Što ja o tome znam? Apsolutno ništa! Međutim, od današnje poruke predsjednice države, sa skupa s veleposlanicima, konzulima, otpravnicima, poslova,.., diplomatima, što nas zastupaju diljem svijeta, osjećam nekakvu lakoću i neizmjerni ponos. Očito je, kako previše čitam, i to svuda, u dnevnim novinama, tjednicima, po portalima, forumima, a s godinama ti dođe nekako samo od sebe, da ne razumiješ što čitaš, pa onda stvoriš krivu predodžbu i uvjeriš se kako se naša vanjska politika kreira na više mjesta izvan Hrvatske, što ovi naši predstavnici i državni dužnosnici, poslušno izvršavaju u granicama svojih sposobnosti i mogućnosti. Takvom mojem “uvjerenju” doprinio je gospodin Šeks kad je onomad, u izbornoj noći u očekivanju rezultata, na javnoj televiziji rekao, kako mi samo mislimo, da smo nekog izabrali, a sve je već puno prije odlučeno, tamo negdje gdje se to već radi, u vrhu svjetske i europske moći, a izbori su demonstracija “demokracije” i zabavljanje naroda, kako bi mislio da je važan i bitan. Ja inače, jako cijenim spomenutog gospodina. On je Nestor politike, naročito što se Ustava i zakona tiče.
Nešto slično sam i ja mislila, ali nesigurna u svoje znanje i pamet se nisam usudila izgovoriti, niti napisati. Ne, ne bojim se ja nikoga, već ne bih htjela da mi se ljudi smiju, zbog neznanja. Nije mi ta konstatacija baš bila po volji. Mi ipak već četvrt vijeka imamo svoju samostalnu, suverenu i neovisnu državu. Mi smo star i ponosan narod, jedan od najstarijih u Europi, koja se nakon stotine uvjeta, propisa i potpisa, udostojila da nas primi u svoje društvo i prizna u zajednici, iako smo na periferiji zbivanja, odlučivanja i događanja, u četvrtoj ili petoj brzini, ako uopće petu brzinu mi imamo. Čitam neki dan kako nas je i Rumunjska u ekonomiji (gospodarstvu) prešišala. Iza nas je još samo Bugarska. Nema veze. Mi smo, kako reče predsjednica države, više puta, ravnopravni sukreatori vanjske politike, sa svjetskim silama. Europa pri tom nije bitna. Kaj si samo ta Angela, doktorica atomske fizike umišlja? Nije politika za svakoga. Bero je isto fizičar? Pa kaj je napravil, osim što nastoji stabilizirati stranku, sa svima surađivati i ni s kim se svađati? U politici dva plus dva nisu četiri, indeks korisnosti (η) je u politici uvijek veći od jedan, jer više dobiješ nego što uložiš, a o indeksu profitabilnosti da i ne govorim, taj “juri u nebo”.
Puno toga ne baš dobroga se pričalo i pisalo o našoj vanjskoj politici, zapravo o njenim akterima, kako se provode, što rade po veleposlanstvima, a to baš i nema puno veze s propisanim i zadanim, ciljevima i zadacima njihove funkcije. Neki su ta mjesta samovoljno napuštali, bez znanja tadašnjeg premijera. Neke nisu mogla pomaknuti, niti maknuti sva nastojanja i golemi napori predsjednice države, koja dobro zna što se i kako se radi kad si veleposlanica ili konzulica. Govorilo se kako neki diplomati ne govore dobro strane jezike. To je vjerojatno čista izmišljotina, prozvod naše domaćeg jala i ljubomore. To bi bilo kao da sam ja ovakva nespretna predavala tjelesni odgoj, umjesto matematike i fizike. Međutim, sve je moguće, kad imaš iza sebe nekog tko te gura, pridržava i podržava. Neki su već bili otpisani u politici, a onda u diplomaciju, pa u međunarodne institucije, pa u vrh države, pa u naj inovativniju i naj kreativniju inicijativu – inicijativu triju mora, kako je nama prezentirano kakva nije još nikad osmišljena i formirana na ovim prostorima, kao štit, ne znam kome, ali znam da su je pokrenule SAD i Kina. Davno su takvu inicijativu, osmislili u Poljskoj, u vrijeme poljske ekspanzije i dominacije u jednom dijelu Europe.
Inicijativa triju mora je zapravo suvremena ideja nekašnje “Miedzymorze” (Međumorja), iz vremena vladavine poljskog državnika i revolucionara Josefa Piłsudskog, koji je vladao Poljskom 30-ih godina prošloga stojeća. Ideju je oživio sadašnji predsjednik Andrzej Duda. Time bi trebala biti formirana zona utjecaja u području između Baltika i Crnog mora. Jadransko more je tu na uspravnici od Baltika prema dolje, pa ga ne možeš zaobići i da hoćeš, pogotovo kad imaš asertivnu vanjsku politiku. U početku je to bilo proširenje višegradske skupine (V4), a onda se proširilo na Istok, što ima svoje utilitarne, ekonomske. političke i geostrateške razloge (naročito za vrijeme asimetričnih ratova).
Njemački tjednik Die Zeit ocijenio je kako je inicijativa Triju mora stara “ideja poljskih konzervativaca koju Donald Trump planira iskoristiti za podjele unutar Europske unije te naročito kako bi oslabio novonastalo njemačko-francusko suglasje i spriječio približavanje EU-a i Rusije”. Što bilo da bilo, bitno i važno je to dobro iskoristiti, naročito za sebe, a u ime države. To se zove vanjska politika, za osobni razvoj i filozofiju “nebo mi je granica”.
Malo sam zastranila. Bit će svega kad me dohvate pravi političari, povjesničari s lijeva i desna, geostratezi, politički analitičari koji tvrde: “Inicijativa Triju mora jača međunarodni i gospodarski položaj Republike Hrvatske. Međutim, ova incijativa Hrvatsku vadi iz “zapadnobalkanskog” političkog okružja pod vodstvom Srbije, kao ključnog njemačko-ruskog partnera, što jugonostalgičarima nikako ne ide u prilog.”
Ajme, kud sam zalutala i zabludjela. Nije dobro izlaziti iz svoje domene i spoznajnih okvira. Sve mi se je sad izokrenulo i pomiješalo. Idem štrikati, jer to još jedino znam i dobro radim, naročito dokoljenke s čipkom, za narodne nošnje. Stavit ću svoj uradak na prodaju na poznatom portalu kako bih si nadopunila skromnu učiteljsku mirovinu. E, baš sam neka. Ništa ne mogu prešutjeti. Sad ću morati platit porez na dodanu vrijednost. Nema veze. Platit ću porez. To je domoljubno. Uz put, poručujem umirovljenicima, da se okane štrajka. Nije dobro niti domoljubno ići u štrajk, sad kad nam je rečeno, da se naša vanjska politika kreira u Zagrebu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više