Get Adobe Flash player
Neokomunisti nisu prošli cjelovitu katarzu

Neokomunisti nisu prošli cjelovitu katarzu

Na djelu je sustavna revitalizacija i rehabilitacija jugoslavenskoga...

Šaranova jama i Jadovno su lažna stratišta

Šaranova jama i Jadovno su lažna stratišta

Logor Jadovno i Šaranova jama godinama su zlonamjerno...

Stipa Mesić se zabarikadirao u

Stipa Mesić se zabarikadirao u "kupleraju"

Nitko ne može što doživotni predsjednik...

Ubijanje na Daksi U IME NARODA

Ubijanje na Daksi U IME NARODA

Nikad dosta istine o tragičnim događajima na Orsuli i Daksi listopada...

Demografija, pobačaji, pismo majke sinu ginekologu…!

Demografija, pobačaji, pismo majke sinu ginekologu…!

S 28 godina krao automobile!     U Europi Hrvatska...

  • Neokomunisti nisu prošli cjelovitu katarzu

    Neokomunisti nisu prošli cjelovitu katarzu

    četvrtak, 26. svibnja 2016. 09:18
  • Šaranova jama i Jadovno su lažna stratišta

    Šaranova jama i Jadovno su lažna stratišta

    četvrtak, 26. svibnja 2016. 19:17
  • Stipa Mesić se zabarikadirao u

    Stipa Mesić se zabarikadirao u "kupleraju"

    četvrtak, 26. svibnja 2016. 09:05
  • Ubijanje na Daksi U IME NARODA

    Ubijanje na Daksi U IME NARODA

    četvrtak, 26. svibnja 2016. 09:01
  • Demografija, pobačaji, pismo majke sinu ginekologu…!

    Demografija, pobačaji, pismo majke sinu ginekologu…!

    četvrtak, 26. svibnja 2016. 08:58

U prvi plan izbijaju regionalne sile - Japan, Poljska i Turska

 
 
Bliski istok, konkretno Sirija, trenutačno je poprište sukoba Rusije i Zapada, tu je smješten i ideološki prikriven trajni konflikt 21. stoljeća. „Spremajte se za rat”, izjavio je prije nekoliko dana osnivač privatne obavještajne agencije „Stratfor” George Friedman. Naime, on smatra „da se u svakom stoljeću događa sustavni rat, jer svaki međunarodni sustav ima i sudbinske nedostatke”. Po riječima Friedmana, u današnjem svijetu nestabilnosti u prvi plan izbijaju regionalne sile kao što su Japan, Poljska i Turska, pa on očekuje i pomorski rat između Japana i SAD-a. To kaže osnivač CIA u sjeni, a sve donedavno Japan je nazivao „nepotopivim nosačem zrakoplova Amerike”. Ili George Friedmann samo uspješno koristi određene strahove? Ili nas želi podsjetiti na ne tako daleku prošlost: neki novi ekonomski krah, novu depresiju, nekog novog Hitlera...
http://thumbs.media.smithsonianmag.com//filer/George-Friedman-631.jpg__800x600_q85_crop.jpg
George Friedman
 
Zapravo, priče o trećem svjetskom ratu traju još od 1945. i kao tjeskobno obilježje vremena u kojem živimo. Strah od svjetskog rata, ratne prijetnje i ratna stvarnost postali su trajni fenomen ere od 11. rujna 2001. Kraj nasilja u Iraku, Afganistanu, Libiji, Jemenu i Siriji nije na vidiku, a između Rusije i američko-europskog svijeta vlada ekonomski i hladni rat. U kontekstu zbivanja u Aziji postavlja se i pitanje može li ekonomski uspon Kine trajno ostati miroljubiv, ili će jednog dana dovesti i do vojne konfrontacije s Amerikom? Naravno, nije sve pogrješno u tezi o novom svjetskom ratu. Radikalni islamizam je totalitarni pokret, ali teza o svjetskom ratu, ipak, precjenjuje unutarnje jedinstvo i odlučnost protivnika Zapada.
 
Terorizam i islamski radikalizam, iako uvijek fanatični i krvavi, ne dovode u egzistencijalnu opasnost Zapad u cjelini, pa ni Rusiju. Ekonomska i tehnološka baza ovog protivnika smiješno je slaba u odnosu na Zapad i Rusiju, a njegov duhovni značaj ne može se uspoređivati sa zavodljivom snagom nekadašnjeg komunizma širom svijeta. Stvarni izazovi s kojima se Zapad suočava u 21. stoljeću rastu u Aziji, onaj tko želi voditi svjetski rat na islamskom Orijentu samo rasipa svoju snagu. Gledajući iz Europe, ratovi u Afganistanu i Iraku imaju neobičnu, skoro suprotnu, vizuru. Američka invazija na Irak 2003. godine nije naišla na odobravanje u Europi, osim Britanaca nitko se nije priključio Amerikancima u tom ratu. No, za Europljane je Afganistan bio „dobar rat”.
 
UN mu je dao legitimitet i nitko nije mogao optužiti Zapad da na planinama Hindukuša želi osigurati naftu, već se govorilo kako će vojnici NATO-a pomagati u izgradnji nove afganistanske države. Ali da je u Afganistanu u tijeku pravi rat u kojem se bori, ubija i umire, i da bi taj rat mogao i izgubiti – tu je ideju Zapad, a prije svega Europa, dugo potiskivao. Afganistan je podcijenjeni rat s nesagledivim posljedicama za Zapad, čitav sustav mišljenja, ideja o humanitarnoj vojnoj misiji, o ratu koji to zapravo nije, o tome da taj rat donosi mir i slobodu. Sve se to srušilo na Hindukušu.
 
Kada je Irak u pitanju, taj rat nikada nije imao šansu biti prihvaćen od europskih zemalja. Poslije su na red došle Libija i Sirija, i mi svi sada u Europi kusamo čorbu koju su nam zakuhali Francuzi, Britanci i Amerikanci. Našli smo se na prvoj liniji „fronta” s migrantima-očajnicima koji bježe od rata i bijede, s potencijalnim džihadistima i radikalnim islamistima. Ratovi u Iraku, Afganistanu, Libiji i Siriji, barem kada je Srbija u pitanju, nisu bili, niti su, naši ratovi, ali zbog migranata sada su na neki način i „naši”. Samo što mi na sva ta zbivanja u tim zemljama nemamo baš nikakvog utjecaja.
http://static5.businessinsider.com/image/50db167a69bedd163e000001/professor-dont-be-surprised-if-theres-a-war-between-japan-and-china-in-the-next-year.jpg
Otkad je ruski predsjednik Vladimir Putin 2007. godine na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu poručio Amerikancima „da svijet nije samo njihov”, ideja hladnog rata opet je politička stvarnost. Do otvorenog rata između Rusije i Zapada teško može doći, ali atmosfera je loša i konstantno uzajamno vrebanje na svaki potez druge strane nije dobro za budućnost. Pri čemu nije samo Rusija ili zapadni konflikt s Rusijom ono što je najznačajnije. Najznačajnije jest to koliko motiv hladnog rata postaje opći, koliko se on nudi kao ključna ideja za tumačenje svjetske situacije. Bliski istok, konkretno Sirija, trenutačno je poprište sukoba Rusije i Zapada, tu je smješten i ideološki prikriven trajni konflikt 21. stoljeća. Ali, upravo oko Sirije i migrantske krize Europa se pokazala strateški slabom, jer tenzije i konfrontacije ne odgovaraju EU, koja se nalazi u neposrednom susjedstvu Rusije i islamskog Istoka.
 
Karl Popper je prije mnogo godina rekao „da iz strogo logičkih razloga nije moguće predvidjeti budući tijek povijesti”. Ja bih dodao da hegemonizam izaziva suprotstavljanje, da će svaki vakuum moći biti popunjen, da zlo postoji u povijesti i da razum nije njegov gospodar. Povjesničar Charles Austin Beard jednom je izjavio: „Kada padne mrak, zvijezde počinju sjajiti.” U tom kontekstu srbijanska vanjska politika mora održavati balans između stroge vojne neutralnosti i političke odvažnosti. Izbjegavamo i izbjegavat ćemo sve hladne ratove, koliko god je to moguće. A ako se oni, ne daj Bože, ne budu mogli izbjeći, bit ćemo, nadam se, na pravoj strani.
 

Miroslav Lazanski, Politika, Beograd

Povratak kanadskim diplomatskim tradicijama

 
 
Otkad je prošlog listopada doveo Liberalnu stranku na vlast u Kanadi, Justina Trudeaua prikazuju u glamuroznim časopisima poput Vanity Faira i Voguea; na duplerici Helloa pojavljuju se njegova žena i djeca. Premijer će 10. ožujka sjesti s Barackom Obamom za stol na državnoj večeri u Bijeloj kući kao prvi kanadski čelnik na tom događanju u posljednjih 19 godina. „Ne mogu se sjetiti nijednog kanadskog političara koji je privukao toliko pozornosti u Sjedinjenim Državama”, kaže Laura Dawson s Kanadskog instituta u Centru Woodrow Wilson u Washingtonu.
http://i.cbc.ca/1.2854415.1420535398!/cpImage/httpImage/image.jpg_gen/derivatives/16x9_620/justin-trudeau-20141112.jpg
Justin Trudeau
 
Trudeau duguje svoju poznatost i drugim stvarima osim glamuru. Na mjestu premijera naslijedio je pretjerano uzrujanog konzervativca Stephena Harpera, koji je u deset godina na čelu države vodio ideološki nabijenu vanjsku politiku koja se kosila s kanadskom tradicijom multilateralizma. Njegov je odnos sa Sjedinjenim Državama bio napet, a riječ je o najvažnijem vanjskopolitičkom odnosu koji Kanada ima. Trudeau zamjenjuje ljutnju osmijehom. Osobno je izrazio dobrodošlicu otprilike 25.000 izbjeglica koje je Kanada pristala primiti. Takve su geste doprinijele povratku Trudeaumanije koju je začeo premijerov otac Pierre Trudeau, markantan kanadski čelnik iz 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih. „No kako pretvoriti glasovitost u utjecaj?”, pita se Dawson.
 
Trudeauov odgovor glasi: povratkom kanadskim diplomatskim tradicijama. Kanada je deseto najveće gospodarstvo na svijetu; kao vojna sila ona je manje značajna. Tijekom svoje povijesti nastojala je povećati svoj skromni utjecaj radom u međunarodnim tijelima poput UN-a i Commonwealtha. Harper je te organizacije prezreo kao forume za ćaskanje s despotskim režimima. Odbio je poduprijeti globalni sporazum o klimatskim promjenama (ili provesti vjerodostojnu politiku borbe protiv klimatskih promjena u Kanadi).
 
Sada svjedočimo povratku suradnje, kaže Stéphane Dion, novi ministar vanjskih poslova. „Pismeni mandat” koji mu je povjerio Trudeau nalaže mu da nastavi raditi kroz UN. Trudeau je potpisao globalni klimatski sporazum koji je u prosincu postignut u Parizu. Trebao se sastati s 13 kanadskih pokrajinskih i teritorijalnih čelnika 3. ožujka kako bi razgovarali o nacionalnoj klimatskoj strategiji, a nakon razgovora s Obamom mogao bi najaviti i zajedničku klimatsku inicijativu. Premijer namjerava obnoviti diplomatske odnose s Iranom i obnoviti odnos Kanade s partnerom Meksikom te sa Sjedinjenim Državama u sklopu Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini. Obećao je ukloniti vizna ograničenja za Meksikance koja su nametnuta 2009. kako bi se smanjio priljev tražitelja azila i koja su posljednjih sedam godina izazivala napetosti.
https://media.licdn.com/mpr/mpr/p/2/005/086/3f0/05d44ef.jpg
Stephen Harper
 
Novi premijer ne povlači sve Harperove politike. Kanada će vjerojatno ratificirati sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom, o kojemu je pregovarao Harper. Zemlja bi se mogla pridružiti i Transpacifičkom partnerstvu između desetak zemalja Azije i Sjeverne Amerike. „Ne bismo trebali mijenjati baš sve”, kazao je Dion u jednome nedavno održanom govoru.
 
Čak i ako Trudeau s Obamom uspostavi tek korektan osobni odnos, bit će to značajna promjena. Dvojica čelnika i zaljubljenika u šport već su razmijenili par dobronamjernih podbadanja o tome čija je hokejaška momčad bolja. Obama je dostojanstveno primio Trudeauovu odluku da povuče šest kanadskih borbenih zrakoplova iz borbe protiv Islamske države koju predvode Sjedinjene Države, a umjesto toga povećava humanitarnu pomoć i broj postrojbi koje će savjetovati iračke Kurde. Cjevovod Keystone XL, koji bi trebao dopremati sirovu naftu iz kanadske Alberte na jug SAD-a, bio je velika želja Stephena Harpera, no Obama je na njega uložio veto i nije vjerojatno da će se o njemu na međudržavnoj večeri mnogo razgovarati.
 
Dakle, ostaju trgovina i porezi. Sjedinjene Države su tržište za tri četvrtine kanadskog robnog izvoza i izvor dvije trećine uvoza u Kanadu, no trgovina bi trebala teći slobodnije nego sada. Planom „nadilaženja granica” trebao bi se ostvariti upravo taj cilj, no inicijativa je naišla na prepreku: neslaganje oko toga koji će se zakon primjenjivati na američke službene osobe u Kanadi kada će odobravati robu za uvoz. Pogoršati bi se mogao i spor oko kanadske drvne građe, koju se prema mišljenju Sjedinjenih Država subvencionira. Kanada prigovara na američki zakon kojime se kanadske banke obvezuju isporučivati podatke o bankovnim računima američkih državljana koji žive u Kanadi. No glavna prijetnja kanadsko-američkim odnosima ne će biti ništa što bi mogla učiniti dvojica čelnika na večeri u Bijeloj kući. Ključna bi prijetnja mogao biti glasan mogul iz svijeta nekretnina koji želi postati sljedećim stanovnikom te zgrade.
 

The Economist, London (urednički komentar)

Postoje izgledi za ponovno ujedinjenje otoka

 
 
Grčko-ciparski predsjednik Nikos Anastasiades traži od nizozemskog predsjedništva Vijeća EU-a da turski postane službeni jezik Europske unije. On time želi potaknuti proces mogućeg ponovnog ujedinjenja otoka. EU bi trebao pripremiti put za primanje turskog u krug 24 službena jezika Europske unije, napisao je grčko-ciparski predsjednik Nikos Anastasiades u pismu upućenom nizozemskom predsjedništvu Vijeća EU-a. Taj zahtjev Cipar je prvi put formulirao 2002. u okviru vlastitih pristupnih pregovora. Ali tada je preporučeno da se tom planu ne teži pretjerano agresivno s obzirom da veći broj jezičnih kombinacija podrazumijeva jasno i više troškove. Osim toga, željela se izbjeći osjetljiva tema odnosa između Europske unije i Turske.
http://setterfield.org/Cyprus_clip_image006.jpg
Sjever i jug otoka uskoro bi mogli postići sporazum o ponovnom ujedinjenju Anastasiadesov ponovni interes da turski uvrsti na popis službenih jezika Europske unije pokazuje da postoje izgledi za ponovno ujedinjenje otoka koji je podijeljen od 1974. godine. I Turska Republika Sjeverni Cipar, koju je dosada priznala samo Turska, i Republika Cipar na jugu, koju su priznale gotovo sve svjetske zemlje, vjeruju da bi uskoro mogle postići sporazum.
 
Na Cipru postoje dva službena jezika: grčki i turski. Veliki dio onih koji govore turski živi na sjeveru zemlje. EU ne pridaje nacionalnim službenim jezicima uvijek isti značaj. Tako je luksemburški jezik 1984. proglašen nacionalnih službenim jezikom Velikog Vojvodstva, ali na razini Europske unije nikada nisu postojale ambicije da se tom jeziku dade isti status na europskoj razini. Promjene u jezičnoj politici Unije uglavnom se mogu donijeti samo ako svih 28 zemalja članica zastupa isto mišljenje. Svako područje politike Europske unije ima vlastitu prevoditeljsku službu. Veliki dio posla preuzima Opća uprava za prevođenje Europske komisije. Godišnje toj upravi stoji na raspolaganju proračun od oko 330 milijuna eura. 2014. njeni su djelatnici preveli ukupno 2,3 milijuna stranica. Prema procjenama ukupni troškovi prevođenja svih institucija iznose oko jedan posto godišnjeg proračuna Europske unije – odnosno dva eura po građaninu Europske unije. Svaki novi službeni jezik donosi dodatne troškove u iznosu od 37 milijuna eura
 
Za novi službeni jezik bilo bi nužno izdvojiti dodatnih 37 milijuna eura budući da bi se broj mogućih jezičnih kombinacija povećao s 552 na 600. Uvođenje turskog vjerojatno ne bi bio preveliki izdatak. Naime, institucije poput Vijeća već imaju stručnjake za turski s obzirom da EU redovno razgovara i pregovara s Ankarom.
 

Samuel Morgan, Der Tagesspiegel

Anketa

Što će se dogoditi u lipnju?

Petak, 27/05/2016

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 734 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević