Get Adobe Flash player
Muzej

Muzej "Jugoslavija" u Beogradu

Srpski i slovenski intelektualci davno su se sastali u birtiji Mrak. Danas...

Dosta je jasenovačkih podvala!

Dosta je jasenovačkih podvala!

Jakov Sedlar revidira podlu, prvenstveno srbijansku...

Ni

Ni "alternativni" Srbi ne vide Hrvate

Ako u ničemu, Srbi su jedinstveni u negiranju...

U ritmu muzike za ples

U ritmu muzike za ples

Od Sinatre do Kaljinke     Nešto...

Svjesno uništavane tvrtke...?

Svjesno uništavane tvrtke...?

Je li godišnje do 500 milijuna kuna, umjesto dobavljačima,...

  • Muzej

    Muzej "Jugoslavija" u Beogradu

    četvrtak, 20. travnja 2017. 13:49
  • Dosta je jasenovačkih podvala!

    Dosta je jasenovačkih podvala!

    četvrtak, 20. travnja 2017. 12:38
  • Ni

    Ni "alternativni" Srbi ne vide Hrvate

    četvrtak, 20. travnja 2017. 00:42
  • U ritmu muzike za ples

    U ritmu muzike za ples

    četvrtak, 20. travnja 2017. 00:40
  • Svjesno uništavane tvrtke...?

    Svjesno uništavane tvrtke...?

    četvrtak, 20. travnja 2017. 20:58

Trumpovi izabranici ostavljaju snažan dojam

 
 
Donald Trump zbunjuje svijet. I to pozitivno. Njegovi najvažniji ministarski kandidati pred Senatom odgovaraju na teška pitanja. Odlično su pripremljeni. Amerikom će uskoro kompetentno upravljati sposobni ljudi. Kandidati koje Trump želi u vladi već nekoliko dana u Senatu odgovaraju na pitanja. I što više potencijalnih kandidata  nastupa, to je jači dojam da je budući predsjednik za svoj tim odabrao relativno dobre ljude. Predstavljaju se sa svoje najbolje strane – savjesni, dobro pripremljeni i prije svega neovisni. Toliko neovisni da Trumpova mjerodavnost za određivanje smjernica kao da ne igra nikakvu ulogu.
http://static1.businessinsider.com/image/56f41cdb91058422008b88cb-480/mad-dog.png
James Mattis
 
U četvrtak je na redu James Mattis. General s četiri zvjezdice poznat pod nadimkom „Mad Dog“ mogao bi postati jedan od Trumpovih najvažnijih ljudi. On bi ubuduće trebao voditi Pentagon i bio bi jako važan kod pitanja koliko će agresivno Amerika nastupati sljedećih godina i koliko će se uzdati u saveze. Predsjednik malo drži do saveza. Mattis mnogo. Kaže: „Ja mislim da države s partnerima cvatu, a države bez partnera ne.“ 
 
Tako cijelo vrijeme. Radilo se o Siriji, Iranu, Rusiji ili terorizmu – demokratski senatori pokušavaju između Mattisa i Trumpa zabiti klin tako što mu neprestano pod nos stavljaju Trumpove dijelom vrlo posebne stavove. Ali Mattis ga ne pokušava ni braniti, on jednostavno ima svoj cilj. Oslabiti NATO kako želi Trump? Mattis bi to smatrao teškom grješkom. „Već sam s njim o tome razgovarao. On zna što ja o tome mislim.“ Novi kurs prema Moskvi? „Približavanje vrlo rado“, kaže Mattis: „Ali moramo gledati i stvarnost kad se radi o tome što Rusija stvarno namjerava.“ Ako zatreba ubiti i rođake terorista da bi se dobilo rat protiv Islamske države? „Mislim da bi takve akcije bile samouništenje i izdaja naših vrijednosti.“ Mattis katkad zvuči kao relikt Obamine vlade.
 
Malo poslije nastupa Mike Pompeo, koji bi ubuduće trebao voditi CIA-u. Taj republikanac važi kao nepristupačan. Budući da je rekao da po njegovu mišljenju potapanje nije mučenje, mnogi demokrati boje se najgorega ako Pompeo bude potvrđen kao šef CIA-e. Ali gle, na saslušanju on izgleda posve razumno. Njegova CIA uvijek će se držati prava i zakona, uvjerava on. A mučenje? Ne dolazi u obzir. Ni ako to naredi Trump? Ne. Toga se „ni u kom slučaju“ ne bi držao, kaže Pompeo. 
 
Ne treba imati iluzija, Trumpovi kandidati žele da ih se potvrdi, znaju što senatori vole čuti i ravnaju se po tome. Kakav će im biti kurs, vidjet će se tek kad budu na dužnosti. A neke problematične ličnosti Senat još mora ispitati. S druge strane, distancija prema Trumpu neobična je. Sa svakom kritičnom riječi u opasnosti su da navuku njegovo neraspoloženje. Svi znaju kako se lako razljuti. Ispitivanja u Senatu hod su po žici. Za neke ispitivanja imaju prednosti. Za Jeffa Sessiona, konzervativnog senatora iz Alabame, na primjer. Mogući ministar pravosuđa za mnoge je demokrate čovjek rasističke prošlosti. Nije čudo da se radije izjašnjava o Trumpovim  nego o svojim problematičnim stavovima.
 
I Rex Tillerson suvereno je prošao kroz ispitivanje. Bivši šef ExxonMobila, koji još nikada nije bio ni na kakvoj političkoj dužnosti, ali uskoro bi trebao postati američki ministar vanjskih poslova, dan prije tu i tamo imao je još teškoća kad se radilo o pojedinostima, ali inače je neuzbuđen kao da je pola života proveo u Senatu. Za razliku od Trumpa on kritizira rusku aneksiju Krima. Za razliku od Trumpa on naglašava da se treba držati svjetskog ugovora o klimi. A na pitanje dijeli li mišljenje svoga budućeg šefa koji misli da nije problematično da se Južna Koreja, Saudijska Arabija i Japan naoružaju nuklearnim oružjem Tillerson kaže: „Ne dijelim njegovo mišljenje.“
 
Tillersonu bi svejedno moglo biti teško. U vanjskopolitičkom odboru trebaju mu svi glasovi republikanaca da bi došao u drugi krug. Ali njegova veza s Kremljem mnogima u stranci sumnjiva je, on važi kao dobar prijatelj Vladimira Putina. Trumpov rival na predizborima Marco Rubio na ispitivanju osobito tvrdoglavo testira Tillersonovo držanje prema Moskvi. Nije li Putin s obzirom na djelovanje u Siriji ratni zločinac, pita senator. Tillerson ne dozvoljava da se na njega vrši pritisak. „Ne bih se poslužio tom riječi“, kaže Rex.
 

Darko Kovačić

Rusija i Indija će imati koristi od američkog sukoba s Kinom  

 
 
Odnosi SAD-a i Kine ulaze u opasnu zonu sukoba. Novoizabrani predsjednik Donald Trump obećao je da će povećati borbene snage američke mornarice s 272 na 350 brodova, među ostalima i radi zaustavljanja Kine. Stvar daje komplicira mogućnost neizbježnog trgovinskog rata na pozadini političkog sukoba. Novi globalni sukob koristan je za Rusiju i Indiju. Prema Trumpovu planu, u niz novih brodova koje se treba izgraditi ulaze nosač zrakoplova, 16 velikih ratnih brodova, 18 podmornica, desantni brodovi. Ako se plan provede, američka ratna mornarica vratit će se borbenom i brojčanom sastavu kakav nije imala još od 1998. godine, piše Defence News. "Potrebna nam je ta flota, jer Rusija i Kina namjeravaju nastaviti jačanjem svojih pomorskih snaga", rekao je listu predsjednik Američkog vijeća brodograditelja Matthew Paxton.
http://www.sylodium.com/recursos/noticias/sylodium-import-export-washington--geopolitics-and-business-usa-china-iran-and-russia-98039.png
Dakle, Rusija prestaje biti geopolitički neprijatelj broj 1 SAD-a (prema riječima Mitta Romneyja), jer Trump je to vidi u Kini, navodi se u uvodniku američkog izdanja Mercury News. List smatra da je to dobar izgovor za zauzimanje za poboljšanje odnosa s Rusijom i podsjeća kako se je Washington svojevremeno mudro odlučio na savez s Mao Zedongom kako bi uništio "komunistički blok" SSSR - Kina. Zašto se  sada ne bi sprijateljio s Vladimirom Putinom, kako bi uništio rusko-kinesko strateško partnerstvo i oslabio obje zemlje? Međutim, prema autorima, Rusija danas "nije zemlja siromašnih seljaka" kakva je bila Kina pod Maoom. Cilj Kine tada je bio "uhvatiti korak sa Zapadom na unutarnjoj fronti, a ne natjecati se u velikoj geopolitičkoj igri". Rusija, pak, sada igra na veliko i u tomu joj ne treba pomoć SAD-a, oni su sada protivnici.
 
Situacija oko Kine pri Trumpu se, očito, napuhava. On javno kritizira Peking što on umjetno smanjuje tečaj juana, podržava vladu "odmetničke države" - Sjeverne Koreje, uvodi carine na američku robu i militarizira Južno kinesko more. Svojim izravnim kontaktima s vodstvom Tajvana Trump dovodi u pitanje politiku "jedne Kine", koja smatra da je Tajvan dio Kine. Jačanje sukoba je očito. A Kina nije spremna odstupiti.
 
Englesko izdanje službenog glasila Komunističke partije Kine lista Jemim Jibao - list Global Times - upozorava je da će se Kina "osvetiti", ako Trump odustane od politike "jedne Kine". A za to je dovoljno da se u Washingtonu službeno primi vođe Tajvana. Osim toga, sredinom prosinca prošle godine, Kina je uhvatila u međunarodnim vodama Južnog kineskog mora američku bespilotnu letjelicu i vratila ju je tek nakon inzistiranja američkih vlasti.
 
Trgovinski rat je neizbježan
 
Situaciju pogoršava i činjenica da bi Trump mogao uvesti 45-postotnu carinu na uvoz kineske robe, što je njegovo predizborno obećanje. On je već angažirao savjetnike koji su s Kinom vodili trgovinski rat u administraciji Ronalda Reagana, među njima Petera Navarra, autora knjige "Budući ratovi Kine. Bojišta i cijena pobjede", koji je dosljedno istupao s kritikama američke politike prema Kinezima u posljednjih nekoliko godina. "Moguće je da će Trump uvesti carine", - izjavio nam je Aleksandr Bedritskij, doktor političkih znanosti, direktor informacijsko-analitičkog centra RISI. – To čak neće biti zaštitna mjera, nego pokušaj da se potakne domaću proizvodnju, o čemu je Trump više puta govorio. I to je jedna od glavnih točaka njegova programa za oporavak ekonomskog potencijala SAD-a".
 
Kako će reagirati Kina? "U principu, Kina je jedna od glavnih imatelja američkih vrijednosnih papira, pa odgovori mogu biti prilično oštri, - rekao je stručnjak - na primjer, zahtjev za otplatu nekih od dugova." Obje strane će patiti. Američke tvrtke i potrošači izgubit će pristup jeftinim kineskim tržištima rada i jeftinom kineskom uvozu, Washington također neće biti u mogućnosti posuđivati od Kineza, koji zaista drže više američkog duga od bilo koje druge zemlje. Kina će, pak, patiti "jer će morati tražiti druga tržišta, a to je uvijek skuplje. Osim toga, Sjedinjene Države mogu proglasiti embargo na prodaju ključnih proizvoda i tehnologija.
 
Politički problemi u Kini
 
Ian Bremmer, Predsjednik Eurasia Groupa vjeruje da će Kina imati i druge poteškoće. Na primjer, predstoji djelomična rotacija vodstva Središnjeg odbora Komunističke partije Kine na IXX. kongresu stranke ove jeseni. Tu fazu Bremmer naziva "jednim od najtežih trenutaka od početka ere kineskih reformi 1978. godine". To će biti borba između kandidata premijera Li Keqianga, kojega se na Zapadu smatra pobornikom tržišne ekonomije i kandidata kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koji se "postupno pretvara u analogiju diktatora Maoa", piše Wall Street Journal. U takvom okruženju, Xi će biti odlučniji nego ikada da odgovori na izazove vanjske politike, kaže Bremmer. To jest, da prikuplja bodove na račun "vanjskog neprijatelja".
 
Dodajmo da je Kina je nakupila veliki korporativni dug, proizvodnja pada, na tržištu nekretnina je napuhani financijski balon. Bremmer kaže kako će "svaki krivi korak Xija izazvati globalnu ekonomsku nestabilnost". No, postoje i pozitivni aspekti u situaciji, na primjer, Trump će ukinuti ugovor o Transpacifičkom partnerstvu (TTP), kojeg je Obama stvorio kao ekonomsko oružje, predviđeno za izoliranje Kineza. Vjerojatno neće biti napretka ni u izgradnji proturaketne obrane u Aziji, koje također predstavlja trošak politike Obama-Clinton.
 
Zamjenik ravnatelja Instituta rusko-kineske strateške suradnje Andrej Devjatov vjeruje da je sukob Kine sa SAD-om samo izmišljotina radi prikrivanja. "Namjera je kinesko-američki dogovor, a glavni sadržaj tajnog sporazuma je da do 2020. godine između Kine i SAD-a neće biti rata, a računa se da je to dogovor za narednih 40 godina. – Glavna stvar je - ne obraćati pozornost na različite teme koje izvuku mediji, nego se čvrsto držati linije novoga tipa odnosa između SAD-a i Kine - odnosa supersila", - rekao je stručnjak.
 
Rusija i Indija – korisnici novog sukoba
 
Od jačanja sukoba između SAD-a i Kine koristi će imati Rusija i Indija. Malo je vjerojatno da će Vladimir Putin pasti u zamku poboljšanja odnosa s Trumpom, čiji je krajnji cilj da posvadi Moskvu i Peking. Putin će vješto balansirati i Moskva može čak i izvući korist iz cijele priče, jer će kineski proizvodi nakon povlačenja s tržišta SAD-a biti u potrazi za tržištem u Rusiji. Kina će u tom slučaju biti suzdržanija u svojim zahtjevima glede cijene ruskog plina i popustljiva na političkom planu. Što se tiče Indije, tijesni odnosi Washingtona s New Delhijem predstavljaju mnogo realniji plan za zadržavanje Kine, budući da među njima postoji borba za vodstvo u regiji. "Indija je najveća demokracija na svijetu, te je prirodni saveznik SAD-a. Ako glasate za mene, onda ćemo biti najbolji prijatelji. Ostvarit ćemo velike trgovinske poslove između dvije zemlje. Mi namjeravamo obaviti veliki posao s Indijom" - rekao je novoizabrani predsjednik SAD-a na sastanku s indijskom zajednicom u državi New Jersey.
 

Ljubov Stjepušova, Pravda, Moskva

Zašto Grci i Turci radije njeguju stara neprijateljstva

 
 
Grčka i Turska zajedno bi mogle stvoriti zaštitni zid između Europe i kriza na Bliskom istoku. Ali one radije njeguju  stara neprijateljstva. Bliskoistočne krize nigdje nisu tako blizu EU-a kao u istočnom Sredozemlju. U Egejskom moru samo nekoliko kilometara dijeli tursko kopno od grčke. Kako je malena ta udaljenost, pokazuje više od 800.000 očajnika koji su 2015. krenuli preko mora i Grčku doveli na rub sloma. Ključa i dalje na jugu između podijeljenog Cipra i obale Sirije. Valovi od udaraca sirijskog građanskog rata  mogli bi zaoštriti neriješene grčko-turske sukobe.
http://tyglobalist.org/wp-content/uploads/2015/12/Greekhistory.gif
Na površini vlada varljivo zatišje. Sporazum o izbjeglicama između EU-a i Turske te zatvaranje balkanske rute obuzdali su migracijsku struju. A Turci i Grci složili su se da će surađivati u NATO-ovoj misiji u Egejskom moru u borbi protiv krijumčara; prije toga mjesecima su odugovlačili suradnju jer su se bojali da će tako „neprijatelja“ pustiti u svoje teritorijalne vode. Ali mogućnost ometanja i dalje postoji. Tako sve autoritarniji predsjednik Erdogan  prijeti da će  raskinuti sporazum, a 2,5 milijuna izbjeglica u svojoj zemlji iskorištava kao sredstvo pritiska na EU koji je paraliziran kad je riječ o izbjeglicama.
 
Naslijeđe "Lausanne"
 
Od neuspjelog pokušaja puča u srpnju prošle godine Turska je vanjskopolitički sve neuračunljivija. Na Egejskom moru to se manifestira u Erdoganovoj kritici Ugovora iz Lausanne 1923. koju on iritantnom redovitošću iznosi pred narod: U Lausannei, gdje se dijelila stečajna masa Osmanskoga Carstva, Turska je dala otoke  koji se nalaze toliko blizu obale da se „čuje dozivanje“. Time dodaje političku loptu nacionalističkom grčkom ministru obrane Panosu Kamenosu. On se predstavlja javnosti putovanjima na grčke otoke blizu turskoga kopna, dijelom ga prate desni radikali, ali i parlamentarci iz Syrize. Svojim ponašanjem i ritualizirano kondicioniranim reakcijama Kamenos i Erdogan podsjećaju na Pavlovljeve pse. Njihova je računica jasna – pred nacionalistima oni su moćnici. Obojica se uzdaju u povijesne resentimane i antipatiju prema grčkom odnosno turskom „smrtnom neprijatelju“. Oni tako vode opasnu igru vatrom, jer Ugovorom u Lausannei zajedno s onim u Sèvresu tri godine prije toga utvrđene su granice u cijeloj regiji. „Lausanne“ je dovršila krvavi rat između Grčke i Turske u kojemu su milijuni ljudi protjerani iz svoje multietničke domovine.
 
Neugodne posljedice „Lausanne“ do danas se osjećaju na Egejskom moru, čija su 3054 otoka skoro bez iznimke dodijeljena Grčkoj. Više je puta svađa zbog granice na moru, teritorijalnih voda i isključivih gospodarskih zona dvije zemlje dovela do ruba rata, zadnji put prije dvadeset godina. Unatoč neriješenom sukobu bilateralni odnosi danas su relativno dobri zbog članstva u NATO-u i perspektive ulaska Turske u EU koja službeno i dalje postoji. Ali oni nisu otporni na krizu, kako pokazuju napetosti. I jedna i druga strana već mjesecima osuđuju povećanje  opasnih manevara duž granica u Egejskom moru. Udaljavanje mnogih iskusnih turskih časnika za vezu nakon puča skriva dodatni potencijal za eskalaciju.
 
Iako je otvoreni rat dviju članica NATO-a danas malo vjerojatan, one se snažno naoružane nepovjerljivo gledaju. Fobija od susjeda do danas je takva da Grčka unatoč gospodarskoj krizi još uvijek za vojsku troši najveći dio svoga BDP-a u cijeloj Europi. Turska se također naoružava i nedavno je najavila da će do 2021. sagraditi vlastiti nosač helikoptera koji bi mogao na tuđe obale – na Crnom moru i u Sredozemlju - dovoditi i velike kontingente vojske. To što takvi ofenzivni planovi u Grčkoj izazivaju uzbuđenje ima veze i s Ciprom. Nakon sukoba 1974., koji je, međutim, pokrenula grčka hunta, otok je ostao podijeljen, a njegov sjeverni dio do danas je pod okupacijom turske vojske. Vođe grčkog i turskog naroda na otoku susreli su se s očitom simpatijom i dobrom voljom, a i Atena i Ankara signalizirali su da su otvorene za rješenje. Posredovanje bi u četvrtak trebalo dosegnuti vrhunac, kada će se sukobljene strane, EU i države garanti sastati u Ženevi pod nadzorom UN-a.
 
Unatoč tome, proboj bi bio veliko iznenađenje: unutarnjopolitički otpor ustupcima vrlo je velik u objema skupinama. A one bi sporazum morale prihvatiti; 2004. propao je Annanov plan na referendumu u grčkom dijelu otoka. Osim toga, nisu razjašnjena najvažnija pitanja – prije svega ono o budućoj ulozi desetaka tisuća turskih vojnika na otoku. Suprotstavljeni interesi progonili bi Grčku i Tursku i u budućoj podjeli vlasti u federalnoj državi Cipar: grčka većina ne želi dati ciparskim Turcima pravo veta jer se boji blokade. A turska se većina bez statusa manjine koja može blokirati odluke osjeća marginaliziranom. To je pitanje kontroverzno i u EU-u jer se neke države boje da će ujedinjeni Cipar s jakom pozicijom ciparskih Turaka kao članica unije postati trojanski konj Erdoğanove politike moći u Bruxellesu. Kratko vrijeme kada je rješenje moguće u svakom slučaju vrlo brzo prolazi.
 
Eksplozivno susjedstvo
 
Iako Grčka i Turska na Cipru nisu svemoćne, a proces ujedinjenja politički i pravno zamršen, moraju slušati predbacivanja da ga tek mlako podržavaju. Kad bi htjele trijezno odmjeriti interese umjesto da njeguju stara povijesna neprijateljstva, Atena i Ankara morale bi doći do zaključka da im je najveći interes popuštanje. Zbog nesigurnosti koja traje postoji naime opasnost da će Cipar i Egejsko more biti uvučeni u sirijsku krizu. Posljedice na Egejskom moru pokazale su se 2015., a one na Cipru mogu se predvidjeti. Dovoljan je pogled na zemljopisnu kartu da se vidi kako su ti otoci neugodno blizu bačvi baruta Levantu. Zato je i na istočnom Sredozemlju počela utrka u naoružavanju: Rusija je snažno povećala svoju mornaricu u Siriji, a Egipat od jeseni na Sredozemlju ima stacioniran moderni nosač helikoptera francuske proizvodnje. Stoga bi Turskoj moglo biti sve teže otići iz baza na „nosaču aviona“ Cipru.  Istovremeno bi jasni odnosi na tom otoku i na Egejskom moru olakšali djelovanje protiv destabilizacije regije.
 
Preduvjet bi, međutim, bio suočavanje se s neugodnim istinama. Grčka bi morala uvidjeti da ona s obzirom na svoju katastrofalnu gospodarsku krizu zapravo ne može odmjeravati snage s većom i dinamičnijom susjedom. A Turska bi morala razmisliti isplati li joj se da i dalje znatna sredstva upotrebljava da bi prijetila Grcima kad je istovremeno sve jače angažirana u građanskim ratovima u Siriji, Iraku i na kurdskim područjima. Trenutačno Turska sa svojom vanjskom politikom djeluje više kao netko tko raspiruje požar, a ne kao zaštita od požara na Bliskom istoku.
 

Ivo Mijnssen, Neue Zürcher Zeitung

Anketa

Tko je HDZ-u na lokalnim izborima veći protivnik?

Srijeda, 26/04/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1492 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević