Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Ori zemlju i čekaj bolja vremena! Vrati se u katakombe! Komunizam nije vječan (a ni Bergoglio)

 
 
Što međusobno povezuje sramotnu provokaciju Irana, sramotni razvoj digitalne industrije s protestima u Hong Kongu, vatikansku Istočnu politiku s pljuskom koju je prilijepio kineskoj vjernici biskup u bijelom?Na prvi pogled ništa. To je niz interesantnih podataka vrijednih da budu spojeni, ili bolje rečeno uokvireni u koherentni niz očigledno nespojivih činjenica. Takav pokušaj traži duboki uvid koji,  polazeći od slučajne stvarnosti, iznosi na svjetlo skriveno značenje teološke vizije povijesti one koja tumači splet događaja kao neprekidnu borbu između Kraljevstva Božjeg koje se potvrđuje u svijetu i antikršćanskih pokušaja koji uzaludno pokušavaju spriječiti njihovo napredovanje. Takav pristup će od mnogih dobronamjernih biti odbačen kao apokaliptičan a od eksperata ismijan kao naivan, ali otkrivanje objektivnih sličnosti ne može nas ostaviti ravnodušnim.
http://www.unavox.it/NuoveImmagini/Papa_Francesco/2019_12_31_Francesco_strattonato_reagisce.jpg
Počnimo s informatikom, s tehnološkim sustavom od kojeg ovisi gotova sva ljudska djelatnost i svaki vid našeg života: financije, raspodjela, trgovina, informacije, kultura, komunikacije, obrana, vojska... Kontrola mreže je ravna jednoj bezgraničnoj moći koje je u stanju srušiti i podčiniti čak i nacionalne institucije.Sjedinjene Države su do sada držale monopol zahvaljujući jednom kartelu poduzeća koje čuvaju njihove hegemonističke interese. Donedavno su dva kolosa Google i Facebook s nekoliko kineskih društava povezanih u Huwei činili jedan koncern za ostvarenje jedne nove linije ultrabrzog interneta između Los Angelesa i Hong Konga. Kao protustrana Velika Britanija je prodala Kini Londonsku burzu koja je druga na svijetu po obimu poslova. Nije uzaludno Donald Trump blokirao postavljanje transatlantskog kabela shvativši da će događaji ove vrste biti kraj američkog monopola i izazvat će neizbježno duboku promjenu svjetske ravnoteže. Dva gigantska promicatelja poduzetništva  pripadaju Sjedinjenim Državama ali su saveznici Demokratske stranke i predstavljaju neku vrstu države u državi i  u mogućnosti su da uvjetuju nacionalnu politiku.
 
Kao da i to nije dovoljni, krajem kolovoza 2019. na simpoziju direktora središnjih banaka koji je održan u Jackson Holeu u Wyomingu, guverner Banc of England, Mark Carney (upravni direktor Goldman Sachsa) predložio je uz aplauz stvaranje sintetičke hegemonske valute koja bi zamijenila dolar kao planetarnu rezervnu monetu, a koja bi se naslanjala jedino na kineski yuan. Razlog je potpuno jasan: zelene novčanice su jednostavno otpadni papir s obzirom da Sjedinjene Države nastavljaju tiskanje novca koji nema stvarne podloge. Američki javni dug je jama bez dna, a u zlatnim rezervama Fort Knoxa drži se misteriozna zamjena pozlaćenih lingota od tungstena (koji ima specifičnu težinu jednaku onoj zlata).
Podrazumijeva se, u tom svjetlu, zašto su se Rusija i Kina riješile svog američkog duga čiji su nositelji bili. Prva sila svijeta je u riziku bankrota.
 
Ali otkuda tolika sklonost financijskih moćnika prema Kini? I francusko-njemačka osovina bez obzira na obveze prema drugim državama Europske unije samostalno njeguje jake gospodarske veze s istokom. Francuska i Njemačka, sad čvrsto vezane sporazumom iz Achena od 22. siječnja 2019., surađuju s Kinom na postavljanju mreže 5 G. Koga briga za ozbiljne rizike za zdravlje i sigurnost, za velike prijetnje špijuniranja američkih baza u Europi. U stvari takva zarazna naklonost prema državi koja gazi ljudska prava toliko sveta Zapadu i ne čudi toliko ako se pomisli da komunistički režimi i nisu bili drugo, izuzimajući populističku retoriku, nego ogromni laboratoriji za eksperimente državnog vrha  u provođenju planske ekonomije.Sovjetski Savez bi se urušio u nastanku bez pritjecanja rijeke kapitala od  židovskih banaka sa sjedištem u Sjedinjenim Državama. Mao Tse–tung bi izgubio rat da zapadni financijeri nisu iznenada zatvorili slavine Chiang Kai–sheku. To nas potiče da promislimo da se s ove i s one strane Atlantika provodi zajednički projekt samo s različitim modelima. S ove strane sinarhijski a s one paladistički.
 
Gospodin Carney osim toga što je ključna osoba financijske oligarhije  postavljene na vrh jedne državne banke (što pokazuje još više koliko su javne financije kontrolirane od privatnih) je također sudionik u Koaliciji inkluzivnog kapitalizma – Coalizione per un capitalismo inclusivo čija je predsjednica jedan Rothschild povezan s H. Clinton i engleskom kraljevskom kućom kao i s upravljačkim delegatima glavnih multinacionalnih kompanija.Novi govor, tako zavodljivo korišten kao čarobna riječ politički korektnog predviđa jedan gospodarski sustav  koji je suštinski usmjeren na državu i može proći bez izražene političke volje u zakonodavstva na snazi, primijeniti se na radnike i na sve ostale s neograničenim prednostima za najuži krug osoba koje su vlasnici nezamišljivih bogatstava. Iza prividnosti osobne slobode bez granica (koja se svodi na podljudske razine  slobodne uporabe droga i sveobuhvatnog seksa) skriva se totalna tiranija koja se izgrađuje na ruševinama nacionalnih suvereniteta, na pomračenju uma i na gubitku moralnog dostojanstva.
 
U tom okviru izgleda da je financijski vrh odlučio prenijeti svjetsku moć sa Sjedinjenih Država na Kinu, novi stožer planiranog turbokapitalizma s planetarnom  poplavom  kineskih proizvoda koji ostvaruju moguću globalizaciju i brzu deindustrijalizaciju Zapada i nameću se kao ideologije klimatskih promjena.Kina je na prvom mjestu na svijetu kako po broju stanovnika tako i po gospodarskom rastu. Recesija prouzročena padom zapadne potražnje (određene osiromašenjem nižih slojeva) riješena je povećanom unutarnjom potrošnjom i izgradnjom infrastrukture uz pomoć emisije kapitala središnje banke usmjerene na nacionalna poduzeća koja kontrolira država. Čvrsta ruka se vidi u Hong Kongu u svjetlu projekta koji se namjerava sjediniti s otokom poput Silicon Valley, a narodni protest pokazuje znake jednu od brojnih obojenih revolucija koje orkestrira Washington koji kako vidimo želi spriječiti ostvarenje (projekta).
Stvaranje dvije fronte koja su na djelu može u prvi mah iznenaditi. Reklo bi se da se radi o sudaru titana u postizanju univerzalne vlasti.
U biti, s obzirom da visoke financije vodi određen broj  židovskih obitelji koje su više manje usko povezane s Rotschildima moglo bi se pretpostaviti da postoje dvije smjernice cionizma: s jedne strane cionizam koji možemo nazvati desnim i predstavlja ga Netanyahu u kumstvu  s Trumpom koji je pod utjecajem svoga zeta Chabada Lubavicherijanca, Jareda Kushnera, a s druge strane stoji ljevica kojom upravlja George Soros koji kao najutjecajniji predstavnik  pilotira Europskom unijom i ide tako daleko da postavlja svoje ljude na vrh Vatikana od kojeg je napravio ideološku imigrantsku centralu s tzv. ekološkim obraćenjem.
 
Može se pretpostaviti s velikom vjerojatnošću da natjecanje ima samo svrhu uravnoteženja s učinkom da jedan centar moći ne pretegne nad drugim držeći čovječanstvo u šahu izgovarajući se, jučer hladnim ratom a danas islamskim terorizmom. U svakom slučaju to pomaže okultnim lutkarima da vrše posvuda svoj utjecaj: u svim velikim industrijskim korporacijama, u suprotstavljenim političkim prestrojavanjima kako s ljevicom koja brani banke tako i s desnicom koja je sklona Izraelu.To je uostalom filozofija koju je inspirirao Mayer Amschel Rotschild kad je osnovao svoj financijski imperij: upravljati političkom scenom tako da posuđuje novac državama a nakon toga da ih ucjenjuje špekulirajući, u ratovima financirajući obadvije zaraćene strane tako da zarada bude basnoslovna bez obzira na ishod.
 
Na toj točci treba spomenuti Rusiju koja je do sada ostala pozadi. Federacija je pak stvorila najnapredniju vojnu tehnologiju na svijetu ali je još uvijek po moći iza Sjedinjenih Država. Do 2024. će zajedno s Kinom postići nevjerojatnu nadmoć nad Zapadom. Jedina mogućnost koja preostaje Americi za očuvanje vlastite hegemonije je izazvati rat u sljedeće četiri godine.Iran je jedina od sedam država koje graniče s Izraelom koju prema planu Kivinum iz 1982. treba neutralizirati u ime sigurnosti. Ali Islamska republika je upravo saveznica Rusije i Kine. Ovaj put, dakle, konflikt može biti regionalni ili se proširiti na planetarnu razinu s nepredvidljivim posljedicama. I onda se netko pita tko bi mogao imati razloga da izazove hekatombe nevjerojatnih razmjera? Ne smije se zaboraviti da je oligarhija uvjerena da nas ima previše i smatra neuspješnim sva dosadašnja sredstva (abortuse, kontracepciju i homoseksualizam) za drastično smanjenje svjetskog stanovništva.
 
Prema njihovim ezoteričkim doktrinama civilizacija može prijeći iz jedne ere u drugu jedino kroz razaranje i preporod. Progres prema višim stupnjevima čovječanstva koji se postiže usavršavanjem može tražiti žrtve milijardi anonimnih pojedinaca u korist izabrane rase. Podsjeća li vas ova doktrina na nešto? I ovo dosad nije bilo drugo nego suvremeni laboratorij za jedan daleko širi projekt. Istina je da su mnogi nacistički kriminalci našli utočište u Sjedinjenim Državama. Među njima i Walter Hallstein koji se vratio kao prvi predsjednik Europske ekonomske unije. Naša Europska unija je ostvarila sva obilježja totalitarnog režima dostojnog efikasnog logora, gulaga, laogaija, kako god ih hoćete nazvati. Iako im je privid „demokratski“ dinamike su iste.
 
Zamislite samo da su oni uspjeli preobraziti u tom smislu i strukture Katoličke Crkve! Tko god ne pripada Crkvi na crkveno korektan način podvrgnut je preodgajanju, preobratimljenju u limbu gdje se gubi pamćenje, ali ponetko uspije na neki način još uvijek čuti vlastiti glas.
Slučaj hrabrog kardinala Zena: Stari kardinal se otvoreno izjasnio u više navrata o tajnom ugovoru između kineskog režima i Svete Stolice od 22. rujna 2018. koji je promijenio prethodne stavove: Rim je priznao ekskomunicirane biskupe koji su bili zaređeni po odredbama kineske vlade bez mandata pape dok su oni vjerni papi koji su svoju vjernost platili s dugogodišnjim zatvorima dobili naređenje da pristupe toj patriotskoj Crkvi koja nije drugo nego organ komunističke partije.Odluka je pozdravljena kao obrat koji bi trebao dovesti do nadilaženja podjele koja je trajala desetljećima, ali u stvari prisiljava kineske katolike da se podčine šizmatskoj hijerarhiji i tako ih baca u ralje režima kojemu je cilj potpuno kontrolirati sve vjerske organizacije i nastavlja u okviru ugovora uništavati podzemnu, tajnu Crkvi tako da počinju nestajati svećenici, biskupi, ruše se križevi i crkve, zabranjuje se vjerski odgoj sve do zrelog doba. Ali je nevjerojatna činjenica da vrhovni crkveni autoritet ovim odlukama radikalno proturječi crkvenoj doktrini tjerajući jednu herojsku progonjenu zajednicu na odricanje vjere.
 
Na to se odnosi dramatični poziv kojim se, kako je objavljeno, jedna Kineskinja obratila „Franji“ 31. prosinca 2019., i nedolična reakcija pape. I Vatikan, kako izgleda, sudjeluje u prijenosu carstva: ne samo da je predao lokalnu Crkvu ateističkom i materijalističkom režimu prihvaćajući ga s pretjeranim hvalama, nego se implicite podvrgnuo njemu prepuštajući mu da imenuje biskupe.Konačno izgleda da svi na vjerskom polju surađuju u tom prijenosu svjetske nadmoći osim onih koji brane američku hegemoniju. Ono što bi moglo omesti ovaj projekt je uprava ova mala kršćanska zajednica izuzetno živa koju se želi ugušiti ali koja se čak i u ovim tako teškim uvjetima nastavlja širiti. Zamislite što bi se dogodilo da kineska Crkva dobije slobodu? Zahvaljujući zagovoru brojnih mučenika koji je već uračunat vjera bi se raširila u ogromnom narodu koji ima žarku žeđ  i mogli bi jednog dana evangelizirati naše zemlje koje su izgubile vjeru. Kardinal Zen s karakterističnom mudrošću svoje kulture nije samo ohrabrio zdravi dio klera na odmetništvo nego se i sam vratio u ilegalnost, u podzemlje, da sije vjeru u očekivanju žetve. To je lekcija i nama. Ori zemlju i čekaj bolja vremena! Vrati se u katakombe! Komunizam nije vječan (a ni Bergoglio).
 

Elia, 11. I. 2020., http://www.unavox.it/ArtDiversi/DIV3315_Elia_Venti_di_guerra.html

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Marija Zaharova optužila Britance za tvorce koncentracijskih logora

 
 
Velika Britanija je svjetski rekorder u genocidu, izjavila je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova. ”Oni su se iživljavali i nad Afrikom. Oko 13 milijuna ljudi Englezi su odvezli sa tog kontinenta kao robove. Količina poginulih je pritom 3 – 4 puta veća, tj. ukupna količina žrtava je dostizala 50 – 53 milijuna”, nastavila je ona. Zaharova je također podsjetila na Opijske ratove u Kini, Burske ratove i istrjebljenje Indijanaca.
https://images.jpost.com/image/upload/f_auto,fl_lossy/t_JD_ArticleMainImageFaceDetect/398440
Marija Zaharova
 
”Evo vam još jedne interesantne činjenice: prema otkrivenim dokumentima Nacionalnog arhiva Velike Britanije, engleske vlasti su aktivno pribjegavale korištenju kemijskog oružja sa ciljem da se uguši ustanak Arapa u Mezopotamiji (današnji teritorij Iraka – prim. ured.) u proljeću 1920. godine”, naglasila je Zaharova. U 1870-ih, Britanija je izvršila genocid nad Zulu narodom, a 1954.-1961., u Keniji, u znak odmazde zbog ubojstva 32 bijela kolonista britanska vlast je istrijebila 300.000 pripadnika Kikujua i odvela još 1,5 milijun u koncentracijske logore. Sve u svemu, Zaharova je objavila 17 stranica arhivske građe o genocidnim akcijama Britanije na svjetskoj sceni.
 
ŠTO HISTORIJA KAŽE: Nacizam uopće nije djelo Hitlera i Nijemaca već „džentlmena Engleza“
 
Kada se govori o Velikoj Britaniji i njezinim stanovnicima, većina čovječanstva navede engleski parlamentarizam, kao i velikog Shakespearea. No, nacija „prosvijećenih moreplovaca“ nije to što se misli.
Prvo, Britanija je, a ne Njemačka, domovina nacizma, ideje vlasti rase, točnije izabrane „nordijske rase“ koja treba vladati cijelim svijetom.
Tvorci nacizma su Englezi: Thomas Charlyle (praroditelj), Houston Chamberlain (angloamerički pisac i filozof), James Hunt (napisao 1862. godine rad u kojem je crncima „dodijelio“ ulogu prijelaznog oblika između majmuna i čovjeka), Francis Galton (rođak Charlesa Darwina i osnivač eugenike – „znanosti“ o ljudskoj selekciji radi odgajanja idealne rase), Karl Pearson (biolog i osnivač biometrije – rasističkog smjera socijal-darvinizma), čija je poznata izjava „Pravo na život još ne znači pravo svakoga da produži svoj rod.“
 
„Oduševljavam se engleskim narodom. U kolonizaciji, oni su učinili nemoguće“, pohvalio ih je u jednom govoru Adolf Hitler. Jasno je zašto ih je führer hvalio, sve je ideje preuzeo od Britanaca. Podsjetimo se da je upravo u Velikoj Britaniji stvoren 1932. godine Savez fašista kojim je rukovodio baron Oswald Mosley. Vođa britanskih fašista je uhićen tek 1940. godine i u zatvoru je proveo samo tri godine. Umro je 1980., nikada progonjen zbog svoje prošlosti.
 
Drugo, koncentracijski logori su britanski izum, a ne nacista ili boljševika (Trocki), kako se to danas predstavlja. Istina, ima malih dvojbi jesu li bili Amerikanci tijekom Građanskog rata (1861.-1865.) ili Britanci tijekom Angloburskog rata (1899.-1902.), no većina historičara smatra da su prednjačili Britanci. Amerikanci su u koncentracijske logore slali vojne zarobljenike, a Englezi vojno stanovništvo – čak cijele obitelji. Cilj stvaranja koncentracijskih logora, prema službenim izjavama britanske vlade, bilo je „osiguranje sigurnosti mirnog stanovništva burskih republika“.
Muškarce su Englezi slali u logore na teritoriju Indije, Cejlona i drugih britanskih kolonija. Ukupno u svim britanskim konclogorima bilo je smješteno 200.000 ljudi, što je bila polovina stanovništva burskih republika. U njima je umrlo do gladi i bolesti 26.000 ljudi, a tijekom samo jedne godine, 1901., u konclogorima Engleza od gladi i bolesti je umrlo 17.000 ljudi, od kojih 14.300 djece.
Treće, Englezi su svjetski prvaci u genocidu, jer su praktično istrijebili Indijance na teritoriju današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Da podsjetimo da su tijekom naseljavanja današnjeg SAD-a, Englezi ubili oko 15 milijuna Indijanaca.
Genocid su počinili i tijekom tri kolonizacije Australije. Kolonizacija tog kontinenta je počela 1788. godine, a autohtonog stanovništva je bilo milijun ljudi u oko 500 plemena. Tijekom naseljavanja Australije, Englezi su ubili između 90 i 95 posto Aborídžina, dok su na Tasmaniji starosjeditelji istrijebljeni. Ubojstva starosjeditelja su smatrana uvjetom prosperiteta Engleza.
Četvrto, Englezi su poznati i kao „vješači djece“, na način koji ledi krv u žilama. London je tijekom XVI. stoljeća nosio nadimak Grad obješenih. Tijekom carevanja Henryka VIII. (1509.-1547.) kažnjeno je samo za skitnju 72.000 ljudi. Djecu beskućnike masovno su vješali čak i u narednim stoljećima. Tek 1908. godine Britanija je usvojila zakon po komu se na smrtnu kaznu ne mogu osuditi mlađi od 16 godina.
Peto, Britanci su prvi stvorili narko-mafiju. U tom kontekstu važna je još jedna stranica britanske historije koja je u stručnoj javnosti poznata kao Opijski rat. Međutim, pravilnije bi bilo to nazvati mafijaškim sustavom, čiji je glavni izvor bila trgovina narkoticima, zbog čega su skoro cijeli jedan narod pretvoren u narkomane. Radilo se u to vrijeme (XIX. stoljeće) o 300-milijunskom kineskom narodu.
Čak 13 posto dohotka Indije tijkom britanske vladavine dolazilo je od prodaje opija u Kini. Istovremeno, opij je ubijao Kineze. Samo u periodu od 1791. do 1794. godine, broj licenciranih opijskih pušionica porastao je sa 87 na 663. Istovremeno je Britanija preko opija izvlačila ogroman novac iz Kine, što je sve predstavljalo klasičnu narko-mafijašku shemu.
Ova situacija je dovela do dva razorna „opijska“ rata, kao i do potpune okupacije Kine od strane Britanije. Kada se to dogodilo, Britanija je počela uzgajati mak u Kini, na milijunima hektara, dok se broj korisnika povećao na desetine milijuna. Kraj vlasti narko-mafije u Kini djelo je komunista, koji su jednostavno sve narko-trgovce strijeljali, a plantaže maka spalili.
 

Zoran Milošević, Patriot, TASS, Pečat, 20. IX. 2018., http://patriot.rs/udar-tajfuna-zaharove-u-britaniju-vi-ste-svetski-rekorderi-u-genocidu-ovo-su-vasi-rezultati/?lang=lat

 

Odnosi srbijanskoga kneza Miloša Obrenovića i crnogorskoga vladike

 
 
Odnosi naših istočnih susjeda su vrlo složeni, pa često Hrvatima i nerazumljivi jer naš hrvatski narod ne poznaje povijesni kontekst,odnosno političku, vjersku, ekonomsku i kulturnu  povijest naših susjeda. Ovaj puta ne ćemo se baviti nemanjićkim periodom niti poviješću Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve već ćemo izvući crtice iz odnosa turskoga vazalnoga kneza Srbije Miloša Obrenovića i crnogorskoga vladike Petra II. Petrovića Njegoša, a služeći se solidnom knjigom crnogorskoga povjesničara dr. Novaka Adžića "Stvaranje i razvoj crnogorske nacije".
http://www.politika.rs/old/uploads/rubrike/277776/i/1/njegos.jpg
Petar Petrović Njegoš
 
Crna Gora u kojoj danas živi skoro četvrtina Albanaca i muslimana (većina slavenskih muslimana u Crnoj Gori se smatra Bošnjacima, ali neki se pišu i Crnogorcima, Romima te regionalno i dr.), gotovo trećina Srba i 1 posto Hrvata je složena sama po sebi, bez kontroverznoga odnosa prema srpstvu kojemu Crnogorce vuče pravoslavlje i zajednička povijest u XIII. i XIV. stoljeću, te protuturski ratovi i panslavizam. Vladika Petar II. Petrović Njegoš (rođenjem Rafael, pa Rade) bio je pjesnik, filozof, romantičar i nažalost mason, kao i Vuk Karadžić, Karađorđevići, te većina hrvatskih iliraca. Taj čovjek se zalagao za ujedinjenje Dalmacije i Boke sa banskom Hrvatskom, ali se osjećao kao Crnogorac dijelom srpskoga plemena, na što su utjecali i njegovi učitelji (Sima Milutinović Sarajlija npr.), te tadašnje teorije o jeziku. Lišen zmijske ćudi toliko potrebne u politici Njegoš je bio u izuzetno lošim odnosima s ocem moderne srbijanske države Milošom Obrenovićem.
 
Godine 1830. hatišerufom sultana Mahmuta II. Srbija postaje autonomija u okviru Osmanskoga carstva, tj. današnji sjever uže Srbije bez Beograda. Poduzetni Miloš želi iskoristiti polunezavisne vladare Bosne i Albanije Gradaščevića i Bušatliju za slabljenje Otomanskoga carstva, ali Njegoš odbija njegov plan da se Crnogorci bore u vojsci skadarskoga paše. Njegoš traži od kneza Miloša Obrenovića simboličnu pomoć pri zauzimanju Podgorice (nama starijima poznate kao Titograd, op., T.T.), što ovaj odbija. Miloš je lojalnost Turcima dokazao prethodno (1817.) poslavši glavu svoga kuma Karađorđa u Istanbul (Carigrad, Konstantinopol).
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwigqsi379rmAhVmyaYKHRKJBjMQFjAAegQIAxAB&url=https%3A%2F%2Fnoviglas.info%2F2019%2F01%2F04%2Fkako-je-karadjordjeva-glava-zavrsila-u-carigradu%2F&usg=AOvVaw1twWA1IUeq0Vb4bwKPatP5
U Carigradu je Miloš, prema Mihailu Gavriloviću, bogato nagrađen, dobio je orden u briljantima i sablju iskićenu dragim kamenjem. Tronut tim znacima carske milosti Miloš pada na koljena pred sultanom i cjeliva mu papuču.
 
Godine 1832. veliki vezir Mahmut Rešid nudi Crnoj Gori velike teritorijalne ustupke ukoliko ona prizna vrhovnu vlast sultana, što Njegoš odbija odgovarajući "dok me moji Crnogorci drže ne treba mi sultanov berat ni ferman da vladam, jer ja sam nezavisan vladalac, a ako me moji Crnogorci napušte, sultanov ferman me ne može održati." Godine 1832. je sultan Mahmud izdao nalog (ferman) knezu Milošu da osobno predvodi svoju i tursku vojsku u zauzimanju Crne Gore. Miloš je izvijestio o tome Njegoša koji je suho odgovorio da će se braniti svim silama. Taj pohod je propao u zametku zbog vojne Mehmed Alije koji je zaprijetio i Carigradu. Navodno Njegoš nije znao za velikosrpski program (Načertanije) ali je znao da je Miloš tražio od sultana da pokori Crnu Goru.
 
J. Ćetković citira austrijski izvor iz Zadarskoga arhiva (Ivačić, 6. ožujka 1836.) da je vladika Njegoš jako zabrinut, dva dana nikoga ne prima u posjet, i da je Obrenoviću javio da će se Crnogorci boriti do posljednjega živoga čovjeka. Na stvaranju Velike Srbije radi kao agent dubrovački raspop Matija Ban, ali ban Josip Jelačić ga je prozrio, a Njegoš odbio preuzeti njegovu pomoć od 2.000 fiorina kazavši Banu da slobodnoj Crnoj Gori priliči primiti pomoć samo od slobodne države kao što je SAD.
 
Prema Konstantinu Nenadoviću (citat iz 1884.) Njegoš je izjavio: "A da čo'če (čovječe, op., T.T.), Božja ti vjera, znam ja tu veselu Srbadiju, no kud su joj ti junaci sinovi bili, dok joj nije bog da Karađorđa? Vi svi tamo hvalite se junaštvom, a kad Vi (vam, op., T.T.) Bog njega uzme između Vas, a vi svi u sunovrat u turski jaram opet! No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate, pa ni za Bonaparte, oni svi biše pa preminuše, a Crna Gora ostaše dovijeka i strašnoga suda u svojoj volji i slobodi".
 
Jasno da Srbija kao poluravničarska zemlja nije mogla lako odoljeti organiziranoj sili, za razliku od planinskoga grebena sa središtem u Cetinju (što jest bila stara Crna Gora, op., T.T.) gdje ni pješaštvo ne može proći sa logistikom. Crnogoraca pod vlašću Njegoševom bijaše svega 60.000. Njegoš je svojim literarnim djelom, školstvom i tiskarstvom pridonio širenju srpske ideje i imena u Crnoj Gori, posebice preko kosovskoga mita. Zanimljivo je da je Njegoš veliki prijatelj Vuka Karadžića i njegove jezične reforme (hercegovizacije jezika), dočim je stav kneza Obrenovića i srbijanske vjerske i književne elite izražen u pismu Miloša Njegošu negativan; "ima jedna rđava sekta vukovska nazvana koja debelo jer (Ъ) izostavlja, i još gdjekoja izmjenjenija zahteva, i sve se bojim da ne bude otrov učenija ove sekte i do u Crnu Goru, dosad svagda čistu i nevredimu prebivšu prispeo, a ako bi to bilo, to bi mi zaista vrlo teško i žao palo, jerbo je dosta verno poznato da ta sekta izostavljanjem Ъ i uvođenjem nekakvog 'j/odvodi od pravoslavlja i privodi k rimokatoličanstvu (Poznat će Vam biti kustos C.K. Biblioteke, Kopitar, rimokatolik, ovaj je ta učenija razvrata dao Vuku, a Vuk vuče tuđu budalaštinu ne znajući ni šta vuče ni našta. Na ovo, mislim, sami za sebe zadržite da ne dođe do nečastivih ušiju.) Ta je sekta i ovde bila počela isto učenije rasprostrirati, no ja sam to u soglasju s G. mitropolitom Karlovačkim (Srijemski Karlovci, op., T.T.) predupredio mnoge takove knjige u vatru bacivši, a mnoge čitavim sandukom pobacavši." (Izvestia - "Otdelenija ruskoga jezika i slovesnosti", Carska akademija nauka( 1903. t. VII. knj. 3., str. 333.). (Naravno da jugoslavenski masoni nisu htjeli od Srba praviti katolike oduzimanjem debeloga jer, a srpski jezikoslovci su do Karadžića zapravo rusificirali jezik, op., T.T.) Njegoš odgovara knezu iz Trsta (Trijesta) da ne poštuje Dositeja Obradovića, pače da ga prezire! Zapravo je to upućeno i samome Milošu "ja bih Dositeja počitova da je umio svoj dar duševnij obratiti u korist našega naroda, ali ga obratiti nije umio, i zato ga prezirem kako čovjeka koji nije vidio u što se sodrži sreća naroda, što li mu može pričiniti nesreću, i kako čovjeka koji je bio nekome oruđe podsmjejanija nad blagočestijem (crkvenoslavenski u smislu podsmijavanja nad svetinjom, pobožnim, op., T.T.).
 
Na kraju pisma Miloša  vladika cernogorski pozdravlja sa visokopočitovanijem.
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwi5jenD-NrmAhUZwMQBHe_dBr8QFjABegQIBRAB&url=https%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FMilo%25C5%25A1_Obrenovi%25C4%2587&usg=AOvVaw0G6E1l1tWDDgUuztdy0c8L
Zanimljivo je da je Njegoš obišao Italiju, Austriju, Rusiju ali da u Srbiji nije nikada bio, što najbolje svjedoči o nepovjerenju prema knezu Milošu. Kontakti Crnogorske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve u Njegoševo doba su rijetki. Kao arhimandrit obratio se 1832. Njegoš mitropolitu Karlovačkom Rajačiću za rukopoloženje jednog crnogorskog svećenika. Razmijenio je pisma sa mitropolitom beogradskim Pavlovićem zbog bijega episkopa užičkoga Nikifora, koji je bio u sukobu sa knezom Milošem, kojega knez Miloš naziva duševnim bolesnikom. Kada je Njegoš u Rusiji primljen od cara Nikolaja I. i tamo zavladičen patrijarh karlovački Rajačić traži od pravoslavnih svećenika u Boki "da se apsolutno ne dopušta služba u Crkvi crnogorskomu vladaru pod zapetu najstrože odgovornosti", i "da stoga ni zvonima ni puškama ne smete ga pozdraviti, niti mu ma bud koju počast koja pripada arhijereju ukazati."
 
Pećku patrijarhiju spominje u svom djelu "Lažni car Šćepan mali" (objavljena 1851.) Njegoš samo kroz lik Vasilija Brkića koji za razliku od arhipastira crnogorskih koji se bore sa Osmanlijama kukavički priznaje da mu se na spomen Turaka ledi krv u žilama. Obnovljenu patrijaršiju je 1557. dao Mehmed Sokolović svome bratu Makariju. Patrijarh Vasilije Brkić bježi sa Kosova u Crnu Goru, svrgnut od Grka 1765. zbog mogućih financijskih pronevjera. Ruska ekspedicija kneza Dolgorukova pod nadnevkom 31. 7. 1769. bilježi da Crnogorci mole Dolgorukova da se izgna Vasilije Brkić sa cetinjskoga manastira radi spokojstva mitropolita (crnogorskoga) Save Petrovića. Crnogorci Brkiću stavljaju nož pod grlo, te im on nakon zaludnih molbi, suza, pozivanja na kršćanstvo daje svojih 54 dukata. Srpski (pećki) patrijarh bježi u Maine (Boka) gdje se sakrio u domu jedne udovice. Rusi vele da je mitropolit Sava načelnik razbojnika ispunjen nepomirljivom mržnjom na patrijarha. Brodom Rusi prebacuju Brkića u Italiju, zatim u Rusiju. Njegoš u svom djelu ovo ne spominje. Svakako da ovim člankom ne želim ironizirati niti se miješati u tuđa posla, samo nastojim rasvijetliti povijesnu pozadinu sadašnjih događaja. Odnosi Bugara i Makedonaca, Hrvata i Bošnjaka, Srba i Crnogoraca su vrlo složeni i imaju svoje uspone, padove, zajedništva i protivbe. Ponor nastao na nekad zajedničkom teritoriju Hrvatske i BiH je produbljen razlikom vjere, ali i postojanjem jake i ravnopravne srpske zajednice u BiH.
 

Teo Trostmann

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Petak, 29/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1508 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević