Get Adobe Flash player
ISTINOM PROTIV LAŽI - Jasenovac je mega laž Srba-četnika i odnarođenih Hrvata

ISTINOM PROTIV LAŽI - Jasenovac je mega laž Srba-četnika i odnarođenih Hrvata

U Jasenovcu je stradao ili umro 262, a u Staroj Gradiški 141...

Od Zdravka do Tihomira

Od Zdravka do Tihomira

Trebao bi se zamisliti svatko onaj koga Tihomir Ponoš...

A da priupitamo Fredrika Reinfelda!?

A da priupitamo Fredrika Reinfelda!?

Pukla ljubav između Jadranke i...

PASTORALA I POLITIKA – Slovensko varanje na kartama

PASTORALA I POLITIKA – Slovensko varanje na kartama

Još nismo ni sanirali velikosrpsku agresiju, a izloženi smo napadu...

Četnici su i 1941. i 1991. pokazali svoje fašističko lice

Četnici su i 1941. i 1991. pokazali svoje fašističko lice

Pupavca treba strpati u politički rezervat zbog vrijeđanja hrvatskoga...

  • ISTINOM PROTIV LAŽI - Jasenovac je mega laž Srba-četnika i odnarođenih Hrvata

    ISTINOM PROTIV LAŽI - Jasenovac je mega laž Srba-četnika i odnarođenih Hrvata

    utorak, 28. srpanj 2015. 23:07
  • Od Zdravka do Tihomira

    Od Zdravka do Tihomira

    utorak, 28. srpanj 2015. 23:02
  • A da priupitamo Fredrika Reinfelda!?

    A da priupitamo Fredrika Reinfelda!?

    srijeda, 29. srpanj 2015. 21:42
  • PASTORALA I POLITIKA – Slovensko varanje na kartama

    PASTORALA I POLITIKA – Slovensko varanje na kartama

    četvrtak, 30. srpanj 2015. 23:22
  • Četnici su i 1941. i 1991. pokazali svoje fašističko lice

    Četnici su i 1941. i 1991. pokazali svoje fašističko lice

    srijeda, 29. srpanj 2015. 21:37

Brodovi se zaustavljaju i odvoze u Nauru, Papua Novu Gvineju...

 
 
Australija već više mjeseci izbjegličke brodove zaustavlja i vraća natrag na otvorenom moru. Otad više nema vijesti o utopljenim migrantima. Cijena koju i pravi izbjeglice plaćaju za tu oštru politiku prema azilantima  visoka je. „Zaustavili smo brodove“ – to je poruka koju konzervativna vlada u Australiji mjesecima ponosno širi. To je bilo jedno od obećanja koje je Tony Abbott dao nakon pobjede na izborima 2013., i održao je riječ. Australski premijer sada s obzirom na izbjegličku katastrofu u Sredozemlju svoju politiku azila hvali kao uzornu. „Jedini način da prestanu smrtni slučajevi jest zaustavljanjem bordova“, rekao je u utorak u Canberri. I zato je hitno potrebno da Europa poduzme oštre mjere kojima će stati na kraj poslovima krijumčara.
http://resources1.news.com.au/images/2013/11/21/1226762/367729-131123-twam-boat.jpg
Od srpnja 2014. na australske obale službeno doista nisu stizale izbjeglice. Podatke vlasti ne mogu se, međutim, provjeriti otkako je vlada zaštitu australskih granica stavila u ruke vojsci te ona podliježe čuvanju tajne. Program se zove „Operation Sovereign Borders“. Bilanca vlasti vrlo se razlikuje od one s više od 500 brodova koliko je u zadnjih 18 mjeseci socijaldemokratske vlade stiglo u Australiju. Do preokreta je došlo nakon što je konzervativna vlada krajem 2013. počela  na otvorenom moru sprječavati bodove da dalje plove i slati natrag one koji su tražili azil – kad se moralo i u čamcima za spašavanje. Primjena takve radikalne politike nije išla glatko. U siječnju 2014. australska je vlada morala priznati da je za vrijeme jedne operacije zaštite granica više puta i nedozvoljeno prodrla na indonezijski teritorij. To nije pridonijelo omekšavanju susjedne zemlje, koja je neprestano kritizirala australsku politiku „Turn back the boats“. Sličnu je praksu Italije, koja je krajem prvog desetljeća ovog stoljeća uz pristanak tadašnjeg libijskoga vlastodršca Muamara Gadafija zaustavljala migrante na moru i vraćala ih u Libiju, Europski sud za ljudska prava zaustavio 2012. jer Libija nije važila kao zemlja sigurna  za izbjeglice.
 
Za razliku od europskih zemalja, Australija ne podliježe takvom sudstvu. Ali i u Australiji naravno postoji opasnost od kršenja središnjeg načela o neodbijanju koje se nalazi u Ženevskoj konvenciji. To je postalo očito kad je australska pogranična  straža u lipnju 2014. zaustavila dva broda i kad je počelo jurističko natezanje koje je trajalo više tjedana. Vlada je nakon rudimentarne provjere razloga bijega predala oko 40 azilanata sa Šri Lanke šrilankanskoj mornarici, a jedan je australski sud privremeno zabranio vraćanje oko 150 tražitelja azila s drugog broda. Nakon više tjedana Australija je preduhitrila sudsku presudu tako što je ljude iz centra za azil odvezla u udaljenu pacifičku državu Nauru. Da bi se ubuduće osigurala od sudskog osporavanja, vlada je prošloga prosinca dala da se donese zakon koji izričito dozvoljava vraćanje ljudi u čamcima u druge zemlje.
http://static.guim.co.uk/sys-images/Guardian/Pix/pictures/2013/7/21/1374379070121/Ruins-of-Australias-immig-010.jpg
Nauru - prihvatilište za imigrante
 
No Australija je već pod vodstvom socijaldemokrata zatvorila vrata migrantima u brodovima. Ako netko unatoč svim mjerama sigurnosti uspije preko mora doći u Australiju, deportiraju ga na Nauru ili na otok Manus u Papui Novoj Gvineji. Odonud do srpnja 2013. više nema puta u Australiju – neovisno o tome prizna li ga se kao izbjeglicu  ili ne. Želi li tražitelj azila izbjeći život u zemljama u razvoju, u načelu mu ne preostaje ništa drugo nego dragovoljan povratak u domovinu – ili u slučaju Naurua odlazak u Kambodžu. Australija plaća preračunato 30 milijuna franaka  toj južnoazijskoj zemlji u razvoju da primi izbjeglice s Naurua; prvi transferi trebali bi početi uskoro.
 
Australska politika odvraćanja službeno ima za cilj spriječiti krijumčare i tragedije na otvorenom moru. No javna je tajna da su se političari obiju velikih stranaka u predizbornoj kampanji natjecali u strožim mjerama zato što znaju da su migranti nepoželjni velikom dijelu stanovništva. Podnose se samo već priznate izbjeglice koji čekaju u nekoj trećoj državi da im Australija odobri primitak iz humanitarnih razloga. Šanse imaju i oni tražitelji azila koji dođu u zemlju zrakoplovom i s važećom vizom – iako je vjerojatnost da je kod njih riječ o pravim izbjeglicama mnogo manja nego kod onih koji su odabrali opasan morski put.
 

Heidi Gmür, Neue Zürcher Zeitung

Marokansko rješenje za migrantsku krizu u Europi

 
 
Nakon što je oštro kritiziran zbog lošeg postupanja prema afričkim migrantima, Maroko je promijenio svoje stajalište i sada „prostire dobro regulirani tepih dobrodošlice“. Da je Europa napravila više  istih stvari kao i Maroko, manje migranata bi krenulo na opasna morska putovanja s krijumčarima. Nakon što ju je iznenadilo što stotine migranata pogiba u potapanjima krhkih čamaca u Mediteranu, Europa je počela nužno preispitivanje svojih  postupaka prema onima koji očajnički pokušavaju doći do njezinih granica. Ona ne mora predaleko tražiti  novi model, onaj koji bi mogao  zamijeniti trenutačni pristup, nazvan "Tvrđava Europa". 
http://www.jansochor.com/reportaz/haraga/uprchlik-chatrc-imigrace-tanger-maroko.jpg
Prije dvije godine Maroko je počeo mijenjati svoje stajalište prema stranim doseljenicima, od kojih je većina koristila tu sjevernoafričku državu samo kao tranzitnu točku prema Europi. Umjesto da se boji onih koji bježe  iz zemalja u subsaharskoj Africi ili nekih drugih, Maroko je odlučio „prostrijeti dobro reguliran tepih dobrodošlice“  mnogima od njih. Marokanski vladar, kralj Muhamed VI., tražio je  "novu viziju"  migracije, koja bi bila više uključiva. Maroko se našao pod snažnim kritikama zbog svog strogog pristupa prema migrantima, koji su pokušavali prijeći opasan put do Španjolske. Europska unija je također zatražila od Maroka da bude "tampon država", slična drugim zemljama širom Europe, jer EU pokušava izmjestiti uhićenja, pritvaranje i  zabranu ulaska migranata na druge zemlje. Slijedom novog pristupa, Maroko je "regulirao" boravak gotovo 20.000 migranata, dajući im prebivalište,  organiziranjem programa za njihovo integriranje u društvo, te podučavanjem kako pokrenuti malu tvrtku. Iako je siromašna zemlja s visokom nezaposlenošću, "marokansko društvo ... postaje svjesno da postoje strani migranti, da oni moraju raditi, da trebaju živjeti dostojanstveno, da trebaju imati ista prava na rad, stambeni prostor, zdravstvenu zaštitu kao i Marokanci," rekao je jedan dužnosnik za Associated Press. 
 
Pouka Maroka za Europu je da ona treba osigurati više pravnih kanala za migraciju u globalno doba visoke mobilnosti. Samo oštrije granične kontrole nisu dovoljne, jer  potiču više migranata da krenu na rizična putovanja s krijumčarima. Mnogi u Europi danas pozivaju na stvaranje  "regulirane otvorenosti", koja će osigurati poticaje  potencijalnim migrantima da čekaju u redu u svojim matičnim zemljama. Drugim riječima, migracija se ne može  zaustaviti, umjesto toga treba ju preusmjeriti prema dopuštenim mogućnostima.
 
Velika većina onih koji bježe iz svoje zemlje nisu kriminalci. "Treba prepoznati status i dostojanstvo tih migranata i izbjeglica", kaže François Crépeau, posebni izvjestitelj UN-a za  ljudska prava. "Oni se suočavaju s vrlo teškim odlukama, kao i s isključenošću i nasiljem na svakodnevnoj osnovi, no ipak to podnose, oni ustrajavaju. "Migracija je najčešće mehanizam preživljavanja, putovanje poduzeto iz ljubavi. Umjesto da pokušavamo napraviti sve što možemo kako bismo ih spriječili da dođu,  zaželjeti im dobrodošlicu na regulirani način, bit će mnogo produktivniji odgovor." Marokanski model  još se uvijek usavršava. No dok EU sada pokušava popraviti svoj razbijeni sustav, ona zna gdje može gledati. 
 

The Christian Science Monitor, SAD (Urednički komentar)

Zatopljenje odnosa s Amerikom dio je njegova plana spašavanja socijalizma od njega samog

 
 
Što se više stvari mijenjaju, to više mogu ostati istima. Prošlog tjedna Raúl Castro održao je dugačak govor protiv SAD-a. U obraćanju okupljenima na regionalnom sastanku na vrhu u Panami, kubanski predsjednik popisao je cijelo stoljeće prigovora, od američke uzurpacije ratova za neovisnost u 19. stoljeću do današnjeg embarga. Potom je revolucionarni vođa naglo promijenio tračnice i ispričao se.
http://ep01.epimg.net/diario/imagenes/2005/05/06/internacional/1115330418_850215_0000000000_sumario_normal.jpg
Raúl Castro - obiteljski čovjek
 
Barack Obama, koji je slušao Castrov govor, „pošten je čovjek”, kazao je kubanski čelnik. Bivši 83-godišnji general u tamnome odijelu i kravati umjesto u vojnoj odori čak je pročitao „neke dijelove” biografije američkog predsjednika. Castro je dodao da je „duboko promislio” o svojim riječima, izbacivši ih iz svojeg govora više puta, nakon čega bi ih ponovno vratio. „Zadovoljan sam time”, kazao je. Nakon tog komplimenta uslijedio je prvi službeni sastanak s Obamom. Obje su te prilike bile prvi formalni kontakti predsjednika dviju zemalja u posljednjih više od 50 godina. Riječ je o najnovijim koracima u osjetljivom procesu zatopljenja odnosa koji je započeo u prosincu i čiji je cilj ukidanje 53-godišnjeg američkog embarga, čime bi se trebala zatvoriti posljednja stranica u Hladnome ratu. Taj događaj ujedno odražava znakovitu simetriju. Ono što je počelo kao ideološki sukob između sve starijeg američkog generala i predsjednika Dwighta Eisenhowera s mladim i karizmatičnim pravnikom Fidelom Castrom postalo je razgovorom punim poštovanja između karizmatičnog crnoputog pravnika iz Washingtona i sve starijeg bjeloputog generala iz Havane.
 
Zatopljenje odnosa započelo je u obliku tajnih diplomatskih razgovora prije dvije godine, nedugo nakon što je Hugo Chávez umro od raka. Venezuelanski socijalistički predsjednik Kubi je osigurao milijarde dolara subvencionirane nafte i braća Castro prepoznala su da nakon Chávezove smrti slijedi kaos u Caracasu, što je u konačnici moglo ugroziti i Havanu. Stariji brat Fidel odstupio je s mjesta predsjednika 2008. zbog lošeg zdravlja. Castro je izmijenio sastav vladina kabineta i počeo liberalizirati kubansko gospodarstvo, koje je još uvijek nalikovalo sovjetskome. Tijekom posljednje četiri godine predsjednik je smanjio broj zaposlenih u javnome sektoru, dozvolio samozapošljavanje i slobodno tržište nekretnina te pokušao privući strana ulaganja. Čini se da zaokretom ka kapitalizmu nastoji spasiti kubansku socijalističku revoluciju od nje same.
 
Zbog te je mogućnosti u SAD-u došlo do pretjerana povećanja poslovnih očekivanja. Iako je riječ o tržištu od samo 11 milijuna ljudi, koje veličinom nalikuje susjednoj Dominikanskoj Republici, Kubu krasi mistika zabranjenog voća. Netflix i Airbnb ondje već otvaraju urede, a i velike banke izrazile su interes. Turističke agencije iskoristile su povoljno raspoloženje i pozivaju ljude da posjete zemlju prije nego što onamo pohrle gomile Jenkija; u siječnju je navodno zabilježen 16-postotni porast broja posjetitelja.
http://cubamap.facts.co/cubamapof/CubaPhysicalMap.png
Kao i Fidel, Castro je rođen na obiteljskom gospodarstvu na istoku Kube. Njihov otac Angel, španjolski imigrant, bio je bogati zemljoposjednik, a njihova majka Lina Ruz González bila je služavka koja je postala Angelovom drugom ženom. Obojica su pohađali isusovačke škole. Mnogo godina Castro je doslovce živio u sjeni starijega brata – Raul je od Fidela niži 20 centimetara. No ujedno je riječ o uspješnome čovjeku. Tijekom više od pet desetljeća službe na mjestu ministra obrane pretvorio je kubansku vojsku u zavidnu silu koja je pobijedila u višestrukim vojnim okršajima u Africi u sklopu posrednih ratova tijekom Hladnoga rata. Raul sada kontrolira sam vrh gospodarstva.
 
Castro je katkad bio bešćutan – imao je aktivnu ulogu u kampanji protiv generala Orlanda Ochoe, popularnog vojnika i mogućeg rivala kojeg je smaknuo 1989. na temelju optužbi o korupciji, čime je dokazao da podržava istu ideologiju kao i Fidel. No njihovi stilovi sasvim su različiti. Castro je pragmatičniji, poznat je kao obiteljski čovjek i manje je štedljiv od Fidela, koji je tijekom crnih dana masovnih nakon raspada Sovjetskog Saveza navodno isušio svoj bazen. Raul ima četvero djece s Vilmom Espín, kćerkom odvjetnika bogate obitelji Bacardí, koja je umrla 2007., i živi u kompleksu u predgrađu Havane ograđen vegetacijom i metalnom ogradom. Privatno je žovijalan, a njegova je omiljena razonoda navodno igranje domina s prijateljima uz bocu ruma. U javnosti je poznat po suhome humoru. Kada ga je britanski povjesničar Hugh Thomas tijekom karizmatičnih ranih dana revolucije upitao ima li poruku za Englesku, Castro je odgovorio: „Za koga u Engleskoj?”
 
Castrovi saveznici i njegova obitelj pošli su njegovim stopama i pridružili se vlasti. Devetero od 14 članova Politbiroa uniformirani su vojni časnici, kao i petero od sedmero članova Vijeća ministara. Njegov jedini sin Alejandro, dužnosnik ministarstva unutarnjih poslova, sudjelovao je na sastanku s Obamom u Panami. Luis Alberto Fernández, koji je nekoć bio oženjen Castrovom kćeri Deborom (navodno su se razveli) zapovjednik je i upravlja poslovnim interesima vojske. Njezin se sin Raúl u javnosti često pojavljuje uz djeda i čini se da mu je tjelohranitelj.
 
Američki birači odnedavno podržavaju Obamin potez. Washingtonov je posljednji korak bilo to što je utorak uklonio Kubu s popisa država pokrovitelja terorizma, čime se Havani otvorio pristup izvorima međunarodnog financiranja. No do uklanjanja embarga, za koje je potreban zakon Kongresa, proći će još mnogo vremena. Washington se kladi na to da će postupno otvaranje dovesti do promjena. Castro se nada da Havana može kontrolirati taj proces i „usavršiti” socijalizam. Predsjednika bi 2018. trebao zamijeniti Miguel Díaz-Canel, civilni potpredsjednik. Međutim, disidenti upozoravaju da će Alejandro u dogledno vrijeme i dalje biti moćna sila iza trona. „Nitko ne bi trebao imati nikakve iluzije”, kazao je u Panami Castro. SAD i Kuba „imaju mnoge razlike…moramo biti strpljivi, vrlo strpljivi.”
 

John Paul Rathbone, urednik londonskoga Financial Timesa za Latinsku Ameriku

Anketa

Koji je sporazum opasniji po Hrvatsku?

Nedjelja, 02/08/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1046 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević