Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Druga strana najbogatije europske države

 
 
Savezna Republika Njemačka ima status jedne od ekonomski najuspješnijih i najpoželjnijih zemalja za život na planetu. Stoga nije ništa čudno što je Njemačka glavna destinacija za imigrante s Bliskog istoka i sjeverne Afrike kao i za imigrante koji dolaze iz istočnih zemalja Europske unije. Nijemci dobro žive i imaju malu nezaposlenost te razvijenu socijalnu državu koja daje primanja socijalno ugroženima. Uostalom, Njemačka je najbogatija europska država i pokretač industrijskog, tehnološkog i općeg ekonomskog razvitka čitavog Starog kontinenta. Međutim, postoji i druga strana priče, ona o siromaštvu koje se nemilosrdno širi Njemačkom iz godine u godine.
http://www.theveryend.net/wp-content/uploads/2016/01/TVE-New-Line-up-600x400.jpg
Tijekom posljednjih desetljeća povećava se broj osoba koje žive u siromaštvu. Godine 2015. siromaštvo u Njemačkoj bilo je najveće od njemačkog ujedinjenja 1990. Podaci njemačke vlade otkrivaju da se rizik siromaštva popeo s 12% 1995. na oko 16% 2014. Prema izvještaju "Ljudsko dostojanstvo je ljudsko pravo" saveza neovisnih organizacija Paritätische Gesamtverband2015. stopa siromaštva u Njemačkoj iznosila je rekordnih 15.7%. To jest, 12.5 milijuna Nijemaca označeno je siromašnima. Njemački Savezni statistički ured utvrdio je da je 2016. udio Nijemaca koji su bili izloženi riziku siromaštva i društvenog isključenja iznosio 19.7% iliti 16 milijuna ljudi. Rizik siromaštva se javlja ako je ispunjen barem jedan od tri osnovna uvjeta: niski prihodi, kućanstvo trpi materijalnu oskudicu ili niska stopa radnog intenziteta.
 
Prema njemačkom statističkom uredu i nevladinim organizacijama (sukladno EU pravilima), siromašna osoba je netko tko zarađuje 60% ili manje od prosječnog državnog dohotka. Sukladno toj računici, granica siromaštva za pojedinačnu osobu iznosi 1064 €, a za obitelj s dvoje male djece do 14 godina iznosi 2234 € mjesečno. I socijalna nejednakost sve je veća. Bogati postaju sve bogatiji a siromašni sve siromašniji. Između 1995. i 2015. 40% radne snage s najnižim primanjima doživjelo je smanjenje satnice između 4 i 7% u realnim terminima. Ali zato 60% radne snage s najvišim primanjima doživjelo je povećanje satnice između 1 i 10% u istom razdoblju. RWI Leibniz institut za ekonomsko istraživanje početkom 2017. objavio je da je jedan od osam Nijemaca na slabo plaćenim poslovima (a takvih je u Njemačkoj 7.5 milijuna) zarađivao manje od minimalne plaće propisane zakonom od 8.5 eura na sat. Više od dvije trećine zaposlenih koji rade u restoranima, frizerskim salonima i na privremenim poslovima sada zarađuju niske plaće usprkos poslovima punog radnog vremena.
 
Također i imovina je nejednako raspoređena. Najbogatijih 10% stanovništva posjeduje 60% imovine. Najsiromašnijih 50% stanovništva posjeduje samo 2.4% imovine. Još je i živa podjela na zapadnu i istočnu Njemačku. Istočnonjemačka kućanstva posjeduju samo 50% imovine koju posjeduju kućanstva na zapadu Njemačke. Siromaštvo je najviše poraslo u Berlinu gdje se povećalo s 20 na 22.4%. Najviša stopa zabilježena je u Bremenu gdje se skoro svaki četvrti građanin siromašan. Ukupno, postotak stanovništva koji je živio u siromaštvu 2015. povećao se u 11 od 16 saveznih pokrajina u usporedbi s 2014. U svim istočnim pokrajinama stope siromaštva su ili malo ispod ili iznad 20%.
 
Prema socijalnoj organizaciji Paritätische Wohlfahrtsverband, tijekom 10-godišnjeg perioda siromaštvo se najviše uzdiglo u Sjevernoj Rajnoj - Vestfaliji s 14.4% 2005. na 17.5% 2015. Gradovi s najvećim postotkom nalaze se u ruhrskoj regiji u kojoj se siromaštvo povećalo s 16.2% 2005. na 20.2% 2015. Tijekom istog razdoblja u Dortmundu siromaštvo je naraslo s 18.6% na 25.7%, u Duisburgu s 17 na 26.6% te se čak siromaštvo povećalo u Düsseldorfu s 13.8 na 18.3%. Berlin i Ruhrska regija označeni su problemima njemačku politiku.
 
Društvene skupine najviše pogođene siromaštvom su nezaposleni (59%), samohrani roditelji i njihova djeca (43.8%), stranci (33.7%), imigranti (27.7%) te obitelji s tri ili više djece (25.2%). Siromaštvo se značajno podignulo i među staračkom populacijom s 10.7% 2005. na 15.9% 2015. Broj siromašnih bi se trebao u bliskoj budućnosti povećavati zbog kreiranja nisko plaćenih poslova i širenja nesigurnih radnih mjesta. Netko bi se zapitao kako je siromaštvo moguće u državi s iznimno niskom stopom nezaposlenosti. Međutim, službene stope nezaposlenosti skrivaju pravu istinu. Npr. službena nezaposlenost u kolovozu iznosila je 3.7%.
 
Kad bi u službene brojke bili uključeni bolesni građani koji ne mogu raditi i oni koji rade poluposlove, broj nezaposlenih bi bio viši za cijeli milijun. Sve veće cijene stanarine, energije i prehrane pogađaju siromašne osobito teško. Postoji niz slučajeva gdje djeca u školi nemaju novca da si priušte obrok ili gdje roditelji preskaču obroke krajem mjeseca kako bi mogli nahraniti svoju djecu. Sve je veći broj starijih osoba koje moraju birati između toplog stana ili dovoljne količine hrane. Podatak da 1.5 milijuna Nijemaca redovito dobiva hranu iz oko 2000 banaka hrane pruža jasan pokazatelj koliko je siromaštvo rašireno u Njemačkoj. München i obližnje područje dom je za 6 od 10 njemačkih najbogatijih distrikata ali münchensko područje dom je i za 18 banaka hrane. Također je objavljeno da je tijekom 2016. 330 000 njemačkih kućanstava doživjelo isključivanje električne energije. Struja je isključena zato što nisu plaćeni računi. Prema izvještaju Frankfurter Allgemeine Zeitunga 2016. zabilježeno je da je rezovima socijalnih davanja pogođeno više od 130 tisuća ljudi.
 
Nevladine organizacije su radi toga zatražile da vlada napravi odlučnu akciju u politici tržišta rada, socijalnom stanovanju, obrazovanju i proširi socijalne usluge. Premda njemački BDP raste iz godine u godinu on nije posljedično rezultirao poboljšanjem životnih uvjeta za siromašne. Iako rast BDP-a pomaže stvarati nove poslove, mnogi od tih poslova su slabo plaćeni te samo prouzrokuju dodatnu eroziju standarda srednje klase. Uz to, zbog tehnološkog i znanstvenog napretka mnogi poslovi izumiru pa radnici trebaju biti visokokvalificirani da bi mogli raditi intelektualne poslove.
 
Vjerojatnije je da će siromašni Nijemci biti bolesniji od dobrostojećih. Siromašni i nezaposleni više konzumiraju nikotin, alkohol, pretili su i manje vježbaju. Samim time u većoj su opasnosti da obole da raka pluća, visokog krvnog pritiska, srčanih udara, dijabetesa i brojnih drugih bolesti. Nijemci čiji je dohodak manji od 60% prosjeka prosječno žive 70.6 godina što je deset godina manje od Nijemaca s iznad prosječnim dohodcima. Kod Njemica razlika je slična: 76.9 i 85.3 godine. Siromaštvo ima i negativan učinak na bračne odnose. Vjerojatnije je da će se siromašni parovi više prepirati i slabije će davati potporu jedni drugima i svojoj djeci.
 
Vjerojatnije je da će djeca živjeti u siromaštvu nego odrasli. 1965. tek je jedno dijete od njih 75 živjelo na socijalnoj skrbi, a 2007. jedno od šest. Siromašna djeca imaju slab(ij)e obrazovne mogućnosti, manje su zdrava i imaju manji IQ. Oko 9% njemačkih gimnazijalaca je siromašno. Siromašne mlade osobe najčešće imaju više braće i sestara, odrastaju u opasnim gradskim četvrtima, često ih uzdiže samo jedan roditelj te žive u prenapučenim stanovima. Njihovi roditelji često imaju emocionalne probleme i slabije su obrazovani. Siromašna djeca često završavaju u paklu kriminala i droge.
 
Kako godine prolaze tako su i njemački građani sve više zabrinuti radi problema siromaštva. Tijekom nedavne izborne kampanje za njemačke parlamentarne izbore, 17% Nijemaca je bilo zabrinuto zbog siromaštva što je skok od deset posto u odnosu na prošlu godinu. Ali unatoč tome većina političara je bila tiha kad je riječ o tom problemu. Angela Merkel koja suvereno vlada najbogatijom europskom državom već 12 godina tijekom kampanje bila upitana o siromaštvu ali je prebacila svoj odgovor na uspjehe svoje koalicije u povećanju broja zaposlenih i podizanju minimalne plaće. Kad je Merkel upitana o siromaštvu umirovljenika odgovorila je da promjene mirovinskog sustava trenutno nisu moguće.
 
Milijuni i milijarde eura koje troši njemačka vlada za jačanje vojnih, policijskih i sigurnosnih kapaciteta zemlje kao neka i druga davanja mogli bi biti preusmjereni za socijalno trošenje. Izuzetno bogate zemlje kao što su Njemačka, Velika Britanija, Francuska, SAD imaju velike i sve veće probleme siromaštva ali oni se ne rješavaju već se najčešće ili stavljaju pod tepih ili polurješavaju fleksibilizacijom tržišta rada i uvođenjem honorarnih poslova i drugih poluposlova. Značajan broj njemačkog stanovništva jedva preživljava i ne osjeti blagodati rasta bruto domaćeg proizvoda i povećanja izvoza. Jedan od osnovnih problema siromaštva je što većina Nijemaca nema svoju nekretninu te mora plaćati stanarine koje su velike. Samo 40% Nijemaca ima svoju nekretninu za razliku od Talijana ili Španjolaca koji imaju svoje domove u postotku oko 70-80%. Obrazovanje ne prati potrebe tržišta rada pa će do 2030. Njemačkoj nedostajati oko tri milijuna stručnjaka iz svih sektora. Tj. nemogućnost obavljanja poslova novog doba također uzrokuje neimaštinu. A možda je glavni problem rasta siromaštva upravo u njemačkom kapitalizmu koji pogoduje bogatima a osiromašuje srednji sloj.  
 
Izvori:
 
http://www.dw.com/en/german-poverty-rising-despite-economic-growth/a-37787327
https://www.destatis.de/EN/FactsFigures/Indicators/ShortTermIndicators/LabourMarket/arb410.html
https://www.wsws.org/en/articles/2017/03/20/germ-m20.html
https://www.destatis.de/EN/PressServices/Press/pr/2017/11/PE17_392_634.html
http://edition.cnn.com/interactive/2017/09/world/germany-food-bank-cnnphotos/
http://www.dw.com/en/poverty-and-social-exclusion-millions-of-germans-on-brink/a-41301832
https://www.reuters.com/article/us-asean-summit/gala-glitz-masks-asias-tensions-as-trump-winds-up-tour-idUSKBN1DC07P
http://www.euronews.com/2017/07/26/germany-s-working-poor
https://www.thelocal.de/20170303/german-poverty-hits-record-high-despite-low-unemployment
http://www.dw.com/en/the-ticking-timebomb-of-german-poverty/a-41379481
http://www.spiegel.de/international/
 

Matija Šerić

S ukrajinskom krizom počela je Putinova globalna ofenziva

 
 
Prije četiri godine započela je destabilizacija Ukrajine – bio je to početak niza intervencija Kremlja koje sežu do izbora Donalda Trumpa. Njihovi tragovi prisutni su i u Njemačkoj.
http://ak2.picdn.net/shutterstock/videos/7815202/thumb/3.jpg
Prošlo je četiri godine. Četiri godine – pa to zvuči poput čitavog mandata čiji početak ili kraj katkad sa sobom donese potres. U studenom prije četiri godine, dakle, nedugo nakon ondašnjih izbora za Bundestag, u Europi je počelo naše novo krizno doba, niz neuobičajenih, sasvim novih događaja. Isto kao u prošlom stoljeću kada je atentat u Sarajevu naznačio početak Prvog svjetskog rata, 2013. dogodilo se nešto što je naznačilo početak nove epohe, i to na „rubu Europe“, kako se tada rado govorilo u njenom središtu.
 
Prije četiri godine ukrajinska vlada je nakon višegodišnjih mukotrpnih priprema prekinula svoje približavanje Europskoj uniji. Sporazum o pridruživanju s Europskom unijom, koji je već bio spreman za potpisivanje, a koji je predviđao usklađivanje mnogih standarda i sporazum o slobodnoj trgovini, stavljen je ad acta samo tjedan dana prije planiranog potpisivanja. Proeuropski predsjednik Viktor Juščenko radio je na postizanju tog sporazuma, čak je i njegov nasljednik Viktor Janukovič, koji je prvotno bio proruski orijentiran, brzo je uvidio da je slobodna Europa bolja destinacija od ponovnog podčinjavanja velikoj moskovskoj kneževini. Ukrajina se još za Janukoviča kretala u smjeru Europe, tri godine.
 
Zatim je ruski predsjednik te jeseni izvršio toliki pritisak i očito otvoreno i osobno prijetio Janukoviču da je na koncu uspio potaknuti ga na zaokret za 180 stupnjeva. Takvo što rijetko u diplomaciji se događa rijetko. Ali narod se osjećao prevarenim i nije ga podržao. Velika većina simpatizirala je EU. Na kijevskom Majdanu, trgu neovisnosti, okupili su se studenti. Zatim su izašle stotine tisuća građana sve dok „Euromaidan“ na kraju nije zatražio da se Janukoviča primora na povratak obećanom kursu ili na ostavku.
 
Putin i Janukovič propustili su raspustiti narod i izabrati novi, kao što je nekoć rekao Brecht osvrćući se na DDR. Što je uslijedilo? Nakon višemjesečnih prosvjeda pali su prvi smrtonosni hici na prosvjednike. Uslijedila je eskalacija nasilja. To što su ministri vanjskih poslova Poljske, Francuske i Njemačke (Frank-Walter Steinmeier) preuzeli ulogu posrednika vjerojatno je pridonijelo tome da je bilo „samo“ stotinjak mrtvih. Kraj „revolucije dostojanstva“, kako se ona danas naziva, bio je miran; Janukovič je ispred svoje rezidencije ušao u helikopter i otputovao u Rusiju.
 
Ono što je tada započelo u Kijevu, bila je i prekretnica za njemačko novinarstvo. Na početku je slika s Majdana nalikovala onoj nakon prevrata u DDR-u: „Mirni građani tjednima su demonstrirali za svoje „shvatljive“ ciljeve. No zatim je došlo do nasilja, a s njime i začuđujuća spremnost brojnih prosvjednika da pod europskom zastavom riskiraju život. Svaka čast europskim vrijednostima, ali za vrijednosti riskirati vlastiti život? Ne, hvala. Ta ideja njemačkim je građanima bila nepojmljiva. Ipak su se pobune iz 1953. u DDR-a mnogi jedva sjećali.
 
Kada je došlo do nasilja, poljuljala se i slika u njemačkim medijima: s prosvjednicima koji su uzvraćali hice nitko se više nije želio solidarizirati. Svi su se 'prešaltali' na ekvidistanciju, isto kao i u vrijeme kada je Rusija anektirala Krim. I još više: samo 2014. bilo je više od 30 njemačkih emisija o sve otvorenijem rusko-ukrajinskom konfliktu; a kao što je pokazalo jedno istraživanje, ruski diplomati i drugi koji pokazuuu razumijevanje za Putina u tim su emisijama bili previše zastupljeni. Ipak, najgore od svega bilo je ono što se odigravalo iza kulisa. Anonimni promatrači slali su prijetnje smrću predstavnicima medija koji su po njihovu sudu previše kritizirali Putinove postupke. To se najviše odnosilo na novinare; možda su pošiljatelji prijetnji iz kulturoloških razloga podcijenili to koliko su 2014. njemačke žene u svom poslu bile hrabre. Svim pogođenim kolegicama u vodećim njemačkim medijima možemo samo skinuti kapu.
 
Jedna od njih je Golineh Atai, koja za ARD izvještava o rusko-ukrajinskom konfliktu. Kada je kao dopisnica iz Moskve u Njemačkoj proglašena novinarkom godine, Atai je otvoreno govorila o tome kakve tragove nova situacija ostavlja u medijima. „Ja sam također primala prijetnje smrću“, izjavila je Atai u svom govoru zahvale objavljenom na YouTubeu. „Bojim se, ali još me više plaši to što stvarne ili inscenirane pritužbe njemačkih gledatelja upućene mojim kolegama na televizijskim postajama i u uredništvima aktiviraju škare u njihovim glavama.
 
Tom je prigodom rekla kako više ne može izvještavati o oporbi u Rusiji da u Njemačkoj ne dobije pritužbe na program. „Pritužbe na program na javnim su televizijskim postajama vrlo komplicirano pitanje. Strah je prisutan i u njemačkim uredništvima.“ Na kraju, dopisnica je poručila njemačkim medijima: „Želim samo da se ne bojite.“ Pa zar je došlo do toga da novinarka na jednom opasnom mjestu mora njemačkim uredništvima poručiti da se ne boje! To poglavlje u povijesti medija započeto 2013. još se mora pisati. Jedan od brojnih popratnih efekata rusko-ukrajinske krize bila je i kriza povjerenja u njemačkoj javnosti popraćena neviđenom raspravom o izvještavanju, vjerodostojnosti i usklađenosti. Pojavili su se novi fenomeni kao što su 'fake news'. Zapravo ne možemo reći da je to nešto posve novo (prije se za takvo što koristio pojam „laž“), ali svakako je novo u pogledu kvalitete i kvantitete.
 
Osim toga, nedugo nakon toga utvrdilo se da u rubrikama za online-komentare i na socijalnim medijima svoje mišljenje ne izražavaju samo istinski zagovornici slobode mišljenja, već i neprijatelji slobode, trolovi organizirani od strane države. O ruskoj tvornici trolova u St. Peterburgu prvi je izvještavao jedan finski medij. Uistinu je prošlo nedopustivo mnogo vremena do trenutka kada je – nakon prvog upozorenja pogođene zastupnice Marieluise Beck – utvrđen i odvraćen kiber-napad na čitavi Bundestag.
 
To da je javnost godinu dana bila pripremana na to da to bi na parlamentarne izbore u Njemačkoj mogla djelovati Rusija, jedan je svijetlih trenutaka. Planinari znaju da, ako pozivaju često i glasno, medvjed neće doći iz šume jer se boji svjetla javnosti. Možda je upravo jedna od najvećih zasluga Angele Merkel to što je iza kulisa orkestrirala obranu od te opasnosti. Isto je tako bila velika odluka nobelovca Baracka Obame iz 2014. da s nekoliko tisuća vojnika ojača Nato na njegovom istočnom boku, gdje je godinama unatoč upornim molbama bio pasivan. No time još nismo stigli do kraja kriznog niza tih godina. Od jeseni 2015. do jeseni 2016. dogodila su se tri nova događaja s novim šokantnim djelovanjem. Otvaranje granica od strane izgubljene njemačke vlade (velike koalicije) uvuklo je migracijsku krizu u Njemačku. U ljeto 2016. donesena je odluka o brexitu. Krajem godine za predsjednika SAD-a izabran je teško predvidljivi populist Donald Trump.
 
Posljednja – i tu se zatvara krug Kijevskog Majdana iz 2013. – dogodila se „uz pomoć“ Rusije, iako se njeni dometi i posljedice trenutno još istražuju. Šef Trumpove predizborne kampanje Manafort posrće preko nekoliko zabilješki iz Kijeva na kojima su navedeni milijunski honorari koje je primio od Janukoviča – pa može li biti veće simbolike? Slobodu Zapada brane i kijevski novinari koji su razotkrili honorare isplaćene Manafortu. A to bi svakako trebali imati na umu šefovi vlada članica EU-a kada se u petak u Bruxellesu okupe na Samitu o istočnom partnerstvu.
 

Gerhard Gnauck, Die Zeit

Politika masovne poljoprivredne proizvodnje i prisilne kolektivizacija glavni uzroci gladi ukrajinskog naroda

 
 
Svake godine krajem mjeseca studenog, točnije posljednja subota u studenome obilježava se kao „Dan sjećanja na Holodomor.“ Ove godine obilježit će se 85. godišnjica 'Holodomora' u Ukrajini i u drugim državama.
http://3.bp.blogspot.com/-3sZrJMJEakw/UM-87d02wiI/AAAAAAAAABQ/megzzj3Y9RM/w1200-h630-p-k-no-nu/holodomor_v1.jpg
'Holodomor' ili gladomor je katastrofa koju je prouzročio čovjek a označava veliku glad u Ukrajini od čije posljedice je umrlo između 6 i 8 milijuna Ukrajinaca u razdoblju od 1932. do 1933. Milijuni Ukrajinaca umrli su od gladi u mirnodopsko vrijeme i to je događaj bez presedana koji nikada do tada nije zabilježen u povijesti Ukrajine. U tom razdoblju Ukrajina je bila u sastavu bivšeg SSSR-a (Savez sovjetskih socijalističkih republika) i imala oko 30 milijuna stanovnika. Sovjetska politika masovne poljoprivredne proizvodnje i prisilna kolektivizacija glavni su uzroci gladi ukrajinskog naroda u tom razdoblju.
 
Naime, politikom prisilne kolektivizacije Staljin je namjeravao povećati poljoprivrednu proizvodnju i produktivnost eliminacijom malih, privatnih seljačkih gospodarstava. Dakako, proces kolektivizacije i udruživanje sovjetskih seljaka u kolhoze započeli su odmah nakon Oktobarske revolucije. Ubrzani proces opće kolektivizacije sela (razdoblje prvog petogodišnjeg plana od 1927. do 1932./1933.) doveo je do udruženja svih individualnih, tj. privatnih seljačkih gospodarstava u kolhoze s nizom negativnih i štetnih posljedica.
 
Tadašnja sovjetska Vlada prisvojila je sva privatna seljačka gospodarstva – zemlju, tj. obradive površine i stoku što je imalo razorne učinke u Ukrajini gdje se gotovo 80 % stanovništva tradicionalno bavilo poljoprivredom. Pored malih poljoprivrednih gospodarstava postojala su i ona velika čije vlasnike su tadašnji komunisti nazivali „kulacima.“ To su bili bogati seljaci koji su u svojem vlasništvu imali veće površine obradivog zemljišta, velike farme i zapošljavali su radnike na tim farmama. Staljin je bio uvjeren da upravo „kulaci“ predstavljaju opasnost za ondašnji političko-gospodarski poredak, jer su „kulaci“ bili protiv Sovjeta. Stoga je odlučio primijeniti politiku koja će dovesti do propadanja i nestanka kulaka kao klase ukrajinskih poljoprivrednika.
 
Kolektivizacijom su milijuni malih seljačkih poljoprivrednih gospodarstava bili izvlašteni iz svojeg zemljišta i prisiljeni u udruživanje, tzv. kolektivna seljačka gospodarstva ili kolhoze. Međutim, ukrajinski seljaci u kolektivizaciji su vidjeli povratak u ropstvo i stoga su se odupirali izvlaštenju i procesu prisilne kolektivizacije. Naoružane brigade Sovjetske vojske silom su konfiscirale zemlju, stoku i ostalo vlasništvo ukrajinskih seljaka i silom su otjerali čitave obitelji s njihovih posjeda. Tisuće Ukrajinaca silom je odvedeno iz svojih kuća odn. domova i vlakovima poslano u pusta, nenastanjena područja u Sibiru.
 
Staljin je potom odredio / propisao obvezne kvote za poljoprivredno-prehrambene proizvode koji su se morali iz Ukrajine prevoziti u druga područja tadašnjeg SSSR-a. Međutim, to je samo još povećalo otpor Ukrajinaca uz prosvjede na ulicama, što je dovelo i do ubojstava, a Ukrajinci su počeli sami spaljivati svoje domove. Kasnije je Sovjetski savez povećao proizvodne kvote u tolikoj mjeri da je to bilo nemoguće ostvariti. Istovremeno, opskrba hranom za ukrajinski narod bila je znatno smanjena – Sovjetski savez političkom je odlukom smanjio dopuštenu količinu hrane za Ukrajinu, a većina poljoprivrednih proizvoda otpremala se iz Ukrajine u ostale dijelove bivšeg SSSR-a.
 
Posljedice su bile katastrofalne za ukrajinski narod jer su propisane kvote prouzročile bitno smanjenu opskrbu hranom pretežito seljačkog stanovništva što je dovelo do nestašice hrane, pothranjenosti i zatim do gladi, istinske gladi. Sovjetski savez je 1932. naredio hapšenje ili čak egzekuciju (ubojstvo) svakog tko bude uzimao hranu s polja gdje je radio. Vojska je čak u potpunosti okružila sela i blokirala bilo kakav transport, tj. dopremu hrane u ukrajinska sela. U vrijeme strašne gladi dnevno je umiralo oko 25.000 ljudi.
 
Desetljećima narod Ukrajine nije smio o tome otvoreno i javno govoriti a kamoli spomenuti ovu zastrašujuću „traumu“ cijele nacije. Velika glad u Ukrajini bila je posljedica političke odluke tadašnjih sovjetskih političkih struktura i stoga je bilo zabranjeno govoriti o tome. Sovjetske vlasti zabranile su bilo kakvo spominjanje Gladomora u javnosti, a kamoli rasprave. Vjerojatno su smatrali da će narod s vremenom to zaboraviti. Otišli su tako daleko da su lažirali / falsificirali povijesne podatke o tom razdoblju tvrdeći da je glad bila neizbježna posljedica prirodne katastrofe. Prema procjenama, od posljedica velike gladi u Ukrajini je umrlo između 3 i 8 milijuna ljudi, no najčešće se spominje broj između 6 i 8 milijuna ljudi na temelju poznatih podataka. 'Holodomor' ili Gladomor je u današnjoj Ukrajini prepoznat i priznat kao genocid nad narodom Ukrajine, a to su priznale i brojne druge države. Prema navodima, Rusija navodno i danas negira 'Holodomor'  u Ukrajini i to naziva „falsificiranjem povijesti.“
 
Ukrajina danas nakon osamostaljenja od bivšeg Sovjetskog Saveza smije slobodno govoriti i upozoravati javnost – kako ukrajinsku tako i izvan Ukrajine o strahotama 'Holodomora' - velike gladi koja je prouzročila smrt više milijuna ljudi i to na temelju političke odluke. Danas su diljem Ukrajine podignuti spomenici žrtvama 'Holodomora' i svake godine posljednje (četvrte) subote u studenom obilježava se sjećanje i održavaju komemoracije za milijune umrlih od posljedica velike gladi u vrijeme 'Holodomora.' Dva su najznačajnija spomenika žrtvama 'Holodomora': jedan je u Mharu, Poltavska oblast: „Grob žalosti,“ a drugi je u Kijevu – Nacionalni muzej „Sjećanje na žrtve Holodomora“ koji je otvoren 2008. Muzej se nalazi u Kijevu, na brežuljcima Pečersk (Pechersk) na desnoj obali rijeke Dnjepar i sastoji se od memorijalnog kompleksa i podzemne dvorane, „Dvorana sjećanja,“ u kojoj je stalna izložba iz razdoblja velike gladi u mirnodopsko vrijeme. Spomenici žrtvama 'Holodomora' podignuti su u Washingtonu D.C. i Chichagu, u Kanadi, u Poljskoj itd. Žrtve 'Holodomora' ne smijemo nikada zaboraviti i ovim nevinim žrtvama moramo se duboko pokloniti i odati pijetet jednako kao što obilježavamo „Holokaust“ i brojne druge Dane sjećanja na mnoge nevine žrtve totalitarnih režima kroz burnu i krvavu povijest čovječanstva. (Izvor: Taylor Krawczewski, „World Without Genocide Associate“)
 

Rodjena Marija Kuhar

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 698 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević