Get Adobe Flash player
Filozofski fakultet izgara na plenumima

Filozofski fakultet izgara na plenumima

Trebalo bi provesti reviziju tko i što je napisao u proteklih...

Slovenska bezobraština i hrvatsko kukavstvo!

Slovenska bezobraština i hrvatsko kukavstvo!

Na prijetnju se prijetnjom odgovara!     S...

Opasni uljezi među hrvatskim braniteljima

Opasni uljezi među hrvatskim braniteljima

Tko je autor HNES-ova »Zahtijevanja naroda za očuvanje hrvatskih...

Schrödingerova mačka i žilet žica

Schrödingerova mačka i žilet žica

Mačka je imala 50 posto šanse da ostane živa, hrvatski teritorij...

Metkovsko kumsko kadroviranje

Metkovsko kumsko kadroviranje

Pohlepa uz neiskustvo je gadna stvar, pogotovo za...

  • Filozofski fakultet izgara na plenumima

    Filozofski fakultet izgara na plenumima

    srijeda, 30. studenoga 2016. 14:15
  • Slovenska bezobraština i hrvatsko kukavstvo!

    Slovenska bezobraština i hrvatsko kukavstvo!

    srijeda, 30. studenoga 2016. 14:09
  • Opasni uljezi među hrvatskim braniteljima

    Opasni uljezi među hrvatskim braniteljima

    četvrtak, 01. prosinca 2016. 23:28
  • Schrödingerova mačka i žilet žica

    Schrödingerova mačka i žilet žica

    ponedjeljak, 28. studenoga 2016. 18:43
  • Metkovsko kumsko kadroviranje

    Metkovsko kumsko kadroviranje

    srijeda, 30. studenoga 2016. 13:59

Novi totalitarizam - kombinacija komunizma, fašizma i nacizma

 
 
Nijemcima trenutačno ide da ne može bolje. Nikad bolje, kažu. Plaće odlične, zaposlenost potpuna, nedostaje im radne snage, debeli višak u proračunu… Sve u svemu socijalna sigurnost vrlo dobra, s novcem osigurani, no svejedno jedna anketa, inače po narudžbi SPD-a, dala je zapanjujući rezultat, na prvi pogled paradoksalan: Nijemci žive u strahu. Štoviše Der Spiegel je rezultate ankete donio pod vrištećim naslovom: „Njemačka, zemlja straha“. Zbog čega su i više nego zabrinuti?
http://www.rador.ro/wp-content/uploads/2016/05/AfD_Logo.jpg
Brige, strahove, su složili ovim redom: izbjeglički val, plaše se rastućeg terorizma, kriza u svijetu, unutarnje (ne)sigurnosti, te nadolazećih društvenih promjena. Tko bi ih, koja stranka, mogao riješiti, osloboditi straha od izbjegličkog vala koji je usko povezan barem sa slijedeća dva? Odgovor: zapravo nitko, nijedna stranka ili uopće ne znaju tko, njih oko 65 posto. Tek ih 13 posto vjeruje kako bi to mogao CDU, 9 posto AfD, 8 posto CSU, 6 posto SPD, 4 posto Lijevi, 4 posto Zeleni, 1 posto FDP. Eto da se sve njemačke parlamentarne stranke (AfD zasad u pokrajinskim parlamentima) udruže u rješavanju samo straha od izbjeglica nema im spasa, osim možda kod psihijatra.
 
Nije li ovo sunovrat njemačkih etabliranih i dugovječnih, kao i nešto mlađih, Zeleni i Lijevi njemačkih stranaka koje, po mišljenju  građana-birača nisu u stanju izgraditi i održati ono elementarno: povjerenje da mogu rješavati društvene strahove? Ili to birači zapravo misle kako su one pravi uzrok, kako je njihova politika upravo unijela strahove, većinu u njemačko društvo. Svakako misle, naročito to osjećaju, kao što osjećaju da su izvori njihovih strahova globalni. Na prvi pogled paradoks između punih trbuha i straha je logičan i sebičan: puno imaju pa se boje da to, dakle puno, ne izgube.
 
Njemački mediji, uglavnom ljevičarsko-liberalni i(li) senzacionalistički isprazni kao i ovdje, i sve stare stranke siju još jedan strah, inducirani strah od AfD-a po sasvim stereotipnom modelu: ultradesničari, rasisti, neonacisti i sl. Posebno nakon njegova uspjeha na lokalnim izborima u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern (Pomeranija) što je druga pokrajina u kojoj je AfD 2016. osvojio drugo mjesto. U Sachsen Anhaltu, na izborima u ožujku, prošao je i bolje, relativni pobjednik bio je CDU, AfD je dotukao SPD i osvojio više nego dvostruko više mjesta u pokrajinskom parlamentu od SPD-a, 25 u odnosu na 11. Bolji od SPD-a su bili i Linke, lijevi,  postkomunisti DDR-ovskih korijena koji su osvojili 16 mjesta. Nakon novoga uspjeha mnogi, ustvari ogromna većina analitičara i političara ostali su začuđeni sa činjenicom da je crveno-crna koalicija u proteklih pet godina značajno razvila pokrajinu Mecklenburg-Verpommern, povećala zaposlenost, da u njoj skoro nema izbjeglica, ali tema nisu bili lokalni autobusi i slične teme, već izbjeglička politika Angele Merkel u inače njezinu izbornom okrugu. Birači su pokazali da im nije samo do punih trbuha i potrošačkih i inih užitaka već ih tišti i nešto drugo. Vrlo vjerojatno ne toliko ni prošlogodišnji izbjeglički val koliko neizvjesnost što će se s Nijemcima i Njemačkom, Europom, događati poslije. U godinama koje dolaze. Mi uostalom znamo kako „izbjeglički val“ to nije samo to, već se radi o izazvanoj selidbi naroda kao posebnom obliku rata protiv Europe, europske civilizacije, a ovo je tek početak, prvi veći napadaj kojega je Njemačka relativno bezbolno preživjela, gospodarski ga nije ni osjetila.
 
„Mi to ne možemo“
 
Za razliku od nje, Njemačke, male države i narodi poglavito na tzv. „balkanskoj ruti“ to jednostavno ne mogu podnijeti. Štoviše, slovenski premijer Miro Cerar tvrdi: "Dođe li do ponovnog otvaranja balkanske rute, onda će i u srednjoj Europi i na zapadnom Balkanu doći do konflikta jer će zbog velikog broja ilegalnih migranata sve države jedna za drugom zatvarati svoje granice". Slovenija ga jednostavno ne bi mogla podnijeti, a ni ostale relativno male zemlje srednjoeuropske i jugoistočne europske države su u sličnoj situaciji. Cerar za razliku od njemačkog, Merkeličkinog „Mi to možemo“ kaže  drugo: „Mi to ne možemo“. Šire geopolitički gledano „mi to možemo“ je em sebično, em je to posredna, meka agresija prema „malima“ - ostalo su bajke. Posebno ako realno prosudimo i ponašanje velikih, izvanredno stanje, primjerice, u Francuskoj i izgradnju zida u Britaniji, u tim starim kolonijalističkim silama, koje nota bene još imaju kolonije po svijetu i svakako su među najvećim povijesnim krivcima i za sadašnju seobu naroda.
 
Ona je dakako i izravna posljedica u centrima moći planiranoga globalizma i smjera, potpuno je sada razvidno, genocidnom uništavanju identiteta: Ona je novi totalitarizam sadržajno i metodološki kombinacija komunizma, fašizma, nacizma s uporabom novih tehnologija koje joj daju odličnu šansu za uspjeh.
 
Dobro, ako globalisti, neototalitaristi, žele inducirane, proizvedene ratove u Aziji i Afrci riješiti selidbom naroda, zašto ih onda, humano, ne presele s lica mjesta, recimo kruzerima morskim putem, od Sirije do Hamburga, ili zrakoplovima, još bolje, a ne da ih tjeraju na pješačenja od Afganistana do rodnog mjesta Djeda Mraza, izmišljenog mjesta izmišljenog djeda. Novac koji oni daju švercerima ljudi, koje se, ne budimo blesavi, ustvari tolerira, mogli bi jednostavno dati za prijevoz, a ostatak doplatiti recimo zemlje G7, ili G20. Osim humanije  seoba bi bila i jeftinija.
 
Kad nije tako već kako jest, to među Europljanima mora tjerati strah u kosti - po pravilu što manja zemlja , narod, to veći strah. Strah od budućnosti.  Postoji, vezano uz ovu anketu i jedan povijesni paradoks. Do sada se pojava nacizma u Njemačkoj tridesetih uglavnom objašnjavala poslijeratnim siromaštvom, danas znamo programiranim i po planu provedenim, socijalnim i vjerojatno daleko više moralnim rasapom društva, a sada njemački analitičari i političke stranke, i ostali „liberali“ straše njemačko društvo novom pojavom nacizma - usred zapravo neviđenog bogatstva. Koje je od ova dva objašnjenja istog fenomena lažno - mislim obadva. Od nacizma tridesetih, ideološkog i inog čeda boljševizma - ma kako to mnogima čudno zvučalo - prošlo je skoro stotinu godina, od boljševizma točno toliko. Vrijeme je kroz to razdoblje toliko zgusnuto, poglavito razvojem znanosti i tehnologije, da kad bi ga „rastegnuli“ - mjerilo bi se u stoljećima.
 
Ima li šanse dakle da se u bogatom društvu, siromašnom duhom, bezidejnom, bezbožnom… pojavi nacizama? Nema. Ali ima itekavih mogućnosti da se pojavi nešto gore. Što li bi to moglo biti gore od komunizma, fašizma i nacizma, ako ne oni zajedno u kombinaciji, umotani još u kojekave „slobode“ i „prava“. Dakle globalni totalitarizam. Zar uostalom boljševizam, fašizam i komunizam nisu, svaki za sebe, sanjali globalno? Strah, kako gdje, od egzistencijalog u siromašnim dijelovima „kugle“, od globalnog zagađenja, dakle kraja Zemlje, do eto njemačkoga esencijalnog i emocionalnog također je globalna činjenica. Možda je on još jedina preostala nada čovječanstvu, možda mu on otvori oči. Male su šanse, jer strah ih obično zatvara, od njega, što i planirano, narod i jedinke obnevide, ali ipak…
 
Gledam i slušam predizbornu ovu kampanju, ništa nitko o tome ne govori, kao da je Hrvatska neki „čardak ni na nebu ni na zemlji“. Prave se kao da ovdje nema strah, a samo u proteklih nekoliko godina glavom bez obzira Hrvatsku je napustilo sto tisuća mladih ljudi, čitavih obitelji. Ovdje nema straha pa je tako na Jelačićevu trgu glavna  zvijezda „Narodne“ koalicije Krešo Beljak. Ne boji se narod ni za svoje aute. Pa dobro, kad je tako.
 

Mato Dretvić Filakov

Drugoga lipnja Bundestag pokolj počinjen nad Armencima 1915. proglasio genocidom. Sada ga povlači

 
 
Angela Merkel je sve manje Mutter Angela, a sve više osoba koja popušta sultanu Reçepu Tayyipu Erdoğanu. Najnovije popuštanje njemačke kancelarke Turskoj je najava da će se njemačka vlada distancirati od Rezolucije Bundestaga o genocidu nad Armencima. Zauzvrat će Ankara Njemačkoj ukinuti zabranu posjeta vojnicima Bundeswehra koji su stacionirani u Turskoj. Njemačka vlada planira tu ponižavajuću političku gestu prema turskoj vladi kako bi njemački zastupnici ponovno mogli posjećivati vojnike Bundeswehra stacionirane u Incirliku na jugu Turske. Prema informacijama lista Der Spiegel njemačko Ministarstvo vanjskih poslova i Ured kancelarke postigli su dogovor o tome da će glasnogovornik vlade Steffen Seibert izaći pred novinare i u ime vlade distancirati se od Rezolucije Bundestaga o Armeniji.
http://www.zerohedge.com/sites/default/files/images/user5/imageroot/armenians.jpg
Jesu li Armenci uzalud zahvaljivali Njemačkoj?
 
Bundestag je 2. lipnja pokolj počinjen nad Armencima 1915. proglasio genocidom nakon čega je Ankara njemačkim zastupnicima zabranila posjet zračnoj bazi Incirlik na istoku Turske odakle međunarodna koalicija za borbu protiv IS-a kreće u operacije. U toj bazi smještene su i izvidničke letjelice Bundeswehra. Proteklih tjedana državni tajnik za vanjske poslove Martin Ederer i voditelj Političkog odjela u Ministarstva vanjskih poslova, Andreas Michaelis, u Ankari su pokušali pronaći rješenje prijepora. Tom im je prigodom jasno rečeno da turska vlada zahtijeva javno distanciranje od Rezolucije Bundestaga o genocidu. Tom zahtjevu Berlin će sada udovoljiti.
 
Tursku je posjetio i jedan drugi Nijemac, Martin Schulz, ali kao predsjednik Europskoga parlamenta. I on popušta Turskoj. Nakon sastanka s premijerom Binaliejm Yildirimom i predsjednikom Reçepom Tayyipom Erdoğanom Schulz je izjavio: „Moj posjet je signal da nam je stalo do vrlo uske i intenzivne suradnje s Turskom. Moramo ponovno započeti razgovarati jedni s drugima, a ne jedni o drugima.“ Ranije je Schulz nastupao kao jedan od najjasnijih kritičara Erdoğana. Optužio je Erdoğana da uspostavlja „državu jednog čovjeka“ u kojoj se svi kritičari proglašavaju njegovim neprijateljima, a sada je u Ankari govorio samo o „iritacijama“. „Postupanje turskih vlasti nametnulo je više pitanja negoli odgovora. Istina je da su EU i Turska imale i bolji odnos“, izjavio je Schulz. „Sada moramo ponovno raditi na razvoju zajedništva.“ Još je pohvalio „hrabro zauzimanje Turaka za demokraciju“ u noći nakon pokušaja puča.
 

Tomislav Pavelić

Mogu li Njemačka, Francuska i Poljska spasiti Ukrajinu od Putina

 
 
Weimarski trokut, dijaloška forma koja slavi 25 rođendan, se nalazi u krizi. Savezu Berlina, Varšave i Pariza ponestaje daha i ideja. No to ne znači da ovaj format treba otpisati. Prije 25 godina, 28. i 29. kolovoza 1991. su se u tirinškom Weimaru sastali ministri vanjskih poslova Njemačke, Francuske i Poljske: Hans-Dietrich Genscher, Roland Dumas i Krzysztof Skubiszewski. Bio je to trenutak dolaska na svijet tzv. Weimarskog trokuta. Ministri su svoju viziju 'budućnosti Europe' saželi i objasnili u 10 točaka. Radilo se o zajedničkoj odgovornosti za zajedničku europsku budućnost. „Model Weimar“ je trebao poslužiti kao vodič ka Europskoj uniji i to ne samo Poljske nego i drugih demokracija istočne i srednje Europe.
http://www.parisberlinmag.com/partners/paris-berlin/cacheDirectory/HTMLcontributions/img/20160419102958_WeimarerDreieck.png
Ovaj projekt je imao nesporan udio u procesu proširenja Europske unije, ali i kod prijma Poljske i njenih susjeda u NATO. No, ovaj dijaloški forum od 2004. gubi na snazi i politički je zamrznut. Svaki pokušaj da se ovaj model jače iskoristi kao baza za velike političke izazove je propao. Doduše takozvani Weimarski trokut je poslao još jedan snažan impuls 2014., tijekom kulminacije krize u Ukrajini, kada su se ministri vanjskih poslova zemalja Weimarskog trokuta u Kijevu sastali s ukrajinskim predsjednikom i vođama oporbe.
 
Ali, 25 godina nakon njegovog osnivanja ovaj oblik suradnje se pretvorio u jednu od mnogih redovnih dijaloških formi. Nije to ni toliko strašno s obzirom da je misija ispunjena! I sve dok je to izraz normalne suradnje u jednoj ujedinjenoj i funkcionalnoj Europi. Ali, vremena su se dramatično promijenila. Tu je izbjeglička kriza, nova nepredvidljivost Rusije, teror ali i Brexit. To je opasnost koja u Europi može dovesti do tektonskih promjena. Nije li onda solidarnost između tri velike europske države bio važan signal? Signal za stabilnost i kontinuitet? Ne bi li onda upravo suradnja tri tako eksponirane zemlje, kao što su Francuska, Njemačka i Poljska, mogla biti jedna nova evropska pokretačka snaga.
 
Ali, od toga svega je malo ostalo. Ministar vanjskih poslova Poljske, Witold Waszczykowski je u travnju kazao na to da je Weimarski trokut čak iscrpljen. Zbog toga Poljska, kao možda najvažnija istočnoevropska zemlja EU-a, nastoji da u Višegradskoj grupi i u bilateralnim sporazumima predvodi istočnoevropsku interesnu zajednicu koja bi prije svega odbila izbjegličku politiku Angele Merkel i tako se suprotstavila Njemačkoj. Francuska je zbog terorističke opasnosti, ekonomskih problema i jednog nemoćnog predsjednika previše zauzeta sama sobom. To još onda misli na Weimarski trokut?
 
Jubilarni susret u Weimaru dolazi na kraju tjedna koji je bio prepun bilateralnih susreta. Njemačka kancelarka Merkel je tjedan započela u Italiji sastankom s novim europskim trokutom: Italija-Francuska-Njemačka. Njemačkoj je od vitalnog interesa suradnja sa susjedima. A Poljska i Francuska su svakako najvažnije. Zemlje Weimarskog trokuta su danas jaki eksponenti tri različite europske interesne sfere. Ukoliko pak ova osovina funkcionira, onda je to glavno za europsku suradnju na privrednom, političkom i na polju sigurnosne politike. Zbog toga je ohrabrujuće da poljski ministar vanjskih poslova želi oživjeti sporazum iz Weimara i da prije svakog važnog sastanka odredi koordinatore. A to bi se moglo shvatiti kao ponovno davanje na vrijednosti ovom procesu.
 
„Trokut“, 25 godina nakon osnivanja, dugo već ne predstavlja pomoć integraciji istočne Europe. Ali, ipak ostaje važan oblik komunikacije na središnjoj geopolitičkoj osovini europskog kontinenta koja obuhvaća 180 milijuna ljudi iz tri važne nacije. Tako da bi ovaj potencijal trebao iskoristiti ovu dijalošku formu, i ovu bazu zapravo pretvori u motor kada je riječ o rješavanju gorućih europskih problema. I to neovisno od unutarnjopolitičkih i bilateralnih napetosti, što se posebno vidi u poljskom „skretanju udesno“.
 
Poljska, Njemačka i Francuska pored svih razlika još uvijek imaju velike zajedničke interese. Na primjer u vremenima europskih kriza promovirati sigurnosnu i obrambenu politiku kao i europske integracije. Ali, svim ovim objektivnim izgledima nedostaje trenutno duh koji bi im udahnuo život. Njih poništavaju nacionalni egoizam i međusobno prebacivanje krivnje. Ipak, Weimarski trokut je simbol uspješne priče o integraciji, što je zapravo zasluga njegovih članova. I iz tog simbola bi trebalo razviti nove snage za obnavljanje europskih integracija.
 

Adelheid Feilcke, Deutsche Welle, Köln

Anketa

Na koji će način Slovenija povući žilet-žicu s hrvatskoga teritorija?

Srijeda, 07/12/2016

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 608 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević