Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Herfried Münkler proglašava Njemačku "hegemonom" Europe

 
 
Jedno vrijeme ništa se  nije čulo od Herfrieda Münklera. I ne iznenađuje što se pompozni profesor nastavlja točno tamo gdje je stao prije ljetnog odmora. U komentaru u Frankfurter Allgemeine Zeitungu, on ponavlja svoju ozloglašenu mantru da je Njemačka pozvana preuzeti vodstvo u Europi i svijetu. Pod naslovom "Mi smo hegemon", Münkler Deutschland izjavljuje da je odgovoran za "suzbijanje nedavnog dramatičnog rasta centrifugalnih snaga u Uniji, povezujući različite interese Sjevernog i Južnog, Zapadnog i Istočnog Europe tražiti zajedničku liniju i, na kraju, ali ne i najmanje važno, osigurati da izazov jedne granice bude i suprotna strana EU-a". Münklerovi pozivi za njemačkim vodstvom u svim smjerovima nisu samo legija, već i pokazatelj brzine i agresivnosti kojom se dugotrajno preopterećene njemačke velike sile i povijesni neprijateljski stereotipi ponovno osjećaju među berlinskim elitama.
https://www.ndr.de/info/programm/muenkler134_v-contentgross.jpg
Herfried Münkler
 
Ako je profesor rekao da Njemačka mora biti više uključena nego "trenutno najjača vlast u EU-u", ali zajedno s Francuskom čine "jezgrenu Europu", sada je došlo do zaključka da bivši neprijatelj nije u stanju voditi državu. Iako je Pariz formirao "više desetljeća zajedno s Njemačkom", duo u europskom projektu, sada je "izgubio vodeću poziciju" i "pao natrag". On piše: "Problem je u tome što ako Nijemci ne uspiju, nema alternativnog ili rezervnog kandidata koji bi mogao ući i preuzeti tu ulogu." “Ako se želi dramatično formulirati: Ako Njemačka ne uspije u zadaćama europske središnje vlasti, onda Europa propada.
 
Münkler, kojeg su neki njegovi politički sljedbenici divno uspoređivali s nacionalističkim i antisemitskim povjesničarom Heinrichom von Treitschkeom (1834.-1896.) u carskom Berlinu, tako je u "najboljoj" tradiciji njemačkog imperijalizma i militarizma. Ideolozi njemačke monarhije i Trećeg Reicha opetovano su naglašavali da Europa mora biti ujedinjena pod njemačkim vodstvom, jer inače ne bi mogla postojati i bila osuđena na propast. Na početku Prvog svjetskog rata, Walter Rathenau, tadašnji šef njemačke "Agencije za ratne resurse", koji je snažno utjecao na rujanski program Reichskog kancelara Bethmann-Hollwega, izjavio je: "Krajnje vodstvo Europe je neophodno jer je centralna sila u nastajanju kao što je Njemačka i uvijek će pretrpjeti ljubomoru susjeda, osim ako imaju snage da organski integriraju ove susjede. [...] Njemački je zadatak upravljati i jačati staro europsko tijelo."
 
U smjernicama nacističkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa za novoustanovljeni "Odbor za Europu" u travnju 1943. rečeno je: "Danas je već sigurno da će budućnost Europe moći izdržati samo punu prevlast velikog njemačkog Reicha. Nekoliko tjedana kasnije, Joseph Goebbels je u svom dnevniku zabilježio: "To mora ostati cilj naše borbe za stvaranje ujedinjene Europe. No, Europa može iskusiti samo jasnu organizaciju preko Nijemaca. Druga moć vodstva je praktički nepostojeća."
 
Ne samo da postoje upadljive paralele između Münklerovih europskih koncepata i Savezne vlade, nego i nacističkih i Kaiserreichovih. Pokušaj profesora da uguši ciljeve njemačkog imperijalizma sličan je ranijim propagandnim strategijama. Ako su predstavnici carstva i nacisti prikazali svoj agresivni pristup kao obrambeni, Münkler tvrdi da se njemački susjedi guraju u ulogu hegemonije.
 
Dok je njemačko carstvo u Prvom svjetskom ratu govorilo o "obrambenom ratu" protiv Antante i nacisti su opravdali svoju kampanju uništavanja Sovjetskog Saveza kao "preventivni štrajk" protiv "zavjere židovsko-boljševičkih ratnih poticatelja" u Kremlju, piše Münkler, ima "višestruki zahtjev" izvana, sve dok, napokon, barem u političkoj klasi, prevladao je uvid da Savezna Republika također mora prihvatiti svoju činjenično dugotrajnu ulogu i igrati svjesno kako bi joj dala pravdu i ne bi propala. Zapravo, Münklerovo nedavno njemačko držanje svjetske sile planirano je i razrađeno na isti način - i može se dodati: osuđeni na neuspjeh! poput Schlieffenova plana prije Prvog svjetskog rata i ludih svjetskih fantazija o nacistima prije Drugog svjetskog rata. U posljednjih nekoliko mjeseci, World Socialist Web Site je u mnogim člancima detaljno pokazao kako je pripremljen i proveden povratak njemačkog militarizma.
 
Evo kratkog sažetka: Između studenoga 2012. i rujna 2013., više od 50 vodećih političara, novinara, vojnih dužnosnika, predstavnika poduzeća i profesora razradilo je strateški dokument " Nova moć - nova odgovornost". On je postavio temelje za vanjskopolitičku skretnicu koju su savezni predsjednik Gauck i Savezna vlada objavili na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2014. godine i od tada - da spomenemo samo nekoliko primjera - naoružavanjem NATO-a u Istočnoj Europi, vojnoj intervenciji na Bliskom i Srednjem Istoku i pljačkanje Grčke u akciju. Rad sadrži mnoge fraze koje su, malo kasnije, djelomice uzete doslovno u govorima saveznog predsjednika Gaucka, ministra vanjskih poslova Steinmeiera i ministra obrane von der Leyena. Između ostalog, zahtijeva da Njemačka, kao "nacija za trgovinu i izvoz", agresivnije brani svoje ekonomske i geostrateške interese. "Elaborirane i dugoročne vojne misije" trebale bi biti dio "pragmatične njemačke sigurnosne politike".
 
Iako naziv Münklers nije naveden u službenom popisu autora. No u njemu se može naći i tema njemačke "središnje moći u Europi" ili "moć u sredini", koju on agresivno razvija. Odjeljak "Što za Europu?" kaže da Njemačka također mora "voditi ovdje češće i odlučnije". Razlozi su "njezina povijest, njezina situacija, ali još više njezina sadašnja ekonomska snaga i njezina nova geopolitička težina".
 
Još jedan uvjet članka, koji profesor objavljuje u svom najnovijem komentaru, jest "učinkovitija politička kontrola i angažiranija komunikacija s njemačkom javnošću" kako bi se promicala "državna vanjska politika" i "njihova vanjska politika". Učinkovitije komuniciranje ciljeva i pitanja "i" uvjeravanje građana [...] ". Tako Münkler piše u F.A.Z-u: "Da bi se" suočili s izazovima s kojima se suočava središnja moć Europe ", "bila je potrebna spremnost ogromne većine biračkog tijela da odgovori na te izazove i snosi teret s njima povezano". Ono što je potrebno je "socijalna rasprava [...] u kojoj se otvoreno govori i raspravlja o mogućnostima i rizicima uloge središnjeg nadzora".
 
To je već čušpajz, ako samo Münkler govori o potrebi za "raspravom". Zajedno sa svojim bratom po oružju, Jörgom Baberowskim, Münkler pokušava ušutkati svakoga na Sveučilištu Humboldt koji, poput studentskih grupa Münkler-Watch ili Međunarodne mladeži i studenata za socijalnu jednakost, o "mogućnostima i rizicima" nove njemačke politike velike sile. I njihov povijesni kontinuitet otvoreno apelira: kao što su 1914. i 1939. godine rat i razaranja izvana i diktatura i ugnjetavanje iznutra. Nakon dvije godine zaglušujuće ratne propagande, Münkler i njegove kohorte sve su više očajni da ne mogu upregnuti njemačko stanovništvo u užase dva svjetska rata za treći "stisak svjetske sile" i da otpor prema militarizmu i ratu raste. U tom kontekstu, izljevi Münklera također imaju nešto dobro: svaki put se jasno izražavaju, a ciljevi koje Berlin opet slijedi i da radnička klasa mora politički intervenirati, prije nego što njemački imperijalizam, Europa i svijet ponovno padnu u katastrofu.
 

https://www.wsws.org/de/articles/2015/08/27/munk-a27.html

Kada blagoslov postane prokletstvo

 
 
Niger, sub-saharska nacija bez kopna, ima četiri najveće svjetske rezerve urana - oko 7 posto ukupne svjetske količine. Dok Nigerov uran osvjetljava Eiffelov toranj, a jedna trećina kućanstava u Francuskoj, ljudi u Nigeru - vlasnici tog bogatstva - već godinama žive u mraku, boreći se s kroničnom gladi i pothranjenošću. Prema Svjetskoj banci, oko 60 posto Nigera živi ispod nacionalne granice siromaštva. Uz dohodak po glavi stanovnika od 420 dolara, Niger je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. U 2016. je rangirao 187 od 188 zemalja po Indeksu ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda.
https://www.geopoliticalmonitor.com/wp-content/uploads/2018/04/Yellowcake.jpg
Dakle, koji su mogući čimbenici iza nerazvijenosti Nigera? Nekoliko međunarodnih organizacija ukazuje na visoku stopu nataliteta, stalne suše, sve lošije klimatske promjene i prisutnost radikalnih skupina poput Boko Harama kao glavnih uzroka siromaštva u Nigeru. No svi ti faktori predstavljaju samo jednu stranu novčića. “Naša djeca su već u kontaktu s uranom. Imaju ga u svojim kostima, u svojoj krvi i njihova djeca će je također imati”, rekao je Kalla Abdou, bivši vozač za COMINAK, za Greenpeace. - Radili smo golim rukama. Rudarska tvrtka nas nikada nije obavijestila o rizicima. Oslanjali smo se na ono što je Bog odlučio“, žali se Salifou Adinfo, bivši driller za Arevu. Slučajevi Kalla i Salifou očito odražavaju stotine tisuća siromašnih Nigera, čiji su životi u pitanju zbog velikih rudarskih urana, osobito u sjevernom dijelu zemlje. Godine 1960., kada je Francuska otkrila uran u svojoj bivšoj koloniji Nigera, mnogi su smatrali da će otkriće značajno doprinijeti gospodarskom i društvenom razvoju zemlje. Nažalost, ispostavilo se da je to prokletstvo - otrovni dar.
 
Uzgoj urana u Nigeru
 
Ukupna globalna potražnja za energijom povećat će se za najmanje 50 posto u sljedećih 25 godina, a morat će se zadovoljiti uglavnom nefosilnim gorivima, posebno nuklearnom energijom, prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju. Za svjetske supersile, afrički kontinent izgleda kao potencijalni izvor urana. Niger je dom najvećih afričkih rezervi urana, koje već godinama dominira Francuska.
 
Međunarodni aktivisti za zaštitu okoliša izvijestili su da je neobuzdano rudarstvo urana u Nigeru preko 40 godina slučaj eksploatacije u njegovoj najrazornijoj manifestaciji. Praksa rudarstva urana ugrozila je zdravlje i život ljudi koji žive u Arlitu i Akokanu - popularno poznatom kao dva rudarska grada u Nigeru. Uzmimo primjerice SOMAIRi COMINAK, dvije podružnice Areve, francuske državne tvrtke za rudarstvo urana. SOMAIR, osnovan 1968., izvlači uran iz otvorenih jama u Nigeru; djeluje uranov mlin s godišnjim kapacitetom od 2.300 tona. Slično tome, COMINAK je osnovan 1974. godine; to je jedan od najvećih podzemnih rudnika na svijetu, s godišnjim kapacitetom od 2.500 tona.
 
Iako Areva zarađuje milijarde od svojih podružnica, Niger je zabilježio malu dobit, a to dolazi i po cijenu sve većeg zagađenja i zdravstvenih problema među lokalnim zajednicama. “Dar Areve je gorko slatko za ljude u Nigeru”, kaže lokalni aktivist sa sjedištem u Akokanu. “Ono što vidimo su ekološke katastrofe i zdravstveni rizici za lokalno stanovništvo. Autohtoni narod sjevernog Nigera nalazi se na prvoj crti klimatskih promjena. A rudarstvo urana čini njihov život lošijim iz dana u dan”.
 
Nejednako partnerstvo s vladom
 
Nesumnjivo, partnerstvo između vlade Nigera i Francuske je nejednako. Iako je Niger dobio neovisnost od Francuske 1960. godine, bivša kolonijalna sila još uvijek vlada bogatim prirodnim resursima zemlje. Aktivisti tvrde da već desetljećima Areva djeluje u Nigeru bez plaćanja poštenog udjela u dobiti. Partnerstvo u rudarstvu urana je neuravnoteženo u našoj zemlji. Za nas je to doista nesretno”, gunđa Mahamadou Djibo Samaila, bivši glavni tajnik Sveučilišta Niamey. Uran je velika industrija u Nigeru", kaže Ibrahima Aidara, voditeljica programa za ekonomsko upravljanje u Inicijativi za otvoreno društvo, Zapadna Afrika. "Ali, nažalost, Niger nema mnogo koristi jer ne dobiva dobre prihode, a šteta za društvo i okoliš također je vrlo velika."

 

U Nigeru, uran predstavlja oko 70 posto izvoza zemlje, ali doprinosi samo 5 posto nacionalnom BDP-u. Vlada Nigerinog udjela u prihodima od urana je oskudna. "Nerazumljivo je da Niger, četvrti najveći proizvođač urana na svijetu i strateški dobavljač za Francusku, ne iskorištava prihode od ove ekstrakcije", kaže Anne Sophie Simpere, službenica za zastupanje u Oxfam France. Mi smo izračunali PDV koji bi Areva trebala platiti. Areva bi mogla pokriti troškove besplatnog zdravstvenog sustava za ugrožene osobe i njihov financijski sustav u Nigeru. Dakle, s jedne strane, imate najsiromašniju zemlju na svijetu kojoj je potreban novac za njegov razvoj, as druge strane, imate veliku korporaciju kojoj je potreban uran jer je to temelj njihovog poslovanja."
 
Kampanja protiv rudarstva urana
 
Zanimljivo je da u Francuskoj jedan od svaka tri žarulje svijetli zahvaljujući nigerijskom rudarstvu urana. Međutim, u Nigeru gotovo 90 posto stanovništva nema pristup električnoj energiji. Afričke zemlje trebale bi moći računati na pravedne prihode od francuskih tvrtki koje izvlače svoje resurse“, izjavljuje Ali Idrissa, nacionalni koordinator ROTAB-a, organizacije posvećene transparentnosti i proračunskoj analizi. Većina Nigera čak i ne zna da Niger ima uran, a 99 posto nikada ne dobiva nikakve koristi od njega. ”Ne možemo nastaviti tako neravnopravno partnerstvo".
 
Ali Idrissa je branitelj ljudskih prava iz Nigerije i aktivist za borbu protiv korupcije koja je svoj život posvetila osiguravanju upravljanja prirodnim resursima u interesu i za dobrobit naroda Nigera. Njegova kampanja "Ne diraj moj uran" ohrabrila je zajednice, umjetnike, političare i međunarodna civilna društva na kampanju za dobro upravljanje u sektoru plina, nafte i rudarstva. Ali Aliju nikad nije bilo lako.“ „U našoj bogatoj zemlji s uranom potrebna nam je pravedna raspodjela resursa. Ali naša kampanja za demokraciju i slobodu dovela je do zastrašivanja, prijetnji i zatvaranja''.
 
Briga za okoliš
 
"U Africi sve je veći broj uzročnika uslijed rudarstva urana", kaže dr. Alex Rosen, potpredsjednik njemačke podružnice Međunarodnog liječnika za prevenciju nuklearnog rata. Civilna društva u Nigeru vrlo su zabrinuta i već duže vrijeme postavljaju pitanja zračenja. Ekstrakcija urana značajno je oštetila okoliš, šume i pašnjake", kaže Mamane Sani Adamou, koja je povezana s alternativnim espaces cityonesima, građanskim društvom u Nigeriji. Greenpeace je provodio ispitivanja tla, vode i zraka u Airlitu i Akokanu, koji su se nalazili samo nekoliko kilometara od rudnika. Uzorci su proučavani u suradnji s Francuskom komisijom za istraživanje i neovisnu informaciju o radioaktivnosti (CRIRAD). Nalazi su bili zabrinjavajući: "Analiza koju smo proveli pokazuje da kontaminacija urana u četiri od pet uzoraka vode premašuje sigurnosna ograničenja Svjetske zdravstvene organizacije", izjavio je Bruno Chareyron, inženjer iz nuklearne fizike iz CRIRAD-a. “Pronašli smo dokaze o radonu, radioaktivnom plinu otopljenom u vodi i kemijskim elementima. ”Nažalost, ova otrovana voda se i dalje distribuira stanovništvu i radnicima za potrošnju."
 
Zdravstveni problemi
 
Godine 2005. Shepra, međunarodna mreža odvjetnika koja radi na promicanju društveno odgovornog poslovanja, provela je temeljitu istragu u Nigeru. Utvrđeno je da radnici u rudnicima uranovog urana nisu osjetljivi na zdravstvene rizike; nisu im bile dane osnovne zaštitne mjere, a gotovo nijedna medicinska pomoć nije pružena ako su razvili rak pluća zbog dugotrajne izloženosti radonu. Zračenje je ubilo mnoge seljane iz Garte, Futudoua, Himikea, Sina-Kwande Nkale i Ghumthija, sve u području Michika", kaže Dama Zira, direktorica geologije pri Ministarstvu čvrstih minerala, vlada Nigera. Lokalne zajednice jedva da su svjesne utjecaja radioaktivnosti, dok starije generacije podsjećaju da nikada prije nisu vidjele tako čudnu bolest: “Ljudi iz pogođenih zajednica žrtvovali su stotine koza i janjaca kako bi umirili božanstva, tražeći zaštitu od zlih duhova koje su oni pokušali zaštititi od zlih duhova. vjeruju da uzrokuju čudne bolesti i iznenadnu smrt u zajednicama”, dijeli Dama. “Seljaci su tražili duhovne intervencije protiv visoke stope smrti, pobačaja i deformiranih beba. Postoje slučajevi u kojima su djeca rođena s četiri noge, četiri oči, bez očiju ili s povećanom glavom. Životinje su rođene sa šest nogu”, kaže Emmanuel Y. Kwace, viši novinar lokaliteta.

 

Otvorena tajna

 
U rudarskim gradovima Arlit i Akokan prijavljeno je nekoliko slučajeva gdje su bivši radnici umrli zbog nepoznatih bolesti. Ali Areva i vlada Nigerije šute o tome, kao da ih se to ne tiče. Prije gotovo 12 godina, Gigo Zaki se srušio na poslu u rudniku SOMAIR. Od tada je bio prisiljen otići u mirovinu i nikada nije bio obaviješten o uzroku svog stanja. Nismo dobili ništa što bi zaštitilo naš nos ili usta. Bili smo tretirani kao životinje", kaže Gigo Zaki, bivši radnik SOMAIR-a. "Nadamo se da radnici danas imaju bolji život. Više nismo korisni. ”Možemo samo gledati. No, liječnici govore posve drugu priču. Glavne bolesti koje ovdje nalazimo su kašalj, proljev i kožne bolesti. Ove bolesti se obično nalaze iu drugim dijelovima zemlje. Oni uopće nisu povezani s zračenjem - kaže dr. Ayouba Dogon-Yaro iz bolnice SOMAIR, koju financira Areva.
 
Prema Arevi, u 40 godina poslovanja nije dijagnosticiran niti jedan slučaj koji uključuje bolest vezanu uz posao. Areva tvrdi da bolesti koje se pojavljuju u lokalnoj populaciji nisu rezultat rudarskih aktivnosti, već su tipične za pustinjsku klimu. Objašnjenje Areve nije zadovoljavajuće i neodređeno", kaže jedan novinar iz Niameya, koji je zatražio da ne otkrije svoj identitet iz sigurnosnih razloga. "Areva nikada nije priznala da bolnicama nedostaje oprema i stručnost za pravilno dijagnosticiranje bolesti povezanih s radioaktivnošću." "Vidite da su stope smrtnosti povezane s respiratornim problemima dvostruko veće od ostatka zemlje, zajedno s velikim brojem urođenih mana, leukemije i
 
Tamna budućnost
 
Daleko od Nigerskih sumnji, udaljenih više od 3000 km, ljudi žive raskošnim životom u gradovima Francuske. Zahvaljujući svojem statusu nuklearne energije, Francuska uživa status supersile diljem svijeta. Nasuprot tome, ignorirani od strane njihove vlastite vlade, napuštene prirodom, Nigerieni se suočavaju s teškim vremenom u pronalaženju svoga kruha. Čak i pristup pitkoj vodi je odbijen zbog neobuzdanog rudarstva uranija u regiji. Situacija je pulsirajuća u Nigeru, a ako se dopusti ići dalje, domorodačke zajednice bi mogle pokrenuti masovnu pobunu, što bi dovelo do velikih građanskih nemira. Nadalje, prisutnost nekoliko radikalnih skupina s konkurentnim agendama može poslužiti kao potencijalni recept za katastrofu u regiji. A efekti valova mogli bi izazvati val nemira širom Sahela. Prijetnja ratom kleca na unutrašnjost Sahare, ogorčeni rat s Francuskom koja se bori za svoju nezasitnu pohlepu za uranom na jednoj strani, a Nigeri za obranu svojih oskudnih resursa zemlje i vode s druge strane. Tiho se pita našu prirodu oduzete majke...
 

Abhijit Mohanty, https://www.geopoliticalmonitor.com/join-mailing-list/

Papa radi na poricanju europskoga identiteta

 
 
Izbori od 26. svibnja predstavljaju značajan događaj u jednom sukobu koji je značajniji od uloge Europskog parlamenta i bilo koje nacionalne države. Ustvari postoji jedan lobby kojemu je cilj uništenje kršćanskog identiteta i izgradnja kozmopolitskih organizama koji bi trebali preuzeti suverenu vlast nad životom i smrću europskih građana.Primjer tom projektu je presuda koja se dogodila u Francuskoj u kojoj je Apelacijski sud Pariza prenio na Ujedinjene Narode konačnu odluku o životu Vincenta Lamberta, francuskog paraplegičara, osuđenog na smrt po svojoj supruzi i liječnicima bolnice u Reimsu u kojoj se on liječio.
https://www.corrispondenzaromana.it/wp-content/uploads/2019/05/roberto-de-mattei-rome-life-forum-2019.jpeg
Roberto de Mattei
 
Jasno je da moć o presudi nad životom i smrću Lamberta ne pripada francuskim sudcima, ni onim europskim, ni onim UN-a. Pozitivni nacionalni ili međunarodni zakoni nemaju svoje uporište u onim organima koji ih donose i primjenjuju nego u božanskom zakonu koji prethodi ljudskim zakonima i od kojih se ljudi ne mogu udaljiti. Prirodni i božanski zakon zabranjuje ubojstvo nevinog i bilo koji ljudski zakon koji bi htio uspostaviti nešto suprotno tomu morao bi biti smatran za ne–zakon, nevaljan i nepravedan. I budući da je jedini čuvar božanskog zakona Crkva Katolička tiče se upravo ljudi iz Crkve da zastupaju neotuđivo pravo na život. Ali danas glas ljudi Crkve izostaje. Jedini problem za koji su ljudi iz crkvenih vrhova zainteresirani je prihvat izvaneuropskih migranata. Totalni prihvat, bezuvjetan i apsolutan. Dakle, ne radi se o antičkoj vrlini, krjeposti, bilo kršćanskoj ili laičkoj, nego o ideološkom izboru u kojem se filozofija prihvaća i  predstavlja u stvarnosti kao teorija poricanja europskog identiteta ili bolje rečeno njegova zamjena.
 
Pojam „velike zamjene“ je uveo Renaud Camus (Le Grand Remplacement, David Reinharc, Neuilly-sur- Seiene 2011) a razvio ga je profesor Renato Cristin u svojoj knjizi GOSPODARI KAOSA (Liberlibri, Macerata 2017.). Putem najstrože analize, autor koji predaje filozofiju na Sveučilištu u Trstu, objašnjava kako ova teorija smjera zamijeniti europske narode drugim narodima (afričkim, arapskim i azijatskim, pretežno muslimanskim) izazivajući kaos kao stvarnu povijesnu budućnost. Cristin podsjeća na postojanje jednog UN-ova projekta iz 2001 godine u kojem se izričito govori o „zamjenskom useljavanju-imigraciji“ u kojem su imigranti viđeni kao nositelji hibridne civilizacije, mulatske, kojom će se nadoknaditi europski demografski pad – odumiranje. Ova poplava naroda nije samo etničko mješanje nego civilizacijsko urušavanje, to je kolonizacija u kojoj su migranti smatrani za nositelje hibridne, mulatske civilizacije, koja je suprotstavljena onoj kršćanskoj koja je stvorila Europu. Uništenje nacionalnih država vrši se putem politike etničke i kulturne zamijene. Kulturna zamjena se sastoji u negaciji svakog ukorijenjenog identiteta u europskoj kršćanskoj tradiciji  a etnička zamjena se sastoji u uvođenju ljudskih masa migranata koje imaju zamijeniti europske narode koji su desetkovani abortusima i kontracepcijom. Nesklonost rađanju – antinatalizam, je biološki izraz kulturnog i moralnog samoubojstva Zapada.
 
Rezultati europskih izbora su nagradili političke stranke koje se otvoreno pozivaju na nacionalni identitet. Posebnu važnost ima sjajna pobjeda Lige Mattea Salvinia koja je u Italiji dobila 34 % glasova. A upravo Italija je bila država u koja je bila najviše izložena ovoj nasilnoj imigraciji gdje je na bojno polje izašla i Biskupska konferencija a papa Franjo se predstavio kao predvodnik ove politike ljevice. Naslovna stranica magazina L'Espresso od 26. svibnja prikazuje papu Franju s maskom Zoroa, egzekutora, i opisuje ga kao „glas naroda“ protiv Salvinija. 27. svibnja, na Svjetski dan migranata i izbjeglica papa Franjo je ustvrdio „da se pravi kršćanin mora povoditi za načelom da bude prvi među posljednjim“, dodajući: „ne radi se samo o migrantima nego se radi o stavljanju onih posljednjih na prvo mjesto.“ Istog jutra Papa se susreo s poglavicom indiosa Kayapom iz Amazonije, Raoni Metukire, da bi lansirao revolucionarni domorodački pokret za nadolazeći Sinod Amazonije u listopadu.Bergoglijeva teorija „posljednjih“ predstavlja otvoreno ohrabrivanje strategije „zamjenske imigracije.“ Ovdje nije jasno tko su posljednji ali je jasno tko su oni koji moraju biti zamijenjeni novom preferencijalnom opcijom.
 
Evanđelje potiče na ljubav prema bližnjemu kao samome sebi: „nema druge zapovijedi važnije od ove“ (Mk.12, 28-31). Sv. Toma Akvinski u Summa Teologica (pitanje 26., dio I.-II.) pojašnjava da ljubav za bližnjega nije neki neodređeni osjećaj nego poznaje točno stupnjevanje koje određuje ljubav po kojoj se ljubav mora širiti od najbližih prema onim udaljenima. Bog mora biti ljubljen više od bližnjeg, zatim od nas samih. Čovjek mora ljubiti sam sebe više od bližnjega a od bližnjih neke mora voljeti više od drugih. Najbliži su nam oni od kojih smo primili život i oni kojima smo ga prenijeli, naši roditelji i naša djeca. Otuda mora započeti ljubav prema bližnjemu. Ne bi imalo smisla, na primjer, izbaciti na ulicu svoje roditelje da bismo uveli u sobu par imigranata. Uostalom, ljubav koju dugujemo svojim bližnjima je prije svega duhovne naravi. Ono što želimo iznad svega je spas duša onih koje volimo. A ljubiti znači željeti i njihovo spasenje. U slučaju imigranata to se sastoji u želji da se obrate u istinsku vjeru. Ali danas nema nijednog pastorala evangelizacije koji se odnosi na imigrante u Italiji i Europi. Multikulturalizam se predstavlja kao vrijednost koja je viša od kršćanskog jednokulturalnog identiteta.
Dogma prihvata se proglašava od strane jednog društva koje oduzima život najnevinijim ljudskim bićima, djeci i starima, koji su prvi osuđeni na smrt abortusom a oni drugi eutanazijom, i to bez suprotstavljanja tim zločinima od strane Crkve. Ustvari, onaj komu je skandal raspelo izloženo u školama i krunica koju ljubi političar (Salvini je ljubio javno krunicu Op. K.P.) ne samo da želi izbaciti svaki javni iskaz kršćanstva nego želi i ugasiti božanski i naravni zakon koji je preživio u našim savjestima da branim nevini ljudski život.
 
Onaj u kome je još kršćanska savjest ne može a da se ne pozove na živu prisutnost Raspetog Krista ne samo u svom privatnom životu nego i u javnom životu i u kolektivnom identitetu europskih naroda.  Stoga tražimo od političkih stranaka Italije, Mađarske, Francuske i drugih zemalja koje su pobijedile na izborima pobjeđujući imigracionizam da se ne ograniče samo površno i obično pozivanje na kršćanske korijene nego da stvarno izraze ovaj identitet u institucijama i u europskim zakonima, a to treba početi s beskompromisnom obranom života i obitelji.
 
Slučaj Lambert, nakon Eluane Englaro, i Alphie Evansa su primjeri borbe koja se mora voditi za život bližnjih u bliskoj budućnosti. (Eluana Englaro stradala u prometnoj nesreći bila je u dugogodišnjoj komi. Otac ju je uzeo, zapravo ukrao iz bolnice, unatoč želji časnih sestara da se nastave brinuti o njoj. U privatnoj instituciji naredio da se prestane s reanimacijom. Iako u komi znacima je pokazivala da osjeća dramu. Njeno umiranje je bilo veliki skandal u talijanskom javnom životu. o.p. K.P.). To mora ojačati snage i stupanj sukoba ali se ovdje danas radi o borbi za život ili smrt naše civilizacije. Ova bitka se prije parlamentarne vodi u kulturi i mentalitetu a izborni rezultati imaju zadaću da objave duboke smjernice javnog mišljenja. U slučaju 26. svibnja izborni test pokazuje postojanje europskog naroda koji se ne predaje.
 

Roberto de Mattei, https://www.corrispondenzaromana.it/mysterium-iniquitatis-dal-nuovo-ordine-mondiale-al-caos-globale/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Ponedjeljak, 18/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1203 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević