Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

Ankara se miješa u Bugarskoj

 
 
Ankara se otvoreno upliće u predizbornu kampanju u Bugarskoj gdje turska manjina čini deset posto stanovništva. U Sofiji se baš i ne govori lijepo o Süleymanu Gökçeu. „Turski veleposlanik u Bugarskoj je strašan. Ponaša se kao predstavnik imperija i očekuje da će ga svi vodeći političari odmah primiti. A kada njegovoj volji ne bude udovoljeno, odmah prijeti.“ To je izjavila jedna osoba u bugarskom glavnom gradu koja ima duboki uvid u tamošnja diplomatska zbivanja, zbog čega nije moguće otkriti njen identitet. Ta je osoba također rekla: „Do sada smo iz Turske imali dobre veleposlanike. Ali ovakvog kao što je aktualni još nikada, a nadam se da nikada više ne ćemo ni imati.“ Iz bugarskog ministarstva vanjskih poslova, gdje su se uzaludno nadali da će Gökçe u okviru čistki nakon propalog puča u Turskoj biti povučen, može se čuti slično: „On je ovdje neslužbena persona non grata. Primamo ga, ali nitko ga ne voli. Po našem mišljenju Gökçe je potpuno pogrješna osoba za interese svoje zemlje. On ovdje nije gradio mostove, već samo rušio one koje je izgradio njegov prethodnik.“
https://pbs.twimg.com/profile_images/788839580325863424/hKLsPMZV.jpg
Süleyman Gökçe
 
Slično misli i jedan zapadni diplomat u Sofiji: „Iako turski veleposlanik na primanjima upadljivo mnogo pije, što nije u skladu s političkom linijom njegova šefa u Ankari, u svim je ostalim aspektima gorljivi pristaša Erdoğana. On je prema Bugarskoj krut i imperativan, kao da želi oponašati turskog predsjednika.“ Süleyman Gökçe turski je veleposlanik u Bugarskoj od 2013. Od njegova dolaska, u Sofiji vlada nezadovoljstvo, i to ne samo među nacionalistički nastrojenim Bugarima koji za njega znaju reći da očito još nije saznao da je vrijeme turske okupacije Bugarske okončano prije više od stotinu godina. Uoči prijevremenih parlamentarnih izbora u Bugarskoj, koji su zakazani za nedjelju, ljutnja zbog Gökçea isplivala je na vidjelo. Bivši predsjednik Georgi Parvanov i drugi oporbeni političari zatražili su da se veleposlanika protjera iz zemlje, a bugarski mediji često pišu o njegovoj bahatosti.
 
No zapravo nije posrijedi samo Gökçe. Taj diplomat bez diplomatskih manira zapravo je aktualno lice turske vanjske politike koja svoje interese u maloj i slaboj susjednoj Bugarskoj zastupa krajnje bezobzirno i pritom ne poštuje etablirane diplomatske uzance, već pokušava otvoreno utjecati na bugarsku predizbornu kampanju, instrumentalizirajući za taj cilj tursku manjinu u Bugarskoj. U odnosu na ukupan broj stanovnika, ni u jednoj drugoj članici EU-a ne živi više Turaka nego u Bugarskoj. Oni čini deset posto ukupnog stanovništva zemlje (oko sedam milijuna). Za razliku od Turaka u sjeverozapadnoj Europi, Turci u Bugarskoj žive već stotinama godina. Bugarska je, podsjetimo, pola tisućljeća bila dijelom Osmanskog carstva i takoreći smočnicom Istanbula.
 
Od ponovnog uvođenja demokracije u Bugarskoj početkom devedesetih godina mnogi su bugarski Turci glasovali za „njihovu“ stranku, „Pokret za prava i slobode (DPS)“. Njeni vodeći dužnosnici, a posebno višegodišnji predsjednik stranke i bivši komunistički špijun Ahmed Dogan, smatra se jednim od najmračnijih političkih vođa u jugoistočnoj Europi, u Bugarskoj se smatraju vrlo korumpiranima, ali su unatoč tome omiljeni među svojom klijentelom. Zahvaljujući stabilnoj potpori birača ta je „stranka Turaka“ u proteklih dvadeset i pet godina bila zastupljena u više koalicijskih vlada u Sofiji i time imala pristup sredstvima u Sofiji i Bruxellesu; dio poticaja stranka je zapravo preotela svojim biračima, a to su uglavnom siromašni uzgajivači duhana.
 
DPS je godinama financirala i Ankara, ali je svojeglavog turskog vođu u Bugarskoj Erdoğan ostavio na cjedilu. Najkasnije 2010. To je najočitije bilo u listopadu 2010. kada se Erdogan prilikom svog posjeta Sofiji odbio sastati s Doganom, dok je pristao na susret s njegovim unutarstranačkim rivalima. Sada DPS više nema monopol nad „turskim“ glasovima u Bugarskoj. Na izborima koji će se održati iduću nedjelju za glasove Turaka i drugih muslimanskih manjina u zemlji borit će se još jedna stranka. Njen puni naziv na bugarskom glasi: Demokrati za odgovornost, slobodu i toleranciju, dok akronim „DOST“ na turskom znači prijatelj. Tu stranku predvodi Lütfi Mestan, također bivši agent komunističke tajne službe. Mestan je bio Doganov zamjenik, a kasnije privremeno i njegov nasljednik na čelu DPS-a.
 
U Bugarskoj neki tvrde da je turska vladajuća stranka AKP pokušala učiniti Mestana svojim poslušnikom u Sofiji, no Dogan, koji je i nakon ostavke, ostao utjecajan, to je spriječio. Krajem 2015., nakon što je davao antiruske i proturske izjave, Mestan je isključen iz DPS-a. Više zastupnika DPS-a odmah je odlučilo slijediti Mestana, tako da je u stranci došlo do podjele. Tadašnji bugarski premijer Bojko Borisov, koji će se u nedjelju boriti za treći mandat, izjavio je u jednom intervjuu da su Erdoğan i tadašnji turski premijer Ahmet Davutoğlu pokušali na njega vršiti utjecaj kako bi on u borbi između Dogana i Mestana, stao na stranu potonjeg. On se, kako kaže, nije htio uplitati u pitanja druge stranke. Nakon što je Mestan izgubio borbu za vlast u etabliranoj „stranci Turaka“, Ankara mu je pružila potporu pri osnivanju rivalskog Dosta. Na Osnivačkom kongresu te stranke održanom u travnju prošle godine, osim veleposlanika Gökçea pojavili su se i političari iz AKP-a kao što je ministrica za obitelj Fatma Betül Sayan Kaya, koja je nedavno bila protjerana iz Nizozemske. Mestan i njegove kadrove primili su također Erdoğan i njegov premijer Binali Yildirim kako bi pokazali bugarskim Turcima kome je Ankara naklonjena. Nedavno je turski ministar socijalne skrbi Mehmet Muezzinoglu čak otvoreno pozvao Turke da glasaju za Dost. U Turskoj živi do 500.000 Turaka iz Bugarske od kojih, prema napisima bugarskih medija, 350.000 ima bugarsko državljanstvo, što znači da oni mogu biti važan čimbenik na izborima. Muezzinoglu je početkom ožujka i pozvao tu populaciju da glasuje za Dost jer, kako je rekao, „ta stranka može ponuditi bolju budućnost njihovim sunarodnjacima u Bugarskoj“.
 
Otvorena izborna preporuka jednog stranog ministra čak je i Bugarima, koji su naviknuti na to da si Turska mnogo toga dopušta, bila je previše. Veleposlanik Gökçe, koji se čak pojavljuje u jednom predizbornom spotu Dosta, prije dva tjedna je pozvan na konzultacije u bugarsko ministarstvo vanjskih poslova. Tamo mu je rečeno da Bugarska „otvorene pozive na pružanje potpore određenoj stranci smatra izravnim uplitanjem u bugarska interna pitanja, i da je to potpuno neprihvatljivo“. No potom se konflikt dodatno zaoštrio kada su trojica turskih državljana protjerana iz zemlje nakon što su po napisima bugarske novinske agencije BTA širila separatističku propagandu i postala prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Bugarski glavni državni odvjetnik Sotir Cacarov najavio je da će slučaju potrebe bez oklijevanja izdavati daljnje naloge za deportaciju. Prošli četvrtak tehnička je vlada pozvala na konzultacije svoju veleposlanicu u Ankari. Tursko ministarstvo vanjskih poslova potom je optužilo Bugarsku da zapostavlja svoje etničke manjine.
 
Vrhunac konflikta zabilježen je u utorak kada su aktivisti nacionalističke bugarske koalicije „Ujedinjeni domoljubi“, koji imaju velike izglede ući u parlament, privremeno blokirali više graničnih prijelaza s Turskom kako bi spriječili „izborni turizam“. Organizatori akcije izjavili su da raspolažu informacijama da je tisuće autobusa punih bugarskih Turaka s prebivalištem u Turskoj na putu prema granici i da će oni zbog toga na dan izbora ostati na graničnim prijelazima. Prije toga, bugarski mediji su pisali o tome kako dvije rivalske „stranke Turaka“ doista nude besplatan prijevoz autobusima iz Turske u mjesta bugarskih Turaka kako bi potencijalne birače potaknule na glasovanje. A za takvu vrstu „izbornog turizma“ već je godinama posebno specijaliziran DPS. Bugarska policija u utorak je najavila da neće tolerirati prosvjede i blokade na graničnim prijelazima.
 
Međutim, zanimljiva je turska politika prema DPS-u, kao neposlušnoj stranci bugarskih Turaka. Dok političari iz AKP-a čitavu Europu smatraju terenom za vođenje predizborne kampanje i traže tamo pravo nastupa, turska vlada onemogućuje zastupnicima DPS-a i predsjedniku bugarsko-turske skupine prijateljstva u bugarskom parlamentu, da dođu u Tursku kako bi održavali predizborne skupove. Vođa turske oporbe Kemal Kilicdaroğlu iskoristio je ovaj slučaj kako bi tursku vladu optužio za „dvostruki moral“: „Vi kritizirate Njemačku, a vi ste zapravo još gori.“
 
Raniji pokušaji turskog uplitanja u bugarsku unutarnju politiku pokazali su da utjecaj Ankare na bugarske Turke već odavno nije toliko snažan kao što se nadaju u Ankari. Još prije parlamentarnih izbora 2013. Erdoğan se osobno snažno angažirao kako bi konkurentu DPS-a, koji je financiran i sredstvima iz Ankare, pomogao da postigne uspjeh. No taj je eksperiment završio blamažom za Ankaru. Dok je Doganov DPS osvojio 11,2 posto glasova, rival financiran iz Ankare čak ni u koaliciji s još jednom strankom nije uspio osvojiti više od 1,6 posto glasova. Ispitivanja javnog mišljenja upućuju na to da bi i drugi pokušaj Ankare da u bugarskom parlamentu etablira petu kolonu mogao propasti zbog predizbornog praga od četiri posto. Možda će birači turskog podrijetla u Bugarskoj ipak dobro razmisliti što im mogu ponuditi EU i Bugarska – a što Ankara.
 

Michael Martens, F.A.Z., Njemačka

Povećan strah od Rusa na Baltičkome moru

 
 
Redaju se naklapanja o mogućnosti ratnoga sukoba između Rusije i Zapada. Umirovljeni britanski general zapakirano u beletristiku plaši kako Rusija predstavlja smrtnu prijetnju te da 2017. može biti godina rata. Sve to ne bi bilo spomena vrijedno da Richard Shireff ranije nije bio zamjenik glavnoga zapovjednika za strategiju europskih savezničkih snaga NATO-a.
http://i.dailymail.co.uk/i/pix/2016/07/24/13/368D6F7200000578-3705545-image-a-81_1469363863449.jpg
U Švedskoj se zbog Rusa vraća obveza služenja vojnoga roka, a ovih je dana američki Rand Corporation došao do zaključka da bi Rusija za dan i pol mogla pregaziti baltičke zemlje. No je li ta prijetnja realna, ili je to samo hladnoratovsko zastrašivanje začinjeno senzacionalističkim pristupom medija pozvano da podupre širenje vojnoga lobija?
 
„Na Zapadu su ranije prilično podcijenili sposobnosti ruske vojske, pokrenutim reformama nije dodijeljena potrebna pozornost, te je klatno snažno otišlo u smjeru svojevrsnog podcjenjivanja. Istodobno, kao rezultat okupacije Krima što je šokiralo NATO, rata u istočnoj Ukrajini a potom ruske intervencije u Siriji, danas to klatno je previše otišlo u stranu i skloni smo precijeniti rusku prijetnju“ – argumentira András Rácz, djelatnik Centra za obrambena istraživanja Nacionalnog sveučilišta za javnu službu. Istraživač smatra kako je to prirodno te da će, kada se strasti smire, ponovno nastati stanje ravnoteže snaga u kojem će Zapad ponovno naučiti točno obraćati pozornost na Rusiju. Sve to, naravno, ne jamči da će se odnos s Moskvom poboljšati, no pomoći će u realnom ocjenjivanju opasnosti. András Rácz istodobno obraća pozornost i da materijal Rand Corporationa proučava isključivo vojne sposobnosti Rusije, odnosno kako bi se NATO mogao suprotstaviti istima. Analitičar naglašava kako to izvješće ne proučava pitanje želi li uopće Rusija napasti Baltik, kao što se ne bavi ni time što bi se dogodilo na nevojnom polju ako bi do toga došlo.
 
Rand Corporation, usko se fokusirajući na mogućnost vojnoga konflikta, dolazi do zaključka kako u slučaju eventualnoga napada NATO ne bi mogao zaštititi baltičke zemlje konvencionalnim vojnim sredstvima. Analitičari su mišljenja kako bi NATO mogao obraniti Estoniju i Latviju otprilike dan i pol, ali najviše šezdeset sati, dok Litvu možda nešto dulje. Stručnjaci Randa smatraju kako se u sadašnjoj situaciji ne bi moglo organizirati niti čisto američki protuudar, stoga preporučuju da se istočno od Odre izgradi novi američki vojni centar, a da se u Baltik umjesto sadašnje jedne stacionira najmanje sedam brigada, od kojih tri oklopne. To bi značilo otprilike 20 tisuća vojnika i 270 borbenih vozila, međutim, prema simulaciji Randa čak i u tom slučaju ruske bi se snage moglo zaustaviti najdulje 28 dana. Ako bi NATO htio pobijediti u tom ratu, za to bi prema američkim stručnjacima bilo potrebno dodatnih 14 brigada. András Rácz istodobno obraća pozornost kako je od ruske vojske koja broji oko 830 tisuća pripadnika otprilike 100-120 tisuća onih vojnika koji su pripremljeni na svjetskoj razini, ali da su te sile trenutno u značajnom omjeru rezervirane, a onda još nismo ni spomenuli nedostatak odgovarajuće političke volje. Stručnjak naglašava i kako je granica između NATO-članica i Rusije danas najmirnija granica Ruske Federacije.
 

Gábor Stier, Magyar Nemzet

Čak 22 posto stranaca je u Nizozemskoj

 
 
Bogati i konkurentni. Nizozemci se smatraju uzornom nacijom u Europi. No nedugo uoči izbora parlament je naručio studiju o euru. Bude se sjećanja na brexit. Nizozemska je nacija koja izaziva zavist – čak i iz njemačke perspektive. Nizozemska ima stopu nezaposlenosti od 5,4 posto, gospodarski rast veći od dva posto i po glavi stanovnika izvozi dvostruko više od Njemačke. Nizozemci su statistički gledano za osam posto bogatiji od Nijemaca; čak su ih pretekli na ljestvici konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma i smatra se da su bolje pripremljeni za digitalizaciju. Ukratko: Nizozemska je uzorna zemlja eurozone.
http://cdn-02.dagelijksestandaard.nl/wp-content/uploads/2016/07/Screen-Shot-2016-07-19-at-11.15.50.jpg
Ako se ispostavi da je sada ta uzorna zemlja nezadovoljna zajedničkom valutom, bila bi to fatalna poruka za monetarnu uniju. Zbog toga je škakljivo da to parlament želi saznati upravo sada. Zastupnici su već naručili studiju o budućnosti eura čiji je cilj utvrditi koliko je zajednička valuta korisna za zemlju, i po potrebi, preporučiti izlazak zemlje. No trenutak za to je kritičan. Naime, Nizozemci biraju novi saziv parlamenta. Rezultati studije o euru objavit će se, doduše, tek nakon izbora, ali rasprava o tome već je započela i mogla bi ići na ruku eurokritičnim strankama.
 
Ishod izbora u Nizozemskoj mogao bi ugroziti stabilnost Europe
 
Jednako kao u Njemačkoj politika spašavanja Europske središnje banke nije pretjerano popularna ni u Nizozemskoj. Zbog niskih kamata Nizozemci moraju računati na to da će im poslovna mirovina biti niža. Poslovna mirovina, za koju izdvajaju i poslodavci i posloprimci, u Nizozemskoj ima mnogo veći značaj nego u Njemačkoj i zbog toga je ujedno predizborna tema. Već tjednima PVV, stranka populista Geerta Wildersa je u prednosti. Prema aktualnim ispitivanjima javnog mišljenja PPVV može računati s oko 36 od ukupno 150 mjesta u parlamentu, dakle više nego VVD premijera Marka Ruttea. Čak i ako Wilders ne postigne dovoljnu većinu za formiranje vlade, on bi mogao žestoko uzdrmati stranačku ravnotežu u zemlji. „Slaba koalicija etabliranih snaga mogla bi se na papiru izjašnjavati za proeuropsku politiku. No u stvarnosti, takva bi koalicija morala biti kritična prema Europskoj uniji kako populistima ne bi omogućila daljnje napredovanje“, smatra Mark Wall, glavni ekonomist za Europu u Deutsche Banku. „A to bi moglo ugroziti stabilnost eurozone.“
 
„Znak za uzbunu“
 
Tržišta su već nervozna. Dok je Nizozemska godinama slovila kao jamac stabilnosti, to se sada naglo promijenilo. To pokazuje takozvani pokazatelj 'nexit' analitičke kuće Sentix. Prema tom pokazatelju ulagači procjenjuju da je vjerojatnost od izlaska Nizozemske iz eurozone 4,25 posto. A to je mnogo više od dugogodišnjeg prosjeka od manje od jedan posto. Nizozemska se smatrala uzornom zemljom eurozone koju gotovo ništa nije moglo uzdrmati. „Ja se ne razumijem previše u konkretnu politiku Nizozemske. Ali ako sada jedan od najtolerantnijih naroda u svijetu izgubi strpljenje za Europu i euro, onda će to biti znak za uzbunu“, smatra Charles Gave iz instituta GK Research. Njega situacija u Nizozemskoj podsjeća na ozračje u Velikoj Britaniji uoči referenduma o brexitu: „Građani žele imati suverenost u jednom pitanju; oni žele o tome odlučivati koje izbjeglice smiju ostati u zemlji, a koje moraju otići.“
 
Pitanje useljavanja jedno je od ključnih tema u predizbornoj kampanji. Svaki treći Nizozemac smatra da je to pitanje presudno za budućnost. Stopa nezaposlenosti u Nizozemskoj niska je kao u rijetko kojoj drugoj članici eurozone, izuzev Estonije. Gospodarski rast bilježi snažno ubrzanje, što itekako ima veze s procvatom na tržištu nekretnina. Cijene su se oporavile od naglog pada tijekom financijske krize i sada su u prosjeku samo pet posto ispod rekordne razine iz 2008.
 
Građani žele zadržati kontrolu
 
To je važno za ekonomsko blagostanje. Dva od ukupno tri stanovnika Nizozemske imaju vlastiti stan, ali su se zbog toga visoko zadužili. Dok se nizozemska država ubraja u najstabilnije članice eurozone i s dugom od 60 posto gotovo ispunjava kriterij iz Maastrichta, situacija privatnih domaćinstava je drukčija. Nizozemci su u odnosu na BDP zaduženi 111 posto, po čemu su u samom vrhu na razini eurozone. Primjerice u privatno zaduženje građana u Njemačkoj iznosi 53 posto, a u eurozoni u prosjeku oko 59 posto. Nizozemci su i još po jednoj brojci na europskom vrhu: po gustoći stanovnika. Nizozemska ima u prosjeku 409 stanovnika po kilometru četvornom; a udio stranaca je 22 posto. Po mišljenju stručnjaka, i to je razlog zbog kojeg među građanima postoji izražena potreba da zadrže kontrolu nad useljavanjem i zašto EU trenutno uživa slabi ugled.
 
„Nizozemci su manje nepovjerljivi prema euru, nego prema Europskoj uniji“, smatra Maximilian Kunkel, glavni strateg za Njemačku u tvrtki UBS Wealth Management i dodaje kako on ne računa da će doći do nexita. Različita ispitivanja javnog mišljenja pokazala su da ljudi u Europi uglavnom imaju pozitivan stav prema zajedničkoj valuti. Kontinent trenutačno bilježi značajan ekonomski rast, a populizam gubi na snazi“, smatra Kunkel. No unatoč tome akteri na tržištima nervozno iščekuju ishod izbora koji će se održati sredinom ožujka. „Nizozemci određuju trendove kada je u pitanju populizam u Europi“, izjavio je Carsten Breski, glavni ekonomist u tvrtki ING Diba.
 

Holger Zschäpitz, Die Zeit

Subota, 28/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 3249 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević