Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Klasić, Stankovićev profesor

Klasić, Stankovićev profesor "istorije"

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Klasić, Stankovićev profesor

    Klasić, Stankovićev profesor "istorije"

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:33

Rusija, Kina, Turska...

 
 
Državni udari možda izlaze iz mode, ali čistke su sada moderne. U nekima od najmoćnijih zemalja na svijetu u tijeku su velike čistke  koje zadiru duboko u njihove političke, vojne i sigurnosne strukture. Kineski predsjednik Xi Jinping to naziva kampanjom protiv korupcije. Ta čistka usmjerena je na sve: od regionalnih vlada do potpredsjednika Središnje vojne komisije. U Rusiji, predsjednik Vladimir Putin reorganizira svoje različite sigurnosne i obavještajne službe, slama korupciju i čisti kuću od nekih dijelova vojske. U Turskoj, želite li to nazvati protu-udarom ili iskorištavanjem situacije od strane predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, za uklanjanje onog što on naziva "paralelnom državom", provodi se čistka širokog spektra. U Sjedinjenim Državama, mi to jednostavno nazivamo "izborima".
http://minber.ba/wp-content/uploads/2016/07/turska-udar-735x400.jpg
Čistka može biti znak snage, znak slabosti ili oboje. Neke čistke pomažu očistiti put prema konsolidiranju moći. Druge čistke mogu toliko osakatiti  ovlasti institucija u nekim zemljama da se kratkoročne prednosti pretvaraju u nered i kaos. 
 
Xijeve čistke u Kini počele su nakon njegova uspona na mjesto predsjednika  2012. Jedan od slogana njegove kampanje bio je "Tigrovi i muhe" - to znači da su cilj visoki dužnosnici (tigrovi) i manji igrači (muhe), iste razine hitnosti. Kampanja je zadrla duboko u Komunističku partiju, a na nišanu su bile i razne organizacije, poput Komunističke lige mladih. U posljednjih godinu dana, čistke su se proširile na vojsku, te je osnovano posebno povjerenstvo početkom 2016., za provođenje istraga samo unutar vojske. Prošlog tjedna glavni general zadužen za planiranje važne vojne parade 2015. godine našao se pod istragom, a Guo Boxiong, bivši potpredsjednik moćnog Središnjeg vojnog povjerenstva, osuđen je na doživotnu robiju zbog kršenja „političke discipline“ Komunističke partije. 
 
Kini čistke nisu strane. U 20. stoljeću, čistke su imale duboke učinke na način na koji se Kina razvijala. Godine 1942., u jeku rata s Japanom i sukoba s kineskim nacionalistima, počela je „Kampanja ispravljanja“ u Yan'anu. Protu-desničarski pokret je od 1957. do 1959. kaznio stotine tisuće kineskih najobrazovanijih građana jer su se zamjerili Mao Ce Tungu i partiji. Velika proleterska Kulturna revolucija možda je najpoznatija čistka. Započela je 1966. godine, a među metama su bili Liu Shaoqi, Deng Xiaoping (koji je došao na vlast nakon Maoa) i na kraju Lin Biao, očekivani nasljednik Maoa, sve do njegove tajanstvene smrti. 
 
Xi nije Mao. Međutim, Kina je i dalje Kina. Xi stvara upečatljivo delikatnu ravnotežu. On pokušava biti siguran da je Komunistička partija njemu odana  i da je Narodna oslobodilačka vojska (PLA)  odana Komunističkoj partiji. Međutim, on ne može provoditi čistke iste širine i dubine kao Mao, jer mu je potrebno da institucije kineske vlasti djeluju. Xijeve reforme na  strani opskrbe, njegova želja da preoblikuje PLA u suvremenu borbenu silu, čak i osnovno pitanje osiguravanje da Kineska burza radi uz određenu razinu dosljednosti - sve to zahtijeva funkcionalnu vladu i vojsku. Do sada je bilo malo otvorenog otpora prema Xijevim potezima, a Komunistička partija nije u stanju paralize. Međutim, paraliza je na kocki za Xija. On provodi čistke zato što mora. To ga čini jakim u jednom smislu i vrlo slabim u drugom.
 
Putin se nalazi u sličnoj situaciji u Rusiji. Nakon ruskog obavještajnog neuspjeha u Ukrajini, Putin je u studenom 2014. objavio da će najvažnija ruska služba sigurnosti, FSB, biti "restrukturirana" – što je uobičajeni eufemizam za onu vrstu čistki o kojoj govorimo. Nakon što je FSB reorganiziran prema njegovom ukusu, Putin nije oklijevao dobro ga iskoristiti. Početkom ove godine, Putin je krenuo u neku vrstu svog protu-korupcijskog pohoda, i do sada je FSB uhitila gradonačelnike, guvernere i zamjenike ministara u vladi (među mnogim drugima) temeljem raznih optužbi. Samo početkom ovog mjeseca, Putin je otpustio više od 50 časnika ruske Baltičke flote, uključujući i viceadmirala. 
 
Ni u Rusiji čistke  nisu nešto strano. Velika Staljinova čistka od 1936. do 1938. godine možda je najpoznatija, jer su mu čistke pomogle da učvrsti svoju vlast. Povjesničar Robert Conquest jednom je procijenio da je 20 milijuna ljudi umrlo u čistkama za vrijeme Staljinove ere, a Aleksandar Solženjicin  je 1973. ovjekovječio mračne uvjete u gulagu u  svojoj knjizi. Sovjetski Savez zadržao je koheziju nakon Staljinove smrti kroz djelovanje svojih službi sigurnosti, a Putin se vratio toj formuli kako bi zadržao svoju vlast u zemlji, dok njezino gospodarstvo pati zbog niskih cijena nafte, koje u skoroj budućnosti neće  znatno porasti.
 
Putin također nije Staljin, i njegove su kampanje vrlo blijede u odnosu na ono što je Staljin bio sposoban učiniti na vrhuncu svoje vladavine. Čak i više nego Kina, Putin djeluje s pozicije slabosti. Ruska ekonomija je u ruševinama, pogrešno je odigrao igru u Ukrajini, te sada pokušava održati svoju ogromnu i posrnulu zemlju jedinstvenom. Nije jasno radi li se o samo jednom većem koncentriranom naporu,  ili o tome da su Putinovi ciljevi više kirurški. Možda su kao i u slučaju FSB-a Putinovi potezi glede Baltičke flote pomalo nalik na proljetno čišćenje,  kako bi bio siguran da su njegove snage kompetentne u slučaju sukoba. Ili je to možda pitanje lojalnosti, a  Putin uklanja izvore neslaganja s njim u cijelom sustavu. Jasno je da se Putin nalazi pod pritiskom, stoga on radi ono što može kako bi kontrolirao situaciju. 
 
Turska ima manje priča o čistkama  u svojoj povijesti. Udari su bili glavno sredstvo  turske vojske za  zadržavanje određenog stupnja kontrole nad političkim zbivanjima u zemlji. Udari su  se dogodili 1960., 1970., 1980. i 1997. godine (premda su čistke vrlo često uslijedile nakon udara). Mnogo se buke stvorilo glede Erdoganovih čistki  kao reakciji na propali puč, ali je osnova neuspjelog puča izvedenog prošlog mjeseca dijelom postavljena početkom 2000-ih, kada su Erdoganova Stranka pravde i razvitka (AKP) i gülenisti nastojali smanjiti snažan utjecaj nekih istaknutih predstavnika vojske. 
 
Očito je da AKP nije bio sposoban uklonili sve protivnike svoje vlasti. Međutim, bio je sposoban napraviti dovoljno štete da osakati opoziciju u vojsci  do te točke da  nedavni pokušaj državnog udara jednostavno nije bio dovoljno jak da omogući preuzimanje kontrole nad Turskom, kao što se to dogodilo  1960. i 1980. AKP i gülenisti zajedno su  se okomili na "derin devlet" (koaliciju protudemokratskih snaga)  u Turskoj. Sada se  Erdoğan okrenuo protiv gülenista - "paralelne države" -  kako bi se riješio još jednog potencijalnog izazivača. 
 
Za razliku od Rusije ili Kine, Turska je na uzlaznoj putanji moći. Svaka veća sila u svijetu prošla je kroz razdoblje kaosa i nasilja,  prije nego što je postala prominentna. Sjedinjene Države imale su građanski rat. Francuska je imala Francusku revoluciju. U Japanu se vodio građanski rat prije obnove Meiji. Popis se nastavlja. Erdoğan  umirovljuje stotine visokih vojnih časnika i otpušta tisuće sudaca i akademika. CNN procjenjuje  da je više od 50.000 dužnosnika  u čistkama do sada izbačeno iz državne uprave, a vjerojatno će ih biti izbačeno još više u budućnosti. Ako Turska želi postati regionalna sila, prvo mora razviti unutarnju koheziju. To se može dogoditi kao rezultat demokracije ili kao rezultat čistki. Metoda nije važna. Ključna činjenica je da se, za razliku od Rusije ili Kine, čistka u Turskoj ne provodi samo kako bi se stekla kontrola, nego je  i potencijalno sredstvo za projekciju sile.
 
Neki bi se mogli protiviti zbog uključivanja Sjedinjenih Država u ovu skupinu. Mogao bih im odgovorili tvrdnjom da bi na nedavni komentar  Chrisa Christiea o tome da bi Donald Trump mogao zatražiti od Kongresa da promijeni zakone o državnoj službi kako bi se omogućilo lakše „otpuštanje“ – čitaj lakša čistka – oni koje je imenovao Barack Obama  trebali osvijestiti to pitanje u umu američkih čitatelja. Reuters koristi riječ "čistka" u svom naslovu o toj priči. Međutim, čistke u američkoj vladi nisu nešto novo. Obama je imenovao potpuno novi Kabinet dužnosnika (osim Roberta Gatesa) kad je preuzeo mjesto predsjednika 2009. godine. To je jedan oblik čistke. Franklin D. Roosevelt pokušao je napuniti svojim ljudima Vrhovni sud. Nakon što je Andrew Jackson postao predsjednik 1828., senator New Yorka William L. Marcy slavno je izjavio da  "pobjedniku pripada plijen." I jedno i drugo  također su neke vrste čistki.  Sjedinjene Države samo provode svoje čistke jednom u svake četiri godine, i ne dopuštaju da naraste pritisak u sustavu tijekom desetljeća. Znak je zdravlja liberalne demokracije ako njezini političari, generali i dužnosnici mogu po kratkom postupku biti  otpušteni. 
 
Ne pokušavam uspostaviti izravnu jednakost između navedenih  zemalja. Očito je da Sjedinjene Države nisu Rusija. Također je očito da Rusija nije Sovjetski Savez. Tvrdim, međutim, da su čistke nužne, da su ponekad zdravi dio politike, te da se tek tako događa  da četiri zemlje koje su ključne za naš geopolitički model u previranju ili na vrhuncu velikih čistki. Jedna od njih - Sjedinjene Države - to radi po planu. Ostale se nalaze na prvim linijama globalne krize, te su se kao rezultat toga svaka okrenula prema sebi. Činjenica da  riječ "čistka" ima negativno značenje često može sakriti njezinu važnost ili dovesti do stvaranja osjećaja moralne superiornosti. Ni jedno ni drugo nije produktivno kada se pokušava shvatiti što se u stvari nalazi na kocki.  
 

Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Austin, Teksas, SAD

Putin i Erdoğan jedinstveni su prije svega u neprijateljstvu prema demokratskoj Europi

 
 
„Prošlost je izbrisana, brisanje zaboravljeno, laž je postala istina.“ Ta rečenica Georgea Orwella (1984.) u prošlosti se često citirala vezano za postupanje s činjenicama u komunističkom prikazivanju prošlosti. Dvadeset i pet godina nakon raspada Sovjetskog Saveza njegova se povijest piše iznova u Orwellovu smislu, a oslobođenje nacija od ruske vlasti prikazuje se kao uspješna zapadna, prije svega američka zavjera. Svaka kritična obrada sovjetske povijesti u bivšim sovjetskim republikama odbacuje se kao „proturuska“. Pobjeda nad nacističkom Njemačkom pripisuje se samo Rusiji i istovremeno se odbija kritika okupacije baltičkih država i njezinih posljedica. Nacionalističkim i ultranacionalističkim parolama, uz podršku pravoslavne crkve Vladimir Putin dosad je uspijevao unatoč gospodarskom padu pridobiti jasnu većinu Rusa za svoj agresivno ekspanzionistički kurs. Intervencijama u Gruziji, Ukrajini i Siriji, te informacijskim internetskim ratom protiv SAD-a i EU-a, podijeljenog  i na pitanju sankcija, Putinova Rusija postala je uzor svima onima koji sanjaju o jakom vođi i snazi modela protivnog liberalnoj demokraciji.
http://www.cunoastelumea.ro/wp-content/uploads/2015/12/putin-erdogan-car-sultan-670-620x264.jpg
Mješavina moći i oholosti uvijek je, bez obzira na ideološko pakiranje, svojstvena autokratima. Na otpor reagiraju s jedne strane jačanjem moći i njezinom koncentracijom, s druge strane prijezirom prema navodno dekadentnim zapadnim demokracijama, spremnima na kompromise, mnogostranim i previše kompliciranima. Na toj pozadini valja promatrati i iznenadno prijateljstvo Reçepa Tayyipa Erdoğana i Vladimira Putina, dvojice naizgled tako različitih autokrata, prije njihova susreta u Petrogradu. Čini se da je, kao kod Orwella, službeno zaboravljeno da su oni krajem 2015. gotovo zaratili jer su Turci 24. studenoga blizu sirijske granice srušili jedan ruski borbeni mlažnjak. Ruske sankcije – zabrana uvoza iz Turske i putovanja ruskih turista u Tursku – teško su pogodila tursko gospodarstvo već potreseno terorističkim napadima. Nakon sedam mjeseci Erdoğan, izoliran na zapadu, napisao je unatoč poniženju kojemu ga je javno izložio Putin pismo isprike obitelji ubijenoga ruskog pilota. Sankcije su ukinute. Nakon pokušaja puča Erdoğana je Putin nazvao prvi put i izrazio mu svoju podršku.  
 
Dvojica autokrata jedinstveni su prije svega u svom neprijateljstvu prema demokratskoj Europi, protiv onih koji ih ometaju poukama o pravnoj državi i ljudskim pravima. Obojica teže apsolutnoj vlasti i obojica se osjećaju isključenima od zapada. Ali uvjete njihovog novog strateškog partnerstva diktira samo jedna strana, taktički pobjednik Putin.
 

Paul Lendvai, Der Standard

Kineska diplomatska pobjeda mogla bi biti kratkotrajna

 
 
Čini se da je Kina upornom retorikom postigla diplomatsku pobjedu u posljednjih tjedan dana, prkoseći presudi Stalnog arbitražnog suda (PCA), koji je presudio protiv kineskih neumjerenih pretenzija u Južnom kineskom moru. Neki tvrde da bi to moglo stvoriti opasnost da presuda arbitražnog suda postane irelevantna. Drugi vjeruju da će se Kina ipak morati suočiti s dugoročnim posljedicama presude, što će povećati broj slučajeva u kojima će  njezini zahtjevi u spornim vodama i dalje biti  osporavani.
http://en.dangcongsan.vn/DATA/3/2016/07/duongluoibo1072016_1272016-10_37_56_354.jpg
Predstojeći bilateralni pregovori Pekinga s drugim tužiteljima, među kojima su Filipini i Vijetnam, temeljit će se na međunarodnom pravu, rekao je Tim Huxley, izvršni direktor Međunarodnog instituta za strateške studije u Aziji. "Drugim riječima, oni [Filipini i Vijetnam] kažu: "U redu, možemo pregovarati, ali  nećemo pregovarati pod vašim uvjetima. Mi ćemo pregovarati pod našim uvjetima, a naši uvjeti temelje se na međunarodnom pravu", rekao je Huxley. Dakle, bilo bi pogrešno očekivati ​​neposrednu implementaciju, jer bi moglo potrajati godinama, ako ne i desetljećima, da se materijaliziraju dugoročni učinci sudske odluke, dodao je istraživač instituta iz Singapura.
 
Početkom ovog tjedna Peking je "pokazivao  mišiće" glede odluke ASEAN-a o brisanju bilo kakvih  referenci povezanih s  Kinom ili arbitražnim slučajem, u zajedničkom priopćenju ASEAN-a nakon sastanka ministara vanjskih poslova u Laosu. To je shvaćeno kao još jedna diplomatska pobjeda Kine, nakon što je ona izvršila pritisak na  deseteročlanu skupinu da povuče izjavu  sredinom lipnja. Nakon što je priopćenje objavljeno u  ponedjeljak, kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je novinarima kako vjeruje da se "groznica napokon smiri", te je "upro prstom" u ono što on naziva „vanjske sile“, koje je optužio da su izazvale groznicu među podnositeljima zahtjeva za slobodnu plovidbu ovom rutom.
 
Wang je nazvao presudu tribunala "pripisivanjem doze pogrješnog lijeka, koji ne će pomoći izliječiti bolest." On se nakon toga u srijedu  bučno okomio na trilateralo priopćenje SAD-a, Japana i Australije,  zbog "raspirivanja plamena" regionalnih napetosti, nakon što su tri zemlje saveznice pozvale Kinu da ne gradi vojne baze i ne vrši isušivanje zemljišta u spornim vodama, u znak potpore drugim azijskim pretendentima na sporna područja. Kineska vojska u četvrtak je objavila planove za održavanje zajedničkih vježbi s ruskim snagama u rujnu u Južnom kineskom moru. Vježbe imaju za cilj produbiti suradnju dviju vojski i povećati njihovu sposobnost odgovora na pomorske prijetnje, rekao je glasnogovornik ministarstva Yang Yujun na mjesečnoj konferenciji za novinare. Sve u svemu, Kina vrši snažan pritisak na svim mogućim frontama, kako bi dobila potporu za  svoj stav „neprihvaćanja“ odluke suda u sporu. To uključuje i prvi reklamni video u trajanju od tri minute na Time Squareu, koji će se ponavljati 120 puta dnevno do sljedećeg petka, kojem su se neki u američkim medijima narugali da je to razina dosade koja prelazi prag ljudske tolerancije.
 
Integritet Kine upitan je
 
Možda je obraz Kine spašen, nakon što je ona izvršila pritisak na ASEAN da objavi razvodnjenu izjavu, međutim, upitno je hoće li  Peking očuvati svoj integritet, rekli su promatrači. "U kratkom roku, zemlje su možda zastrašene, ali ovi pokušaji  nasilničkog ponašanja  pamtit će se, te će sigurno na kraju pomoći Kini da ostvari svoje ciljeve", rekao je Walden Bello, viši znanstveni suradnik u Centru za jugoistočne azijske studije u Kyotu, Japan. "Problem s kojim je tu Kina suočena jest to da što ona više poriče odluku suda, to više kredibiliteta  gubi", dodao je Bello, koji je nekad  bio član Zastupničkog doma na Filipinima.
 
Bivši filipinski zastupnik je, međutim, pozdravio pozive Kine za nastavak pregovora s Filipinima, tijekom kojih bi se, kako je rekao, trebalo  odvojeno pregovarati o smanjenju angažmana vojske i teritorijalnim pretenzijama u spornim vodama. On je, međutim, također izrazio zabrinutost zbog poteškoća da se od Kine zatraži da demilitarizira ili denuklearizira  područje, nakon što su sami Filipini  potpisali Sporazum o unapređenju sigurnosne suradnje sa SAD-om, za koji je rekao da nije učinio ništa, osim što je potaknuo sigurnosne strahove Kine od takozvanog američkog okruživanja.
 
Kolateralna šteta
 
Filipinski pravni problem i reakcija ASEAN-a na odluku suda su savršeni primjeri kako se azijske zemlje nalaze u delikatnoj situaciji između jamstva sigurnosti SAD-a i gospodarske suradnje s Kinom, kao kolateralnom štetom, rekao je Dan Steinbock, direktor istraživanja međunarodnog poslovanja na Institutu za Indiju, Kinu i Ameriku. "Fokusiranje na jedno ili drugo nikada nije bilo konstruktivno, nego se balansiranje između to dvoje pokazalo povoljnim za osiguravanje  mira i prosperiteta u regiji", rekao je Steinbock u svom odgovoru upućenom e-mailom, dodajući kako vjeruje, nakon uspješnog djelovanja prvog singapurskog premijera Lee Kuan Yewa, da su svi čelnici ASEAN-a pokazali odlične sposobnosti manevriranja između dviju supersila. Zemlje članice ASEAN-a također su vrlo dobro znale da  je "međunarodno pravo jedna stvar, a politički realizam u regiji druga stvar", dodao je on. Dakle, vjerojatnost slučajnih sukoba u regiji i dalje raste, što zahtijeva suradnju svih zainteresiranih strana kako bi smanjile napetost kroz izgradnju povjerenja i kroz pregovore, tvrdi Steinbock.
 

Joyce Huang, Voice of America

Anketa

Po čijem su nalogu na granici uhićeni i pretraživani Nikola Kajkić i Zorica Gregurić?

Petak, 16/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1001 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević