promet  jednim od područja za produbljivanje suradnje kao i za iskorištavanje potencijala države koja se nalazi u središtu zrakoplovnih ruta od istoka prema zapadu, ali koja treba žurno modernizirati sektor zračnog prometa.
http://onemileatatime.boardingarea.com/wp-content/uploads/2016/01/Iran-Air.jpg
Povjerenica za promet, Violeta Bulc, rekla je za EurActiv.com da će „važno pitanje“ ovog novog razdoblja biti pregovori o horizontalni sporazumu s iranskim vlastima. „Ovo je jednostavna i brza procedura pregovaranja između Irana i Europske komisije, koja će u potpunosti  uskladiti sporazume o servisiranju koje Iran ima sa zemljama članicama sa zakonodavstvom EU-a“, dodala je. Ovaj horizontalni sporazum se također smatra prvim korakom za jačanje  veza civilnog zrakoplovstva sa zemljom koja bi mogla rival Dubaiu ili Abu Dhabiu kao strateškim čvorištima. Jedan dužnosnik EU-a je naglasio da je važan element koji se isticao u razgovorima između europskih vlasti i Irana tijekom njihovog posjeta Iranu je uloga koju bi Iran mogao igrati kao alternativna ruta prema zemljama Zaljeva.
 
Ova potreba za traženjem novih mogućnosti pojavila se nakon što su neke europske zrakoplovne kompanije i države članice optužile naftom bogate države da subvencioniraju svoje nacionalne prijevoznike i time im pomažu da se  prošire u Europi. Premda se očekivalo da će EU započeti pregovore o sveobuhvatnom sporazumu s Katarom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima do ožujka, države članice neće dati mandat Komisiji prije ljetne stanke. EU ostvaruje spori napredak u sklapanju sporazuma o zračnom prometu sa zemljama Zaljeva
 
Zemlje članice EU-a nisu uopće započele raspravljati o davanju mandata Europskoj komisiji za sklapanje sporazuma o zračnom prometu sa  zemljama u Perzijskom zaljevu, u kojima zračni promet brzo raste,  unatoč pritisku iz Bruxellesa za dobivanje zelenog svjetla od ranog proljeća. U svjetlu tih poteškoća, kao i zbog interesa za pronalaženje mogućnosti za smanjenje ovisnosti o Kataru i UAE-u, dužnosnik EU-a je dodao da bi horizontalni sporazum s Iranom mogao biti „važan element“ u postizanju  sveobuhvatnijeg sporazuma s Iranom u srednjoročnom razdoblju. Pogodnosti za Iran istaknuli su drugih akteri. Izvor iz industrije, koji je odbio biti imenovan, komentirao je da Iran želi i može postati važna regionalna sila u zrakoplovnom sektoru. No, njegove mogućnosti u velikoj mjeri ovise o tome koliko će Iran, osobito njegova perjanica,  zrakoplovna tvrtka Iran Air, povećati svoju flotu.
http://oekastatic.orf.at/static/images/site/oeka/20140939/karte.5291744.jpg
Prema nekim procjenama, Iran će trebati oko 400 novih zrakoplova u idućih deset godina. Drugi izvori iz industrijskog sektora bili su skeptični te su napomenuli da  tri glavna zračna prijevoznika iz Zaljeva (Etihad, Qatar Airways i Emirates) neće nikome dopustiti da uzme njihov dio kolača. Povjerenica za promet počinje dugu bitku protiv zrakoplovnih subvencija zemalja Zaljeva Povjerenica za promet Violeta Bulc pokušava izjednačiti uvjete na tržištu između europskih zrakoplovnih tvrtki i njihovih konkurenata iz država Zaljeva, koje svojim zračnim prijevoznicima  zbog ogromnih  subvencija osiguravaju veliku prednost.
 
„Entuzijazam je super, ali uistinu smatram da Iran neće brzo postati regionalna sila“, rekao je izvor blizak industriji zračnih prijevoznika. Iranska vlada pristala je kupiti 118 zrakoplova od Airbusa, uključujući i neke najnovije modele, za 27 milijardi dolara.  U međuvremenu je Boeing posjetio Iran nekoliko dana prije dolaska izaslanstva EU-a kako bi razgovarao o prodaji najnovijih modela zrakoplova, među kojima su 737, 787 i 777. Kupnja novih zrakoplova bit će ključna za uklanjanje Iran Aira s crne liste tvrtki kojima je u EU zabranjen rad.
 

Jorge Valero, Euractiv, Bruxelles

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Srijeda, 23/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 939 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević