Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

U CDU-u ne razumiju napredak

 
 
Nakon što se na youtubeu pojavio video kritičan prema njemačkim kršćanskim demokratima, ta stranka je učinila baš sve pogrješno. Je li ta stranka uopće razumjela što je internet, pita se Martin Muno?
https://cdnde1.img.sputniknews.com/images/32397/86/323978620.jpg
Annegret Kamp-Karrenbauer
 
Kanali socijalnih mreža u Njemačkoj su opet eksplodirali. Povod tog ogorčenja je bila izjava predsjednice CDU-a i možda-nasljednice Merkelice, Annegret Kamp-Karrenbauer nakon izbora za Europski parlament koji, kao što se zna, nije ispao baš najbolje za tu stranku. CDU i njena sestrinska stranka je na koncu pretrpjela gubitak od dobrih šest posto. Dakle, to nije bio baš lijep dan za predsjednicu stranke koja bi na prvim izborima sa njom na čelu, radije vidjela bolji ishod.U njenom priopćenju, AKK – kako često ovdje zovu ovu političarku dugog imena – se osvrnula na više videa na YouTubeu koji su bili kritični prema CDU-u i izjavila kako se „mora razmisliti" kako bi se nekako ograničilo takvo stvaranje mišljenja. Tako je nastavila: „Postavlja se i pitanje već obzirom na temu formiranja mišljenja: koja su to pravila u analognom području (medija) i koja pravila vrijede u digitalnom području?"
 
Nekad čitava izdavačka kuća, danas samo mobitel
 
To je, ako mi dopustite, smiješno pitanje: tko u godini 2019. još čini razliku između komunikacije u svjetskoj mreži i izvan nje, taj ili nije primijetio odlučujuće promjene u proteklih 25 godina ili ih ignorira. Revolucija u internetu se jednostavno sastoji od toga da baš svaki pojedinac, bilo tweetom, blogom ili videom na YouTubeu može doći do milijuna ljudi. Prije se zato trebala radio postaja ili izdavačka kuća sa golemim tiskarskim strojevima i flotom kamiona za isporuku. Danas je dovoljan jedan mobitel. Djelomice Kramp-Karrenbauer ima pravo: za tradicionalne medije na primjer vrijedi obaveza pažljivog odnosa prema informacijama. To pomaže kad se izvještava netočno ili uvredljivo. Velike platforme u mreži su se do sad uglavnom izvlačile od te odgovornosti. Njihov stav jest: mi nudimo samo prostor za komunikaciju, za sadržaj je odgovoran svaki sam za sebe koji je tamo nešto poslao. Tu se još mnogo toga treba učiniti. Ali to nije odlučujuće kako bi se opravdala šefica CDU-a. Jer tu se vidi kako je komunikacija za etablirane političare postala mnogo teža. To se vidi po raspravi o videu kojeg je postavila njemačka YouTube zvijezda Rezo sa, treba priznati provokativnim nazivom „Uništavanje CDU-a". Na to je trebao biti snimljen video kao odgovor, pojavio se i tweet koji je javljao mjesta snimanja. Ali, na kraju nije bilo videa nego odgovor u obliku pisanog PDF dokumenta od 11 stranica teksta. Kasnije je uslijedila i ponuda za razgovor.
 
Sve to ne djeluje baš vjerodostojno ako se čitav sukob svodi na pitanje „Smije li taj mladić to učiniti?" Suvereni, cool odnos prema kritici izgleda drugačije. I o tome se sve češće ne govori samo na internetu, nego i u tradicionalnim medijima.
 
"Problem" sa mladima
 
Za CDU je bolan takav gubitak obraza u mreži, ali s tim se može živjeti jer, kao što je poznato, vrijeme liječi mnoge rane. Mnogo porazniji je ishod ovih izbora ako ga se bolje pogleda: u dobnoj skupini mladih birača od 18 do 30 godina kršćanski demokrati imaju još jedva 13 % glasova. Većina birača ove stranke je već dostigla dob za mirovinu. Ima nekih u toj stranci koji izgleda da su to razumjeli. Kao na primjer Armin Laschet, predsjednik pokrajinske vlade Sjevernog Porajnja i Vestfalije koji je na Global Media Forumu Deutsche Wellea javno priznao kako je video Rezoa utemeljen u slobodi mišljenja koje jamči Ustav i da bi odnos njegove stranke prema takvoj kritici mogao biti mnogo bolji.
 
Sa njenom novom izjavom, Kramp-Karrenbauer nije učinila uslugu niti sebi i vlastitim političkim ambicijama postati kancelarkom, niti njenoj stranci. Ako ona, kao što nas uvjerava, ne želi cenzuru, što onda želi? Da, i u mreži neosporno trebamo jasna pravila. Ali to se odnosi kada je riječ o mržnji i raspirivanju mržnje. Niti kritika Rezoa, niti preko 90 blogera koji su se demonstrativno stavili na njegovu stranu ne spadaju u tu kategoriju. Oni su kritični, djelomice polemični, ali to su i predizborni nastupi mnogih etabliranih političara. CDU ima problem sa mrežom i sa mladima. Ako ne riješi i jedno i drugo, uskoro neće imati nikakvu budućnost.
 

Martin Muno, https://www.dw.com/hr/komentar-cdu-mladi-i-internet-razli%C4%8Diti-svjetovi/a-48951246

Poljska: država gdje Keynes susreće Isusa

 
 
Poslovni svijet nipošto nije impresioniran konzervativno obojenim socijalnim programima poljske vladajuće stranke PiS. Ali kod isključenog mikrofona će i ekonomisti priznati da u toj mješavini „možda ima nečeg“.
http://bi.gazeta.pl/im/75/32/16/z23274101V,Prezes-PIS-Jaroslaw-Kaczynski-podczas-konwencji-pa.jpg
Jaroslaw Kaczynski
 
I pred ove izbore za Europski parlament, čelnik poljske vladajuće stranke PiS Jaroslaw Kaczynski je na velika zvona vješao program dječjeg doplatka „500+" predstavljenog 2016., ali i druge mjere koje bi trebale povećati potrošnju. I umirovljenici će dobiti „trinaestu mirovinu" ove godine, a svi mlađi od 26 godina su izuzeti od plaćanja poreza na dobit. „500+" je oblik države potpore gdje svi roditelji dobivaju 500 zlota (oko 115 €) za svako dijete. Obitelji s niskim prihodima će tu potporu dobiti već nakon rođenja prvog djeteta, oni sa nešto višim tek kad i drugi mališan stigne u obitelj.
 
„Čovjek s praznim džepovima nije slobodan čovjek", poručuje Kaczynski na skupovima. To je njegov način govora, nešto između kvazi-biblijske propovjedi i profanog interesa građana.
 
Socijalizam i u kapitalizmu
 
Brian Porter-Szucs, autor knjige „Kad nacionalizam počinje mrziti" ipak ne vjeruje kako je Kaczynski sad odjednom postao komunistom. Ali i dodaje: „Mnogi (u Poljskoj) žele državu u kojoj bi ostala socijalistička težnja socijalnom jedinstvu, kulturnoj homogenosti i nacionalizmu, samo što je protkan vjerskim i katoličkim rječnikom, a ne ljevičarskim." Katolička vjera je za Kaczynskog bitni dio njegovog dugoročnog plana preoblikovanja poljske države i društva u kojoj se spaja konzervativna, vjerska retorika s Keynesovim naukom obuzdavanja kapitalizma za kojeg se i tamo misli kako je otišao predaleko. „Htjeli mi to ili ne, neki od najodvažnijih novih socijalnih inicijativa dolaze od najmanje liberalnih vlada Europe", kaže Mitchell A. Orenstein, profesor ruskog i istočnoeuropskih političkih sustava na Sveučilištu Pennsylvania. „Populistička desnica tjera retoriku i politiku socijalnih demokracija u službu autoritativnih nacionalizma."
Poljski premijer Mateusz Morawiecki najavljuje kako će ovi dodatni prihodi građana povećati i ukupnu godišnju potrošnju u zemlji za 30 do 40 milijardi zlota (7 do 9,3 milijardi €). Ekonomisti procjenjuju kako će i troškovi takvih socijalnih mjera biti oko 9 milijardi eura.
 
Preskupa socijalna skrb
 
Poljski ogranak ING banke je izračunao kako će to biti vrlo skupo: već oko 4,2 milijarde eura ove godine i negdje oko 9 milijardi eura slijedeće godine. To znači čitavih 0,8 % BDP-a Poljske u 2019. i već 1,7 % BDP-a 2020. „To je preko onoga što smo očekivali", rekao nam je glavni ekonomist te banke Rafal Benecki. Vladajuća stranka u Poljskoj pak tvrdi kako si ta zemlja to može i priuštiti. Gospodarstvo Poljske je 2018. bilježilo rast od 5 %, državni deficit je postigao rekord i bio samo 0,5 %. Kad je PiS došao na vlast, stopa nezaposlenosti je bila 7%, sad je samo 3,7 %. Ali ekonomist Benecki kritizira što se državna potrošnja sve više svodi na takvu socijalnu pomoć: „Ne sviđa nam se što praktično tri četvrtine izdataka odlazi na socijalne mjere. To je politički učinkovito, ali osigurava tek kratkotrajni uzlet BDP-a i ne rješava nikakve strukturalne probleme. Ali kratkoročno gledavši, poljski proračun nije ugrožen i već je pokriveno 52 % državne potrebe za pozajmicama. Ali Benecki misli da će to biti malo teže već slijedeće godine.
 
A što je sa školama i bolnicama?
 
Tomasz Kasprowicz, ekonomist zakade Res Publica u Varšavi misli kako su upravo ovi novčani pokloni dijelu stanovništva zapravo kapitulacija ove vlade Poljske doista stvoriti pravu i dobru državnu zdravstvenu skrb, obrazovanje, infrastrukturu i provesti druge socijalne mjere. „Oni uopće ne znaju kako da to učine. Umjesto toga, dijele novac ljudima u nadi da će se onda oni snaći sa tim problemima. Ali taj novac koji se dijeli nije dovoljan za privatne klinike, privatne škole i dugoročno zbrinjavanje u starosti."
 
Prazna učionica u Varšavi - štrajk učitelja u Poljskoj
 
Povrh toga i u Poljskoj se naveliko diskutira o činjenici kako su roditelji koji primaju tu potporu „500+" mnogo češće nezaposleni nego što je to državni prosjek. To su i službene poljske statistike: od 723.000 obitelji koji primaju tu potporu ih je nezaposleno 30,3 %. Štoviše: oko 350.000 do 400.000 nezaposlena roditelja koji primaju tu državnu pomoć onda uopće više niti ne traže radno mjesto.
Kritičari ističu kako je problem i ta granica niskog primanja kad će se dobiti potpora već za prvo dijete: ona jest veoma niska, ali neki roditelji onda odluče uopće niti ne raditi kako bi primali tu pomoć. „U nekim domaćinstvima odluka naći posao može dovesti do povećanja prihoda od samo 15%. Jer tako se onda gube i socijalne povlastice, a onda treba i plaćati porez", objašnjava nam Marcin Lipka iz Cinkciarz.pl.
 
Nagrađivanje nerada?
 
Nagrađivanje nerada je ozbiljna optužba i ovoj poljskoj vladi tako da je i Ministarstvo obitelji, rada i socijalne skrbi službeno priopćilo kako „nema osnova" tvrdnji kako je program potpore roditeljima doveo i do većeg broja radno neaktivnih članova obitelji. „Tu su i drugi razlozi kao što je skrb o djetetu ili starijoj osobi, loši uvjeti rada ili neučinkovit javni prijevoz i koji bi mogli biti podjednako važni", piše Ministarstvo. Poljska je ionako daleko od granice koju je EU propisao za državni deficit od 3 %, ali neki ekonomisti misle kako bi ga ovim mjerama ipak mogla i premašiti. Isto tako misle, ako se većina novca troši na socijalnu potporu, da ga onda neće biti za nužno potrebne veće izdatke u javnom sektoru. Jer kritike kako je Poljska ovim novčanim poklonima zapravo priznala poraz doista učiniti nešto u socijalnoj skrbi imaju osnova: 2017. i 2018. su diljem Poljske štrajkali liječnici i medicinsko osoblje, nezadovoljni plaćama i brigom za njihova radna mjesta. Ove godine štrajkaju učitelji, prvi put u posljednjih 25 godina. Oni odlučno traže povišicu od 30%, na što vlada u Varšavi odgovara kako si to „ne može priuštiti".
 
Aplauz iz – SAD-a
 
I Orban po poljskom modelu - ustupci siromašnim biračima koji biraju desne populiste. Američki profesor politologije Orenstein podsjeća kako autoritativni nacionalisti kao što su Kaczynski u Poljskoj ili Orban u Mađarskoj dobivaju podršku birača ne samo napadima na migrante, nego i „vođenjem ekonomske politike koja odgovara siromašnim i nižem srednjem staležu. On konstatira kako je Poljska doista zabilježila veći natalitet nakon što je 2015. najavljen program potpore „500+" i gdje se onda roditeljima čini kako će biti novaca platiti djeci pribor za školu, odjeću i zdravstvenu skrb. „Ti programi se kritiziraju kao previše skupi, ali deficit Poljske je pao, a ne narastao. Prije bi se moglo reći kako su te mjere potakle gospodarski rast i dramatično smanjile siromaštvo djece i povećale broj đaka u školama", misli američki profesor. „Čini se da se stvara novi politički poredak u Europi i to takav koji će vjerojatno napustiti tradicionalnu političku podjelu na ljevicu i desnicu."
 

https://www.dw.com/hr/poljska-dr%C5%BEava-gdje-keynes-susre%C4%87e-isusa/a-48970108

"Iz poraza u poraz do konačne pobjede"

 
 
Ne znam je li kineski komunistički mega-zločinac i diktator Mao Ze Dong znao za Srbiju i mislio na nju kad je izgovorio krilaticu koja će kasnije postati poznata diljem svijeta ("Iz poraza u poraz do konačne pobjede"), ali sam sasvim uvjeren kako ona vjerno odražava nakaradnu logiku velikosrpske klike. Sumanuto srljanje iz sukoba u sukob, iz rata u rat, tragikomično junačenje bez pokrića i bolesna opsjednutost mitomanijom i megalomanijom, temeljne su značajke ideologije koja je "Veliku Srbiju" pretvorila u "nacionalnu misiju" i u tu je fikciju pripravna uložiti sve i voditi ratove do posljednjeg Srbina. Jedan njihov devedesetih godina prošlog stoljeća jako cijenjeni "umnik", "prorok" i "filozof" Milić Stanković ("Milić od Mačve" - kako je sebe zvao), tvrdio je kako su Srbi "kosmički narod" koji je životom zasijao i nastanio Zemlju (pa su stoga "etnogenetski pupak planete"), ali isto tako je znao i izreći zloguku prognozu (koja se pripisuje stricu i sinovcu Tarabićima, najpoznatijim srpskim prorocima iz sela Kremne), koja kaže "da će doći vrijeme kad će Srba ostati za pod jednu šljivu". 
https://www.predsednik.rs/images/2019/05/28/tan2019-5-271639332180-960x360.jpg?ver=188465
Da se odmah razumijemo, izrekli su to Srbi, čistokrvni Srbi iz Šumadije, tako da ne bude dileme - jer bi se u protivnom moglo shvatiti kao "genocidna namjera". Naravno, nikomu, pogotovu susjedu ne treba željeti nikakvo zlo, ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što pokuca li njemu na vrata, znači da je i nama blizu. Dakle, nema nikakve logike da se bilo kojem susjedu - pa i Srbima - ne želi dobro i to potpuno iskreno, bez skepse, zadnjih namjera i ironije. Ali, oni imaju jedan prilično veliki problem (koji kad se pojavi u svome drastičnom obliku postaje i naš).
 
Ideologija auto-destrukcije još uvijek igra važnu ulogu u životu naših istočnih susjeda i oni (ne dođu li pameti na vrijeme) imaju veliku šansu ostvariti spomenuto zloguko proročanstvo svojih Tarabića. Njihove političke elite jednostavno ne znaju riješiti ni jedan jedini gorući problem s kojim se sreću i zato uvijek iznova traže "krivce" izvan Srbije (ili u opozicijskim krugovima).
 
Agresija je konstanta njihove politike od kad su promolili glave iz Beogradskog pašaluka. Uvijek su glavni "neprijatelji" narodi iz okruženja koji "ugrožavaju" Srbe i Srbiju, pa "nebeski narod" mora voditi "preventivne ratove" ne bi li "osigurao vlastiti opstanak" - to je uglavnom model njihovog ponašanja u zadnjih 150 godina. I ne zaboravimo: oni su velemajstori kad su u pitanju specijalni rat i propaganda i tu su nenadmašni. Izvrtanje istine, konstrukcije, laži, "prekrajanje" čitavih povijesnih razdoblja (prema svojim interesima i aršinima), perfidna podmetanja, optužbe na račun drugih naroda i zemalja, sve je to dijelom jedne smišljene kampanje iz koje se kriju egoistični osvajački ciljevi onih koji već stoljećima sanjaju o tomu kako su "gospodari Balkana". Nema toga što oni poduzeti neće kako bi ostvarili taj cilj. Za svoje osvajačke ratove pokušavaju čak pronaći teološko "opravdanje" (u čemu, naravno, ključnu ulogu igra Srpska pravoslavna crkva), svaki njihov rat je "pravedan rat", a "Srbin ne može počiniti zločin" (što god činio i kako god se ponašao). Srbi su nacija koja je uvjerljivo prva na "top-listi" izazivača ratnih sukoba u Europi u posljednjih 200 godina.
 
Prije nekoliko godina, najveća srbijanska živuća stručnjakinja za povijest 19-og i 20-og stoljeća, dr. Latinka Perović, u jednome je intervjuu rekla kako će Srbi (nastave li ovako) nestati kao narod, jer u beskonačnim ratovima koje vode gube svoju biološku supstancu i nisu u stanju stvoriti društvo koje će se razvijati u miru i normalno. No, tko još sluša glasove razuma u zemlji Srbiji u kojoj su još uvijek junačenje i mit glavna preokupacija i duševna hrana širokih narodnih slojeva i intelektualnih, crkvenih i političkih elita? Narodi koji nisu u stanju apsorbirati prošlost, osuđeni su na vječito ponavljanje istih grešaka.  Oni koji oko sebe šire famu kako su im svi susjedni narodi "krvni neprijatelji" samo zato da bi se dočepali njihovih zemalja, nastoje u tom autističnom svijetu mitova i legendi zadržati narod i po potrebi ga homogenizirati kako bi se "branio" od nepostojeće "opasnosti".
 
I ove najnovije performanse bivšeg Šešeljevog potrčka Aleksandra Vučića treba gledati u tom kontekstu. Srbe treba "skuhati" (poput one žabe koja završi u loncu koji se polako i postupno zagrijava) i suočiti ih s konačnom istinom o Kosovu, ali, za to treba vremena. I taj faktor vrijeme igra jako važnu ulogu, jer Vučko ga ima sve manje. Zato pokušava neke stvari riješiti "prečacem", prelomiti preko koljena, pa i po cijenu novoga rata. On već zna kako će "Srbi na severu Kosova uskoro biti napadnuti od Albanaca" - što znači da priprema neki režirani incident, jer unaprijed isključujem mogućnost da je Nostradamus i da je u stanju predvidjeti budućnost. Ne samo što "ne da" Kosovo ni po cijenu (novoga) rata, Vučko je u stanju i zbog očuvanja svoje fotelje izazvati rat. Ne bi bilo prvi put, jer to je već postala tradicija Srbije. Nije to prvi mentalni bolesnik koji se našao na čelu ove zemlje. Neke narode povijest uvijek vraća na prvu lekciju. I nikad je ne savladaju. Ostaju vječiti ponavljači. "Iz poraza u poraz, do konačne pobjede" - rekao bi Mao. Nadajmo se ipak da će prevladati razum i da je u današnjoj Srbiji sve manje onih koji su spremni dati svoje živote za ostvarivanje bolesnih fikcija svojih mentalno bolesnih i neuravnoteženih lidera.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Utorak, 19/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1203 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević