Get Adobe Flash player
Bit će joj teško

Bit će joj teško

Hodajući naumili udariti na...

Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

Nakon tri i pol godine aktulna Vlada donosi neke neutralne...

Nezaustavljivi

Nezaustavljivi "premijerov" pad!

Josipović je prvi zatražio smjenu prgavog...

Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

Nakon Silvije Šeparović, i Nevenka Rodić Erdelja otvoreno provodi...

Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

Pozitivni državnički iskorak Tomislava...

  • Bit će joj teško

    Bit će joj teško

    petak, 27. veljača 2015. 08:52
  • Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

    Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

    srijeda, 25. veljača 2015. 18:09
  • Nezaustavljivi

    Nezaustavljivi "premijerov" pad!

    srijeda, 25. veljača 2015. 17:53
  • Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

    Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

    srijeda, 25. veljača 2015. 15:15
  • Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

    Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

    srijeda, 25. veljača 2015. 16:36

Putin špijunira Litvance

 
 
Teško je naći bilo koga u Litvi tko ne vjeruje da ne raste intenzitet ruske propagandne kampanje u baltičkoj državi članici EU-a. Sve je veći broj prosovjetskih komentara u medijima, dok je Moskva zaprijetila da će ponovno otvoriti kaznene predmete protiv Litvanaca koji su odbili služiti u sovjetskoj vojsci, a Odjel litvanske državne sigurnosti nedavno je upozorio građane da se čuvaju špijuniranja.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTAbAaAVD11HieupWg0Dg0jg1wmw6bAgwK1D9HEfnF3ClxCtdlK1A
U febrilnoj atmosferi, neki analitičari čak i skori posjet glumca Jean Claudea Van Dammea toj zemlji smatraju dijelom ruske propagande. Iako mnogi vjeruju da je Rusija postigla svoj cilj stvaranja panike i postizanja toga da građani ne vjeruju svojoj državi i njezinim saveznicima, drugi tvrde da je strategija Kremlja zapravo učinila da su se Litvanci zbližili i jasnije procjenjuju stvarnost. "Ne smijemo zaboraviti da je izazivanje panike jedan od ključnih elemenata informacijskog rata", rekao je na litavskom javnom radiju psiholog Gediminas Navaitis. Prema njegovim riječima, to je očito zbog pitanja poput "hoće li nas NATO zaista braniti?" koje je postavljeno u javnom diskursu, bez potrebe. "Kao da nismo sami dio NATO-a", dodaje on.
 
No, ekonomisti kažu da je klima za ulaganje u Litvi možda postala nepovoljnija, navodeći oprez potencijalnih ulagača tijekom pregovora o budućim sporazumima. U međuvremenu, sociolozi su primijetili da pokazatelji povjerenja potrošača pokazuju rast pesimizma, nakon vrhunca događaja u Ukrajini. "Definitivno postoji osjećaj da se događa informacijski rat", rekao je politički analitičar Nerijus Maliukevicius za EUobserver. "Problem je, međutim, što nemamo puno saveznika uz sebe. Imamo Latviju i Estoniju, ali općenito u Europi, to se ne smatra geopolitičkom prijetnjom." "Oni na neki način imaju tendenciju misliti da smo neka vrsta onih koji dižu uzbunu i imaju tendenciju da pretjeruju, a uvjeren sam da to nije slučaj", rekao je on.
 
Litva je dom oko 175.000 etničkih Rusa, koji čine 6 posto stanovništva. Za Maliukeviciusa postoji analogija između ruskih aktivnosti i pokušaja islamističke skupine da se radikaliziraju mladi muslimani u Europi. "Na Zapadu, potpuno je razumljivo da postoji opasnost od islamističke ekstremističke ideologije koja je usmjerena prema mladoj arapskoj generaciji u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Postoje i slučajevi, primjerice u Francuskoj, gdje su mediji koji su sudjelovali u takvim aktivnostima zatvoreni." Prema njegovu mišljenju, to se lako može usporediti s onim što Rusija radi - manipulira mlade ruske govornike u cijeloj regiji za geopolitičke ciljeve, tako da "mlade sunarodnjake", kako ih naziva Kremlj, uključuje u borbene aktivnosti u istočnoj Ukrajini. Šireći mitove o tome da se ne dopušta korištenje ruskog jezika, Rusija je, kaže, namjerno stvorila unutarnje napetosti u istočnoj Ukrajini, koje su dovele do vrlo krvave kampanje.
 
Slični trendovi koji se odnose na agresivnu propagandu mogu se vidjeti u baltičkim zemljama. On naziva propagandnu strategiju Kremlja "prljavim ratom". Pozivanje na zatvaranje medijskih kanala nije slučajno. Samo u zadnje vrijeme, litvanska predsjednica Dalia Grybauskaite predložila je odredbu prema kojoj bi nakladnici koji šire informacije, potiču rat i krše neovisnost trebali biti kažnjeni novčanim kaznama u iznosu do 30.000 eura. Još jedna odredba naređuje da 90 posto preuzetih ruskih programa treba biti prikazano na službenim jezicima EU-a. Prema riječima predsjednice, izmjene i dopune Zakona o pružanju informacija javnosti su predložene "u svjetlu povećane učestalosti informatičkih napada i neprijateljske propagande“.
 
Priprema za odvraćanje informacijskih napada najavljena je među nacionalnim prioritetima Litve. Postoje, međutim, oni koji vjeruju da to neće biti dovoljno. Oni kažu da bi mjere trebale ići tako daleko da se blokira emitiranje ruskih TV kanala.
http://vilnews.com/wp-content/uploads/2011/12/kaliningrad.jpeg
Osim izjava visokih državnih dužnosnika o prijetnjama uzrokovanih informacijskim ratom koji Rusija vodi, također su poduzeti neki praktični koraci. Odjel litvanske državne sigurnosti izdao je knjižicu sa savjetima o tome kako prepoznati špijuna i izbjeći davanje informacija stranim agentima. On je rekao da je to učinio nakon što je primio sve veći broj poziva i nakon intenziviranja špijunskih aktivnosti. Nedugo prije toga, vlada je upozorila one koji su odbili služiti u sovjetskoj vojsci u ranim 1990-im da se suzdrže od posjeta Rusiji, nakon što je Kremlj ponovno otvorio 25 godina stare slučajeve koji mogu dovesti do kaznene prijave protiv takvih osoba. Osobe poput bivšeg litvanskog ministra obrane, kao i neki filmski analitičari su također kritizirali predstojeći posjet Jean-Claudea Van Dammea Litvi, a jedan od razloga je da belgijski glumac ima veze s čečenskim čelnikom Ramzanom Kadirovom, kao ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
 
Nedavno su neki stručnjaci izjavili da bi događaj kada su svi automobilski alarmi bili istovremeno isključeni u blizini najvećeg trgovačkog centra u glavnom gradu Vilniusu, mogao također biti povezan s Rusijom. Mogli su biti uzrokovani određenim električnim impulsima koje je "neprijateljska država" slala putem elektronske opreme. Usred tog osjećaja općeg alarma, neki tvrde da postoje pozitivni znakovi. Prema sociologu Vladasu Gaidysu, istraživanja također pokazuju povećanje povjerenja u državne institucije. "To su važni čimbenici koji pokazuju da Litvanci vide potrebu za konsolidacijom i da vjeruju svojoj državi", rekao je litavskoj nacionalnoj televiziji.
 
Konzervativni oporbeni predstavnik u parlamentu Kestutis Masiulis vjeruje da je narod počeo shvaćati da bi protulitvanski komentari online ispunjeni nostalgijom za sovjetskim vremenima mogli biti "inspirirani" od strane vanjskih izvora. "Prije toga, ljudi su mislili da je to glas naroda. Sada su se mnogi uspjeli distancirati od takvih komentara i shvaćaju da su ih mogli napisati trolovi u posebnim ustanovama u Rusiji", rekao je on. Među drugim pozitivnim znakovima, stručnjaci se slažu da vidljivija prisutnost NATO saveznika u regiji, kao i aktivnije uključivanje Litvanaca u vojne aktivnosti, daju određenu psihološku smirenost.
 
Međutim, ništa od toga nije dovoljno da se zaustavi informacijski rat, smatra politički analitičar Nerijus Maliukevicius. On vjeruje da bi EU trebao igrati aktivniju ulogu. "Oni zloupotrebljavaju naše medijske propise u Europi kako bi postigli vrlo okrutne geopolitičke ciljeve koje Putin ima u regiji. Trebali bi razmisliti o tome kako se zakonodavstvo EU-a bavi takvim agresivnim propagandnim kampanjama", rekao je on. Kako bi se riješio problem, cijela regija trebala bi biti mobilizirana, dodao je ističući da pokušaji u Litvi, Letoniji i Estoniji sami po sebi ne će biti dovoljni da se riješi nešto što više nije pitanje slobode govora i slobode informiranja. "To je potpuna zloporaba tih sloboda", dodaje on. "Trebali bismo biti glasniji o stvarima koje nas čine nervoznima u graničnom području Europe."
 

Zivile Kropatie, Euobserver, Belgija

Rusi preplavili deželu

 
 
U Sloveniji je osnovano skoro tisuću poduzeća, točnije 987, koja su u vlasništvu ruskih državljana, a njihov se broj samo prošle i ove godine udvostručio. Međutim, mnoga od tih poduzeća registrirana su na istoj adresi, jer je po slovenskim zakonima za registraciju tvrtke dovoljna samo adresa, zapravo poštanski sandučić, a većina tvrtki nema nikakve ili gotovo nikakve godišnje prihode, tako da ljubljansko Delo postavlja pitanje je li riječ o fiktivnim poduzećima, osnovanim isključivo radi pranja novca.
http://www2.gov.si/up-rs/2007-2012/turk-ang-arhiv.nsf/0/C6F6080E5B7EA3F0C12577E700560853/$File/V_2010-11-17_URADNI-OBISK-RUSIJA-3_STA.JPG
Danilo Türk i Dmitrij Medvjedjev
 
Podacti slovenskog ureda za sprječavanje pranja novca te sumnje potvrđuju. Ruski kupci pojavljuju se u Sloveniji kao kupci najvrjednijih nekretnina, naročito na slovenskoj obali, a ured za sprečavanje pranja novca u više od polovice takvih transakcija sumnja da je riječ o pranju novca. Kruže glasine da Rusi peru novac u Sloveniji i preprodajom plovila. U porastu je i broj zahtjeva ruskih državljana za boravkom u Sloveniji, a svaki mjesec Slovenija Rusima izdaje 100 do 150 dozvola za stalni ili privremeni boravak.
 
Mnoga slovenska poduzeća u ruskom vlasništvu ne objavljuju svoja godišnja izvješća, nemaju nikakav promet ni prihode, niti su članovi slovensko-ruskog poslovnog savjeta. Njihove vlasnike nitko ne poznaje. Ukupno su u Sloveniji istragama ureda za sprečavanje pranja novca obuhvaćene transakcije u iznosu od 145 milijuna eura, a ruski su državljani sudjelovali u 31 spornoj transakciji, iako je u njihovim slučajevima redom riječ o iznadprosječno visokim iznosima. Čak 61 posto slučajeva povezanih s Rusima i Ukrajincima kojima se ured bavio iskazali su se opravdano sumnjivim. Većina ruskog kapitala u Sloveniju stiže preko Cipra i drugih poreznih oaza.
 
No koliko je ukupno nekretnina u Sloveniji prodano ruskim državljanima nije poznato, jer slovenska financijska uprava nema takvu evidenciju, a čini se da ni slovenske obavještajne agencije, kako su bivši članovi parlamentarnog odbora za nadzor tajnih službi posvjedočili Delu, ne prate ruske poslove u Sloveniji.
 
Naravno da ruski kapital u Sloveniji, pogotovo sumnjivog porijekla, postaje posebno osjetljivo pitanje u vrijeme zaoštrenih odnosa između Zapada i Rusije, nakon ruske aneksije Krima i vojne intervencije na istoku Ukrajine. Čini se i da je Slovenija već neko vrijeme pod povećalom zapadnih saveznika zbog svoje politike koja se, katkad možda pojednostavljeno, percipira kao izrazito proruska. O tome svjedoči činjenica da je Slovenija je jedna od članica EU-a koje se odlučno protive sankcijama protiv Rusije, ponajprije zbog vlastitih gospodarskih interesa i velike gospodarske razmjene s Rusijom, što je Ljubljani osobito važno u vrijeme kada slovensko gospodarstvo nakon višegodišnje recesije bilježi prve naznake oporavka.
 
Slovenska opozicija optužuje slovensku vladu za »zaokret u vanjskoj politici od Zapada, NATO-a i EU-a prema Rusiji«, a analitičarima nije promakla činjenica da slovenski predsjednik Borut Pahor, jedini od svih čelnika tzv. Nove Europe, od Baltika do Jadrana, nije nedavno otišao u Varšavu na proslavu 25. obljetnice prvih demokratskih izbora i susret s američkim predsjednikom Barackom Obamom, jer je dao prednost obilasku poplavljenih područja u Bosni i Hercegovini.
Slovenija je jedna od članica EU-a s kojima je Rusija potpisala sporazum o plinovodu Južni tok, koji je blokiran od strane EU-a, a slovenski šef diplomacije Karl Erjavec putovao je u Rusiju i u vrijeme kada je ta zemlja zbog svoje politike prema Ukrajini bila u poluizolaciji, kao što je i Slovenija u isto vrijeme ugošćivala Putinovog šefa diplomacije Sergeja Lavrova.
 
Nedavno je odjeknula vijest da je slovenski veleposlanik pri NATO savezu Andrej Benedejčič povučen u Ljubljanu zbog optužbi za špijunažu u korist Rusije, a iako je kasnije slovensko ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo da je riječ o glasinama bez ikakva utemeljenja u činjenicama, i ta informacija podsjeća na narušeni ugled Slovenije u zapadnom savezu. Nedvojbeno je da je Slovenija, usprkos novom zapadno-ruskom hladnom ratu zbog Ukrajine, odlučila zadržati dobre odnose s Moskvom, makar zbog toga morala pogoršati odnose s Washingtonom i Bruxellesom.
 
Dolaskom nove vlade Mira Cerara na tom planu ne treba očekivati veće promjene budući da novi premijer nema nikakvo vanjskopolitičko iskustvo, a dvije najodgovornije osobe za aktualni kontroverzni vanjskopolitički kurs Slovenije, šef diplomacije Erjavec i predsjednik Pahor, ostaju na svojim pozicijama.
 

Denis Romac, Novi list

Zašto Škotska ne će biti posljednja europska regija koji želi neovisnost

 
 
Stanovnici Škotske su 18. rujna odlučiti da žele ostati u Velikoj Britaniji. Pažnja javnosti je bila uglavnom usmjerena na implikacije glasanja na budućnost Škotske i Velike Britanije, s obzirom na to da je Škotska imala središnju ulogu u stvaranju Velike Britanije prije više od 300 godina, što je sasvim prirodno. Međutim, ishod glasanja je manje važan od njegova šireg političkog konteksta odnosno krize upravljanja kako u Velikoj Britaniji tako i u Europskoj uniji. Škotski referendum će vjerojatno utjecati na razvoj ove krize, ali je ne će razriješiti. Da bismo razumjeli zašto prvo moramo razumjeti prirodu problema koji proizlazi iz dva politička pitanja: statusa Londona u Velikoj Britaniji i statusa Velike Britanije u Europskoj uniji.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQaQH9s9VmYHryyQ2-RQZu2yZTxMziYbz6oQKAYDCnA76TwIMi-OA
Kada se Škoti žale na Englesku, oni zapravo misle na političare koji sjede u vladi u Westminsteru, na London i južne dijelove Engleske koji su iz dana u dan sve veći, skuplji i izoliraniji od ostatka države. Politička i financijska moć Velike Britanije je uvelike koncentrirana u i oko Londona baš kao i mogućnosti za zapošljavanje. Infrastruktura Velike Britanije je daleko više razvijena na jugu nego na sjeveru, pri čemu stanovnici Škotske i Walesa ne mogu jednostavno doći do ostalih dijelova Velike Britanije, uključujući i London. Ekonomske razlike su jasno vidljive i u svakodnevnom životu. Dok glavni grad živi i dan i noć, sela i gradovi u drugim dijelovima države su pusti, čak i tijekom dana.
 
Stanovnicima Škotske, ali i drugih dijelova sjeverne i središnje Engleske, London izgleda kao potpuno druga država. Većina stanovništva iz ruralnih dijelova sjeverne Engleske je uvjerena isto kao i Škoti da političari u Londonu ne zastupaju njihove interese. Postoji jasna razlika između sjevera i juga Velike Britanije kada je riječ o zadovoljstvu ekonomskom situacijom. Međutim, linija razdvajanja nije granica sa Škotskom već prolazi velikim dijelom Engleske. Samo 33 posto stanovnika Londona i stanovnika južne Engleske smatraju ekonomsku situaciju "lošom"; dok 46 posto Škota i 42 posto stanovnika sjeverne Engleske smatra to isto.
 
Dio problema je vladajuća Konzervativna stranka za koju se smatra da je južno orijentirana i elitistička. Žene, manjinske skupine i dužnosnici s engleskim naglaskom specifičnim za određenu regiju su vrlo slabo zastupljeni u stranci. Stoga ne čudi što su od ukupno 153 predstavnika sjevernih regija u parlamentu samo 43 iz Konzervativne stranke, kako se navodi u izvještaju Economista iz 2013.godine. S druge strane, Radnička stranka koja je najjača i u Škotskoj i u Walesu ima svega deset od 197 predstavnika u tri južne regije, ako izuzmemo London. Nedavna anketa je pokazala da ukupno 60 posto Škota i stanovnika sjevernih dijelova Engleske ne odobrava postupke konzervativnog premijera Davida Camerona (u usporedbi s 50 posto u Londonu i na jugu).
http://taxautonomy.org/images/autonomymap.jpg
Problem odvajanja prijestolnice od ostatka države je vrlo prisutan i u ostalim europskim državama. U Francuskoj, koja je najcentraliziranija država Zapadne Europe, Pariz je već duže vremena kulturno, političko i ekonomsko središte, što izaziva ogorčenje ostalih provincija. Međutim, ova višegodišnja borba se sada odvija pod okriljem Europske unije. Nije iznenađujuće to što je ključni argument Škotske nacionalne stranke u njihovoj platformi za neovisnost upravo nastavak članstva u Europskoj uniji. Iako je Europska unija vrlo nepopularna u Velikoj Britaniji, Škoti smatraju da ih ona štiti od londonskih pljačkaša.
 
Škotski pokret za neovisnost ne bi bio moguć bez Europske unije. Bez obzira koliko su provincije mrzile prijestolnicu, ranije im je bila potrebna kako bi ih obranila od vanjskih predatora, modernizirala ekonomiju i uspostavila tržište za njihovu robu. Danas pokrajine nužno ne trebaju veće nacionalno tijelo kako bi preživjele jer su nacionalne prijestolnice sada samo menadžeri europske politike. Stoga je pitanje je li Škotska dovoljno velika da bi bila održiva potpuno bespotrebno. Ako joj EU i NATO pruže zaštitu od vanjskih agresora i ako im EU osigura pristup najvećem svjetskom tržištu, onda država bilo kakve veličine može biti održiva.
http://www.german-foreign-policy.com/pics/katalonien.jpg
Razmotrimo Luksemburg, najmanju državu EU-a sa svega 500.000 stanovnika, a ujedno i najbogatiju koja je sve to postigla bez ulaganja u obranu i bilo kakvih tradicionalnih sredstava održavanja nacionalnog suvereniteta. Za maleni Luksemburg, članstvo u EU-u je mala cijena koju su morali platiti kako bi dobili priliku da se usredotoče na lokalna pitanja i postignu prosperitet. To je također vrlo dobro i za lokalne elite koje imaju priliku da se natječu za prestiž i poziciju premijera Luksemburga i tako direktno utječu na odluke EU-a i NATO-a, umjesto da budu primorani služiti kao guverneri, recimo, provincije jugoistočne Belgije.
 
Ako škotski lideri osiguraju članstvo u EU-u i oni će imati iste prilike kao i njihovi kolege iz Luksemburga. Lider potencijalno nezavisne Škotske također može dospjeti i do jedne od vodećih pozicija u EU-u, poput Jean-Claudea Junckera, bivšeg premijera Luksemburga, koji je nedavno postao predsjednik Europske komisije.
 
Škotska ne će biti posljednja europska regija koji traži nezavisnost. Isto žele i mnoge provincije koje imaju regionalni identitet, ambiciozne političare i koje osjećaju odbojnost prema svojoj prijestolnici. Stoga ne čudi što Katalonija, još jedna europska regija sa snažnim identitetom želi krenuti istim putem. Isto tako ne čudi što je Velika Britanija, izrazito multinacionalna i sa sve većim jazom između prijestolnice i ostalih provincija, upravo prva država koja se suočava s tzv. učinkom Europske unije.
 
Europska unija stoga mora razviti načine da regije s jakim identitetom koegzistiraju sa svojim glavnim gradovima ili da se raziđu na način koji je u skladu s prilično snažnom Europom. Škotski referendum je u tom smislu veliki test. Točni detalji škotske sudbine će biti manje bitni od toga hoće li London i Edinburg biti u stanju uspostaviti novi odnos. Ukoliko ostanu u jednoj državi, London će morati pronaći način da smanji svoju sveopću prisutnost u Škotskoj i da oživi regionalnu autonomiju i ekonomsku vitalnost tako što će dati Škotskoj više prostora da sama odlučuje o europskim pitanjima kao što je članstvo u šengenskom bezviznom režimu. Ukoliko se razdvoje, London i Edinburg moraju pokazati kako obje države mogu nastaviti surađivati kao europski partneri na zajedničkom tržištu i pod zajedničkim sigurnosnim kišobranom.
 
Isto tako, London će morati istražiti nove mehanizme upravljanja Velikom Britanijom ukoliko želi da država ostane ujedinjena. Slabašna decentralizacija iz 1990. godine, koja je bila odgovor na zahtjeve nezadovoljnog lokalnog stanovništva, stvorila je politiku upravljanja u Velikoj Britaniji koja nije zadovoljila nikoga. Možda je vrijeme da London preuzme inicijativu i predloži veliko restrukturiranje i uvođenje federalnih jedinica koje bi kako samom Londonu tako i ostalim sastavnim dijelovima Velike Britanije dale jednake ovlasti u širem europskom okviru. To bi bio radikalan korak za državu koja se tradicionalno zadovoljavala neformalnim dogovorima čiji je cilj održavati vjerovanje da sav suverenitet i dalje leži u rukama monarhije. Čak i ako je to vjerovanje bilo prikladno neko vrijeme, ono više nije održivo. Moderna Velika Britanija u modernoj Europskoj uniji mora krenuti novim putem.
 

Fiona Hill i Jeremy Shapiro, Foreign policy, Radio Slobodna Europa, SAD

Anketa

Što će promicati serija "Crno-bijeli svijet"?

Četvrtak, 05/03/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 906 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević