Get Adobe Flash player
Utvrđeno očinstvo Velike koalicije

Utvrđeno očinstvo Velike koalicije

Velika koalicija nedonošče Slavka...

Antifašizam je AVNOJ-evska floskula!

Antifašizam je AVNOJ-evska floskula!

Norman Davies: Antifašizam nije koherentna politička ideologija već...

Fašističko divljanje takozvanih antifašista

Fašističko divljanje takozvanih antifašista

Na Predsjednici i novoj Hrvatskoj vladi je da očuvaju ugrožene hrvatske...

Antifašizam je floskula!

Antifašizam je floskula!

Osjeća se miris hrvatskoga proljeća i lakše se...

Slavko Goldstein - prvi pobornik jasenovačkoga mita u Hrvatskoj

Slavko Goldstein - prvi pobornik jasenovačkoga mita u Hrvatskoj

Na tragu Bulajića, Vučića, Vulina...     Dr. sc....

  • Utvrđeno očinstvo Velike koalicije

    Utvrđeno očinstvo Velike koalicije

    srijeda, 03. veljače 2016. 14:54
  • Antifašizam je AVNOJ-evska floskula!

    Antifašizam je AVNOJ-evska floskula!

    četvrtak, 04. veljače 2016. 22:09
  • Fašističko divljanje takozvanih antifašista

    Fašističko divljanje takozvanih antifašista

    srijeda, 03. veljače 2016. 14:37
  • Antifašizam je floskula!

    Antifašizam je floskula!

    srijeda, 03. veljače 2016. 14:33
  • Slavko Goldstein - prvi pobornik jasenovačkoga mita u Hrvatskoj

    Slavko Goldstein - prvi pobornik jasenovačkoga mita u Hrvatskoj

    ponedjeljak, 01. veljače 2016. 16:19

Walter Ulbricht: Nitko nema namjeru podići zid!

 
 
„Nitko nema namjeru podići zid!“, riječi su koje je u lipnju 1961. na konferenciji za medije izgovorio tadašnji predsjednik Državnog vijeća Njemačke Demokratske Republike, Walter Ulbricht.
http://www.year1989.pl/dokumenty/zalaczniki/18/18-23338.jpg
Te su riječi ušle u povijest kao jedna od najvećih laži koje je ikada javno izgovorio jedan političar jer su samo nekoliko tjedna kasnije, u ranu zoru 13. kolovoza, djelatnici 'Narodne policije' DDR-a počeli podizati barikadu od bodljikave žice između tadašnjeg sovjetskog dijela Berlina i savezničkih zona, američke, britanske i francuske. Nekoliko dana kasnije pod zaštitom policije započelo je i zidanje Berlinskog zida, koji je sve do 9. studenog 1989. razdvajao područje Zapadnog Berlina od ostatka Njemačke Demokratske Republike (DDR).
 
Od završetka Drugog svjetskog rata do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća DDR je u smjeru Zapada napustilo preko 3,5 milijuna građana i to uglavnom mladih i dobro obrazovanih. Ionako krhkom istočnonjemačkom gospodarstvu prijetio je kolaps zbog odljeva radne snage. Zbog toga se vrh DDR-a sredinom 1961. odlučio na potpuno zatvaranje granica. Tijekom 40-godišnje, druge njemačke diktature procesuirane su stotine tisuće Nijemaca koji su bili označeni kao državni neprijatelji, a neki od njih su bili protjerani iz zemlje. Mnogi od njih, koji su ostali u zemlji, bili su preteče 'mirne revolucije' koja je dovela do pada Berlinskog zida. Popis mjera protiv 'nepodobnih' osoba, koje je STASI registrirala kao državne neprijatelje, dug je i razrađen do najsitnijih detalja: provjera pošte, prisluškivanje, gubitak kontrole nad vlastitim životom, psihološki pritisci, prinudni rad, nemogućnost napuštanja grada u kojem se živi, nemogućnost ostvarivanja kontakata s najbližom okolinom, oduzimanje građanskih prava, zabrana putovanja, kućni pritvor i mnoge druge. Stanovnici DDR-a bili su izloženi stalnim prijetnjama i prisilama  koje su uglavnom završavale uhićenjem.
 
Početkom 1989. i na istoku i na zapadu Njemačke gotovo da nitko nije mogao predvidjeti da će 40. godišnjica DDR-a u jesen 1989. biti i posljednja, da će Berlinski zid uskoro nestati i da će se Njemačka, podijeljena u dvije države, (ponovno) ujediniti. Nitko nije ni slutio da će se, kao posljedica tih događaja, raspasti političke konstelacije koje su više od četiri desetljeća određivale politiku u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Sporazum „Dva plus četiri“ od 12. rujna 1990. samo deset mjeseci nakon pada Zida prokrčio je put za ponovno ujedinjenje Njemačke.
 
Nedavno je u Mađarskoj snimljen zanimljiv dokumentarni film o tome kako je Pokret fokolara stigao iza 'željezne zavjese', točnije u DDR, koji je na hrvatski prevela Brigita Eterović. Pokret fokolara ili Djelo Marijino je vjerski pokret koji je 1943. osnovala Chiara Lubich  u Trentu na sjeveru Italije. Iako je to prvenstveno katolički pokret stvorio je jake veze s glavnim kršćanskim religijama, drugim vjerama, pa i ljudima bez vjerskih uporišta. Također se naziva 'Djelo Marijino'. Danas pokret djeluje u 182 zemlje i pokriva više od pet milijuna ljudi. Fokolar znači ognjište. No, tko je ta dinamična i topla žena, koja je i sa svojih 80 godina predvodila tako snažne životne struje u punom zamahu, proširene danas na svih pet kontinenata? Godine 1943., Chiara Lubich, 23 godine, radila je kao učiteljica u osnovnoj školi u Trentu, u sjevernoj Italiji. Bila je upisana i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Veneciji. Usred razaranja i nasilja drugog svjetskog rata, zajedno s malenom grupom prijateljica, shvatila je da je Bog jedini ideal za koji vrijedi živjeti. Bog, kojeg je vidjela kao Ljubav, preobrazio je njen i život mnogih drugih. Pokazao im je smisao njihovog života: da rade zajedno na ispunjenju Isusove molitve za jedinstvo: „Oče, da svi budu jedno.“ Vremenom je postalo jasno da se Božji originalni plan može izraziti riječima: ujediniti cijelu ljudsku obitelj. U nešto više od 50 godina, iz iskustva svakodnevnog življenja Evanđelja, duhovnost jedinstva došla je na svijet i pokrenula struju duhovne i društvene obnove u svjetskim okvirima: Pokret fokolara.
http://www.geschichte.sachsen.de/img/geschichte/248_ulbricht_walter.jpg
Walter Ulbricht
 
Točno 20 godina prije rušenja Berlinskog zida, 9. studenog 1969. Chiara Lubich se u istočnom Berlinu potajno susrela s malom skupinom pripadnika Pokreta i proročki izjavila: „Zid će pasti! Rana podjele biti će zacijeljena: ranu boli vatra ljubavi će pretvoriti u ranu ljubavi“. I doista, nakon 20 godina Zid je pao. Vrh obrascaDno obrascaPrvi kontakti datiraju još iz 1955. godine. Početkom šezdesetih biskup Dresdena mons. Otto Spülbeck i kardinal Alfred Bengsch iz Berlina, zamolili su Chiaru Lubich da u Istočnu Njemačku pošalje fokolarine-liječnike, budući da se osjećao veliki nedostatak medicinskog osoblja, uzrokovan brojnim prebjezima intelektualaca na Zapad. U konfesionalnim bolnicama, kao i u državnima, ostalo je samo 5% liječnika. Biskupi su stoga uvjerili komunističke vlasti da dadu dopuštenje za ulazak liječnika volontera sa Zapada. Tako je skupina od osam talijanskih i zapadnonjemačkih liječnika fokolarina stigla u Berlin i Leipzig. S njima je bila Natalia Dallapiccola, prva Chiarina sljedbenica iz Trenta.
 
Širenju Pokreta fokolara iza 'željezne zavjese' doprinijeli su fokolarini liječnici, među kojima je bio Giuseppe di Giacomo, danas nastanjen u Križevcima.  Njemačka tajna policija STASI pomno je pratila ove čudne gastarbajtere koji sa slobodnog Zapada dolaze u zemlju iz koje bi mnogi htjeli pobjeći. Dobar dio scenarija filma uzet je iz njihovih dosjea koji su padom režima postali dostupni. Zanimljivo je kako su oni vidjeli djelovanje Pokreta i u svojim ga izvješćima opisivali, kako su fokolarini živjeli svjesni svojih 'anđela čuvara'. Kako bi očuvali duhovnu slobodu, ponašali su se u skladu s Natalijinim savjetom 'kao da su uvijek pored nas i kao da ih uopće nema'.
 
U DDR je tada krenuo i Giuseppe Di Giacomo, poznat kao Peppino, mladi liječnik anesteziolog iz Perugie u Italiji, koji danas živi u gradiću Faro u Križevcima. „Kad sam upoznao ideal jedinstva, osjetio sam poziv da dosljedno živim riječi Evanđelja i to je promijenilo moj život. Želio sam ga utrošiti za nešto veliko. Tako sam se našao u onoj skupini liječnika koji su šezdesetih godina prošloga stoljeća krenuli u DDR, potaknuti ljubavlju prema Crkvi šutnje. Radili smo svoj posao u raznim gradovima: Berlin, Halle, Leipzig, Erfurt. Nakon toga, u slobodno vrijeme, u skučenim stanovima koje nam je država dodijelila, primali smo studente, svećenike, mlade, djecu, obitelji. Također smo u obližnjim gradovima i selima posjećivali osobe koje su željele produbiti duhovnost jedinstva. Nastajale su zajednice Pokreta fokolara. Isusova prisutnost je rasvjetljavala, tješila i podržavala. Kušali smo nutarnju slobodu, snagu da možemo ljubiti čak i neprijatelje. Bio je to na neki način novi stav, čak i za kršćane, jer znalo se dobro tko su oni koji su na radnim mjestima bili 'oči i uši Partije' i ljudi su ih obično izbjegavali. Stav bratske otvorenosti - jer i u njima je trebalo ljubiti Isusa - začuđivao je i postupno otapao nepovjerenje. Život je na taj način postao podnošljiviji, ne više u stavu pasivne obrane, nego ljubavi koja nadilazi strah. Osobito smo bili sretni što nitko od onih koji su upoznali ideal jedinstva nije riskirao život kako bi prešao zid ili granicu između dvije Njemačke i pobjegao na Zapad. Premda nismo mogli koristiti časopise, radio, telefon je bio kontroliran, evanđeoska poruka se prenosila od osobe do osobe, preko osobnih kontakata koje nam je providnost stavljala na put te preko putovanja, kongresa, sajmova i 'turističkih' posjeta. Više puta sam putovao u susjedne zemlje tražeći osobe koje su na neki način, najčešće preko svećenika, došle u kontakt s Pokretom. A u Lenjingradu i Moskvi mogao sam posjetiti i svoje bivše pacijente. U Berlinu je, naime, bilo puno ruskih vojnika i oni na položajima često su se željeli liječiti baš u našoj, katoličkoj bolnici. U istočnoj Njemačkoj je bilo svega 26% kršćana, a od toga 6% katolika i 20% evangelika. Nastao je i plodonosan ekumenski dijalog te smo više susreta i Maripolija održali u njihovim crkvama. Na njima se krajem sedamdesetih godina okupljalo i do 1000 osoba, pristiglih također iz Poljske, Čehoslovačke, Bugarske. Kada je 9. studenoga 1989. Berlinski zid srušen, radost zbog ponovo pronađene slobode, nakon 40 godina diktature, bila je neizreciva. Za Crkvu je nastupilo novo vrijeme u kojem se trebalo prilagoditi novim okolnostima i mogućnostima, zahtijevalo je to i više zalaganja. No osim neizrecivog dara slobode, demokracija je donijela i manje lijepe darove: proširenje konzumizma, hedonizma, praktičnog materijalizma: sve ono za što ovaj narod nije bio tako spreman, nova zla na koja nije bio imun, zamaskirana često privlačnom pojavnošću. Ali to je cijena slobodnog izbora za koji treba rasti i dozreti.“
 
Nakon 20 godina praćenja, dosje je arhiviran zaključkom: 'Pokret fokolara ima čisto humanitarni karakter. Ne može se dokazati da se ilegalno bavi neprijateljskom propagandom ili nametanjem pacifističkih ideologija. Stoga se predlaže završetak istrage u 'Operaciji Milano'. Svjedočanstvo stotina praćenih osoba iz Pokreta uvjerilo je policiju da oni ne žele stvarati podjele, nego graditi jedinstvo između kršćana, ali i između vjernika i nevjernika, premda je bilo jasno da se nisu slagali s diktatorskom politikom i diskriminacijom vjernika. Tako je sjeme ideala jedinstva bilo posijano, a Pokret se iz DDR-a proširio i u druge zemlje Istočnoga bloka, osobito u Poljsku, Čehoslovačku i Mađarsku.
 
Nakon gotovo 40 godina Giuseppe Di Giacomo vratio se u Italiju. Godine 2000. dobili je odlikovanje Republike Italije za posebne zasluge. „Gledajući unatrag sve te promjene koje su se u tako kratkom vremenu dogodile dolazi mi u misao objašnjenje jednog teologa iz Münchena, koji je ovaj događaj usporedio s prelaskom Židova preko Crvenog mora, dok su bježali iz Egipta. Svih tih godina živjeli smo od nade u Isusovo obećanje: 'Neću vas ostaviti same, bit ću s vama do svršetka svijeta'. Iskustvo da Crkva postoji tamo gdje su dvojica ili trojica sabrana u Njegovo ime i danas mi pomaže i daje razumjeti da je Bog onaj koji vodi povijest, te da uvijek i u svakoj okolnosti možemo živjeti evanđelje koje daje nutarnju slobodu, mir, radost“. LJUBAV NADILAZI STRAH!
 
„Zidovi nikad nisu rješenja, mostovi uvijek jesu. Zidovi i ograde mogu trajati kraće ili dulje vrijeme, ali problem i dalje postoji te izaziva još više mržnje.“ Tako je rekao novinarima papa Franjo na povratku iz SAD-a u rujnu ove godine, dok se Europa očajnički domišljala kako se obraniti od vala izbjeglica s Bliskog istoka.
 

Nives Matijević

Tajvan i ne želi sudbinu Hong Konga

 
 
Kina u Tajvanu i dalje vidi svoju odmetnutu pokrajinu koja bi jednog dana ponovno trebala postati dijelom Narodne Republike. Jasno je što kinesko vodstvo želi postići susretom s tajvanskim predsjednikom: utjecati na izbore.
http://atlas.tagesschau.de/html/maps/309000_China.jpg
Tako to Kina nije zamišljala. Kada je Peking 1997. vratio Hong Kong koji je bio pod britanskom vlašću, to se smatralo modelom koji bi i druge trebao potaknuti na ponovno ujedinjenje s Kinom. Tajvanci su trebali vidjeti kako se dobro može živjeti s Narodnom Republikom kada se poštuje formula „jedna zemlja – dva sustava“. Samo se s Hong Kongom dogodilo ono što se događa i u drugim slučajevima kada se Peking ponaša poput slona u trgovini s porculanom. Oduševljenje Kinom je splasnulo, čak se pretvorilo u averziju. Razlog tome je što Kina uzima ozbiljno samo onaj dio svoje slavne formule koji govori o jednoj zemlji.
 
Zašto bi se, uostalom, Tajvanci pridružili jednom sustavu koji ni u kojem pogledu nije postigao više od otočne demokracije? Aktualna vladajuća stranka proizašla iz nacionalnog pokreta koji je izgubio u građanskom ratu protiv komunista, za Peking je u usporedbi s tajvanskom oporbom ugodniji partner za razgovore. Upravo zbog toga tajvanski predsjednik doživljava primjeren protokolarni tretman koji je njegovim prethodnicima bio uskraćen jer je kinesko vodstvo nekadašnje predsjednike Tajvana smatralo tek vođama odmetnute pokrajine kineskog carstva.
 
Politika popuštanja prema Pekingu predsjednika Ma Ying-Jeoua nailazi na sve manju potporu građana koji se boje rasprodaje vlastitih interesa. Kina sada pozivanjem na razgovore na najvišoj razini pokušava ograničiti štetu svoje agresivne politike. U Tajvanu se 2016. održavaju izbori. Oporba je sigurna da će nakon osam godina smijeniti Kinesku nacionalističku stranku (Kuomintang). A to Peking želi spriječiti po svaku cijenu. U slučaju da otočna republika bude težila osamostaljenju, Kina će joj zaprijetiti ratom. Poznato je da mišljenje ljudi vođama u Pekingu ne znači ništa. Ali ni saveznicima Tajvana – u prvom redu SAD-u – nije u interesu da dođe do eskalacije. Zbog toga će oni pomno pratiti skup. Bilo bi dobro da Peking u tajvanskom pitanju konačno zauzme razuman stav. Tajvanci ne vole Narodnu Republiku. Ali nisu hazarderi.
 

Peter Sturm, F.A.Z., Njemačka

Beograd u problemima oko mađarske manjine u Vojvodini

 
 
U Zenti u Bačkoj 29. listopada otvoren je ured mađarskoga ultradesničarskog pokreta Jobbik. Otvorio ga je Istvan Savai, potpredsjednik i zastupnik te treće stranke broju zastupnika u mađarskom parlamentu i tom prilikom rekao kako im je cilj „olakšati dvostranu komunikaciju s Mađarima u 'južnim krajevima'”, kako inače u Jobbiku nazivaju Vojvodinu.
http://magyarhirlap.hu/mh/webimage/3/5/2/7/8/wimage/JobbikZenta576x356.jpg
Jobbik je treća parlamentarna partija po snazi koja je nakon travanjskih izbora 2014. godine osvojila 24 mjesta, od 199 mjesta u parlamentu. Neposredno uoči izbora u Mađarskoj prošle godine, ova je stranka prvi put pokazala interes za osnivanje ureda i izvan Mađarske, a to se podudaralo ne samo s predizbornom kampanjom, već i činjenicom da je zahvaljujući postupku ubrzanog dobivanja dvojnog državljanstva, odjednom porastao broj novih mađarskih državljana s pravom glasa i izvan teritorija matične zemlje. Tako je Jobbik prvo otvorio ured u Rumunjskoj, a zatim u Subotici. Otvaranju ureda u Subotici prethodilo je policijsko priopćenje u kojem se zabranjuje njegovo otvaranje, uz obrazloženje da je riječ o jednosmjernoj ulici te da bi moglo doći do ometanja prometa i da se koristi neprimjeren prostor. Ipak, ured je otvoren, što policija nije spriječila već je samo legitimirala prisutne, a među njima i novinare. Otvaranju tog ureda nije prisustvovao Ervin Kiss, predsjednik Jobbika za „južne krajeve“ jer je zadržan u policiji na razgovoru.
 
Ured u Subotici vrlo brzo je zatvoren, a nakon ovog pokušaja Jobbik je sredinom lipnja prošle godine najavio da će ponovno otvoriti ured u Subotici, ali do toga nije došlo. Prije dva tjedna otvorili su ured i u slovačkom gradu Dunavska Streda gdje žive Mađari.
 

Vid Hinković

Anketa

Treba li Z. Milanović snositi odgovornost za protuustavno prisluškivanje hrvatske predsjednice?

Subota, 06/02/2016

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 543 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević