Get Adobe Flash player
Referendumske psine i varke

Referendumske psine i varke

Zaprašivanje javnosti izmjenama Zakona o...

Ne treba nam ovakav Ustavni sud

Ne treba nam ovakav Ustavni sud

Ni riječi o policajcu krajišniku koji je hrvatskom branitelju...

Pravopis za sve, samo ne za hrvatski jezik

Pravopis za sve, samo ne za hrvatski jezik

Ni jedan pravopis nije ovako grubo kršio pravila hrvatskoga...

HTV i Rudolf Steiner

HTV i Rudolf Steiner

Vlasnici medija upravljaju psihom izmanipuliranoga prostodušnog...

Dalmatinska perspektiva knindže Branka

Dalmatinska perspektiva knindže Branka

I bez rata zna ministar kako južnu Hrvatsku zaustaviti u...

  • Referendumske psine i varke

    Referendumske psine i varke

    četvrtak, 21. kolovoz 2014. 16:41
  • Ne treba nam ovakav Ustavni sud

    Ne treba nam ovakav Ustavni sud

    četvrtak, 21. kolovoz 2014. 13:30
  • Pravopis za sve, samo ne za hrvatski jezik

    Pravopis za sve, samo ne za hrvatski jezik

    utorak, 19. kolovoz 2014. 11:58
  • HTV i Rudolf Steiner

    HTV i Rudolf Steiner

    četvrtak, 21. kolovoz 2014. 13:20
  • Dalmatinska perspektiva knindže Branka

    Dalmatinska perspektiva knindže Branka

    četvrtak, 21. kolovoz 2014. 13:04

Putinova borba za utjecaj u Južnoj Americi

 
 
Rusija namjerava ojačati svoje tradicionalno dobre veze s lijevo orijentiranim zemljama Južne Amerike kako bi potvrdila svoj status svjetske sile. Reakcije iz Nikaragve, Kube i Venezuele za sada su suzdržane. Venezuela je odana saveznica Rusa još iz sovjetskih vremena. Svojom kritikom američkih i europskih sankcija Rusiji predsjednik Nicolas Maduro u Krimskoj krizi jasno podržava Moskvu. "Oni žele opkoliti Rusiju kako bi ju oslabili i uništili", rekao je u svom redovitom tjednom radijskom obraćanju naciji. Međutim, Venezueli se ne sviđa to što Rusija planira povećati nazočnost svoje mornarice u Južnoj Americi. Ministar vanjskih poslova Elias Jaua jasno je dao do znanja da su strane vojne baze u suprotnosti s Ustavom Venezuele.
http://www.themoscowtimes.com/upload/iblock/5cb/Nicaragua2.jpg
Daniel Ortega i Sregej Lavrov
 
Slična je reakcija i zapovjednika vojske Nikaragve Julia Avilesa. On je te ruske planove odbacio kao čiste špekulacije i istaknuo da Ustav Nikaragve ne dozvoljava pristup stranoj vojnoj sili, osim u slučaju dostave humanitarne pomoći ili zajedničkih vojnih vježbi. Nasuprot tome, kubanska vlada skoro uopće nije reagirala. Čak ni nakon uplovljavanja ruskog vojnog broda 27. veljače u Havanu, samo dan nakon što je rusko Ministarstvo obrane objavilo planove o povećanju ruske vojne nazočnosti širom svijeta, kako u Južnoj Americi tako i u sjevernoj Africi i Aziji.
 
"U nekim zemljama se šuti, a ta tišina govori sama za sebe", kaže Claudia Detsch iz predstavništva njemačke zaklade Friedrich Ebert u Argentini. "Vjerujem da je prisutan osjećaj neugodnosti i da mnogi to vide kao imperijalistički čin Rusa." Rusija zahtijeva pristup lukama, a u nekim slučajevima i zračnim bazama, kako bi demonstrirala svoj globalni utjecaj. "Ako pogledate Putinov govor (27. 3. 2014.), jasno je da on smatra kako Rusija može opstati samo kao imperij. Rusi u Južnoj Americi žele imati veliki utjecaj. Oni od toga nikad nisu odustali", kaže američki političar Stephen Blank za Deutsche Welle.
 
Činjenica da Moskva usred krize oko Krima i dalje pokušava dobiti pristup lukama svojih saveznika ima jasne veze sa Ukrajinom, smatra Claudia Detsch. Ona vjeruje kako Rusija pokušava provocirati SAD direktno "ispred njegovog praga". "Međutim, Rusija također traži i protuuslugu od svojih saveznika za podršku koju im je posljednjih godina pružala u obliku isporuka hrane i oružja", objašnjava Detsch.
 
Ponašanje Moskve u Južnoj Americi može se smatrati i odgovorom na napore NATO-a da ojača svoju nazočnost u istočnoj Europi, u blizini ruske granice. "Nema sumnje da je Rusija smrtno ozbiljna kada traži pomorske baze i pristup lukama u Južnoj Americi", kaže Blank. On tvrdi da Rusija želi destabilizirati regiju, koristeći tradicionalno antiameričko raspoloženje koje vlada u mnogim zemljama Južne Amerike. Blank smatra da su suzdržane reakcije iz južnoameričkih država taktika te da su Rusi obećali mnogo novca, utjecaja i moći. "Zato, bez obzira na to kako je koja od tih zemalja reagirala, to još nije zadnja riječ." Prodaja oružja i izvoz energenata su ruski aduti u Južnoj Americi. "Rusija kupuje energetske kompanije. Veći dio nafte iz Venezuele odlazi u SAD, a Rusi bi onda bili vlasnici dijela te nafte. Oni vjeruju da bi time stekli utjecaj i na američko gospodarstvo", kaže Blank.
 
Nedavni događaji u Ukrajini u južnoameričkim zemljama su izazvali dvojbu. Te države su obično protiv miješanja u unutarnje poslove drugih zemalja, kaže Claudia Detsch i napominje: "One su bile i protiv intervencije u Libiji i Siriji." Slično su reagirale i na Krim. One su uglavnom bile neutralne, ali su davale prednost političkom rješenju. No suradnja s Rusijom dovodi ih u izvjesnoj mjeri u škripac. Brazil je jasno dao do znanja da i dalje želi suradnju s Rusijom u okviru BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika), ali se zalaže za političko rješenje krize na Krimu. No Rusija je ionako odlučna u namjeri da ostane u Južnoj Americi. Zemljama tog kontinenta to može donijeti mnoge prednosti, smatra Blank: "S obzirom na to da su one antiamerički nastrojene, one će 'jahati i ruskog i kineskog konja' sve dok ih na kraju utrke čeka ćup pun zlata."
 
Trenutačno se čini kako nitko ne može zaustaviti Rusiju. Europska unija i SAD su u posljednjem desetljeću, ako ne i duže, zanemarili Južnu Ameriku. Barack Obama je, iz perspektive južnoameričkih vlada, veliko razočarenje. Prevladava nedostatak komunikacije, kaže Detsch. Hladni rat je još u glavama na obje strane. "Rusija sada svija gnijezdo", kaže Blank. Nakon pada Željezne zavjese mnogi su vjerovali da će Rusija prihvatiti novi, zapadni poredak. "Kriza u Ukrajini, međutim, dokazuje da se Rusija ne želi integrirati", zaključuje Claudia Detsch i dodaje: "Ona ponovo želi uspostaviti svoj položaj svjetske sile i pritom imati potpuno odriješene ruke."
 

Nicole Goebel i Dijana Roščić, Deutsche Welle

Da bi zaštitio Aziju, Obama se najprije mora baviti kajanjem

 
 
Obama mudro spaja čelnike Južne Koreje i Japana, a to je potreban korak za pomirbu glede njihove povijesti te im omogućuje da surađuju na obrani azijske sigurnosti. Američki predsjednik obično ne pomaže dvjema državama da pomire svoju povijest. No ovaj će zadatak zapasti predsjednika Obamu ovog tjedna. On je uredio da se čelnici Japana i Južne Koreje sastanu na marginama globalnog skupa u Europi s nadom da će započeti rješavati sporove zbog  zajedničke, nemirne povijesti.
http://cdn2-b.examiner.com/sites/default/files/styles/image_content_width/hash/ff/42/ff42ec0df90c3f69e48ed5fe48bf7adc.jpg?itok=8_suMKAc
Obamin nježan poticaj potreban je jer se južnokorejska predsjednica Park Geun-hye i japanski premijer Shinzo Abe nisu sastali otkako su stupili na dužnost prošle godine. Sjedinjene Države trebaju ova dva saveznika kako bi se suočili s nukleariziranom Sjevernom Korejom i Kinom koja se natječe u dominiranju Azijom. Obama je shvatio da mora intervenirati, barem indirektno, u pitanju japanske iskrenosti glede pokajanja zbog  okupacije Koreje od 1910-1945. i glede toga hoće li će Južna Koreja u potpunosti prihvatiti službene japanske isprike i plaćanja za zločine iz imperijalnog razdoblja. Njihove trostrane rasprave u Nizozemskoj neće se vjerojatno usmjeriti na krivnju, oproštaj, kompenzaciju i pomirbu. Treća strana kao SAD može samo koristiti svoj utjecaj za otvaranje komunikacije između ovih dviju strana o pitanjima koja moraju doći iz srca. Sjedinjene Države imaju već iskustva u takvoj emocionalnoj diplomaciji zbog pokušaja pomirbe Izraela i Palestinaca, i u manjoj mjeri, Indije i Pakistana.
 
Obama može ostaviti dojam na Južnu Koreju i Japan velikim sigurnosnim izazovom koji predstavljaju Kina i Sjeverna Koreja. Taj izazov postaje imperativ za svaku zemlju da se pomiri s drugom nadilaženjem domaćih prepreka. Dvije zemlje imaju primjer u načinu kako su se Njemačka i Francuska pomirile tijekom hladnog rata i postavile bedem protiv Sovjetskog Saveza. Abeu je, s druge strane, teško oživjeti nacionalizam među uglavnom pacifističkim Japancima kako bi povećao obrambenu potrošnju zbog suočavanja njegove zemlje s vanjskim prijetnjama. Dio ove poteškoće jest to da je on politički obvezan prema nekim konzervativcima koji nastoje rehabilitirati japansku ratnu povijest, jačajući utisak o nedovoljnoj grižnji savjesti od strane Japana.
 
A Park – kći bivšeg predsjednika kojega su kritizirali zbog otvaranja veza s Japanom 1965. –  oživjela je protujapanski nacionalizam kako bi pomogla konsolidirati svoju političku vlast i projicirati važnost Južne Koreje u svijetu. Njezin antagonizam prema Japanu i njezina ljubaznost prema Kini zbunjuje japanske čelnike. Jedno specifično pitanje među njima jest pokušaj Japana da plati korejskim ženama koje su japanskim vojnicima služile za seks tijekom Drugog svjetskog rata. Privatni fond koji je osnovao Japan kako bi isplatio takozvane „žene za zabavu“ mnogi u Južnoj Koreji smatraju neadekvatnim. Rješavanje tog pitanje bit će velik početak u izgradnji neke vrste suradnje koju SAD nastoji ostvariti dijeljenjem tereta obrane mira u Aziji.
 
Pokajanje i prihvaćanje teški su među pojedincima, kao i među zemljama. Ako se Japan i Južna Koreja  budu mogle dogovoriti da im je zajednički cilj suprotstaviti se agresiji  svojih susjeda, oni će moći pronaći zajedničko tlo za rješavanje pitanja japanske agresije u prošlosti. Diplomatski rat zbog povijesti ne bi im trebao stajati na  putu sprječavanja stvarnog rata.
 

Goran Bradović

Otvoreno je pitanje hoće li Rusija dobiti pristup tehnologiji koju koriste francuski brodovi

 
 
Ruski dužnosnici se izruguju sankcijama koje im je uveo Zapad zbog Krima. Zašto i ne bi? Razmotrite francuski odgovor. Prije tri godine, Francuska je pristala izgraditi dva nosača helikoptera s naprednom tehnologijom klase Mistral za Rusiju. Sporazum od 1,4 milijarde dolara bio je pozdravljen kod kuće zbog toga jer je obećavao 1.000 novih radnih mjesta za državnu tvrtku DCNC i jer je predstavljao konačan kraj hladnog rata. Prvi nosač, „Vladivostok“ je upravo završio svoje probe na moru i privezan je u francuskoj luci Saint-Nazaire. Rusku posadu su već obučili francuski specijalisti, kako je izvijestila ruska izvještajna agencija Itar-Tass.
http://www.entreprises.ouest-france.fr/sites/default/files/imagecache/detail-article/2013/10/16/napl_3678239_1.jpg27.jpg
Francuski dužnosnici ne žele govoriti o nosačima. Početkom ovog mjeseca predsjednik Francois Hollande rekao je na konferenciji za tisak: „Mi poštujemo uvjete potpisanog ugovora. Sada nemamo planova za otkazivanjem ugovora i nadamo se da ćemo to izbjeći.“ Ovog tjedna je ministar vanjskih poslova u intervjuu na televiziji izjavio: „Ako Putin nastavi ovako, mogli bismo razmotriti otkazivanje ove prodaje“, premda je naglasio da bi se takav potez mogao pojaviti u trećem krugu sankcija protiv Moskve. No, zaustavljanje isporuke nosača bi trebao biti prvi prioritet. Jedan bivši francuski vojni dužnosnik je kazao: „Tu se radi o kredibilitetu naše vanjske politike. Kako netko može poštivati Francusku, ako mi govorimo oštro a onda isporučujemo oružja napredne tehnologije Rusiji?“
 
Reuters je 2011. izvijestio da je među prijepornim točkama pregovora bilo i to hoće li Rusija dobiti pristup tehnologiji koju koriste francuski brodovi. Anatolij Isaikin, čelnik ruskog monopola za nabavu oružja, uvjerio je Reuters u to vrijeme da će Rusija uistinu kupiti potpuno opremljene brodove. Institut za strateške studije (SSI), ruka Ratnog učilišta američke vojske je 2011. objavio izvješće o ruskom ratu s Gruzijom 2008., u kojem se ističe da je Rusija često ubacivala elitne komandose u crnim odorama iza gruzijskih crta kako bi obavili subverzije i špijunirali. Ista taktika je korištena na Krimu ovog mjeseca.
 
No, izvješće SSI-a zaključuje da je rusko iskustvo u Gruziji „istaknulo potrebu da poboljšanjima u području amfibijskih platformi. Ograničenja njihovih sposobnosti otkrivena ratom su zasigurno bili razlogom za nedavnu rusku odluku za kupovinu brodova Mistral od Francuske. Mistral, brod s više namjena sposoban prevesti i razmjestiti 16 helikoptera, 70 oklopnih vozila i do 450 vojnika – i ima vrhunske upravljačke, kontrolne, komunikacijske i obavještajne sposobnosti. Izvješće iz 2011. zaključuje da su „ruski helikopteri smješteni na brodu posebno važni za pomorski domet i napad. Vladimir Putin nije držao tajnom da će upotrijebiti brodove Mistral gdje god želi. Europsko popuštanje pred projekcijom ruske sile je očito i uznemiravajuće“.
 
Za Zapad je važno da djeluje odlučno ako želi spriječiti buduću agresiju, uključujući i agresiju drugih zemalja. Kina je, na primjer, izrazila teritorijalne pretenzije prema spornim otocima u Južnom kineskom moru i ponekad koristila vojnu silu kako bi poduprla ove težnje. John Bolton, bivši američki veleposlanik pri UN-u, nedavno je izjavio: „Možete se kladiti da kineski dužnosnici promatraju odgovor Zapada na Krim. To isto vrijedi i za dužnosnike u Teheranu koji rade na stvaranju nuklearne bombe“. Što će takve zemlje zaključiti ako Zapad ne uspije ne samo učinkovito kazniti Rusiju, nego dozvoli Francuskoj da isporuči sofisticirane nosače helikoptera koje mogu prevoziti elitne komandose na sljedeći cilj prema ruskom izboru? Postoji samo jedan odgovor: politika popuštanja nije zakopana u pepelu Minhenškog sporazuma iz 1938., nije samo živa i dobra u XXI. stoljeću.
 

John Fund, The Wall Street Journal, New York

Anketa

Podržavate li izjavu dr. Nele Sršen o Dariju Kordiću?

Subota, 23/08/2014

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 648 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević