Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Zaboravili smo riječi Ivana Pavla Drugoga

 
 
Svjedoci smo agresivne anti-poljske kampanje pokrenute iz kruga vodećih zemalja Zapadne Europe a posredstvom mehanizama EU. Poljsku treba disciplinirati i natjerati je na poslušnost, pa su gospoda iz Bruxellesa koja su umislila da su gospodari svijeta ponovno potegli stare, ofucane i olinjale optužbe na račun ponosnog kršćanskog naroda koji ne misli tek tako saviti šiju. Poljake optužuju zato što su ostali svoji i ne odriču se sebe! A tko to čini?
http://34bkpanc.wp.mil.pl/plik/image/Zmiana_warty/9.JPG
Oni koji su od kad se za njih zna otimali i pljačkali tuđe, istrebljivali čitave narode, vodili politiku kolonijalizma, oni koji su patentirali logore kao jedan od najgorih vidova destrukcije ljudskog bića i čija je opsesija bila i ostala ovladati svijetom, podrediti ga sebi i stvoriti od njega svoju koloniju. Nema kutka na zemljinoj kugli koji je ostao pošteđen njihovih spletki, intriga i zakulisnih igara. Iza sebe su ostavili desetke milijuna ubijenih u osvajačkim i porobljivačkim ratovima. I sve zbog pohlepe. I upravo nezajažjivost Zapada, ta neograničena pohlepa i egoizam, ono su što polako ali sigurno vodi propasti i kraju te civilizacije. To je svima jasno osim akterima samoga projekta i onoj sluđenoj masi običnih ljudi – podanika koji su predmet manipulacije i čiji isprani mozgovi nisu u stanju shvatiti realnost.
 
Onog trenutka kad se Europa odrekla svojih kršćanskih korijena i kad ih je zanijekala, ona je sebi potpisala smrtnu presudu. Ne zato što je kršćanstvo – napose katolička vjera – jedini mogući izbor, nego stoga što ovaj nauk sadrži u sebi zaokruženu cjelinu istinskih i univerzalnih moralnih i etičkih normi bez kojih nema sklada i mira među ljudima. A bez mira nema ni prosperiteta. Onog istinskog, koji se ne sastoji u utrci za profitom i gomilanju materijalnog, nego u harmoniji odnosa u društvu. Poljake optužuju za nacizam i antisemitizam oni koji su financirali i podupirali Hitlera i na kraju ga pustili s lanca misleći kako će uništiti komunizam i omogućiti im prevlast u svijetu.
 
I pri tomu su toliko kratke pameti da žive u uvjerenju kako su narodi Europe zaboravili TKO JE BIO TKO u Drugom svjetskom ratu. Poljski narod imao je NAJBROJNIJI I NAJRAZVIJENIJI POKRET OTPORA protiv nacizma u porobljenoj Europi. Nitko osim Poljaka nije imao toliko antinacističkih organizacija s toliko stotina tisuća aktivista koji su po cijenu života pružali otpor kroz cijelo vrijeme rata, nacizmu, ali i staljinizmu koji ih je ugrožavao u isto vrijeme i ništa manje nego i nacizam.
 
Najpoznatiji pokret otpora bio je „Poljska podzemna država“ koji je imao čak i „Vladu u sjeni“. Budući da su Poljaci kao veliki slavenski narod od strane nacista proglašeni „nižom rasom“, Nijemci su ih smatrali „prirodnim neprijateljima“ koje je trebalo istrijebiti kako bi njemački narod sebi osigurao lebensraum. Stoga nije čudno da su najdulje od svih europskih naroda ostali pod okupacijom. Nažalost, ništa bolji odnos prema Poljskoj nije imao niti Istok, (odnosno, Rusija i SSSR). Protiv hegemonije Rusije (kasnije SSSR-a) Poljaci su se stoljećima krvavo borili. Danas isto to čine u srazu s birokracijom EU koja nastoji „lomiti“ zemlju po zemlju dok ih ne dotjera u onu fazu „podobnosti“ koja je potrebna da ih se modelira onako kako to njima odgovara. U predvečerje Drugoga svjetskog rata, dva jednako zločinačka sustava – nacizam i komunizam – našli su se na istoj strani, sa željom da ovladaju svijetom i Poljska je postala metom podjele između Hitlera i Staljina.
 
Ova dva jednojajčana blizanca (Hitler i Staljin) imali su mnogo više zajedničkog nego se to obično misli. Bolesna želja za vlašću pod svaku cijenu, dominacija u svijetu, nasilje nad ljudskom slobodom i deseci milijuna žrtava ubijenih „u ime rase“ i „u ime klase“ (u čemu je, ruku na srce – barem kad je broj žrtava u pitanju – prednjačio Staljin) bile su temeljne značajke svojstvene i jednom i drugom sustavu (komunizmu i nacizmu) i zato je došlo do njihove simbioze. Bio je prirodan tijek stvari, a ne tek puka strateška igra. Današnja Zapadna Europa ne odustaje od svoga starog sna – dominacije nad državama i građanima „nižeg reda“ i to je očito na primjeru Poljske i Mađarske. Možda još uvijek gospoda iz Brusellexa ne znaju, ali u ovom slučaju su se namjerili na tvrd orah.
 
Zemlje koje su svjesne da ih je katolička vjera održala, nastavit će se boriti za vjeru, jer to je neodvojivo od njihovoga postojanja i pitanje je njihova preživljavanja, a ne hira ili inata. Borba za vjeru je ujedno borba za opstojnost. I to jako dobro znaju i Mađari i Poljaci. Oni će u svojoj borbi ustrajati i izgubiti je neće i ne mogu. Jer, Bog je s njima – koliko god to možda čudno zvučalo anarhistima i ekstremnim protestantima koji gaje istu mržnju prema Rimokatoličkoj crkvi kao što je to nekad činio Martin Luther. I nitko od nas nije toliko naivan da ne zna kako mnogi od tih predstavnika protestantske ekstremne struje i danas sjede u institucijama EU i vuku konce. I ovaprljava kampanja koja se upravi slijeva na Poljsku potječe iz tih krugova, JER ONI PATOLOŠKI MRZE KATOLIKE. Zato jer su katolici kao ujedinjena crkva Kristova jedina zaprijeka njihovom koceptu materijalizma, hedonističkog načina života i bezglavoj utrci za profitom.
 
Sjetimo se našeg oklevetanog i nepravedno optuženog „misijskog“ pape Pija XII. koji je tijekom nacističke okupacije spasio živote preko 6000 rimskih Židova, a pribijen je na stup srama kao „suradnik nacista“!? Papa Pio XII i poljski franjevac, svetac i mučenik Katoličke Crkve, Maksimilijan Kolbe SU POLJSKA. Oni su ona katolička Poljska koja se ne odriče Boga. I nisu sami. Mađarska je s njima. A mi? Kuda smo to, na koju stranputicu zalutali mi Hrvati? Jesmo li odustali od obrane svoje vjere i odrekli se vlastitih korijena? Zaboravili smo Ivana Pavla Drugog i riječi ovog sveca što nam ih je upućivao u tri navrata pri svojim pastoralnim pohodima?
I u ime čega?
 

Zlatko Pinter

Europska unija mislila je da će Erdoğan sačuvati i jačati demokraciju

 
 
Nespretna Europska unije više je puta prema Turskoj vodila pogrješnu politiku, često nenamjerno pomažući predsjedniku Erdoğanu na ključnim točkama njegova uspona. Erdoğan sada možda razmišlja o prijevremenim izborima i Europu dovodi u škripac. Bruxelles bi bio prisiljen okrenuti glavu dok bi novi sultan  sebi ravnao put prema pobjedi na izborima.
https://www.neweurope.eu/wp-content/uploads/2016/05/Turkey-Erdogan-EU.jpg
Kada je Erdoğanova stranka AKP 2002. došla na vlast, EU nije shvatio prirodu ograničenog mandata te stranke. Visok prag na izborima isključuje stranke koje dobiju manje od 10 posto iz parlamenta, a njihova mjesta raspoređuju se na veće stranke. S manje od trećine glasova AKP je dobio dvije trećine mjesta u parlamentu. Na sljedećim izborima ni s jakim  gospodarskim rastom AKP nije nikada dobio više od 50 posto glasova.  Ali EU se nije trudio ojačati Erdoğanovu oporbu koja obuhvaća oko polovine stanovništva i u kojoj su liberali, ljevičari i sekularni Turci.
 
EU isto tako nije shvatio pravu prirodu Erdoğanova političkog pokreta. Korijeni AKP-a u političkom su islamu, nativističkoj i neliberalnoj snazi nalik na desničarske stranke koje su se u zadnje vrijeme pojavile u Europi. Međutim, u prošlom desetljeću EU se okrenuo Erdoganu da učvrsti liberalnu demokraciju u Turskoj. Bruxelles je 2005. otvorio pregovore o članstvu s Ankarom, stavljajući Erdogana u poziciju da vodi Tursku u Europu.
 
Erdoğan je taktički prihvatio pristup EU-u kako bi porazio sekularne turske generale. Vojska, koja je sebe nekad smatrala velikim arbitrom turskog društva, često se miješala u politiku potkopavajući stranke s korijenima u političkom islamu kakva je AKP. Eurokrati su Ankari rekli da mora „braniti vladavinu prava“, što je značilo da EU želi da turski generali izađu iz politike. Erdoğan je sretan pristao provodeći reforme kojima se ukida politička uloga vojske i tako uklonio smrtnog neprijatelja. EU je bio u pravu kad je tvrdio da vojska mora izaći iz politike da bi se učvrstila demokracija u Turskoj, ali pogriješio je kad je tu zadaću povjerio neliberalnom pokretu.  Od 2007. do 2010. često sam razgovarao s visokim EU-ovim dužnosnicima koji su mislili da je vojska glavna prepreka demokraciji u Turskoj. Kad generali izađu iz politike, govorili su, stvari će doći na svoje mjesto.
 
Razvoj stvari pokazao je da su posve u krivu. Kad je neutralizirao generale, Erdoğan nije više mislio da mora ugađati Bruxellesu. A Bruxelles, nakon što je Erdoğanu uklonio vojsku s puta, nije preuzeo njezinu ulogu velikog arbitra turske demokracije. Njemačka i Francuska protivile su se punom članstvu Turske, a Bruxelles se počeo povlačiti od ideje turskog pristupa. Uslijedila je katastrofa. Uz pomoć sljedbenika Fetullaha Gülena, koji je tada bio njegov saveznik, Erdogan je 2008. pokrenuo sudski postupak tvrdeći da je tajna klika sekularnih generala odgovorna za brojne pokušaje sabotaže i destabilizacije turske vlade. Tužitelji nikada nisu dokazali tvrdnje, ali Erdoğan je postupak iskoristio kao izgovor za prisluškivanje protivnika, istragu medija i zatvaranje novinara.  Indeksi slobode, koji su prije toga odražavali napredak turske demokracije, počeli su padati. Nakon niza sudskih postupaka nazvanih „Ergenekon“ Erdoğan je promijenio ustav i sebi dao ovlasti za imenovanje sudaca bez postupka potvrđivanja.
 
Neuspjeli državni udar 2016. bio je pravi pokušaj časnika da svrgnu Erdogana, a čini se da su barem neki od njih bili povezani s Gülenovim pokretom. Nakon pokušaja udara Erdoğan nije krenuo samo na zavjerenike. Svoje izvanredne ovlasti iskoristio je za provođenje široke akcije protiv političkih protivnika koji nisu imali nikakve veze s državnim udarom. Ali EU je ispustio loptu davno prije 2016. Od 2002. do 2012. u Tursku su otišle rekordne europske strane investicije. Tursko gospodarstvo u proteklom je desetljeću raslo brzo povećavajući plimu koja je AKP stalno vodila prema izbornim pobjedama.  Da je Bruxelles povukao kočnicu u pristupnim pregovorima prije 2012., Erdoğan bi bio prisiljen promijeniti postupke.
 
EU-ov utjecaj na Ankaru oslabio je nakon krize u eurozoni. Sada sa EU našao u situaciji da se mora jako truditi da zadovolji Erdoğana. Francuski predsjednik Macron nedavno je Erdoğana pozvao u državni posjet. Novog sultana počastit će večerom u Elizejskoj palači. Macronu treba pomoć Turske u borbi protiv terorizma i imigracija, dvije teme jako važne francuskim glasačima. Erdoğanova vlada odlično blokira rijeke izbjeglica i sprječava da se u Europu vrate strani borci iz Sirije i Iraka. Europski čelnici neće ga uskoro udaljiti od sebe. Sljedećih mjeseci predviđen je posjet Turskoj njemačke kancelarke Angele Merkel, što bi moglo popraviti Erdoğanov državnički imidž kod kuće ako odluči sazvati prijevremene izbore. Turski narod na kraju je odgovoran za zdravlje i preživljavanje svoje demokracije. Ali krajnje je vrijeme da Europa prihvati svoj dio odgovornosti zato što je omogućila Erdoğana i poticala njegove najneliberalnije instinkte.
 

Soner Cagaptay, The Wall Street Journal

Teheran se sprema uspostaviti drugu bazu za operacije protiv Izraela

 
 
Iran se sprema uspostaviti u Siriju drugu bazu za operacije protiv Izraela. Izraelsko vodstvo mora i dalje izvoditi preventivne napade – unatoč pojedinim gubicima. Jedna od strateški najvažnijih posljedica sirijskog rata jest primicanje Irana izraelskim granicama. Što više Assadovom režimu bude polazilo za rukom konsolidirati moć u zemlji, to će biti očitije da se Teheran sprema uspostaviti drugu bazu za operacije protiv Izraela, kakva već postoji u Libanonu.
https://flashtrafficblog.files.wordpress.com/2014/11/iran-israelwarscenario.gif
Izraelskom vodstvu ne će preostati gotovo ništa drugo nego boriti se protiv toga preventivnim napadima. A od toga ga sigurno ne će odvratiti ni gubici kakve je pretrpio tijekom vikenda. Potporu iz Amerike Netanjahu ionako ima, a Rusi se drže indiferentnih diplomatskih floskula; Putin je očito već prije odustao od toga da se pridruži anticionističkim projektima svojih iranskih saveznika. Uostalom, ovo pitanje još jednom pokazuje da se u Njemačkoj o Iranu često vode kratkovidne rasprave. Ne bi se smjelo govoriti samo o sporazumu o nuklearnom programu Irana i šansama za njemačko gospodarstvo, nego i o realnoj i akutnoj prijetnji izraelskoj sigurnosti.
 

Nikolas Busse, F.A.Z.

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 783 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević