Get Adobe Flash player
Stvarni Jasenovac radio do 1951. Virtualni još i danas

Stvarni Jasenovac radio do 1951. Virtualni još i danas

Izostanak sa službene komemoracije je nepriznavanje hrvatske...

Otvoreno kao prijeki sud Partije!

Otvoreno kao prijeki sud Partije!

Siniša Kovačić nikoga nije smijenio....

Kako posluju takozvani antifašisti?

Kako posluju takozvani antifašisti?

Imaju manjak 138,226,00 kuna!     Pogledajmo kako...

Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

Ingrid Antičević-Marinović kad-tad će odgovarati zbog poziva na...

Što je bilo s Jasenovcem nakon pada NDH?

Što je bilo s Jasenovcem nakon pada NDH?

Odgovor na često postavljeno pitanje     Iako...

  • Stvarni Jasenovac radio do 1951. Virtualni još i danas

    Stvarni Jasenovac radio do 1951. Virtualni još i danas

    četvrtak, 28. travnja 2016. 00:00
  • Otvoreno kao prijeki sud Partije!

    Otvoreno kao prijeki sud Partije!

    utorak, 26. travnja 2016. 19:30
  • Kako posluju takozvani antifašisti?

    Kako posluju takozvani antifašisti?

    utorak, 26. travnja 2016. 19:25
  • Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

    Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

    utorak, 26. travnja 2016. 19:20
  • Što je bilo s Jasenovcem nakon pada NDH?

    Što je bilo s Jasenovcem nakon pada NDH?

    utorak, 26. travnja 2016. 19:16

Cijeli Zapad četiri godine nije uspio pobijediti Bashara al Assada

 
 
"Ako sirijski neuspjeh Zapada ima svoj simbol, onda je to Alep" - tako i sami atlantisti procjenjuju stanje na Bliskom istoku. Sve bliže zauzimanje drugog po veličini grada u Siriji od strane vladinih snaga uistinu će postati prekretnicom u cijelom sirijskom ratu. I ne samo tamo - Rusija osvaja važnu psihološku pobjedu u geopolitičkom sukobu sa SAD-om.
http://ichef-1.bbci.co.uk/news/624/cpsprodpb/1088C/production/_86142776_syria_us_russian_airstrikes_624_20151014.png
Ključni zapadni mediji u posljednjih nekoliko dana pišu tonom kojim pozivaju na uzbunu - nastavljajući optuživati Rusiju za brutalna bombardiranja Alepa, tisak piše o potpunom neuspjehu američke politike u sirijskom smjeru. Čak i u uvodnicima anglosaksonskih listova govori se o tome da se više "ne može skriti mračnu činjenicu da Obamina administracija sada vidi potpuni neuspjeh svoje strategije".
 
Okruženje i skori pad Alepa prikazuje se kao velika humanitarna katastrofa za koju je kriva Rusija koja se ne želi zaustaviti borbe, ali jasno je da je Zapad shvatio svoj poraz u Siriji. Ni SAD, niti uvjetno zapadna (kada joj je to korisno) Turska ne može zaustaviti napredak sirijske vojske, koja će ubrzo povratiti kontrolu nad Alepom i velikim dijelom granice s Turskom. To je prekretnica u ratu – pobunjenici orijentirani na Zapad, Tursku i Saudijsku Arabiju, više ne mogu primati pomoć izvana, a situacija u zapadnom dijelu Sirije jasno ide u korist Damaska. To još nije pobjeda Assada, čak niti pobjeda u ratu za oslobađanje zapadnog (i najnaseljenijeg) dijela Siriji, ali je važan pomak u tom smjeru.
 
Nije Moskva gledala na Siriju kao na arenu sukoba između Rusije i Zapada - izvorno su se upravo SAD i zaljevske zemlje oslanjale na antiasadovske snage, pomažući im u građanskom ratu. Do trenutka kada je Rusija prešla s opskrbe oružjem Damaska na izravni vojni angažman svojih zrakoplova u borbi, Sjedinjene Države, Europa, Turska i Saudijska Arabija je odavno praktično otpisali Assada – rasprava se uglavnom vodila o tome kako urediti postasadovsku Siriju i nositi se s IS-om, koji je neočekivano izrastao u jakog i nekontroliranog igrača. No, u manje od šest mjeseci, situacija se promijenila - sada Assad uz pomoć Rusije vraća kontrolu nad zemljom i nikakva "naoružana opozicija" ne može zaustaviti taj proces.
 
Zapad ne želi i ne može ići sam boriti se u Siriji, naime formalno Rusija i Zapad imaju zajedničkog neprijatelja - IS. U bombardiranjima koje je Washington pojačao na zapadnoj, iračkoj fronti protiv IS-a – vjerujući pri tom da će u sirijskoj močvari Rusija zapeti za dugo vremena i da će biti vremena za dogovore o podjeli sfera utjecaja u Siriji – oslabljene su pozicije "kalifata", ali nisu mogli pomoći antiasadovskim pobunjenicima. A bez "oružane opozicije" nema se čime cjenjkati s Moskvom: Rusija je na strani Assada i njegove vojske, legalne državne vlasti, a što vi imate?
 
Razgovori u Ženevi će se, naravno, nastaviti, ali svatko razumije da se o svemu odlučuje na bojnom polju. A što manje teritorija ostaje pod kontrolom "oporbe", što su gori njeni izgledi, to će teže biti Sjedinjenim Državama pokazati svoj utjecaj na sirijsko reguliranje. U stvari, SAD ne uznemiruje jačanje pozicija Assada, a čak ni činjenica da Moskva dobiva odlučujući glas u određivanju budućnosti Sirije - na kraju krajeva, nakon početka ruskih vojnih operacija SAD se već mogao psihički pripremiti na gubitak Sirije (ili barem njena većeg dijela). Najgore za Washington skriva se u dalekosežnim posljedicama poraza njihova plana za sirijsko reguliranje. SAD je ionako već izgubio veliki dio povjerenja većine regionalnih sila na Bliskom istoku, a povratak kontrole Assada nad Sirijom uz moskovsku pomoć znači za američku krajnji gubitak obraza.
 
Ispada da su gotovo svi susjedi Sirije i regionalne zemlje (osim Irana) bili zajedno sa SAD-om i Europom protiv Assada, u jednom ili drugom obliku podržavajući "oružanu oporbu", i za četiri godine nisu mogli poraziti ga. Doletjelo je rusko zrakoplovstvo, a Assad je za nekoliko mjeseci preokrenuo situaciju u svoju korist. To jest, Rusija je sama pobijedila SAD s njegovim ogromnim vojnim i geopolitičkim mogućnostima, a i islamske zemlje koje su pomagale protivnicima Assada. Ta je činjenica spoznana još prošle jeseni, odmah nakon početka ruske operacije - ali sada, kada se prva faza završava u okolici Alepa, Amerikanci u očima Arapa izgledaju posebno blijedo. Mi smo spremni boriti se u Siriji, ako koalicija na čelu sa Sjedinjenim Državama tako odluči – rekli su Saudijci, znajući da se Washington neće odlučiti za borbu (a bez SAD-a Saudijska Arabija neće ratovati u Siriji). No, Saudijcima je važno SAD potvrdi da ne može, ne želi, neće ratovati, to jest da odbijaju svoga najvažnijeg bliskoistočnog saveznika.
 
Razlozi zbog kojih se Sjedinjene Države ne će boriti - unutarnja situacija, dosluh s Moskvom ili Iranom, nevoljkost da se ide u neki drugi rat – također su važni, ali još uvijek su sekundarni za saudijske prinčeve. Za njih je principijelna sama činjenica odustajanja Washingtona, što oni, naravno, ocjenjuju kao predaju. A nije ovo prva predaja - u 2013. godini kraljevstvo je čak odbilo mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, zato što su u Rijadu bili nezadovoljni odustajanjem Obame od obećanog napada na Siriju. Kraljevstvo, jamac čije sigurnosti je uvijek bio SAD, više ne može vjerovati Washingtonu, a u trenutnoj vojnoj situaciji na Bliskom istoku za Rijad to uopće nije prazno pitanje. „Kalifat“ usmjeren na Saudijce, rat s Jemenom, sukob s Iranom – Kraljevstvo ima previše problema, a da ne spominjem niske cijene nafte, iako je njih u velikoj mjeri izazvao upravo Rijad. SAD gubi Saudijsku Arabiju i simbolično je da će se posjet Moskvi kralja Salmana, čini se, održati već sredinom ožujka.
 
Prvo u povijesti putovanje kralja Saudijske Arabije u Rusiju prvotno je planirano za jesen prošle godine, ali nakon početka naše operacije u Siriji Rijad je odlučio odgoditi posjet, a točan datum tada još nije niti dogovoren. Posjet je prije svega od simboličkog značaja -  kontakti na najvišoj razini između Rusije i Saudijske Arabije prošle godine provodili su se regularno: Putin je razgovarao sa Salmanom u New Yorku nekoliko dana prije početka naše operacije u Siriji, a zatim u studenom u Turskoj na samitu "dvadesetke", osim toga, oni su razgovarali nekoliko puta telefonski, a za detaljnije pregovore Rusiju je dva puta (u lipnju i listopadu) posjetio kraljev sin, i zapravo suvladar Mohammed.
 
Osim Saudijaca Moskvu je posjetila većina vladara zaljevskih zemalja (zadnje je došao kralja Bahreina), pa čak i kralj Maroka, zapadnog predgrađa arapskoga svijeta, Mohammed VI. iznenada se sjetio da on već 14 godina nije bio u Rusiji. Arapi više nego ozbiljno danas na Moskvu gledaju kao na glavnog igrača na cijelom Velikom Bliskom istoku, i to aktivnog igrača s kojim treba uspostaviti blizak odnos. Na pozadini frustracije Amerikanaca, da ne spominjemo jako nepovjerenje prema njima zbog invazije na Irak i ponašanja u toku Arapskog proljeća i sirijskog sukoba, Rusija izgleda više privlačna. Ona ne samo da ne izdaje svoje saveznike, ali ima i dovoljno bliske, a u Siriji čak i savezničke odnose s Iranom, to jest u stanju je ublažiti napetosti između zemalja Zaljeva i Teherana.
 
Sigurno je da se nitko ne želi svađati s Rusijom: oborivši 24. studenoga ruski zrakoplov, Turska je pokazala sve "čari" takvoga puta. Oni se uopće ne skrivaju u zamrzavanju bilateralnih odnosa (ekonomski odnosi naše zemlje s arapskim monarhijama prilično su skromni) nego u prestanku političke suradnje s Moskvom u njihovoj vlastitoj regiji, na Bliskom istoku. Posvadivši se s Putinom, Erdogan je izgubio mogućnost utjecaja na sirijsko, a time i kurdsko pitanje, to jest, ugrozio je nacionalnu sigurnost države. A to je nešto što ni jedan vladar u arapskom svijetu ne može si priuštiti. Pogotovo u uvjetima kada je američka strategija u Siriji propala i nitko ne razumije ni planove ni metode Washingtona u regiji, birajući između uvjerenja da Sjedinjene Države jednostavno žele produljiti požar u regiji što je duže moguće, i sumnje da oni naprosto nemaju nikakvu strategiju.
 

Pjotr Akopov, Vzgljad, Rusija

Humanost, koja se pokazuje u Europi i Njemačkoj, ne smije se zlorabiti i nanijeti štetu našem zajedničkom europskom domu

 
 
Potrebna nam je Europa sposobna za globalno djelovanje koja tražiteljima pomoći i prognanima nudi utočište, ali im snažnu potporu pruža već na licu mjesta, u njihovim domovinama. Prilog hrvatskog ministra vanjskih poslova Mire Kovača.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2016/02/miro-kovac-6-e1454933677716-636x330.jpg
Miro Kovač
 
Dužnička kriza, referendum o ostanku Velike Britanije u Europskoj uniji, izbjeglička i migrantska kriza: snagu i pozornost koju zemlje članice i zajedničke europske institucije posvećuju tim izazovima pokazuje da je Europska unija u međuvremenu postala sudbinska zajednica, da praktički imamo europsko javno mnijenje i da je, u konačnici, u pitanju opstanak našeg zajedničkog doma zvanog Europa. Mi želimo i moramo očuvati naš zajednički europski dom koji nam nudi sigurnost i udobnost, koji omogućuje našim narodima i zemljama miran suživot i očuvanje naših nacionalnih posebnosti, naravno uz poštivanje zajedničkog kućnog reda.
 
Za taj dom zvan Europa odgovorni smo svi
 
Za naš zajednički dom zvan Europa odgovorni smo svi, i manje, i srednje i veće zemlje članice. Nitko ne smije i ne može izbjeći odgovornost za budućnost našeg kontinenta. A to podrazumijeva da najveće zemlje članice, dakle i Njemačka, snose najveću odgovornost. Kao političari izabrani od naroda mi u prvom redu djelujemo nacionalno te smo odgovorni prema našim građanima i biračima. Ali mi također moramo misliti i djelovati na razini čitave Europe. Naše nacionalne odluke utječu na naše europske partnere i čitavu europsku konstrukciju. Da je to tako posebno pokazuje izbjeglička i migrantska kriza. Mi trenutačno nemamo zajednički pristup, nemamo europsko rješenje, već koordinaciju nacionalnih rješenja. Postoje zemlje primateljice i tranzitne zemlje. Hrvatska je, primjerice, tranzitna zemlja, Njemačka je isključivo zemlja primateljica, a Austrija je istodobno i jedno i drugo.
 
Dogovor između Austrije, Slovenije, Hrvatske, Srbije i Makedonije u upravljanju priljevom migranata funkcionira i dobar je primjer za učinkovitu suradnju ograničenu na jedan dio Europe. Čim dođe do prestanka ili značajnog smanjenja prihvata migranata, aktualno rješenje neće više funkcionirati. Stoga moramo što prije odlučiti na europskoj razini kako dalje. Izolirana rješenja na nacionalnoj razini ne doprinose održivoj europskoj politici. Humanost, koja se pokazuje u Europi i Njemačkoj, ne smije se zlorabiti i nanijeti štetu našem zajedničkom europskom domu.
 
Možemo li i dalje primati izbjeglice i migrante? Ako da, koliko? Kakvu Europu želimo? I kamo želimo? Na ta pitanja moramo što prije naći odgovore. U pitanju je opstanak Europske unije, ali i naše pozicioniranje u svijetu. Učinkovito osiguranje naših vanjskih granica je neizbježno. Budući da je upravo Grčka glavni ulaz za većinu migranata, nužno je bolje osigurati njenu granicu s Turskom. Za tu svrhu moramo našim grčkim prijateljima pružiti veću potporu. Ako to ne bude izvedivo, onda će se očito morati prihvatiti slovenski prijedlog da se učinkovito osigura granica između Makedonije i Grčke i time značajno smanji priljev migranata. No za to je potreban konsenzus na europskoj razini. Od rujna prošle godine kroz Hrvatsku je prošlo više od 600 000 izbjeglica i migranata.
 
Naša će zemlja i dalje pokazivati humanost i doprinositi održivom zajedničkom europskom rješenju, ali neće postati hotspot. Nama je potrebna razumna Europa sa sposobnošću globalnog djelovanja koja tražiteljima pomoći i prognanima nudi utočište, ali im u prvom redu pruža snažnu potporu već na licu mjesta, u njihovim domovinama i susjednim zemljama na Bliskom istoku i u Africi. To mora biti naš prioritet. Trebamo poslati jasnu poruku: Europa pruža zaštitu i humanost, ali Europa nije obećana zemlja, naši kapaciteti su ograničeni. (Autor je od 22. siječnja hrvatski ministar vanjskih poslova)
 

Dr. Miro Kovač, Der Tagesspiegel, Njemačka

Mržnja se vraća kao bumerang i šteti građanima Južne Koreje

 
 
Ministri vanjskih poslova Južne Koreje i Japana 28. prosinca su najavili „konačno i nepovratno” rješenje kontroverzi u vezi s time što je japanska vojska od ranih 30-ih godina XX. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata seksualno porobljavala Korejke. Ministri su poručili da ni jedna ni druga vlada nikada više neće otvoriti to pitanje.
http://i.cdn.travel.cnn.com/sites/default/files/styles/article_large/public/2011/09/29/Korea-Japan-main.jpg?itok=3YgYuwbt
Dok su strane medijske organizacije hvalile dogovor i dok ga je manjina Korejaca prihvatila, ovdje je došlo do snažnog otpora na svim stranama političkog spektra. Glavna oporbena stranka Minjoo osudila je „pasivnu povijesnu osviještenost predsjednice Park Geun-hye” zbog toga što je pozvao javnost da prihvati dogovor. Jedna od preživjelih, koja je progovorila za ljevici naklonjenu medijsku kuću OhmyNews, bila je vrlo izravna: „Moramo zamijeniti predsjednicu, onu kćer projapanskog kolaboracionista, Park Geun-hye.” Čak su se i neki konzervativni dnevni listovi koji inače podržavaju Park požalili kako imaju dojam da isprika japanskog premijera Shinzoa Abea nije iskrena. Pred japanskim veleposlanstvom u Seulu i dalje se prosvjeduje.
 
Reakcija ljevice i desnice na dogovor pokazuje koliko povijest kolonijalnog razdoblja i dalje oblikuje južnokorejsku politiku. Političari i ideolozi svih boja dugo su podgrijavali antagonizam spram Japanaca naprosto kako bi stekli podršku za svoje vlastite programe. Čini se da im nije stalo što ta opsesija prošlošću sputava njihovu zemlju. Južna Koreja je postala gospodarskim divom, no velik dio poslijeratne ere njome je vladalo siromaštvo i diktatori. Vanjske subjekte poput Sjeverne Koreje, Sjedinjenih Država i Japana rutinski se okrivljava za nedaće južnokorejske nacije. No osjećaju prema Pjongjangu i Washingtonu ipak su složeniji; međutim, raspoloženje nastrojeno protiv Japanaca dijele gotovo svi i ono utječe na nacionalni narativ: korejsku slavu spriječio je Japan, moralno i kulturno inferiorna zemlja.
 
Kada danas razgovarate s građanima Južne Koreje o Japanu, može vam se učiniti da se još uvijek bore protiv okupatorske sile. Počevši u osnovnoj školi, djecu se uči da ne vole Japan. Mnogi građani Južne Koreje koji zađu u neke godine koriste se pogrdnim jezikom kada govore o Japancima. Knjige poput bestselera „Japan nema ništa”, koji je objavljen 1993., i „Laž da je Japan napredna nacija”, koja je prevedena s japanskog 2008., povlađuju gomili. U jednoj je anketi iz 2015. pokazano kako više od 72 posto Korejaca ima nepovoljan dojam o Japanu. Antijapansko raspoloženje osobito je korisno ljevici za diskreditiranje desnice. Mnogi su se kolaboracionisti iz doba rata pretvorili u proameričke i antikomunističke figure naklonjene poduzetnicima u eri poslije proglašenja neovisnosti, a potom su postali aktivni u konzervativnoj politici. Lako je optužiti, i to možda s pravom, da su današnji konzervativci i poslovne elite biološki i ideološki potomci kolaboracionista.
 
U eri kada su okupatori prisiljavali Korejce da uzmu japanska imena, otac predsjednice Park, general Park Chung-hee, koji je služio u japanskoj carskoj vojsci, navodno je promijenio svoje ime po drugi put kako bi ono zvučalo još autentičnije japanski. Tijekom rata je otac trenutačnog vođe vladajuće stranke Saenuri Kim Moo-sung bio kolaboracionist koji je navodno poticao Korejce da doniraju novac za financiranje japanskoga ratnog stroja. Konzervativci su podjednako krivi za iskorištavanje antagonizma spram Japanaca. Zbog katastrofalnog rejtinga prethodnik predsjednice Park, Lee Myung-pak, neočekivano je otvorio pitanje korejskih seksualnih ropkinja tijekom posjeta Japanu 2011., a 2012. je posjetio otočiće Dokdo, oko koji se Južna Koreja spori s Japanom.
 
Unatoč tome što je odobrila dogovor od 28. prosinca, Park nipošto nije nedužna po pitanju kapituliranja pred antijapanskim raspoloženjem: ministarstvo pravosuđa u njezinoj vladi kazneno goni jednog akademskog stručnjaka na temelju optužbi za kriminalnu difamaciju zbog toga što je napisao knjigu u kojoj se osporava prevladavajuće viđenje pitanja seksualnih ropkinja u Južnoj Koreji. Knjiga možda ima svojih mana, no signali koje vlada šalje sasvim su jasni: nitko ne bi trebao remetiti nacionalistička nastojanja, a Park nije projapanska kolaboracionistkinja. To natjecanje u suprotstavljanju Japanu doprinosi slomu naše politike. Neki japanski političari provociraju građane Južne Koreje dovodeći u pitanje dokazane povijesne istine, čime Japan političarima daje prigodnu izliku za ignoriranje važnijih pitanja.

Park Geun-hye
 
Oporba se okomila na kandidata predsjednice Park za premijera 2014. zbog toga što je jednom prigodom komentirao da je kolonizacija Koreje bila „božja volja” i da Japan temeljem bilateralnog ugovora iz 1965. nije dužan isplaćivati naknadu štete seksualnim ropkinjama. Unatoč tome što se kandidat kasnije povukao pod pritiskom, vlada se morala braniti od optužbi da je bio naklonjen Japancima, što je učinila na taj način da je provela 15 mjeseci istražujući njegova djeda samo kako bi dokazala da se bio borio za neovisnost.
 
Posljednji su parlamentarni izbori 2012. također zamutili fokus na poveznice nekih kandidata s Japanom. Kandidat vladajuće stranke našao se na meti brojnih kritika zbog činjenice da je još prije nekoliko godina napisao kako su Korejci u kolonijalnoj eri „možda smatrali Japansko Carstvo svojom domovinom.” S druge strane, neki su doveli u pitanje fizičku spremnost oporbenog kandidata za obnašanje dužnosti premijera jer je bio unuk kolaboracionista. Očekuje se da će se taj nesretan trend nastaviti uoči općih izbora u travnju. Antijapanski antagonizam također se pokazuje važnijim od sigurnosti. Unatoč sve većoj nuklearnoj prijetnji Sjeverne Koreje, Južna Koreja i Japan nisu potpisali pakt o dijeljenju obavještajnih podataka 2012.; vlada premijera Leeja povukla se u pet minuta do ponoći zbog uobičajenih tenzija. Dvije su se zemlje u prosincu 2014. obvezale da će dijeliti informacije o sjevernokorejskom oružju, no jedino posredstvom Sjedinjenih Država. Prošlog je srpnja Južna Koreja isključila bilo kakvu mogućnost formalnog saveza vojnih obavještajnih službi s Japanom.
 
Po strani se ostavljaju i druga unutarnjopolitička pitanja. Administracija i oporba prepiru se oko toga što je vlada uistinu mislila kada je ponudila da će „riješiti” zabrinutost Tokija zbog memorijalnog kipa žrtvama seksualnog ropstva ispred japanskog veleposlanstva. Južnokorejski mediji napali su Abea zbog toga što je u japanskome parlamentu 18. siječnja uporno tvrdio da nije bilo prisiljavanja žena na pružanje seksualnih usluga tijekom kolonijalne ere. Dvije su preživjele osobe 25. siječnja odletjele u Tokiju kako bi zagovarale poništenje sporazuma. Ponovno su uslijedile nove optužbe. Žrtve kolonijalnog režima trebale bi nastaviti vršiti pritisak za ostvarenje svojih zahtjeva i Japan bi trebao pokušati bolje se ispričati. Dovoljno je dokaza da je sustav bio zločin protiv čovječnosti. No nakon desetljeća pod vlašću političke klase koja je upirala prstom u Japan zbog cijelog niza problema, antijapanski antagonizam dobio je svoj vlastiti život. Južna Koreja u vječnom je stanju povišenih emocija. Njezini čelnici konstantno povlađuju tim osjećajima, i to čini se na račun svih ostalih. Sva ta mržnja vraća se kao bumerang i šteti građanima Južne Koreje.
Se-Woong Koo je glavni urednik Korea Exposéa, internetskog časopisa koji je specijaliziran za Korejski poluotok. Autor piše knjigu o suvremenom južnokorejskom društvu i politici.
 

Se-Woong Koo, The New York Times

Anketa

Tko ima koristi od Erdoğanova posjeta Zagrebu?

Subota, 30/04/2016

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 604 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević