Get Adobe Flash player
Hrvatske poduzetnike spasit će metla i zapadni Balkan

Hrvatske poduzetnike spasit će metla i zapadni Balkan

Svi će se nekako snaći osim gladnih Mudrinićevih...

Udba - hrvatska inačica Al-Qa'ide?

Udba - hrvatska inačica Al-Qa'ide?

Uvijek treba imati na umu tko je u Sabor doveo Sanju...

Angela nakratko posjetila ljetnu prijestolnicu West Balkanije

Angela nakratko posjetila ljetnu prijestolnicu West Balkanije

Susret bez značaja, svrhe i koristi     Pretvorili...

GRID – bolest imunodeficijencije povezane s homoseksualcima

GRID – bolest imunodeficijencije povezane s homoseksualcima

Pravedna plaća     Stoga ih je Bog predao sramotnim...

Hrvatska duša nije na prodaju

Hrvatska duša nije na prodaju

Aboliranima više ne smeta...

  • Hrvatske poduzetnike spasit će metla i zapadni Balkan

    Hrvatske poduzetnike spasit će metla i zapadni Balkan

    četvrtak, 17. srpanj 2014. 23:24
  • Udba - hrvatska inačica Al-Qa'ide?

    Udba - hrvatska inačica Al-Qa'ide?

    četvrtak, 17. srpanj 2014. 14:13
  • Angela nakratko posjetila ljetnu prijestolnicu West Balkanije

    Angela nakratko posjetila ljetnu prijestolnicu West Balkanije

    četvrtak, 17. srpanj 2014. 00:10
  • GRID – bolest imunodeficijencije povezane s homoseksualcima

    GRID – bolest imunodeficijencije povezane s homoseksualcima

    srijeda, 16. srpanj 2014. 12:26
  • Hrvatska duša nije na prodaju

    Hrvatska duša nije na prodaju

    srijeda, 16. srpanj 2014. 12:19

S produbljenjem ukrajinske krize raste proruski separatizam  

 
 
Iz vlažnih podruma stambenih zgrada koje propadaju na kraju Simferopola, potpredsjednik parlamenta Krima, Sergej Šuvainikov, vodi borbu za obranu etničkih Rusa na ovom strateškom poluotoku Crnoga mora. U uredu ukrašenom zastavama i mapom Krima iz reazdoblja Drugoga svjetskog rata, te medaljom s komunističkim srpom i čekićem i sloganom "U jedinstvu s Rusijom", rječiti Šuvainikov u dahu ponavlja litiju o navodnim napadima na ruski jezik i rusku kulturu u Ukrajini. "To je rezultat političkog stava kojim se negiraju Rusi, za koje je jezik glavno sredstvo identifikacije njihova etniciteta, njihove ruske nacionalnosti, dokaz da su ruski narod", kaže Šuvainkov. "Cilj je da im se uskrati pravo da podsjete djecu i mlade ljude da su Rusi. To je zapravo uništenje ruske nacionalnosti i koncepta ruskog naroda u Ukrajini", dodaje.
http://l3.yimg.com/bt/api/res/1.2/lEEcLY5WuSYgMB2P2p9RQg--/YXBwaWQ9eW5ld3M7Zmk9ZmlsbDtoPTQyMTtweG9mZj01MDtweW9mZj0wO3E9NzU7dz03NDk-/http://media.zenfs.com/en_us/News/afp.com/5fa7851c5ed8988586947a4f92986d7bf1ed972c.jpg
Simferopol danas
 
Gomile megafona, uvijenih transparenata u uglu Šuvainikovog samoproglašenog "bunkera", svjedoče o pojačanoj aktivnosti organizacije na čijem je čelu: „Kongres ruskih zajednica i ruska fronta“. Od kada je politička kriza izbila u Kyivu, u studenom prošle godine, njegova organizacija je u više navrata organizirala demonstracije u Simferopolu i na drugim mjestima, paleći tom prilikom zastave EU-a i optužujući SAD i NATO kao najodgovornije za ukrajinske nevolje.
 
Ljudi na Krimu nervozno gledaju kako se politička i ekonomska kriza u Ukrajini produbljuje. Krim je jedina regija u Ukrajini gdje su etnički Rusi većina, odnosno predstavljaju 60 posto od dva milijuna stanovnika poluotoka. Od XVIII. stoljeća pa sve do prije samo 60 godina, 19. Veljače 1954., ovaj je otok bio dio Rusije. (Zapravo je pripadao Ruskoj Republici, jednoj od 16 republika SSSR-a, ali ga je Nikita Sergejevič Hruščov (Kalinovka, 1894. – Moskva, 1971.), sam podrijetlom iz Ukrajine, pripojio tada Republici ovoj danas samostalnoj državi). I kako previranja u Ukrajini tresu regiju po etničkim i vjerskim pukotinama, sve se češće čuje da bi se možda trebao ponovno tamo i vratiti.
 
Ostati u orbiti Moskve
 
Iako je nelegalno otvoreno zagovarati separatizam u Ukrajini, mnoge proruske organizacije pozivaju na "jačanje autonomije Krima" u slučaju da vlada predsjednika Viktora Janukoviča postigne neke kompromise s onima koje oni nazivaju "fašistička“ opozicija. Cilj proruskih grupa je zadržati Ukrajinu u moskovskoj orbiti i spriječiti njenu integraciju u Europu. Kako bi privlačili podršku za svoja nastojanja, oni otvoreno manipuliraju šireći napetost i strahove među pravoslavnim Rusima i muslimanskim krimskim Tatarima, koji čine oko 12 posto stanovništva poluotoka. Stotine tisuća Tatara se vratilo na svoju zemlju u Krim nakon što su ih prethodno sovjetske vlasti bile deportirale odatle za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
 
Na 40 kilometara sjeveroistočno od Šuvainikova prašnjavog bunkera u Simferopolu je grad Bilohirsk. Teško je danas zamisliti da je to nekad bio živopisni trgovinski centar na „Putu svile“ s tatarskim imenom Karasubazar. Danas je populacija od oko 18.000 građana gotovo ravnomjerno podijeljena između Rusa, Ukrajinaca i Tatara. Gradonačelnik, Albert Kangijev, etnički Tatar i član Stranke regija predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča, kaže da je njegov grad miran, a odnosi među različitim etničkim grupama dobri. Ali, on brine o potencijalu da snage sa strane mogu omesti taj krhki međunacionalni sklad. „Ovo je multietnički grad. Danas je postotak od ranije deportiranih građana u našem gradu veći od 30 posto, što je prilično značajna brojka. I zapaliti iskru u našem gradu, da tako kažem, bilo bi veoma lako“, ocjenjuje gradonačelnik Bilohorska.
 
Prošlog je studenog Šuvainikuov "Kongres ruskih komunista" organizirao marš kroz Bilohorsk kako bi obilježio ruski praznik Nacionalni dan jedinstva. Nekoliko desetina sudionika skupa slušalo je govore koji su glorificirali tatarsko razdoblje osvajanja Krima i usvajanje rezolucije kojom se objavljuje da su „danas Rusi ponovno u stanju feudalne rascjepkanosti, duhovnog pada i malodušnosti. "Naše pravo na našu povijest, našu kulturu, našu pravoslavne vjeru i ruski jezik je drsko ograničeno. Sve češće vidimo i čujemo uvrjedljive napade usmjerene na Rusiju i ruski narod", navedeno je u rezoluciji.
http://www.e-politik.de/lesen/wp-content/images/2009/06/krim_500.gif
Strah gradonačelnika Kangijeva od potencijalnih nestabilnosti čini se prilično dobro utemeljen. Oko 100 kilometara južno u obalskom odmaralištu Jalti, Ruskinja srednjih godina, koja se predstavila samo kao Irina, izrazila je svoju frustraciju zbog krimskih Tatara, koje je Staljin deportirao s poluotoka 1944., a sada su se vratili u velikom broju nakon kolapsa Sovjetskog Saveza. „Tatari... tobožnji Tatari koji su bili izloženi represiji i deportaciji. Neka vrsta Uzbeka se vratila koji nemaju nikakve veze s tim, razumijete li. Oni kažu ‘Ja sam Tatar, ja sam žrtava represije! Dajte mi neku zemlju!’ Kupe neku zemlju a onda je preprodaju za velike iznose. Završe s puno novca od ničega. Neka vrsta patetičnih Uzbeka dođe ‘Ja sam Tatar‘. On dođe i kaže  ‘Daj mi’. Vidite kako je to ovdje'", priča Irina.
 
Kongres ruskih komunista i ruska fronta su ipak udaljeni od najvećeg dijela radikalnih proruskih organizacija koje su bile aktivne na Krimu. Prije neki dan u natrpanom press centru koji je napravilo veleposlanstvo SAD-a, u jednoj od poslovnih zgrada u Simferpolu, predstavnici skoro dvadesetak proruskih organizacija okupili su se kako bi raspravljali o neprilikama etničkih Rusa na Krimu. Domaćin skupa preko skypea bio je Juri Meškov, proruski separatist, koji je bio predsjednik Krima 1994.-95. Meškov je deportiran iz Ukrajine zbog njegovih separatističkih aktivnosti 2011. i sada živi u Moskvi. Učenici okruglog stola su govorili sa strašću, pomiješanim gnjevom i strahom, prizivajući s nostalgijom Sovjetski Savez.
 
Viktor Golovin, predstavnik Odbora za podršku predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, iskoristio je raspoloženje da kaže: ”Mi ne zazivamo rat. Mi tražimo ono što je naše. Jedino što tražimo je da nas nitko ne sprječava da se vratimo velikom svijetu Rusije. Ne sprječavajte nas da se vratimo kući.” Jedan od važnijih sudionika tog okruglog stola  bio je i zvijezda u usponu proruskog pokreta na Krimu, Valerij Podjači, šef grupe Narodna fronta. Na logu Narodne fronte je ruska zastava i ruski mornarički križ naspram siluete spomenika Ruskog pohoda na Kim iz 1783., koji se nalazi u Simferopolu.
 
Koristeći se otvorenim pozivima na separatizam, učtivi i energični Podajači vrši pritisak na Kijev da prepusti cijeli poluotok Krim Rusiji u zamjenu za otplatu ukrajinskih dugova prema Moskvi. S varljivim osmijehom na licu, on je usporedio ovaj scenarij s Američkim ugovorom oko mornaričke vojne baze Guantanamo na Kubi. Upitan što bi se dogodilo s Krimom nakon što takav ugovor istekne, Podjači je bio brz u odgovoru: „Za 99 godina, ne vjerujem da će Ukrajina toliko opstati kao država. Rusija će opstati jer je Rusija ipak vodeći svjetski igrač zajedno sa SAD-om, Kinom i EU-om. Tako da je jasno da će Rusija opstati. Ali hoće li Ukrajina opstati...? Zato bi ovo rješenje u principu zadovoljilo sve“, retorički pita Podjači. Ali takvo rješenje ili bilo koje rješenje u kojem bi Krim bio još bliskije u orbiti Moskve, sigurno ne bi zadovoljilo krimsku tatarsku zajednicu.
 
Stop Majdan
 
Prošle godine Refat Čubarov izabran je za predsjedavajućeg Mejlisa, krimskog tatarskog samoorganiziranog tijela. On kaže da je još od kolapsa Sovjetskog Saveza Moskva eksploatirala regionalne tenzije na način da nekako povrati utjecaj na postsovjetskom prostoru. „Kada se Sovjetski Savez raspao Moskva je fanatično tragala za različitim oruđem da zadrži sovjetske teritorije“, kaže Čubarov. “Gorski Karabah, Armenija i Azerbajdžan, Pridnjestrovlje i Moldavija, provociranje Tbilisija tj. Gruzije, pokušaji uključivanja Interfronta, Narodne Fronte u baltičkim državama... U Moskvi, centru svega, na Krim gledaju kao na neku vrstu udice na kojoj bi trebalo držati Ukrajinu“, naglašava.
 
Proruske organizacije demantiraju tvrdnje da imaju veze s Moskvom. Kako bilo, ruska nazočnost u regiji osjeća se na svakom koraku  Ruski konzulat u Simferopolu agresivno izdaje ruske putovnice krimskim Rusima, što je jedan od poteza koji su demonstranti u Kijevu doživjeli kao provokaciju. Ruska državna agencija za suradnju sa zemljama Zajednice nezavisnih država stacionirana je i izvodi razne akcije iz jedne vile u centru glavnog grada. Prošli je tjedan jedan od savjetnika ruskog predsjednika i vodeći ideolog Kremlja Vladislav Surkov bio u posjetu Krimu, susrećući se iza zatvorenih vrata s premijerom Krima, Anatolijem Mogiljevim, predsjednikom Parlamenta Krima Vladimirom Konstantinovim i guvernerom Sevastopola Vladimirom Jatsubovom. Također je najavljeno da će Konstantinov putovati u Moskvu, 20. veljače na razgovore s predsjednikom ruske Dume Sergejom Nariškinom.
 
Putovi na Krimu su prekriveni sa stotinama plakata koje je instalirala misteriozna lijevo orijentirana nevladina organizacija koja se zove Stop Majdan. Ova je organizacija također poslala na stotine provladinih aktivista u Kyiv, koji su podržavali ideju da Janukovič beskompromisno uguši antivladine demonstracije. Refat Čubarov kaže da, iako je politika ukrajinske vlade proizvela brojne frustracije među Tatarima i izazvala tenzije među etničkim grupama u toj regiji, lokalna situacija bi bila stabilna na Krimu da nije provokacija izvana. „Nema nikakvih unutarnjih razloga za oštre aktivnosti proruskih grupa. Ali nije neophodno da u pozadini svega bude pogoršanje zbog utjecaja izvana, izvan Krima, jer oni su veoma snažni i ciljani manipulanti. I to je uvijek vidljivo kada odnosi između Moskve i Kyiva postanu komplicirani“, zaključuje Čubarov.
 

Robert Coalson, RSE

Strah od pravne nesigurnosti i velike onečišćenosti okoliša

 
 
Pravna nesigurnost i velika onečišćenost okoliša navode brojne bogate Kineze da napuštaju svoju zemlju. U tomu svoju šansu vide osobito neke zemlje u krizi koje nude dozvole boravka u zamjenu za investicije. U "socijalizmu s kineskim likom" apsolutno je moguće postići jako dobar standard - legalno i ilegalno. Poduzeće Boston Consulting Group je prošle godine procijenilo da je broj kineskih milijunaša u dolarima znatno više od milijun. Time je Kina došla na treće mjesto među zemljama koje imaju najviše milijunaša.
http://1.bp.blogspot.com/_tGkogWRb65c/SReS7QaihcI/AAAAAAAAAts/a8qRScjc_wI/s400/China+Join+WTO+china-business-daily.blogspot.com.jpg
Bogati Kinezi vole skupe aute
 
Sad je jedna anketa među skoro 400 tih milijunaša pokazala da čak 65 posto želi napustiti zemlju u kojoj su stekli svoj imetak, odnosno da u najmanju ruku teže da dobiju pravo boravka u nekoj trećoj zemlji i da svoje obitelji rado šalju u inozemstvo. Anketa koju je provelo šangajsko poduzeće Hurun pokazuje da više od 30 posto ispitanika već posjeduje dozvolu boravka u nekoj drugoj zemlji. Što tjera milijunaše na bijeg? Kristin Kupfer iz Mercator Instituta za kineske studije iz Berlina u razgovoru za Deutsche Welle navodi tri osnovna razloga: "Pravna nesigurnost je jedan. Onda potraga za drugim obrazovnim okruženjem za vlastitu djecu i vrlo loše stanje okoliša u Kini."
 
Dozvola boravka već za 250.000 eura
 
Širom svijeta se pripremaju za bogate izbjeglice iz Kine. I to posebnim programom kojim se nudi dozvola boravka u zamjenu za investicije. Australija, SAD, ali i brojne zemlje EU-a su u pravom smislu riječi započele utrku za dobrostojeće klijente iz Kine. Još 2012. godine je europska krizna zemlja Portugal započela svoj program "Zlatna viza". Riječ je o programu kojim se kupovina nekretnine u najmanjoj vrijednosti od 500.000 eura nagrađuje stalnom dozvolom boravka. Više od 90 posto zahtjeva prošle godine došlo je iz Kine ili Hongkonga.
 
Prošlog rujna je i susjedna Španjolska uvela skoro identičan program. Države u krizi Grčka i Cipar izdaju dozvole boravka već za investiranje u visini od najmanje 250.000 eura. A i Mađarska olakšava posao investitorima preko programa kojim se dozvola boravka izdaje u zamjenu za najmanje 250.000 eura investiranih u neki od državnih fondova čije je trajanje pet godina.
http://static.guim.co.uk/sys-images/Guardian/Pix/pictures/2013/9/25/1380105381781/Gu-Kailai-and-Bo-Xilai-009.jpg
Na taj vlak je uskočila čak i dobrostojeća Nizozemska. U njoj se dozvola boravka može dobiti u zamjenu za investiciju od 1,25 milijuna eura uloženih na lokalnoj razini. Pri tome očito ne igra ulogu to što kineski zakoni zabranjuju izvoz koji je veći od 50.000 američkih dolara godišnje. Stručnjakinja za Kinu Kupfer upućuje na otkrića koja su u vezi s tzv. "offshore leaks" prema kojima u skoro potpuno nekontroliranim poreznima oazama na Karibima postoji najmanje 21.000 fiktivnih firmi čiji su vlasnici Kinezi. Kupfer kaže da mnogo novca odlazi i iz Hongkonga. "Grad je most za daljnji transfer novca u inozemstvo", kaže Kupfer.
 
Bijeg od pravne nesigurnosti
 
U samoj Kini se kritično gleda na trend odlaska super-bogatih u inozemstvo. Razlog treba tražiti prije svega u široko rasprostranjenoj korupciji. Profesor Zhou Xiaozheng s pekinškog Narodnog sveučilišta u razgovoru za DW ukratko opisuje ovo držanje: "Deng Xiaoping je rekao da se dio ljudi smije obogatiti, ali to bogatstvo bi trebalo biti stečeno poštenim radom. No brojni super-bogati su do svog bogatstva došli samo zahvaljujući sivoj ekonomiji, pronevjeri državnog kapitala ili špekulacijama. I oni sada taj novac žele skloniti u inozemstvo. Nedovoljna pravna sigurnost u Kini potiče na iznošenje kapitala i one koji su svoj novac stekli na legalan način - kao primjerice poduzetnicu Zhang Lan. Ona je zahvaljujući svom lancu restorana "South Beauty" stvorila bogatstvo i bila čak zastupnica u Političkoj savjetodavnoj konferenciji kineskog naroda u Pekingu. Prošle godine je izašlo na vidjelo da ona osim kineske posjeduje i kanadsku putovnicu zbog čega su na nju iskalili bijes preko interneta. Berlinska sinologinja Kupfer je naravno vidjela i reakcije koje su to potpuno odobravale. Jer riječ je o osobama koje bi i same rado okrenule leđa lošim životnim uvjetima - kad bi to samo mogle.
 

Matthias von Hein i Anto Janković, Deutsche Welle

Treba izbjeći kineski ili španjolski ratni scenarij

 
 
Neobično je malo primjera civiliziranog raspada država. Prije nekoliko godina uzaludno samo pokušao uvjeriti jednog kineskog diplomata da Tajvanu treba dozvoliti da proglasi neovisnost – ako je to ono što ljudi tamo žele. „Da Škotska izglasuje neovisnost“, tvrdio sam, „Engleska ju ne bi zaustavljala“. Diplomat se sumnjičavo smješkao, kao netko tko je prepoznao osobito bezočnu laž. „Znam da to nije točno,“ rekao je. „Engleska nikad ne bi prihvatila neovisnost Škotske. Izvršila bi invaziju“.
http://assets3.parliament.uk/woa/woa-portrait-large/woa-large/2599-1-h.tif
Ovako je bilo 1707. kada je Škotska izgubila nezavisnost
 
Sjetio sam se tog razgovora prošli tjedan u Edinbourghu gledajući pripreme za referendum o neovisnosti u rujnu. Britanski ministar financija George Osborne otišao je u škotski glavni grad i održao govor u kojem je upozorio na to da neovisna Škotska ne bi smjela zadržati funtu kao svoju valutu. Nekoliko dana kasnije predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso rekao je da bi neovisnoj Škotskoj bilo „veoma teško, ako ne i nemoguće“ ući u EU. To je gruba,  čak brutalna politika – i izazvala je pritužbe aktivista za neovisnost da se Škotsku pokušava zaplašiti.
 
Načinimo nekoliko koraka natrag i stavimo škotski referendum u povijesni i međunarodni kontekst i shvatit ćemo kako je neobično koliko je miran. Kinezi nisu jedini koji misle da je čudno što je britanska vlada voljna dozvoliti zemlji da ode bez borbe. Turska spisateljica Elif Shafak, koja živi u Londonu, rekla mi je da ju je ugodno iznenadio govor u kojemu premijer David Cameron poziva Škote da glasuju protiv neovisnosti. „Ja sam iz Turske, gdje je u sukobu Turaka i Kurda poginulo više od 35 tisuća ljudi, a turska država još mora Kurdima priznati pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku, i pozitivno me iznenadilo što Cameron tako mirno govori o mogućnosti škotske neovisnosti“.
 
Međunarodna reakcija na škotsku raspravu navela me na pomisao da je premijer u svom govoru 7. veljače nešto pogriješio. Cameron je tvrdio: „Izgubimo li Škotsku... past će nam ugled“. Naprotiv, mislim da spremnost britanske vlade za miran raspad unije stare više stoljeća jača ugled zemlje. Marketinškim Cameronovim rječnikom rečeno, britanski brand izgrađen je na toleranciji, vladavini prava i demokraciji. Nema bolje  demonstracije tih vrednota od škotskog referenduma. Izuzetno je malo primjera civiliziranog raspada država. Najpoznatiji je baršunasta podjela Čeha i Slovaka 1993. Bolja analogija stanju u Škotskoj bio bi norveški referendum o neovisnosti od Švedske 1905. Nakon kratkog razmišljanja o ratu Šveđani su se predomislili i pregovarali o razdvajanju.
http://www.marxist.com/images/stories/britain/scotland/scotland-independence.jpg
S obzirom na brutalnu povijest Sovjetskog Saveza, njegov raspad 1991. bio je iznenađujuće miran – ali Rusi su nakon toga poveli divljački rat da bi spriječili odcjepljenje Čečenije. Čak i u demokratskoj Europi Španjolska odbija razmišljati o referendumu o neovisnosti Katalonije. SAD je, naravno, vodio građanski rat za spas unije. Da se moderni Teksas odluči odcijepiti od SAD-a – kako je jednom dao naslutiti njegov guverner Rick Perry – pretpostavljam da bi Washington opet poveo rat da se održi jedinstvo zemlje.
 
Zašto se onda britanska vlada ponaša drukčije? Zašto je odlučila oponašati Kanadu koja je Quebecu dozvolila da održi referendum o neovisnosti, a ne Kinu ili SAD koji s Tajvanom i Teksasom strože postupaju? Vjerojatno zato što vlada u Westminsteru shvaća da je Velika Britanija kao unija odvojenih država s povijesno različitim identitetima: moralno i praktično ona se može održati zajedno samo pristankom. Britanci su se borili protiv irske neovisnosti, pred gotovo sto godina, i jasno je da je to bilo pogrješno. Sukob u Sjevernoj Irskoj završio je i zato što je postalo eksplicitno da sudbina provincije na kraju ovisi o ljudima koji u njoj žive.
 
Ali, iako bi se neovisnost Škotske postigla mirnim putem, nema jamstva da bi razvod bio sporazuman. Reakcija na Osborneov govor u kojem je isključio mogućnost monetarne unije pokazala je koliko bi loše stvari mogle biti. Nacionalisti su nakon toga rekli da će neovisna Škotska, uskrati li joj se upotreba funte, odbiti primiti dio britanskog duga.
 
I jedna i druga strana tvrde da ona druga strana blefira. Ali što ako ne blefiraju? Iznenade li Škoti one koji provode ankete i glasuju za neovisnost, pregovori koji bi nakon toga uslijedili brzo bi mogli postati kaotični i ogorčeni. Kad bi Škotska uistinu odbila preuzeti dio duga, moglo bi se dogoditi da parlament u Westminsteru odbije uvjete razlaza odbijajući opoziv Zakona o ujedinjenju Škotske i Engleske iz 1707. To ne bi bio rat, ali bila bi golema ustavna kriza. U takvim uvjetima čak bi i Britancima bilo teško zadržati sliku mira, legalnosti, nezainteresiranosti i poštenja. Unatoč tome, mislim da je točno ono u što sam uvjeravao svog prijatelja kineskog diplomata. Na kraju bi Škotska i Engleska pronašle način ostvarenja mirnog razdvajanja. To bi bilo najbolje za „djecu“ VB-a. Ali bilo bi i globalna poduka iz civiliziranog postupanja sa separatizmom.
 

Gideon Rachman, The Financial Times, London

Anketa

Koga će od dvojice savjetnika Ivo Josipović morati prije otpustiti?

Utorak, 22/07/2014

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 301 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević