Get Adobe Flash player
Alegorijski srpski vlak

Alegorijski srpski vlak

Neuspjeli drugi napad na Kosovo     U...

Popis slovenskih političkih bisera

Popis slovenskih političkih bisera

Debakl u arbitraži s Hrvatskom: hoće li pasti cijela politička elita...

Lijepa naša teče, Pernar sjedi

Lijepa naša teče, Pernar sjedi

Ovoga anarhistu treba zgrabiti za kaput i lijepo izbaciti iz...

Živi zid ili anarhistički pokret?

Živi zid ili anarhistički pokret?

Trebaju li Hrvati trpjeti ljude koji negiraju hrvatsku...

Ne će biti lako s MOL-om

Ne će biti lako s MOL-om

Pletser: Malo je vjerojatno da će se tako lako odreći vlasničkih i...

  • Alegorijski srpski vlak

    Alegorijski srpski vlak

    četvrtak, 19. siječnja 2017. 14:16
  • Popis slovenskih političkih bisera

    Popis slovenskih političkih bisera

    četvrtak, 19. siječnja 2017. 14:10
  • Lijepa naša teče, Pernar sjedi

    Lijepa naša teče, Pernar sjedi

    četvrtak, 19. siječnja 2017. 14:05
  • Živi zid ili anarhistički pokret?

    Živi zid ili anarhistički pokret?

    četvrtak, 19. siječnja 2017. 18:35
  • Ne će biti lako s MOL-om

    Ne će biti lako s MOL-om

    četvrtak, 19. siječnja 2017. 17:21

Zašto će kauboj Jim glasovati za Trumpa

 
 
Deutsche Welle je obišao jedan ranč u Arizoni, tik uz granicu s Meksikom. Njegov vlasnik će glasati za Donalda Trumpa. I objašnjava zašto. (USA USA Reportage aus Arizona Jim Chilton und seine Frau DW/I. Pohl) http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#
http://www.dw.com/image/35945010_303.jpg
Stupovi pobodeni na svakih nekoliko metara drže zategnutu bodljikavu žicu. Iz daljine su jedva primjetni u valovitom pijesku, među kaktusima i pustinjskim raslinjem. Treba dobro napregnuti oči kako bi se vidjelo da je žičana ograda tu i tamo popravljana. Odaje ju svježi metalni sjaj. Pojačanje ograde ne smeta Jimu Chiltonu da se sa svojih 77 godina i trbuščićem provuče ispod ograde. Ne treba mu mnogo da iz SAD-a dođe u Meksiko ili obratno. Svoj kaubojski šešir ostavlja na jednom od stupova, ali Colt ostaje za pojasom. Precizne brojke ne postoje, ali se pretpostavlja da tisuće ljudi svake godine prođe ispod, iznad ili kroz ogradu. Za njima ostaju plastične boce i drugi otpad. Dogodi se da Chiltonove krave odlutaju, progutaju otpad i bolno uginu. Dogodi se i da krave kroz rupu u ogradi odlutaju u Meksiko. „U međuvremenu je glavni posao mojih kauboja popravljanje ograde."
 
Stižu krijumčari droge
 
<http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#> Nema više, priča nam Džim, toliko običnih ilegalnih migranata koji ulaze iz Meksika i idu preko njegove zemlje. Zato ima krijumčara droge iz kartela Sinaloa, jedne od najbrutalnijih kriminalnih organizacija na svijetu. „Za normalne ljude u potrazi za poslom prelazak granice je postao previše opasan", kaže kauboj Jim. Kartel i njih prisiljava da prenose drogu. Jim pokazuje fotografije grmlja po kojima je razbacano žensko donje rublje. „To su trofeji zločinaca nakon što siluju svoje žrtve, nekada danima." Ledeno plave oči se onda stežu, a glas postaje ogorčen: „Nije fer ovo što se događa na mojoj zemlji, u Americi."
 
Od 1987. ovaj poduzetnik sa četiri stalno zaposlena kauboja održava svoj ranč na 20.000 hektara. To odgovara veličini 28.000 nogometnih igrališta i veliki je posjed čak i za američke uvjete. Od toga 800 hektara pripada njemu i supruzi Su, ostatak unajmljuju od države. To je uobičajeno u ovom dijelu Arizone. Ima krdo od tisuću krava. Jim je ranije bio investicioni bankar, posjeduje i diplomu političkih znanosti, a danas najviše novca zarađuje prodajom teladi.
 
Chilton je tek navršio pedeset godina kada je odlučio odbaciti stari život i nastaviti obiteljsku tradiciju. Goveda se ovdje gaje kroz pet generacija. Njegovi preci su 1888. dotjerali prva krda u Arizonu. Izbor je pao na ovu zemlju 110 kilometara jugoistočno od Tucksona jer ona obiluje izvorima vode. „Voda je najvažnija za uzgoj krava", kaže Jim. Tada, prije tri desetljeća, nije uopće razmišljao o činjenici da je meksička granica samo 16 kilometara udaljena od ranča, a njegova zemlja uz samu granicu u dužini od osam kilometara. Danas blizina granice određuje njegov život.
 
„Na početku su tu bili Meksikanci koji su prelazili granicu kako bi radili u SAD-u. To nam nije smetalo. Kada bismo ih sreli, davali bismo im vodu i objašnjavali gdje su sve bunari na našoj zemlji", kaže stari kauboj. Ljetnih mjeseci ovdje bude i više od 40 stupnjeva. Jim i supruga Su istodobno ponavljaju: „Nećemo valjda dozvoliti da netko umre na našoj zemlji." Oboje redovno idu u katoličku crkvu, 74-godišnja Su čak dirigira u crkvenom zboru. Kod dvadesetak pojilica za goveda postavio je i slavine s kojih mogu piti i ljudi. Ali to ne znači da je oduševljen situacijom. Washington je od nas digao ruke.
<http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#>
 
„Tražili smo da se izgradi zid mnogo prije nego što je to rekao Donald Trump", kaže Chilton. Sve više njegovih susjeda odustalo je od svojih rančeva. Ne vjeruju da će se išta promijeniti, da će konačno uzduž granice biti napravljeni dobre ceste, da će biti aktivirane stražarnice te da ne bi trajalo tri ili četiri sata dok snage reda ne dođu kada ih neko pozove ili kada kamere za nadzor snime kolone ljudi s teškim teretom i kalašnjikovima u rukama kako idu preko farmerskih posjeda. Ne, susjedi nisu htjeli čekati da se nešto promijeni. Prodavali su posjede u bescjenje, najčešće državi jer privatna osobe nisu bila spremne na rizik.
 
Zamjeranje švercerima droge opasno je po život. Dvojica prijatelja su, priča Jim, ubijena kada su prijavili da su pronašli drogu na posjedu. On sam je jedno vrijeme napustio ranč nakon što je naišao na grupu krijumčara i pozvao policiju. „Nisam morao koristiti oružje, ali dobro znam zašto uvijek sa sobom nosim barem jedan pištolj."
 
Krajolik je nepregledan, kanjoni nude zaklon švercerima s teškim ruksacima u kojima bude po 30 kilograma marihuane, kokaina ili heroina. Uz to je, kaže Jim, kartel svuda uz graničnu ogradu postavio straže koje modernom opremom nadgledaju područje i upozoravaju kolege. Jednom je, priča, slučajno naletio na jednog od stražara narko-bande. Taj je u bijegu ispustio svoj satelitski telefon. „Bio je vrijedan preko 2.500 dolara. Pa oni su bolje opremljeni nego naši graničari." Uvjeren je da je ostavljen na milost i nemilost brutalnom kartelu Sinaloa. „Osjećam se kao da sam na okupiranom posjedu." Desetljećima su Chiltonovi bili demokrati. Poslije studija je Jim čak radio za demokratskog senatora Carla Haydena. Ove godine, međutim, njihovi glasovi otići će Donaldu Trumpu. „Ne mislimo da je sve što kaže ili radi dobro. Ali bar će se pobrinuti za naše probleme. Washington kandidatkinje Hillary Clinton je od nas davno digao ruke."

Vraća li se vrijeme Josifa Visarionoviča?

 
 
Od sljedeće godine u Rusiji se uvodi novi oblik kažnjavanja, prisilni rad. Iako je taj oblik zatvora u kazneni zakon uveden još 2011. godine, sve do sada odgađalo se s uvođenjem. Prva četiri takva „kazneno-popravna centra“ otvorit će se na mjestu reformiranih radnih logora.
https://c2.staticflickr.com/4/3084/3214798377_89ff6ae4fa.jpg
U Moskvi se želi izbjeći čak i privid da se netko sjeti logore za prisilni rad koji se uvode od 2017. godine na tragu izmjene kaznenog zakona usporediti s ozloglašenim gulazima. Stoga portali uglavnom naglašavaju kako nije riječ o drugom no o tomu da će osuđenici biti prisiljeni raditi daleko od svoga mjesta stanovanja, u humanim uvjetima.
 
Govoreći agenciji TASS nadležna osoba iz Moskve situaciju onih koje će se upućivati na prisilni rad usporedio s onima koji rade daleko od svojih domova i pri tome žive u radničkim domovima. Jedino je napomenuo nekoliko nimalo ne zanemarivih ograničenja, npr. da osoba upućena na prisilni rad ne može odabrati vrstu posla kojeg će obavljati i da bez dozvole ne smije napustiti kazneno-popravni logor. Ne govoreći o tomu da nema pravo glasa ni pri odlučivanju o lokaciji gdje ga se šalje. A te lokacije već ni zbog svoje udaljenosti od Moskve ništa dobroga ne obećavaju. 
 
Od prvog siječnja, prva četiri tzv. kazneno-popravna centra otvorit će se na lokaciji negdašnjih, reformiranih radnih logora. Jedan se nalazi iz Urala, na području Tjumena u Sibiru, gdje u županiji veličine 1 435 200 kvadratnih kilometara živi manje od milijun i pol ljudi. Gradić Isim u kojem će funkcionirati centar ima svega 65 tisuća stanovnika. Osim Rusa, ovdje žive Kazaci, Nijemci, Tatari, Ukrajinci, Armenci, Bjelorusi, Čuvaši, Azerci, Tadžici i Uzbeci.
 
Drugi popravni centar osuđenike čeka u Georgijevsku, koji se nalazi na stavropolskom graničnom području koje je poznato po negdašnjem logoru za ratne zarobljenike. Treće je na području s malim brojem stanovnika: riječ je o naselju Zeljonij u tambovskoj pokrajini, koje je međutim zbog klime i položaja podnošljivije od Ussurijska u graničnom području Primorja koje je najudaljenije od Moskve i nalazi se u blizini Japanskoga mora. Kasnije će se takvi kazneno-popravni logori otvoriti i u Baškiriji, na područjima iza Bajkalskog jezera i u Kareliji.
 
Na papiru se puno toga čini prihvatljivim. Kako to prenosi portal NEWS.ru, nakon izvršavanja jedne trećine kazne osuđenik će – u slučaju uzornoga ponašanja – dobiti pravo živjeti sa svojom obitelji izvan logora. S osuđenikom će se sklopiti ugovor o radu, a u logoru će imati dostup mobitelu i internetu, medicinsku skrb, a čak će moći ići i na 18-dnevni godišnji odmor ako odradi pola godine. Osuđenici će primati i plaću, no država može odbiti 20%, a trebat će platiti i za stanovanje i za eventualne štete. Manji prekršaji će se kažnjavati, a za veće prekršaje osuđenike će se prebacivati u kaznene logore.
 
U proljeće ove godine pokrajina Komi koja se nalazi kod zapadnoga podnožja Urala i koju karakteriziraju ekstremna kontinentalna i arktička klima, obratila se prijedlogom donjem domu Dume. Predložili su da kazneno-popravni logori mogu formirati samostalne jedinice na velikim gradilištima i u tvornicama. Time bi praktično došli do jeftine nestručne radne snage, a istodobno bi se – kako kažu – riješili i gospodarskih migranata. No ta bi se mogućnost osigurala samo osobama s blažom kaznom. Ali predloženo je i da se osuđenike koji su položili ispit uređivanjem Sočija uključi u izgradnju mosta iznad Kerčanskoga zaljeva kojim se poluotok Krim želi povezati s Rusijom. U Dumi je predloženo čak i da se radom više desetaka tisuća osuđenika koristi i u izgradnji objekata za svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. godine.
 
Ideja ne manjka. No mnogi se pitaju po čemu će se ti logori razlikovati od radnih logora iz razdoblja Staljina? Što će jamčiti da će se ostvariti prava stavljena na papir i hoće li se potpuno drukčije ponašati sa zatvorenicima, a ne onako nehumano kako je to bilo karakteristično za gulage? Npr. već i drskost, nepoštovanje prema čuvarima ili administraciji dovoljni su kako bi se nekoga zatvorilo u stroži logor. A ocjena nečijega ponašanja je itekako subjektivna. Stoga se osuđenici mogu samo nadati da će u slučaju poštivanja zakona moći raditi u boljim uvjetima od dosadašnjih.
 
Raste nimbus Staljina
 
Ljudi sve više opraštaju Staljinu. U zadnje vrijeme spektakularno je porastao broj onih koji krvavorukoga diktatora smatraju junakom, a zlodjela njegova režima cijenom plaćenom u interesu izgradnje snažne države. Prema istraživanju iz 2014. godine veliki dio Rusa Staljina u prvom redu smatra slavnim vojskovođom, u njihovim očima on je do danas Generalissimus koji je bio mudri vođa koji je Sovjetskim Savezom doduše upravljao željeznom rukom, ali uglavnom pravedno. 45 posto upitanih smatra prihvatljivim da je u interesu „velikih ciljeva“ valjalo donijeti žrtvu. 2008. godine taj je omjer iznosio svega 27 posto. A Staljin kao „dobri dečko“ živi u društvenom pamćenju ne samo Rusije nego i pojedinih poststovjetskih država.
 
Prema istraživanju Levada centra iz 2013. godine, 49 % upitanih Rusa, Armenaca, Azera, Gruzijaca imalo je dobro mišljenje o Staljinu, a 18 % njih je čak tvrdilo kako žarko želi živjeti pod vlašću tako snažnoga vođe. Sociolozi i analitičari smatraju kako se nimbus Staljina može zahvaliti pobjedi u svjetskom ratu i provedbi industrijalizacije. A ne u zadnjem redu tomu što putinovski mediji svjesno „umivaju“ diktatora, s obzirom da i sam Putin svoju politiku gradu na patriotsku ushićenost temeljenu na „velikom domovinskom ratu“.
 
Do danas nije poznat točan broj žrtava Staljinova režima. Prema podacima grupe za zaštitu prava Memorial koju je 1989. godine osnovao među ostalima i Saharov u spomen žrtvama staljinističkoga režima od gladi je umrlo desetak milijuna ljudi, internirano je više od pet milijuna, a oko 6-7 milijuna ljudi utamničeno je iz političkih razloga. „Sve dok se u Rusiju na ovaj dio povijesti bude gledalo kao na sredstvo trijumfa i pobjede nad neprijateljima, bez da se pošteno prizna njihove grijehe i zlodjela, nema garancije da ne će ponovno doći do čistki“ – piša Gazeta.ru, danas praktično jedini oporbeni medij u Rusiji.
 

Péter Barabás, Népszava, Budimpešta

Jedina svjetska sila traži svoju buduću ulogu

 
 
U američkoj predizbornoj kampanji o vanjskoj se politici raspravlja samo površno. Nakon izbora u studenom predstoji načelna rasprava – i to ne samo u Washingtonu. Kada se okonča najružnija i najprimitivnija predizborna kampanja u novijoj američkoj povijesti, i kada se Hillary Clinton vrati u Bijelu kuću, tada će se morati započeti strateška rasprava o budućoj ulozi SAD-a u svijetu. A o tome se proteklih mjeseci nije govorilo, bar ne s ozbiljnošću koju ta tema zaslužuje. Iako postoji opasnost da SAD potone u Trumpovoj močvari, i dalje je to jedina svjetska sila o kojoj ovisi sudbina čitavog svijeta. Na razgovorima u New Yorku i u Washingtonu svakom posjetitelju brzo postane jasno koliko je važno imati sliku o vanjskoj slici SAD-a. Nekadašnji nadstranački konsenzus vanjskopolitičkog establishmenta više ne postoji. Pa čak ni u vrlo načelnim pitanjima.
http://www.todaysinfo.net/wp-content/uploads/2015/08/3.jpg
SAD se za mandata Baracka Obame trebao više okrenuti Aziji zbog procvata tamošnjeg gospodarstva. Istodobno, na Pacifiku se trebalo odlučiti o tome tko će u svjetskoj politici 21. stoljeća imati glavnu riječ, etablirana Amerika ili Kina u usponu. No realnost je promijenila vizije. Odjednom je stigla provokacija od jedne sile koja uopće nije bila na popisu Washingtona: Rusija se aneksijom Krima i intervencijom u Siriji s hladnokrvnim cinizmom vratila na svjetsku pozornicu. Nitko više Putinovo carstvo ne naziva „regionalnom silom“ kao što je to učinio Obama u napadu oholosti.
 
Poznata žarišta sukoba ponovno zahtijevaju pozornost američkih stratega. SAD šalje više vojnika u Europe, odakle ih je planirao postupno povlačiti; u Izrael šalje više novca no ikada prije, a na Bliskom istoku – od Egipta do Saudijske Arabije – svjedoči autokracijama za koje se nadao da će ih zatrti Arapsko proljeće.
Što je s Azijom? Udaraju li i tamo vizije o realnost? U Kini se usporava rast. U konfliktu oko Južnokineskog mora, u otočnom prijeporu s Japanom, vodstvo Narodne Republike koristi neugodno oštre tonove. Filipinci, koji su desetljećima bili blizak saveznik SAD-a, sada pod vodstvom predsjednika Dutertea prijete Amerikancima da će ih izbaciti iz zemlje i okrenuti se Kini i Rusiji. Tu je još jedan konflikt koji budu sve veću zabrinutost: prijepor oko nuklearnog naoružanja Sjeverne Koreje. Kao posljedica bombaškog ludila sjevernokorejskog diktatora Kina i SAD mogle bi ući u ozbiljan prijepor, a u Južnoj Koreji, pa čak i Japanu, mogli bi postati glasniji zahtjevi za vlastitim nuklearnim naoružanjem, što bi moglo izazvati pravu katastrofu u Aziji.
 
Budući da je situacija diljem svijeta vrlo opasna, američki državni tajnik smatra da je nužno redefiniranje američke te općenito zapadne vanjske politike. Pritom se neminovno postavlja pitanje o budućem međunarodnom sustavu: Bi li se postojeći poredak, uveden nakon Drugog svjetskog rata trebao dalje razvijati i bi li u njega trebalo uključiti Kinu? Ili se taj poredak mora prilagoditi predodžbama „novih sila“, dakle Kine, Indije, Brazila, Indonezije i drugih?
 
Također je jasno da je uvjet za novi vanjskopolitički početak pretpostavlja da se Zapad pozabavi vlastitim problemima. A to su u prvom redu nacionalizam, populizam i protekcionizam – koji su najviše prouzročeni na domaćem planu. Da bi liberalni, prozapadni svjetski poredak preživio novo autoritarnije iskušenje koje dolazi iz Kine, Rusije ili Turske, onda Europljani i Amerikanci moraju odlučno raditi na premošćivanju socijalnih jazova u svojim društvima. Tako će izgledati agenda Zapada nakon predsjedničkih izbora u SAD-u. I u Berlinu se čeka kraj paralizirajućeg prijelaznog razdoblja u Washingtonu i polažu se nade u to da će vlada Hillary Clinton s novim elanom i ambicioznošću definirati američku ulogu u svijetu. „Hillary će prvo pokušati ponovno ujediniti Zapad. A to je prijeko potrebno“, izjavio je jedan visoki njemački dužnosnik.
 

Matthias Naß, Die Zeit, Hamburg

Anketa

Koji dijelovi BiH trebaju ući u hrvatski treći entitet?

Petak, 20/01/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 760 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević