Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Od Europe ovisi hoće li ili ne će umrijeti Zemlja u nuklearnom Armagedonu

 
 
Europske vlade ne shvaćaju svoju moć i kako mogu spasiti svijet od agresije Washingtona jer su se zapadni Europljani nakon Drugoga svjetskog rata navikli biti Washingtonski vazali, a istočni Europljani su prihvatili vazalstvo Washingtonu nakon raspada Sovjetskog Saveza. Vazalstvo se isplati samo ako se ne računaju troškovi.
Pristupajući NATO-u istočne i srednjeuropske države dopustile su Washingtonu  da osigura svoju vojnu prisutnost na granici Rusije da bi Rusija mogla biti prisiljena biti vazalna država. Unatoč strašne sudbine koje su doživjele dvije najbolje armije koje su ikada skupljene – velika Napoleonova armada i ona njemačkog Wehrmachta – Washington nije naučio dva pravila ratovanje, a to su: 1. Ne marširaj na Rusiju! 2. Ne marširaj na Rusiju!
https://prophecyinthenews.com/wp-content/uploads/2017/03/Armageddon-War-Photo.jpg
Zbog europske podložnosti Washingtonu nije vjerojatno da će Washington naučiti ovu lekciju prije nego krene na Rusiju. Washingtonski nasilni idiotizam je već započeo pučem u Ukrajini i napadom na sirijske vojne položaje. Kako sam već pisao u https://www.paulcraigroberts.org/2018/04/30/syrian-cisis-escalates/ Washington eksalira krizu u Siriji. Ono što može zaustaviti ovu eskalaciju prije nego eksplodira rat je odluka istočne i srednje Europe da obustavi svoje sudjelovanje u agresijama Washingtona.
Za Europu nema koristi od bivanja članom NATO-a. Rusija ne prijeti Europljanima agresijom ali njima prijeti washingtonska agresija protiv Rusije. Ako američki neokonzervativci i njihovi izraelski saveznici uspiju izazvati rat čitava Europa će biti razorena. I to zauvijek.
 
Što se događa s europskim političarima da preuzimaju ovaj rizik prema svojim narodima kojima upravljaju?Europa je još uvijek mjesto ljepote koju su ljudi stvarali kroz vijekove – arhitektonske, umjetničke, intelektualne i muzeja koji ne smiju biti razoreni. Jednom oslobođena robovanja Washingtonu Europa bi se mogla vratiti svom stvaralačkom životu. Što dobivaju Europljani zauzvrat za globu koju Washington nameće svojim vazalima?  Ne dobiva ništa osim prijetnje Armagedonom. Jedino šaka europskih „političkih vođa“ dobiva ogromnu financijsku potporu od Washingtona da provode njegove ilegalne programe. Samo pogledajte Tonyja Blaira i njegovo ogromno bogatstvo. Potiče li to od naknade za njegov položaj britanskog premijera?
Europljani, uključujući i njihove vođe, imali bi veću dobrobit od veza s Rusijom i Kinom i projektom Svileni put. Svileni put povezuje Europu s Istokom u razvoju. Rusija ima nerazvijena područja puna prirodnih bogatstava – Sibir - koji je veći od Sjedinjenih Država. Stvarajući moć na obostranoj koristi Kina je već najveća svjetska ekonomija. Kad bi Europa imala imalo razuma, kad bi imala pravo političko vodstvo rekla bi Washingtonu Zbogom.
 
Od kakve je vrijednosti za Europu Washingtonska hegemonija nad svijetom? Kako mogu Europljani, za razliku od šačice političara koji primaju vreće pune novaca, imati ikakve koristi od Washingtona? Ne može se utvrditi nikakva korist. Apologeti Washingtona kažu da se Europa boji dominacije Rusije. Kako to da se Europljani ne plaše dominacije Washingtona koja traje 73 godine, posebno dominacije koja vodi u vojni sudar s Rusijom?
 
Za razliku od Euroljana i Rusa Amerikanci nemaju iskustva sa žrtvama u ratu. Uzmimo samo I svjetski rat, bitku kod Verduna u kojoj je bilo više smrtnih žrtava nego što su Sjedinjene Države iskusile u svim ratovima počev od rata za neovisnost od Britanije.
I svjetski rat, bitka kod Verduna koja je zapčela prije ulaska Sjedinjenih Država u rat bila je najduža i najstrašnija bitka u ljudskoj povijesti. Procjena je da je bilo 741.231 žrtva, 377.231 s francuske strane i 337.000 s njemačke. To je otprilike 70.000 žrtava mjesečno. Najnovija istraživanja povečavaju broj žrtava na 976.000 za vrijeme bitke u usporedbi 1 250 000 žrtava na Verdunu tokom cijelog rata. Za razliku od toga Sjedinjene Države su nakon ulaska u Prvi svjetski rat imale 53.402 mrtva i 200.000 ranjenih.
 
Evo liste s mrtvima palim u ratu od Američke revolucije – Rata za neovisnost od Britanije, sve do Globalnog rata protiv terora, do kolovoza 2017.:
Američka revolucija:        4435
Rat 1812:                      2260
Rat protiv američkih domorodaca (1817 .– 1898.) = 1000
Meksički rat:                 1773
Rat Sjever – Jug
Sjever:                           104.414
Jug:                             74.524
Američko-španjolski rat: 385
Drugi svjetski rat:               2.291.739
Korejski rat                        33.739
Vijetnamski rat                    47.434
Zaljevski rat                           148
To čini oko 561.629 mrtvih u bitci.
 
Dodajmo tomu smrti u globalnom ratu protiv terora u kolovozu 2017.: 6930 mrtvih to čini otprilike 568.559 mrtvih u bitkama svih ratova Sjedinjenih Država.
See: https://www.infoplease.com/us/american-wars/americas-wars-us-casualties-and-veterans
Drugim riječima, osim konfederalnih država i američkih domorodaca koji su od Unije pretrpjeli strašne zločine, Sjedinjene Države nemaju iskustvo rata. Washington. ulazi olako u rat. Idući rat će biti Armagedon i Washingtona više biti neće a niti nas ostalih
Smrtno stradali Amerikanci u Prvome svjetskom ratu su bili malobrojni jer su Sjedinjene Države ušle u rat tek u zadnjoh godini rata. Isti je slučaj i s II svjetskim ratom. Japan je bio poražen gubitkom mornarice i avijacije i vatrenim bombardiranjem Tokyja i drugih japanskih gradova s minimalnim američkim smrtima. Nuklearni napad na Hiroshimu i Nagasaki je bio bezrazložan i dogodio se u trenutku kad je Japan tražio predaju. Približno 200.000 japanskih civila je poginulo od nuklearnog napada a nijedan Amerikanac, osim mugućih ratnih zarobljenika koji su se zatekli u tim gradovima.
U Europi, jednako kao i u Prvome svjetskom ratu i u Drugome svjetskom ratu Sjedinjene Države nisu ušle u rat protiv Njemačke do zadnje godine kada je sovjetska Crvena armija razbila i pobjedila Wehrmacht. Invazija na Normandiju je jedva imala njemački otpor jer su njemačke snage bile na ruskoj fronti.
 
U Trećem svjetskom ratu Sjedinjene Države i Zapad će biti trenutno razoreni jer ništa ne stoji između Zapada i izvanrednih nuklearnih mogućnosti ruske strane. Kako se može očekivati, razaranje čitavog Zapadnog svijeta, bit će jednom zauvijek.
Zašto Europa omogućava ovaj scenarij? Zar u Europi nije ostalo imalo čovječnosti i pameti? Je li Europa samo hrpa stoke koja čeka klaonicu zbog razornog djelovanja ludih američkih neokona? Imaju li eurpske političke vođe trunku razuma, trunku integriteta?Ako nemaju, zlo za nas sve jer u Washingtonu nema ni čovječnosti ni pameti. Europa mora preuzet vodstvo, posebno srednja Europa. Tu su narodi koje su Rusi oslobodili od nacizma i koji su u XXI. stoljeću iskusili daleko veću agresiju zbog Washingtonske hegemonije nego od Moskve.
Ako Europa izmakne kontroli Washingtona, ima nade. Ako ne, mi smo svi mrtvi.
 

Paul Craig Roberts, http://www.informationclearinghouse.info/49337.htm

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Kontinuitet američkog imperijalizma prema Latinskoj Americi

 
 
Tijekom većine 19. stoljeća progresivne elite Latinske Amerike smatrale su Sjedinjene Države svijetlim primjerom modernosti i napretka. Postojali su i zajednički interesi budući da su mlade republike sjevera i juga sve bile bivše kolonije europskih monarhija. Bojale su se novih europskih intervencija u Novom svijetu koje su se i događale. Velika Britanija je bila sve moćnija ekonomska sila u regiji, tu i tamo bi zauzela koji komad teritorija. Španjolska je ponovo pokušala osvojiti Peru i Meksiko, Napoleon III. je jedno vrijeme okupirao Meksiko. Rusija je imala ekspanzionističke ambicije na Aljasci. Zbog europskog imperijalizma, američki predsjednik James Monroe je 1823. upozorio da "američki kontinenti zbog slobodnih i neovisnih uvjeta koje su ostvarili i zadržali, ne mogu se smatrati subjektima kolonizacije bilo koje europske sile", i obvezao je asistenciju SAD-a bilo kojoj američkoj zemlji čiji je suverenitet ugrožen od strane europskih nacija.
https://i.ytimg.com/vi/bXugIhDk3oA/maxresdefault.jpg
Riječ je o konceptu koji će postati poznat kao Monroeva doktrina. Ona je u nekom smislu bila razmetanje hrabrošću mlade države koja je još uvijek bila vrlo slaba vojno i ekonomski. Ali ipak je uspjela artikulirati osjećaj kolektivne sigurnosti i suradnje među američkim nacijama protiv vanjskih prijetnji. Ovaj osjećaj ostat će utjecajan za formuliranje američke vanjske politike prema Latinskoj Americi kroz 19. i 20. stoljeće pa sve do danas. Monroeva doktrina postala je ključno načelo koje će voditi do zajedničkih vojnih saveza, vojnih intervencija, konferencija, i sl.
 
No usprkos zaštitnički definiranoj regionalnoj politici, SAD je tijekom 19. stoljeća rastao u snazi i širio svoje granice na račun država Latinske Amerike ili za jačanje ekonomskih interesa u regiji. Stoga su američke države uvidjele kako lako Monroeva doktrina može služiti da opravda američki imperijalizam i miješanje u unutarnje poslove drugih nacija. Vlastita misao SAD-a "manifest sudbine" koristio se za naseljavanje Velikih ravnica i osvajanje Divljeg zapada, ali također i za opravdanje osvajanja polovice teritorija Meksika u Američko-meksičkom ratu 1846.-48. Postojanje velikih američkih šećernih interesa na Kubi potaknulo je Washington da pošalje svoje trupe da "oslobode" otok od španjolske vlasti 1898. poslije čega su Kuba i Portoriko postali američki protektorati. Provincija Panama će se odcijepiti od Kolumbije 1903. zahvaljujući intervenciji američkih topovnjača. Amerika je ranije nastojala sagraditi kanal preko uskog dijela Srednje Amerike kako bi mogla napraviti pomorsku rutu između svoje istočne i zapadne obale. Panamski kanal se konačno otvorio 1914. a gospodarstvo Paname u potpunosti je postalo ovisno o SAD-u.
 
Nakon što su prostore Kariba i Srednje Američke označili od vitalnog nacionalnog interesa za SAD, Amerikanci su s vremena na vrijeme koristili "batinu" kako bi održali lojalnost svojih vazalnih država. Theodore Roosevelt je Monroevoj doktrini 1904. dodao tzv. Roosevelt Corollary što je dodatak koji tvrdi da SAD ima pravo intervenirati u sukobe američkih država kad im je suverenitet ugrožen od strane Europljana ili kada je ugrožen civilizacijski poredak. Takav stav vodio je do nekoliko američkih intervencija, svrgavanja vlada koje su bile neraspoložene prema američkim interesima i instaliranja novih vlada koje su služile američkim interesima.
 
Npr. od 1912. do 1933. Nikaragva je pretrpjela nekoliko okupacija od strane američkih marinaca koji su poslani da uguše seriju građanskih ratova koji su slijedili nakon pada korumpiranog liberalnog diktatora Jose Santosa Zelaye. Primjeri američkih intervencija u mjestima poput Kube, Paname i Nikaragve bili su upozorenje drugim republikama što će im se dogoditi ako se suprotstave "kolosu Sjevera". Ali nisu uvijek američko-latinskoamerički odnosi bili agresivni i negativni. Postojali su periodi kad je izvorna dobra volja bila obostrana. 1933. Franklin Roosevelt proklamirao je želju SAD-a da djeluje kao dobar susjed Latinske Amerike i takva dobrosusjedska politika rezultirala je da Amerika nije intervenirala kada je 1938. meksički predsjednik Lazaro Cardenas nacionalizirao meksičku naftnu industriju koja je do tada bila pod kontrolom SAD-a. Takva politika je bila osnova za suradnju dviju strana tijekom Drugog svjetskog rata.
 
Međutim, Hladni rat između SAD-a i SSSR-a dominirao je poslijeratnim svijetom pa se opet počela koristiti batina kada bi Washington posumnjao da sovjetski agenti koriste lokalne komuniste kako bi instalirati komunistički režim. Najzlokobniji primjer bilo je svrgavanje reformističke vlade Jacoba Arbenza u Guatemali od strane proxy vojske koji su financirali Amerikanci 1954. Kada je 1959. revolucijom na vlast na Kubi došao Fidel Castro koji je pritom svrgnuo Americi dragog Fulgencia Batistu, SAD je prvo pokazao oprez a vrlo brzo i ekstremno neprijateljstvo kada je Castro počeo provoditi radikalnu ekonomsku politiku. Zato se i dogodila invazija u Zaljevu svinja 1961. što će Castra odnijeti u zagrljaj SSSR-u pa će se sljedeće godine odigrati Kubanska raketna kriza. Od 1962. na snazi je američki trgovinski embargo prema Kubi koji je još uvijek aktivan.
 
Želja SAD-a da spriječi "novu Kubu" u Latinskoj Americi dominirala je njezinom vanjskom politikom sve do kraja Hladnog rata. Amerika je naizmjenično koristila politiku mrkve i batine. Programima ekonomske pomoći nagrađivala je prijateljske vlade. Jedan od tih programa bio je Kennedyjev Savez za napredak 1960-ih. S druge strane, kažnjavala je prokomunističke vlade.
 
Dok je Amerika vodila krvavi rat u Vijetnamu 1967. Che Guevara je u bolivijskim šumama proklamirao nadu u "stvaranje drugog ili trećeg Vijetnama" na američkom kontinentu kroz gerilske ratove. Stoga je likvidiran uz pomoć CIA-e sljedeće godine. SAD će u narednom periodu povećati svoju pomoć vladama Srednje i Južne Amerike kako bi ugušile gerilske pokrete koji su se proširili diljem kontinenta tijekom 1960-ih i 1970-ih. Npr. 1965. su poslani marinci u Dominikansku Republiku. Sedamdesetih je Amerika podržavala mnoge vojne hunte i diktatore Latinske Amerike i bila je uključena putem posrednika u ratove u El Salvadoru, Guatemali i Nikaragvi. Osamdesetih je Reagan bio ustrajan u svojoj politici pomaganja contrasa protiv sandinističke revolucionarne vlasti usprkos protivljenju američkog Kongresa.
 
Imperijalističko ponašanje SAD-a prema Latinskoj Americi u 20. stoljeću bilo je motivirano s dva glavna razloga. Prvi je odlučnost Amerike da brani svoje investicije u regiji i da drži otvorenim pomorske puteve. Drugi je da se spriječi komunistička revolucija. Do kasnih osamdesetih oba interesa su izgubila na važnosti. Američke investicije su pale ispod kanadskih i zapadne Europe, a SSSR i međunarodni komunizam su se raspali. Ali to nije dovelo do kraja američke politike koja je često i dalje imperijalistička. Zašto? Prvenstveno zbog svog zemljopisnog položaja koje američki kontinent svrstava susjedom SAD-a. Regija je bogata brojnim prirodnim resursima, a Amerika i dalje ima najveću trgovinsku razmjenu s Latinskom Amerikom.
 
Važnu ulogu u dominaciji SAD-a ima Organizacija američkih država koja je osnovana 1948. a djeluje i danas. Pod krinkom borbe protiv droge, američke agencije CIA i DEA su bile raspoređene u brojnim zemljama kako bi se zapravo miješale u unutarnje poslove tih zemalja. Devedesetih je SAD nametnuo regiji privatizacije javnih kompanija, strane investicije, rezanje javnih usluga, u biti klasičan neoliberalni ekonomski model. Američka eksploatacija je vodila do skretanja kontinenta ulijevo koje se počelo događati dolaskom na vlast socijalista Huga Chaveza u Venezueli 1999., Lule da Silve u Brazilu 2003. i Nestora Kirchnera u Argentini iste godine, Eva Moralesa u Boliviji 2006. i Rafaela Corree u Ekvadoru 2007. itd. Svi oni su činili "ružičastu liniju" koja je zagovarala novi ekonomski model koji se tvori na Socijalizmu 21. stoljeća. 2011. su u svim državama Južne Amerike osim Čilea i Kolumbije vladale ljevičarske vlade. No, posljednjih godina ljevica je počela gubiti vlast u mnogim zemljama i desne vlade prijateljski raspoložene prema SAD-u su se opet počele vraćati na vlast.
 
Ali daleko je da to znači da su se popravili odnosi SAD-a i Latinske Amerike jer među njima ima mnoštvo problema. Štoviše uloga SAD-a u regiji je značajno smanjena a sve je jača uloga Kine koja se ekonomski snažno učvrstila na kontinentu. I politička uloga Rusije je značajna. Donald Trump nastavlja politiku američke oštrine prema regiji što je vidljivo gradnjom zida na granici s Meksikom, negativnim opisom Meksikanaca, zaoštravanjem odnosa s Meksikom, ultra negativnim pristupom prema Kubi i Venezueli. Stoga nije iznenađujuće da prema Gallupovom istraživanju Trumpov rejting iznosi samo 16 % u 20 država Latinske Amerike. U narednom periodu će se pokazati kojim smjerovima će se odvijati odnosi supersile i regije velikih potencijala.  
 
Izvori:
 
Williamson, E. (2009) The Penguin History Of Latin America
https://www.counterpunch.org/2016/03/23/cuba-evokes-the-history-of-american-imperialism-in-latin-america/
http://www.latimes.com/politics/la-na-pol-trump-latin-america-20180409-story.html
El Pais
Tele Sur
 

Matija Šerić

Lako Trumpu s Korejom - Hrvatska je crveniji orah

 
 
Oslonite li se na vijesti koje nam serviraju hrvatski mediji predvođeni nacionalnom televizijom, glavni je razlog zabrinutosti u Bijeloj kući to što Melania opetovano odbija dati ruku Donaldu. Naše drugarice komentatorice iščitavaju tugu i nesreću na njezinu licu. Znaju da su razlog Trumpove ljubavne afere iz daleke prošlosti. A on samo misli kako se dočepati Melanijine ruke. I to ga čini ljutim i nervoznim.

Mira Radielović Ricardel
 
U međuvremenu, američki predsjednik Donald Trump temeljito je resetirao međunarodnu politiku sukladno najavama. Njezin sadržaj sve više izlazi iz međunarodnih i međudržavnih organizacija (UN, EU, NATO…), a rješavanje konflikata premješta se u sferu bilateralnih i multilateralnih dogovora i koalicija zainteresiranih država. Nerijetko se potakne konflikt da bi ga se dovelo do točke početka dogovaranja. Srušena su pravila diplomatske i političke korektnosti.
 
Tajni susret
 
Najočitiji rezultat vidjeli smo ovih dana kada su preko korejske granice, držeći se za ruke, prošetali veliki vođa Sjeverne Koreje Kim Jong-un i predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in. Kim Jong-un je smjerno obećao Moon Jae-inu da mu više neće „remetiti ranojutarnji san“ nuklearnim pokusima. Time je u fazu ozbiljnih razgovora ušao jedan od najtrajnijih globalnih konflikata. Pod okriljem UN-a, to je bila nemoguća misija. No, tome su prethodile temeljite tajne pripreme. Prošle je jeseni došlo do eskalacije sukoba. Kim Jong-un je izvodio nuklearne pokuse, Trump mu prijetio da će potpuno razoriti Sjevernu Koreju ne zaustavi li nuklearni program, nazvavši ga „čovjekom raketom“.
 
Ovaj mu je uzvratio da je „mentalno poremećeni starkelja“, najavivši nove pokuse. U međuvremenu je odrađena serija američkih pritisaka na sjevernokorejskog vođu, svoje su dionice odradili i ruski predsjednik Putin i kineski vođa Xi Jinping, bez kojih Sjeverna Koreja ne bi uopće mogla postati i opstati kao nuklearna prijetnja i posljednja oaza tvrdog komunizma. Presudne posredničke usluge pružila je američka strateška saveznica Južna Koreja. No, prijeloman je svakako bio tajni uskrsni susret bivšeg šefa CIA-e i već nominiranog američkog državnog tajnika Mikea Pompea i Kim Jong-una, u Sjevernoj Koreji.
 
U vrijeme kada su sjevernokorejski vođa i južnokorejski predsjednik šetali držeći se za ruke, Mike Pompeo je potvrđen za novog državnog tajnika. Takav model Trumpova vođenja vanjske politike je već na djelu ili će uskoro biti – od Bliskog istoka, preko Balkana do Baltika. Sastavni dio te nove politike bio je i glamurozni i ultraprijateljski državni posjet francuskog predsjedničkog para Macron Bijeloj kući, kojim je Francuska potvrđena kao značajan američki partner na Bliskom istoku i privilegirani američki partner u EU-u.
 
Dio te politike je i telefonski razgovor Trumpa i Putina uoči napada zapadne koalicije u Siriji. O razgovoru su nakon napada izvijestili službeni ruski izvori neslužbeno najavljujući mogući Putinov posjet Washingtonu do kraja godine. Gdje će si opet pružiti ruke, a možda se i ljubiti, ovisno o tome koliko će se uspjeti dogovoriti o zaustavljanju iranskog utjecaja na Bliskom istoku i postići kompromise o međusobnim odnosima i utjecajima diljem kugle zemaljske. Uključujući i na Balkanu. Sukladno povećanom američkom vanjskopolitičkom angažmanu na kriznim žarištima, kompletiran je i najuži Trumpov tim.
 
Šef CIA-e je došao na čelo State Departmenta, bliski suradnik predsjednika Busha mlađeg, John Bolton na čelo vijeća za nacionalnu sigurnost, tijela koje često ima presudnu ulogu međunarodnom kriznom manadžmentu, koordinirajući Bijelu kuću, Pentagon, State Department i sigurnosni sektor. Boltonova zamjenica i najbliža suradnica postala je Mira Radielović Ricardel, Amerikanka hrvatskog podrijetla. Nikad dosad Hrvatska nije bila u tako izglednoj poziciji da se trajno odvoji od balkanskog zaleđa i da se kao američki strateški partner integrira u srednju Europu. Priliku čine trenutačni američki interesi u Europi, s prioritetom energetske neovisnosti o Rusiji izgradnjom mreže LNG terminala, premještanje političkog odlučivanja s međunarodnih organizacija na države.
 
Pritom nije nevažno u samom vrhu američke administracije imati osobu koja razumije hrvatske srednjeuropske ambicije, koja poznaje probleme i koja ne gaji projugoslavenske i prokomunističke sentimente. Ali Hrvatska već dugo nije bila ni u većoj opasnosti da sama sebe ponovo isporuči balkanskom „regionu“, i to zahvaljujući svojoj jugonostalgičnoj i neokomunističkoj upravljačkoj eliti, koja u Vladi ima samo svoju izvršnu ruku.
 
Uostalom, brzo bi oni sredili Miru Radielovic da im je malo bliže. Doduše, više nema u Saboru Zorana Milanovića da joj poruči kao onomad Davoru Stieru, da zna dobro tko je i što je. I da nema što tražiti u Hrvatskoj. Naime, njezin otac, podrijetlom iz Breze u BiH, kao šesnaestogodišnjak bio je u bleiburškoj koloni i preživio križni put. Andrej Plenković nikad ne bi tako što javno rekao. On će samo pustiti Vrdoljaka i prijatelje da i dalje opstruiraju izgradnju LNG-a na Krku. Istočni saveznici Šešelj i Vulin će u njoj otkriti ustašicu. Vučić će pokušati izvući profit za Srbiju. Hrvatska se možda pokaže tvrđim crvenim orahom od Sjeverne Koreje.
 

Višnja Starešina, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/544214/lako-trumpu-s-korejom--hrvatska-je-crveniji-orah

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 28/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1281 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević